NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 14.09.2008.

U obranu spisateljske časti Nives Celzijus

Image and video hosting by TinyPic
Traljava je to autorica koja upotrebljava riječi tek ofrlje. To joj je osobina stila. Kada bi analizirali što je zaista napisala, ne bi daleko došli. (Zabave radi, savjetujem onima kojima knjiga dopadne u ruke da pokušaju naći kako upotrebljava/razumijeva izraz "nedodirljiva". No, ako knjiga ima nekakvog šarma, onda je on upravo u tome.) Pokušavajući ozbiljno razumjeti tu knjigu preostaje jedino pokušati pretpostaviti što je autorica zaista željela reći, a što joj je pri tome zaista izmaknulo…

Babl

Image and video hosting by TinyPic

Prije nego nastavim o bazenima u našoj nedavnoj povijesti i eventualnoj budućnosti, da ispunim najavu datu u komentaru na prethodni post: što znači ofrlje nabacivati se riječima?

Primjer, jedan od brojnih na koje možemo naići u knjizi "Gola istina", sigurno će mnoge zabaviti i razgaliti, a naročito one koje je nisu čitali..

Autorica, Nives C., pišući u prvom licu, opisuje situaciju u kojoj njezina literarna heroina nailazi u diskoteci na muškarca koji joj je zanimljiv, ali je on u društvu neke njoj antipatične plavuše. Razmišljala je o tome da joj na licu mjesta očerupa kosu, ali je prevagnula druga varijanta. Citiram:

…da je ponizim na damskiji način. Kao prava dama odlučila sam se za drugu varijantu. Vratila se za njihov separe i pokupila joj ulov.

"Molim te, vodi me odmah kući, moram spavati s tobom." Dobro, možda dama ne bi otvoreno pozvala muškarca na ševu, ali nikada od mene prave dame, govorila je moja mama. Maznuli smo se za početak u autu ispred diskoteke, pa u autu na pokvarenom semaforu, u autu ispred njegova stana, u stanu pod tušem i na krevetu.

"Nemoj to shvatiti osobno, učinila sam ovo samo zbog one plavuše", nastavila sam glumiti nedodirljivu…

Istaknuo sam ključnu riječ. Pustolovine literarne heroine su jedno, ali izbor riječi kojima su iznesene isključivo je u ingerenciji autorice. Ako autorica smatra da opisano ponašanje karakterizira nedodirljivu žensku osobu, što li je za nju tek ono što je suprotno nedodirljivosti? Kako li se, prema njoj, ponaša pristupačna djevojka? Možda sam trebao pročitati knjigu do kraja, pa bih naišao na odgovor, ali nisam imao te snage.

Iz navedenog odlomka vidimo da je i autoričino poimanje damskoga prilično neuobičajeno. Riječi koje upotrebljava kadikad znače upravo to što je napisala, ali kadikad tek otprilike, a kadikad i upravo suprotno. Najviše voli prvu riječ koja joj padne na pamet. Prtlja s njima ofrlje. Time je odlično pogodila kako se obratiti publici koja je ionako ne razumije. Ujedno je svima koji misle da im je sve jasno sadržajem knjige za sitne novce pružila zadovoljstvo da misle da su u pravu. Sve je to, ljudi moji, samo show-papazjanija, vrlo instruktivna svakome tko želi osvijestiti gdje i s kim živi.

A možda je autoričin izbor riječi savršeno precizan? U indijskom kastinskom društvu postoje "nedodirljivi", pariji, i možda je literarna heroina glumila jednoga od njih, najnižih i najprezrenijih, a meni to nije palo na pamet? Varljive su riječi i njihovo očitavanje. Onome tko nije savladao umijeće njihova korištenja mogu biti veliki izvor zabuna.

Babl

Image and video hosting by TinyPic

E, moj Bubble, baš si ovih dana nemiran, onako meteoropatski, zbog dolaska jeseni.
Na brzinu, da previše ne spikamo - jer blog je odličan, samo ima puno teksta - recimo:
Ha, ha, ha, kakav rasap etičkog i estetičkog postulira naš Bubble: Pustolovine literarne heroine su jedno, ali izbor riječi kojima su iznesene isključivo je u ingerenciji autorice. Babl, to su pizdarije: kaj bi lik imal samostalan život, to više ne predaju ni učiteljice materinjeg jezika u Paraćinu za nastavne jedinice: Do100jevski. (BTW, jesi li primjetio da se i Tol100j tako može napisati? Fascinantno!) Kao biva, sfera estetskog u ingerenciji je autora, dok je moral lika - Aristotel uči da se karakter očituje u radnji - napose u romansiranoj biografiji sasvim apartna kategorija koja s autorom ima koliko i s čitateljem,
malo ili gotovo ništa (malo, to znači: zajedničku prošlost, kulturu, ili barem sadašnjost, jezik). Autor odgovara za riječi, lik za djela, rekao bi Babl, da to nisam rekao ja, pokušavajući ga pojasniti. Ma kaj god!

Sasvim je jasno da je autor odgovoran za svoje likove i njihove postupke. Ono što ti pokušavaš kazati, Nabokov je već odavno napisao: Lolita je tek romansa s engleskim jezikom, nikako ne s maloljetnicom! Jasno da Nabokov nije (nužno) pedofil, niti bi ga trebalo uhititi zbog postupaka Humberta Humberta, ali Nabokov ipak o tim svojim likovim nekaj želi kazati, kaj ne, Babl - možemo se složiti oko toga da oni nisu samo alibi za početnu aliteraciju, je li tako?

U čijoj bi ingerenciji bile pustolovine drage Lo, ili junakinje biografije Nives C., ako ne u nadleštvu autora, Nabokova i Nives Zeljković (Bože, oprosti što u istu rečenicu...)? Želiš kazati: pustolovine mogu biti i fikcionalne, kao što su očito ove umnožene jebačine na semaforu i drugdje, ali riječi su nužno autentične, jer su izbor autora! Jesu li onda i istinite, ako su autentične? Koja je relacija tih riječi i onoga što izriču? I tako dalje...

Da skratim, jer blog je odličan, samo ima puno teksta: Nives C. odlično izabire riječ nedodirljiva, jer želi kazati: možeš imati moje tijelo, ali ne i moju dušu! Ušao si u mene, ali kao Nijemci u Moskvu: nisi pokorio Rusiju! Kako veli Borges u Deutches Requiem: "Posmatram svoj lik u ogledalu da bih znao tko sam, da bih znao kako da se ponašam kroz nekoliko sati kada se budem suočavao s krajem. Moje tijelo može osjetiti strah, ali ja - ne."
Kangrga bi kazao: tek rasap fizisa i nomosa rađa ethos, mada etika, tu ćeš se oduševiti, još uvijek nije revolucija, jer posreduje ovu suprotnost tek idealno, u mislima, misli Grga.

Vidiš kako je duboka i literatura Nives C.: iako namjerno vulgarizira - mada se odmah pametno distancira jer se ironično izruguje s tom vulgarizacijom, ali i našim eventualnim malograđanskim snebivanjem nad besramnošću tolikih javnih snošaja: parkting, semafor, uopće javni saobraćaj - odnos s muškarcem, pretvarajući ga s jedne strane u bešćutni seks iz niskih pobuda, štoviše seks koji je prikazan groteskno hiperbolizirano, kao njen komentar naše predstave o njoj (tu se Nives zapravo zajebava s našim predrasudama: ako već mislite da sam Mesalina, nezasitna pohotnica, evo vam, bagro, jebem se 4 puta tek do stana, a da dalje ne pričam...), ta je namjerna vulgarizacija stilistički sankcionirano sredstvo: ne izbor riječi, nego sama radnja biva i autoironijski komentar, i društvena kritika, i - kao hiperbola - rafinirano stilsko sredstvo kojemu je zadatak izazivanje komičkog efekta: podsmjeha klajnbirgerskom čitatelju, ironijske distance spram vlastitog javnog lika! Kad veli dakle da je nedodirljiva, mada netom višekratno pojebana, ( junakinja knjige) Nives C. neobično pametno poentira, ženski promišljeno ponajprije izabravši frazu nije to ništa osobno za nešto najosobnije na svijetu, za vođenje ljubavi, da bi odmah potom iznenađujuće finiširala klasičnom retoričkom figurom - paradoksom, o kojem Krešimir Bagić kaže: "Paradoks je... prividno nevjerojatna izjava koja se u pravilu ostvaruje na razini rečenice. Element koji iznevjerava očekivanje i posve resemantizira izričaj uglavnom zauzima finalnu poziciju u rečenici". Vidiš, na kraju tvoga citata, nimalo ofrlje - jedino što je tu ofrlje, to je tvoje čitanje! - nalazi se element koji resemantizira cijelu rečenicu: Ona isprva tvrdi da to nije ništa osobno, kao što kurva s nekim spava poslovno, razmjenjujući užitak za novac; ali zatim, ono što zapanjuje, to je taj obrat: mada nam je ponudila sebe kao kurvu/našu predstavu o njoj, (junakinja romana) Nives C. istom alibira takvo svoje ponašanje: iako sam ti dala, nisi me dodirnuo, jer ja sam ti odmah kazala: nije to ništa osobno, to s mojom osobom nema veze! Za tebe sam ostala nedodirljiva, intaktna, spašena, da ponovim, baš kao Rusija nakon njemačkog silovanja. Doduše, ovdje sam i sama izazivala i dala pristanak, i ne samo pristanak nego i pičke, ali, stari moj, daj da te podučim životnoj lekciji: Samo je u vašim balkanskim jezicima Žena bezostatno svediva na pičku, no ja ću te jednom za svagda naučiti da možeš dobiti pičku, ali ne i - mene!
Nasuprot - ja sam ti, kao osoba, ostala nedostupna; na tvom jeziku kazano: ne-dodirljiva.

Nedodirljiva? Pa naravno, ona je samo naša predstava o njoj!

E, moj Babl!
Čitanje je profinjenije umijeće od pisanja: kasnije je, smirenije, uglađenije. Treba znati čitati.
Zašto Nives C. čitaš ofrlje, bez volje, površno, kad si ti tako dobar čitatelj?

Jer, vidi sad obrata, Babl!

...nastavila sam glumiti nedodirljivu, kaže Nives C.!
Vidiš kako ona pažljivo bira riječi!
Ti si to savim previdio, dapače, pročitao si sasvim nešto suprotno! Ti kažeš: Ako autorica smatra da opisano ponašanje karakterizira nedodirljivu žensku osobu...
Čekaj, Babl, autorica to ne smatra. Ona jasno kaže: glumila sam nedodirljivu osobu!
Glumila je kao da je se to nimalo ne tiče.
Glumila je ravnodušnost, mada kao žena ne može biti ravnodušna ni spram muškraca s kojim je malo prije vodila ljubav, a niti spram činjenice da je do malo prije vodila ljubav!
Jasno da je se to tiče. Jasno da je dira. Jasno da je - dodirljiva! Da je i dirnuta! Da je boli to što u njoj vide kurvu koja se bezosjećajno jebe po gradu i od toga radi javni čin - odatle ova javna mjesta kao poprišta seksa - dok ona itekako duboko proživljava svoje ljubavi.
Jasno da kao duboko moralna osoba, iz osjećaja ponosa, iz povrijeđenosti toga ponosa - ta, nije li on bio s drugom!? - ne želi pokazati da je dirnuta (znači, želi pokazati da je nedodirljiva), no to ne znači da je bezdušna: ona itekako pati zbog te nesolidnosti osobe koju voli, kojoj se daje, kojoj se predaje, koja je se itekako tiče, ali, baš stoga jer ima karakter i moralni integritet, tome koji to ne zaslužuje, Nives C. svoju slabost neće pokazati!

Briljantan pasus!
Veličanstvena literatura!
Moram pročitati i ostale rečenice te knjige. Ova jedna je dovoljna za cijeli blog, mada već ionako ima previše teksta.

Image and video hosting by TinyPic

Ne znam, prijatelju, kako ti je sve ovo promaklo.
Jasno, ti sad možeš napistati pet postova koji će polemizirati sa mnom, ali da ti uštedim vrijeme kazat ću samo ovo: ne moraš se truditi, ne zato jer sam ja apsolutno u pravu, kao i inače, nego zato jer bih ja mogao sam napisati pobijanje ove argumentacije, već nakon prve sljedeće njene rečenice, no to uopće ne bi bilo zabavno, ne bi imalo duha, a i promašilo bi ceo fudbal, koji je u slučaju Nives C. sudbinski značajan.
Ako kaniš pisati, pazi da ne ogrezneš u ljutnju: kao što vidiš, ja se ovdje bavim isključivo tekstom gospođice Drpić, née Zeljković aka Celzijus. Ne s tobom, s Bablom! Iako bih se rado pozabavio i gospođicom Zeljković, da nije Drpić, ne argumentiram ad hominem. Molim stoga da se bavimo hermeneutikom, ili barem tekstualnom kritikom, a ne tračevima i invektivama. Dixi!

Image and video hosting by TinyPic

P.S.

Sve si ovo napisao samo da bi zaštitio Nives C., kao autoricu, od vlastite knjige, izuzimajući je, navodno kao lošu i aljkavu spisateljicu, od moralne i krivične odgovornosti za svaku svoju (izabranu) riječ. Dapače, ideš čak i dalje: autorica nije samo postulatorno neobavezna kao pisac spram čitatelja, nego je i vječno nevina kao dama: Riječi koje upotrebljava kadikad znače upravo to što je napisala, ali kadikad tek otprilike, a kadikad i upravo suprotno, misliš ti. Njen nesporazum s javnošću, tvrdiš, ilustrira komotnim i aljkavim korištenjem riječi - zanimljivo, ali nigdje se ne usudiš kazati: neodgovornim! - koje namjerno izazivaju nesporazum. Doduše, tu upadaš u vlastitu stupicu: ako Nives namjerno izaziva nesporazum s čiteteljem, semantički se vladajući promiskuitetno - koristeći riječi kao muškarce, grosso modo, bez ikakve obveze, pri tome frapantno ignorirajući komunikacijske konvencije - u svrhu ilustriranja svog trajnog nesporazuma s publikom koja prati doživljaje Nives C. na stranicama društvenih kronika brojnih tabloida, onda je Nives Celzijus neobično osviještena autorica: fundamentalni sukob u komunikaciji nje i javnosti ilustrira namjernom značenjskom pomutnjom izazvanom promišljeno, planski i samosvijesno: ironično se pretvarajući da je glupača koja ne zna značenje najobičnijh riječi! Bože sveti, Babl, kako si nasjeo! Kakav faux pas, ili neki drugi pas, možda čak i dupli!
Žena kaže tako jednostavnu misao: Možeš me jebati, ali me nećeš imati; možeš imati moje tijelo, ali ne i moju dušu; možeš dobiti pičke, ali ne i mene; možeš ući u mene, ali me nećeš dotaći - jer, ja sam za tebe načelno nedodirljiva, amoralna prevarantska epizodistička nulo, mene nećeš povrijediti!, a ti to jednostavno en bloc previdiš, ili namjerno ignoriraš, samo da bi Nives C. zaštitio ne samo od nje same, nego i od nas, jednom za svagda, pretvarajući je upravo u ono što ona nije, ono što tako dobro ironizira - u glupaču koja ne zna čak ni značenje riječi "nedodirljiva"!
Ja znam da je tvoj ponos sada načet, ali Babl, jasno je kao dan da je autoričin izbor riječi savršeno precizan i da je glumila, ali nikako ne najprezrenije biće svijeta koje ne smije baciti čak ni sjenu na brahmana poput tebe, koji je ovladao umijećem korištenja riječi do te mjere da ne izaziva zabune, nego je, kako kaže, glumila nedodirljivu, i to tako dobro, da je ostala nedodirljiva čak i tebi! Ni ti je nisi uspio shvatiti, iako, to znam, imaš najbolju volju i sasvim čisto srce.
Samo, nisi pazio na riječi!

Varljive su riječi i njihovo očitavanje. Onome tko nije savladao umijeće njihova korištenja mogu biti veliki izvor zabuna.

- 07:10 - Komentari (30) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se