blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
24.10.2007., srijeda
Čehovljev "Galeb" u ZeKaeMu
Nedugo nakon što smo bili u Zagrebačkom kazalištu mladih, i zbog preporuke čitatelja ovoga bloga, zaputili smo se još jednom u Teslinu kako bismo pogledali "Galeba" Antona Pavloviča Čehova, dramu o čudesno spetljanim ljudskim sudbinama i pokoravanju svakidašnjici, jer i oni koji su odlučili biti svoji, odlučili biti posebni, u ovoj drami tragično završavaju. Skladno odigrana, ova predstava u scenskom čitanju mladog ruskog redatelja Vasilija Senina (redatelja i "Ane Karenjine" u istom kazalištu) predstavlja rusko selo onakvim kakvim ga je najvjerojatnije i sâm Čehov vidio - kao malenu, zatvorenu sredinu, gdje se ljudi možda toliko međusobno poznaju da im se životni putovi moraju međusobno ispresjecati. Iako napisana prije stotinjak godina, ova drama još uvijek odlično prikazuje ljudski duh i njegovoj punoj otvorenosti, temu koja nikada neće zastarjeti.

Sve započinje upravo predstavom, jer Konstantin Gavrilovič Trepljov (Krešimir Mikić) je perspektivni mladi umjetnik koji u svom mjestu pokušava postaviti na scenu svoj vlastiti izraz. Osim njega, u toj mjesnoj predstavi glumi i mlada kći bogatog vlastelina, Nina Mihajlovna Zarjecnaja (Jadranka Đokić). No postoji osoba koja cijeli Kostjin umjetnički izraz ne shvaća nimalo ozbiljno, a to je njegova majka Irina Nikolajevna Arkadina, glumica koja je odlučila u tom mjestašcu provesti svoj odmor. Cijela radnja još se više zapetljava kada shvatimo kako je u Kostju zaljubljena Maša (Katarina Bistrović-Darvaš), u koju je pak zaljubljen mjesni učitelj Semjon Semjonovič Medvjedenko (Jasmin Telalović). Također, Kostja je zaljubljen u Ninu, a ona pak u pisca Borisa Aleksejevića Trigorina (Sreten Mokrović), kojega voli Irina Arkadina. Kao što vidite, cijeli splet likova predstavljen je u ovom čudesnom ljubavnom čvoru koje nudi maleno mjestašce kao što je ono u koje je Čehov smjestio ovu dramu.


Odličan izbor glumaca, kao i scenografija (koja je također zasluga Vasilija Senina), upotpunjeni su savršenom klavirskom glazbenom pozadinom koja se kao baš poput lajtmotiva javlja kako bi u gledatelju probudila osjećaj sjete. Uvijek me iznenadi kako u ZeKaeMu uspijevaju napraviti motiv kiše, a karakteristični su i po tomu što im posljednje predstave sve počinju čak i prije negoli se gledateljstvo smjesti na svoja mjesta. Za kostimografiju (koja skladno oponaša neka stara vremena, i potiče sjetu poput glazbe) zaslužna je Doris Kristić, a osim gore spomenutih glumaca, u ovoj predstavi naići ćemo na imena kao što su: Zoran Čubrilo, Milivoj Beader, Urša Raukar, Damir Šaban, Nada Perišić-Nola i Marica Vidušić.


Zapanjujuće jest upravo to da je već prošlo gotovo osam mjeseci otkada ova predstava igra u ZeKaeMu, ali broj posjetitelja se nije smanjio - štoviše, veći broj mjesta je bio zauzet. A žustrina kojom glumci igraju svoje uloge nije se stišala, već samo narasla u skladniju upotpunjenost cijele atmosfere koju ova predstava nudi.

;-) Boris
komentari (6) :: ispis :: link :: 09:26

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
24.10.2007., srijeda
Čehovljev "Galeb" u ZeKaeMu
Nedugo nakon što smo bili u Zagrebačkom kazalištu mladih, i zbog preporuke čitatelja ovoga bloga, zaputili smo se još jednom u Teslinu kako bismo pogledali "Galeba" Antona Pavloviča Čehova, dramu o čudesno spetljanim ljudskim sudbinama i pokoravanju svakidašnjici, jer i oni koji su odlučili biti svoji, odlučili biti posebni, u ovoj drami tragično završavaju. Skladno odigrana, ova predstava u scenskom čitanju mladog ruskog redatelja Vasilija Senina (redatelja i "Ane Karenjine" u istom kazalištu) predstavlja rusko selo onakvim kakvim ga je najvjerojatnije i sâm Čehov vidio - kao malenu, zatvorenu sredinu, gdje se ljudi možda toliko međusobno poznaju da im se životni putovi moraju međusobno ispresjecati. Iako napisana prije stotinjak godina, ova drama još uvijek odlično prikazuje ljudski duh i njegovoj punoj otvorenosti, temu koja nikada neće zastarjeti.

Sve započinje upravo predstavom, jer Konstantin Gavrilovič Trepljov (Krešimir Mikić) je perspektivni mladi umjetnik koji u svom mjestu pokušava postaviti na scenu svoj vlastiti izraz. Osim njega, u toj mjesnoj predstavi glumi i mlada kći bogatog vlastelina, Nina Mihajlovna Zarjecnaja (Jadranka Đokić). No postoji osoba koja cijeli Kostjin umjetnički izraz ne shvaća nimalo ozbiljno, a to je njegova majka Irina Nikolajevna Arkadina, glumica koja je odlučila u tom mjestašcu provesti svoj odmor. Cijela radnja još se više zapetljava kada shvatimo kako je u Kostju zaljubljena Maša (Katarina Bistrović-Darvaš), u koju je pak zaljubljen mjesni učitelj Semjon Semjonovič Medvjedenko (Jasmin Telalović). Također, Kostja je zaljubljen u Ninu, a ona pak u pisca Borisa Aleksejevića Trigorina (Sreten Mokrović), kojega voli Irina Arkadina. Kao što vidite, cijeli splet likova predstavljen je u ovom čudesnom ljubavnom čvoru koje nudi maleno mjestašce kao što je ono u koje je Čehov smjestio ovu dramu.


Odličan izbor glumaca, kao i scenografija (koja je također zasluga Vasilija Senina), upotpunjeni su savršenom klavirskom glazbenom pozadinom koja se kao baš poput lajtmotiva javlja kako bi u gledatelju probudila osjećaj sjete. Uvijek me iznenadi kako u ZeKaeMu uspijevaju napraviti motiv kiše, a karakteristični su i po tomu što im posljednje predstave sve počinju čak i prije negoli se gledateljstvo smjesti na svoja mjesta. Za kostimografiju (koja skladno oponaša neka stara vremena, i potiče sjetu poput glazbe) zaslužna je Doris Kristić, a osim gore spomenutih glumaca, u ovoj predstavi naići ćemo na imena kao što su: Zoran Čubrilo, Milivoj Beader, Urša Raukar, Damir Šaban, Nada Perišić-Nola i Marica Vidušić.


Zapanjujuće jest upravo to da je već prošlo gotovo osam mjeseci otkada ova predstava igra u ZeKaeMu, ali broj posjetitelja se nije smanjio - štoviše, veći broj mjesta je bio zauzet. A žustrina kojom glumci igraju svoje uloge nije se stišala, već samo narasla u skladniju upotpunjenost cijele atmosfere koju ova predstava nudi.

;-) Boris
komentari (6) :: ispis :: link :: 09:26

<< Arhiva >>