{[vehementno.

jednostavno je.čovjek nekad osjeti potrebu za nekim stvarima i onda ih učini iako nije siguran što je od tih stvari izvedivo.baš sam tako i ja krenuo pisati ovaj post.potpuno avanturistički, nimalo usmjereno.jer, osjetio sam potrebu.instinkt - ako već želite da ga tako nazovem.a osjećaj će dovesti do feelinga dobrog posta.samo kad misli izađu.nesputano i spontano.kao skakanje sa stijene.ili razočarenje koje doživiš kada cijelog sebe uneseš u nešto.uneseš se toliko da blisku osobu povedeš s sobom.ne sa sobom nego sa sobom:).i onda na kraju doživiš razočarenje kakvo se nesmije dogoditi.kažu da je uspijeh zagarantiran ukoliko je trud maximalan.ali lažu.oooo da!lažu.neiskreno i podlo!.jer uvijek ima onih koji će se osjećati prozvanima i podobnima upravljati lutkicama i igrati igru poraza i pobjede.nije mi jasno to:pa zar nije prirodno očekivati nešto čije ostvarenje može značiti sve?.cijeli život.ali vjerojatno je stvar u nama.život bacamo u totalno bescijenje i iskazujemo ga brojkama.i to je u najmanju ruku smiješno.jer sve oko nas je matematika.ali mi smo ipak misaona bića.a misli su, duboko sam uvjeren u to, slovkaste tvorevine.i onda te sjebe crta.i par pitanja.materazzi pod a, kupus bod b i prerijski pas ponovo pod a.a ovaj prvi usudi se oduzeti par bodova malom čovjeku, i cijeloživotno djelovanje velikom čovjeku.al istina uvijek dođe na naplatu.ispao je to vrhunac karijere.kruna!vrhunac kampanje protiv rasizma u finalu svijetskog prvenstva.ostao je najveći!!ali kako se usuđuje na početku punoljetnog života održati pravednost odabira i podijeliti zasluge za trud.platite im, platite im za trud njihovih očeva, ali ne oduzimajte mjesto nekome čiji je trud bio obojen crvenom bojom.ali kod nas je sve ionako naopako.ne vrednuje se ni skok s stijene koji je učinjen kako bi želja postala ostvarena.niti nepremostiva prepreka nije jamac za uspijeh.i nije to razočarenje životom nego težak udarac na početku života koji ubija svaki daljnji optimizam i želju za odrastanjem.tipično srezivanje u korijenu.a kažu da na mladima svijet ostaje.vjerojatno na krivima.jer na cijeni nije inteligencija.sve se to kod nas radi sa silom.a i američki football inteligentna je igra.samo što je površnima to nevidljivo. i ono ispod površine kod morske inačice te igre.svejedno.inteligencija pobjeđuje.i stvarno vjerujem da kad tad sve dođe na naplatu i vjerujem da je čaša ipak napola puna.ali smeta mi što u toj se čaši katkad nađe i uginula muha.kao mrlja koja prijeti savršenstvu.savršenstvo ne postoji.ali i ta je muha mogla biti manja.među svim idealnim sitnicama život najčešće oskvrne ipak jednu malo veću sitnicu.ali vjerujem da se i muha iz vode izvaditi može.(i sad bi ovo vjerojatno bio jako upečatljiv kraj, ali meni nije dosta:)
ljeto je vjerojatno izlaz.i ekipa prekrasnih ljudi.izdigneš se iznad svega jer shvatiš da život nisu dva broja ili jedna crta.život je osobnost.jer osobe upoznaju ljude.sve ostalo je prolazno.i nevažno.puno je bitnije biti ocijenjen kao osoba.jer ta je ocijena jedina važeča i zapisana na onom malom papiriću pored tvojeg imena.postajemo stariji.otvaraju nam se nove mogućnosti koje se mogu iskusiti najčešće samo velikom ocjenom.ocjeno po zasluzi.čudno je to.ovdje je trud nad samim sobom ipak cijenjen.možda je to ipak dio s one strane ogledala.pravilnog ogledala.onaj drugi dio je više nalik onim cirkuskim ogledalima.ili cijelom takvom sobom.iskrivljena stvarnost.u kojoj je dva pajaca igraju brojkama i namještaljkama.nešto kao talijanski nogomet.u takvom svijetu pravedno poštenje ne prolazi.nažalost.
al ja ipak ostajem pri svojoj vjeri.i čaša ostaje napola puna.s folijom na vrhu.za svaki slučaj.