blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
03.08.2007., petak
igor štiks: elijahova stolica
evo, prije nego što otputujem negdje gdje se neću snaći s internetom (odnosno, bez njega), htio bih napisati još jednu recenziju ovdje. u obilju literature koju mi boris donosi kući (jer se ja pravim da ne znam gdje je knjižnica, a niti se ne trudim pronaći ju), našao se i ovaj roman. na čitanje me izazvao njegov smioni naslov; "elijahova stolica" nije nikakvo preneseno značenje za problem opisan u knjizi ili fraza koja stoji samostalno kao naslov kako sam tada mislio, već označava stolac za obrezivanje u židovskoj sinagogi koji u radnji romana zauzima jako važno mjesto.

ovaj roman predstavlja izazov, odnosno drastičan pomak od literature koja nas iznenađuje svojim krajem. izazov zato što se tema kroz cijeli tekst romana nameće sama po sebi (očito je na samom početku), ali pomak time što čitatelj unatoč tome knjigu čita u jednom dahu do kraja. štiks je zrele i složene misli poslagao u radnju toliko puta već obrađenu u svjetskoj književnosti tako da svojim pripovijedanjem ne odaje dojam da je roman zapravo napisao netko od 23 godine. čak je i jedan od glavnih likova u romanu, mladog studenta ivora, vjerojatno poistovjetio sa sobom dajući mu ime vrlo slično svojem vlastitom. jedina razlika među njima je ta što je igor znao kraj priče, a ivor ga nije mogao ni naslutiti.

richard richter je pedesetogodišnji novinar i pisac koji se nakon razvoda od svoje žene putuje iz pariza u rodni beč, gdje mu je jedina preostala obitelj stara teta ingrid s kojom je odrastao. ova naoko slaba i dobroćudna starica skriva tajnu staru koliko je i richard, u što će se i on sam uvjeriti kada pronađe bilježnicu plavih korica iz drugog svjetskog rata, skrivenu u zidu njene kuće. počevši u ratu, ova priča i završava u ratnom okruženju, ali jedina povezanost s njim je kaos koji je sveprisutan u pozadini i u dubini svakog lika. putovanje na koje se richard upušta netom nakon toga postaje životno koje će donijeti neke odgovore, ali i još više problema.

igor štiks je rođen u sarajevu 1977. godine, gdje je proveo djetinjstvo. 1992. godine se seli u zagreb gdje je na filozofskom fakutetu diplomirao komparativnu književnost i filozofiju. njegov prvi roman "dvorac u romagni" donio mu je mogućnost završavanja studija filozofije na pariškom université paris 8. danas živi u parizu gdje priprema doktorat na institutu d'etudes politiques de paris. objavljuje članke, eseje, prijevode s engleskog i francuskog jezika te književne tekstove u tisku i časopisima u hrvatskoj (vijenac, zarez, quorum, europski glasnik, treći program, libra, fantom slobode, itd.), bosni i hercegovini, sloveniji, srbiji, crnoj gori i makedoniji.

____
ako uhvatite vremena, pročitajte i intervju jutarnjeg lista u kojem govori kako se snalazi među etiketama koje mu kritičari dodjeljuju, o utjecaju literature na vlastiti životni put i piscima koje cijeni.

lugh
komentari (5) :: ispis :: link :: 00:37

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
03.08.2007., petak
igor štiks: elijahova stolica
evo, prije nego što otputujem negdje gdje se neću snaći s internetom (odnosno, bez njega), htio bih napisati još jednu recenziju ovdje. u obilju literature koju mi boris donosi kući (jer se ja pravim da ne znam gdje je knjižnica, a niti se ne trudim pronaći ju), našao se i ovaj roman. na čitanje me izazvao njegov smioni naslov; "elijahova stolica" nije nikakvo preneseno značenje za problem opisan u knjizi ili fraza koja stoji samostalno kao naslov kako sam tada mislio, već označava stolac za obrezivanje u židovskoj sinagogi koji u radnji romana zauzima jako važno mjesto.

ovaj roman predstavlja izazov, odnosno drastičan pomak od literature koja nas iznenađuje svojim krajem. izazov zato što se tema kroz cijeli tekst romana nameće sama po sebi (očito je na samom početku), ali pomak time što čitatelj unatoč tome knjigu čita u jednom dahu do kraja. štiks je zrele i složene misli poslagao u radnju toliko puta već obrađenu u svjetskoj književnosti tako da svojim pripovijedanjem ne odaje dojam da je roman zapravo napisao netko od 23 godine. čak je i jedan od glavnih likova u romanu, mladog studenta ivora, vjerojatno poistovjetio sa sobom dajući mu ime vrlo slično svojem vlastitom. jedina razlika među njima je ta što je igor znao kraj priče, a ivor ga nije mogao ni naslutiti.

richard richter je pedesetogodišnji novinar i pisac koji se nakon razvoda od svoje žene putuje iz pariza u rodni beč, gdje mu je jedina preostala obitelj stara teta ingrid s kojom je odrastao. ova naoko slaba i dobroćudna starica skriva tajnu staru koliko je i richard, u što će se i on sam uvjeriti kada pronađe bilježnicu plavih korica iz drugog svjetskog rata, skrivenu u zidu njene kuće. počevši u ratu, ova priča i završava u ratnom okruženju, ali jedina povezanost s njim je kaos koji je sveprisutan u pozadini i u dubini svakog lika. putovanje na koje se richard upušta netom nakon toga postaje životno koje će donijeti neke odgovore, ali i još više problema.

igor štiks je rođen u sarajevu 1977. godine, gdje je proveo djetinjstvo. 1992. godine se seli u zagreb gdje je na filozofskom fakutetu diplomirao komparativnu književnost i filozofiju. njegov prvi roman "dvorac u romagni" donio mu je mogućnost završavanja studija filozofije na pariškom université paris 8. danas živi u parizu gdje priprema doktorat na institutu d'etudes politiques de paris. objavljuje članke, eseje, prijevode s engleskog i francuskog jezika te književne tekstove u tisku i časopisima u hrvatskoj (vijenac, zarez, quorum, europski glasnik, treći program, libra, fantom slobode, itd.), bosni i hercegovini, sloveniji, srbiji, crnoj gori i makedoniji.

____
ako uhvatite vremena, pročitajte i intervju jutarnjeg lista u kojem govori kako se snalazi među etiketama koje mu kritičari dodjeljuju, o utjecaju literature na vlastiti životni put i piscima koje cijeni.

lugh
komentari (5) :: ispis :: link :: 00:37

<< Arhiva >>