|
1.situacija u kojoj smo se našli na prste neizbrojivo mnogo puta. a opet za svaki slijedeći vjerujemo da bi mogao biti uspješan.taj, onaj.
kao da imamo još jedan, neizbrojeni prst. ili barem cijelu ruku.
događa se to kad je želja jača od realne mogućnosti koju stvarnost s svojim siromašnim faktorima koje ima na raspolaganju može proizvesti. to je ono kada vjerujemo da bi nešto moglo ispasti fenomenalno.najbolje do sada.dobro, ne možda baš najbolje, ali jedno od boljih.
to je ono što sam ja mislio za prošli vikend.
idealan plan u mojoj glavi bio je petak:-izlazak s dečkima, subota:-odlazak na party kod frendice od cure (da, da..pravi onaj..privatni..a svi znamo da su takvi najbolji),nedjelja:-derbi.
i sve je to u mojoj glavi izgledalo savršeno.štoviše, perfektno smišljeno.idealno su se nadopunjavala vremena, slagali sati, išli dani.
ali naravno, zaboravio sam u obzir uzeti činjenicu da se gospodin Murphy uvijek skriva u blizini. i spreman je pokvariti sve i držati se svojih zakona i u najmračnije doba noći bez mjesečine.
i tako je krenulo.po jutru dan se poznaje.ili barem po večeri.
u petak je pala kiša.mogućnost za provod automatski pada nekih 58,6%. ta kiša ubije volju u svemu.večer je na kraju spasio jedan pas.benito.i bio je glavna zvijezda frendove proslave rođendana s prvom dvojkom.pravi onaj odrasli rođendan.pili smo vodu, s ledom, čuvali psa, instaliravali:) vindoze itd. al bilo nam je dobro.ionako smo u zg-u premalo zajedno.
petak je kao uzročno-posljedična akcija utjecao na daljnji razvoj događaja.
plan je polako propadao,nestajao.blje.
subota.e da.to je ta subota.završila je alpinističkim podvigom tj. pješaćenjem od laništa, preko savskog mosta i vožnjom busom kući. nisam mogao niti očekivati drukčije s obzirom na to kako je počeo.kao da petak sam po sebi nije bio dovoljan. trula utakmica Hrvatska-Poljska, predugo tuširanje, podcjenjivanje vremena (jednom ću objasniti svoju teoriju da nam netko stalno krade vrijeme kad nam najviše treba), trčanje do glavnog, tamo me čekaju moja mačka i frendica, odlazak na bus. a onda počinje vožnja.i to ne bilokakva.posebna.u drvenom busu sa pol-satnim stajanjem u sloveniji:)).iz napisanih riječi nije teško zaključiti da smo se sprdali cijelim putem.čak se i šole nasmijao.:))
i tako.party očajan.ali doslovno.rekao bih najgori ikada, ali ogradit ću se od toga jer to i nije bilo planirano kao party.više kao nešto drugo.mi smo se zajebavali na svoj način.ionako tamo prisutnu zajebanciju, zbog njene priproste primitivnosti nismo kužili.i stvarno ne želim nikome da se nađe na takvom partyu.iskreno.
a nedjelja.pa jel normalno očekivati normalnu nedjelju nakon potpuno neuspjelih, a opet idealno isplaniranih i u glavi skladno složenih prethodnih dana.normalno da nije.a takva je i bila.karte nismo nabavili.i derbi smo gledali samo na tv-u.
isplanirani vikend time je došao do svog kraja.
i dokazao tezu koju sam predstavio u jednom od prijašnjih postova - najbolja je SPONTANA NEPREDVIDIVA ZAJEBANCIJA.i točka.
iako i one planirane, ali neuspjele, mogu imati svoje zanimljive sitnice.
2.hrvatsko je školstvo u totalnoj grabi.ali onoj pravoj, prljavoj, mutnoj i gnjecavoj.i zato su amerikanci najveća sila svijeta.mi možda jesmo pametniji, mi možda jesmo informiraniji, ali ,vjerujte mi, to nije zbog našeg boljeg školovanja, to je zbog našeg osobnog odabira i možda mentaliteta.ionako je znanje plod zanimanja neke osobe.ako te nešto zanima, to ćeš naučiti.ako te ništa ne zanima,... (dalje znate).i velika je greška što nemožemo činiti baš to.potpuno odabirati predmete koje želimo i o kojima želimo učiti.sve ovo je puška i razlog zašto nebrojeni broj ljudi radi izvan struke, a zapošljavanje se vrši preko veze.i to najčešće oni nesposobni.a sa specijalizacijom bi možda bilo i manje takvih.
3.I NAJVAŽNIJE.
Ja sam se sa 82cm spremio za Svjetsko prvenstvo, a vi?:))
|
čak stavljam i ove antidesign smileiće
(zašto ovaj pere zube?)
