| paralelePoći ću putem gdje se tvoja riječ ukršta sa mojim mislima. Otići ćemo zajedno u tamu oslobođeni stega i možda sretni. Tvoja će ruka biti u mojoj. A možda se opet probudim sama -golo tijelo u magli. Slušat ću zvukove života iz nekog drugog svemira nezainteresirano ispitivati nepoznate dimenzije duše i shvatiti da me svjetovi više ne trebaju, i ne žele, i ne mogu... Kome ću tada pokloniti osmijeh moje žedne duše? Kome ću darovati moje snove u boji? A kome zadnju suzu umirućeg srca? |