blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
02.06.2007., subota
Književne nagrade
U posljednje vrijeme sam istraživao o književnim nagradama i kakvu vrstu romana one zahtijevaju, te koji su poznati pisci nagrađivani i je li njihova knjiga (ili njihove knjige) prevedena i objavljena na hrvatskom jeziku. Naravno, shvatio sam kako knjiga očito treba biti nagrađena da bi bila objavljena u Hrvatskoj, što je zapravo poražavajuće jer postoji gomila knjiga koje su odlične, ali nisu nagrađene jer ne ispunjavaju kriterije za pojedina priznanja. Osvrnuo sam se pritom na četiri svjetski poznate književne nagrade: Nobelovu nagradu za književnost, Faulknerovu nagradu, Bookera i Orange nagradu. Pa, idemo po redu:

Nobelova nagrada za književnost
Ta kategorija Nobelove nagrade postoji još od 1903. godine, a od tada nagrađeno je svojim milijunom stotinu i tri pisaca. Početkom stoljeća nagrađivani su pisci koji su uvodili neke nove pravce u književnost. Od poznatijih, tu su Henryk Sienkiewicz (1905.), Rudyard Kipling (1907.), Selma Lagerlöf (1909.) te Maurice Maeterlinck (1911.). Zatim slijedi druga četvrtina dvadesetog stoljeća, u kojoj nalazimo Williama Butlera Yeatsa (1923.), Georgea Bernarda Shawa (1925.), Thoman Mann (1929.). Na polovici nalazimo Hermana Hessea (1946.), te Williama Faulknera (1949.), ali i Winstona Churchilla (1953.) i godinu kasnije Ernesta Hemingwaya (1954.). Albert Camus i Boris Pasternak su svoju nagradu osvojili 1957. i 1958. Zatim slijedi Ivo Andrić 1961. godine, sljedeće John Steinbeck, nakon kojega 1964. nagradu osvaja Jean-Paul Sartre. Dramatičar Samuel Beckett (1969.), Aleksandr Solženicin (1970.) i Pablo Neruda (1971.) već su i danas klasici. Od novijih uspjeha, tu su Gabriel García Márquez (1982.), William Golding (1983.). Posljednja dva desetljeća karakteriziraju već poznatiji pisci, i to: Toni Morrison (1993.), Günter Grass (1999.), Gao Xingjian (2000.), V. S. Naipaul (2001.), Imre Kertész (2002.), J. M. Coetzee (2003.) te posljednji - Orhan Pamuk (2006.) koji je podigao prošle godine veliku prašinu. Nameće mi se jednostavan zaključak da posljednjih godina Nobelovu nagradu dobivaju pisci koji su se bavili općenitim ljudskim temama u okviru povijesnih činjenica.

Faulknerova nagrada
Iako veoma poznata, autori koji su bili nagrađivani za razliku od svjetskih, u Hrvatskoj nisu dobili baš velika priznanja. Neki od poznatijih su Don DeLillo (Mao II, 1992.), Richard Ford (Dan nezavisnosti, 1996.), Michael Cunningham (Sati, 1999.), Philip Roth (Ljudska mrlja, 2001.) te Ann Patchett (Bel canto, 2002.). Žiriju ove nagrade važniji je književnoumjetnički izraz od misaonosti, ali isto tako roman (ili kratka priča) mora imati neku zanimljiviju radnju (ili više njih).

Nagrada Booker
Ovo je jedna od najpoznatijih nagrada, ponajviše zbog toga što zna prepoznati kvalitetu romana. Tako da je ovo nagrada koja sadrži u svom popisu najpoznatije naslove. Tako je prošle godine pobijedila Kiran Desai s knjigom Baština gubitka, koju je Algoritam najavio objaviti ove godine. 2005. proslavio se John Banville kratkim romanom More, a godinu prije njega Alan Hollinghurst s Linijom ljepote, u kojoj je obradio tematiku istospolnih veza na sasvim jedan novi način. DBC Pierre s romanom Vernon Bog Little je osvojio nagradu 2003. godine, a 2002. bio je to Yann Martel s Pijevim životom. Ranije su bila nagrađivana mnoga druga imena, među kojima se nalaze i Peter Carey, Margaret Atwood, J. M. Coetzee i Ian McEwan, pa čak i neki nobelovci.

Nagrada Orange
Orange je nagrada na koju imaju pravo samo žene. Jer se uvidjelo kako među dobitnicima Nobelove, ali i drugih nagrada, ima veoma malen postotak žena. Knjige dobitnica ove nagrade su prepune književnoumjetničkih, pa uostalom i lirskih izraza, dok se sve zajedno upetljava u odličan zaplet i vrhunsku karakterizaciju likova. Prošlogodišnja pobjednica je Zadie Smith s romanom O ljepoti, koji je VBZ već objavio na hrvatskom. Zanimljivo je i to da su mnogi nominirani za ovu nagradu također objavljivani na hrvatskom posljednjih godina, među ostalima i Nicole Krauss te Sarah Waters. Knjiga iz 2005., Moramo razgovarati o Kevinu Lionel Shriver, još uvijek nije prevedena na hrvatski, ali nominirana Marina Lewycka je najavljena za skorašnji prijevod u Algoritmu. O dobitnici iz 2004. čitajte više u prošlom postu, dok je Algoritam također objavio i nominiranu iz te godine, Rose Tremain, neki dan. Bel canto Ann Patchett je nagrađen i ovom nagradom 2002. godine, ali i Slijepi ubojica Margaret Atwood 2001. Najviše nominirana za ovu nagradu je nedvojbeno Zadie Smith, a odmah za njom već spomenuta Margaret Atwood.

Sve u svemu, moglo bi se zaključiti kako situacija na prevodilačkom planu hrvatskih nakladničkih kuća i nije toliko loša, ali da bi mogla biti i bolja te da bi se trebala orijentirati i na sporednije, ali dobre knjige koje preporučuju sami čitatelji.

;-) Boris
komentari (8) :: ispis :: link :: 02:40

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
02.06.2007., subota
Književne nagrade
U posljednje vrijeme sam istraživao o književnim nagradama i kakvu vrstu romana one zahtijevaju, te koji su poznati pisci nagrađivani i je li njihova knjiga (ili njihove knjige) prevedena i objavljena na hrvatskom jeziku. Naravno, shvatio sam kako knjiga očito treba biti nagrađena da bi bila objavljena u Hrvatskoj, što je zapravo poražavajuće jer postoji gomila knjiga koje su odlične, ali nisu nagrađene jer ne ispunjavaju kriterije za pojedina priznanja. Osvrnuo sam se pritom na četiri svjetski poznate književne nagrade: Nobelovu nagradu za književnost, Faulknerovu nagradu, Bookera i Orange nagradu. Pa, idemo po redu:

Nobelova nagrada za književnost
Ta kategorija Nobelove nagrade postoji još od 1903. godine, a od tada nagrađeno je svojim milijunom stotinu i tri pisaca. Početkom stoljeća nagrađivani su pisci koji su uvodili neke nove pravce u književnost. Od poznatijih, tu su Henryk Sienkiewicz (1905.), Rudyard Kipling (1907.), Selma Lagerlöf (1909.) te Maurice Maeterlinck (1911.). Zatim slijedi druga četvrtina dvadesetog stoljeća, u kojoj nalazimo Williama Butlera Yeatsa (1923.), Georgea Bernarda Shawa (1925.), Thoman Mann (1929.). Na polovici nalazimo Hermana Hessea (1946.), te Williama Faulknera (1949.), ali i Winstona Churchilla (1953.) i godinu kasnije Ernesta Hemingwaya (1954.). Albert Camus i Boris Pasternak su svoju nagradu osvojili 1957. i 1958. Zatim slijedi Ivo Andrić 1961. godine, sljedeće John Steinbeck, nakon kojega 1964. nagradu osvaja Jean-Paul Sartre. Dramatičar Samuel Beckett (1969.), Aleksandr Solženicin (1970.) i Pablo Neruda (1971.) već su i danas klasici. Od novijih uspjeha, tu su Gabriel García Márquez (1982.), William Golding (1983.). Posljednja dva desetljeća karakteriziraju već poznatiji pisci, i to: Toni Morrison (1993.), Günter Grass (1999.), Gao Xingjian (2000.), V. S. Naipaul (2001.), Imre Kertész (2002.), J. M. Coetzee (2003.) te posljednji - Orhan Pamuk (2006.) koji je podigao prošle godine veliku prašinu. Nameće mi se jednostavan zaključak da posljednjih godina Nobelovu nagradu dobivaju pisci koji su se bavili općenitim ljudskim temama u okviru povijesnih činjenica.

Faulknerova nagrada
Iako veoma poznata, autori koji su bili nagrađivani za razliku od svjetskih, u Hrvatskoj nisu dobili baš velika priznanja. Neki od poznatijih su Don DeLillo (Mao II, 1992.), Richard Ford (Dan nezavisnosti, 1996.), Michael Cunningham (Sati, 1999.), Philip Roth (Ljudska mrlja, 2001.) te Ann Patchett (Bel canto, 2002.). Žiriju ove nagrade važniji je književnoumjetnički izraz od misaonosti, ali isto tako roman (ili kratka priča) mora imati neku zanimljiviju radnju (ili više njih).

Nagrada Booker
Ovo je jedna od najpoznatijih nagrada, ponajviše zbog toga što zna prepoznati kvalitetu romana. Tako da je ovo nagrada koja sadrži u svom popisu najpoznatije naslove. Tako je prošle godine pobijedila Kiran Desai s knjigom Baština gubitka, koju je Algoritam najavio objaviti ove godine. 2005. proslavio se John Banville kratkim romanom More, a godinu prije njega Alan Hollinghurst s Linijom ljepote, u kojoj je obradio tematiku istospolnih veza na sasvim jedan novi način. DBC Pierre s romanom Vernon Bog Little je osvojio nagradu 2003. godine, a 2002. bio je to Yann Martel s Pijevim životom. Ranije su bila nagrađivana mnoga druga imena, među kojima se nalaze i Peter Carey, Margaret Atwood, J. M. Coetzee i Ian McEwan, pa čak i neki nobelovci.

Nagrada Orange
Orange je nagrada na koju imaju pravo samo žene. Jer se uvidjelo kako među dobitnicima Nobelove, ali i drugih nagrada, ima veoma malen postotak žena. Knjige dobitnica ove nagrade su prepune književnoumjetničkih, pa uostalom i lirskih izraza, dok se sve zajedno upetljava u odličan zaplet i vrhunsku karakterizaciju likova. Prošlogodišnja pobjednica je Zadie Smith s romanom O ljepoti, koji je VBZ već objavio na hrvatskom. Zanimljivo je i to da su mnogi nominirani za ovu nagradu također objavljivani na hrvatskom posljednjih godina, među ostalima i Nicole Krauss te Sarah Waters. Knjiga iz 2005., Moramo razgovarati o Kevinu Lionel Shriver, još uvijek nije prevedena na hrvatski, ali nominirana Marina Lewycka je najavljena za skorašnji prijevod u Algoritmu. O dobitnici iz 2004. čitajte više u prošlom postu, dok je Algoritam također objavio i nominiranu iz te godine, Rose Tremain, neki dan. Bel canto Ann Patchett je nagrađen i ovom nagradom 2002. godine, ali i Slijepi ubojica Margaret Atwood 2001. Najviše nominirana za ovu nagradu je nedvojbeno Zadie Smith, a odmah za njom već spomenuta Margaret Atwood.

Sve u svemu, moglo bi se zaključiti kako situacija na prevodilačkom planu hrvatskih nakladničkih kuća i nije toliko loša, ali da bi mogla biti i bolja te da bi se trebala orijentirati i na sporednije, ali dobre knjige koje preporučuju sami čitatelji.

;-) Boris
komentari (8) :: ispis :: link :: 02:40

<< Arhiva >>