SPLIT

"NE MORATE nas snimati, nismo mi heroji", govorili su mi ljudi koji su ležali uz cestu u ulici Svetog Ivana u Donjem Sitnom. Ti ljudi, vatrogasci postrojbe Dugi Rat, upravo su spasili kuću u kojoj sam provela posljednjih nekoliko dana u posjeti obitelji.

Oko pola noći probudio nas je miris paleži. U predjelu Donjeg Sitnog, na padinama Mosora, požari su proteklih nekoliko desetljeća uobičajena pojava. Ovo mjesto, udaljeno desetak kilometara od Splita i okruženo gustom borovom šumom, omiljena je meta piromana. Posljednji veliki požar ovdje je buknuo prije četiri godine, ali stanovnici se ne sjećaju da je ikada bio ovako poguban. S balkona smo gledali u crveno nebo poviše Srinjina, nije izgledalo strašno. Sat vremena kasnije, našli smo se usred apokalipse. Zavijanje bure miješalo se s urlicima, sirenama i zvukom motornih pila. Čula se i jaka eksplozija. Susjedi su kidali stoljetne maslinike kako vatra ne bi ušla u kuće. Bili smo u potpunom plamenu. Bez struje i vode, u mrklom mraku. Kuću smo hladili vodom iz obližnjeg bazena. "Nema ovdje pomoći. Možeš samo stajati i gledati kako ti se cijeli život topi pred očima", govorili su nemoćni mještani. Naravno, malo toga možeš napraviti s deset posuda vode koje smo jedva isisali dok su crpke još radile.

Zajedno smo branili maslinike i kuće
Čuli smo da u isto vrijeme žestoko gori u Šestanovcu i diljem Dalmacije. Morali smo se snaći dok nam konačno u pomoć nisu stigle vatrogasne jedinice. Naprosto je nevjerojatno s koliko smirenosti i koncentracije su nam pristupili ljudi koji protekla 24 sata nisu ni oka sklopili. Zajedno smo branili maslinike i kuće, vukli crijeva kroz šumu i vrtove kako bismo spasili stiroporne fasade. Vatra je gutala stabla i dizala se desetke metara u vis. Oko lica smo zavezali mokre kuhinjske krpe. Dim koji nagriza oči spriječio nas je da idemo do kraja. No zato su oni bili tu. Ljudi heroji. Vidjeli smo ih prvi put u životu, no oni su bili naša najbliža obitelj. Donosili smo im cigarete, hranu, piće. Srećom, u pretincu automobila imala sam tablete protiv bolova, to im je najviše trebalo.

Oko podneva su uspjeli lokalizirati požar u Donjem Sitnom, međutim novi problemi kreću u rano poslijepodne jer jaka bura širi požar na područje Žrnovnice, Podstrane i Dugog Rata. Zračne snage uspjele su poletjeti tek oko 15 sati. "Prebacili su nas iz Sitnog Donjeg u Staro Selo Jasenice koje sada branimo. Koliko znamo, uskoro bi nam u pomoć trebao doći kanader iz Podstrane", priča nam vatrogasac iz Dugog Rata koji je pomogao obraniti i našu kuću. Zapisali smo mu broj, jednom će možda i njemu nešto u životu zatrebati. "Mi vatrogasci uvijek smo svi za jednog, jedan za sve" "Jučer, u nedjelju, u 16 sati, krenuo sam na teren. Na nogama sam 24 sata. Oko ponoći smo stigli u Tugare, gdje je počela najveća stihija. Zbog bure se požar brzo proširio na područje prema Gornjem Sitnom i Srinjinama te smo krenuli u obranu kuća. Moram reći da smo uspješno obranili sve kuće. Najveći problem stvarala nam je bura. Mještani su nam puno pomogli i bez njih ne bismo mogli izdržati se ove napore. Mi smo prve osobe s kojima se susreću u panici i taj prvi kontakt je najbitniji. Nismo samo vatrogasci, mi smo sada njihovi najbolji prijatelji. Strašne su to situacije. Hvala sam što ste nam donijeli jelo i piće. Ajde, barem nećete morati u masline ove godine", uspio se čak i našaliti. "Deset godina sam vatrogasac. Ovo je bio jedan od najzahtjevnijih zadataka na kojima sam bio. Nažalost, izgubili smo jednog civila, još ne znamo o čemu je riječ. Borit ćemo se do kraja, dok sve ne ugasimo. Želio bih poručiti kolegama koji su na terenu diljem Dalmacije i Hrvatske da smo mi vatrogasci uvijek svi za jednog, jedan za sve."…. index.hr