U posljednje vrijeme sam istraživao o književnim nagradama i kakvu vrstu romana one zahtijevaju, te koji su poznati pisci nagrađivani i je li njihova knjiga (ili njihove knjige) prevedena i objavljena na hrvatskom jeziku. Naravno, shvatio sam kako knjiga očito treba biti nagrađena da bi bila objavljena u Hrvatskoj, što je zapravo poražavajuće jer postoji gomila knjiga koje su odlične, ali nisu nagrađene jer ne ispunjavaju kriterije za pojedina priznanja. Osvrnuo sam se pritom na četiri svjetski poznate književne nagrade: Nobelovu nagradu za književnost, Faulknerovu nagradu, Bookera i Orange nagradu. Pa, idemo po redu:

Nobelova nagrada za književnost
Ta kategorija Nobelove nagrade postoji još od 1903. godine, a od tada nagrađeno je svojim milijunom stotinu i tri pisaca. Početkom stoljeća nagrađivani su pisci koji su uvodili neke nove pravce u književnost. Od poznatijih, tu su Henryk Sienkiewicz (1905.), Rudyard Kipling (1907.), Selma Lagerlöf (1909.) te Maurice Maeterlinck (1911.). Zatim slijedi druga četvrtina dvadesetog stoljeća, u kojoj nalazimo Williama Butlera Yeatsa (1923.), Georgea Bernarda Shawa (1925.), Thoman Mann (1929.). Na polovici nalazimo Hermana Hessea (1946.), te Williama Faulknera (1949.), ali i Winstona Churchilla (1953.) i godinu kasnije Ernesta Hemingwaya (1954.). Albert Camus i Boris Pasternak su svoju nagradu osvojili 1957. i 1958. Zatim slijedi Ivo Andrić 1961. godine, sljedeće John Steinbeck, nakon kojega 1964. nagradu osvaja Jean-Paul Sartre. Dramatičar Samuel Beckett (1969.), Aleksandr Solženicin (1970.) i Pablo Neruda (1971.) već su i danas klasici. Od novijih uspjeha, tu su Gabriel García Márquez (1982.), William Golding (1983.). Posljednja dva desetljeća karakteriziraju već poznatiji pisci, i to: Toni Morrison (1993.), Günter Grass (1999.), Gao Xingjian (2000.), V. S. Naipaul (2001.), Imre Kertész (2002.), J. M. Coetzee (2003.) te posljednji - Orhan Pamuk (2006.) koji je podigao prošle godine veliku prašinu. Nameće mi se jednostavan zaključak da posljednjih godina Nobelovu nagradu dobivaju pisci koji su se bavili općenitim ljudskim temama u okviru povijesnih činjenica.

Faulknerova nagrada
Iako veoma poznata, autori koji su bili nagrađivani za razliku od svjetskih, u Hrvatskoj nisu dobili baš velika priznanja. Neki od poznatijih su Don DeLillo (Mao II, 1992.), Richard Ford (Dan nezavisnosti, 1996.), Michael Cunningham (Sati, 1999.), Philip Roth (Ljudska mrlja, 2001.) te Ann Patchett (Bel canto, 2002.). Žiriju ove nagrade važniji je književnoumjetnički izraz od misaonosti, ali isto tako roman (ili kratka priča) mora imati neku zanimljiviju radnju (ili više njih).

Nagrada Booker
Ovo je jedna od najpoznatijih nagrada, ponajviše zbog toga što zna prepoznati kvalitetu romana. Tako da je ovo nagrada koja sadrži u svom popisu najpoznatije naslove. Tako je prošle godine pobijedila Kiran Desai s knjigom Baština gubitka, koju je Algoritam najavio objaviti ove godine. 2005. proslavio se John Banville kratkim romanom More, a godinu prije njega Alan Hollinghurst s Linijom ljepote, u kojoj je obradio tematiku istospolnih veza na sasvim jedan novi način. DBC Pierre s romanom Vernon Bog Little je osvojio nagradu 2003. godine, a 2002. bio je to Yann Martel s Pijevim životom. Ranije su bila nagrađivana mnoga druga imena, među kojima se nalaze i Peter Carey, Margaret Atwood, J. M. Coetzee i Ian McEwan, pa čak i neki nobelovci.

Nagrada Orange
Orange je nagrada na koju imaju pravo samo žene. Jer se uvidjelo kako među dobitnicima Nobelove, ali i drugih nagrada, ima veoma malen postotak žena. Knjige dobitnica ove nagrade su prepune književnoumjetničkih, pa uostalom i lirskih izraza, dok se sve zajedno upetljava u odličan zaplet i vrhunsku karakterizaciju likova. Prošlogodišnja pobjednica je Zadie Smith s romanom O ljepoti, koji je VBZ već objavio na hrvatskom. Zanimljivo je i to da su mnogi nominirani za ovu nagradu također objavljivani na hrvatskom posljednjih godina, među ostalima i Nicole Krauss te Sarah Waters. Knjiga iz 2005., Moramo razgovarati o Kevinu Lionel Shriver, još uvijek nije prevedena na hrvatski, ali nominirana Marina Lewycka je najavljena za skorašnji prijevod u Algoritmu. O dobitnici iz 2004. čitajte više u prošlom postu, dok je Algoritam također objavio i nominiranu iz te godine, Rose Tremain, neki dan. Bel canto Ann Patchett je nagrađen i ovom nagradom 2002. godine, ali i Slijepi ubojica Margaret Atwood 2001. Najviše nominirana za ovu nagradu je nedvojbeno Zadie Smith, a odmah za njom već spomenuta Margaret Atwood.

Sve u svemu, moglo bi se zaključiti kako situacija na prevodilačkom planu hrvatskih nakladničkih kuća i nije toliko loša, ali da bi mogla biti i bolja te da bi se trebala orijentirati i na sporednije, ali dobre knjige koje preporučuju sami čitatelji.

;-) Boris