|
ne. naslov nije namjeran. i nema neko dubokoumno značenje. tu je jer je proizašao kao plod mog očnog živca uperenog u televiziju i fenomenalan spot REM-a - Imitation of life. i tako je počelo.
teško je naći neku posebnu inspiraciju. inspiraciju koja će značiti lagano pisanje novog teksta. al zapravo, nisam ni trebao. ulovio sam sam sebe kako krivo razmišljam i ne nalazim motiv u sitnicama koje život znače nego u velikim nebitnim stvarima.
a sitnice ipak čine novi post.
pokucala mi je susjeda na vrata. bilo je osam sati.minuta više-manje. provirim ja kroz špiju i kad ono neka kosa. stoji. i gleda u mene. čekao sam prijatelja čije je jedno od obilježja također kosa. ali ova je bila drukčija. ženska. otvorio sam vrata prepun nadobudne radoznalosti. "čarapa" - rekla je. pogledao sam je pogledom "molim?". "ja sam susjeda s gornjeg kata i pala mi je čarapa na vaš prozor". nasmijao sam se. zamislio sam kako joj pada čarapa s noge. onako neprimjetno klizi. i pada.:)anyway:)). htio sam uputiti pogled prema nogama. onako kao slučajno spustiti pogled. i vidjeti. na nogama. ima li je?. ali previše bi se počeo smijati. "ma nema problema. sad ćemo je mi spasiti" - rekao sam i nasmijao se. i nadodao "uđite". stala je na tepih. i virila. onako sramežljivo. kao da se spašava nečiji život. kao da je učinila nešto ilegalno. kao da se ne radi o običnoj čarapi. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. sad više nema smisla, zar ne? (kao i svaka riječ koja se ponovi mnogo puta). nije ni bitno. ionako je to obična čarapa. vratio sam joj tu običnu čarapu. spasio sam joj čarapasti život. ukoliko suživot s stopal uopće i možemo zvati životom. pasji život. čarapin život. slično. ili gore čak. bila je na prozoru kod televizije. elastičnim se dijelom nekako ulovila. i držala. puna nade u dolazak spasitelja i ljubav svoje vlasnice. koja je i dalje sramežljivo provirivala kroz otvorena vrate toliko se nagnuvši na jednoj nozi da joj je malo falilo za bolno prizemljenje s, u tom trenutku toliko neprivlačnim pločicama. smiješno. onda smo i obavili tu svečanu primopredaju. ja njoj predajem čarapu u našem prvom susjedskom susretu. upoznavanje. čarapasto. tako je!!. to je način. spontani. bacat ću čarape po prozorima. uzet ću košaru punu čarapa, otići pred zgradu i bacati ih po prozorima. imam ih dovoljno. možda je to neki novi način upoznavanja susjeda. već vidim upad. "ja sam susjed s donjeg kata i pala mi je čarapa na vaš prozor":) pročitajte prethodnu rečenicu još jednom. oooo da..hehe.:))))
|
