| paralelePoći ću putem gdje se tvoja riječ ukršta sa mojim mislima. Otići ćemo zajedno u tamu oslobođeni stega i možda sretni. Tvoja će ruka biti u mojoj. A možda se opet probudim sama -golo tijelo u magli. Slušat ću zvukove života iz nekog drugog svemira nezainteresirano ispitivati nepoznate dimenzije duše i shvatiti da me svjetovi više ne trebaju, i ne žele, i ne mogu... Kome ću tada pokloniti osmijeh moje žedne duše? Kome ću darovati moje snove u boji? A kome zadnju suzu umirućeg srca? |
|
Muško je tijelo
|
skriveno cvijeće
|
|
| nedovršenaSkrivam svoje tijelo prepuno stega okovana grijehom. A želim ljubav... Moje su želje strastvene ptice poklonjene ljubavi. Noćima ne spavam slikajući tvoje tijelo (atom po atom)... Uranjam u ponore strasti tražeći tvoju ruku tvoje usne tebe. U mislima... A danju - prolazim pored tebe, obična, neugledna žena, saginjem glavu i šutim. |
| kako su divni nestvarni svjetovi daleki karma stisak zatvara usne pjevati ne smijem ni ljubiti ne smijem -pitat ću tebe- a kad nadođu ogromni vali i otplave sve moje snove ni plakati više neću znati |
| koračajući tihosilaze u tamu. Okovima sapeti. Vječnost je pred njima. Ne plaču, ne mole, i nisu sagnuli glave. Usahle ruke, slomljeni udovi. Prolaze... Kolone, duge ljudske kolone. Zašto? Besmisao zla? Pobjeda čovječnosti? Beskrajne kolone... |
moji su snovi
|