NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 17.08.2008.

Večer somalijske poezije

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

U Somaliji državni pisci pri odlasku u pemziju dobiju endemičnog slonovskog krta, da u starosti ne budu sami. Tijekom brojnih pučeva životinjice im se nakratko oduzimaju. O tome postoji obimna somalijska poezija, nadaleko čuvene maanso pjesme, koje u Somaliji tradicionalno izvode rastavljene žene uz pratnju plemenskih intelektualaca, aftahana, 'velikodušnih usta'



za razliku od gabay, muškog maanso žanra, koji se u Somaliji ritualno izvodi samo za vrijeme sjetve.

Citirat ću ovdje jednu, možda manje poznatu pjesmu, koja pjeva o onom neodređenom osjećaju koji se čovjeku, ako je žena, javlja nedjeljom nakon ručka, kad ukučani ustanu od stola, a domaćica gleda u gomilu suđa koje valja oprati prije no što se pristavi kahvah, omiljeni napitak Somalije. Pjesmu je ispjevala afmaal Hanghee, a zove se E dhallaanka Aadnigu u baxo, što je teško prevodiva igra riječi koja se zasniva na homonimiji riječi Aadnigu, koja može značiti prvi sumrak za ljetne ravnodnevice, ali isto tako i prvu mjesečnicu netom propupale mlade suplemenice.

Pjesma dakle glasi:

Kad za prvog sumraka krenem po traku mjesečine

Jednom sam imala crvenosmeđi mantil šuškav kao šumsko lišće
i nosila sam bič od nosorogova repa.
Izgledala sam pod niskim savanskim mjesecom as one among the best of humankind, kako kaže M'mamsi.
Ali, avaj!
Onda su moje kosti ostarile i postale porozne, nisu li?
Morala sam čak noću uzeti predah da počinem, nisam li,
prevaljujući tako kratke razdaljine da bi ih vika mogla spojiti!
E, jebemu miša nzalu kad te svi prestižu na putu za Upsalu!
Odustala sam od nošenja oružja, nisam li,
osim štapa koji mi je treća noga
i na koji se podbočim kad recitujem ili se pravdam.
Čovjek začet od čovjeka kojega sam začela uskratio mi je svoju pomoć,
žena koja se udala za pašanca njegove jetrve kaže da jedva čeka da krepam, ne kaže li?
Nigdje nikog da mi pruži malo zadovoljstva i ponudi me onim finim uvoznim
burmutom, što ga šmrknem do potiljka, kroz lijevu,
a ispljunem u kuglici boje slonovače frkčući kroz desnu nosnicu!
E, to su bili dani, nisu li,
kad smo bili mladi!
A kako je nakon kiše blizak, a dalek Kilingmanjare!

Image and video hosting by TinyPic

Ja mislim da je ova pjesma prekrasna.
Lečeni, što ti kažeš, ti si pjesnik. I ti Igra, ti imaš senzibilitet za to. Znadete li vi (za) još somalijskih pjesama. Mogli bismo ih mi pisati, ne bismo li?

- 19:57 - Komentari (22) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se