NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 16.08.2008.

Denis Kuljiš: Brioni i

društveni ritual tranzicijske Hrvatske

Datum: 28.07.2007 20:28

Image and video hosting by TinyPic

Sjedili smo u kavani na brijunskoj rivi, u foteljama pletenim od šiblja kakve su nekoć stajale ispred splitskog hotela "Park". Kao i ovdje, na terasi toga hotela na Bačvicama priređivali su se tada, dok je Bog još hodao po zemlji, večernji partyji za oficire indonezijske krstarice što bi doplovila u prijateljski posjet europskoj metropoli nesvrstanosti i bjelosvjetskog bleferaja.
Za party su bile propisane svečane toalete - muškarci su odijevali smoking ili svečanu uniformu, koja se opasavala zlatotkanim širokim pojasom što je kao kopču imao jugoslovenski grb: baklje su se udijevale u klasje. Žene su pak nosile haljine od tila sa šljokicama te navlačile bijele rukavice iznad lakata - sve je bilo jako formalno, a ne kao sad, kad Mićo Carić ovamo doplovi na jahti tek nešto manjoj od one indonezijske krstarice, a nitko ga ne dočeka, nego mu samo ja, u prolazu do kavane, gdje ispred hotela `Neptun` pijem čaj i čitam `Telegraph`, dobacim - `Bog, stari!`
Pregazilo nas je vrijeme. Stari, šarmantni no pomalo sanjivi `Neptun` otupjela trozupca koji nikako da nađe strateškog investitora, jer se financijsko-poličko-pretvorbeni lobiji ne mogu dogovoriti tko će prigrabiti brijunske krunske dragulje. `Daily Telegraph` pretvorio se u neku čudnu, neinspiriranu mješavinu tabloida i malograđanskog jutarnjeg večernjaka, otkako su ga napustili Conrad Black i Max Hastings - koje bi novine preživjele takav odljev talenta i strasti, pošto su izgubile izdavača koji je sam sebe pojeo od pohlepe i urednika koji je sagorio u veličanstvenoj pozi nepristupačne svojeglavosti i neshvaćene vrline? A što je u onom vicu rekao Nietche: `Bog je mrtav, ali ni ja se ne osjećam dobro...`
Iz pletenih stolaca ispred `Neptuna` možeš osmatrati cijeli društveni ritual tranzicijske Hrvatske. Bila je, uostalom, i bivša žena Romana Abramoviča: doplovila je na dvije jahte, u drugoj, prati je posluga jer, doista, najveći je nedostatak luksuzne plovidbe što skučeni životni prostor na palubi od tikovine moraš dijeliti sa sobaricama i tjelohraniteljima: nisi onda ni morao odlaziti iz dače u Podmoskovlju ili na Tuškancu.
Prolazili su glumci i glumice koji uvijek podignu ovakva mjesta na kojima dominira elevirano prostaštvo anonimnog novca, a jedan komedijski par, koji kao da je ispao iz `Bitange i princeze`, sastavljen od glumca i kritičara, izvodio je permanentni skeč lutanja i zabune, na biciklima, s mobitelima, kao u pitomoj, brijunskoj verziji filma `Bogovi su pali na tjeme`... Nikako se nisu mogli pronaći kod Indirina indijskog slona, ili azijske slonice Sirimavo Bandaranaike, niti dogovoriti koji ima kljove: muški, ženski, afrički, azijski? Mnoga pitanja s ovog otoka zagonetki ostaju tako, vjerojatno zauvijek, bez odgovora. Zašto je Titov papagaj Koki prestao pjevati arije koje je navodno naučio od Gertrude Munitić, pa samo blebeće - Zdravo! Kako se zoveš? Kako si? Kao da je poslije brijunskog plenuma izgubio i pamćenje i pamet.
Navečer smo se opet svi susreli na predstavi - davala se posljednja izvedba Krležinih `Balada` u izvedbi velikog ad hoc ansambla ljetnog teatra Ullyses. U Prosperovim vrtovima tako se okupila proširena tespijanska obitelj Rade Šerbedžije - svi osim njegove žene Lenke Udovički, koja po Bosni daje vlastitu, mostarsku produkciju `Sevdah opere`. Rade je prošle godine snimio deset holivudskih filmova i četiri velike role u televizijskim serijama, a zatim, s nepojmljivom energijom totalnog radohilika i genijalnog glumačkog freaka - istresao iz lijevog rukava ovaj ljetni teatarski festival koji, kad je najtanji, pet puta nadmašuje Dubrovačke ljetne igre, koje su sa svojim lokalnim bleferima, totalno skrahirale: igrali, ne igrali, nitko i ne haje... Nije vic u politici ili ideologiji, niti je tamošnja Šujica gluplja od, recimo, Ljuštine, zagrebačkog ezdepeovskog tehnika, koji, zapravo, producira Ullyses, ali prednost je Brijuna što ovdje nema lokalne kulturnjačke mafije koju moraš nahraniti i onda joj još titrati.
Za Dubrovnik stoga je jedina nada ono što svi smatraju katastrofom - Grad se prazni, ostalo je šeststo-sedamsto duša, a kad i oni, naposlijetku, svoje škulje u kamenu, prodaju za milijune međunarodnim plotokratima, ovi bi trebali iz Republike izagnati hrvatske vlasti, pa opet uspostaviti nezavisnost, te pokrenuti ljetni teatarski festival koji će voditi sami Englezi. Najbolji je Hamlet na Lovrijencu bio, naravno, onaj sa Danielom Day Lewisom. Godinu dana poslije te senzacije, lokalna se kulturnjačka mafija osvetila - šta osvestila, krvi napila! - izvedbom u kojoj je danskog kraljevića igrao Ivo Gregurević.
To je istodobno bila najava sudbonosnih događaja, kratkotrajne srpsko-crnogorske agresije čije su posljedice uglavnom otklonjene, te hercegovačko-neretljanske obrane, čije posljedice još nisu ni sagledane, iako je ugledni poduzetnik Stipe Gabrić Jambo nedavno otkrio detalje jednog ugovora o pothvatima raguzinskog građevinskog podzemlja.
Ukratko, superiornost Ullysesa, koji nadahnjuje i u svojim improvizacijama, ne zasniva se na neizrecivoj dubini i kulturi kulturnih poduzetnika - ta sam Duško Ljubičić, genij iz Bandićeva konvoja, rođen u mjestu Lički Brlog, gdje se zbiva prvi roman Damira Karakaša, `Kombetari`, o staljingradskim okršajima lokalnih narko-ustaša i pijanih četnika, puši na muštiklu, pak mu to ne smeta da organizira sjajnu ljetnu brijunsku krležijansku smotru, koja bi po likovima što su se okupili, inspirirala samoga Krležu za drugi, tranzicijski dio `Balada`, gdje bi dogodovštine s Hypobankom i ostalim zavrzlamama, bile prikazane kajkavskom burleskom poput ove historijske, koja nikoga ne ostavlja hladnim... `Davno nisam gledao tako dobru predstavu`, kaže mi Mićo dok izlazimo iz gledališta, a ja znam da taj Bagarićev bivši pajdaš, nekoć suvlasnik kockarnice `Tiffany`, misli na posljednje zagrebačko gostovanje čuvenog nizozemskog redatelja Jana Fabrea...

Image and video hosting by TinyPic

Bojan Žižović

I zagrli me Rade oko vrata

Rade Šerbedžija je iznimno čovjekoljubiv
Zna se tako naći oko njega i preko sto ljudi
A on traži još
I još
I nikako da stane
Skupi se oko njega i tisuću ljudi
Pa ne znaju gdje će
Nego s Radetom stoje i gledaju u daljinu
Pitao sam ga da koliko ljudi bi mu bilo dosta
Rade je duša od čovjeka
Pa ne odgovara
Nego samo dušu okreće ka ljudima
I tapša se po ramenima
Dobro je to što činim
A ti si još mlad
Pa ne znaš jednu stvar
Vanesa Redgrejv je moja gošća
Ona je glumica
Velika
Razumiješ
I moraš pred takvim veličinama padati na tlo
I zagrli me Rade oko vrata
Ma čuj Rade
Ona sere
Mislim žena je odlijepila
Ono rastavila se s mozgom
Kaže da je Goli bio gori od koncentracionih logora
I da smo mi napaćen narod
Jer su nas jebali diktatori
Rade kaže da je ono što Vanesa kaže zakon
Zakon, čuješ
Prvi amandman
Kužiš
I zato
Nemoj mali srati o Vanesi
Ona je zlato
Ona je Vanesa Redgrejv
I zagrli me Rade oko vrata

- 23:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se