Tek SaD ZnaM dA pOsToJi NeŠtO ŠtO Se Ne ZaBorAvljA NiKAd...:-(
Znam da je proslo vec puno vremena otkad se znamo ali trebalo je vremena da se upoznamo i sve je to islo jako polako,bilo je treme,srama,uspona,padova...ali prvi put u zivotu da mi je nesto palo za oko i jednostavno mi se usadilo u dušu...iskreno to je jedina stvar od koje nisam nikad odustao iako sam znao da nemam sanse s njom...ali s vremenom bili smo si sve bolji,mojim rijecima pahali smo si...znam da zvuci glupo ali to sam osjecao i tako iz dana u dan sam imao sve vise nade da cu uspjeti ostvariti cilj...tesko je nekoga voljeti svaki dan pricat s njime i pravit se ko da ga ne volis ali sve to zbog srama...budite sretni da niste sramezljivi...i tako sam saznao da djelimo isto misljenje jedno o drugom...mojim rjecima sve bi dao za nju i ona za mene iako se nismo znali......pa sam tako s vremenom odlucio nesto poduzeti...stoga sam skupio hrabrost prisao joj i od tog dana vidjamo se i cujemo svaki dan...znaci zajedno smo......ali problem je sto je toliko volim...svaki dan ja je sve vise volim toga se bojim ponekad razmisljam da ima neceg loseg u tome kad nekog previse volis.....ali nema veze dat cu sve od sebe da njoj bude sto ljepse sa mnom da ta veza potraje sto dulje...jbg u ovom slucaju ne pomaze super ljepilo ...al da bar pomaze......Nego nisam siguran dali zna koliko je volim i koliko mi znaci,dali zna sto bih sve dao za nju,i dali zna cega bih se odrekao zbog nje...Boze hvala ti na ovoj ljubavi:kiss:,jer ovakva ljubav mora da je tvoje djelo...!...eto takvo se nešto nikada ne zaboravlja...!
Ja SAm NAjsretnija osoba na svijetu SVaKoga TRena Kada SI ti u mOjoj BliZiNi...Falis mi ljubavi i volim te Dora