NEMANJA: SMIRENOUMLJE

ponedjeljak, 01.09.2008.

Pooka & Ray Caesar

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

ima neki anarhist koji je u jednoj fazi svog problema sa alkoholom iznio sav svoj namještaj i spalio ga na sred ulice u san Franciscu... John Zerzan, tako nešto... on je na svoj način govorio o ljudskom otuđenju, ali na drugačiji način... to se malo dotiče i onog 'radikalnog zla' jer prema Zerzanu je prijelaz sa sakupljačko-lovačkog nomadskog života koji je bio matrijarhalno organiziran i baziran na usmenoj predaji u zemljoradničko društvo, podjelu rada, teritorijalnost i patrijarhat onaj 'PAD' iz nevinosti u stanje grijeha koje je 'urođeno'... Istočni grijeh prema Katekizmu nije nešto što čovjeka opterečuje zbog njegovih djela već je stećen samim rođenjem i nije nešto što je NAUČENO već je čovjek po prirodi sklon grijehu. Primjer Isusa nudi izlaz iz tog zadanog stanja nužne griješnosti jer on uspostavlja zakon Kraljevstva nebeskog na zemlji svojom bezuvjetnom žrtvom kao činom koji započinje nešto NOVO i time uspostavlja ustavni kamen temeljac za vjeru da je moguće živjeti slobodan od grijeha. Ja bih Hajdagera strijeljao jer su nacistički rasni zakoni bili tako OTVORENO protivni svakom temeljnom zdravorazumskom, judeo-kršćanskom moralnom kriteriju pristojnosti uopće da se ta bahatost dizala do fetišističko-paganskih razmjera razmetanja zlom takvog kolektivnog intenziteta na eventualno moralnog pojedinca da je trebalo biti stvarno abnormalno jak VJERNIK da ne poklekneš pod govorom Fuhrera na metamfetaminu, pod scenografijom Leni Fiefenstahl, okružen stotinama tisuća sugrađana koji su isključili neokortekst i predali se paganskom ritualu obožavanja tek još jednog 'zlatnog teleta'. elem, taj Zerzan ima preveden besplatno na hrvatski negdje na webu i ima poprilično smisla ono što govori.
vratimo se Istočnom grijehu... znanstveno gledano ne postoji mogućnost točnog razdvajanja onog stećenog socio-kulturnim, povijesnim okolnostima u kojima se pojedinac rađa od onoga što je na njegovo ponašanje zamislivo kao nužno, urođeno, genetski zadano... Kad JHVH kaže Jobovim prijateljima koji imaju pretenzije da spoznaju volju njegovu da oni nisu bili tamo kad je stvarao svijet šest dana i sedmi dan se odmarao, tada JHVH kaže da nikad čovjeku neće biti u potpunosti dozvoljeno da svoju zadanost odvoji od svoje mogućnosti za promijenu otvorene stećene prirode... inzistiranje na jednom ili drugom je bogohulno i znanstveno šarlatarenje... Istočni grijeh je nešto što je dijelom naučeno, dijelom urođeno i primjerom pokojnog stolara koji je pokušao Židovima ukinuti neradni dan (Nije čovjek stvoren zbog sabata, nego sabat zbog čovjeka) pa su ga zato ubili, a i zato jer im je lomio crkvenu imovinu i pozivao narod da sam sebi vadi brvna iz očiju... nema osnove u katoličkom tumačenju tog stanja da se od njega pravi kult mazohističkog samosažaljevajučeg samokažnjavanja izletima u Međugorje neklimatiziranim autobusima u sred srpnja i to pod uvjetima 160/110 krvnog tlaka i kolesterola od 7 milimola.
Pročitajte tog Johna Zerzana... anarho-primitivizam mu je krv... ima dosta i o jeziku i semiotici kao načinima kojima je sputavan ljudski duh jer... ZAPAMTITE... Homo Sapiens je anatomski identičan već 150 000 godina... mi imamo pisanu povijest od nekih 5 ili 6 tisuća godina, zemljoradnja i 'domestifikacija' (kako bi rekao Konread Lorenz) počela je prije 12-tak tisuća godina... a do tada smo lutali, jeli bobice i bili suvereni vladari ovog planeta jer smo jedino mi znali da mašta radi svašta pa da i naši opcionalni modeli mentalno simuliranih događaja koji bi se mogli dogoditi mogu poslužiti da predvidimo te događaje i da ne budemo pasivni igrači evolucijske selekcije već da se zajebavamo jer smo tada bili bogovi koji su lutali zemljom i jeli gljive od kojih bi im i ta realnost koju su uspostavili kao objektivnu pokazala svu svoju dubinu koja ne dopušta toj objektivnosti arogantnu pretenziju spoznaje ičeg više od eventualnog. Nego, ja bi strijeljao Hajdagera ko Čaušeuskua bez obzira na sav njegov doprinos filozofiji, a ako je bio deblji od Đapića... što više da kažem?

Image and video hosting by TinyPic

bit judaizma jest izmišljanje boga koji bi bio praktičniji od totema i 'zlatne teladi' kojom su 'bloot und boden' narodi jasno teritorijalno omeđivali jurisdikciju svojih sadržajem obilnih bogova i mitova koji su do detalja opisivali kako su ti bogovi sjekli jedni druge na komade pa se zakopavali tamo ili ovamo sa tim da je neki penis vrlo bitan u toj priči. bit Judaizma je čiščenje od takvog pojma 'boga', boga koji se može slikom ili imenom ili bilo kakvim ljudskoj spoznaji dohvatljivim atributom prikazati ljudima pa da ga oni uzmu zdravo za gotovo i sakriju se iza sigurnosti koju im pruža izostanak njihove dužnosti da svog boga iznova i iznova poštuju kao silu nezamislivo moćnu u svakom pogledu, silu koju mogu spoznati jedino tako što će živjeti i ponašati se sukladno Zakonu koji je taj bog objavio jednom od njih na nekom brdu i rekao mu da je on 'Onaj koji jest' i da sve drugo što jest jest u odnosu na ovo (kefir) ili ono ( šahčad-mnoštvo šahtova okupljenih na jednom mjestu), a da samo on, taj 'bog' jest sam po sebi i nije u nikakvom odnosu sa Elisabeth Taylor ili šahčadi kad se uzvere na zidove pa plazi otvorenim poklopcima ne bi li progutalo penzinere ili turiste jer šahčad to voli kad se osokoli i krene u hajku... taj bog je 'Riječ'... on je Zakon, ispisan na kamenoj ploči koju Mojsije odmah lomi jer mu je narod u nedostatku sigurnosti salio neko 'zlatno tele' (to 'zlatno tele' je simbol svega onoga ritualnog, idolopoklonskog, statutarnog, dogmatsko-farizejskog u svakoj religiji koja je iznikla iz Abrahamove skupine semita koji su bili osuđeni na lutanje i možda im baš u svrhu preživlavanja tijekom tog lutanja nije odgovaralo zlatno tele koje bi morali četrdeset godina tegliti u krug kroz pustinju... puno je praktičnija 'Riječ' i Judaizam je u svojo suštini apstrakcija boga na nespoznatljivo osim kroz ponašanje koje je poprilično praktično. Bog koji zahtijeva da ga se uzme za ozbiljno bez mogućnosti njegovog ozbiljenja kroz iskustvo je intelektualno poprilično zahtijevan bog. To što je osjetljiv na sodomiju i što taj problem rješava termonuklearno u situaciji Sodoma/Gomora je pisana činjenica u čiju objektivnost ima pravo sumnjati tko god to poželi, ali i tada ga Abraham poziva na Zakon i obraća mu se sa 'ti' pozivajući da poštedi barem dva pojedinca koji se ne upuštaju u rektalnu penetraciju vanjskim dijelom mokračnog sustava koji se ukruti u blizini sfinktera drugog muškarca jer ovaj prvi želi da radi isto što se radi i sa ženama kad se vanjski dio mokračnog sustava tako ukruti što je znak da je vrijeme za razmnožavanje samo ovaj put to želi raditi sa drugim muškarcem ili sa anđelima koje JHVH šalje ne bi li upozorili Lota da slijedi Termonuklearni tretman njegovog komšiluka na što ovaj daje svoje kćeri da ih sodomiziraju jer je to OK prema mišljenju tog boga koji se inače ne upliće puno u izraz svoje osobnosti osim kad je riječ o sodomiji koju ne voli. Ali i tada se taj bog upušta u ravnopravnu raspravu sa Abrahamom priznajući da Zakon nije Zakon ako ga se i Zakonodavac ne pridržava. E, to je najveći domet ljudske misli prije nego što je neki stolar iz Nazareta rekao da je čovjek taj koji svojom iskrenošću taj Zakon iz skupa Zapovijedi pretvara u dosljedan sustav moralnih principa prema kojem je bog smješten u svakom čovjeku i poštivanje svijeta koji je u harmoniji sa moralnim načinom života i svog bližnjeg kao samog sebe predstavljaju sav 'Zakon i proroke', sa naglaskom da je ljubav prema 'bogu' i poštivanje svog bližnjeg zapovijed koja je jednakog važenja iz čega proizlazi da je onaj bližnji ni više ni manje nego sam bog. Dalje od toga ljudski mentalni sklop nije uspio doći, judaizam je izvor vrhunca liberalne misli koja je povratak ili barem priznanje totalno pogrešne prošlosti i užasne opasnosti koju sa sobom nosi konzervativizam jer ne omogućuje prilagodbu novim situacijama već ustrajava na jalovom formom koja čak nije nikad ni bila ništa više od iracionalne dogme. To me dovodi na onu priču o guski i boci koju sam dužan Catmi... a eto i Hegela kojeg ne bih strijeljao baš kao ni Engelsa bez obzira na štetu koju su napravili jer za razliku od Hajdegera nisu imali zle namjere nego su samo bilo oholi dovoljno da ukalupe 'Onog koji jest' u formu koja se prožima sa svojim sadržajem i tako stvorili novi sloj razumjevatora tog dijalektičkog odnosa negiranja negacije od koji je jedan i napisao predgovor Windelbandu... bog ga blagoslovio... i poslao mene u frontalni sudar sa čovjekom koji je nosio nadimak 'der Alleszerschtorer'... razarač svega... pokojnim Kantom, koji je negdje u 'O lijepom i uzvišenom' rekao kako su Židovi stvarno dosadni u svom isčekivanju Mesije i da su crnci manje vrijedna ljudska bića jer nisu napravili niti jednu veliku kuću koju bi neko drugi srušio pa tako stvorio povijest... i da žene nemaju smisla za znanost i filozofiju nego da trebaju svoju drugačiju narav koristiti da budu ljupke i svojom ljupkošću odvuku pozornost svojih supruga od sudjelovanja u idiotlucima.

Image and video hosting by TinyPic

william Blake, ha ha ha... koja suprotnost Ničeu... koji originalni luđak i koji genij koji je stvorio svoju mitologiju, svoj 'filozofski' sustav, sve to izrazio beskrajno nepojmljivo lijepom engleskom jeziku i onda sve to još i nacrtao tehnikom uzastupnih otisaka iluminantnih boja... čovjeka koji je cijeli život volio samo jednu ženu koju je naučio da piše i da čita i koja mu je pomagala u izradi grafika, koja mu je bila jedini žensko model, koja je ostala uz njega do smrti iako su svi vjerovali da je bio potpuno lud i izgubljen slučaj spiritualno-kvaziumjetničkog šarlatana... kako kaže onaj grgić ili Grčić... 'Čovjek koji bi ugrijao promrzlog Isusa loženjem cjepanica napravljenih od križa.'... čovjek koji nije dopuštao kontaminaciju božjeg u čovjeku svođenjem istog na išta manje od čuda, onog svetog koje je takvo samim tim što je živo, dijelom svijeta koji nije sredstvo nego svrha baš kao što ni drugi čovjek nije sredstvo nego uvijek i samo svrha... bog kojeg je Isus oborio i stavio u svakog tko je dovoljno siromašan duhom da mu iluzija naslijeđenog i onog tako primamljivo sigurnog pred izazovom straha nije nešto čemu ne može odoljeti već vidi u životu (svijetu) i čovjeku onu svetost čuda, beskraj i vječnost u zrnu pijeska na dlanu kojem ne postoji jednak u cijelom univerzumu. Moć koju tako beskompromisno propagira Blake nije nemoralna, ona je samo odbijanje samosažaljenja i samosakaćenja koju ljudima nude pod lažnim nazivom 'krepkosti'... Blakeovo 'janje' i njegov 'tigar' su nerazdvojni u svakom čovjeku i snaga i strahom puna simetrija pojave tigra koju je 'framed' besmrtna ruka i oko, snaga je koja pevazilazi snagu svog kreatora jer se Blake pita 'What immortal hand or eye DARED to frame thy fearfull symetry', baš kao što i 'janje' nije puki i ponizni materijal za klanje već ljudska osobnost da prizna svoje sudjelovanje u svijetu u kojem mu je ponekad namjenjena i uloga janjeta, onog koji će se iz poštovanja sebe predati i sudjelovati u svetosti života. Blake je neko vrijeme štovao određenog Svedeborga, poznatog mistika kojeg je Kant demontirao sa užitkom... bili su suvremenici njih dvoje, Blake i Kant... teško da je moguće zamisliti dvije različite osobnosti, Blake je bio smatran totalnim luđakom od strane svih svojih susjeda, Kant je molio nekog čovjeka da skrati jablane jer su mu vremenom spriječili pogled na zvonik u kojem je uživao svaki dan... i čovjek ga je bez razmišljanja poslušao. Blake je kasnije odjebao Svedeborga i njegov sustavni poredak anđela na nebu. Ali osim volje za moći ravnom onoj božanskoj koju su i jedan i drugi dijelili evo jedan Kantov citat koji bi bez imalo problema mogao proći kao Blakee-ov... ' Out of timber so crooked man is made of that no straight line can be found in it.' ... ili 'Čovjek je napravljen od tako čvorastog drveta da je nemoguće iz njega izvući niti jednu ravnu crtu.' Toliko o Kantovoj rigidnosti. Kant nije bio umjetnik iako je njegova 'reflektivna spoznajna moć' iz 3. kritike osnov cjelokupne suvremene umjetnosti prebacivanjem 'umjetnosti' sa objekta u onog koji 'promatra' i iznova i iznova razumom pokušava probaviti ono 'umjetnički lijepo' i baš taj beskrajni niz neuspjeha tjera ga i mami ga na daljnje uživanje u 'lijepom'. Ma koliko puta pročitali 'Tyger' nećete je moći pripitomiti... Blake je to napisao, Kant je objasnio kako ste ušli u svijet štovanja svetog kroz umjetnost... drugi stavak sedme Beethovenove simfonije, 129. Shakespearov sonet, igra života, vjere i 'redemtion' je engleska riječ u obitelji Karamazovih stavljena između korica knjige... 'Yossarian jumped. Nately's whore was hiding just outside the door. The knife came down, missing him by inches, and he took of.'... moć je ljepota života svetosti svijeta, dobrota je moć uživanja u toj ljepoti svetosti bez da se šteta koju smo naslijedili i kojoj smo skloni ne povećava već smanjuje... onaj prijelaz u psalmu 22... iz bezizlaznosti užasne sudbine u čistu pobjedu vjere u slobodu... kakvo očajanje zbog ostavljenosti? kakav trenutak ljudske slabosti? 'Be thou not far, my Lord... my STRENGHT haste thee to help me...' Moć je nezamislivost samosažaljenja i strijeljanje svih onih, a posebno Hajdagera koji ju propovjedaju jer nacizam je imao onaj 'Crazy Ivan' manevar, iz čiste i aktivne agresije kojoj se suprotstavlja zdrav razum i pristojnost koji je osuđuju, prelazi se u maskiranu i pasivnu agresiju, u ulogu žrtve koja ima pravo da svoj jadni položaj osveti aktivnom agresijom... ništa 'moćno' nije bilo u nacizmu... puki fetišistički manirizam.

Image and video hosting by TinyPic

onaj Richard Dawkins koji je napravio takav dar-mar u teoriji evolucije i koji je napravio toliko blesavih grešaka boreći se protiv ultr hard core američkih kršćanskih fundamentalista u svojoj knjizi 'Vragov kapelan' iznosi i ovaj site (ne znam radi li više) Postmodernist generator na kojem vam se generira postmodernistički sintaktički i semantički dosljedan tekst bez ikakvog (he he) referenta. Derrida je volio da dekonstruiše pa mi je zato nekako drag iako nisam ništa čitao osim onih malih uvoda koje su svi pročitali pa se prave pametni. Ja nemam pojma što je i kako čovjek dekonstrirao, ali volim dekonstriranja pa bih baš volio da netko dekonstrira Kanta, ali detalnjo kako je ovaj sam sebe i konstriurao. elem, kišobran... imao je niče namjeru da ga uzme, ali je zaboravio da tu namjeru sprovede u djelo i odlučio da taj propust ovjekovjeći u riječi kad već nije sproveo u djelu.
druže Nemanja, ja ne koristim onu staru adresu pa sasvim slučajno naletih na upit o Windelband i 'radikalnom zlu' te evo moj zakašnjeli odgovor: drugi tom / svezak / knjiga druga, stranica 132... 'Međutim se prema Kantu kod čovjeka nalazi obrnuti odnos, i kako su osjetilni nagoni zli, ukoliko se samo protive čudorednima, u čovjeku je prirodna sklonost prema zlu(e sad malo pooka... osjetilni nagoni su zli ako nisu u skladu sa moralnim zakonom koji na primjer ne propisuje koliko i na koji način je suprug dužan spolno zadovoljiti svoju suprugu te stoga ta tematika, ukljućujući i sodomiju, ne spada pod domenu moralnog zakona sve dok kod su supružnici voljni da se liži i međusobno uguravaju... čudno, u pornografskim filmovima se ljudi često ližu i nema nasilja, a smatraju se nemoralnim, dok u svakoj seriji i filmu koji djeca smiju gledati netko nekome puvca u glavu sa hollow point metkom tako da je izlazna rupa puno veća od ulazne pa se to još u onim CSI serijama i temeljito objasni... a nitko nikoga ne smije ni liznuti... elem, ne znam je li Windelband ili prevodioci uvalio u gornju rečenicu ovaj pojam ' čudorednima'. Čudorednima što? Nagonima? Osjetilni nagoni postoje, ali u Kanta su nezamislivi čudoredni nagoni... pa nije on Englez! Tu nešto ne štima i tu netko ne razumije da se tek nakon procjene univerzalne prihvatljivosti nekog htijenja u Kanta može govoriti o 'dobrom' ili 'zlom' konkretnom htijenju, prije te procjene dobro i zlo ne postoje... a sad još malo Windelbanda...) Ovo 'radikalno zlo' nije nužno; jer prema njemu ne bi bilo odgovornosti. Neobjašnjivo je (oh, yeah!), ali je činjenica da je to djelo inteligibilne slobode.'
Niče je među prvima ukazao da je Kant sve svoje rigidno-racionalne tvrđave izgradio na temelju koji je tako infinitezimalno sitan kao što je potreba da se opravda moral koji zahtijeva univerzalnu jednakost. I prije Poppera je uveo opovrgljivost kao metodu provjere racionalnosti neke tvrdnje. Ne znam zašto je kanta nazvao idiotom, valjda mu se nije sviđala njegova osobnost, ali u svojoj želji za moći malo tko je ambiciozniji od Emmanuela koji je ime promjenio u Immanuel kad je saznao da je to hebrejski izvornik i onog davno, u ime revolucije prikovanog, Immanuela ili isusa iz nazaretha kojeg je Kant pokušao oklopiti od svakog mogućeg krivog tumačenja do te mjere da u 'Religion innerhalb der Grenzen der blossen Vernunft' , o čemu Windelband piše na istoj toj 132. stranici svoje povijesti filozofije za koju je predgovor napisao dr Predrag Vranicki, čovjek koji je zaslužan što je Kant postao moj kućni bog Lar jer ako nešto nisam mogao podnijeti u svom mladenačkom poletu 1990. godine, to je bila 'nužnost jedne avangarde radničke partije' koju Vranicki suprotstavlja neokantovskoj, građanskoj, revizionostičkoj filozofskoj struji misli u kojoj je njegova povijest filozofije i napisana. Zamisli, Nemanja... ja sam na svom stolu, u 4. razredu srednje imao nacrtanu veliku ružu oko koje je pisalo SOCIJAL-DEMOKRATSKA STRANKA HRVATSKE... ona Vujićeva, u kojoj je tada bio i Miroslav Tuđman i onaj odvjetnik... ne mogu se sjetiti... onaj mišoliki što brani raznorazne zlotvore i redovito gubi... osim za duševnu bol protiv Ferala... ne znam, nije bitno. Eto.

Image and video hosting by TinyPic

pooka 29.08.2008.

- 03:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se