blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
21.10.2007., nedjelja
Kako misliš mene nema!?
Budući da se Boris tako pouzdaje u mene, evo novog kazališnog posta:

Ako postoji homo theatricus (homo koji često mora u kazalište), onda smo Boris, lugh i moja malenkost definitivno od te vrste, jer izdržasmo samo 19 dana prije nego što je trio opet u četvrtak posjetio jedan teatar (a zatim i u subotu, ali o tome ćete više čuti od Borisa). Ovaj put to bje Exit, a na repertoaru Kako misliš mene nema!?.

Za razliku od, primjerice, Velikog Gatsbya u ZeKaeMu, ovaj put nismo znali što očekivati (a Velika očekivanja uvijek očekuju, u skladu sa svojim imenom, velike stvari). A mene je zapao zadatak predstaviti vam ovu nadasve neobičnu predstavu.


Filip Juričić i Amar Bukvić provest će vas kroz svakodnevicu dvojice likova koje su izmislili. Likovi su to s margine društva, a iako im se smijemo i rugamo, nisu ništa bolji niti lošiji od većine. Ova predstava svoju posebnost počinje manifestirati u trenutku kada likovi sretnu svoje tvorce te počnu s njima komunicirati, kritizirajući Filipovo i Amarovo djelo te zahtijevajući kraj po njihovoj volji.


Ono što ovdje ugodno iznenađuje jest upravo nevjerojatna sposobnost transformacije glavnih glumaca koji utjelovljuju cijelu paletu raznovrsnih likova. Kada gledate nekog glumca na televiziji, u nekim serijicama i sapuničicama, teško je lučiti kvalitetne od nekvalitetnih glumaca. Ako želite vidjeti dobrog glumca, dođite u kazalište jer se tamo vidi prava vještina, koju ovi dečki itekako posjeduju.
Osim glumačke vještine, još jedan veliki plus ovoj predstavi su i kostimi koje je osmislila Tomica Baotić posluživši se jednostavnim pravilom "manje je više". A to (gotovo) uvijek pali.
Da ne bi bilo sve savršeno, kao zamjerku ću istaknuti preveliku koncentraciju psovki (to nikada u kazalištu ne osvaja moju naklonost, koliko god kazalištarci tome naginjali). Iako hrvatski obiluje psovkama, ne psujemo baš toliko.


Na kraju ostaje mi samo reći da je ovo predstava koja gledatelja vodi od smijeha do suza i natrag u par minuta, predstava koja angažira publiku, predstava koju je desetak puta prekinuo gromoglasni pljesak, predstava u kojoj publika nije nijemi promatrač nego aktivni sudionik, predstava koju vrijedi pogledati.

darksoul
komentari (5) :: ispis :: link :: 17:14

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
21.10.2007., nedjelja
Kako misliš mene nema!?
Budući da se Boris tako pouzdaje u mene, evo novog kazališnog posta:

Ako postoji homo theatricus (homo koji često mora u kazalište), onda smo Boris, lugh i moja malenkost definitivno od te vrste, jer izdržasmo samo 19 dana prije nego što je trio opet u četvrtak posjetio jedan teatar (a zatim i u subotu, ali o tome ćete više čuti od Borisa). Ovaj put to bje Exit, a na repertoaru Kako misliš mene nema!?.

Za razliku od, primjerice, Velikog Gatsbya u ZeKaeMu, ovaj put nismo znali što očekivati (a Velika očekivanja uvijek očekuju, u skladu sa svojim imenom, velike stvari). A mene je zapao zadatak predstaviti vam ovu nadasve neobičnu predstavu.


Filip Juričić i Amar Bukvić provest će vas kroz svakodnevicu dvojice likova koje su izmislili. Likovi su to s margine društva, a iako im se smijemo i rugamo, nisu ništa bolji niti lošiji od većine. Ova predstava svoju posebnost počinje manifestirati u trenutku kada likovi sretnu svoje tvorce te počnu s njima komunicirati, kritizirajući Filipovo i Amarovo djelo te zahtijevajući kraj po njihovoj volji.


Ono što ovdje ugodno iznenađuje jest upravo nevjerojatna sposobnost transformacije glavnih glumaca koji utjelovljuju cijelu paletu raznovrsnih likova. Kada gledate nekog glumca na televiziji, u nekim serijicama i sapuničicama, teško je lučiti kvalitetne od nekvalitetnih glumaca. Ako želite vidjeti dobrog glumca, dođite u kazalište jer se tamo vidi prava vještina, koju ovi dečki itekako posjeduju.
Osim glumačke vještine, još jedan veliki plus ovoj predstavi su i kostimi koje je osmislila Tomica Baotić posluživši se jednostavnim pravilom "manje je više". A to (gotovo) uvijek pali.
Da ne bi bilo sve savršeno, kao zamjerku ću istaknuti preveliku koncentraciju psovki (to nikada u kazalištu ne osvaja moju naklonost, koliko god kazalištarci tome naginjali). Iako hrvatski obiluje psovkama, ne psujemo baš toliko.


Na kraju ostaje mi samo reći da je ovo predstava koja gledatelja vodi od smijeha do suza i natrag u par minuta, predstava koja angažira publiku, predstava koju je desetak puta prekinuo gromoglasni pljesak, predstava u kojoj publika nije nijemi promatrač nego aktivni sudionik, predstava koju vrijedi pogledati.

darksoul
komentari (5) :: ispis :: link :: 17:14

<< Arhiva >>