{[vehementno.

petak, 22.09.2006.

//{imitacija života]

ne. naslov nije namjeran. i nema neko dubokoumno značenje. tu je jer je proizašao kao plod mog očnog živca uperenog u televiziju i fenomenalan spot REM-a - Imitation of life. i tako je počelo.
teško je naći neku posebnu inspiraciju. inspiraciju koja će značiti lagano pisanje novog teksta. al zapravo, nisam ni trebao. ulovio sam sam sebe kako krivo razmišljam i ne nalazim motiv u sitnicama koje život znače nego u velikim nebitnim stvarima.
a sitnice ipak čine novi post.

pokucala mi je susjeda na vrata. bilo je osam sati.minuta više-manje. provirim ja kroz špiju i kad ono neka kosa. stoji. i gleda u mene. čekao sam prijatelja čije je jedno od obilježja također kosa. ali ova je bila drukčija. ženska. otvorio sam vrata prepun nadobudne radoznalosti. "čarapa" - rekla je. pogledao sam je pogledom "molim?". "ja sam susjeda s gornjeg kata i pala mi je čarapa na vaš prozor". nasmijao sam se. zamislio sam kako joj pada čarapa s noge. onako neprimjetno klizi. i pada.:)anyway:)). htio sam uputiti pogled prema nogama. onako kao slučajno spustiti pogled. i vidjeti. na nogama. ima li je?. ali previše bi se počeo smijati. "ma nema problema. sad ćemo je mi spasiti" - rekao sam i nasmijao se. i nadodao "uđite". stala je na tepih. i virila. onako sramežljivo. kao da se spašava nečiji život. kao da je učinila nešto ilegalno. kao da se ne radi o običnoj čarapi. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. sad više nema smisla, zar ne? (kao i svaka riječ koja se ponovi mnogo puta). nije ni bitno. ionako je to obična čarapa. vratio sam joj tu običnu čarapu. spasio sam joj čarapasti život. ukoliko suživot s stopal uopće i možemo zvati životom. pasji život. čarapin život. slično. ili gore čak. bila je na prozoru kod televizije. elastičnim se dijelom nekako ulovila. i držala. puna nade u dolazak spasitelja i ljubav svoje vlasnice. koja je i dalje sramežljivo provirivala kroz otvorena vrate toliko se nagnuvši na jednoj nozi da joj je malo falilo za bolno prizemljenje s, u tom trenutku toliko neprivlačnim pločicama. smiješno. onda smo i obavili tu svečanu primopredaju. ja njoj predajem čarapu u našem prvom susjedskom susretu. upoznavanje. čarapasto. tako je!!. to je način. spontani. bacat ću čarape po prozorima. uzet ću košaru punu čarapa, otići pred zgradu i bacati ih po prozorima. imam ih dovoljno. možda je to neki novi način upoznavanja susjeda. već vidim upad. "ja sam susjed s donjeg kata i pala mi je čarapa na vaš prozor":) pročitajte prethodnu rečenicu još jednom. oooo da..hehe.:))))

- 02:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 06.09.2006.

//{sretan rođendan}.prvi. /paradajz juhica sa svjećicama.

posebniji i pamtljiv. jedini. zaista.
jer nema ih koliko zrni sola u moru, kapljica u slapu ili crtica na svim pčelinjim guzama:)
toliki je ipak raspon ljubavi. rezervirano.

ovo je prije nešto kao čovjek na mjesecu, pronalazak penicilina, tesline fore ili Rijekino osvajanje kupa. ne onog bananastog. ali da u splitu. posebno dakle.

i spontano - rekao bih. jer spontanost nema cijene. ona je rezultat osobnosti čovjeka i njegove vrijednosti kao osobe.
inteligencija. kao i humor. snalaženje u novonastalim situacijama. da, spontanost.
i spaja ljude. poput klackalice ljudskih vrijednosti. i to one koja je uvijek u zraku. izjednačene. bez devijacija. filtrirane.
i objašnjenje razloga iliti zašto spontani humor ima najvišu cijenu. neprocjenjivu. bez mastercarda.:)

spontani niz naizgled nepovezanih bitnih sitnica povezanih u velike stvari. zaista


a retrospektiva priča priču o tome.
o zlatnoj ribici,
("a što si ti u horoskopu?"
"riba"
"riba?"
"da, al nisam obična.."
"?"
"imam tajnu"
"tajnu?"
"da..i otkrit ću je samo tebi"
"meni?"
"da..ja sam zapravo zlatna ribica..tvoja zlatna ribica..želja?...")

i kiks s cugom, i creske vruće krofnice i hladni nosić i dekica i trenutak kada običan dodir prouzroči kemijske reakcije protivne fotosintezi. dodir oduzimanja kisika.
a nekad je falilo tako malo. tako malo da zagrljaj odraste i postane dodir. onaj dodir. mokar. usnama.
falio je mali dio izgubljene puzzle. dio ometan tuđim pogledima. i smetnjama zabranjen. ali napokon ipak nađen i stavljen na mjesto. sigurno. pravo. i točno.
i svaka poruka i dodatni obraz na ničim izazvanom parkiralištu. neprisiljena lokacija. sasvim slučajno. nevino.
i oboljela ponoć kao trenutak poziva na maturalnu zabavu. drukčiju. jer ipak, samo mi znamo kako se to radi.;
i "osoba kakvu si uvijek htjela" i gugl ostalih prekrasnih riječi koje sam dobio na njen račun. ni konobar nije bio potreban. stizale su same. sa svih strana. i bio sam ponosan. i totalno. i nedodirljivo. i uzvišeno. i...drukčije. novo.
glamurozna dama. i jednostavni wow! .nikako nadobudan. pravi i opravdan. onaj.
i ponovljeno mjesto zločina. ljeto. i... otok. odvojen od kopna, a opet okružen spajalicom cijelog svijeta. vjerujem, ima nešto u tome.
i u prolazu koji nikada više neće biti samo običan put prema školi. ili kamenito stepenasto mjesto za torbu.
"mjesto za dvoje gdje samo ljubav miriše u zraku."
i trenutak. koji je svojom kratkoćom prerastao čupavu balavost, odrastao, i postao javnost. i otkrio da je to to. i da feeling ne kiksa. nikada ne kiksa. čita zapisano u nevidljivo nedostupnoj knjizi događaja. a ta je nepristupačnost pozitivno oslikana. jer osjećaj feelinga neopisivo bi, u slučaju čitanja, nestao. neoprostivo. izgubio bi to. ono. ma ime nije bitno. jer to je to.
tvrdoglavo poput magarca. malog. đepnog. i sretnog.
zaljubljenog..

jer ljubav zna:
da je prva,
da postaje bolja,
i čitati misli..
zna kad paše kava, kada sakriti pismo u torbu ili ostaviti poruku na ogledalu.
zna popraviti majcu, kragnu i vjerojatno kravatu
zna umirati od smijeha u konzumu, u tramvaju i u svakoj možebitno ozbiljnoj životnoj situaciji
zna biti partnerica, cura i mačka
voljeti iste stvari, maštati i planirati
biti spontana, najslađa i najljepša
oprati vestu, pričati u snu i biti prekrasna
biti mačka, mazica, paradajz juhica, koka, luitka ili ipak nekad kokoška
paziti na sitnice
veseliti se uspjesima
razgovarati o svemu
biti posebna
paziti na bitne sitnice
i biti prava cura

moja zna kako.

i zato je volim:*

ali ipak nešto nezna .... ljutiti se:))


jer sjedila je na šetalištu u predivnoj plavoj haljinici. sexy nadasve. i posebno. virtuozno se virtualna u javu pretvorila. i bila prekrasna. predmet trenutno pohotne zaljubljivosti, a opet tako daleka. prava. i istinska. posebno stvarana, pažljivo oblikovana i strogo čuvana. da.
a ja balavi klinjo. čupav, tupav i glupav s ogromnom željom za iskazivanje svojih šarmerskih sposobnosti. bečka škola. klavir. padaju na to. zaista.
samo one posebne; vrijedne truda.

i trenutak kad sam napokon kolektivizirao hrabrost i iskazao je djelom koje sam odavno trebao učiniti.:*. pala je. doslovno:). ma moralo je biti tako. zapisano je. i posebno. ipak postoji

nikad prije s tolko straha. nikad prije tako posebno. nikad prije prava cura. osjetiš to. jako.

tako rekli su ili barem govorili. tada shvatio sam da lagali nisu.

jer život je skup bitnih sitnica i nebitnih velikih stvari..
dokazano iznad..potkrijepljeno u stvarnosti

i lažu oni koji kažu da bajke ne postoje.

"Volim te!" - kaže klinac klinki
A ona ga pogleda i poljubi u obraz. onako posebno. iskreno.



sretan nam rođendan.
prvi, mačko, prvi:*

- 00:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.