NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Ti opet imaš rođendan.
Karakteristično za tebe -
na istom mjestu,
u isto vrijeme!
Neki bi sofist dometnuo:
vječno vraćanje jednakog.
Ali, avaj!, ja ne marim
za te oprobane formule na
koje su padale provincijalke
snuždene u sffumatu frontisteriona
profesora Despota:
anemične, nesigurne studentice
humaniore
koje će par desetljeća kasnije
ogreznuti u feminizmu,
blasfemiji i eklekticizmu,
dakle u predvorju ludila: Apocalypse Now!;
a, ne! – ja kao schöngeist i bonvivan
s kraja XX. veka
insistiram
da sve to skupa
s ponovnim došašćem
- pa čak i tvoga rođendana -
lijepo nabijemonakurac
te da se ovoga puta ne damo impresionirati, jer
to je, kao što znamo, za tetkice, pedere i civile,
za štićenice, mlade udovice i klikuše,
a mi smo ljudi od druge vrste brašna,
koje je mljeo Majstor mlinar Korenjak,
sve dok (mu) nismo
silovali Heidi i razlohali pak Kekecu.

(Bilo je tu još puno događaja koji se čovjeku usjeku u pamćenje,
pa ih se rado sjeća.)

I zato, dugovi i drugarice,
podvukao bih na kraju svog kratkog izlaganja
grdo ćete zažaliti
što ste mene upoznali.

Nemanja, 25. veljače 2009., 1:31



Prva pratilja

Kao između preljubnika i brakolomnika,
kao između roniti i tonuti,
kao između hereze i shizme, ukratko,
takva je razlika između peha i nesreće.
E, pa stvarno se ne može nazvati pehom
kad djevojci padne rođendan
na tradicionalni dan izbora Miss Universe:
sve su aerodinamičnijih linija
i uhodanih želja:
da plivaju s delfinima i Nelsonom Mandelom!

A ti si odlutala u mislima
i sjećaš se izbora miss ljeta
i kako si postala prva pratilja…

Ali, pustimo sad to.
Nije važna vanjština. Važne su skrivene, duhovne vrijednosti,
a ti si dobra osoba
i čovjek se na tebe uvijek može osloniti!

Jer, ti si zaista čovjekova
prva pratilja!