{[vehementno.

ponedjeljak, 02.02.2009.

{dvotocka

..jer sve ovo ispod, svaka napisana rijec, svako natipkano slovo, svaki slucajni zarez..sve je to s njom doslo na jednu novu razinu. jer izazov je najveci covjekov strah i ono cemu uvijek tezimo najvise nas udaljava od te iste stvari. zbog nje. zbog nje svako slovo zasluzuje jos jedno, svaki zarez postaje namjeran a svaka rijec ima vecu smisao. zbog nje. jer ja to tako zelim. jer je pokrenula mrtvu tocku i pretvorila je u dvotocku. a dvotocka otvara niz. niz kojeg se toliko bojim jer nisam vise dijete, klinac, beba, a zapravo cu to zauvijek i ostati. kroz neka drukcija razmisljanja i realne zivotne situacije. i volim zivot. zato se toliko i bojim. zasluzujes me. da li i ja tebe? jer zelim te. zelim da bude ono cega me najvise strah. savrseno. trazim li previse. ha ea? sve je razlog, uvjetovana posljedica. sjeti se samo krila leptira. i nastavi niz.. | a s druge strane ogledala: valjda je ovo zivot. znas me. i nikad nisam u kalupu i drukciji sam. mozda moja glava jednostavno ne prihvaca uobicajeno. znas me. spontano. mi. bas zbog tog razloga. s druge strane ogledala. ostanimo uvijek s druge strane ogledala. ja sam gornji grad, ja sam druga klupica. ja sam: (psiholoska pauza) niz }

- 03:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2008.

.

...jer ona plava haljinica vise ne stanuje ovdje.
.]} IONAKO TO NI NE ZASLUZUJE.

- 11:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 29.01.2008.

{[.

.]}

- 03:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.10.2007.

[pet tisuca}||


1. EXT- ZELJEZNICKI KOLODVOR- PERON 13- DAN
Iva (15 – iako djeluje starije), zgodna mlada cura iskvarcanog tena u bijelim hlacama sjedi sama na peronskoj klupici. Ispred nje stoji vlak. Nemirno trese nogom i svako toliko naizmjence pogledava prema ulazu, prema satu na ruci i kolodvorskom satu.
Odjednom nervozno ustaje i uzima mobitel te krene prelistavati po imeniku.

2. INT. ZELJEZNICKI KOLODVOR – KLADIONICA
Matej (15), mrsavi djecak odjeven u traperice i zimsku jaknu. Pregledava rezultate na ekranu. “Jebeni Talijani!” kaze i zguzva listic.

3. EXT - ZELJEZNICKI KOLODVOR - DAN
Iva stoji. Iz smjera ulaza zacuje kako netko dovikuje njeno ime. Dize pogled i uocava Mateja kako trci prema njoj. Na to se okrece, uzima torbicu i krece prema vlaku. Matej trci prema njoj. Sustize je kod ulaza. 'Jel imas pare? –pita ona. 'Da, bok i tebi'-odgovara on. Ulaze u vlak.

4. INT - KUPE U VLAKU - DAN
Otvaraju se vrata kupea i oni ulaze unutra. On ponudi da joj objesi jaknu, na sto ona samo nervozno odmahne rukom i sklupca se na sjedalo do prozora prekrivsi se jaknom. Tupim pogledom gleda kako odgajateljica na kolodvorskom peronu prebrojava svoju vrticku grupu. Pogleda prema njemu dok on vjesa svoju jaknu. U tom trenu glava mu krene u njenom smjeru, ali ona brzo makne pogled kao da zeli to sretanje ocima odgoditi jos neko vrijeme. Pogleda kolodvorski sat, pogleda svoj sat. 'A da ipak odustanemo ...' kaze Iva u nedoumici. On samo digne pogled, pogleda van i spusti pogled prema podu.
Iz dzepa izvadi kinder-jaje. Otvori ga, ostavi cokoladu sa strane, protrese bombicu, otvori je i unutra dobije figuricu djeteta. Brzo sve zapakira i spremi u dzep.



5. EXT – KOLODVOR – DAN
Djecica na kolodvoru okupila su se oko svoje odgajateljice i svi su ispruzili rucice u zrak vicuci “meni”, te cekajuci da im teta podijeli nekakve papirice.

6. INT - KUPE U VLAKU - DAN
Dok Iva gleda kroz prozor, a Matej u pod, u kupe ulazi casna sestra. No, oni ne dizu pogled i potvrdno odgovaraju cak i prije nego li je ona uspjela dovrsiti svoje “slobodno?”. Tada Matej dize pogled i u njegovom reakciji uocavamo iznenadenje i neugodu. Neodlucno pogledava prema Ivi pokusavajuci je nekako dozvati dok casna dize torbu na policu iznad sjedala. Dize se i nesigurno joj pomaze. Primjecuje kako je polica rasklimana. Casna sjeda na svoje mjesto. Vlak krece.

7. EXT – VLAK - DAN
Vlak odmice. Uocavamo u daljini vrticku grupu kako odlaze s perona drzeci se za ruke dvoje po dvoje.

8. INT - KUPE U VLAKU - DAN
Matej nesigurno pogledava casnu. Uzima mobitel i tipka nesto. Nekoliko sekundi poslije zacuje se zvuk mobitela. Iva se trzne iz sna. Iz sklupcanog polozaja pokusava zavuci ruku u dzep svojih hlaca. Kako joj to ne uspjeva nervozno spusta noge sa sjedala. Pritom joj jakna pada na pod i ona opsuje. No, ne do kraja jer ipak uocava casnu sestru koja sjedi pored nje. Ispricava se nekoliko puta. Casna kimne glavom pokazujuci da prihvaca ispriku. Iva se ponovo okrece prema prozoru, no ovaj put suznih ociju. Vraca se u sklupcani polozaj. Pokusava se sto vise udaljiti od svoje suputnice.

9. EXT – VLAK - DAN
Vlak ulazi u tunel.

10. INT - KUPE U VLAKU - DAN
Casna se dize i izlazi iz kupea. U tom trenu Iva se pocinje tresti i gusiti u tihom placu. U kupeu je mrak jer je vlak usao u tunel. Matej krene prema Ivi kao da ce joj pomoci, ulovi je za ruku, no ona istrgne ruku i uzima cigarete iz dzepa jakne. 'Pa nemoj...Zbog…' govori joj on i daje do znanja da misli na cigaretu. Ona se okrece prema njemu skroz razmazane sminke i podrugljivo mu govori: “Cigareta steti..jel tako tatica? Za moje stanje to vise nije bitno”. Pali cigaretu. Povuce jedan dim, i nadoda: “daj mi pare da ih spremim”. On iz straznjeg dzepa uzima kreditnu karticu i ponosno joj predaje. Ona uzima i hvata se za glavu.
'Pa jesi ti fakat lud? Ne primaju karticu, nije to.... gdje su ti oni novci za koje si jucer rekao da imas?' Onih 5000?!. 'Daj se smiri!' kaze joj on nimalo umirujuce.

11. INT – HODNIK U VLAKU – DAN
Casna ide kroz hodnik i vraca se prema kupeu. Cuje se svada.

12. INT - KUPE - DAN
Iva se stojeci naslonila na vrata kupea licem prema vratima. U tom trenu kroz hodnik prode zena sa malom djevojcicom koja ispred kupea zastane i nasmijesi joj se. Iva proguta knedlu i krenu joj suze. “Mozda bi ipak trebali odustati..a i one su protiv” i pokaze na mjesto gdje je sjedila casna. “Ali 15est godina imamo, 15 godina tek..!” drekne Matej.

13. EXT – VLAK – DAN
Vlak snazno zatrubi nekoliko puta. Nastavljaju svadu u kupeu, no ne cujemo sto govore.

14. INT – KUPE - DAN
U tom trenutku ona ga pogleda pogledom prepunim bijesa. “ Znaci novce si.....!' i krene nekontrolirano prema njemu. U tom trenu vlak zatrubi i naglo zakoci. Casna se u hodniku ulovi za vrata kupea. U tom se trenu vrata otvore, a Iva u nestabilnom polozaju krene padati prema hodniku pritom se hvatajuci za policu iznad sebe. Polica se olabavi te pocne padati s njom prema izlazu. Iva padajuci udara glavom u vrata i trbuhom na obliznji rukohvat. Na to na nju padne i polica te casnina torba iz koje prilikom pada ispadnu krunice i jos neke halje.

15. INT - HODNIK VLAK -DAN
Iva nepomicno lezi na podu. Matej dotrci do nje. Ona omamljena i prestrasena govori da je boli. On razmice sve te stvari koje su pale na nju. Odjednom uoci ogromnu crvenu mrlju na njenim bijelim hlacama. Oci mu se napune suza, te pogleda u nju.
Casna se nagne nad njih pokusavajuci vidjeti jel sve u redu. Matej svojim tijelom zakloni crvenu mrlju i stavi ruke ispod nje nespretno je pokusavajuci dignuti i odmaknuti od znatizeljnog pogleda casne.

16. EXT – ZELJEZNICKI KOLODVOR U NEKOM MALOM MJESTU – DAN
Matej pazljivo spusti Ivu na klupu. Prekrije je svojom jaknom. Sjedne pored nje i stavi joj glavu u krilo.
Ona se osvjesti. Preda mu karticu. 'Ionako nije bilo tvoje' kaze i padne u nesvjest.
On uzme mobitel i utipka 94 pritom stavljajuci cokoladu u usta.




- 16:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 20.01.2007.

//{ipak postoje]..

Jednom je davno iza sedam mora, 7 gora i vjerojatno još toliko nizina, kako to obično i biva, živio jedan mali dječak. I nakon što je 12 godina svoga djetinjstva proveo u nevinom neznanju, stigao je i taj dan. Dan kad je saznao da je princ. A njegov tata, sugladno prirodi i utemeljeno zakonom, dakle, kralj.
Otkad je bio mlad, balav i čupav, tata mu je uvijek pričao kako na svijetu ne postoje tri stvari. "Ne postoje čarobnjaci, ne postoji mora, a bome ne postoje ni otoci" - govrio bi mu stari, tj. big tata faca kralj.
No, nadobudan kakav je bio i vođen ljudskom znatiželjom krenuo je jednog dana, posve slučajno lutati kraljevtsvom. E sad, jel bilo baš slučajno lutanje ili adolescentska hormonski tjerana želja za pronalaskom princeze - neznam. Nije ni bitno. Bilo je lutanje, jel.
I tako je lutao, vrludao i krivudao te stigao do velikog plavog jezera. A nasred jezera..eto ti i planine..baš kad je trebaš..
Kako je svoju šetnju nastavio i dalje, a razloge za takav brutalan čin nećemo sad ponovo preispitivati, stigao je i do čovjeka.
"O čovječe, čovječe (to nije bila baš ovako ali ono - da bude više bajkovito) kaži mi kakva li je ona planina usred vode?" - upitao ga je nadobudno-čupavi klinac.
"To je otok" - reče mu čovjek.
A dječak, kao i svaki dobar sin, odgovori mu - "nije istina! otoci ne postoje!"
A starac će nato njemu - "istina je, istina. postoje!"
I nadoda - "jer, da otoci ne postoje, ona voda oko otoka nebi se mogla zvati more!"
A dječak će jednakom upornošću na to "More ne postoji, ne postoji, tata mi je rekao!! kako to znate, kako znate da postoji, tko ste vi?"
a starac će mudro njemu "Ja sam....ja sam....-čarobnjak".

* * * * * * * * * * * * * *

"Zabrij da je Oliver mlad" - rekao je i umro od smijeha. onako. u maniri potpuno neshvaćenog umjetnika osupnutog svojim kistom. ili pak neispavanog hiperaktivca. ovo pod 2. vjerojatnije.
"Mlakar. Oliver Mlakar" - ponovio je. i smijeh se prolomio malom novogodišnjom sobom koja je sa svojih 10m2 bila poprište društvenog cimerovanja. Sardinasto nastrojeno spavanje ionako nije ni moglo očekivati mir. pogotovo kad je on u elementu. elementu nespavanja. jednom od onih. u prostoriji u kojoj se svaka riječ pretvori u smijeh. smijeh na riječ.
a riječi. riječi bile su svakakve. od ljubičaste krave i njene kompanonke, pa do kanadskog prijatelja Jana koji će događaje o novoj godini s balkancima prepričavati generacijama. možda nas i netko od njegovih unuka na to i podsjeti u nadi za oprobavanjem na novogodišnjoj vatri spećenih ćevapa. na pravom roštilju. naravno, s posebnom dozom svenove ljubavi. i kostinog kušanja. ili pak onih maslina u kojima je tkec tako spretno uspio oprati ruke.
i tako je u situaciji nabrijanih zabrij rečenica, uz navale smijeha i pokoji okret začahurene sister nine u onoj crnoj vreći za spavanje izašla i preostala skupina rečenica.
"A zabrij da je 2002." - rekao je u slijedećoj navali fore. godina nije bitna. kao što nikad i nije. i ta je njegova rečenica izmamila osmjehe na njihova sita, ali nadasve pospana lica. No, taj je osmijeh odlazio u daljinu. Dal onu prošlu ili buduću. Svejedno je. Njihov je smiješak kroz širinu usana odlazio u sferu nostalgičnosti. samo tako. Nenadjebivo. I Posebno. ... sretno nadasve. kao proizvod svih lijepih sjećanja na trenutke sličnim onima opisanim u "ne daj se ines". zar nije malo čudno, čak i tužno, da tako mladi osjećamo nostalgičnu sreću koja ulazi u svaku našu poru i nepošteno uvlači svaki trenutak u onu istu svoju kolotečinu. kao vir. koji negdje uvučen biva drugdje izbačen. zar nije malo napadno da naše godine obilježavaju toliko maštanja, i sretnih sjećanja. ili žaljenja. bezveze je to. trebali bi se cijepiti. ili pak cijepati. poput onih drva u vrtu kojima je sjekira zauvijek predodredila novi "životni" put. put do vatre. i jedino je sreća mogla spojiti ih u tom završnom plamenu. sreća. ili sudbina. kao i onaj stol s pomno izračunatim novogodišnjim drvcem od limenki. al gotovo je sad. jer počeo je kvisko.

* * * * * * * * * * * * * *

I smijali su se kao i uvijek. Smijanje uzrokovano glupiranjem. Njihovim. Internim. I to ga je činilo posebnim. U svakom trenutku, i na bilo kojem mjestu. Ali baš na bilo kojem:)) Samo su ga oni kužili. I u tome je i istinska ljepota. I išlo je spontano. poptpuno spontano. a poznato je da spontanost ima najveću cijenu. jer, budimo realni. da. ok. on je bio magare:)). priznaje. ono džepno. koje mu je i poklonila nakon prvog poljupca. ono za koje ni baka ni djed nisu smjeli znati. i isto ono kojim je upisao faks. nećemo sad o praznovjernosti, ali ima nešto u tome zašto se stvari događaju.. bio je zadužen za gluposti. ali ne bez cilja. obožavao je vidjeti osmijeh na njenom licu. čak i pod cijenu magariranja. jer dobitak bio je - neprocjenjiv. jedan od onih koji ju je, poput ostalih stvari, i činio posebnom. izdizao je i činio jedinom. takav je, sjeća se, vidio u nekoj meksičkoj sapunici. točno za onim masivnim smeđim stolom. sjedeći na smeđoj drveno-mekanoj fotelji. jeo je najbolju noninu maneštru i gledao televiziju. i ugledao taj osmijeh. jedan od onih koji morate posjedovati. onaj koji razbistri dan. i uljepša večer. jebemu. voljeo je to. voljeo je vidjeti njen prekrasni osmjeh. čak i sada u busu. namjerno uzrokovan. u trenutku kada mu je glava gravitacijsku uvjetovana padala u trenutcima spavačih grčeva koji vode u san. pogledao ju je onim "njena serija" pogledom. a ona mu je uzvratila "slatki". i izazvala ono za čim je i žudio. osmjeh. uz rafaello. i poduplanu doza slatkoće. ili slatkosti. ovisi o tome kakav ste jezičar. kao i za novu godinu kada su zaplesali valcer uz hrt. ili valcer ili tango. i sad se nasmijala. znam. :)) :*

* * * * * * * * * * * * * *

i lijepo je kad materijalna stvar nošenja puno obojanih točkica na papiru unutar novčanika ne označlava samo materijalnu stvar. nego puno više od toga. hvala. baš me ugodno oduševila. ukoliko je uopće i moguće ugodno oduševiti:) kao i nova frizura koja prema van usmjerenim vrhovima označava otvorenost. neku novu. i baš je lijepa. zaista.

a sad idem.
i ne. za ovo mi nije potrebna štafeta.

* * * * * * * * * * * * * *

dječak je na to odmah širom otvorio oči i zbunjeno pogledao "čarobnjaka"..
vračajući se natrag prema kraljevstvu, cijelim je putem razmišljao o onome što mu je tata govorio : "ne postoje čarobnjaci, mora, ni otoci." ....
ponavljao si je te riječi..
...ne postoje carobnjaci....mora.....ni otoci...

ne postoje....

čarobnjaci...

mora...

otoci...


ili, ipak postoje? ;)

- 00:40 - Komentari (50) - Isprintaj - #

subota, 02.12.2006.

//u bolnici uvijek dobiješ cimera]}

"..evo samo da izvadim cimera" - bila je njegova prva rečenica nakon uspinjanja na improviziranu pozornicu i sjedanja na retro kauč.
nakon toga otvorio je torbu i izvadio --- cipelu.
predstavio se dok su ostali zurili u objekt u njegovoj ruci i napokon riješio tajnu i pretvorio ga u subjekt..
"aha, a ovo?..ovo je moj cimer" - rekao je
"ili njegova sretna cipela; tako barem kažu"
i onda je krenula priča..
"naime, kao i većina studenata, tako sam i ja, barem na početku, bio osuđen na studenstki dom"
"a studentski dom kao obvezatnu opremu donosi i - cimera"
"cimera kojeg ja nažalost nisam upoznao"
"jebiga, zakasnio sam"
"ali zato se nadam da će ovaj možebitni film probuditi uspomenu na njega"
"uspomenu na Iveka"

Ivek nije bio običan cimer. Bio je jedan od onih ljudi koje jednostavno morate voljeti. Bio je smotan, bio je naivan, ali i nadasve simpatičan. Razlog njegovoj karakterizaciji bila su pravila i upute.
Imao je upute na karti grada Zagreba i ceduljice s pravilima o odjevnim kombinacijama.
Svako je jutro obuvao papuče koje se nalaze kod donje noge kreveta, a svake je večeri slagao knjige po abecedi; ili - olovke po veličini.
I sve bi bilo u redu da mu se u sobi pojavio cimer. No, njega nije bilo. I to nije bilo po pravilima.

Prespavao je budilicu, kroz prozor uočavao da su osim njega svi u paru (ljudi, biljke, zgrade), i na polici NJ stavio ispred NK.
Kap koja je prelila čašu bila je obavijest o zamjeni madraca. U tom poslu cimeri jednostavno moraju biti prisutni.

Nakon dugotrajnog razmišljanja i asocijativnog kašljanja iz susjedne sobe sjetio se.
Odgurnuo je vrata doma, istrčao na cestu, preživio gužvu na tramvajskoj stanici, protrčao kroz park i pri pokušaju preskoka niske ograde pao u blato.

Napokon se pridignuo.

Popeo na nadvožnjak...

I nesigurnim koracima uspravio na zaštitnoj ogradi.

I slavodobitno uzviknuo: PA DA! U BOLNICI UVIJEK DOBIJEŠ CIMERA!

a sada prava stvar

«Cimer koji nikada nije došao»

1. EXT. AUTOBUSNI KOLODVOR – NOĆ (PREDVEČERJE)

Ivek (21), simpatično-zbunjeni i izgledom nevin mladić, stiže busom. Peron 102. Tramvajska karta mu u jednoj ruci, a karta grada s napisanim uputama u drugoj.

2. EXT. TRAMVAJSKA STANICA - NOĆ.

Sa dvije torbe na leđima, pomalo smotano, izlazi iz tramvaja. Nakon pretjeranog provjeravnja sigurnosti i pogleda lijevo-desno ipak uspijeva preći cestu.

3. INT. SOBA U STUDENTSKOM DOMU – NOĆ.

Ulazi u dom, u sobu. Soba 143. Odmah do kupaone. Otvara torbe. U torbama je odjeća složena po boji. Čak su i ceduljice s uputama na njima. Upute koje mu govore da ove hlače idu s tom i tom majicom i da s njima paše i ona košulja. Pogledava prema cimerovom praznom krevetu. Slegne ramenima.

4. INT. SOBA - DAN.

Rano jutro. Budi ga ogromna budilica. Diže se iz kreveta. Vojnički sprema krevet. Uzima četkicu za zube, pastu, ručnik, gaće i potkošulju. Obuva šlape koje se uvijek nalaze kod donje noge kreveta i otvara vrata sobe.

5. INT. HODNIK STUDENSTKOG DOMA/KUPAONICA – DAN.

Kreće prema kupaonici. Netko pjeva pod tušem. Neugodno mu je. No, u tom trenutku «glas» izlazi iz kupaone i Ivek sav sretan ulazi.

6. INT. SOBA – DAN.

Vraća se u sobu i pogledava prema cimerovom krevetu. Njega još nema. Slaže knjige po abecedi. Sjeda na krevet, pali lampu i čita jednu. Stalno pogledava prema cimerovom dijelu sobe.

7. INT. SOBA – NOĆ (PREDVEČERJE)

Neprestano odmiče pogled s knjige i usmjerava ga prema cimerovom krevetu. Njegova odsutnost odvlači mu pozornost od čitanja. Gasi lampu i legne u krevet.

8. INT. SOBA - NOĆ

Okreće se u krevetu jer ne može zaspati. Sati prolaze. Pogledava prema cimerovom krevetu. Prazan je. Njega još nema. Prolazi pogledom po sobi. Napokon se naglo digne iz kreveta i na polici premjesti dvije knjige. NK ide prije NJ. Legne i zadovoljno zaspi.

9. INT. SOBA - DAN

Prespavao je budilicu; ili je nije ni navio? To ga čini jako nervoznim i ljutim. Pogledava je u nevjerici.
A cimera i dalje nema. Ustaje iz kreveta odjeven u čarape, gaće i potkošulju, te prikriven iza zavjese gleda kroz prozor. Uočava da su svi u paru (ljudi, biljke, životinje, zgrade); nezadovoljan je i zabrinut. Privremeno ushićenje prouzroči mu još jedna samostalna jedinka, još jedna usamljena osoba. No, ni to ne traje dugo jer pojavljuje se i njen par. Nezadovoljno zatvara prozor; zašto ga još nema?

10. INT. SOBA - DAN

Sjeda za stol i nervozno slaže olovke po veličini. Odjednom se odlučno diže i navija budilicu. Kako mu se ne bi ponovilo. Uzima higijensku torbicu i otvara vrata sobe.

11. INT. HODNIK U STUDENSTKOM DOMU - DAN

Izlazi iz sobe i kreće prema kupaoni. Na zidu ugleda obavijest:
«Danas. Zamjena madraca. Sobe 140-150. Cimeri moraju biti prisutni». Brzinski se vraća u sobu.

12. INT. SOBA - DAN

Otvara ormar. Prilikom nervoznog traženja odgovarajuće odjevne kombinacije ispadaju mu ceduljice. Uzrujano ih skuplja s poda i pokušava pogoditi koja je bila gdje. Neuspješno ih vraća na pojedine odjevne predmete. Na kraju baca sve na pod i oblači nešto. Krene prema vratima. Zastaje. Osvrće se i pogledava nenapravljen krevet. Zalupi vratima.

13. INT./EXT. ULAZ U STUDENSTKI PAVILJON - DAN

Dolazi do izlaza i kroz odškrinuta vrata uočava ljude obučene u bijele uniforme. Prestravljenog je pogleda. Okreće se i bježi u sobu.

No, Ivek kroz odškrinuta vrata ne vidi da taj gospodin upravo vadi jogurte iz kamiona.

14. INT. SOBA - DAN

Ulazi u sobu i preskače ceduljice na podu (da ih nebi slučajno uništio). Hvata ga groznica; ludilo. U sobi sjeda na krevet sa glavom među koljenima. Trese se. Ljulja.

15. INT. HODNIK - DAN

Odjednom se naglo pridiže, otvara vrata sobe i kuca na vrata prekoputa. Otvara mu uspavani student. Prije nego išta uspije izreći student se zakašlje. U tom trenutku Iveku zasjaje oči, sine mu ideja i krene u bjesomučni trk. Student ostane u vlastitom napadaju kašlja.

16. EXT. DVORIŠTE DOMA – NOĆ (PREDVEČERJE)

Ivek naglo odgurne vrata doma i protrči pokraj ljudi u bijelom; zatvorenih očiju u nadi da ga neće primijetiti.

17. EXT. CESTA/TRAM. STANICA/PARK - NOĆ

Istrčava na cestu. Uz trubljenje automobila uspjeva izbjeći sudar i nastavlja svoj trk kroz tramvajsku stanicu prepunu ljudi, te dalje kroz park. Pri pokušaju preskoka niske ograde zapinje i pada u blato. Pridiže se.

18. EXT. NADVOŽNJAK - NOĆ

Dolazi na nadvožnjak i napokon zastaje. Penje se na zaštitnu ogradu. Nesigurnim potezima uspije se uspraviti i pogledati u dubinu. Otkucaji srca i lagani vjetar. Tišina. I njegova rečenica:

IVEK
(s pametnim i slavodobitnim izrazom lica)
«U bolnici uvijek dobiješ cimera».


Skoči. I neočekivano prođe vlak.


- 17:55 - Komentari (52) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.11.2006.

//{rezime ili resume?:)]anno#1

5 * are my the-best-of

"Pa da, oduvijek mi se sviđalo pisanje, a pustimo sad lažnu skromnost, i išlo mi je" - rekao je sam sebi dok je otvarao duplu kutiju Jaffa keksi, od naranče, naravno. Pričao je monitoru. I nije bio nimalo čudan. U trenucima kada njegova ljubi nebi bila tamo s njim običavao je pričati s monitorom. I ne samo s njim. Sugovornici su bili i komentatori nogometnih utakmica, neki predmet u kući kome je trebalo očitati bukvicu ili pak fore iz Seinfelda. Samostalna zabava, tako je to zvao. Nekad bi znao posegnuti i za tjelesnom aktivnosti od kojih je najsmješnija bila trčanje u krug. Iz sobe, u sobu, u sobu i opet. Cirkularno. "cirkularno" - rekao bi i puko` od smijeha. Volio je takve riječi. No, ipak, od svih najdraža bila mu je *vehementno*. Oooo da! Najdraža. Pronađena u jednoj od gimnazijskih čitanki i zauvijek usađena u sjećanje. Kao i gugl ostalih nepotrebnih gluposti koje život znače. Tipkao je "v e h e m e n t n o"- da. tako će se zvati. neka bude drukčiji. osoban ali opet ne preprepoznatljiv. Uzročno-posljedičan, a opet ne izravan. poseban. sa stilom. to je ono čemu je težio.
Pogledao je na sat. Glasovni komentar nije bio potreban. Bilo je to njegovo vrijeme. 02:08. Najdraže. Noćna tišina.

"Ljubi, jel znaš da ona cura koja je s nama u društvu ima blog?" - rekao joj je u poluvremenu neke nogometne utakmice. Za vrijeme dok traju reklame za tepihe, kamione i gume. Uvijek je govorio da su te reklame i planirane da se skokne do frižidera, WC-a ili pročitaju komentari utakmice na nekom od omiljenih foruma.
"Blog??" - upitala ga je prepuna sreće i zadovoljstva jer je napokon obratio pozornost na nju i nije bio tamo, kao na terenu, nego je vratio psihičko prisustvo u dnevni boravak.
"da, ono kao internet dnevnik"- nadodao je i otpio gutljaj svoje omiljene cedevite
"ma da..baš fora"
"aha..decentno ću joj dati do znanja..nešto kao..dobar ti je blog"
"decentno?"-pogledala ga je sa smiješkom
nasmijali su se fino. kao i svakih 5-10 min tj. svaki put kad on izvede neku cirkusariju
"zamisli kakvo društvo imamo"
"da..kad nas je puno..a to je baš super"
"pa kako si otkrio?" - pitala ga je manirom pravog hakera i najboljeg privatnog istražitelja

bilo je to ljeto u kome je, između ljubavi, soli i sladoleda, započet i, sada već zahuktali, projekt www.cresbynight.com (obavezna reklama i molim za klik-ma naravno da može i kasnije;)). i yada-yada-yada kao voditelj projekta (malo samopromocije i prije spominjane lažne skromnosti:) imao je uvid u progooglanu riječ cres. tada je na vidjelo izašlo sve što je ikad spominjalo cres. tako i taj dnevnični uradak. ubrzo su se pojavili i slijedeći, a sada se nalaze s vaše lijeve strane, koji su kao radovi dragih mi ljudi ukazali na moć bloga i njegovu slobodu riječi. uvijek pozitivnu.

No, ljeto je prošlo i prvi samostalni početak života doživio je vrhunac u našoj metropoli. U moru, iako nepostojećem, novih stvari osjetila se potreba za komunikacijom. i to onom tipa to whom it may concern. tako je i počelo ovo lijepo putovanje koje oslobađa misli i spaja ljude. no link nikad nije link ako nije osoban. ako se sa http codom nemože spojiti img src slika. nakupina misli ne čini svijet, no ima mogućnost učiniti ga ljepšim. kad bi barem blog bio face to face. ovako je ispušni ventil koji nefiltriran propušta stvari koje možda nikad nebi bile izrečene. ovako, i one dobe svoju moć. potrebnu i bitnu. pozitivno. pomalo rastrgan između navike svakodnevnog uživo komuniciranja s dragim osobama i te iste želje ispresijecane tramvajskim linijama osjetio je potrebu komuniciranja svojih misli i osjećaja putem slova.

pozitivno nabijena nostalgija, uzrokovana vjerojatnim homesickom i hladnom večeri uz kavu i jaffa kekse stvorila je vjerojatno jednu od karakterističnijih fraza ovog bloga: o-dli-čno (obavezno pročitati u looka-borna naglasku:), te glavnu nit vodilju: ŽIVOT JE PREPUN BITNIH SITNICA I NEBITNIH VELIKIH STVARI. Jedna je od tih bitnijih, možda i najbitnija stvar, otok i mjesto koje ga je uvelike utjecalo na njega kao osobu, te mu omogućilo drukčiji pogled i utemeljilo kasnije geslo i cresbynight-a : JA-SRCE-CRES. Istinita je to priča o odrastanju i jedna od onih u kojima "kako je svijet malen" nije samo fraza.

U početnoj su nadobudnosti postovi bili češći, no patila je kvaliteta i pogodak teme. Iako svi oni u pravom trenutku, ipak bili su svakodnevni i uobičajeni. No, njihovu rutinu napokon uništava post ..spontana nepredvidljiva zajebancija.. iliti kako je inteligencija=zajebancija=snalaženje u novonastalim situacijama i dokaz o tome kako je za mogućnost zafrkancije potrebna inteligencija.
Zanimljivo. Slijedio je post o jednoj davno zaboravljenoj igri iz naroda i njenoj primjenjivosti na blagdanske trenutke.

Nakon obvezatnog i neizbježnog čestitanja nove 2006. godine uslijedilo je tipično lijen potez kopi-pejstanja mejla u post.
I znam da mi ne vjerujete, ali prisilili su me. Njihovi ljudi prijetili su mojim ljudima.:)) A prikladan će biti i sada, kao i onda u istom trenutku.

Za ispravak lošeg dojma i antikarme stigao je mali princ i otkrio ono što je očima nevidljivo.
#trebalo bi puno pixela, slova, riječi, kvačica na č i ć, rečenica, tekstova, i postova, te čaki malo hrabrosti da sve to objasnim.možda i hoću.
vjerujem.i znam.
(sitnice su bitne)
(bitno je očima nevidljivo)
i......
[lažu oni koji kažu da bajke ne postoje]..one itekako postoje..u sitnicama..#


..pa nešto o ljudskim promjenama ...
#ponekad su male slatke riječi i iskren razgovor dovoljno [think about that]#

i onda je kreativna plima nadjačala kvantitativnu sušu i krenulo je..uživajte

[just a look around]
sad se samo onako slatko nasmijem kad se sjetim svojeg početka u zagrebu.ali..onda mi je bilo totalno drukčije.nova sredina.novi ljudi.nesređena situacija oko smještaja.bio sam totalno izgubljen.i bilo mi je teško.svaki početak je težak.tako barem kažu.i bio je.no, uz zagreb me veže jedna posebna osoba.jedna posebna priča.i zbog toga mi je sve bilo lakše.zbog činjenice da imam nekoga tko će mi uvijek pomoći.tko će mi se javiti na mob u 2 ujutro, spojiti se na internet i pročitati mi raspored predavanja.i to je velika stvar[a ipak sitnica].i to je prekrasno.neznam kako bi se cijela situacija razvila da nisam imao slatkicu s kojom je svaka sekunda super.klincezu koja je bila samnom u svakom trenutku.curku s kojom sam sjedio u zagrebačkim parkovima, zafrkavao se po shopping centrima i švercao se po tramvajima. i ona je razlog pisanja. i naša priča. posebna

[špajza]
jučer sam bio ko neka pms-curica-u-teen-godinama-koja-voli-gumi-bombone:))
..i ba-ba-van


[mjesto, točke i poneka dvotočka]
cres.dvotočka.vjerojatno.naj.mjesto.na.svijetu.dvotočka
postoji jedno mjesto na svijetu koje je uvijek drukčije.posebno
postoji jedno mjesto koje je uvijek najljepše.namjerno
postoji jedno mjesto na svijetu koje ima smisla.logično
postoji jedno mjesto na svijetu kome se uvijek vračaš.privlačno
postoji jedno mjesto na svijetu koje ima ono nešto.bezbrižno.
postoji jedno mjesto na svijetu koja sadrži sve uspomene.sebično
postoji jedno mjesto na svijetu na kome može biti tako dosadno, a opet.zanimljivo
postoji jedno mjesto na svijetu koje je tako obično, a ipak.idealno
postoji samo jedno mjesto na svijetu.

..i jedan viseći teret
..i jedan "onaj" crveni svijetionik
..i jedan plićak za nošenje, picigin i naguravanje
..i jedan,
jedan
i samo jedan.

jer ljudi čine prostor.prostor spaja ljude.
dopustite da bude tako.
i dalje tako.


utorak, 14.02.2006.
{puzzle}

Sjedila je na šetalištu u prekrasnoj plavoj haljinici..
sve ostalo je povijest.
i dokaz da život piše najljepše priče.

kao 2 puzzle.koje se spoje.koje su kompatibilne.:]

s razlogom

I lažu oni koji kažu da bajke ne postoje:*

svaki dan je valentinovo.{a jedan dan je određen jer bi inače ljudi bankrotirali, a tete cvjećarice previše zarađivale:}
:*


[ajmo đir][ajmo oktanski đir]part1&part2, part 3, part 4
bila je to obična večer koja najavljuje rođenje nove ljetne sezone.jedna od onih u kojima se ne osjeća ništa posebno u zraku.da, točno, jedna od najopasnijih:)..pretpostavljena za nešto.za nešto neplanirano.da, točno, za nešto ludo.

četvrtak, 16.03.2006.
[new.design]v2.0


*****[skinuti ograde]-{sami protiv svih}
Dan nakon tog kobnog zaleđa cijela je Rijeka izašla na Korzo.
Slavili su naslov.Pa makar i od kartona.
Za njih će to uvijek biti moralna pobjeda.

"Ovo je Rijeka" - pjevali su. Kao klincu nije mi to baš bilo potpuno jasno.
Sada shvaćam. To je prava Rijeka.
Nakon 18 godina - {važ je naš]
Onaj mali klinac doživio je dječačku sreću. Mogao je još jednom kliziti na koljenima. I ovaj ga put nitko u tome nije prekinuo.

Valjda smo morali sazrijeti. I skinuti "ograde".
Postati "veliki".


{jer nezna minimalizam, šta je to primitivizam}.hvala]
Cijela se ljepota i iskonska kvaliteta topi u gro-količini loših narodnjačkih stihova i općem neukusu, a polako je preuzima kvazi-ljepota loše sređenih, besmisleno-nakićenih i solarno prepečenih curica koje su zbog mogućnosti stavljanja veće tone šminke oslobođene mozga i čija je cijena javno poznata cijelom tržištu.Naravno, moguća je i probna vožnja.
Snježana, pošto Nikolina?


{svaka slučajnost je slična}.kopirajt]
jedan mali zaključak.do sada sam mislio da je situacija kad me kopiraju izravna povreda nekog copyrighta.uočavao bih da ljudi koriste nešto što prije nisu koristili i osjećao bih se pokradenim i ljutim što mi to nije priznato ili pitano za dopust korištenja istih.i tako je bilo sve dok mi se u jednom razmišljanju i razgovoru nisu otvorile oči i shvatio sam da su sve to neizravni komplimenti i dokaz da se ljudima ti neki plodovi moje imaginacije sviđaju (elementi dizajna, stil s točkom, ili trotočkom gdje misao ostaje visjeti u zraku, uglate zagrade, kompleksne riječi tipa vehementno, osupnuti..itd.) .oni su dokaz da ne radim uzalud i da sve to ima nekog smisla.i zato. Hvala Vam.BIG HVALA!

*****{sitnice su nasmiješniji trenutci života]i točka.
"Ej stari, imaš možda cigaretu"
a ja mu, onako, čisto hladnokrvno, odgovorim:
"Nemam.Ne pušim.Ali moji prijatelji da"


paradox.{kada sudac postane ubojica]

{"tvoja je mala cura danas postala velika curica"}
ugasili smo vatru morem i, pod dojmom roštilj-delicija opijenih votkom, krenuli smo prema gradu.svatko na svoju stranu.
jer sjećanje treba ostati zauvijek...
*** ***
...čak i kad kiša opere posljednje mrvice brašna, tramvaji se vrate na uobičajenu rutu, smetlari operu trg, bakice razriješe urotu, a skupljači boca pokupe i svojih zadnjih, krucijalnih, 50 lipa.


{naoko odlično zamišljeno.naopako realizirano.}but LCD ownes them all.]

situacija u kojoj smo se našli na prste neizbrojivo mnogo puta. a opet za svaki slijedeći vjerujemo da bi mogao biti uspješan. taj, onaj.
kao da imamo još jedan, neizbrojeni prst. ili barem cijelu ruku.


{pobjeda, prolaz, i moguća 3 boda]

*****{kad se ljudi igraju poraza i pobjede, a ljeto odnese lentu}

*****//{sretan rođendan}.prvi. /paradajz juhica sa svjećicama.
posebniji i pamtljiv. jedini. zaista.
jer nema ih koliko zrni sola u moru, kapljica u slapu ili crtica na svim pčelinjim guzama:)

a retrospektiva priča priču o tome.

jer život je skup bitnih sitnica i nebitnih velikih stvari..
dokazano iznad..potkrijepljeno u stvarnosti

i lažu oni koji kažu da bajke ne postoje.

"Volim te!" - kaže klinac klinki
A ona ga pogleda i poljubi u obraz. onako posebno. iskreno.


//{imitacija života]-čarapa

//{progresivni tango = napredak života.
"ej stari, imaš kunu"-naš šumski čovjek svoje je žicanje podignuo na neku novu razinu. obrazovao se čovjek i pročitao bonton i nakon napornih sati vježbanja njegov je nastup slijedeći:...

//{spontano + potaknuto}= o-dli-čno.odlično- "Ivek sve radi po pravilima. Pravilo kaže: cimer je obvezatan. U potrazi za nestalim upada u svakakve situacije. Onda mu sine ideja: u bolnici uvijek dobiješ cimera." PALUNKO i Zagreb Film Festival
«Cimer koji nikada nije došao» - sinopsis za Palunko, ZFF 2006

...bon-ton-din-don} - za ovaj je potreban samo mali scrolling prema dole..dobor, dobro..ne baš mali:))

bila je to prekrasna kreativna godina..i vjerovao sam da ću moći prestati nakon što ispišem bajku zbog koje sam sve ovo i počeo pisati. no nemogu. blog je kao opijat. i zato. opijat ćemo se zajedno:))

a sada - RESUME

i..čitamo se..

p.s. u međuvremenu sam posjetio interliber, kupio par finih knjiga, završio scenarij, imam pitching radionicu i kažu da smo u booksi na rasporedu..baš me zanima..

- 17:19 - Komentari (38) - Isprintaj - #

subota, 04.11.2006.

...bon-ton-din-don}

Inače ne pišem u ovo vrijeme. Ovo je vrijeme čudno i potpuno nekreativno. I ne robujem imperativu pisanja. Ne tjeram se pisati svakodnevno niti o svakodnevnici pisati. Jer to je glupo. Tužni su oni koji vjeruju da je dospijeće na onu S* listu oznaka kvalitete te zbog nje mijenjaju ime bloga, postavljaju gugl linkova i ostavljaju spamerske komentare. Ohladi malo. Link nije link ako ga ne poznaješ osobno. I ona poznata: kvaliteta ne kvantiteta. Vi stavite svoj zarez.
Ali puko sam i zato škafiškafnjak->



Dragi susjedi, iznad!

Koristim ovu priliku kako bi Vam, iako se nismo službeno ni upoznali, zahvalio za sve divne stvari koje ste za mene učinili.
Život bez Vas svakako ne bi bio isti i ovo ću iskustvo prenositi naraštajima s koljena na koljeno. Znači, ako me netko dotakne koljenom, ili ja njega, ili mi sjedne u krilo, iskustvo ću prenijeti njemu.

Nadalje, veoma je prpošno od Vas što ste mi omogućili, iz toga i proizlazi moja neizmjerna sreća, da budem budan 26 sati. Siguran sam da će se ta brojka još i povećati, a time i moja sreća.
Prekrasno je to što ste mislili i na praktičnost, te sada nemoram nositi sunčane naočale jer će crne mrlje ispod očiju, poput nekakvog bejzbolaša, privlačiti sunčeve zrake i skretati im pozornost s mojih prekrasnih plavih očiju. Zašto se uopće zovu podočnjaci? Pa to je tako podcjenjujuće i podrugljivo. Ja ih odsada zovem sunčštitočnjaci.
Eh da, skoro sam i zaboravio, hvala Vam na zapanjujućoj ljepoti maske za Halloween. Biti, izgledati i osjećati se kao zombi jednostavno je neprocjenjivo. Nekako nije ni bitno što ste s maskom malo zakasnili.

I nadam se da niste samo meni pomogli, te da je od vašeg drdanja bilo višestruke koristi.
Duboko vjerujem da svi mi živimo vašim bioritmom i da je početak radova sa startom u subotu, u 7:14 ujutro zapravo najbolji početak dana. Uz margo, jogurt ili više neznam koja je to reklama.
Subota je, dakako, dan kada se ljudi ranije dižu nego inače i uopće bilo bi bezveze kada bi subotu koristili za odmor jer puno je bolje ostati u ritmu i biti umoran. A taj je umor i opravdan, jer nema odmora dok traje obnova.

Najviše se, pak, divim vašoj urbanosti i primanju globalizacije te primjenjivanje iste na nova pravila. Pa tako je!: bonton je ionako stara knjiga koja nema pojma o ponašanju. Tko kaže da bi svatko trebao imati vremena za sebe, za učenje ili odmaranje. Svi smo mi jedno globalno selo i živimo u privatnom zajedništvu.

Sa štovanjem,

Ja


p.s. UGASITE VIŠE TU JEBENU BUŠILICU/TURPIJU/ŠTEMALICU/GRICKALICU JER NEMOGU SPAVAT, NEMOGU FUNKCIONIRAT I POGODILO MI JE ŽIVAC TE SAM SE POČEO ČUDNO PONAŠAT!!!!!

BON-TON-DIN-DON-DIN-DON-DIN-DON-BOOM!!!!!!!!

sad je kolko je i bušilica još radi. a ja sam budan jučer od 13 sati. sekunda spavanja bila je od 06:09-7:14.baš me zanima.

- 16:07 - Komentari (53) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.10.2006.

«Cimer koji nikada nije došao»

hello all. neki događaji, zbog svoje kvalitete, jednostavno ostavljaju bez pozitivnih komentara. kod nekih su događaja kkomentari nepotrebni jer nabrajati gugl pozitivnih komentara djeluje nestvarno. ovo je jedan od takvih događa. i zato Vas puštam da uživate u tekstu. tekstu od kojeg će nastati scenarij (i nadam se film). tekstu koji će sredinom 11 mjeseca biti prezentiran u Booksi. Ostale informacije ionako možete pronaći na stranicama Palunka.

hope u enjoy it.


«Cimer koji nikada nije došao» - radna verzija - sinopsis za Palunko 2006 (ZFF 2006)

Stigao je busom. Peron 102. Izlazak iz busa i uzimanje torbi bio je njegov zadnji samouvjereni potez. Sve ostalo bilo je novo. No, nije se bojao. Majka mu je sve objasnila. I napisala čak. Tramvajska karta u jednoj ruci i karta grada u drugoj bila su prva pravila koja je morao poštovati. A Ivek sve radi po pravilima.

Sa dvije torbe na leđima, pomalo smotano, izašao je iz tramvaja i prešao cestu. Napokon je ušao u dom. Ulazi u sobu. Otvara torbe. U torbama je odjeća složena po redu, bojama ili pasent. Čak su i ceduljice s uputama na njima: donja plahta, gornja plahta, jastučnica, oznaka gdje počinje druga kombinacija...Pogledava prema cimerovom praznom krevetu. Nonšalantno slegne ramenima i pogleda prema krevetu.

Budi ga ogromni budilnik. Pravi đačko/studentski. Ivek se diže iz kreveta. Kao i svako jutro vojnički sprema krevet. Uzima četkicu za zube, pastu, ručnik, gaće i potkošulju. Obuva šlape koje se uvijek nalaze kod donje noge kreveta i kreće prema kupaonici. Nije mu baš drago kad začuje pjesmu iz kupaone. Netko pjeva pod tušem Nije naviknuo obavljati higijenu s drugima. To nije po pravilima. No, u tom trenutku taj glas izlazi iz kupaone i Ivek sav sretan ulazi u tuš kabinu.
Vraća se u sobu i pogledava prema cimerovom krevetu. Njega još nema. Slaže knjige po abecedi. Sjeda na krevet, pali lampu i čita jednu. Stalno pogledava prema cimerovom dijelu sobe. Njegova odsutnost odvlači mu pozornost od čitanja. Gasi lampu i legne u krevet.

Okreće se jer nemože zaspati. Nešto mu smeta. Pogledava sat. Sati prolaze. Pogledava prema cimerovom krevetu. Prazan je. Njega još nema. Nešto mu je čudno. Prolazi pogledom po sobi. Napokon se digne iz kreveta i na polici premjesti dvije knjige. NK ide prije NJ. Legne i zadovoljno zaspi.

Prespavao je budilicu. Uvjetovano onom sinoćnjom nesanicom? Ili je nije ni navio? Iveka to čini jako nervoznim i ljutim. Izbacilo ga je iz takta.
Cijeli mu dan postaje takav. A cimera i dalje nema.Ustaje iz kreveta i prikriven iza zavjese gleda kroz prozor. Uočava da su svi u paru (ljudi, biljke, životinje, zgrade). Samo je on sam. No, gle! Još je netko sam. Uočava ga s prozora kako sam stoji pokraj stabla. 2 stabla, naravno. No ni to ne traje dugo jer pojavljuje se i njen par. Nezadovoljno zatvara prozor; zašto ga još nema? Sjeda za stol i nervozno slaže olovke po veličini. Odlučno se diže. Navija budilicu. Svoju odjeću slaže u ormar i legne u krevet.
Budi se. Ustaje odjeven u čarape, gaće i potkošulju. Uzima higijensku torbicu i kreće prema kupaoni. Na zidu ugleda obavijest: «Zamjena madraca. Sobe 140-150. Cimeri moraju biti prisutni». Brzinski se vraća u sobu. Oblači se. Izvlači odjevnu kombinaciju iz ormara i miče s nje ceduljicu. Krene prema vratima. Zastaje. Osvrće se i pogledava nenapravljen krevet. Zalupi vratima.

Izlazi iz sobe i kreće u potragu. Dolazi do vrata za izlazak iz doma, no kroz odškrinuta vrata uočava ljude obučene u bijele uniforme. A uniformirani ljudi uvijek označavaju da nešto nije u redu. Hvata ga groznica. Okreće se i bježi u sobu. Sigurno su shvatili da ne radi po pravilima. Nema cimera!. Jedino on nema cimera!
No, Ivek nezna da je taj gospodin upravo vadio jogurte iz kamiona kojeg on kroz odškrinuta vrata nije vidio. Jogurte za menzu. Menzu u kojoj radi. Menzu koja propisuje bijele uniforme zbog čistoće.
No Iveka hvata ludilo. Gotov je! Skužili su ga. Sjeda na krevet sa glavom među koljenima. Trese se. Ljulja. Svakakve mu misli prolaze kroz glavu. Nervozno razmišlja o budućim postupcima. No nezna. Nezna. Ovo je sve izvan pravila. Ništa od ovog ne piše u pravilima. Odjednom se naglo pridiže, otvara vrata sobe i kuca na vrata prekoputa. Otvara mu uspavani student. Prije nego išta uspije izreći student se zakašlje. U tom trenutku Iveku zasjaje oči i krene u bjesomučni trk. Student ostane u vlastitom napadaju kašlja.
Ivek naglo odgurne vrata doma i protrči pokraj ljudi u bijelom. Zatvorenih očiju u nadi da ga neće primijetiti. Nastavlja svoj bjesomučni trk. Istrčava na cestu. Uz tipičnu akcijsku scenu i trubljenje automobila uspjeva izbjeći sudar i nastavlja svoj trk kroz tramvajsku stanicu prepunu ljudi, te dalje kroz park. Pri pokušaju preskoka niske ograde zapinje i pada u blato. No, ubrzo se pridiže i prljav nastavlja svoj trk. Nije ga briga za pravilo čistoće.

Dolazi na most i napokon zastaje. Čuju se samo njegovi otkucaji srca dok se penje na ogradu. Nesigurnim potezima uspije se uspraviti i pogledati u dubinu. Otkucaji srca i lagani vjetar.
Tišina.
I njegova rečenica: «U bolnici uvijek dobiješ cimera».
Skoči.
I neočekivano prođe vlak.

- 02:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.10.2006.

//{spontano + potaknuto}= o-dli-čno.odlično

Sve je počelo pretprošlim četvrtkom. Spontano. Iako možda malo potaknuto. A možda i malo ranije, prije poticanja. Negdje između trenutka kada mi je i u niženapisanom postu spomenuti mladi gospodin natuknuo da postoji filmski natječaj (cijenjeni palunko) na kome je uvjet uopćeg ulaska u konkurenciju poruka od 160 znakova u kojoj se uznosi ideja kratkometražnog filma i onog trenutka ubacivanja punjenog pilećeg filea napojenog ketchupom u gladna studentska usta.

Nastavilo se spontano potaknuto.Kroz ležanje u krevetu i pisanje ideja za gore spomenuti filmski natječaj. Ionako mi tako najbolje ide. U doba kada samo šišmiši kreću u lov i drage gospođe u godinama kao izraz hobija peru kafiće u Cresu. Dakle, pravo doba. 4-5 ujutro. Ako je to uopće ujutro.

"U malenoj neosvjetljenoj prostoriji od cijele plaće ostao joj je jos samo komadić kruha. Pas ju je molećljivo gledao. Nakon par dana osjetio se smrad." - bila je jedna od poruka. Jedna od onih koje su odredile nastavak i obilježile trenutak. Jedna od onih bitnih sitnica. Druga je bila - "Ivek sve radi po pravilima. Pravilo kaže: cimer je obvezatan. U potrazi za nestalim upada u svakakve situacije. Onda mu sine ideja: u bolnici uvijek dobiješ cimera."

Uslijedio je obavezni ritual + i slatki san. I sna se ne sjećam. da, da. znam da bi svatko volio čuti pokoju tipično čudnovatu, perverznu ili nemoguću priču iz sna ali izgleda da se ona nije ni dogodila.

Slijedeći dan uslijedilo je zagrijavanje. 20:15. Stadion Maksimir. Hrvatska-Andora. Kvalifikacijska utakmica za EURO 2008 za koje bi bio grijeh ne kvalificirati se jer održava se u nama skoro pa susjednoj Austriji i Švicarskoj. Sjetite se samo himne protiv Brazila. HRvatska - Brazil: himna
A ovo će zbog blizine vjerojatno biti još i intenzivnije. Pozitivna jeza. I trnci.
No, vratimo se mi događajima na terenu, ali i tribini. Teren je naime bio poprište prekrasne igre koja nikako nesmije biti uvjetovana liliputanskom vrijednosti reprezentacije Andore. zašto, pitate se? E pa zato što u današnje vrijeme svatko može i zna igrati nogomet i nikome nije lako "utrpati" 7 komada. A da stvar bude još i veća, cijeli je stadion te fine zagrebačke večeri svjedočio i povjesnom trenutku - 4 gola Mladena Petrića. Car!
A sada tribine. I ne, neće ovo biti još jedna od onih prodika ili moralnih tekstova, koji su ipak prijeko potrebni, o ponašanju navijača. Ovo je drukčija priča. Na tribini se u to doba odvijao nastavak priče natječaja za palunko. naime, nastavak je bio: "čestitam, primljeni ste na natječaj palunko ne s jednom, nego čak s dvije ideje. Molim Vas da potvrdite primitak ove poruke". A zašto sam dobio poruku, a ne poziv? E, pa zato jer sam na mobitelu imao već 3 propuštena poziva. No, imao sam izliku za nejavljanje. "...-nogomet i hrvati":) napisao sam uz potvrdu o primitku.

I mislio sam da nemože bolje.Ali..

Tjedan je prošao u pretvaranju dvije ideje u sinposis. I nije bilo lako. Pravi brainstorming. Jer potrebno je sve vizualizirati, uskladiti trenutke, pogoditi pojedinosti, stvoriti ozračje. Veliki creditsi za to idu mojoj :*. Obožavam te:*
I sinopsiisi su polako nastajali. Natuknice su se pretvarale u ideje, ideje u rečenici. Pomogao je i McDonalds i mjesto kod prozora. Mjesto za četvero. Bilo je to ipak mjesto za dvoje.

A, onda je usred tjedna stigla ona. Najveća, najcjenjenija i prvi pravi prikaz vrijednosti i uspjeha, mjerilo kulminacije atmosfere. I naše pristojnosti i kulture. I nismo ih samo pobijedili. Potpuno smo ih nadigrali. I na terenu i na tribinama. Veličina naše pobjede najuočljivija je u njihovom traženju nadnaravnih razloga.
Neki od spomenutih bili su
ili pak
Ali dobro. Tko gubi ima se pravo i ljutiti. Baš me briga. Pala je i velika Engleska!!! Bahati kao i uvijek spušteni su na zemlju. Malo i ispod. I nije mi bilo teško propješaćiti na stadion i sa stadiona. Bilo je to potpuno zadovoljstvo. Uživati u navijanju. I biti među navijačima. Napisali su: Proud to be Croat.
LOndon bridge is falling down, falling down, falling down,
LOndon bridge is falling down, falling down, falling down!

E!!!Pa dobili smo Englesku!!!

I mislio sam da nemože bolje.

Ali.
petak 13., dan kad sam i ja ugledao svjetlo dana, doduše u mjesecu ožujku, jučer je bio vrijeme održavanja jednog od najkultnijih rođendana. Najkultnijih zato što oko tog, tkecovog rođendana, uvijek postoji prizvuk nekakve utakmice i prilika je to stvaranja vrhunskog štimunga. Događaj je to u kome svatko nastoji ponijeti što više dobre volje i stvoriti ludu zabavu. Tako je bilo i jučer. Možda i malo bolje. Nekima;)
I nećemo sada ulaziti u pojedinosti i u prepričavanju neuspješno opisati ono što treba doživjeti da bi se potpuno osjetilo. Ali fragmenti su definitivno: stara "morska" ekipa, karaoke, omiljena cuga, gitara, i hrpa dobre volje, različitih ljudi i kompatibilnih događaja. pravih osjećaja. I obvezatno navijanje. oooo da. zakon. ustav. i točka. privatni tulumi viša su sfera i najbolji oblik zabave. tvrdim to.

I taman kad sam mislio da je došao kraj tim odličnim događajima dogodio se onaj koji je i potaknuo cijelu tu lavinu. Kao fina zaokružena cjelina. Čiji se krug i dalje širi. Među 170 SMSova pristiglih na natječaj odabrano je 30 najboljih. Među 30 najboljih nalaze se i one dvije gore navedene. Od te dvije ideje napisana su dva sinopsisa. Od 30 napisanih sinopsisa žiri je izabrao 12 onih koji će sudjelovati na radionici PALUNKO i Zagreb Film Festivalu. Među tih 12 2 su sinopsisa moja.!!!!!!!/()(/")/!(/)("=)"#(?=)*?=!"*?=)*")==)("=!)(W")=!(W=)!"(=)(="(W)=!("= - ovo nisu psovke nego oduševljenje.
(oooo da, napad skromnosti. ali nije ni potreban.) SNIMAM FILM!!!
Ali gospođa mi je prilikom telefonskog razgovora (pa naravno da sam se ovaj put javio!) rekla ovako "Čestitam. Prošla su vam oba sinopsisa što i nije tako čest slučaj. No, u razgovoru s mentorom ipak ćete se morati odlučiti za jedan."Nema frke stara. Sada slavim!!!

A u ponedjeljak počinje pravi filmski tjedan. Radionica s facama hrvatskog filma, snimanje filmova, akreditacija (facaaaaaa) za Zagreb Film Festival i svi ti popratni elitni fićfirići..i ne..nisam nimalo uživljen:))ali uživam!!je-be-ni-ca!!

zar ne da je o-dli-čno.ODLIČNO.


p.s. sinopsise obavljam slijedećom zgodom. zgodom kad mi oni budu dokaz inspiracije.

- 02:25 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.10.2006.

//{progresivni tango = napredak života.

Sluša se: Gotan Project - albums: Lunatico ; La Revancha del Tango
thnx Ljubi (poosa:*) i Cimeru kome je cimer došao, ali svejedno snimamo film Cimer koji nikad nije došao.

životni ritam. tango. opčinjeni strašću oprezno koračamo prema velikom finalu. svatko od nas u određenim životnim situacijama ima svoj finale. osvojivši ga, kreće na drugi. dok ga ne finalizira. i tako se okreće. dosadno, zar ne? i bilo bi da nema strasti. tango. tango života. oduzima suhoparnosti mogućnost djelovanja i brine se da sve to ima smisla. s pravom dozom začina. onako kako mi to najviše volimo. a i kuhanje je umijeće. ni previše ni premalo. eeeee. a kuhati je znanje. kuhati život.
no, nekome je piće dovoljno. i za njega potrebna im je uvijek jedna kuna. kuna tu, kuna tamo i boca vina u grlu. to je njihova strast. kriva, ali strast. neopravdana. kao i mnoge koje se bezobrazno jave i nestanu. ali pustimo sad to i vratimo se u realnost. surovu i sirovu. gnjecavu i gnojnu. i ne, ovo nije priča o događajima u baraci do 5b. ovo je priča o poznatim zagrebačkim žicarošima. jedan od njih je neprikosnoveni i ultimativno jedini šumski čovjek. zašto ultimativno jedini? e pa zato jer, dok ostali zagrebački žicari imaju tipičan line: "ej stari, imaš kunu" ili pak spominjanje zdravlja ako mu daš kunu, a da ne govorimo o onima koji traže 2, pa čak i 10, naš šumski čovjek svoje je žicanje podignuo na neku novu razinu. obrazovao se čovjek i pročitao bonton i nakon napornih sati vježbanja njegov je nastup slijedeći: obično počinje umiljatim mahanjem preko cijelog parkinga i uzvicima dodvoravnja kao što su "prijatelju", "care" ili "majstore" (čini mi se da sam čuo i imena raznih močnih i mističnih bića kojima je svrha podignuti mišljenje o samom sebi i izazvati reakciju "da, ja sam taj moćnik i baš ću mu zato dati kunu). slijedi brzi hod prilikom kojeg uspostavlja očni kontakt s žrtvom i tranformira svoju facu u sad-puppy-face-theme. i onda slijedi govor: "prijatelju, nemoj se ljutit.bez ljutnje"(zaključio sam da mu je to najdraža rečenica). i nastavlja: "jel znaš što su pijanci?"(ovime pokušava prikazati svoj realnost i izraz "jebiga,priznajem, pijanac sam, ali barem ti ne pokušavam mazati oči nekakvim zdravljem ili tko-zna-čim nego pijanac sam i treba mi kuna da se razbijem").i onda ključno:"jel imaš možda nešto sitno?za nas, pijance"(neupućeni bi u ovom trenutku mogli pomisliti da se radi čak i o nekoj udruzi).
i kako onda ne cijeniti taj trud.

ovo je i dokaz koliko je trenutno zanimljivo u zagrebu.
je li posrijedi (koja glupa riječ, kava srijeda??wtf??) naša neinventivnost, neznanje ili možda inercija ali nikako da se u zagrebu napokon i zabavimo. osim kina ne preostaje nam ništa nego sjediti na bankini uz cestu pored jednog kluba na savi i uz poglede prema nemoguće guglasto velikoj gužvi razmišljati šta dalje. zato, prijedloge molim (jel tu sad ide upitnik ili točka. točka se ne shvaća ozbiljno kao upitnik iako konstatacija nikako nije za upitnik-ostavljam vama na izbor, e da.i napravite neki tulum, najbolji oblik zabave).
možda bismo sjedeći i mi trebali početi žicati. neeeee. pa nikad nećemo biti dobri kao šumski. a i mi više volimo kuhano. tango.

- 02:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 22.09.2006.

//{imitacija života]

ne. naslov nije namjeran. i nema neko dubokoumno značenje. tu je jer je proizašao kao plod mog očnog živca uperenog u televiziju i fenomenalan spot REM-a - Imitation of life. i tako je počelo.
teško je naći neku posebnu inspiraciju. inspiraciju koja će značiti lagano pisanje novog teksta. al zapravo, nisam ni trebao. ulovio sam sam sebe kako krivo razmišljam i ne nalazim motiv u sitnicama koje život znače nego u velikim nebitnim stvarima.
a sitnice ipak čine novi post.

pokucala mi je susjeda na vrata. bilo je osam sati.minuta više-manje. provirim ja kroz špiju i kad ono neka kosa. stoji. i gleda u mene. čekao sam prijatelja čije je jedno od obilježja također kosa. ali ova je bila drukčija. ženska. otvorio sam vrata prepun nadobudne radoznalosti. "čarapa" - rekla je. pogledao sam je pogledom "molim?". "ja sam susjeda s gornjeg kata i pala mi je čarapa na vaš prozor". nasmijao sam se. zamislio sam kako joj pada čarapa s noge. onako neprimjetno klizi. i pada.:)anyway:)). htio sam uputiti pogled prema nogama. onako kao slučajno spustiti pogled. i vidjeti. na nogama. ima li je?. ali previše bi se počeo smijati. "ma nema problema. sad ćemo je mi spasiti" - rekao sam i nasmijao se. i nadodao "uđite". stala je na tepih. i virila. onako sramežljivo. kao da se spašava nečiji život. kao da je učinila nešto ilegalno. kao da se ne radi o običnoj čarapi. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. čarapa. sad više nema smisla, zar ne? (kao i svaka riječ koja se ponovi mnogo puta). nije ni bitno. ionako je to obična čarapa. vratio sam joj tu običnu čarapu. spasio sam joj čarapasti život. ukoliko suživot s stopal uopće i možemo zvati životom. pasji život. čarapin život. slično. ili gore čak. bila je na prozoru kod televizije. elastičnim se dijelom nekako ulovila. i držala. puna nade u dolazak spasitelja i ljubav svoje vlasnice. koja je i dalje sramežljivo provirivala kroz otvorena vrate toliko se nagnuvši na jednoj nozi da joj je malo falilo za bolno prizemljenje s, u tom trenutku toliko neprivlačnim pločicama. smiješno. onda smo i obavili tu svečanu primopredaju. ja njoj predajem čarapu u našem prvom susjedskom susretu. upoznavanje. čarapasto. tako je!!. to je način. spontani. bacat ću čarape po prozorima. uzet ću košaru punu čarapa, otići pred zgradu i bacati ih po prozorima. imam ih dovoljno. možda je to neki novi način upoznavanja susjeda. već vidim upad. "ja sam susjed s donjeg kata i pala mi je čarapa na vaš prozor":) pročitajte prethodnu rečenicu još jednom. oooo da..hehe.:))))

- 02:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 06.09.2006.

//{sretan rođendan}.prvi. /paradajz juhica sa svjećicama.

posebniji i pamtljiv. jedini. zaista.
jer nema ih koliko zrni sola u moru, kapljica u slapu ili crtica na svim pčelinjim guzama:)
toliki je ipak raspon ljubavi. rezervirano.

ovo je prije nešto kao čovjek na mjesecu, pronalazak penicilina, tesline fore ili Rijekino osvajanje kupa. ne onog bananastog. ali da u splitu. posebno dakle.

i spontano - rekao bih. jer spontanost nema cijene. ona je rezultat osobnosti čovjeka i njegove vrijednosti kao osobe.
inteligencija. kao i humor. snalaženje u novonastalim situacijama. da, spontanost.
i spaja ljude. poput klackalice ljudskih vrijednosti. i to one koja je uvijek u zraku. izjednačene. bez devijacija. filtrirane.
i objašnjenje razloga iliti zašto spontani humor ima najvišu cijenu. neprocjenjivu. bez mastercarda.:)

spontani niz naizgled nepovezanih bitnih sitnica povezanih u velike stvari. zaista


a retrospektiva priča priču o tome.
o zlatnoj ribici,
("a što si ti u horoskopu?"
"riba"
"riba?"
"da, al nisam obična.."
"?"
"imam tajnu"
"tajnu?"
"da..i otkrit ću je samo tebi"
"meni?"
"da..ja sam zapravo zlatna ribica..tvoja zlatna ribica..želja?...")

i kiks s cugom, i creske vruće krofnice i hladni nosić i dekica i trenutak kada običan dodir prouzroči kemijske reakcije protivne fotosintezi. dodir oduzimanja kisika.
a nekad je falilo tako malo. tako malo da zagrljaj odraste i postane dodir. onaj dodir. mokar. usnama.
falio je mali dio izgubljene puzzle. dio ometan tuđim pogledima. i smetnjama zabranjen. ali napokon ipak nađen i stavljen na mjesto. sigurno. pravo. i točno.
i svaka poruka i dodatni obraz na ničim izazvanom parkiralištu. neprisiljena lokacija. sasvim slučajno. nevino.
i oboljela ponoć kao trenutak poziva na maturalnu zabavu. drukčiju. jer ipak, samo mi znamo kako se to radi.;
i "osoba kakvu si uvijek htjela" i gugl ostalih prekrasnih riječi koje sam dobio na njen račun. ni konobar nije bio potreban. stizale su same. sa svih strana. i bio sam ponosan. i totalno. i nedodirljivo. i uzvišeno. i...drukčije. novo.
glamurozna dama. i jednostavni wow! .nikako nadobudan. pravi i opravdan. onaj.
i ponovljeno mjesto zločina. ljeto. i... otok. odvojen od kopna, a opet okružen spajalicom cijelog svijeta. vjerujem, ima nešto u tome.
i u prolazu koji nikada više neće biti samo običan put prema školi. ili kamenito stepenasto mjesto za torbu.
"mjesto za dvoje gdje samo ljubav miriše u zraku."
i trenutak. koji je svojom kratkoćom prerastao čupavu balavost, odrastao, i postao javnost. i otkrio da je to to. i da feeling ne kiksa. nikada ne kiksa. čita zapisano u nevidljivo nedostupnoj knjizi događaja. a ta je nepristupačnost pozitivno oslikana. jer osjećaj feelinga neopisivo bi, u slučaju čitanja, nestao. neoprostivo. izgubio bi to. ono. ma ime nije bitno. jer to je to.
tvrdoglavo poput magarca. malog. đepnog. i sretnog.
zaljubljenog..

jer ljubav zna:
da je prva,
da postaje bolja,
i čitati misli..
zna kad paše kava, kada sakriti pismo u torbu ili ostaviti poruku na ogledalu.
zna popraviti majcu, kragnu i vjerojatno kravatu
zna umirati od smijeha u konzumu, u tramvaju i u svakoj možebitno ozbiljnoj životnoj situaciji
zna biti partnerica, cura i mačka
voljeti iste stvari, maštati i planirati
biti spontana, najslađa i najljepša
oprati vestu, pričati u snu i biti prekrasna
biti mačka, mazica, paradajz juhica, koka, luitka ili ipak nekad kokoška
paziti na sitnice
veseliti se uspjesima
razgovarati o svemu
biti posebna
paziti na bitne sitnice
i biti prava cura

moja zna kako.

i zato je volim:*

ali ipak nešto nezna .... ljutiti se:))


jer sjedila je na šetalištu u predivnoj plavoj haljinici. sexy nadasve. i posebno. virtuozno se virtualna u javu pretvorila. i bila prekrasna. predmet trenutno pohotne zaljubljivosti, a opet tako daleka. prava. i istinska. posebno stvarana, pažljivo oblikovana i strogo čuvana. da.
a ja balavi klinjo. čupav, tupav i glupav s ogromnom željom za iskazivanje svojih šarmerskih sposobnosti. bečka škola. klavir. padaju na to. zaista.
samo one posebne; vrijedne truda.

i trenutak kad sam napokon kolektivizirao hrabrost i iskazao je djelom koje sam odavno trebao učiniti.:*. pala je. doslovno:). ma moralo je biti tako. zapisano je. i posebno. ipak postoji

nikad prije s tolko straha. nikad prije tako posebno. nikad prije prava cura. osjetiš to. jako.

tako rekli su ili barem govorili. tada shvatio sam da lagali nisu.

jer život je skup bitnih sitnica i nebitnih velikih stvari..
dokazano iznad..potkrijepljeno u stvarnosti

i lažu oni koji kažu da bajke ne postoje.

"Volim te!" - kaže klinac klinki
A ona ga pogleda i poljubi u obraz. onako posebno. iskreno.



sretan nam rođendan.
prvi, mačko, prvi:*

- 00:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #

subota, 15.07.2006.

{kad se ljudi igraju poraza i pobjede, a ljeto odnese lentu}

jednostavno je.čovjek nekad osjeti potrebu za nekim stvarima i onda ih učini iako nije siguran što je od tih stvari izvedivo.baš sam tako i ja krenuo pisati ovaj post.potpuno avanturistički, nimalo usmjereno.jer, osjetio sam potrebu.instinkt - ako već želite da ga tako nazovem.a osjećaj će dovesti do feelinga dobrog posta.samo kad misli izađu.nesputano i spontano.kao skakanje sa stijene.ili razočarenje koje doživiš kada cijelog sebe uneseš u nešto.uneseš se toliko da blisku osobu povedeš s sobom.ne sa sobom nego sa sobom:).i onda na kraju doživiš razočarenje kakvo se nesmije dogoditi.kažu da je uspijeh zagarantiran ukoliko je trud maximalan.ali lažu.oooo da!lažu.neiskreno i podlo!.jer uvijek ima onih koji će se osjećati prozvanima i podobnima upravljati lutkicama i igrati igru poraza i pobjede.nije mi jasno to:pa zar nije prirodno očekivati nešto čije ostvarenje može značiti sve?.cijeli život.ali vjerojatno je stvar u nama.život bacamo u totalno bescijenje i iskazujemo ga brojkama.i to je u najmanju ruku smiješno.jer sve oko nas je matematika.ali mi smo ipak misaona bića.a misli su, duboko sam uvjeren u to, slovkaste tvorevine.i onda te sjebe crta.i par pitanja.materazzi pod a, kupus bod b i prerijski pas ponovo pod a.a ovaj prvi usudi se oduzeti par bodova malom čovjeku, i cijeloživotno djelovanje velikom čovjeku.al istina uvijek dođe na naplatu.ispao je to vrhunac karijere.kruna!vrhunac kampanje protiv rasizma u finalu svijetskog prvenstva.ostao je najveći!!ali kako se usuđuje na početku punoljetnog života održati pravednost odabira i podijeliti zasluge za trud.platite im, platite im za trud njihovih očeva, ali ne oduzimajte mjesto nekome čiji je trud bio obojen crvenom bojom.ali kod nas je sve ionako naopako.ne vrednuje se ni skok s stijene koji je učinjen kako bi želja postala ostvarena.niti nepremostiva prepreka nije jamac za uspijeh.i nije to razočarenje životom nego težak udarac na početku života koji ubija svaki daljnji optimizam i želju za odrastanjem.tipično srezivanje u korijenu.a kažu da na mladima svijet ostaje.vjerojatno na krivima.jer na cijeni nije inteligencija.sve se to kod nas radi sa silom.a i američki football inteligentna je igra.samo što je površnima to nevidljivo. i ono ispod površine kod morske inačice te igre.svejedno.inteligencija pobjeđuje.i stvarno vjerujem da kad tad sve dođe na naplatu i vjerujem da je čaša ipak napola puna.ali smeta mi što u toj se čaši katkad nađe i uginula muha.kao mrlja koja prijeti savršenstvu.savršenstvo ne postoji.ali i ta je muha mogla biti manja.među svim idealnim sitnicama život najčešće oskvrne ipak jednu malo veću sitnicu.ali vjerujem da se i muha iz vode izvaditi može.(i sad bi ovo vjerojatno bio jako upečatljiv kraj, ali meni nije dosta:)
ljeto je vjerojatno izlaz.i ekipa prekrasnih ljudi.izdigneš se iznad svega jer shvatiš da život nisu dva broja ili jedna crta.život je osobnost.jer osobe upoznaju ljude.sve ostalo je prolazno.i nevažno.puno je bitnije biti ocijenjen kao osoba.jer ta je ocijena jedina važeča i zapisana na onom malom papiriću pored tvojeg imena.postajemo stariji.otvaraju nam se nove mogućnosti koje se mogu iskusiti najčešće samo velikom ocjenom.ocjeno po zasluzi.čudno je to.ovdje je trud nad samim sobom ipak cijenjen.možda je to ipak dio s one strane ogledala.pravilnog ogledala.onaj drugi dio je više nalik onim cirkuskim ogledalima.ili cijelom takvom sobom.iskrivljena stvarnost.u kojoj je dva pajaca igraju brojkama i namještaljkama.nešto kao talijanski nogomet.u takvom svijetu pravedno poštenje ne prolazi.nažalost.
al ja ipak ostajem pri svojoj vjeri.i čaša ostaje napola puna.s folijom na vrhu.za svaki slučaj.

- 01:56 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 13.06.2006.

{pobjeda, prolaz, i moguća 3 boda]

9 mjeseci
270 dana
15 predmeta
45 kolokvija
I JEDAN GADAN, DANAŠNJI, USMENI.
prolaz.
DAO SAM GODINU!!

i pre-f*-sam-hepi!!x0o0x0xo0xo0x0ox0ox0ox0ox0ox0ox0ox0o

putujući na faks razmišljao sam kako li je onima koji studiraju teologiju. da li se oni mogu obratiti Njemu za pomoć??da.pucala me paranoja.ili halovi.:))
ali sada nije ni bitno.glavno da sam se ja mogao obratiti.i zato hvala.
hvala i slatkici koja me trpila, kuhala mi kafu i veselila se samnom.obožavam te mača kiss
ma baš sam si super sad party čak stavljam i ove antidesign smileićemouthwash (zašto ovaj pere zube?)

jel može biti idealnije.

a sutra - BRAZIL - hrvatska

izgleda da može.

nadam se da hoće.



- 01:09 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.06.2006.

{naoko odlično zamišljeno.naopako realizirano.}but LCD ownes them all.]


1.situacija u kojoj smo se našli na prste neizbrojivo mnogo puta. a opet za svaki slijedeći vjerujemo da bi mogao biti uspješan.taj, onaj.
kao da imamo još jedan, neizbrojeni prst. ili barem cijelu ruku.
događa se to kad je želja jača od realne mogućnosti koju stvarnost s svojim siromašnim faktorima koje ima na raspolaganju može proizvesti. to je ono kada vjerujemo da bi nešto moglo ispasti fenomenalno.najbolje do sada.dobro, ne možda baš najbolje, ali jedno od boljih.
to je ono što sam ja mislio za prošli vikend.
idealan plan u mojoj glavi bio je petak:-izlazak s dečkima, subota:-odlazak na party kod frendice od cure (da, da..pravi onaj..privatni..a svi znamo da su takvi najbolji),nedjelja:-derbi.
i sve je to u mojoj glavi izgledalo savršeno.štoviše, perfektno smišljeno.idealno su se nadopunjavala vremena, slagali sati, išli dani.
ali naravno, zaboravio sam u obzir uzeti činjenicu da se gospodin Murphy uvijek skriva u blizini. i spreman je pokvariti sve i držati se svojih zakona i u najmračnije doba noći bez mjesečine.
i tako je krenulo.po jutru dan se poznaje.ili barem po večeri.
u petak je pala kiša.mogućnost za provod automatski pada nekih 58,6%. ta kiša ubije volju u svemu.večer je na kraju spasio jedan pas.benito.i bio je glavna zvijezda frendove proslave rođendana s prvom dvojkom.pravi onaj odrasli rođendan.pili smo vodu, s ledom, čuvali psa, instaliravali:) vindoze itd. al bilo nam je dobro.ionako smo u zg-u premalo zajedno.
petak je kao uzročno-posljedična akcija utjecao na daljnji razvoj događaja.
plan je polako propadao,nestajao.blje.
subota.e da.to je ta subota.završila je alpinističkim podvigom tj. pješaćenjem od laništa, preko savskog mosta i vožnjom busom kući. nisam mogao niti očekivati drukčije s obzirom na to kako je počeo.kao da petak sam po sebi nije bio dovoljan. trula utakmica Hrvatska-Poljska, predugo tuširanje, podcjenjivanje vremena (jednom ću objasniti svoju teoriju da nam netko stalno krade vrijeme kad nam najviše treba), trčanje do glavnog, tamo me čekaju moja mačka i frendica, odlazak na bus. a onda počinje vožnja.i to ne bilokakva.posebna.u drvenom busu sa pol-satnim stajanjem u sloveniji:)).iz napisanih riječi nije teško zaključiti da smo se sprdali cijelim putem.čak se i šole nasmijao.:))
i tako.party očajan.ali doslovno.rekao bih najgori ikada, ali ogradit ću se od toga jer to i nije bilo planirano kao party.više kao nešto drugo.mi smo se zajebavali na svoj način.ionako tamo prisutnu zajebanciju, zbog njene priproste primitivnosti nismo kužili.i stvarno ne želim nikome da se nađe na takvom partyu.iskreno.
a nedjelja.pa jel normalno očekivati normalnu nedjelju nakon potpuno neuspjelih, a opet idealno isplaniranih i u glavi skladno složenih prethodnih dana.normalno da nije.a takva je i bila.karte nismo nabavili.i derbi smo gledali samo na tv-u.
isplanirani vikend time je došao do svog kraja.
i dokazao tezu koju sam predstavio u jednom od prijašnjih postova - najbolja je SPONTANA NEPREDVIDIVA ZAJEBANCIJA.i točka.
iako i one planirane, ali neuspjele, mogu imati svoje zanimljive sitnice.


2.hrvatsko je školstvo u totalnoj grabi.ali onoj pravoj, prljavoj, mutnoj i gnjecavoj.i zato su amerikanci najveća sila svijeta.mi možda jesmo pametniji, mi možda jesmo informiraniji, ali ,vjerujte mi, to nije zbog našeg boljeg školovanja, to je zbog našeg osobnog odabira i možda mentaliteta.ionako je znanje plod zanimanja neke osobe.ako te nešto zanima, to ćeš naučiti.ako te ništa ne zanima,... (dalje znate).i velika je greška što nemožemo činiti baš to.potpuno odabirati predmete koje želimo i o kojima želimo učiti.sve ovo je puška i razlog zašto nebrojeni broj ljudi radi izvan struke, a zapošljavanje se vrši preko veze.i to najčešće oni nesposobni.a sa specijalizacijom bi možda bilo i manje takvih.

3.I NAJVAŽNIJE.

Ja sam se sa 82cm spremio za Svjetsko prvenstvo, a vi?:))

- 22:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2006.

{"tvoja je mala cura danas postala velika curica"}

ugasili smo vatru morem i, pod dojmom roštilj-delicija opijenih votkom, krenuli smo prema gradu.svatko na svoju stranu.
čak se ni priroda nekakvim ekscesom nije potrudila zabilježiti taj dan kao potpis u svom dokumentu događaja.
i zapečatiti ga konačno.ovako ostaje otvoren.nedorečen.
zbog nekakvih viših interesa ispao je to najgori neplanirani kraj jedne epizode života koja će zbog pretežito 18 godina povezanosti zasigurno svima ostati u dubokom sjećanju.najdubljem.
znali smo se u dušu.poznavali navike i pogađali ih preciznošću oka sokolovog.grijali stolice, žicali ocjene, nosili papuče, svađali se, grlili, opijali, došaptavali, kopirali, brinuli, nabavljali ispite, spavali, pričali, izluđivali i piknikirali.
i svaka je ta sitnica bila posebna.spontana.događaja ima bezbroj.i više od toga.ali zbog nesvjesnosti i nevrednovanja cijeli će taj dokument ostati nedorečen.neće biti spajalice koja će spriječiti da sve to ispadne i poleti po podu.dok, kao u tipičnim-američkim-filmovima-love-tematike, netko ne sagne se, i pokupi ih.
a takve osobe najčešće nema.
jer život je skup bitnih sitnica i nebitnih velikih stvari.
svakodnevna turbulencija koja nam ne dopušta razmišljanje o doživljenim i stvarima koje ćemo tek doživjeti.
namjerno.kako ne bismo znali prepoznati bitno i znati ga obilježiti.
planovi su najčešće veliki, ali se izjalove negdje na pola puta između planiranja i realizacije.
šteta.
a škvadra nije samo izraz.to je i naziv za odrastanje.

i fućkanje i fućkalica. i majce i natpisi, i ribičke kape. i policija i smetlari i hitna i skupljači boca. i tramvaji koji voze krivom rutom pa treba propješaćiti pola zagreba, a i još toliko (jer voze krivom rutom:), i male, nabrijane i lude bakice kojima je ljutnja na zetovce, u "ovim vremenima" koja su jako različita od onih "u moje vrijeme" vremenima, najbitnija stavka dnevnog zanimanja (i ozbiljno bi trebalo razmisliti o uključivanju tih bakica u diplomaciju, jer brzina skupljanja istomišljenika i pronalaženja urote je jednostavno zapanjujuća).
i pojedinac i par i grupa.ekipa.
sve su to pojedinosti koje označavaju spontanu nepredvidivu zajebanciju.

i gledao sam ih danas i sjetio se da sam u sličnoj koži, doduše ne pokisloj, bio prije samo godinu dana. ali opet, kao da sam nešto propustio.izostavio priliku. i cijeli sam dan sređivao dojmove, ali razlog tom feelingu ostao je neotkriven.
možda je tako i bolje.
jer protok vremena nije reverzibilna funkcija.
al sve bih dao za još malo srednje škole i jedan neopravdani sat.


jer sjećanje treba ostati zauvijek.
čak i kad kiša opere posljednje mrvice brašna, tramvaji se vrate na uobičajenu rutu, smetlari operu trg, bakice razriješe urotu, a skupljači boca pokupe i svojih zadnjih, krucijalnih, 50 lipa.

- 01:37 - Komentari (38) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2006.

paradox.{kada sudac postane ubojica]

ovaj tekst nije samo za muški rod.jer ovo je život.a život žive i žene.pročitajte.pa zaključak donesite sami.ili e.(ne nije tipfeler i nisam mislio napisat ne)

na početku - ČESTITKE BARCELONI NA NASLOVU LIGE PRVAKA - iskrene

tj. čestitke Ronaldinhu.jer Barcelona=Ronaldinho.Kad nema Ronaldinha...dalje znate i sami.

A sjećam se kako su uvijek pričali da Je ZIDANE Realu sve, da bez Zidanea nemogu igrati, da ovo, da ono..

PA NARAVNO!!! Kad imaš takvog majstora u ekipi onda je normalno da se cijela igra bazira na njemu.

I zato SVAKA ČAST RONALDINHU!ali samo njemu.

I sjetimo se samo gola Zidanea u FINALU LIGE PRVAKA. Svatko tko je barem malo zahaklao nogomet zna kako je teško takvu balonjaru pravilno stisnut, a da ne govorimo još i poslat je pod 90 u kraljevstvo spidermana.To može samo on, najveći - ZIZOU.

I oprašta se od nogometa.šteta.nikad više.

a sada nešto sasvim drukčije {and now, something completely different], jer nemogu se otet dojmu da su ipak imali sreće..ili pomoći.

priča kako sudac postane ubojica.ubojica nogometa.

U zadnje vrijeme svakodnevno svjedočimo događajima u kojima se otkrivaju namiještanja nogometnih utakmica i to u natjecanjima za koja se mislilo da su kolijevke poštenja i pravog nogometa.
Otkriva se da su glavnu ulogu u nogometu imale osobe kojima je cilj ostati neprimijećen na terenu i time si priskrbiti veliku ocjenu.

Drago mi je da se sukladno tome i u Hrvatskoj počinju otkrivati slučajevi o kojima sam pisao u jednom prethodnom postu.
I volio bih, stvarno bih volio da jednom doživim dan kada će se priznati da je 98/99 RIJECI ukradeno prvenstvo.
Jer, ja znam da je ukradeno, ali tada ćete i vi moći reći: "eeeee, a ja sam o tome čitao na lookinom blogu".

No, jel moguće da i najcjenjenije klupso natjecanje također režiraju suci?

krenimo unazad.

Primjer 1. -> Finale Lige Prvaka.

Činjenice:
Sudac uslikan s dresom Barcelone. Preko noći je zamijenjen, istina, ali poznato je da se pomoćni suci biraju po poznanstvu i prijateljstvu s glavnim sucem.
I onda je napokon počela ta toliko očekivana utakmica. Iščekivana cijelu godinu .Vrhunac nogometa.Spektakl.
S jedne strane: Najbolja igra u povijesti nogometa, najbolji igrač kojeg stručnjaci stavljaju ispred Pelea i Maradone, najveći stadion na svijetu, najbogatiji klub, savršenstvo, spektakl.. svi vjerojatno znate da pričam o Barceloni!
S druge strane: Arsenal, Wenger, Henry i par klinaca.

I što se dogodi: Početak utakmice.Toliko hvaljene Barcelone nema nigdje na terenu, Wenger dokazuje koliko je velik trener i da od klinaca i eventualnih potenicijala zna napravit fenomenalnu ekipu predvođenu dirigentom, dok s druge strane Rijkaard dokazuje upravo suprotno i smiješnom taktičkom postavom pokazuje njegovo maleno trenersko znanje i dokazuje kako u Barceloni zapravo je Ronaldinho taj koji praktički na samom terenu pozicionira igrače.( Isti je slučaj bio i s Maradonom za vrijeme njegovog igranja u Napoliju - tadašnji trener Napolia priznao je da se on nije brinuo sve dok je Maradona igrao)

I onda.bum.crveni karton Arsenalu u 19 minuti, i od tada svi mi zaljubljenici u nogomet ostajemo bez finala.bez poštenog 11na11 finala.bez spektakla.bez pravog odnosa snaga.bez procjene tko je bolji.i bez odgovora.
Brojne ostale sudačke pogreške uništile su i ono malo što je preostalo od nogometne igre.
A završna točka na i se činjenica da je gol za pobjedu dao jedan od najvećih panjeva u nogometu.
THE END.dobro da je svjetsko brzo, jer ovo bi bio katastrofalan kraj sezone.

I nikako se nemogu oteti dojmu da bi u slučaju 11na11 pobjedu uzeo Arsenal. Bili su organiziraniji, pokretljiviji, ali umor je napravio svoje

Primjer br. 2 -> ukraden čisti gol Milanu u polufinalu Lige prvaka što je udaljilo talijanski klub od toliko željenog finala. Puyol se sam spotaknuo, Shevchenko je zabio, a sudac okrutno pokazao na mjesto prekršaja, a dodir između dvojice igrača uopće nije postojao.Poslije je to potvrdilo i oko sokolovo. Dakle i Milan je teško zakinut u susretu s Barcelonom.

Primjer br. 3 -> ukraden čisti penal nogometašima Benfice u Lisabonu u četvrtfinalu Lige prvaka. Svi su ga vidjeli, od gledatelja, igrača, trenera, samo sudac očito nije. A recimo da je Benfica zabila taj gol iz nedosuđenog penala imala bi veliku prednost pred uzvrat i tko zna, možda bi je i očuvali. Znači osim Chelsea i oni su oštećeni u susretu s Barcelonom.

Primjer br. 4 -> isključenje igrača Chelsea u osmini finala Lige prvaka. Del Horno je pri početku te utakmice za jedan običan start nagrađen crvenim kartonom, a mlada najveća nada svjetskog nogometa Messi nagrađen sportskim Oscarom za glumu. Zbog toga je Chelsea igrao sa igračem manje gotovo 70' min i naravno da je to jedan od većih razloga zašto su ispali.Pitate se tko je sudio?pa naravno, isti onaj koji je sudio i finale.

Primjer br. 5 -> isključenje i penal u El Classicu, naravno u velikom derbiju protiv Reala. Isključen je Carlos zbog običnog prigovora, a tko je to vidio isključivat igrača (izravan crveni) zbog prigovora?? A tek poslije je Barcelona dobila kao nagradu i nepostojeći penal iz kojeg su dali i jedini gol na utakmici. Nije bitno za suca što je Van Bommel pao 1 metar prije uklizvanja igrača.Taj je isti igrač i danas tatralno pao na jedno uklizivanje Henrya čisto na loptu.Naravno, sudac je Henryu za nepostojeći faul dao žuti karton.(ta se situacija i analizirala u studiju i označena je kao greška)
A da ne govrimo sad i o činjenici kako na domaćem terenu nisu uspijeli pobijedit najlošiji real u povijesti i to uz situaciju da su skoro većinu utakmice imali igrača više.

Ali, nije to sve.

Nisam zaboravio ni bahatost i drskost jednog od njihovih nositelja igre Eto'o-a koji svoje rivale iz Madrida naziva stokom i koji za ponajboljeg napadača današnjice, a možda i budućeg suigrača Henrya govori da ga boli kurac za njega i da mu se jebe za Henrya. I onda neki idu tog drskog gnjoja od igrača i čovjeka uspoređivat sa sjajnim i odgojenim sportašima poput Shevchenka i Henrya. Takvo govno od čovjeka može samo sanjat da pređe u jedan gospodski i kulturan klub poput Milana i Manchestera ili nekog od velikana. Najtragičnije od svega što je on njima idol. A glumce poput Messija i Van Bommela da ne spominjem jer oni gotovo svaku utakmicu dobiju koju nominaciju za Oscara.Clooney, pazi se:)

Pravi gospodin čovjek je Raul koji je izjavio da navija za Barcelonu jer je to način na koji se igra nogomet.
Baš me zanima hoćemo li to ikada čuti od nekog barceloniste.Odnjih ćemo ipak prije dobiti svinjsku glavu:))

eto.tako sudac postaje ubojica.
ili je to jednostavno sreća.

Ali ima ljudi koji su iznad toga.
I zato, svaka čast Ronaldinhu koji uživa u nogometu.za ostalo nisam siguran.

p.s. a zizou ostaje (zasad) najveći.jer.ako ništa, onda barem zbog činjenice da Ronaldinho nije dao gol u finalu lige prvaka.;)


copywright - dijelovi teksta preuzeti su sa jednog bloga kojeg sad nemogu nač i zato neznam adresu.

- 01:45 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.05.2006.

{sitnice su nasmiješniji trenutci života]i točka.

- nešto čudno?
život je slijed nepredvidivih situacija u kojima treba znati pronaći komičnu crtu.u svakoj sitnici pronaći smijeh.

scena1 {lokacija:trg.vrijeme:oko11sati.}a sada jedna krležijanska->(nakon što sam se s položaja gdje obitavaju kontrolori svega i svačega u državi zaputio prema the-one-and-only satu i na tom putu skoro poginuo u trenutku kada se nadobudni smetlar, koji je izvirio iz neke duplje i sada liječi komplekse nemogućnost svladavanja skilla letenja na metli, zaletio po trgu u prijevoznom sredstvu popularno zvanom super-metla i skoro me pokupio nekom škovacerom, napokon usidrio pored sata i tamo čekao svoju slatkicu, pojavili su se gazde ceste:) i neki hare hare krišna krišna pjevači koji su oplemenjivali svaki trenutak čekanja moje curke.
I sve bi to bilo ok da, vjerojatno od neispavanaosti i zbog činjenice da se tako rano budim samo u slučaju nuklerane opasnosti, nisam bio u nekom baš high-fly moodu.Baš mi je bilo dobro.
I tako stojim ja na toj prije opisanoj lokaciji i doleti meni neki tip i pita me:

"Ej stari, imaš možda cigaretu"

a ja mu, onako, čisto hladnokrvno, odgovorim:

"Nemam.Ne pušim.Ali moji prijatelji da"

Lik me onako malo preplašeno pogledao i lagano se udaljio.
Njegove je korake pratio moj smijeh.Strgao sam se od smijeha.Jezivo dobro.:))

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
scena2{sjedim ja potpuno neobavezno za kompom večeras oko 21 sat i čujem ja onaj zvuk sirene iuiuiuiuiuiuuauauauauauauauaautoninonitoninoniiuiuiuiuiuiuu koji označava dolazak ponosa amerike.mislim si - ponovo neka tetkica zapalila obrve ili dlaku u nosu.ali.kad ono.oni su sve bliže.i bliže.i bliže.bili su toliko blizu da sam se čak udostojio dignuti sa stolice i pogledati gdje su ti firefighteri.i ne vidim ih!!nema ih!!a sirena kao da je mni u sobi.mislim si.wtf.
u tom sam trenutku na ICQ-u chatao s jednim super frendom.dakle.evo transkripta

*****nakon nekog vremena*****

Date and Time: 05/10/2006 09:02 PM
Ja:E J*****!!!!!!!
NEĆEŠ VJEROVAT ŠTA MI SE SAD DOGODILO!!!!!(naravno, uočava se moja malosredinovska nadobudnost)

kole:sta (kole si potpuno očekivano misli: "joj, a šta mu je sad bilo)

ja:NETKO MI ZVONIO CIJELO VRIJEME..NE ŠLJIVIM JA NI POL%
KAD ODJEDNOM POČNE VIKAT.."POLICIJA, OTVORITE!!!"(i dalje sam u nekoj zanesenosti)

kole:kad ono ... (u ovom me trenutku kole čak i sprda i ne uočava ozbiljnost situacije..on vjerojatno očekuje da ja kažem:"kad ono lav na prozoru)

ja: I JA SAM SE USRO TOTALNO..PA IMAM SAMO PAR PIRATSKIH CEDEJA..
I OTVORIM VRATA (i dalje je razina adrenalina velika)

kole:i ... (već smo u poodmaklom stadiju razgovora, a kole još ne glumi zainteresiranost)

ja:I KAD ONO STVARNO RIJA
2 CAJCA I NEKI VATROGASAC..

kole:sta bi???????? (evo ga!!!!!!napokon se zapalio!!!tek kad se spominje vatra:)))

ja:I PITAJU ONI MENE "JEL SVE U REDU?"

A JA IM KAŽEM..MA DA, SVE U REDU..SAMO GLEDAM UTAKMICU..

(mislim ono, kakva je to izjava,jel to izjava koju kažeš gospodinu policajcu kad ti se on pojavi na vratima:)))-mislim u sebi i umirem od smijeha kao i ranije tog dana-LOLČINA NEMOGUĆA
(ovo ne treba komentirati..ovo je vjerojatno jedna od najkomičnijih situacija u cijelom životu)

kole:? (čak je i kole zbunjen)

ja:I LIK ME ČUDNO POGLEDA

kole:a oni?

ja:I JA PITAM..ONO..U ĆEMU JE STVAR..
KAŽU ONI DA SU IMALI DOJAVU POŽARA IZ ZGRADE..
I SKUPILO SE LJUDI NA HODNIKU..

kole:ma daj??????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! (sad je nadobudnost s početka prešla na nekog drugog)

ja:I NEKA TETKICA POČELA NEŠTO PRIČAT DA JE ONA OSJETILA SMRAD NA ZADNJEM KATU..I ONDA SE POJAVILA NEKA ŽENSKA IZ TOG STANA I POČELA PRIČAT NEŠTO O NAPI I NEŠTO JU JE OVA TJEŠILA I ONDA SE ONA ISPRIČAVALA I ONDA JOJ JE OVA REKLA MA BITNO DA JE SVE OK SAD I JOŠ JE NADODALA PA NISTE VI KRIVA
..NEMOGU VJEROVAT (eeeee da..ovo je definitivni vrhunac uživljenja)

kole:starsno

ja:TOTALNA LAŽNA UZBUNA

kole:ali totalna

ja:ONO..AJD..I DA TO DOŽIVIM U ŽIVOTU

kole:boze, boze
kole:strasno koji šok a?

ja:ONI SE MENE USUDE SMETAT, A JA CHATAM S FRENDOM NA NETU:-D

kole:sram ih bilo

ja:ma da..al ono..baš nevjerojatno

kole:hehe.....blago tebi

ja:i još me u tom trenutku mama zove..ja mislio da gori krov i da je vidjela na vijestima a ja bezbrižno sjedim na kompu..hehehheheheh:)))

kole:to u cresu ne možeš da doživiš8-)

ja:nikako..
jer vatrogasci nebi stigli:-D

loodnica:)jezivo savršeno.

- 02:40 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.05.2006.

{svaka slučajnost je slična}.kopirajt]


odmah na početku moram napomenuti da sam inspiraciju za ovaj post pronašao u komentaru {marketing]superička-simpatikus-ja-srce-cres--uvijek-smile-on--hippie cure koja ne samo da će za manje od 2 mjeseca napuniti 17 godina, nego usto voli i parkiće, jedan je dio kul lišaja, a uz sve to ona je i prava mala h4x0rica čije je surfanje na valovima interneta potaknulo ovaj post.Hvala mirnić:))

daklem:)

postupak:
1. pročitati ovo i usaditi u memoriju:

jedan mali zaključak.do sada sam mislio da je situacija kad me kopiraju izravna povreda nekog copyrighta.uočavao bih da ljudi koriste nešto što prije nisu koristili i osjećao bih se pokradenim i ljutim što mi to nije priznato ili pitano za dopust korištenja istih.i tako je bilo sve dok mi se u jednom razmišljanju i razgovoru nisu otvorile oči i shvatio sam da su sve to neizravni komplimenti i dokaz da se ljudima ti neki plodovi moje imaginacije sviđaju (način pisanja, elementi dizajna, stil s točkom, ili trotočkom gdje misao ostaje visjeti u zraku, uglate zagrade, kompleksne riječi tipa vehementno, osupnuti..itd.) .oni su dokaz da ne radim uzalud i da sve to ima nekog smisla.i zato. Hvala Vam.BIG HVALA!

2.pročitati ovo.za lijenčine-dovoljno pola:)
http://vehementno.blog.hr/arhiva-2005-12.html#1620431205

3.potom pročitati ovo.
http://www.blog.hr/print/?id=1621012636

4.a. podcrtati imenice, glagole i pridjeve i odrediti subjektni i predikatni skup.
b. usporediti datume nastajanja.{(ok.jesmo)}
nakon toga potrebno je uočiti neke dijelove za koje se nadam da nisu doslovni copypaste (iako jesu)

I sad se vraćamo na broj 1 i - ne preostaje mi ništa drugo nego - BIG HVALA!

p.s. (4.a. ne morate)

- 02:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.05.2006.

{jer nezna minimalizam, šta je to primitivizam}.hvala]

(preporučljivo upijati sluhom:
Letu Štuke -Minimalizam }






situacija.trivijalna.svakodnevna

vozim se ja tako jednog kišnog dana u tramvaju.posvuda mokri kišobrani pasivno držani što dalje od svog vlasnika.princip - bolje da susjedu crkne krava nego se meni rodi tele - primjenjena u ovoj situaciji - bolje da se netko drugi smoči nego ja. naravno, poput pravog klavira iz bečke škole i kita u nastajanju uđem u tramvaj i bez gledanja dal ima slobodnog mjesta (jer znam da bi u slučaju pokušaja osvajanja tog vrijednog mjesta za guzu mogao primiti košćati udarac u predio boka od strane dame u godinama) ulovim se ja za, u gužvi životno vrijedan i precijenjen komad šipke iznad moje glave. ispod mene, sjedi neki "nemam smisla za boje i ponosno pokazujem čarape" tip koji kao jako zamišljeno gleda kroz prozor i hrabro trpi sve one uporno prostrijelne poglede najborjnije nam mase građana koji poput strvinara vrebaju i očekuju njegovo ustupanje mjesta. i sve bi to bilo još i relativno ok (osim što uočavam jednog pedofilno nastrojenog tipa koji se pokušava progurat između dvije cure) da iz walkmana (da ljudi.walkmana!) tog mladića ne izviru posebno nadahnuti stihovi :
" hej mala, jel vidiš ti da imam novi kar
ak odeš samnom dobit ćeš i dar
mene zanima tvoje lijepo lice
ajd budi moja cuuuuuuriiiiiceeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee"

I nikad mi neće biti jasno.

Gubitak identiteta pogodio je svaku poru našeg otužnog društva. Parazitski se nastrojio i poprima sve veće razmjere. I sponzorski prima sve darove jer se dobro prodaje.
Najtužnije je što je taj tip komercijalizacije najviše pogodio baš središte naše pronacionalnosti. To je vjerojatno cijena atraktivnosti i cijena koju mora platiti mjesto koje je uočeno kao mogućnost uspjeha. Pritok raznoraznih sirovih ličnosti i kvaziljudi polako počinje kvariti ugled grada kome čak i ja, koji sam s mora i bez mora mi ništa nema smisla, moram priznati da ima svojih prekrasnih dijelova.dijelova s dušom.dijelova koji dišu.ali nažalost, to je to, o(p)staju samo oni. sve ostalo postaje primitivizam i kvazi atrakcija. prenatrpanost dovodi do povodljivost, a samim time i do naglorastućeg broja onih koji nikad neće upoznati minimalizam. i prepoznati glavno pravilo: MANJE JE VIŠE!
I trpit ćemo te antivrijednosti sve dok se nastavi pojavljivati takva ekipa (ljudi koji se pokušavaju predstaviti nećime što nikako nisu) koja kolektivno izlazi iz nekakvih tamnih, mračnih, trulih dijelova naše sfere i liječi svoje komplekse kroz nekulturu, bahaćenje, vulgarnost, hvalisavost i seljačenje.primitivizam.
U veličini i masovnosti nitko nemože doći do izražaja, oduprijeti se i ne podlegnuti utjecaju mase. Pa razmislite.

primjer. privatna su okupljanja uvijek puno zabavnija i ispadnu puno vrijednija i spontanija od običnih izlazaka. Kod privatnih se okupljanja ekipa upoznaje kroz konstruktivne razgovore i emocionalnu inteligenciju. Taj mali svijet postaje koherentniji i ispoljava veću iskrenost i povezanost od narodnih okupljanja čiji je prosječni IQ vjerojatno jednak temperaturi prostora u kome se nalaze.al jebiga, i ja sam dio toga, jer druga opcija ne postoji.jer trendovi diktiraju ponudu.i osim organizacije stalnih private partya, čiji vječiti posjetitelji jako vole biti pripadnici MUP-a, ne preostaje ništa drugo.:)
Imao sam čast iskusiti život malog mjesta.Tek sad sam shvatio.Čast.Jer on je nerijetko viševelegradski nego život velegrada. Ukoliko to želimo malo približiti današnjem vremenu upotrijebit ćemo novac koji pokreće sve. A i novac je vrijedniji što ga manje ima. Malo mjesto omogućuje razvoj osobnosti i individualnosti. Malo mjesto omogućuje upoznavanje svakog pojedinca. I na kraju, malo mjesto omogućuje procjenu i vrednovanje čovjeka po njegovim pravim kvalitetama. A ne nekim nadriljudskim sponzorski privlačnim.
Razdvojenost ljudi u velikim gradovima onemogućuje onu razinu komunikacije koju pružaju mala, slatka;) mjesta.Ona su kao filter koji propušta samo kvalitetu.Minimalizam.
S obzirom na ponudu ljudi, proceduru prijatelj od prijatelja i broj mogućih mjesta, upoznavanja su iznimno laka u ogromnim sredinama, a to je pomalo i paradoxalno s obzirom na šansu koja poslije ostaje da vam ti ljudi budu i nešto više od poznanika. Jer organiziranje društva već je teži posao.(izuzmimo ona kvartovska)
I tu se polako gubi osobnost.
Osobnost koju malo mjesto omogućuje i potiče.
I zato svi obožavaju ljeto.Jer ljeto omogućuje okupljanje ekipe i vraćanje vrijednosti ljudskim osobinama.
Gubitak osobnosti onemogućuje pridržavanje pravog puta i tu onda uskače primitivizam i pretjeranost.Za razliku od minimalizma.
Pretjeruje se u svemu i svačemu.Pretjerivanje u mišljenju dovodi do neukusa.Pretjerivanje u dokazivanju rezultat pokazuje u koridorskim automobilima, otkopčanim košuljama, dlakavim prsima i zlatnim lancima.
I "fuj te bilo" Zagrebe što trpiš takve perverzije!Polako gubiš svoje ja!Ali, kao da nikog nije briga!
Čak su i ubojstva postala in.

Situacija.Nogometna.(prepričana od strane nekog navijača s jednog portala)
Pozvan od strane nekolicine cura sinoć sam napustio svoje skrovište i izašao van.
Neposredno prije ulaska u L*** C***, čujem pjesmu PLAVI, PLAVI, DINAMO JE PRAVI
I Zorana Mamića kako izlazi van..
Rekoh dobro.....možda si je čovjek dao oduška...
Ulazim unutra i vidim Ettoa i Carlosa kako šetaju s nekim kurvama prema negdje
Nakon toga vidim još nekolicinu igrača Dinama i povežem neke svoje informacije i shvatim da se nalazim na proslavi Dinamovog boda u Rijeci.
Naravno, Mamić je otvorio šank za sve prisutne i svi su mukte pili( imam se obraza pogledat u ogledalo, nisam popio ni jedno na njegov račun).
ali sada.
play of the day:
Svako malo su se na mikrofon naručivale želje.....i to je otprilike bilo ovako:

Od Modrića za Maru: Oči sevajuuuuuuuu k'o varnice
Od Mare ća Ćaleta: crno na beeeeelooooooooo
Od Modrića za Tomića: udara u glavu k'o šampanjaaaaac
i uglavnom cajka za cajkom.....

Sada...to me i nije toliko iznenadilo, koliko me zaprepastila slijedeća stvar:
od nekoga za CHAGU: Majko stara
od nekoga za DA SILVU: Vino, ganga, Neretva....

Otprilike....umro sam od smijeha kada sam vidio da su jedine dvije pjesme na ijekavici i hrvatske pjesme - bile posvećene crncima...
Dok su ovi naši HRVATI, redom, bez iznimke slušali srpske narodnjake...
Dodajmo još k tome i Mamićevo šamaranje prije par tjedana, Ćorlukino pjevanje nepodobnih pjesama i dobijamo prave ČUVARE ZAGREBAČKE ČASTI.


Cijela se ljepota i iskonska kvaliteta topi u gro-količini loših narodnjačkih stihova i općem neukusu, a polako je preuzima kvazi-ljepota loše sređenih, besmisleno-nakićenih i solarno prepečenih curica koje su zbog mogućnosti stavljanja veće tone šminke oslobođene mozga i čija je cijena javno poznata cijelom tržištu.Naravno, moguća je i probna vožnja.
Snježana, pošto Nikolina?

Jer nezna Minimalizam što je to primitivizam.

Nadam se da će tako i ostati.zauvijek.

- 14:55 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 29.04.2006.

Hajduk postao Hajduk 04!

Hajduk će u slijedećoj sezoni 2006/2007 HNL-a nositi ime Hajduk 04! - najsenzacionalnija je i zasiguirno najšokantnija odluka donešena danas na izvanrednoj sjednici kluba s Poljuda. Upravni je odbor nakon mukotrpnog cijelodnevnog zasjedanja na kome je bilo razgovora o svim tekućim problemima "ponosa Dalmacije" donio zaključke o produženju vjernosti Luki Bonačiću u cilju stvaranja "novog Hajduka". No, vjerojatno je taj postupak stvaranja "novog Hajduka" shvaćen malo preozbiljno i olako te je donijeta odluka i o promjenu imena! Naime, tim će postupkom "bili" izbjeći povećanje ukupnih dugova i daljnjeg stečaja, te si omogućiti prijeko potrebno otvaranje novog računa s ciljem dovođenja toliko potrebnih novih pojačanja, a taj će im postupak ujedno omogućiti nesmetano sudjelovanje u pretvorbi hrvatskih nogometnih klubova u skladu sa Zakonom o sportu. Zanimljivo je da se time prvi puta u povijesti tako olako mijenja ime, a samim se postupkom igra i s bogatim naslijeđem kluba s Poljudske ljepotice.
Još se jedna smiješna činjenica proteže kroz cijelu priču: novo je ime u skladu s nedavnim rezultatom prvenstvene utakmice protiv HNK Rijeke. Smisao za humor?

- 00:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 22.04.2006.

{svaštara]

ajmo sad lijepo.
<- ovo je prelijepo.štoviše, fascinantno, rekao bih.

daklem. u navali raznoraznih situacija neznam o čemu da pišem, stoga sam ovaj post odlučio iskoristiti za malu sistematizaciju dana koji su prošli, ali nisu zaboravljeni.

nadalje.u doglednoj budućnosti pisat će se o cresu, i nekim razmišljanjima koja su se pojavila u tom istoimenom mjestu a proizvod su skupnog razmišljanja; pisat će se o nekom štimungu; nastavit će se i konačno dovršiti oktanski djir; sažet će se brainstorming.

jedan mali zaključak.do sada sam mislio da je situacija kad me kopiraju izravna povreda nekog copyrighta.uočavao bih da ljudi koriste nešto što prije nisu koristili i osjećao bih se pokradenim i ljutim što mi to nije priznato ili pitano za dopust korištenja istih.i tako je bilo sve dok mi se u jednom razmišljanju i razgovoru nisu otvorile oči i shvatio sam da su sve to neizravni komplimenti i dokaz da se ljudima ti neki plodovi moje imaginacije sviđaju (elementi dizajna, stil s točkom, ili trotočkom gdje misao ostaje visjeti u zraku, uglate zagrade, kompleksne riječi tipa vehementno, osupnuti..itd.) .oni su dokaz da ne radim uzalud i da sve to ima nekog smisla.i zato. Hvala Vam.BIG HVALA!

i zadnje.pe-ne-tra-ci-ja.{vidjeti sliku gore]
hajduk-rijeka 0-4 o tome neću ništa pričati jer slika govori više od..ma znate i sami.

i da..jel znate šta napravi navijač hajduka kad hajduk pobijedi rijeku???







ugasi playstationrofl

- 23:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 11.04.2006.

{oktanski gjir]predzadnji part

..skretanje desno značilo je jednu sasvim novu pustolovinu.nešto što niti najperverzniji um nebi mogao zamisliti u bespućima svojih moždanih putova.situaciju u koju ni planirano nebi mogao upasti niti jedan intelektualni oblik života.na svu sreću, ovce su ipak bile eliminirane.vožnja koja bi se lagano mogla mjeriti sa švabski orijetiranim serijama fenomenalnih scenarija i efekata poput cobre11:))
kolonska vožnja uz uske ceste bila je monotona i zavojita. svaka je ekipa u autu vjerojatno nalazila razne načine za zabavu i tako kratila vrijeme. bilo je to obvezatno zatišje pred buru.
jedno od onih pravih, primorskih. jedno od onih kada se sve smiri, utihne..a onda..crno nebo..lagani vjetar koji sa svakom sekundom postaje sve jači..špicasti (ne, nisu to špičoke) valovi koji barkama onemogućavaju da se normalnom vožnjom vrate u luku, nego ih prisiljavaju da cik-cak manevrom bore se s more (rima:))..vrijedne mame skupljaju rubljes terasa da se ne smoči..stari noneki se teškim korakom udaljavaju s mjesta okupljanja na purpureli..štanderska ekipa obara rekorde i pronalazi nove tehnike brzinskog spremanja štanda na 100m..a luda se ekipa kod visećeg tereta i dalje kupa..e..takvo zatišje!
i tako..dok sam se ja bavio detaljinističkim (ovo sam sad izmislio:) opisom, i falilo je samo da opisujem oblike kristala soli koji lete s vrha tih valova (poznati kao morska prašina), ekipa je stigla do raskršća.
a na raskršu.sve se poklapa:pjesma-"Right about know...", pista za uzlet, i hrabrost za petu.Reakcija: "Vidi malog!"
Cesta poznata kao đžep upoznat đžepnim biljarom.svaki kutak, svaka travka, svaki zavoj, svaka varka, svaki nagib, svaki kamen, svaki pregib, svaki...amen!
I bijaše tako! Pamtno, sigurno, brzo. U kasnim, ili ranim satima - ovisno jeli vam čaša poluprazna ili polupuna.
pokušaj odvajanja.bijega."Ima ih, nema ih, ima ih, nema ih, ima ih, nema ih"..odjednom...tišina..šljunak..proklizavanje...narančasti branik bio je sve bliže...tišina...narančasti branik bio je sve dalje.."ima ih, nema ih, ima ih, nema ih"..nastavak priče..i vožnje..
Nakon oborenog rekorda uslijedio je parking i opojni miris kočnica.miris sigurnosti.
i neobavezno zaneseno pričanje kakvo često možete čuti kod osnovnoškolaca nakon gledanja Power Rangersa ili nekog od filmova iz branše onog baletana ili pak guvernera.dakle, "i onda ovo i onda ja ono i ovo i onda...." i sad sve to pomiješajte s zanosom i uživljenjem i dobit ćete jelo od kojeg se teško ohladiti.i koje se teško hladi.
kroz uspavano malo mjestašće, nazvano i hrvatski {sant trope], uputili smo se do plaže s najtoplijim morem na otoku.smijeh i dobra volja cijepala je atome zraka.bilo je odlično.bili smo potpuno napunjeni voljom za time-of-our-life, te ego-na-tripani dobrom vožnjom.
na plaži smo se malo zafrkavali.s plaže smo gađali koš.i odjednom.kamen leti kroz zrak, preko koša, i ravno na šator iza koša.frkaaaaaa.strka.počeli smo bježati glavom bez obzira.
Najkomičniji trenutak:
"Pa daj bježi!!!Bježi tako da mogu ja bježat!!Nemogu curu ostavit zadnju!!!!"
Razdvojili smo se i pobjegli brže nego što bi to eventualno mogao zabilježiti foto-finiš. I onda smo se našli na vrhu. Umirali smo od smijeha.:)) loodnica. pa što se još može dogoditi..
može..vjerujte mi..
najbolje tek slijedi..

p.s. to sam sada mislio napisat ali bi bilo predugo i onda nitko nebi sve pročitao..

- 00:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

{važ je naš]

armada-bakljada-rijeka-hajduk 1:0
Rabuzin, rabuzin sunce je napravio,
ono riječko, ono riječko je i ove godine!!

Joj što volim rijeku, za nju dajem sve,
o moja rijeko vodi nas do pobijede!!

daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
(navala emocija i sreće).
thumbup(ovaj smileić je tako anti-design ali jednostavno sam ga morao stavit:)

OVO JE RIJEKA!

- 21:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.03.2006.

[skinuti ograde]-{sami protiv svih}


«ja postat ću velik i bit ću jak ko čelik...»-bila je pjesmica koja se davno pjevala na zapadu. Danas, ta je pjesmica postala stvarnost. I stvarno želim neka ta pjesma, ta istina, još dugo traje.
Zaslužili su to svi navijači čija se prava navijačka osobnost otkriva i u trenutcima kada su sjedili na prepunim tribinama, a Rijeka se nije borila za naslov.
Kao što je Rijeka konstanta, tako je konstanta i ispunjenost njenih tribina.
Pogledajte stadione "velikana" kad ne igraju dobro i zaključak donesite sami.

Godinu poslije kobne ´99, sjećam se, bio sam još klinac, i jedan me obiteljski prijatelj upoznao sa Admirom Hasančićem. Bio sam na treningu, poslikao se i upoznao sa svim igračima, popio sok u klupskom kafiću sjedeći između Barnabasa Stipanoviczsa i Jasmina Agića. Možete samo zamisliti kako sam kao klinac u tim trenutcima bio fasciniran. Fascinacija je postala još i veća kada me dan poslije Hasančić kroz svlačionicu odveo na tribinu. Moja prva utakmica.wow!
Poslije utakmice vozio sam se sa Hasančićem i prijateljem u autu i započeo priču o ´99. Spomenuo sam mu taj njegov gol za 2:1. Gol za pobjedu. Gol za naslov. Nasmijao se. Rekao je: "Moralo je biti tako.Jer pobjeda Rijeke bila bi državni udar. Ne-pobjeda Croatie bio bi potez protiv vlasti. Protiv predsjednika".
Sjećam se kako se tog dana mama vratila iz Rijeke. Pričala mi je kako je Rijeka sva u bijelom i kako rijeke ljudi idu na Kantridu. Pričala je kako grad diše zajedno. Rekla je da je čak i njoj došao gušt da ode na utakmicu:) Tog je dana na Kantridi bilo i po 3-4 čovjeka na 2 stolice. Sjećam se da sam kod none čekao mamu da se vrati iz Rijeke i gledao utakmicu. Kada je "riječka pusa - Igor Musa" zabio za 1:1 zaletio sam se i bacio na koljena, te proklizio preko cijele dnevne sobe.Sjećam se dernjave Roberta Ferlina na Radio Rijeci. Bio sam presretan. Prava dječačka sreća. Admir Hasančić zabio je za 2:1. Bacao sam se pop podu, slavio..Nisam ni skužio da je omraženi i lako potkupljivi oblik života zvan Krečak označio zaleđe.
Gledao sam u nevjerici.
Tupim pogledom gledao sam kako sudac označava kraj utakmice i kako igrači padaju na pod.
Plakao sam s njima.
I plakao sam cijeli dan.
U tom trenutku bio je uništen jedan dječački dan
Komadić sreće koji mi je značio sve. Ali, tada nisam shvaćao da je važnija bila Croatia.
Rekao mi je Hasančić da ga je poslije utakmice Krečak bez ikakvog srama pitao dal mu može dati dres. Valjda mu plava kuverta nije bila dovoljna.Ili je mislio da je napravio nešto domoljubno.
Dan nakon tog kobnog zaleđa cijela je Rijeka izašla na Korzo.
Slavili su naslov.Pa makar i od kartona.
Za njih će to uvijek biti moralna pobjeda.

"Ovo je Rijeka" - pjevali su. Kao klincu nije mi to baš bilo potpuno jasno.
Sada shvaćam. To je prava Rijeka.

Takve stvari možete vidjeti samo u Rijeci.
Takvo navijanje.

Priznanje o nepostojanju zaleđa dobili su od svih sudačkih organizacija Uefe i Fife.
Ali onda se nije moglo ništa.

"Vjetar u leđa.."-tako je jedan ugledni hrvatski novinar jednih uglednih hrvatskih novina nazvao privilegiju velikih klubova poput Juventusa, Milana, Reala, pa naravno i Dinama, te Hajduka, i nadodao kako je to normalno jer su oni veliki, a veliki pobjeđuju i kada ne igraju dobro. I osvajaju naslove, nadodao bih. Takvu su pomoć ove godine modri imali protiv Zagreba. Još je veći i ogavniji primjer hajduka koji svoje potkupljivanje sudaca i utakmica ne pokušavaju niti prikriti. Ja mislim da nije bilo čovjeka koji nije u međusobnim ogledima Hajduka i Zadra, u godinama kad je Zadar igrao u prvoj HNL, uplaćivao u kladionicama tip na pobjedu Hajduka i već i prije početka utakmice znao da je dobio. I zamislite koliko je to očita stvar kad vam vaši navijači poručuju da bolje da ste izgubili i igrali ispod crte lige za prvaka, nego kupili utakmicu. Kako to da su se u zadnjih par kola prije dijeljenja lige na prvaka i za ostanak Hajduku poklopili svi nevjerojatni rezultati. Zar nije sramotno i sumnjivo da je kup sudac isti u polufinalu i finalu. Naravno, računica je jasna, Rijeka ionako sa 2. mjestom u prvenstvu ide u kup Uefa, Hajduk preko kupa spašava sezonu, a Dinamo osvaja naslov.
Takvim se stvarima ubija nogomet.

"Bila bi to katastrofa bez Hajduka igrati u ligi za prvaka",kaže g. Mamić...Isti onaj koji večeras kao izraz svoje "europeizacije Dinama",a poznat i po primitivnim ispadima, nije mogao sportski podnijeti zasluženi poraz Dinama, te je "Odmah po završetku utakmice, verbalno napao nekolicinu Riječana, a posebice sportskog direktora Rijeke Marinka Koljanina, sasuvši niz uvreda, te podijelivši par "fliski".
Pa naravno, kako se jedna "mala" Rijeka usudi usred Maksimira pobijediti jedan "europski" Dinamo?
Oni su nedodirljivi.Nisu im dosta utakmice u HNL-u nego još jednom tjedno igraju poneku prijateljsku utakmicu. Njima je hrvatski nogomet ispod njihove razine, jer oni su predobri, oni su za Europu.
Njihov je buđet veći i od klubova koji su ove godine napravili senzaciju u Kupu UEFA. Veći je i od nekih istočnoeuropskih klubova koji konstantno igraju Ligu prvaka.
Njihovi europski snovi jednostavno se moraju ostvariti a to im garantira dovođenje 4 brazilaca, od kojih je cijena jednog čak milijun eura,jer nema europe bez internacionalaca.
A rekli su i da Dinamo i Rijeka ne idu u istu rečenicu.
Točno, jer ipak, Dinamo-Rijeka 1:2.
Jedino me smeta to što ova utakmica nije imala baš neki preveliki utjecaj na rasplet prvenstva.Dinamo biježi Rijeci ogromnih 10 bodova i već je sa jednom rukom i 4 prsta na novom naslovu prvaka. Zar se ne bojite da bi se u slučaju manje bodovne razlike između ova dva kluba suđenje viđeno u zadnjih 10 min ovog večerašnjeg susreta ipak moglo protegnuti i na svih 90 min?Ili prvenstvo?
Kad jedan Dinamo pobijedi na Kantridi iz greške riječkog golmana onda se priča o tome kako veliki pobijeđuju i kad ne igraju dobro, a kad jedna Rijeka pobijedi Dinamo usred Maksimira onda se govori o sreći. Pa naravno.
Ista je stvar i s Hajdukom, no o njima se ipak ne treba trošiti riječi, oni već imaju kompleks zvan "Rijeka" i vesele se i s bodom. Smiješno je to. Pa zar niste "Veliki"? Bio sam na jednom party-u prošli tjedan i zanimljivo je koliko se navijači Hajduka vesele kad Hajduk izjednači protiv Rijeke i spasi bod.
Dokaz o omalovažavanju odražava se i kod naših komentatora .I danas je, čitam na jednom od online portala "onaj glupi sin sušec ponavljao, vjerojatno po naređenju, jedno 500 puta kako je dinamo nedostižan,a onda je odjednom zašutio.ne znam zašto........he he".
Isti je slučaj i sa koeficijinetima na Rijeku u kladionicama ove godine. No, dobro, to može biti i pozitivno;)

13.03. prošle godine slavio sam 18 rođendan. Na taj dan Rijeka je na Kantridi igrala protiv Hajduka. U jednom, za mene posebnom trenutku, koji zauvijek nosim sa sobom i na sebi, začuo se glas Željka Kesovije na Radio Rijeci - "2:0.Jasmin Mujđa.Rijeka vodi 2:0!!!".
Hvala Rijeka.Hvala na čestitci za rođendan.

Sada više nisam klinac. I shvatio sam da "ovo je Rijeka".I da smo "sami protiv svih".
Ali sazrijeli smo. Sad smo punoljetni. I ja i Armada. Valjda smo do sada bili "mali". Ali sad smo "veliki". Definitivno "veliki".
Valjda 18 godina znači prekretnicu. Sigurno znači prekretnicu.

Sjećam se kako sam živio za svaku sekundu finala Kupa. Sjećam se kako sam bio sretan. Duplo. Valjda sam bio sretan i za onu 99 kada je ta sreća nepravdom izostala.
Nakon 18 godina - "VAŽ JE NAŠ!"
Onaj mali klinac doživio je dječačku sreću. Mogao je još jednom kliziti na koljenima. I ovaj ga put nitko u tome nije prekinuo.

Valjda smo morali sazrijeti. I skinuti "ograde".
Postati "veliki".


A na dobrom smo putu da ostanemo tamo gdje nam je mjesto. Nakon dugo se vremena na Kantridi, i to konstantno, igra atraktivan, uspješan, ali i rezultatski nogomet. Rijeka je vjerojatno prvi put u povijesti prepoznata kao poželjna destinacija ne samo domaćim, nego i inozemnim zvijezdama. I to je velika stvar. A velike stvari imaju samo "veliki" klubovi.
Dovođenje Fredija Bobiča najveći je događaj u povijesti Hrvatskog klupskog nogometa. Zar to ne govori dovoljno?
Prošla su vremena kada je Rijeka oscilirala.Sada smo maturirali.
Iskustvo, zrelost, pobjednički mentalitet, tradicija.
To je ono čemu težimo.
A to se postiže samo konstantnošću.
Tako se postaje "veliki".


To je ono što naša 2 velikana imaju. I svaka im čast na tome.
Ali nitko nema tradiciju nastupa u Europi.
I zato stvarno želim da polako uspijemo u projektu "prezimiti u europi". I da se isplate svi ti milijuni.Jer uspijehom u Europi prerast ćemo sve ove stvari koje se događaju u našem nogometu.
Za to je potreban konstantan i sustavni rad za koji napokon pokazujemo da smo zreli.
zar je potrebno da je prva asocijacija kad se spomene nogomet loša i označava nered?
I neka se ušutkaju svi oni koji pričaju da je Hrvatski nogomet loš i potkopavaju njegov uspjeh.
Najlakše je biti pesimističan.

Umjesto da svi skinemo "ograde".

Rijeka je to već napravila.

Nadamo se da će već slijedeće godine svoje pljuske, ali rezultatske, dobijati Mourinho, Wenger, Capello, Ancelloti, Rijkaard ili možda čak Berlusconi i Abramovič.
Ma dobro, zadovoljit ćemo se i bilo kakvim pobjedama.;)

- 16:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 25.03.2006.

(oktanski đir)[nastavak]-update već sutra

..auto je stao.udaljenost između četiri kruga na prednjem dijelu automobila i najisturenije ovčje dlake iznosila je doslovno 2 cm.tolika je bila i udaljenost da da ta večer završi neplanirano i porazno.hvala za ta 2 cm.2 cm zraka koji znače život, ali i nastavak zabave koji bi sigurno izostao ukoliko oduzmemo ta 2 cm.a ovca?ovca se samo digla sa zbunjenim pogledom i izrazom lica koji kao da govori "koji je tebi k*?".nevoljko se digla sa toplog betona i zaputila prema negdje.neznam gdje.šok je bio prevelik.ta se ovca ponašala toliko bezobrazno kao da smo joj oduzeli dragocijeno vrijeme i omeli je u odmaranju na betonu.vjerojatno bi joj bilo draže da smo joj oduzeli svo preostalo vrijeme u njenom ovčjem životu.glupa ovca!

nastavili smo dalje pomičući granice zabave u vode u kojima do sada nikada nismo plivali.jedinom smo mogućom, i glavnom otočnom cestom došli do grada..

lagani pogled na sat odavao je činjenicu da su vrijedni pekari upravo u ovim trenutcima iz kipuće peći izvukli fini kruh, a vjerojatno i krofne..

"pa zašto se nebi počastili prije nastavka naše avanture"-bilo je naše zajedničko mišljenje..

lagano zaustavljanje ispred pekare i velika dilema oko toga tko će krenuti prvi..naime, policajci su svojim prolaskom najavili svoju prisutnost i objavili nam mogućnost da budu na nekom od raskrižja i vrbeaju na mlade nadobudne vozače koji voze avanturu:)..nekih 15 minuta proveli smo sjedeći u autu, na zajedničkom startu, poput onih koji se viđaju u filmovima oktanske tematike i ne baš fenomenalne glume, a la jedan glumac koji im prezime poput tipa automobilskog motora koji manje troši tog crnog zlata:)

i tada smo napokon krenuli..odvažili smo se..mi..ekipa-ovca:))

skretanje desno, kula, lijevo, poznati autoškola đir oko jednog naselja koje dijeli ime s jednim zagrebačkim klubom, i tada dolazimo do mjesta gdje bi cijela ta vožnja mogla prestati jer smo naime već s početkom vožnje bili u prekršaju zakona zabrane vožnje od 23:00-05:00..lagani uspon uz uzbrdicu..više nego ikad u životu željeli smo da gospoda u plavom jedu krafne u udobnosti svoje postaje i ne budu baš na tom raskršću..to nam se i ostvari (nisu bili tu, a za krafne neznamo; neka se osjećaju slobodnim javiti nam kad pročitaju ovo:)..

raskršće koje nas je prije odvelo u vožnju lijevo sada je odlučilo da desni pokazivač smjera odredi naš novi put..

(nastavak već sutra)

- 01:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.03.2006.

[sudar][ili pokušaj oduzimanja života?]

Kratka vijest: (neslužbena, al ćete o tome sutra vjerojatno čitati u novinama):

Danas, 19.03., oko 18:30 sati, potpuno nedužno, moja slatkica i ja stajali smo na stanici kod Zagrepčanke i čekali tramvaj kako bi frendu u domu S.D. napravili iznenađenje povodom njegovog rođendana. Smijali smo se nekom liku koji je svojom bradom do trbuha izgledao poput jednog, ne toliko popularnog pripadnika jedne antiamerikanističke organizacije. Odjednom, zvuk automobilskih kočnica, udarac, i jauk!!!Otprilike 50m dalje od nas, bijeli je auto, vozeći velikom brzinom u tramvajskoj traci lupio niotkuda stvorenog čovjeka koji je od udarca poletio na haubu, udubio se u staklo, te se katapultiranim načinom odbio na cestu.Njegovi su uzvici bili stravični!Zanimljiv je bio i taj bradati pored nas koji je pokrio lice rukama i ponavljao "joj, zašto sam morao baš tamo pogledati, zašto sam morao baš tamo pogledati".
Nesretnik je ležao neko vrijeme na cesti, a tada se vjerojatno pod utjecajem adrenalina naglo dignuo, zateturao na jednu stranu, te onda prešao na skroz drugu stranu ceste i legao na pod.Promet je stao, počelo se pojavljivati sve više znatiželjnih pogleda, tramvajski se red promijenio te nanio gnjev na lica umirovljenika koji su, kad smo stigli na savu, ispitivali vozače "pa zašto mi sad moramo čekat?",a jedan od ZET-ove garde im je odgovorio "pa nisam ja kriv što je tamo neki čovjek skočio pod auto".
Sudar?Ili pokušaj oduzimanja vlastitog života?
Nadam se da ćemo saznati već sutra u dnevnom tisku.

- 22:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.03.2006.

[new.design]v2.0

napokon.

i hope u like it:)
enjoy

- 19:43 - Komentari (39) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.

[ajmo đir][ajmo oktanski đir]REPOSTED 1ST AND 2ND PART TOGETHER [ZATO ŠTO JE BLOG.HR NAPRAVIO SRANJE A NEMAJU MUDA TO NIGDJE NAPISAT I ISPRIČAT SE, TE VJEROJATNO ZBOG KONKURENCIJE I EGA POKUŠAVAJU PRIKRIT PAD SUTAVA ILIŠTAJAZNAMŠTA ]

đir - pojam koji je stavljen pod obavezno u prekrasnim malim primorskim sredinama. Uključuje 1, 2 ili više osoba, a sastoji se od šetnje u jednom od dva ponuđena smjera sa svrhom vidjeti ili biti viđen; zbog svojeg kratkog trajanja preporučljivo ga je prakticirati u više od 10 ponavljanja kako bi se dobio učinak umora, te se time pobudila želja za odmorom i hladnim pićem, što onda, naravno, usrećuje lokalne ugostitelje.
za ostala objašnjenja vidjeti pod:
u kom smjeru su išli?
jesi vidio kog?


bila je to obična večer koja najavljuje rođenje nove ljetne sezone.jedna od onih u kojima se ne osjeća ništa posebno u zraku.da, točno, jedna od najopasnijih:)..pretpostavljena za nešto.za nešto neplanirano.da, točno, za nešto ludo.
i uz neobavezni vjerojatno x*neki-broj đir po gradu pojavila se ideja o nečemu što blisko uključuje mali papir, pink boje, presložen 3 puta i poput nekog fenomenalnog i precijenjenog poklona umetnut u plastičnu zaštitu.i jednu osobu suprotnog spola.
iako biste svi vi poput nabrijanih japanskih filmova užasa i strave ili švedskih akcionih;) očekivali da se radi o kondomu, morat ću vas odmah razoružati.ne radi se o kondomu.prezervativu.gumici.ciju-viju.gumi-gumi."imaš jedan, pls?".ili neki drugi naziv (iako su ovi zadnji izmišljeni:)

radi se o stvari koja se događa jednom u životu.i onda ostaje za cijeli život.o jednoj bitnoj stvari.posebno muškarcima.zbog jednostavnog ego-tripa:)


nabijeni željom i vođeni kompleksom male sredine, te željnih nekih događanja kojih često ima u američkim teen komedijama,( te su oni neizravno krivi na percepciju života), na naše pametne i svježe oprane (osim jedne) glave sinula je fina ideja..

ajmo đir..

"mogli".."zašto ne"..kaže L.."a kad čete učiti za maturu?"

"ma učit ćemo..već smo prošli više od pola (poznata metoda uvjeravanja u znanstvenim riječnicima kao "ako) pametnomenekolikoputakažešdajebudalaionćesamutopovjerovati efekt"; djeluje među maturantima..itekako djeluje:)"

"ovo je kao mala pauza"
"da..pauza!"
"e, da, može, pauza!"
ma naravno..

"uzet ću ja ključeve..samo da mi stari spava"-kaže Z-"ti?"
"meni su već u đžepu"-"hehe"
"spremni smo"
"ali brzo ćemo se vratiti, ipak moramo maturu?"
"ma učit ćemo cijelu noć, nema frke!"
da, kao i uvijek..;)

jednostavno, želja za provodom bila je veća od ikakve zabrane..iako smo i prije nego što smo krenuli već kršili jednu odredbu strogog hrvatskog prometnog zakona to nas nije brinulo..bili smo na kraju srednjoškolskog obrazovanja..bili smo ekipa..koja to više neće biti..i osim povremenih doživljaja na praznicima, neće nam ostati ništa osim telefona.i skupog monopola.
iako smo znali da tek ulazimo u godine kada će nam biti otvoreno puno više opcija za zabavu.
ta je večer bila predodređena kao jedna od onih.posebnih.onih koje volimo prepričavati.i kojih ćemo se uvijek sjećati.
pa nije mala stvar upropastiti polaganje mature:).sukladno tome, večer prije može biti ništa drugo nego fe-no-me-nal-na!!
i, iako je ta večer polaganje mature (dok su neki kao E.A i L.S bili oslobođeni) imala kao motiv za nepoželjne događaje samo kod tri sudionika (M.A - usput ubijao i komarce, T.G - usput i vozio ljubimca koji je crknuo, I.T), ne brinite, i ostali su se potrudili u svemu tome pronaći i neku svoju nevolju u nevolji:
M.T - paučina i neugodno M.A-evo sjedenje u krilu, pomoć pri mijenjanju vode dok svi ostali od straha sijede stisnuti u ljubimcima, imala nezahvalnu ulogu traženja druge ekipe po mraku (oko 3.a.m) po bespućima brda
I.R - uzeo ključeve bez da itko zna, nema taj dragocijeni pink papirić,imao nezahvalnu ulogu traženja druge ekipe po mraku (oko 3.a.m) po bespućima brda, crknuo limeni ljubimac!
S.M - virio glavom kroz gornji prozor, imao nezahvalnu ulogu traženja druge ekipe po mraku (oko 3.a.m) po bespućima brda
B.V - neugodni SOS pozivi na mobitele u 3.a.m ujutro (i dan danas ga ružno gledaju:), pokušaj popravljanja ljubimca - IZJAVA: "Moj stari samo gurne ruku tu negdje i to se upali"
D.C - podnosio komarce i sjedenje tj. ležanje u krilu
L.S - problem s pumpom, mijenjanje vode po mrklom mraku, vožnja u čudnim uvijetima

i krenuo je đir..

..sam početak đira bio je običan, ukoliko se pod obično može uzeti nešto u čemu ste novi i tu ste opciju u životu otvori tek prije mjesec dana..garaža-ulazak u auto-ključ-kuplung-okret-prva-ručna-gas.sniježno bijeli Audi A8, među ljudima kojima je zvuk motora poput glazbe na najboljem starinskom gramofonu poznat i kao vladar ceste pokrenuo se i zasjao na onoj opakoj mjesečini zbog čije cijelosti morate zagristi mali prst svaki put kad je vidite.u tom trenutku nadobudan smiješak nije silazio s našeg lica..bio je to onaj smiješak koji je iznad normalnog smiješka..onaj smiješak koji se javlja kad kradete trešnje, kad dobijete good ocjenu, kad ste sa super curom, kad krećete u malu noćnu vožnju..i krenuli smo..prvo je na dnevnom redu bio obavezan đir oko cresa, takozvani autoškola đir:)..tek tolko da osjetimo cestu, napalimo atmosferu i odlučimo šta ćemo dalje..a tada slijedi ono što smo jedva čekali, a jedva čekate i vi..uzbrdica kod ambulante,provjera gore i lijevo, lijevi pokazivač smijera, prestrojavanje..brzina je rasla proporcionalno prema broju prijeđenih metara.2 limena ljubimca gutala su kilometre i gibala se na svakom zavoju.ekipa je sve to pratila u ritmu najbolje bob ekipe.obavezni radio (reklama) još je dodatno stvorio sliku jednog od onih road tripova ala američki teen filmovi.cesta je bila prazna.zvala je da bude prijeđena, progutana i ostavljena sve brže i brže.a mi smo te njene zahtjeve dobro ispunjavali.

"pobjegnimo im", "ionako imaju problema s autom" - čulo se u bijeloj ekipi

"zašto ne", rekao je driver, "mogli bi smo im se onda i sakriti negdje uz cestu"

u tom trenu kao da je metal reflektirao svijetlost mjesečine i bijele boje u brzini.zasvijetlila je super ideja.ideja koja je potvrđivala osjećaj koji je govorio da će ovo biti jedna od onih avanturističkih večeri.posebnih.sjajnih.brzina se povećala.polako je bijela ekipa počela povećavati svoj razmak.crna je ekipa bivala sve manja i manja, sve udaljenija i udaljenija.al to je i bio cilj.brzina se povećavala.trebalo je sve brže svladavati teške zavoje i moguća iznenađenja.i tada.nagli U zavoj desno, oštri zavoj lijevo, nizbrdica, uzbrdica, naglo kočenje, skretanje desno, prema močvari, brzi manevar u nazad, gasimo svijetla.tišina.čuju se samo svakakva stvorenja u okolnim jezercima/močvaricama.vjerojatno se vilin-konji tucaju repovima.ili žabe imaju natjecanje koja se više napuhne kad popuši cigaru.i dok smo se bavili takvih svijetovno-bitnim temama na čija bi pitanja trebale odgovarati misice, pored nas je projurila crna ekipa.jesi li nas vidjeli?neznamo.naša pretpostavka je bila da jesu.jer je članica crne ekipe, a ujedno i jedina cura u cijeloj toj avanturi, znala za to mjesto.u prilog nam nije išla niti bijela boja. bilo je potrebno brzo krenuti dalje.nakon cijelog postupka koji je opisan na početku bili smo na cesti.a kad ono!!!već nakon par zavoja ulovili smo ih kako s upaljenim svijetlima na cesti izvode manevar pokušaja skrivanja.:))busted!!ok.vidjeli smo mi njih, ali i oni nas.nastavili smo dalje i nakon sveukupno 15 minuta vožnje, bili smo na trajektnom pristaništu. parkirali smo pored kafića prof.:)) i počeli prepričavati događaje.kako smo se savršeno smijali.fenomenalno.onda smo obavili piš-pauzu.i krenuli prema gradu.ono što je trebalo biti rutinirano, nije se ispostavilo takvim.
krenuli smo brzo, žestoko.prebrzo.jedan zavoj, drugi zavoj, OVCA LEŽI NA CESTI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
REFLEKSNO KOČENJE, PUŠTANJE GASA, STISKANJE VOLANA, ATMOSFERA SE UGASILA, SVI SU ZAŠUTILI, POJAVILA SE ONA ZAGLUŠUJUČA TIŠINA U KOJOJ JE SVATKO SAM I ČUJE OTKUCAJE SVOGA SRCA U UHU DOK GA ADRENALIN PUCA PO FORMULI 10 PUTA BRZINA I NEOČEKIVANOST IZNENAĐENJA.!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1
GADNO.
Nismo očekivali tako nešto.nismo vjerovali u mogućnost takvog događaja.pa, prerano je!!premalo smo vozači.nije ok.


svaka stvarnost sa stvarnim akterima i događajima je........



p.s. eh, da..radi se o vozačkoj dozvoli:))to je taj pink papirić: mali papir, pink boje, presložen 3 puta i poput nekog fenomenalnog i precijenjenog poklona umetnut u plastičnu zaštitu.

jednostavno je polaganje vozačke dozvole još jedan od znakova neminovnog i neizbježnog odrastanja, te ga za vrijeme polaganja ljudi doživljavaju vrlo emotivno i stalno pričaju o tome.a relano, to i treba biti tako.polaganje vozačke dozvole obavlja se jednom o životu, a dopuštenje za polaganje dobija se točno u vrijeme maturiteta tj. odrastanja, te samim time to sve dobija na većoj važnost.i ostaje za čitav život.kao i rijetke, bitne stvari u životu (ime, prezime, vjera, osnovna škola, srednja škola, upis na faks, VOZAČKI ISPIT, diploma, ljubav).te stvari ostaju za cijeli život.a ostale sitnice? one, jednostavnošću, život čine ljepšim.

- 03:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se