suton
ponedjeljak, 16.05.2005.
|
| Moja je duša ranjiva (ponuđena proždrljivim pogledima gomile) i sama. Nitko ne shvaća čudake luđake samotnjake. Što želi obična žena bez krila bez nade bez snage? Ja sam ipak samo žena bez krila bez nade bez snage. Već u začetku osuđena na poraz na tamu na smrt. I ne mogu živjeti i ne mogu blistati i ne mogu letjeti... Ali mogu sanjati. |  |
|
|  | Voljela bih... Volim život. Sloboda je ptica slomljenih krila. Voljela bih... Volim letjeti. Sloboda je duboko skrivena misao. Voljela bih... Volim sanjati. Da li je smrt konačno rješenje? |
utorak, 03.05.2005.
|
|  | U tamne noćne sate duša će iskliziti van kroz otvoren prozor. Lebdeći svemirom ispitivaće svjetove i otkrivati tajne još od djetinjstva zakovane u tešku škrinju neshvaćanja. Lagano kao lahor poletjet će s onu stranu (jer je duša navikla letjeti). A opet, nikada neće sletjeti na tvoj prozor jer su ljudski okovi jači od božjih, a njegove ruke pritiskaju tako jako da je naporno ustati još teže poletjeti nemoguće reći - volim te. |