blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
28.03.2008., petak
Virginia Woolf: "Gospođa Dalloway"
Ljudi se često vraćaju klasicima. Možda upravo zbog vjere u to da je niz generacija pravilno prosudio vrijednost djela koje čitamo, da ćemo iz takve književnosti najviše naučiti, i da će nas jednoga dana ona inspirirati za nešto značajnije. Klasici su važni jer nam govore o ljudima i njihovoj prirodi. A kako je ljudska priroda od pojedinca do pojedinca drugačije strukturirana, književnost nam pomaže shvatiti postupke i mišljenja drugih. I upravo su klasici književnosti ti koji su najbolje obradili tematiku "drukčijosti" osobnosti - a opet, u njima se najveći dio nas prepoznao. No što se dogodi kad odlučimo čitati nečije misli? Tada možemo postati i gospođa Dalloway, barem na nekoliko sati...

"Gospođa Dalloway", roman poznate britanske spisateljice iz prve polovice 20. stoljeća - Virginije Woolf - predstavlja čitatelju jedan dan u životu Clarisse Dalloway. Ona priprema zabavu i već iz ranog jutra kreće kupiti cvijeće, niti ne sluteći kako će u tom jednom danu biti sadržan cijeli njen život. Ljudi koji ju okružuju, s vlastitim mislima i morama, prizvat će iz njene prošlosti događaje koji kao da ju počinju proganjati: odbijena prosidba, njen brak, prijatelji,... I ne samo nju, već sve prisutne na zabavi. No, ona unatoč svemu shvaća kako voli život; mora se nastaviti truditi činiti svaki trenutak novim, značajnijim. I zato nam roman ostavlja otvoren završetak, ostavlja nam mogućnost da se zapitamo je li u današnjem danu sadržan cijeli naš život, i bi li to tako trebalo biti? Ne smijemo se izgubiti, poručuje Clarissa Dalloway.

Knjiga slavi različitost, a osuđuje zatomljenost ljudske duše. I upravo zbog toga, tijekom cijeloga romana, pa čak i ispod trenutačne duhovitosti, sloj tuge uvijek je prisutan. Očuvati vlastiti duh - to je zadatak koji Woolfova iznosi kao najvažniji u životu svakoga pojedinca.

;-) Boris
komentari (2) :: ispis :: link :: 14:25
25.03.2008., utorak
Džin iz slavujeva oka
Kako se već neko vrijeme spremam na čitanje romana "Zaposjedanje" Antonije Susan Byatt (u skladnom i vrsnom hrvatskom prijevodu Tatjane Jukić), i kako nisam bio upoznat s djelima te autorice, najprije sam htio započeti nečim laganijim. Zato mi se u rukama našla njena knjižica "Džin iz slavujeva oka". To nije roman, već zbirka pet zamamno ispripovjedanih bajki za odrasle, od kojih je najznačajnija ona posljednja (po kojoj zbirka i nosi naziv), u prijevodu Jasenke Šafran i u izdanju nakladničke kuće Vuković & Runjić.

Bajke koje svjeznajući pripovjedač iznosi u ovome dijelu su usko povezane ničim drugim nego percepcijom kojom gledamo na njih. Odrasli - oni mogu shvatiti nestalnost čovjekova duha, žudnju za nečim što je davno bilo i ne razmatranje posljedica naših želja. Jer upravo snažni likovih istančanih karakternih osobina donose sklad u kompoziciji svake od priča (iako međusobno po duljini one nisu jednake). Najdulja priča, za razliku od ostalih, bliska nam je i po vremenu i po načinu pripovijedanja. Govori o Gillian Pertholt, naratologinji koja je pustila duha iz boce, i on joj polagano ispunjava želje... Zanimljivo je kako Gillian troši svoje želje; veoma je iskrena, a istovremeno toliko ljudska u stvaranju vlastite priče među mnoštvom svojih koje je za života ispripovjedila.

Knjiga je savršena za lijeni kišni vikend kad vas odlazak u jedan od tih svjetova mašte i bajki ne bi trebao razočarati svojom jednostavnošću i oštrim iznošenjem kritike ljudskog karaktera.

;-) Boris
komentari (2) :: ispis :: link :: 17:09
22.03.2008., subota
Drž'te lopova!
(To Catch a Thief)

Volim Hitchcocka, a volim i stare filmove. U današnje vrijeme se starijim filmom smatra svaki koji ne sadrži (polu)gole komade, pretjerano krvave scene i seks - osim kod Bonda, Jamesa Bonda (fkors, ne računajući *njegove* komade) :P


Film vuče fabulu iz istoimenog romana Davida Dodgea, a radnja je smještena na Azurnoj obali u Francuskoj. Prepredeni bivši kradljivac dijamanata, John Robie (Cary Grant), pod sumnjom je da se vratio svom starom poslu. Poznatiji pod nadimkom The Cat, Robie odlučuje saznati tko mu pokušava ukrasti identitet.


Tijekom istrage upoznaje prelijepu Amerikanku Francie (Grace Kelly), kćer jedne od najbogatijih dama - Jessie Stevens (Jessie Royce Landis) čiji je vrat uvijek ukrašen prelijepim dijamantnim ogrlicama i kamenjem. Francie odlučuje pomoći Robieju u potrazi za zlim blizancem :) Nes počinje kipjeti kad Jessie ostane bez svojih dijamanata, a Francie se okreće protiv Robieja. Tamtamtaam!

Svakako jedan od najbojih starih filmova koje, uz mnoštvo sličnih, definitivno vrijedi pogledati.


P.S. U Krapini se održava Glumački/Filmski Festival pa nam dolazi velik broj glumaca iz HNK-a, Gavelle i sl. Očekujte barem jednu kritiku :)



Thora
komentari (8) :: ispis :: link :: 16:05
05.03.2008., srijeda
Das Leben der Anderen
Neka se još malo zadržimo na području filma :)

S obzirom da na našem blogu nema recenzije, pomislila sam da bi bio red da napišem nešto o jednom od rijetkih filmova u kojem nema strašno puno efekata, krvi i Ramba :D


Das Leben der Anderen Floriana Henckela von Donnersmarcka (ili, prema našem prijevodu, "Život Drugih") je jedan od najboljih njemačkih filmova koje sam dosad gledala (ali opet, nije da ih je bilo jako puno) i s dobrim razlogom je osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja. Film definitivno vrijedi pogledati (kako je mister Željko Luketić rekao) "posebno ako vam zapaljena glava Nicholasa Cagea kao alternativa predstavlja donju granicu samopoštovanja ispod koje ne bi trebalo ići." I love this man :D


1984. godina.
Istočna Njemačka (DDR).
Radišni (*smile*) STASIjevac Gerd Wiesler (*Ulrich Muehe) je dobio zapovijed da mora prisluškivati i pratiti razgovore koji se vrše između uspješnog scenarista Georga Dreymana (Sebastian Koch) i njegove ljubavnice [koja nije tajna jer svi znaju da mu je ljubavnica, ali zovimo je ljubavnicom] Christe-Marie Sieland (Martina Gedeck).

Imam osjećaj da bi se Kafki svidjela ova preobrazba ukočenog i konzervativnog agenta koji hoda kao Poirot u pravu osobu koja ima osjećaje. Naime, zloglasni ministar kulture (:D) Bruno Hempf (Thomas Thieme) se zaželio ženske vatre i bacio oko na Dreymanovu ljubavnicu, Christu-Marie. Notorious ministar kulture je upravo onaj koji je naredio Wiesleru da prati razgovore scenarista i ljubavnice. Pa tako i biva.


Tijekom izvršavanja tog zadatka, događa se još jedna radnja - scenarist Dreyman u svom stanu okuplja protivnike režima i piše članak na famous fancy pisaćoj mašini iz Zapadne Njemačke o velikom broju samoubojstava koji, opet, pokušava objaviti u časopisu na Zapadu.

Definitivno vrijedno gledanja.


*Ulricha je inače prisluškivala njegova vlastita žena (STASIjeva agentica) :D



Thora
komentari (11) :: ispis :: link :: 19:40

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
28.03.2008., petak
Virginia Woolf: "Gospođa Dalloway"
Ljudi se često vraćaju klasicima. Možda upravo zbog vjere u to da je niz generacija pravilno prosudio vrijednost djela koje čitamo, da ćemo iz takve književnosti najviše naučiti, i da će nas jednoga dana ona inspirirati za nešto značajnije. Klasici su važni jer nam govore o ljudima i njihovoj prirodi. A kako je ljudska priroda od pojedinca do pojedinca drugačije strukturirana, književnost nam pomaže shvatiti postupke i mišljenja drugih. I upravo su klasici književnosti ti koji su najbolje obradili tematiku "drukčijosti" osobnosti - a opet, u njima se najveći dio nas prepoznao. No što se dogodi kad odlučimo čitati nečije misli? Tada možemo postati i gospođa Dalloway, barem na nekoliko sati...

"Gospođa Dalloway", roman poznate britanske spisateljice iz prve polovice 20. stoljeća - Virginije Woolf - predstavlja čitatelju jedan dan u životu Clarisse Dalloway. Ona priprema zabavu i već iz ranog jutra kreće kupiti cvijeće, niti ne sluteći kako će u tom jednom danu biti sadržan cijeli njen život. Ljudi koji ju okružuju, s vlastitim mislima i morama, prizvat će iz njene prošlosti događaje koji kao da ju počinju proganjati: odbijena prosidba, njen brak, prijatelji,... I ne samo nju, već sve prisutne na zabavi. No, ona unatoč svemu shvaća kako voli život; mora se nastaviti truditi činiti svaki trenutak novim, značajnijim. I zato nam roman ostavlja otvoren završetak, ostavlja nam mogućnost da se zapitamo je li u današnjem danu sadržan cijeli naš život, i bi li to tako trebalo biti? Ne smijemo se izgubiti, poručuje Clarissa Dalloway.

Knjiga slavi različitost, a osuđuje zatomljenost ljudske duše. I upravo zbog toga, tijekom cijeloga romana, pa čak i ispod trenutačne duhovitosti, sloj tuge uvijek je prisutan. Očuvati vlastiti duh - to je zadatak koji Woolfova iznosi kao najvažniji u životu svakoga pojedinca.

;-) Boris
komentari (2) :: ispis :: link :: 14:25
25.03.2008., utorak
Džin iz slavujeva oka
Kako se već neko vrijeme spremam na čitanje romana "Zaposjedanje" Antonije Susan Byatt (u skladnom i vrsnom hrvatskom prijevodu Tatjane Jukić), i kako nisam bio upoznat s djelima te autorice, najprije sam htio započeti nečim laganijim. Zato mi se u rukama našla njena knjižica "Džin iz slavujeva oka". To nije roman, već zbirka pet zamamno ispripovjedanih bajki za odrasle, od kojih je najznačajnija ona posljednja (po kojoj zbirka i nosi naziv), u prijevodu Jasenke Šafran i u izdanju nakladničke kuće Vuković & Runjić.

Bajke koje svjeznajući pripovjedač iznosi u ovome dijelu su usko povezane ničim drugim nego percepcijom kojom gledamo na njih. Odrasli - oni mogu shvatiti nestalnost čovjekova duha, žudnju za nečim što je davno bilo i ne razmatranje posljedica naših želja. Jer upravo snažni likovih istančanih karakternih osobina donose sklad u kompoziciji svake od priča (iako međusobno po duljini one nisu jednake). Najdulja priča, za razliku od ostalih, bliska nam je i po vremenu i po načinu pripovijedanja. Govori o Gillian Pertholt, naratologinji koja je pustila duha iz boce, i on joj polagano ispunjava želje... Zanimljivo je kako Gillian troši svoje želje; veoma je iskrena, a istovremeno toliko ljudska u stvaranju vlastite priče među mnoštvom svojih koje je za života ispripovjedila.

Knjiga je savršena za lijeni kišni vikend kad vas odlazak u jedan od tih svjetova mašte i bajki ne bi trebao razočarati svojom jednostavnošću i oštrim iznošenjem kritike ljudskog karaktera.

;-) Boris
komentari (2) :: ispis :: link :: 17:09
22.03.2008., subota
Drž'te lopova!
(To Catch a Thief)

Volim Hitchcocka, a volim i stare filmove. U današnje vrijeme se starijim filmom smatra svaki koji ne sadrži (polu)gole komade, pretjerano krvave scene i seks - osim kod Bonda, Jamesa Bonda (fkors, ne računajući *njegove* komade) :P


Film vuče fabulu iz istoimenog romana Davida Dodgea, a radnja je smještena na Azurnoj obali u Francuskoj. Prepredeni bivši kradljivac dijamanata, John Robie (Cary Grant), pod sumnjom je da se vratio svom starom poslu. Poznatiji pod nadimkom The Cat, Robie odlučuje saznati tko mu pokušava ukrasti identitet.


Tijekom istrage upoznaje prelijepu Amerikanku Francie (Grace Kelly), kćer jedne od najbogatijih dama - Jessie Stevens (Jessie Royce Landis) čiji je vrat uvijek ukrašen prelijepim dijamantnim ogrlicama i kamenjem. Francie odlučuje pomoći Robieju u potrazi za zlim blizancem :) Nes počinje kipjeti kad Jessie ostane bez svojih dijamanata, a Francie se okreće protiv Robieja. Tamtamtaam!

Svakako jedan od najbojih starih filmova koje, uz mnoštvo sličnih, definitivno vrijedi pogledati.


P.S. U Krapini se održava Glumački/Filmski Festival pa nam dolazi velik broj glumaca iz HNK-a, Gavelle i sl. Očekujte barem jednu kritiku :)



Thora
komentari (8) :: ispis :: link :: 16:05
05.03.2008., srijeda
Das Leben der Anderen
Neka se još malo zadržimo na području filma :)

S obzirom da na našem blogu nema recenzije, pomislila sam da bi bio red da napišem nešto o jednom od rijetkih filmova u kojem nema strašno puno efekata, krvi i Ramba :D


Das Leben der Anderen Floriana Henckela von Donnersmarcka (ili, prema našem prijevodu, "Život Drugih") je jedan od najboljih njemačkih filmova koje sam dosad gledala (ali opet, nije da ih je bilo jako puno) i s dobrim razlogom je osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja. Film definitivno vrijedi pogledati (kako je mister Željko Luketić rekao) "posebno ako vam zapaljena glava Nicholasa Cagea kao alternativa predstavlja donju granicu samopoštovanja ispod koje ne bi trebalo ići." I love this man :D


1984. godina.
Istočna Njemačka (DDR).
Radišni (*smile*) STASIjevac Gerd Wiesler (*Ulrich Muehe) je dobio zapovijed da mora prisluškivati i pratiti razgovore koji se vrše između uspješnog scenarista Georga Dreymana (Sebastian Koch) i njegove ljubavnice [koja nije tajna jer svi znaju da mu je ljubavnica, ali zovimo je ljubavnicom] Christe-Marie Sieland (Martina Gedeck).

Imam osjećaj da bi se Kafki svidjela ova preobrazba ukočenog i konzervativnog agenta koji hoda kao Poirot u pravu osobu koja ima osjećaje. Naime, zloglasni ministar kulture (:D) Bruno Hempf (Thomas Thieme) se zaželio ženske vatre i bacio oko na Dreymanovu ljubavnicu, Christu-Marie. Notorious ministar kulture je upravo onaj koji je naredio Wiesleru da prati razgovore scenarista i ljubavnice. Pa tako i biva.


Tijekom izvršavanja tog zadatka, događa se još jedna radnja - scenarist Dreyman u svom stanu okuplja protivnike režima i piše članak na famous fancy pisaćoj mašini iz Zapadne Njemačke o velikom broju samoubojstava koji, opet, pokušava objaviti u časopisu na Zapadu.

Definitivno vrijedno gledanja.


*Ulricha je inače prisluškivala njegova vlastita žena (STASIjeva agentica) :D



Thora
komentari (11) :: ispis :: link :: 19:40

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se