NEMANJA: SMIRENOUMLJE

utorak, 15.04.2008.

Istočni Reich: Naši ljudi u suterenu

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

VCP postao vlasnik 75% NCL Medije

Ivo Pukanić prodao je još 50 posto grupe NCL Media svom dosadašnjem partneru VCP-u (Vienna Capital Partners), pa sada austrijski partner ima 75 posto, a Pukanićev Ekran zadržao je kontrolni paket od 25 posto. Pukanić će i dalje biti predsjednik Uprave, dok će Gabriel Dielacher, zadužen u VCP-u za medijske projekte, biti predsjednik Nadzornog odbora. "Željeli smo proširiti i pojačati poduzeće, a kako nam upravo sada ide najbolje, odlučili smo da je pravo vrijeme za to. I dalje ćemo se razvijati u obrazovanju te ćemo pored sadašnje akademije pokrenuti jedno veleučilište i sveučilište. Krećemo i s televizijskom produkcijom i još nekim projektima", rekao je Pukanić za Poslovni dnevnik, a tvrdnje o dobroj poziciji tvrtke potkrijepio je brojkama: lanjsku godinu NCL je završio s više od 10 milijuna kuna dobiti, što je povećanje od 30 posto, a promet je iznosio 12 milijuna eura. Dielacher pak u svom komentaru na promjenu kaže da će Pukanić i njegova ekipa i dalje samostalno voditi tvrtku. Kako se u transakciji kao privatni investitor pojavljuje i njemački izdavač Axel Diekmann, nije nemoguće da Pukanić, kako sam kaže, u doglednoj budućnosti ponovno pokrene dnevne novine. Njegov prvi pokušaj s dnevnikom Republika pokrenutim 2000. godine propao je i ostavio dugove koje je grupa NCL do nedavno otplaćivala. U kuloarima se naveliko govori da je taj Pukanićev manevar povezan s njegovim obiteljskim problemima, no on to demantira. "Istina je, svojedobno sam od pokojne punice posudio 25.000 maraka, što je bila četvrtina mog tadašnjeg uloga u biznis. No taj sam joj novac vratio nakon četiri-pet mjeseci, i to s kamatom, to jako dobro znaju i moja žena i njezina teta", kaže Pukanić.

Business.hr

NCL Media Grupa NCL Media prva je u Hrvatskoj pokrenula projekt besplatnih novina. Možete li reći nešto više o tom biznisu?

- Sa Zagreb Newsom krenuli smo prije nešto više od godinu i pol. Najprije smo modele tražili u inozemstvu, ali nigdje nismo uspjeli naći nešto što bi odgovaralo Hrvatskoj. Današnji News apsolutno je originalni model koji smo sami osmislili zajedno s Gabrielom Dielacherom iz Vienna Capital Partnersa (suvlasnici NCL Media Grupe, op.a.). Najprije smo za partnera izabrali jednu veliku austrijsku izdavačku tvrtku koja je bila spremna u projekt uložiti velik novac. Iako je sve bilo više-manje dogovoreno, uoči potpisivanja ugovora odustao sam od toga.

Hoćete li pokretati dnevne novine?

- Ne. Na pokretanju Republike izgubili smo pet milijuna maraka. Prodali smo 25 posto naše tvrtke Vienna Capital Partnersu (VCP) kako bismo mogli vratiti kredite. Nisam želio cijelu tvrtku dovesti u pitanje. Danas sam sretan jer mi je ulazak VCP-a posložio neke stvari u tvrtki, puno su pomogli oko financija, organizacije poslovanja... VCP je bečka tvrtka, jedan od najjačih investitora u ovome dijelu Europe. Svojedobno su spasili Tankersku plovidbu, ušli su u beogradski Blic, najuspješnije dnevne novine u Srbiji. Imaju akvizicije u Mađarskoj, Sloveniji. Oni su financijski partneri koji kupe za pet, onda „bildaju“ i prodaju za 15 ili 20. U nas su se pokazali jako fer, osobito Gabriel Dielacher, koji nam je najviše pomogao.

Gabriel Dielacher

Image and video hosting by TinyPic

Gabriel Dielacher is VCP`s Corporate Finance specialist for Austria and Ex-Yugoslavia, and has been partner since the foundation of VCP. He has focused on the development of important regional client relationships as well as the roll out and monitoring of VCP´s media portfolio.

As a former Managing Director of Creditanstalt Investment Bank CAIB, Mr Dielacher was based in Croatia and Ex-Yugoslavia. He started his career as a Corporate Finance analyst where he was involved in cross-border M&A transactions and privatisations with a focus on Austria, Croatia and Slovenia. Subsequently, he became Vice-President responsible for the set-up of CAIB´s Slovenian operations. Before joining CAIB Mr. Dielacher was an equity analyst at Raiffeisen Zentralbank AG, Vienna.

Mr. Dielacher received a Master Degree in Business Administration at the University of Graz.

Corporate Functions:

Managing Director of Blic Press d.o.o., Republic of Serbia

Eto, to je vlasnik NCL-a, tj. „Nacionala“.



Otkud, dakle, Gabriel Dielacher?

Ha, ha, Austrijanci.
Dielacher se pojavio u ovim krajevima početkom devedesetih. Oženio se našom djevokom, doselio u Zagreb i odgojio prvu generaciju brokera na burzi. 'Nacionalom' upravlja od 2000, diskretno, bez potrebe da se prikaže kao vlasnik. Sugestivniji su dokaz tome partnerstva s potpuno nepoznatim njemačkim i austrijskim kompanijama, koja uvelike nadmašuju Pukanićeve poslovne relacije i sposobnosti. Naravno, mnoštvo tekstova o firmama u 'Nacionalu' objavljeno je sljedeći Dielacherove upute: valjalo bi vidjeti, kad bi se nekome dalo, što sve u portfelju ima VCP a o čemu je 'Nacional' pisao. Svejedno, kažem, Dielacher se držao low profile, čak je više u prvi plan gurao Hypo. Stoga je sada indikativno da je bio prisiljen isturiti se u prvi plan - to je zadnja linija obrane, i ako je već tako, nije dobro!
Inače, Vienna Capital Partners, to nije baš neka firma s procedurama i sl. U Zagrebu je to jedan čovjek, a ukupno, to je par burzovnih špekulanata s dobrim vezama u bankama, koji se uglavnom koriste prilikama na istočnoeuropskim tržištima. Tu su izlistane firme koje na primjer rade prihod ali se na burzi u mjesec dana trguje jednom dionicom, ili s tri, tako da procjena vrijednosti na burzi nema nikakve veze sa stvarnošću. Oni uoče takvu firmu, vide treba li joj kredit (na primjer za otkup dionica od radnika), organiziraju to očas, a onda malo zatalasaju burzu, management ostane na vlasti, a sebi uzmu najmasniji dio kolača. Svi misle da su super prošli. Ključni moment je ovo: zatalasaju burzu. Pod kontolom moraju imati javnu sferu. Jasno je o čemu je riječ. Nije NCL važan svojom novčanom vrijednošću (koje uostalom i nema, jer inače ne bi VCP bio prisiljen na debt equity swap), nego nenovčanom.

Kad je Pukanić htio uništiti Pavića, zapravo je propao on - on je bankrotirao 2000. godine počevši izdavati 'Republiku'. I, onda je utrčao Dielacher. Zanimljivo, u onoj njihovoj vijesti prvo se spominje News, najuspješnije hrvatske besplatne novine. Kako se besplatne novine financiraju? Ne na kompetitivnom tržištu, nego neposrednim pogodbama s oglašivačima i sponzorima, gradom, firmama itd. Za takvo što potrebna je moć i pozicija, a ne novinarska vještina ili pak dobri tekstovi. Kad dakle Pavić govori o financiranju oglasima, on govori o istoj vrsti tržišta koje nije kompetitivno, gdje se ne natječete kvalitetom i cijenom. Međutim, većina elektronskih medija su takvi (i internet i tv), i unose sasvim nove odnose između financijera, kupca i proizvođača. Prije je kupac bio financijer. Više nije. To je eventualno kupac frižidera, ako se u novinama reklamira frižider. To i Chomsky objašnjava, treba li nekome autoritet: jedna kompanija, recimo EPH, drugoj kompaniji, recimo Agrokoru, prodaje publiku:

“Pogledajmo strukturu čitavog sustava. Kakve vijesti očekujete? Prilično je očito. Uzmimo na primjer New York Times. To je jedna korporacija koja prodaje svoj proizvod. Proizvod je čitalačka publika. Oni ne zarađuju kada mi kupimo novine. Čak su i sretni što ih mogu staviti besplatno na internet. Oni, zapravo, gube novce kada mi kupimo novine. Proizvod su privilegirani ljudi, baš kao i ljudi koji pišu za novine, znate, ljudi najvišega ranga koji donose odluke u društvu. Proizvod morate prodati tržištu, a tržište su, naravno, oglašivači (druge korporacije). Bili to TV ili novine, ili bilo što drugo, oni prodaju publiku. Korporacije prodaju publiku drugim korporacijama. U slučaju elitnih medija, to je veliki posao.“

Teško da je to više kompetitivno tržište, jer kompeticija podrazumijeva usporedbu, na primjer usporedbu cijene i kvalitete, a više ne možete usporediti je li bolje objaviti bankarski oglas kod Pukanića ili kod Pavića, sve da i imate pouzdane podatke o njihovim čitateljima. Umjesto toga u prvi plan dolaze neke nemjerljive osobine: veze s političarima, utjecaj i sl. Zanimljiv razvitak. Zanimljiva je i posljedica da jedan dio medija i pisaca koji želi održati neovisnost i kvalitetu izlazi iz profitnih i idlazi u non-profit organizacije, najčešće na webu, financirane donacijama i sponzorstvima na osnovi deklariranih vrijednosti za koje će se zauzimati, pri čemu board neovisnih autoriteta periodično provjerava ispunjava li se misija. Tako se može održati i tzv. istraživačko i analitičko novinarstvo onih koji zaista nešto znaju o svijetu i o profesiji, jer je takvo nešto socijalna potreba. Kompetitivno tržište više ne alocira resurse u takvu proizvodnju zbog izmijenjene tehnologije proizvodnje.

VCP, koliko vidim, nema na svojim stranicama vise od tri vijesti. Dielacher je u Zagreb dosao s CAIB-om. Ta banka više ne postoji (Credit Anstalt Investment Bank), završila je u Bank Austria, koju je sad sa HVB-om i Allianzom preuzeo Unicredit. Koliko vidim na stranici, jedan im je od većih poslova Borsodchem. To je mađarska Petrokemija Kutina, a taj je posao rađen prije nekih šest, sedam godina. Ako me informacije i pamćenje ne varaju, mislim da se Dielacher uglavnom obogatio Tankerskom plovidbom. Svima je dao - zaposlenima, managementu, a i firma je prosperirala. Napravio je posao u vrijeme konjunkture na brodarskom tržištu. Trebala mu je medijska potpora da se netko ne počne buniti i da stvar ne propadne. Ipak mislim da su zaposleni i management osnovali posebnu firmu za otkup dionica i to, tvrde, u Austriji - tu je firmu financirao Dielacher preko nekih banaka. Tako je bio čist. Svaka čast! Kod prodaje prve transe HT-a bio je savjetnik švedsko-norveškog konzorcija koji, uostalom, nije imao nikakve šanse kupiti HT. Na kraju je ponudio debelo prensaku cijenu u situaciji kad je mogao s pedeset milja više dobiti HT. Pričalo se da je Dielacher radio za obje strane , i za DT i za Teliu i Tlenor, a da su Skandinavci na njegov savjet dali premalo. Škegro ih je zamolio da odustanu kad su s tom malom cijenom (650 milja) dobili jer je DT promašio natječaj, a da će im on omogućiti treću mobilnu mrežu poslije. I stvarno se tako i dogodilo. Eto, to je tržisna ekonomija.
Dielacher je, da zaključim, jedan od četvorice stranaca koji su u Hrvatskoj fantastično uspjeli: on, Susman, Eltz i Glazer. Druga su priča firme: Hypo, BLB, DT itd. Oni su dolazili na drugi način. Ali, ova četvorica su pravi Fome Fomiči. Stvar je išla toliko daleko da je Dielacher išao u istu teretanu gdje i Fižulić u toku druge faze DT-a. Tu su prilično gospodski podijelili udjele: Eltz je bio savjetnik DT-a, mislim da je Dielacher bio savjetnik investicijske banke, Susman je, kao što se zna, završio u DT-u...
Sve pet, sve pod kontrolom.
Sve je to - naša stvar.

- 02:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se