skriveno cvijeće
 | |
Pandorina kutija moje duše
leži zatvorena u tami,
i čeka.
Kada ću je otvoriti?
Da se moje misli razlete svijetom
zatruju ljude
zemlju
nebeska prostranstva.
Poput kiselih kiša natope zemlju
osuše stabla
unište život
i ostave pustoš.
Ili će ipak pasti
blagotvorna rosa
koja liječi i natapa
donosi radost
i otklanja glad.
Nikada neću znati
(skrila sam kutiju daleko od vaših pogleda
daleko od vaših prstiju
daleko od sebe). |
|