NEMANJA: SMIRENOUMLJE

utorak, 08.04.2008.

Nemanja i Nikolina: dvije godine kasnije

Image and video hosting by TinyPic

Šarli me podsjetio na onu vječnu : "Ja sam nekako nova ovdje, totalni blogerski autsajder, ali zato književni insajder, barem što se interesa tiče..." hihihihi... Nemanja, evo baš gledam, točno dvije godine prođe od tog, sad već ustoličenog, susreta na virtualnom grassy knoll-u. Pa jebemu mogao si i prigodan post stavit. Ali avaj, samo primijetih kako vrijeme leti kad si u dobrom društvo, eto. Ah...idem čitat,...

vertebrata

Image and video hosting by TinyPic

Evo Miliću, da te pouči profesorica, i ja imam u kompiću jednu pjesmu Milka Valenta, a koju je Sever obožavao. Zove se 'Drkaj mi nježno', a podnaslov je ''hommage jugoslavenskim homoseksualcirna'', što možda i tebe ide Vukašinoviću. Ide ovako: yeah... drkaj mi nježno! tako sam nujan večeras u tami treperavo srebro to zvijezde imaju erekciju osobnu auru uzdizanja: profinjeno mlijeko +++ drkaj mi nježno, prijatelju! lahor je vješt stisak u tvojoj usni, a nebo romantično ,i funkcionalno iznad Zagreba i San Franciska +++ drkaj mi, drkaj mi nježno, prijatelju! fafaj mi najnježnije što možeš, dragi! mladi smo i nije sramota nije sramota tkati svilu: oratorij za rajsko tkivo, čvrstu mekotu glavića... yeah skini naočale, olabavi kravatu raskomoti se... skini naočale .i prigni glavu rastvori usne, meko usisaj nultu kap... lagani sisni-stisni blues, med i vrhnje... yeah +++ O, kako si učen! tvrdim: nemoguće je bez fakulteta orositi glavu na svjetskoj razini, plemeniti... Oh, drkaj mi nježno, prijatelju! brzo ćemo diplomirati mladi smo i gay gay and joy vjeruj mi, nije sramota yeah +++ drkaj ga nježno, učeni! sve je tako sophisticated, pravi ritam svikle su tvoje kretnje, ljubazne su tvoje ruke, kultivizirane usne ti si esteta, ne mongoloid, ne voliš rock i ne psuješ javno, ljubiš klasični ton profinjen u intimno; svikle su tvoje kretnje, dragi uvježbao si naliv-pero, hot-dog za intelektualce drkaj ga, dakle fafaj ga, gay daj ga daj nadasve nježno, a ipak dovoljno oštro onako kako to samo naše sestre znaju (uz čaj u pet) drkaj! yeah . . . +++ oh, kako je lijepo... prijatelju... i korisno... kad svršim blaga će emulzija ozdravljati tvoje karijese, gadnu paradentozu, a onda ćemo zamijeniti uloge... erektivne zvijezde stajačice +++ +++ drkaj mi nježno, dragi! drkaj i vjeruj nije sramota biti peder u kurvinskom vremenu yeah...

Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 19:16

Image and video hosting by TinyPic

Valent, dragi, ti si ispunio sva moja očekivanja: iako nisam znao da si svog šulkolegu zamolio 'Drkaj me nježno', kao što možeš pročitati redak, dva gore, sasvim sam točno dijagnosticirao da za takvu literaturu nije dovoljno biti nenadaren: neophodno je biti peder, u oba bitna smisla te riječi. Severu se, uopće ne sumnjam, sve to moralo svidjeti, ali, nakon litre lozovače i kad se upali rubinšajn u očima: ne dakle zbog poezije, nego kao kavanska zajebancija: ' nemoguće je bez fakulteta orositi glavu na svjetskoj razini', sjajan je štos, i vjerujem da je izazivao grohot odobravanja u Blatu, ali, vjeruj, ni u tom trenutku, ni prije ni poslije, nitko, pa ni Sever, o toj pjesmi nije mislio kao velikoj poeziji. Jer, vidiš, da jest, onda bi i Sever umjesto da napiše 'Zelen kao talmud/ kao Irska/ kao tužur/ kao Takla - makan/ kao Kublaj - kan...', napisao 'Puši mi kitu/ kao Titu/ kao Skitu/ kao cistrcitu...' - a....a, nije! Ti si dakle i tada i danas bio neka vrst redikula, duhovitog psovača, jebivjetra. Nije ni to malo, jer, i za to treba talenta, kojega ti imaš, to nisam osporavao (prvi moj tekst kaže: Valent, Valent, pišam ti se na talent), ali, to nije ono što bi ti htio da jest - literatura. I sva ta lokalna udivljenja tipa: antologijska Valetnova 'rupa nad rupama' zvuči mi kao zajebatsko adoriranje stihu - sjeti ga se! - 'Kalpak navlači Manko Kapak'! To su sve interne šankerske doskočice, dragi moj Valent, i ništa više. A kad smo kod upozorenja ''Teško je opisati tugu čovjeka koji želi pisati, a nema talenta", ništa točnije, dragi Valent: eto, kako si postupio biblijski, prosudivši pravedno, osudio sebe! To je vaše posljednje utočište, vas, promašenih remekdjelatnika: svi mi mislite da su kritičari propali književnici, i da pisati o vašim djelima znači kompenzirati nesposobnost pisanja vlastitih djela. Osim što je savršeno netočna, opaska prikriva jednu groznu istinu: vašeg utočišta nema! Od ovoga svijeta, koji te ne čita i koji te listom negativno recenzira, ne možeš se povući ni u kakvu intimu talenta: grozna istina glasi, dragi moj ljubitelju Lacana, da maska nije tu jer nešto skriva, nego je to maska ništavila: ona skriva da ispod nje ničega nema! Vidiš, vraćamo se osnovnom motivu, motivi clowna: već je film osamdesetih izašao na kraj s tim motivom, i tu u svojoj trivijalnoj produkciji: Joker je ta maska koja je lice, bez koje lica nema, a koja prikriva bezličnost: maska ništavila, čiji je smijeh rigor mortis. Točno ti uočavaš da s integritetom, pa i moralnim, nešto nije u redu, da pluta: na znam bojiš li se, ili ipak ne čitaš dovoljno, no možda bi ipak morao barem jedno vrijeme posvetiti uvidu da identitet odavno nije ono što smo još s klasicima njemačkog idalizma mislili da jest (kad i njih već citiraš). To je dakle tvoja sveta tajna: svi bismo mi htjeli pisati samo da imamo talenta, progovara onaj koji vječno iznova pokušava napisati novu i novu knjigu, jer, u netom se objavljenoj ponovo pokazalo da talentu ni traga! Dragi, ja od književnosti ne živim, nikada nisam živio, nisam ni poželio pisati, i jedino što bih o tome mogao kazati, dopusti malu preuzetnost, jest da bih se kao Borges opisao dobrim čitateljem. To mi je sasvim dovoljno: u dane kad čitam gluparanja o Judinom evanđelju, sjetiti se Tri tumačenja Jude, i iznova, kako je tebi dragi Nietzsche zahtjevao: lento, polako, bez žurbe pročitati tih tri, četiri briljantne stranice, dragi moj Valent, mene sasvim zadovoljava. Jest, volio bih da sam ja autor te priče, ali, samo zato jer nikada ne bih mogao pisati kao Jorge ili Villiard ja ne zaključujem nužno da je moj život besmislen! Jer, volio bih i da sam klesar Davida ili slikar Mona Lise, samo, nekim čudom, nisam. No, i to je bolje nego biti u prisili da se ipak to pokuša biti: tako ti živiš, u paklu pokušaja da budeš književnik! A zašto jednostavno ne otvoriš bordel. Ne muza, nego pravi, kao kamin plamenocrveni i kurvinski bordel! Jebeš tu muku, moj Valent, proći će ti život u pokušajim da shvatiš, kako veli dramski autor 'Amadeusa', zašto je Bog izabrao baš opsceno derište za svoj instrument! Ne znam. Jebiga, i ja sam studirao kod Despota i Cipre, volio sam i Vanju kojega ti očito baš ne štuješ, ali, stari, ne znam. Znaš li možda ti?

Mozart 07.04.2006. 21:51

- 17:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se