NEMANJA: SMIRENOUMLJE

četvrtak, 31.01.2008.

Baš me zanima kaj mislite...

Smiju li se ruštiti kuće u kojima je živio klasik Miljenko Jergović?

Image and video hosting by TinyPic

Komentira meni Halter ovako:

- Problem s Cvjetnim je kristalno jasan: arhitektonski nevažne kuće (poput ove o kojoj je riječ), treba rušiti i na njihovom mjestu iznova graditi i to po mogućnosti arhitektonski vrijedne interpolacije. Koliko je ovaj projekt takav, drugo je pitanje. No, ako je i prosječan, napredak je u odnosu na sadašnje stanje. Ono što je u projektu neprihvatljivo jest smanjenje pješačke zone radi ulaska u garažu iz Varšavske. To, naprosto, nije prema pravilima struke i ustupak je gradnji na uštrb građana. Dobit od interpolacije ne može poništiti taj gubitak, jer su raznorodni. I to je živa istina. Argument da se kuću ne smije rušiti jer je u njoj živio pjesnik naprosto je smiješan.

Na što sam ja njoj odgovorio na jedini mogući način:

- Hvala Halter! Pametno. I, inspirativno...Jer dala si mi ideju za novi konkurs:
Smiju li se ruštiti kuće u kojima je živio klasik Miljenko Jergović?

To ću postaviti kao pitanje Vaseljeni, pa bih volio da se svojim prilozima okušate i u toj izazovnoj i nimalo lakoj tematici. Jer...


Eto kako smo Halter i ja, zajedničkim snagama, tijekom brain-storminga na popodnevnom team-buildingu sinergijski sintetizirali temu A, klasik Miljenko J., i temu B, rušenje starih i interpolacija novih građevina u urbano tkivo grada Zagreba.

Dakle, ako smo mi mogli u jednom koraku spojiti Milenka, doduše ne paroha nego klasika, i urbanizam, doduše parohijalnog a ne metropolitanskog tipa, što vi ne biste mogli napisati kakvu pričicu o tome smiju li se ili ne - i zašto! - ruštiti kuće u kojima je živio klasik Miljenko Jergović, pa sve ako se na njihovom nenadomjestivom mjestu izgrade vučurevićevski još lepši i stariji spomen-domovi na živućeg i neumrlog klasika!

Jasno, ne bi se trebalo ograničiti na Zagreb, nadasve ne nakon što smo već objavili Banjčevu poemu "April ili Memorijalni centar Miljenko Jergović":

Dodirujem TA peć, nije ni mlaka. Počinjem se ponovno tresti i osjećam jad Iba,
u hladnom, vlažnom sobičku,
sa hrpicom manjom iz sata u sat,
u prizemlju trošne zgrade - preko puta Memorijalnog centra Miljenko Jergović.
Sepetarevac, bivša ulica Mile Radojevića, Mejtaš.
Memorijalni centar vodi piščeva majka, ne birajući trenutak da spomene
talentiranog i uspješnog sina.
Sin objavljuje romane, priče, pjesme, oglede; član je žirija; dobitnik nagrada,
i stalno uzvikuje: "Sretan sam!"

Tek sa Sarajevom i u njemu priča poprima neočekivan spin i očekivanu težinu: smiju li se rušiti kuće u kojima je živio i radio klasik Miljenko Jergović, upitano u Šeher-Sarajevu, znači sasvim nešto drugo no u burlesque Zagrebu, gradu u kojemu je i rat i mir podjednak vaudeville, podjednako loš, provincijski.

Šta čekate?

Image and video hosting by TinyPic

VRIJEDAN UZORAK ODGOVORA
Ide Miljenko Jergović Varšavskom i ugleda na tlu leš djevojčice iz nepoznate istočnoevropske zemlje, a koja nije Srbija. Zgazila ju je gomila koja se nije obazirala na sirotu prosjakinju dok je bijesno protesirala protiv građevinskih zahvata, a dijete joj se našlo pod nogama. Jest da je dijete kričalo, ali od silne buke bubnjeva, ama baš nitko nije čuo njen krik. Svinje, povika u bezgraničnom očaju Jergović, pritom se uhvativši nemoćno za glavu.

Inače, ja sam za to da se prosvjedi protiv NATO pakta također održe u Varšavskoj.

svijet u boci 31.01.2008.12:01

Inače, ja mislim da Svijet u boci piše neke od najpametnijih priča suvremene hrvatske književnosti. Recimo, ova minijatura...
Pa to je genijalno! Prvo poanta: Jergović je i opet protiv cijelog svijeta, ali ne iz partikularnih razloga odobravanja Prodeccina projekta - ne, on je i opet oslonjen na univerzalne principe poštovanja dostojanstva ljudske osobe i zaštite elementarnih ljudskih prava! On je očajan i munchovski se drži za glavu - prizor za bogove! - jer su ovdje doslovno zgažena sva ljudska prava, u tom malom istočnoeuropskom djetetu!
Vidite tu protimbu: gomila - sirota prosjakinja! Protest je to svakako protiv naše nesolidarnosti, ali prije svega protiv naše, tipično hrvatske, nehumanosti! I to gdje!? Tu, usred grada, za demonstracija koje su posvećene očuvanju kulta građanskog i Grada samog, upravo tu, gdje bi se trebalo boriti za građansku svijest, i usred akta navodno eminentno građanskog aktivizma, zbiva se jedna duboko nehumana, necivilizirana, nesolidarna, asocijalna, neljudska gesta: i građanski su aktivisti samo gomila koja je vođena svojim slijepim porivima i atavizmima, a to malo dijete koje je Drugi i opet biva bačeno na patos Trga-simvola hrvatske javosti kao takve!
Da ne kažem da samo možemo zamisliti kako cijelu ovu scenu u svoj njenoj dramskoj složenosti i značenjskom bogatstvu s jedne strane trga opservira Dikan Radeljak, iz perspektive svog penthousea, dakle sub specie aeternitatis, a s druge paroh Milenko Popović, i opet sub specie aeternitatis, ali drugovrsno.
Sve je ovo jako, jako komplicirano, kao što se vidi. Svijet u boci oduševljava me upravo tim lakonskim načinom motiviranja čitatelja na razmišljanje.
Genijalno je to: prosvjednici su navodno protiv neciviliranih špekulanata, Jergović je protiv prosvjednika, ali nije on za poduzetničku nemilosrdnost kapital-odnosa, već naprotiv za toplu općeljudsku skrb pogaženu u tom malom djetetu, dakle za univerzalno naspram partikularnog, taram-pam-pam, i zvjezdano nebo nad nama i čovječe lice na nama! Brilijantno!

NEMANJA 31.01.2008. 13:14

- 18:28 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 30.01.2008.

Kuljiš o Horvatinčiću

VERLUST DER MITTE

Image and video hosting by TinyPic

Piše: Denis Kuljiš

U Srbiji demonstriraju jer ne žele da se promijeni status Kosova. U Hrvatskoj demonstriraju jer ne žele da se promijeni izgled zagrebačkog Cvjetnog trga. I jedni i drugi htjeli bi da stvari ostanu nepromijenjene, iako postojeće stanje nije idealno - daleko od toga.

Zašto su u bivšoj Jugoslaviji uvijek tako jaki otpori promjenama i modernizaciji? Dok se cijela Istočna Europa tresla zahvaćena groznicom antikomunizma, u Hrvatskoj si osamdesetih imao Šuvarov pokušaj reboljševizacije partije, a devedesetih u Srbiji Miloševićevu obnovu unitarističkog jugoslavenstva, što je samo izvana poprimilo oblik velikosrpske ideje. Dok je Sloba vladao, bio je to normalni komunistički režim, on je bio komunistički diktator, a njegova žena komunistički fanatik i svi ministri obraćali su mu se s "druže Miloševiću", osim Ace Tijanića, koji je znao da je izgubljen ako se barem malo ne distingvira, premda je Šef zarežao svaki put kad bi mu rekao - "gospodine predsedniče". Danas Miloševićeva demokratska opozicija i beogradski liberali u Moskvi demonstriraju pravoslavno jedinstvo istočnjačkog antimodernizma, a u Zagrebu, lijevo, liberalno građanstvo i alternativci pokušavaju zaustaviti prodor kapitalizma u gradski centar, te spriječiti luksuznu gradnju koja će sirotinju, a zapuštene dućane zamijeniti raskošnim magazinima te atmosferu ovog provincijskog gnijezda napokon pretvoriti u normalni ugođaj jedne tranzicijske provincijske metropole.

Prava provincija - to nije mala stvar. Dok je Zagreb bio austrougarska provincija na Balkanu, razlikovao se od Balkana - u provinciji živa su sva civilizacijska dostignuća glavnih kulturnih središta, koja se tu, doduše, prenose sa zakašnjenjem, u skromnim razmjerima i uz doslovnost, pretjeranu revnost u oponašanju izvornika, no istinski reprezentativna, kao što je, primjerice, zagrebački Glazbeni zavod, malena, lijepa, akustički vrsna verzija bečkog Musikveraina, prikladna za komorni orkestar. Susjedna kavana "Corso" bila je sjajna replika centralne bečke kavane "Central" - znači koncert, pa kapučino, prava bečka institucija... Pio se i u zagrebačkom "Corsu", što spominju Matoš i Krleža. Nije to bog zna što - civilizacija, provincijska.

"Corso" se održao do sedamdesetih godina u uzvornom izgledu, ali nevjerojatno ruiniran. Federi su virili iz naslonjača, gospođa u zapišanom toaletu u podrumu, izgledala je kao da je ispala iz Fellinijeva "Satyricona", a u polukatu izvodio se poslije ponoći strip-tiz. Onda su komunisti potegli ultimativno oružje - angažirali su za preuređenje jednog modernista, brilijantnog Vjenceslava Richtera, arhitekta i urbanista koji je teoretski zasnovao "sinturbanizam" futurističkih mega-gradova, te pokrenuo Exat 51, prvu skupinu umjetnika moderne i apstraktne umjetnosti iza željezne zavjese. Od "Corsa" on je napravio jezivu piceriju budućnosti, a kad su ga stali zbog toga napadati, zlovoljno je promrmljao: "Pa zašto su mene uopće angažirali? Ja nisam nikad u životu sjedio po kavanama, tko za to ima vremena?"

Kad je riječ o ustroju gradova, urbanisti - svi su školovani na idejama Bauhausa - pripadaju dvijema školama mišljenja. Jedni smatraju da treba graditi neupadljive položene paralelopipede, drugi, da su bolji erektirani, uspravni. A jedni i drugi smatraju da je zadatak arhitekta isključivo da taj kvadar iznutra organizira - urbanist će ga smjestiti u prostor. Ako se gradi kakva divna nova gradska četvrt poput zagrebačkog Zapruđa, Novog Beograda ili Novog Sarajeva, pa se polazi od prazne šperploče obojane u zeleno, na koju po volji možeš rasporediti idealna stabalca od spužve na čačakalicama, drvene cigle na maketi polagat će se uzdužno, niz avenije od četriri prometna traka, ili uspravno, u klastere, kako bi takav Grad Sunca što više nalikovao jednoj od izvornih fantazmi praoca, Charlesa-Edouarda Jeanneret-Grisa, koji je uzeo nom ne guerre - Le Corbusier. Gdje god se ta utopija realizirala, pretvorila se brzo u slam na gradskoj periferiji: mračni hodnici puni dječjih bicikla i kržljavih rododendrona, neispravnih veš-mašina i rezervnih koljena dimovoda za peći s krutim gorivom, a uz otirač, obavezno odložene karirane pustene papuče...
Položeni paralelopiped ima još i tu manu da je njegovo prizemlje beskorisno - kakav god tu otvoriš dućan, propadne, jer tim četvrtima nitko ne prolazi, dok se uz novogradnje zadržavaju jedino čopori huligana. Stvar je zamišljena za automobil, zdanja su okružena nepreglednim ledinama s usahlom travom, gdje tek škripi poneka nepodmazana dječja vrteška. Cio taj urbanistički ugođaj proizvod je socijalizma, ali koncept je nastao u pretfašističkoj Njemačkoj, u školi koja se okitila imenom Bauhaus (Građevina).

Osnovana u industrijskom sjedištu Dessau (tvornica Junkers - Štuke i bojleri), škola je propisivala funkcionalizam, dakle odsustvo ornamentike, vidljiv beton na pročelju gole, neobojane fasade, isključivo geometrijskog oblika, te gigantizam kao mjeru idealnih proporcija. Industrijska klasa trebala je živjeti u takvim kućama što oponašaju estetiku teške industrije, umjesto da se stiska u svojim primitivnim kućercima nalik na vikendice, s trulim plotom, malim voćnjakom i kavezom za kuniće. Kad je rat opustošio gradove, a milijuni napustili sela, bio je to jedini praktični pristup za masovnu obnovu i izgradnju, što je ubrzo unakazilo većinu europskih motropola. Arhitekti se od te modernističke bolesti brzo liječe - daj ti njima dovoljno novaca za neku prestižnu gradnju, banku ili bogatašku kuću, pa neće odoljeti da sve ne nakite s milijun dopadljivih kerefeka, a zahtijevaš li minimalizam, jer se ne želiš prostituirati buržaoskim estetizmom, financijski će te upropastiti nepreglednim monokromatskim površinama od dragocjenih materijala.

Firenza je načinjena od cigle, pa lijepa i nepotrošena, stoji već pet stotina godina. Idealni gradovi od armiranog betona koje su projekirali arhitekti zaluđeni totalitarnim vizijama "funkcionalizma" - za manje od sto godina postaju odvartne ruine, koje moraš ukloniti dinamitom. U današnje doba permisivnosti, takva urbanistička represija i preskriptivni pristup pitanjima životnog stila, više ne dolazi u obzir - ne možeš je nametnuti kao diktat vlasti, koju bi javnost morala prihvatiti u ime progresa. Zato sad urbanisti koji su izašli ispod Le Crbusierova šinjela, moraju iznaći drugo uporište, steći novi legitimitet. Jedan od najvećih paradoks toga angažiranog urbanizma, koji je na noge digao zagrebački lump da demonstrira protiv modernizacije gradskog centra jest što korbizijeovci, koji su svojim čudovišnim gradnjama uništili periferiju, sad pokušavaju naći pribježište u centru grada, gdje sad u svakoj pojedinosti žele očuvati arhitekturu19. stoljeća, pa je brane s istim fanatizmom s kojim su je ranije napadali i rušili! Svi ti takvi modernisti, uostalom, imaju svoje studije u moderno obnovljenim starim zgradama u centru, stanuju u vilama, a njihovi projekti namijenjeni masi, razne poticane stanogradnje, i dalje se realiziraju u pripizdini, banlieu, koju će nastaniti Vlaji, Alžirci ili, kao u Beogradu, Kinezi, vojska kontrarerevolucije, što će naposlijetku pomesti sve građanske vrijednosti, uključujući tu i ljevičarski idealizam srednje klase.

"Mi nismo nikad bili provincijalci", tvrdi moja žena, koja pri tom misli na Zagrepčane, pa objašnjava kako se, otišavši u New York sredinom osamdesetih, našla na jednom partyju kod Fordovih, vlasnika agencije "Elite" - a to je nevjerojatno elitna škvadra - pa smjesta ustanovila da prati iste novine, knjige, autore i filmove, kao bilo tko od njujorških snobova koji se tada zatekao u njihovoj milijunaškoj kući na Upper East Sideu. Ali baš to i jest moja predoždba o provinciji, kažem, provincija je velika stvar, znači da si u dosluhu s centrom, sve znaš, sve pratiš, važno ti je da ne ispadneš iz okvira koji omeđuje civilizaciju. Osim Rima i provincije, postoje još samo barbari... Provincija nije isto što i kolonija - kolonizatori svoje običaje primjenjuju samo u klubu, a izvan njega preuzimaju lokalnu kulturu - uče jezik, djecu povjeravaju urođenicama, kao što su to učinili Kiplingovi roditelji s nesagledivim literarnim posljedicama, a desegnu vrhunac kad i sami postanu dio domaće egzotike, kao Lawrence od Arabije.

Zagrebačka civiliziranost zasniva se na provincijalizmu, oponašanju centra, a to je izvanredna tekovina, samo što moraš na tome stalno raditi i podržavati formu - znači, ako je Beč izgradio golemu podzemnu garažu ispod Opere, morali bismo i mi, a ako je preko puta svoje Katerdrale, na svom Trgu bana Jelačića, na Grabenu, podigao nevjerojatno moderno, modernističko zdanje Haas Hausa, valjda bismo i mi trebali realizirati tu Podreccinu skromnu modernu gradnju, koja je izazvala uzbunu kao prvo djelo jednog čuvenog europskog arhitekta poslije Hermana Bollea koje bi se doista moglo ostvariti u Zagrebu.

Protest protiv te zgrade, navodno, nije protest protiv modernosti i kapitalizma, nego ustanak protiv neregularnih pothvata gradske vlasti, dirigiranih urbanista i korupcije gradske uprave. Zašto se onda ne bune jer gradske vlasti namjeravaju sagraditi dva nova stadiona po cijeni od 200 milijuna eura - to se čini financijski nusporedivo većim problemom? Zašto se ne bune što se glavni gradski trg redovno nagrđuju smrdljivim sajmenim brvnarama gdje se peku kobasice i toči pivo, a izgledaju kao nastambe iz rodnog kraja člana gradskog poglavarstva za kulturu? Zašto prosvjednici ne prosvjeduju što je kavana "Corso", sakrosantna ustanova agramerske uljudbe, zatvorena već sedam godina, pa se ispred nje, u najužem centru gradu, parkiraju tri automobila gradskog pročelništva za kulturu, nego prosvjeduju protiv podzemne garaže za tristo ili šesto auta, koji bi se uklonili s ulice? Prosvjednici kolektivno nisu profil koji ide na koncerte u Glazbenjak i, poslije, na kavu "Corso". Oni se ne bore za tu stvarnu prošlost, njeno oživljavanje, nego za virtualne tekovine egalitarizma i druge neostvarene iluzije. I. M Pei je za Miterranda u dvorištu Louvrea napravio blasfemičnu staklenu piramidu - a Miterrand je bio socijalist, ali kozmopolitski, velegradski, a ne parohijalni, provincijski postsocijalist podložan balkanskim deluzijama.

Image and video hosting by TinyPic

- 23:40 - Komentari (35) - Isprintaj - #

ZVONIMIR BERKOVIĆ

PISMO VLADKU MAČEKU

...nemojte reći da nije tako, jer sumnjam da ste nešto bolje mogli tada smisliti!


Pismo koje slijedi, a naročito dramolet: razgovor Kneza Pavla i dr.Vladka Mačeka, jednostavno je remek-djelo. Nije to pretjerano tvrditi. Nipošto. Dapače, problem je u tome da Zvonimir Berković ovo svoje pismo nikada neće prepisati u scenarij niti snimiti kao film. Tome nije krivo vrijeme ni osobno životno iskustvo Zvonimira Berkovića, koji će u jednom intervjuu kazati da su se svi njegovi životni projekti, pa i intimni, izjalovili. Ne, Berković bi obmanuo sebe kad bi to tako obrazložio. Riječ je o tome da je Berk snimio "Rondo" u svojoj tridesetosmoj godini, dakle da se kraj nazreo na samom početku: baš kao rondo, sve je bilo samo varijacija osnovne melanholične teme. Vječno ponovno došašće bila bi prva lopta; ono što iznenađuje, pa možda i fanove Davida Lyncha, jest činjenica da i Lynch sve češće ponavlja da je njegovo stvaralaštvo poput glazbe, opetovanje istog motiva.
To bi se slagalo s tezom Benedetta Crocea; već je Pater, 1877, tvrdio da sve umjetnosti teže položaju glazbe, koja je sam oblik. Glazba, stanja sreće, mitologija, lica koja oblikuje vrijeme, stanoviti sumraci, stanovita mjesta, žele nam nešto reći, ili su nam rekli nešto što ne bi valjalo da zaboravimo, ili će nam upravo reći nešto; ta blizina objave, koja se ne događa, možda je estetska činjenica., rekao je Borges u eseju 'Zid i knjige'.
Ta blizina objave, koja se ne događa, rekao bih ja, naša je povijest: suton Zapada.
I kao što Hamlet cijelu jednu dramu predugo oklijeva osvetiti smrt svoga Oca, tako Bog već cijelu jednu povijest predugo oklijeva osvetiti smrt svoga Sina.
Quod erat demonstrandum, Berković je iskupljen: njegova melankolija nimalo nije njegova privatna stvar, a najmanje krivica.
Dixi, et salvavi animam tuam.

Image and video hosting by TinyPic

Moj Predsjedniče!

Možda ćete se lakše odlučiti da pročitate ovo pismo ako Vas podsjetim da ste se već susretali s nekim mojim radovima. Spominjao sam Vas i pozivao se na Vas u mnogim kolumnama, a kada su književnik Nino Škrabe i Vaš sin Andrej sastavljali zbornik "Maček izbliza", dao sam im oveći prilog pod naslovom "Maček moje mladosti". Iako taj tekst nije imao epistolarnu formu, završavao je direktnim obraćanjem. U oproštajnom stupcu oslovio sam Vas sa Zbogom, Predsjedniče i zahvalio za sve što ste značili mom tati, dobrom i vrijednom čovjeku, ispravnom i uspravnom privatnom činovniku, stamenom Hrvatu i uvjerenom mačekovcu.

Unatoč tom davnom zbogom, čini mi se da moramo nastaviti korespondenciju. Imam, naime, nepodnošljiv osjećaj da ste Vi jedna od malobrojnih konstanti u mom životu. Rasprave o Vama starije su od svih mojih umjetničkih i profesionalnih polemika. Te su rasprave počele u mojoj 15. godini i u njima sam do dana današnjeg uvijek branio Vašu stranu.

Prvi s kojim sam se zbog Vas prepirao bio je moj stric, svećenik i ustaša. Nije Vas volio: Bože kako Vas nije volio. Kad je ubijen (nepoznatog datuma i na nepoznatom mjestu, ali u poznatim okolnostima), nastavio sam slične razgovore s pripadnicima svih kasnijih ideoloških grupacija ( partizana, udarničkih kolektivista,samoupravnih proizvođača, anacionalnih demokrata, nacionalno svjesnih boljševika i napokon Tuđmanovih historičarskih hobista). Svima je zajedničko da misle kako ste trebali u presudnim momentima ratnog zuluma postati kvisling: neki to misle zato što u tu vrstu spadate, drugi baš zato što tamo ne spadate, ali u svakom slučaju učinili biste fašistički režim ili racionalnijim ili humanijim. Zadnji okršaj imao sam s jednim od najboljih svojih prijatelja, Tomislavom Radočajem, s kojim sam se dogovorio da za čitavu budućnost skinemo temu Maček s kavanske konverzacione liste.

Međutim, vraćajući se s tog razgovora preko Zrinjevca, počelo me nešto kopkati. Jedno je nepobitno: "Tompi" nije s one strane idejne fronte, nego moj, stoput provjereni, istomišljenik! Nisam li ja pobjegao od rasprave o Mačeku, baš zato što više nisam siguran u Mačekove razloge? I koji su uopće Vaši razlozi? I što ste, napokon, Vi meni? Kada sam zadnji put o Vama ozbiljno mislio? Zbilja, krajnji je čas da ponovo provjerim akreditive s kojima sam Vas uvrstio u svoju memoriju! Samo, nije li već kasno? Nas dvojica smo se već davno i potpuno identificirali. Postali ste moj alter ego! A ja sam star čovjek i ušao sam u dob zadnje ispovjedi. Katolik sam ako ne u blagodatima vjere a ono po dubokom zlopamćenju vlastite prošlosti i mazohističkom pristajanju da zbog nje patim. Nema nam druge nego da se ispovjedimo zajedno. Vi i ja! Ja i Maček moje starosti.
Uđite, seljački vođo, u moju radnu sobu. Ona će nam sasvim dobro zamijeniti ispovjedaonicu. Sami smo, čitava mi je obitelj na ljetovanju. Imat ćemo vremena i mira. Nema na zidovima svetih slika, ali ima nešto svetih knjiga. I mnogo onih koje nisu svete ali, su dostojne da nam budu svjedoci.

Otkud da krenemo? Nemamo velik izbor. Postoji dvanaest dana koji su najkraći i najuzbudljiviji period Vaše biografije. Dvanaest dana kada ste bili netko i nešto, čak po aristotelovskom kriteriju. Dvanaest dana koji su potresli svijet. Od datuma pristanka Jugoslavije da pristupi Trojnom paktu, 25. ožujka do početka rata 6. travnja 1941. . Po isteku tih dvanaest dana našli ste se, kao predsjednik HSS-a i potpredsjednik jugoslavenske vlade, u strašnim dilemama:

Hoćete li postati jugoslavenski emigrant ili hrvatski vlastodržac?
Hoćeteli avionom - preko Kaira - Churchillu, ili vlakom - preko Zagreba - Hitleru?
Hoćete li u Londonu i dalje drugovati sa srpskim ministrima, koji su Banovinu Hrvatsku osjećali kao kamen u bubregu ili ćete u zagrebački zdrug s usijanim hrvatskim glavama, kojima je ta ista banovina bila tek aperitiv pred veliko opijanje na banketu puno-krvne i nezavisne države?

Znamo kako je ispalo: opredijelili ste se za emigraciju ali u Kupinec; na taj svoj legendarni posjed niste krenuli direktno nego zaobilazno (iz Beograda preko Užica, Bosne i Posavine); Vaša zagrebačka adresa nisu bili službeni Banski dvori nego privatni Deželićev Prilaz; nikada više niste ušli u svoj stranački štab, palaču Vranyczany na Zrinjevcu, ali ste zato mnoge mjesece proveli u Jasenovcu. Emigrirali ste, dakle, u intimu i zaključali se u nju kao u mrtvački kovčeg. Poratne morske struje i revolucionarne bujice otplovile su Vaš čamac-kovčeg vrlo daleko, čak do Washingtona, i vratile nakon devetnaest godina na Mirogoj, u domovinski vodostaj.
Ali hajdemo redom!

Najpouzdaniji vodič kroz Vašu biografiju sigurno su "Memoari". Uzimam s police tu meko ukoričenu knjigu, na čijoj su naslovnici velika zelena slova i Vaš starački torzo u bijeloj košulji i pod ljetnim šeširom. Jedanput sam, davno, tu lektiru progutao nadušak, od korica do korica, a zatim sam često iz nje znao srknuti koji zaslađeni gutljaj hrvatskog povjesnog pelina. Ali zašto je tako tanka ta tako važna knjiga? Nema ni 200 stranica!? Kako se dogodilo da to nisam ranije primijetio? Provjeravam: poglavlje koje nosi naslov "Kriza i puč", a odnosi se na onu fatalnu, bolje-rat-nego-pakt, epizodu. Ima točno 10 stranica, od čega na dan krize (tj. potpisivanje Trojnog pakta) otpada pola stranice a na puč samo jedna stranica.

Na istoj polici moje biblioteke smjestilo se šest tomova Churchillova "Drugog svjetskog rata". Uspoređujem koliko je prostora taj državnik-nobelovac poklonio istoj temi. Listam i ispada da tadašnji predsjednik britanske ratne vlade šiša potredsjednika predratne jugoslavenske vlade sa 17 - 10. No što Vama a što njemu znači ta jugoslavenska Hekuba da za njom nejednako plačete? Churchillu taj puč nije dokraja ispunio ni jedan jedini čitav radni dan; Vama su 24 sata tog 27. marta pojela ostatak života. Upravo toliko: umrli ste 15. svibnja 1964., dakle u dvadeset četvrtoj godini od dana kada je (po Churchillovim riječima) "Jugoslavija našla svoju dušu".

Primjećujem još jednu zanimljivu razliku u spisateljskim metodama .
Čitava je Vaša knjiga zapravo monološko nizanje događaja koji su se dogodili; Chuchill neprestano dijalogizira i o onom što se nije dogodilo -
a moglo se dogoditi.
Vaša je pozicija fatalistička, njegova aktivistička.
Vaš je politički angažman od početka do kraja u znaku seljaštva, to jest društvene klase koja kroz žitno klasje s pobožnim strepnjom gleda u nebo. Njegovu karijeru obilježava mornarica, dakle: borba s valovima, manipuliranje vjetrovima, bez čvrsta tla pod nogama.
Ali da se razumijemo: nemate se Vi zašto stidjeti svojih "Memoara". Svaka je Vaša rečenica teška, proživljena i oplakana. Vaše pero ne plovi nego ore duboko, koliko samo može seljački plug.

Image and video hosting by TinyPic
Nj.K.Visočanstvo Knez Pavele i Nj.K.Visočanstvo Kneginja Olga

Poglavlje "Kriza i puč" počinjete sjednicom Krunskog vijeća, najvišeg državnog tijela u kraljevini Karađorđevića. Raspravljalo se o prijedlogu Njemačke da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu. Na tom vijećanju podržavali ste pakt, kao i svi razumni političari, kao i svi odgovorni Srbi, uostalom. Ne samo zato što ni jedan element tog ugovora (za divno čudo kad je u pitanju Hitler!) nije bio sramotan za Jugoslaviju, nego jer i nije bilo drugog izbora, osim .rata s Novim svjetskim poretkom. Pakt je više bio manifestacija jugoslavenske solidarnosti nego savezništva sa silama Osovine. Lako Vas mogu zamisliti kako Vam ( dok slušate izlaganja ministra vanjskih poslova Cincar-Markovića, ministra vojnog generala Pešića, premijera Cvetkovića, kneza-namjesnika Pavla i drugih) prolazi kroz prsa tjeskobne slutnje.

Vi ste u to vrijeme bili, što bi se reklo, sretan čovjek. Onako nepomućeno sretan kakav je Job prije nego što su se Jahve i Sotona počeli na njega kladiti, onako zadovoljan kao kralj Edip prije početka znakovitih epidemija ili general Otelo kad je preuzemao komandu Cipra. Nitko Vam nije osporavao status nacionalnog vođe. Na slobodnim izborima dobivali ste toliko glasova koliko i diktatori na strogo kontroliranim glasačkim paradama. Uživali ste glas političara koji uvijek točno zna što je moguće i koji ostvaruje sve što je uopće moguće.

U političkim vještinama svladavanja mogućeg nadmašili ste svog učitelja i prethodnika, slavnog Stjepana Radića, kojega je proslavilo - nemoguće. On, koji je naslijedio Hrvatsku kao nejako i promrzlo tijelo, umotano u kancelarijski papir povijesnih gruntovnica, oživio je novorođenče svojim dahom. Taj se narod odjednom oglasio, ne kao dotad, ne preko književnika i povjesničara, nego masovno i direktno, vlastitim plućima punim plača. Svijet je bar nešto od toga čuo i shvatio da tu netko živi. Međutim, kralja Aleksandra, novog kućegazdu, bahatog svjetskoratnog pobjednika, jako je nervirao taj plač, koji nije svakiput bio žalostan, ali je uvijek značio život i živost. Jednog dana 1928. sasvim je izgubio živce i počinio najveće zlodjelo. Računao je, naime, da je trbuhozborac Radić važniji od njegove plačljive lutke, i da će, bez Radića i Hrvatska umuknuti.

Kad ste Vi preuzeli parnicu nacije, Vaš je klijent bio u očajnu stanju. Hrvatska zaista nije pravno postojala, izgubilo joj se ime, institucije se deformirale de neprepoznatljivosti, dok je teritorij bio razdijeljen među pet proizvoljno nacrtanih administrativnih oblasti, tobožnjih banovina, svaka bez povijesne boje i nacionalnog okusa a s mnogo (ne)civiliziranog mirisa. Vi ste strpljivo uznastojali da nacija sredi svoje misli, postigne konsenzus o polazištima i ciljevima, utvrdi crtu od koje se ne odstupa i onu preko koje se ne inzistira. Vi ste taj domovinski posao obavili sa seljačkom ljubavlju, advokatskom vještinom i državničkim vizionarstvom. Stali ste uz bok Stjepanu Radiću. On - inventivni i nepredvidivi osvajač; Vi - uporni i tvrdi pregovarač.

Sjedite, dakle, na sjednici Krunskog vijeća u situaciji kada se na obzorju javljaju opasni oblaci iz kojih bi mogla procuriti ne kiša nego ono što se prosulo na Sodomu i Gomoru. Kao i ostali članovi čekate da uzme riječ knez Pavle. Taj obrazovani i tankoćutni kraljevski namjesnik, ljubitelj umjetnosti i kolekcionar, bio Vam je službeni protivnik u parnici hrvatske autonomije u zajedničkoj državi. On je dugo ignorirao Vašu formulu da je Jugoslavija krivo zakopčani lajbek, koji treba otkopčati pa ispravno zakopčati. Ponašao se, uglavnom, tvrdo u svojoj ulozi ali ste od početka slutili da je on, zapravo, Hamlet u sirovoj balkanskoj dinastiji Karađorđevića i da točno zna što je trulo u njegovoj Danskoj, ali je, kao i onaj melankolik iz Helsingora, postavljao sebi vrlo zamršene legalističke skrupule. Shvaćao je da su hrvatski zahtjevi opravdani, ali je oklijevao s novim potezima jer da ne može do kraljeve punoljetnosti dopustiti nikakvih važnijih političkih promjena, budući da je dužan mladom kralju Petru II. predati državu onakvom kakva je bila u času smrti kralja Aleksandra (inače njegova bratića).

Sporazum o Banovini Hrvatskoj, o njezinim granicama i odnosima prema Državi, postigli ste zbilja u posljednji trenutak. Potpisan je 26. kolovoza 1939 a već 1. rujna Njemačka napada Poljsku i time službeno počinje II svjetski rat. Poslije tog datuma Vi i knez postajete prijatelji; zajedno pratite i komentirate kako padaju države jedna za drugom: Danska, Norveška, Belgija, Nizozemska i na kraju Francuska. To izaziva duboke emocije u Jugoslaviji, jer joj je ostao samo jedan tradicionalni saveznik: Velika Britanija, a pitanje je hoće li se Amerika ikada odlučiti da uđe u rat.

Evo kako knez Pavle zaključuje sjednicu:
"Hvala vam, gospodo. Znam da vam je teško; i meni je. Vi dobro znate da sam ja britanski student. Mnogi današnji britanski državnici su bili moji školski drugovi. Moja svastika je grčka princeza. Nije dakle teško pogoditi gdje mi je srce. Ali ja imam i savjest pa ne mogu voditi narod u klaonicu, znajući unaprijed da nas čeka bezuslovni poraz."

Odluka je, dakle, pala. I izvršena je. U srbijanskoj mentalnoj geologiji ona je izazvala jak potres, i računali ste da će neko vrijeme potrajati podrhtavanje u dušama, dok se ne prihvati nova filozofija: pakt = pax. Za vrijeme samog potpisivanja pakta (u Njemačkoj) dežurali ste u vladi a onda odlučili da odete doma na kraći odmor. Dočekali ste još samo Cvetkovića na beogradskoj željezničkoj stanici da čujete njegove prve dojmove nakon povijesnog čina u dvorcu Belvedere. "Kad sam uvečer stigao na zagrebački kolodvor, dočekao me je Šubašić, koji mi je saopćio da je cijeloj Hrvatskoj odlanulo nakon što je narod osam dana strepio pred ratom. Moram priznati da je bilo odlanulo i meni, no ne nadugo."

Zbilja nije bilo nadugo. Jer sutrašnji dan nosio je datum 27. marta 1941. ( Kad spominjem 27. 3. uvijek govorim mart, jer je to Veliki petak Srbije a 10. 4. može biti samo travanj: Uskrs "Nezavisne Države Hrvatske!)

II

Prepisujem iz Vaših "Memoara":

"Dne 27. ožujka u 6 sati ujutro došao je k meni u sobu moj sin, u čijoj spavaćoj sobi se je nalazio telefon, i saopćio mi da me hitno zove Beograd. Odmah sam znao da ću čuti slabe vijesti, jer me do onda nitko nije u to doba dana zvao iz Beograda. Na telefon mi se javio Šutej, koji mi je saopćio da se on nalazi u zgradi ministarstva vojske zajedno s ministrima Smoljanom, Andresom i Torbarom, da su oficiri pod vodstvom generala Simovića izveli državni udar i da traže od njih da uđu u novu vladu pod Simovićevim predsjedništvom. On da im je rekao da toga ne može bez sporazuma sa mnom, nakon čega su mu dali sa mnom telefonsku vezu. Odmah sam razumio da su dr. Šutej i ostali moji ministarski drugovi zarobljenici prevratnika. Rekao sam mu da ovaj čas ne mogu meritorno odgovoriti, jer se želim prije toga posavjetovati sa svojim političkim suradnicima.

Tek što sam telefonom zamolio Košutića i Krnjevića da dođu k meni i na brzu ruku se obukao, došao je šef zagrebačke policije dr. Vikert, koji mi je saopćio da je na zagrebački kolodvor stigao dvorski vlak s knezom Pavlom, i da me Pavle moli neka odmah idem autom do Brežica u Sloveniji, 40 km od Zagreba, gdje će me čekati. Ja sam rekao Vikertu neka odmah telefonski javi, ukoliko već vlak nije otišao, da pet minuta počeka, a ja ću doći na kolodvor jer ne vidim razloga zašto bih se s knezom sastao u Brežicama kad to mogi učiniti i u Zagrebu.

Kad sam s Košutićem, koji je upravo bio došao, stigao na kolodvor, stajao je tamo mirno dvorski vlak, a pred vlakom šetao je komandant zagrebačke armije, general Nedeljković. On mi je rekao da se u vlak ne može, jer knez spava. Ja se na to nisam obazirao nego sam ušao u spavaća kola, gdje mi je u hodniku poslužnik rekao neka samo izvolim odmah do kneza, koji da baš mene i čeka. Kad sam ušao u knežev spavaći odio, našao sam ga gdje leži na krevetu u hlačama i košulji bez bluze, pa me je odmah pitao što se dogodilo. Ja sam mu odmah saopćio što sam čuo, a na njegovo pitanje što ćemo sad, rekao sam neka se mirno obuče pa ćemo se odvesti u Banske dvore gdje ćemo se posavjetovati.

Ja sam ostavio kneza da se obuče i prešao u susjedni salončić dvorskog vlaka, gdje sam već našao generala Nedeljkovića, ing. Košutića, dr. Krnjevića i bana Šubašića. Kratko vrijeme iza mene došao je u salončić i knez Pavle. General Nedeljković podnio je knezu uobičajeni - ali u onaj čas posve deplasirani raport:"Vaše Visočanstvo; pokorno javljam, stanje redovno". Nakon što se knez sa svima prisutnim pozdravio i rukovao, odvezli smo se svi zajedno u Banske dvore.General Nedeljković vozio se u svom autu iza nas. Ja sam već na kolodvoru prizvao na stranu šefa policije Vikerta i upitao ga koliko imade raspoloživih redara. Kad mi je odgovorio da ih ima 800, upitao sam ga da li se usuđuje uhapsiti za slučaj potrebe generala Nedeljkovića? "Zašto ne?"- odgovorio mi je.

Došavši u Banske dvore, sjeli smo knez, Košutić, Krnjević, Šubašić i ja u banovu radnu sobu, dočim je Nedeljković ostao u predsoblju.Nakon što smo porazgovarali o situaciji, saopćio sam knezu da prema Vikertovom izvještaju stvar u Beogradu još nije svršena, pa sam mu savjetovao da uhapsimo komandanta armije Nedeljkovića, a knez neka u svojstvu glavnog zapovjednika povjeri zapovjedništvo zagrebačke armije zamjeniku generalu Augustu Mariću, Hrvatu. Kako su uslijed mobilizacije u Zagrebu i okolici same hrvatske čete, imat ćemo dovoljno snage da s pučistima u Beogradu razgovaramo kao ravan s ravnim. Knez Pavle se malo zamislio, pa je pitao ne mislim li da bi to značilo ustati protiv zakonitog kralja. Ja sam mu odgovorio da ne mislim tako, nego da bi to tek značilo istrgnuti maloljetnog kralja iz ruku neodgovornih pobunjenika. (Uistinu, kasnije se ispostavilo da je čak i kraljev proglas rano ujutro 27. ožujka bio krivotvoren, jer ga je pročitao jedan mladi oficir, oponašajući kraljev glas.) Nato me je knez upitao da li ne mislim na to da su njegova žena i djeca u rukama pobunjenika. Osim toga, njemu da je svega dosta, i jedina mu je želja da ga zajedno s njegovom obitelji puste mirno otputovati u Grčku.

Uvidio sam da je daljnji argument suvišan, pa smo nakon toga pozvali u sobu generala Nedeljkovića da čujemo što on ima knezu reći. Nedeljković je isporučio knezu u najuljudnijoj formi molbu nove vlade da se vrati u Beograd, gdje će se sve "lijepo i u miru" svršiti. Knez mu je odgovorio kratko da će još tokom prijepodneva nastupiti put natrag prema Beogradu.

Međutim, u banovom radnom kabinetu nazvao me telefonom general Simović, koji mi je saoćio da su u novu vladu ušli predstavnici sviju stranaka, pa me je zamolio neka uđem u vladu i ja sa svim dosadašnjim ministrima. Nadodao je da nova vlada ne samo što potpuno prihvaća hrvatsko-srpski sporazum koji sam sklopio s Cvetkovićem, nego da je voljna hrvatske kompetencije i proširiti, izašavši u susret do skrajnosti mojim željama. Ja sam nakon kratkog razmišljanja pristao da ostali hrvatski ministri, koji se već nalaze u Beogradu, mogu u vladu ući, ali ja osobno da u vladu ne ulazim dok ne vidim kako će se situacija dalje razvijati.

O podne otputovao je Pavle u Beograd, na vlastitu želju praćen hrvatskim banom Šubašićem. Šubašić se vratio iz Beograda 29. 3. ujutro, pa mi je pripovijedao da su kneza Pavla odmah s beogradskog kolodvora odveli u ministrastvo vojske, gdje je morao potpisati abdikaciju, a njemu, Šubašiću, da nisu dozvolili da kneza vidi sve do uvečer, kada su mu dopustili da se na kolodvoru oprosti od kneza i kneginje prigodom njihovog odlaska u Grčku.

Nakon što je bio prevrat dovršen, ima sam prilike i čitati u novinama i slušati na radiju izjave gotovo svih britanskih novinara, a i nekih državnika, kako do nebesa hvale izvršitelje prevrata, a osuđuju kneza Pavla i njegovu vladu radi pristupa Trojnom paktu. Britanski premijer Winston Churchill izjavio je čak da je prevratom "Jugoslavija našla svoju dušu". Nadam se da su mnogi od od te gospode, nakon što su sami morali progutati mnogo toga da izbjegnu i najmanji rizik rata, promijenili svoje mišljenje te razumiju i kneza Pavla i nas njegove suradnike, da smo učinili sve da izbavimo naše narode ne samo od ratnog rizika, nego i od sigurne propasti." (citat završen)

To je bilo sve što je po Vašem sudu trebalo ostati zabilježeno o tom danu kada je prva Jugoslavija počinila suicid. Ponavljam, silno mi je žao što ste tako škrti u opisivanju, suzdržani u opservacijama i neskloni analizama. A za mene je svaka (doslovno svaka) riječ prebogata značenjima i poticajna za meditaciju.

Kada, recimo, usput spomenete da Vam je došao šef zagrebačke policije dr. Vikert, ja odmah pozavidim glembajevskim davnim danima kada su gradski policajci imali doktorate i kada je vjerojatno svaki policajhund imao otmjenost "gospodskog Kastora". Možda bih se u ovoj našoj sadašnjoj beznadno korumpiranoj državi s opasno kleptokratskim društvenim manirama, sigurnije osjećao da nam se bar ministar unutrašnjih poslova zove dr. Šime Lučin ili dr. Ivan Jarnjak ili dr. Ivan Penić ili dr. Onesin Cviran ili dr. Ivan Vekić ili dr. Josip Boljkovac. Koliko god kopao po pamćenju ne nalazim takve tituluše na takvim mjestima. Posljednji doktor-ministar unutarnjih poslova u hrvatskim vladama bio je dr. Andrija Artuković , ali kod tog imena prestaje moja nostalgija za doktorskim vremenima.

Isto tako, silno ste me zašarmirali pitanjem kojemu se nisam nadao od jednog gandhijevca a koje ste postavili tom istom policijskom doktoru. Može li sa svojim pandurima uhapsiti generala i armijskog komandanta jugoslavenske vojske za koju se smatralo da spada u najsnažnije i najhrabrije u Europi? Oduševilo me protupitanje:"Zašto ne?" , jer je dobro obaviješteni zagrebački murjak savršeno znao da su sve kasarne u Banovini pune Hrvatskog boga Marsa, budući da general Nedeljković nije stigao sve naše Jambreke poslati u Zaječar ili Tetovo. ("Zašto ne?" pitao se i general Špegelj, pola stoljeća kasnije -1991 - pred kasarnama koje su bile prepune Šiptara, muslića i ostalih prisilnih poklonika Žankova "jugoslavenskog socijalističkog patriotizma" a opkoljene mnoštvom Hrvata naoružanih samo plamenom Gotovčevom retorikom. Pitao se to Špegelj, ali nije dobio nalog za napad od predsjednika Tuđmana kao što ni dr. Vikert nije dobio nalog za hapšenje od Vas.

Osim toga jako bi mi imponiralo da ste mi omogućili da provirim u političku radionicu Banskih dvora, u satima kada se tamo nije krojila politika nego se krojila povijest. I da pročitam transkripte Vaših razgovora s knezim Pavlom. A i ostali sudionici sastanka u Banskim dvorima nisu bili nezanimljivi. Ing. Košutić i dr. Juraj Krnjević. Stari apostoli radićevske religije, provoditelji najtežih partijskih zadataka, internacionalni emisari i vječni emigranti. Tu je i bio i dr. Ivan Šubašić, kojega ste Vi nerado, ali na zamolbu princa Pavla, ipak imenovali banom i koji će ovog puta izvršiti posljednju želju svog promotora: pratit će ga na posljednjem putu vlakom kroz zemlju koju nikada više neće vidjeti. Tri godine kasnije Šubašić će, kao predsjednik kraljevske vlade, napraviti sporazum s Titom i sahraniti kuću Karađorđevića, ali i Banovinu, pa i sebe samoga.

Imam jedan prijedlog, doktore Maček. Slično nešto predlagao je Hamlet glumačkoj trupi kad je došla u Helsingor predstavljati "Gonzagovo umorstvo". Dopustite mi da malo preradim ovaj Vaš tekst. Zapravo da ga dopunim. U izvjesnom smislu dramatiziram! Tako bi se radilo da slučajno na fihplacu Britanskog trga u nedjelju ujutro nađemo neku izgubljenu i zaboravljenu staru hrvatsku kraljevsku tragediju, kojoj manjkaju mnoge stranice.
To poglavlje ovog mog pisma Vama zvat će se: Dijalog kneza Pavla i Vladka Mačeka u Banskim dvorima 27. 3. 1941.godine.

Image and video hosting by TinyPic

III

DIJALOG KNEZA PAVLA I VLADKA MAČEKA 27. 3. 1941. godine

Vratimo se Vašem, koliko kratkom toliko i zgusnutom, zapisu o danu, koji je počeo s telefonskim buđenjem i viješću da se u Beogradu dogodio puč. Preskočimo i Vaše dodatno iznenađenje kad ste čuli da je dvorski vlak upravo stigao na zagrebački Glavni kolodvor. Neću ovdje prepričavati informacije koje ste razmijenili s knezom Pavlom u salonu spavaćih kola; priključit ću se onoj maloj povorci automobila koja žuri prema Gornjemg gradu. Čitav taj put obilježen je nekim simbolima HSS-a: na Zrinjevcu monumentalni Seljački dom, a kada prođemo Jelačić -plac uspinjemo se Ulicom Pavla Radića da dođemo na Trg Stjepana Radića (danas Markov trg). Bilo je to vrijeme prije masovne motorizacije, pa su pješaci još tada neprikosnoveno vladali ulicama i zagledali se u prozore svakog automobila. Ovaj put se čini da bi prolaznici mogli biti dosta agresivni i pitati vas, prestrašenim pogledima i uzbuđenim jedva artikuliranim glasovima, što se to zbiva u državi. Ali svi ti zaposlenici koji odlaze na posao, sve mljekarice koje biraju svoje haustorske destinacije, pa mnoge domaćice s punim cekerima povrća, mesa i toplih kajzerica, tako često zastajkuju i obraćuju se poznatima i neznanima, da tek kada automobil kraj njih prođe oni se naknadno dosjete s kime su imali čast biti na ulici. Neki građani otvorili su širom prozore, a strogi spikerski glasovi dolaze do svih ušiju, jer nema prometne buke koja bi ih zatomila.

Iskrcali ste se pred Banskim dvorima, ulazite i penjete se na kat, gdje je kabinet bana Šubašića. Činovnici još nisu pristigli. Uvalili ste se u duboke kožne fotelje: Vi, knez, ban, ing. Košutić i dr. Krnjević. Dolazi odmah kava i neko žestoko piće, je li tako? I kada Vam je došla čašica u ruku, Vi ste, po starim hrvatskim i seljačkim običajima nazdravili visokom gostu, je li tako? I održali ste sljedeći govor (nemojte reći da nije tako, jer sumnjam da ste nešto bolje mogli tada smisliti!).

MAČEK
-Vaše Visočanstvo! Dobro došli u Zagreb! U posljednjih se nekoliko godina u Europi često rabi riječ "providnost". Svi diktatori svakog nas dana uvjeravaju da ih je upravo providnost k nama poslala i da nam je svaki od tih manijaka - usudben. Ali ovo što se dogodilo danas, priznat ćete, ima neke veze s vragom. Vi ste se sasvim slučajno našli na putu prema našem gradu točno u trenutku kada je u Beogradu izvršen državni udar. A prije točno sedam stoljeća, dakle 1241. godine, došao je u Zagreb jedan suveren, ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. Taj Arpadović uzmicao je pred nepreglednim hordama divljih Tatara, koji su zauzeli njegovu prijestolnicu, dok danas bučne horde uličnih demonstranata i razularenih oficira tjeraju vladajućeg Karađorđevića s njegove uzvišene funkcije, vrhovnog čuvara interesa države i odgoja maloljetnog kralja. Zagreb je u 13. stoljeću bio sasvim mali grad, neznatan čak u hrvatskim okvirima, pa ipak se iz njega neko vrijeme upravljalo kraljevskim žezlom. Od danas pa sve dok Vi smatrate za potrebno, Zagreb će biti prijestolnica Jugoslavije. Vidjet ćete, Zagreb je za to sposoban, zahvaljujući u velikoj mjeri i Vama, jer ste Vi u našem sporazumu od prije dvije godine dopustili da Hrvatska u Jugoslaviji ima onakav status kakav je imala Mađarska u austrougarskoj monarhiji a i Zagrebu, kao glavnom gradu Banovine Hrvatske, dopustili ste da odigra ulogu Pešte u odnosu na Beč. Sada smo svi ovdje u prilici da Vam uzvratimo za taj čin dobrote i mudrosti. Hrvatska Vas priznaje za svog vladara, jer ni u jednoj točki sporazuma Cvetković-Maček nije predviđeno da vojne hunte preuzimu vlast ni u kojem dijelu naše zemlje. Vojni pučevi su negacije demokracije ali i monarhije. Naglašavam: monarhije. Ovaj vojni udar nije tipičan slučaj borbe unutar vladarske kuće, kada jedan član dinastije radi o glavi drugome. Sada se radi o svečanosti ulice, gdje jednog okrunjenog dječaka vode kao karnevalsku lutku. Sada se radi o tome da našom zajedničkom državom zavladaju čaršija, patrijaršija i Oficirski klub. Zavšavam, kneže. Ovdje ste, na svom privremenom komandnom mjestu. Hrvatska vojska je pred Vama. Zapovijedajte!

KNEZ PAVLE također podiže čašu:
-Cijenjeni potpredsjedniče! Draga gospodo! Braćo! Maloprije smo ovdje čuli da ima nekih riječi koje su sada u velikoj modi. Hrvatska riječ providnost, srpska proviđenje. U te modernitete sigurno ne spada riječ braća. Ispada sad nekako da mi u Jugoslaviji nismo braća ni po babi ni po stričevima, nego da smo tu tek tako, neki slučajni putnici koji su se našli na željezničkoj stanici. Čekamo vlak za koji ne znamo ni kada će doći ni kamo će nas odvesti. Pa ipak, mi smo braća. Kad to kažem ne izričem nikakav kompliment. I braća Karamazovi su braća. I baš me oni u posljednje vrijeme jako podsjećaju na nas. Mi Srbi smo kao Mića, jer ubijamo nemilice svoje kraljeve i voždove. Slovenci su kao Ivan Karamazov jer su tako faustovsku pametni i zatvoreni u svoje misli da ih mi, slavenski Balkanci, uopće ne razumijemo. Vama Hrvatima ostaje treći, Aljoša, kojemu se oba brata ispovijedaju, plaču mu na ramenu, a on svakoga razumije, ljubi, tješi i sve tako, pravi anđeo. Ni to nije kompliment. Ništa nije teže nego održati se na moralnoj visini Aljoše. Jer ljudski je - uprljati se. A anđeo kada padne, pada dublje od nas običnih grešnika. Nego, idemo dalje, ovo je bilo samo usput.

MAČEK mrmlja:
-Meni je Tolstoj draži od Dostojevskog. Ali dobro, neka bude!

KNEZ PAVLE:
-Drago mi je da me je dr Maček pohvalio za onaj naš historijski sporazum. Samo mi je žao što se naše dobre ideje provjeravaju na lošim događajima.U porodici Karađorđevića ja sam prvi shvatio da Jugoslavija ne treba da bude kružnica s jednim centrom, nego elipsa s dva žarišta. Nije ni meni to lako ulazilo u glavu. Ipak sam ponosan da mi je za tu svijest bilo potrebno pet, a Francu Jozefu dvadeset godina . Izvinjavam se, doktore, što ste na neke pregovaračke seanse dolazili s robije ili s njih odlazili u zatvor. Tješim se da je grof Andrassy počeo pregovore kao osuđenik na smrt a završio kao predsjednik vlade dualističke austrougarske monarhije. U svom govoru spomenuli ste, ne jedanput, da je Zagreb privremena prijestolnica Jugoslavije. A zašto ne bi postala trajna? Možda bi tek onda naš sporazum postao kompletan.Treba shvatiti da Beograd razara Jugoslaviju. Svaku Jugoslaviju. Nemojte misliti da su vam Karađorđevići jedino zlo! Kada bi se dogodilo da neki Hrvat, i to Hrvat bez kapi srpske krvi, postane vlasodržac Jugoslavije, bilo bi vam isto. Čak kada bi taj bio stranac i klonio se stalnog života u Belom dvoru, bježao iz njega, pa gradio poput Dioklecijana neke palače na Jadranu, pokazalo bi se da ne može odoljeti gravitacionoj snazi Beograda, Baš-Čelika. Ima takvih gradova i drugdje u svijetu. Moskva na primjer. Što sve nije radio Petar Veliki da se oslobodi Ivana Groznog? Sagradio je na morskom pijesku sjevera nešto tako južnjačko kao što je Venecija, anarhičnoj arhitekturi Istoka suprotstavio nešto tako skladno kao što je Versailles, izolacionističkom ruskom duhu nametnuo čitav jedan kozmopolitski Babilon. Ništa nije pomoglo. Na kraju je ipak pobijedio Kremlj. I to preko jedne savim zapadnjačke ideogije, marksizma, preko topova ratnog broda koji ima zapadnjačko ime, Aurora, i preko grada koji je ni manje ni više nego - Sankt Peterburg.

NETKO od nazočnih:
-I u Jugoslaviji se događa nešto slično. Komunizam se preko Krleže šverca u Beograd. Ovdje je komunizam zapadnjačka anarhija, tamo će biti istočnjačka despocija, ovdje socijalna osjećajnost i težnja za pravdom, tamo državna teorija.

KNEZ PAVLE
-Možda imate pravo. Često mislim o tom nesretnom Lenjinburgu. Mom rodnom gradu. Neruski projekt ispunjen Rusima, okružen Rusima u ruskoj državi. Nema ni jednog zaštitnog mehanizma osim kulture, a to je slaba membrana. Zagreb je u sretnijem položaju. Zagreb je dio jednog naroda, koji je doduše preslab da bi iz svoje projestolnice nad bilo kime zagospodario, ali je prejak da bi ga neka druga prijestolnica potopila. Mislim da bi Jugoslaviju trebalo dati na upravu onima koji su je izmislili i kojima je Jugoslavija najbolje što su izmislili....".

MAČEK
-Molim vas, dečki, ostavite me malo nasamo s knezom! Pokušajte saznati što se događa u Beogradu! Javljaju li što agencije! I držite na oku onog Nedeljkovića! Da li telefonira? I s kim....
(Šubašić, Krnjevič i Košutić izalaze.)

MAČEK:
-Ja bih predložio, kneže, da našu temu spustimo s neba pa odmah s njom u rebra. Ovako: ja ću pred Vas staviti dva prazna papira. Vi biste trebali na svaki napisati po jednu rečenicu i staviti potpis. Prvi je papir Vaša izjava da ne priznajete pučističku vladu i da ostajete u Zagrebu, zapadnoj prijestolnici Jugoslavije. Na drugom papiru smjenjujete generala Nedeljkovića i postavljate generala Augusta Marića za komandanta zagrebačke armijske oblasti. I to je sve.

KNEZ PAVLE :
-Računate li da tu izjavu obojica potpišemo?

MAČEK:
-Ne, samo Vi. Ako ja potpišem, to će se protumačiti kao novi stupanj
eskalacije nacionalnogh pitanja. Evo, Hrvati, neizlječivi separatisti, već kod prve krize nakon Sporazuma pokazali svoju pravu ćud. Vaš potpis znači obranu legalizma. Afirmacija univerzalnog. Zaštićujete interese kralja koji ima pravo na mladost. 17 i pol godina mu je tek! Simović je napravio neregularan čin, koji će postati regularan samo ako Vi dobrovoljno pristanete na njega. Ili ako vi pod prisilom abdicirate, ali da bi se to dogodilo, on mora s vojskom doći u Zgreb, jer ovdje više neće biti generala Nedeljkovića da ga servisira. Ako potpišete ove papire, možda ćete pomoći i samom Simoviću da se povuče, jer se prenaglio. On će za svoju akciju pokušati dobiti podršku, a malo tko će mu je dati bezrezervno. Bez dijaloga. Čim on počne objašnjavati svoje motive odmah će se otkriti koliko su oni iracionalni. I neodrživi sa stanovišta čuvanja države. I koliko smo mi baš u tome bili brižni. Slažete li se sa mnom?

KNEZ PAVLE
-Slažem se da je sve izvanredno, upravo šahovski smišljeno. Simović nema ni jedne figure koju može pokrenuti, a koja ne vodi direktno u građanski rat. Isteći će mu sat na šahovnici, past će mu zastavica. Mat u dva poteza.

MAČEK
-Ali nisu ovi potezi samo igra s generalima, nego i simultanka u kojoj je s druge strane Hitler. Mogu Vam reći da stalno mislim na njega. Od šest sati ujutro. Pitam se jesu li i njega probudili kao mene? Ili su mu rekli tek maloprije, za fruštukom? Onda je on popio jedno sirovo jaje, da ojača glasnice i počeo urlati. Kladim se u što hoćete da se sada svi prozori na Speerovoj Kancelariji Reicha tresu od njegovih urlika.

KNEZ PAVLE
-Bio sam nedavno kod nega u Berchtesgadenu. Lijepo me primio. Opasno lijepo. Mislim da je u meni već vidio budućeg Petaina. Čak mi je to na neki način i potvrdio. Pitao me jesam li čitao izjavu starog maršala, kako ni Luj XIV nije imao više vlasti od njega. Vidite kako se isplati surađivati s Trećim Reichom? I u svemu je bio silno galantan prema Jugoslaviji. Ali sada će se svi oni njegovi čankolisci i poltroni potruditi da mu objasne kako je za svoju velikodušnost nagrađen balkanskim šamarom i udarcem opanka u tur. To će biti kao u Ilijadi, homerska srdžba! "Srdžbu Ahileja - Heilhitlera boginjo pjevam....." Moj Vladko, dragi Vladko, ta srdžba neće proći dok on ne spali Troju na ušću Save i Dunava. Jadni Beograde! Šta ti je to trebalo?!"

MAČEK
-Kneže, ne radi se o danima nego o satima. Sjećate li se što je na Krunskom vijeću rekao onaj slovenski mudrac Kulovec. Qui habet tempus, habet vitam! Morate potpisati prije nego padne odluka o kaznenoj ekspediciji. Jer ako mehanizam krene, stvar će ići dokraja, čak ako u međuvremenu Hitlera prođe histerija. On u ovome času misli da nitko na svijetu nema pametnijeg posla nego da mu se grohotom smije . To ga čini sasvim bezumnim. Treba mu skrenuti pažnju na nešto glupo i smiješno. A što može biti blesavije od toga da se dvije jugoslavenske polovice ratnički naroguše jedna prema drugoj. I da se prave kao da će povesti svoj vlastiti svjetski rat. To bi zbilja moglo navesti paranoika da na trenutak zaboravi sam sebe i čak da se nasmije. Ma zamislite: dvije seljačke vojske, jedna pod škrlacima, druga pod šajkačama, jedna s tamburicama druga s dragačevskim trubama, stoje jedna prema drugoj i ni da mrdnu. Ravnoteža snaga Pata i Patašona.

KNEZ PAVLE
-Dragi Maček, nas dvojica smo jako dobronamjerni i jedan prema drugome i obojica prema našim narodima. Kad smo sklapali sporazum, znali smo da je to prijelazna faza prema definitivnom razlazu. Ali civiliziranom, bezbolnom, brakorazvodu, kako je to bilo i u slučaju austrougarske monarhije. Koja je, nota bene, trajala šezdeset godina, čak je proživjela čitav Prvi svjetski rat, tek ju je Wilson u poslijeratnom europskom poretku razdesio. Mi se nalazimo na početku Drugog svjetskog rata. Vjerujem da se slažete sa mnom da će biti divno i krasno ako i mi ovaj strašni rat provedemo kao prestrašeni, ali mirni, stanari u zajedničkoj, a nesrušenoj, kući. Što će biti poslije rata, nije više važno, mili moji, kuda koji. Tako je bilo do današnjeg dana kada se sa srbijanske strane dogodio "formfehler", kako vi Hrvati volite reći, teški, teški formfehler.

MAČEK
-To je malo više od formfehlera.

KNEZ PAVLE
-Da, to je maksimalna uzurpacija. Vojni udar. I što sada? Vi predlažete da se puču odupremo. Ništa lakše. Za takav pothvat raspolažemo teritorijem, oružanim snagama, a bogami kod toga i pravo nešto znači. Ona Vaša dva šahovska poteza donose nam ako ne mat Simoviću a ono solidan remis, Hitleru ćemo bez borbe predati partiju zvanu Trojni pakt i biti tako pošteđeni nadiranja njegovih teških figura, a s engleskom obavještajnom službom, koja je naručila puč, odigrat ćemo nekoliko dopisnih partija u kojima ćemo pokazati da igraju mimo pravila i amoralno. Reći ćemi im da se to ne smije raditi vjernim prijateljima i zaljubljenim saveznicima: da zakolješ čitavog jugoslavenskog vola za jednu propagandnu šniclu.

MAČEK
-Slažem se i još uvijek ne shvaćam u čemu je Vaš problem?

KNEZ PAVLE
-Ako se čak sve dobro svrši što se danas pokvarilo, ako sutra, recimo, čujemo da je Simović pucao sebi u čelo i da su se generali povijena repa zavukli u svoje vile a poručnici u kasarne, odnos snaga u u našoj zemlji temeljito bi se poremetio. Srbija će ostati duboko osramoćena. Izgubit će autoritet kod svih u Jugoslaviju, izgubit će simpatije zapadnih saveznika i zadnje ostatke poštovanja sila Osovine. Svaki će balkanski pas na nju dizati nogu.

MAČEK
-Tješite se, kneže! Ako se obistini sve što kažete, Srbima će sada biti onako kako je Hrvatima bilo uvijek. Pa ipak smo pregrmjeli.

KNEZ PAVLE
-Sjećate li se da smo na Krunskom vijeću predvidjeli da ćemo, ako u ovoj rundi odbacimo Trojni pakt, dobiti ubrzo novu ponudu, ali s mnogo, mnogo težim i neugodnijim zahtjevima?

MAČEK
-I zelenaškim kamatama. Sjećam se, kako da ne. To nas neće mimoići.

KNEZ PAVLE
-Ne mogu zamisliti da se Hitler ne osveti. Beograd je počinio najstrašniji zločin: ignorirao je njegovu veličinu. Zar se može preko toga prijeći samo nekakvom verbalnom isprikom? Treba smisliti kaznu, koja bi maksimalno ponizila Srbiju. A što bi moglo biti sramotnije nego da se on pojavi kao zaštitnik nacionalne ravnopravnosti? U Čehoslovačkoj je to riješio tako da je Česima oduzeo državu, koju su imali odavno, a Slovacima, koji je nikada nisu imali, državu je poklonio i dao pride jednog popa za predsjednika. Vrhunac Hitlerove sadističke invencije bio bi da kaže Srbima kako ih neće okupirati i neće uništiti Jugoslaviju, ali će njih ostaviti da budu većinska služinčad manjinskim narodima.

MAČEK
-Maloprije ste rekli da biste rado vidjeli Zagreb kao prijestolnicu.

KNEZ PAVLE
-Ja bih bio oduševljen da se netko prije mene toga sjetio. Samo, nažalost, nisu se svi Srbi rodili u Sankt Petersburgu.

MAČEK
-Kneže, vrijeme leti. Jeste li odlučili da potpišete ova dva papira, koja spasavaju Jugoslaviju, ma kakva ona bila?

KNEZ PAVLE
-Uvjerili ste me, poštovani Maček, da bi moj momentani potpis otklonio aktualnu ratnu opasnost. Ali ja ove papire ne mogu potpisati. Čelično pero koje bi trebalo posredovati između mene i ovog sudbonosnog papira preteško je za moju ruku. To bih pero ja morao iščupati iz povijesne materije kao da je ono mač Excalibur zabijen u kamen. A vidite, da je ovoga časa na mom mjestu moj bratić i da ste ga Vi uvjerili kao što ste mene uvjerili u korisnost vladarskog potpisa, Aleksandar bi uz ležerni smiješak s najvećom lakoćom, kao da je pero, potegnuo čelik iz kamenih korica. A zašto? Zato što je on taj mač tamo i zabio. On je, naime, stvarao Jugoslaviju, ja nisam. To je stvar kompetencije. Ja se ne mogu šepuriti u Aleksandrovu šinjelu.

MAČEK
-Razumijem Vas, kneže. O, kako Vas razumijem! I mene muči isto pitanje. Svi se ponašaju prema meni kao da sam vođa hrvatskog naroda, a ja znam da sam tek njegov poslovođa.

KNEZ PAVLE
-Ne vjerujem Vam, Maček. Niste izabrali dobar trenutak da iznuđujete komplimente, vremena su zbilja preozbiljna.

MAČEK
-Vjerujte mi bar da mi nije lako reći ovo što ćete sada čuti. Otkad je ubijen Stjepan Radić, Hrvatska nema vođe. Ja sam od njega sve naslijedio. Stranku, ideologiju, biračko tijelo. Sve sam to sačuvao, pa donekle i unaprijedio. Ali se status vođe ne nasljeđuje. Vođa je onaj koji može biti nadomjestak za narod. Vođe i ubijaju, zar ne?

KNEZ PAVLE
-Ubijaju, ubijaju. A ubijeni se osvećuju.

MAČEK
-Vođa nije onaj koji za sve svoje akcije dobiva od naroda punomoć, vođa je onaj kojemu je sam narod - puna moć. Koliko puta sam ga zazivao s neba! Kod svake teže situacije uvijek sam se pitao što bi on na mom mjestu uradio? Nikada mi nije odgovorio. A tako je bilo i za njegova života. On bi uvijek znao što ću mu ja predložiti, a ja nisam mogao predvidjeti njegove poteze. Moje razmišljanje uvijek je logično, njegove odluke uglavnom začudne, ja sam sve efekte izračunavao, on je slijedio intuiciju.

KNEZ PAVLE
-Gledajte, ovdje, na stolu, još su uvijek ona dva prazna papira. Sada je na Vama red da nešto na njih po svojoj volji napišete i uredno se potpišete. Hoćete li da pogađam Vaš tekst?

MAČEK
-Molim lijepo!

KNEZ PAVLE
-Na prvom će papiru biti deklaracija o raskidu svih državopravnih veza Hrvatske s Jugoslavijom.

MAČEK
-Sudeći po Vašem glasu, mogao bih zaključiti da Vam taj postupak i ne bi bio sasvim stran.

KNEZ PAVLE
-Nije da Vam ga preporučujem, ali ništa tu nije za osudu. Srbi su to zaslužili, a Hitler bi se možda zadovoljio prizorom naše nesreće. Vjerojatno bi se u Berlinu procijenilo kako bi ovaj komad hartije, s kojom se jedva može obrisati neko solidno feldveblovsko dupe, mogao u Beogradu djelovati poraznije nego čitav Luftwaffe i deset blindiranih njemačkih divizija. Osim toga ništa ne košta, ni za benzin.

MAČEK
-Shvatio sam. Zapadne bi sile s najdubljim gnjušanjem osudile izdajničko napuštanje bratskog naroda u nevolji, njihovi bi političari zaključili da je tome kriv preblagi tretman nekadašnjih pobjednika nad poraženim Hrvatima 1918. godine. Svi bi jedva čekali da završi i ovaj rat pa da se ti propusti temeljito isprave a sve granice vrate na svoje versailleovsko mjesto. Je li tako, kneže?

KNEZ PAVLE:
-Ima nešto u tome!

MAČEK.
-U tom slučaju moglo bi se dogoditi da ja u zatvoru čitam kako u Beogradu kralj Petar II Punoljetni daje vojvodi Simoviću mandat za sastav koalicione vlade i da će u tom novom kabinetu portfelje zadržati i dva nekompromitirana Hrvata, Čedo X i Simo Y.

KNEZ PAVLE
-Bez šale, dragi Maček: odcjepljenje je i u miru prilična katastrofa, ali kad noževi rade a topovi grme, to je već apokalipsa.

MAČEK
-A što bi trebalo pisati na drugom papiru?

KNEZ PAVLE
-Taj bi papir trebao obznaniti svijetu da ste riješili sve dvojbe oko toga jeste li pravi vođa. Preuzimate svu odgovornost za naciju na sebe i ukidate sve posrednike između sebe i svog naroda. Tim aktom ćete zabraniti sve političke stranke.

MAČEK
-Pa Vi me, kneže, smatrate za fašista! Da bih ja gušio demokratske slobode!? Čak i one koje sam i sam uživao?!

KNEZ PAVLE
-Bože sačuvaj! Imali smo dosta vremena da se upoznamo! Vi spadate u najuvjerenije demokrate koje poznajem. No u Hrvatskoj je spontano nastao sistem koji fašisti grade programirano. Jedan narod, jedna stranka, jedan vođa. Hrvatska se politika, iz razumljivih i opravdanih razloga, formirala kao vojna struktura. Kao front vis a vis ugnjetačke kuće Karađorđevića. No što kad Vam posljednji Karađorđević padne pred noge kao progonjeni beskućnik? Neće li sada u svakom Hrvatu automatski popustiti disciplina. Jer došlo je vrijeme za pitanje kako dalje; vrijeme za naplaćivanje starih zasluga; vrijeme za osvete! Hrvatski političari, Starčević, Supilo, Trumbić, Radić, bili su ekstremni poštenjaci i askete, a i Vi ste im se priključili. Nisam siguran da li će Sveti Otac papa proglasiti svecem prvo Vas a onda nadbiskupa Stepinca? Ili obratno?

MAČEK
-Mene neće. Ne živim u crkvenom braku.

KNEZ PAVLE
-Hvala Bogu! Znači da imate bar minimalnu šansu da preživite kao političar i u narednom pokvarenjačkom razdoblju. Ali budimo ozbiljni, Maček! Sve što sam rekao o hrvatskoj situaciji, normalno je i zakonito. Samo je neprilika u tome što će se hrvatska politička demobilizacija obavljati u vrijeme kada se u starim demokracijama političari mobiliziraju. I to doslovno. U Britaniji su sve moje studentske kolege, aristokrati i konzervativci, već davno u uniformama. Neki su već poginuli. Kao avijatičari. Svi ostavljaju politiku za poslije rata. Svi žele oružje makar prepustili svoje glasače rovarenjima laburistima, koji ne idu na front jer moraju osiguravati proizvodnju.

MAČEK
-I kod nas će biti tako, kneže. Sve ćemo ostaviti za vrijeme kada ovaj kijamet prođe.


KNEZ PAVLE
-Ali kako kada će Vaša nezavisna država biti oaza mira? Vi imate čak i naziv za svoju državu. Radić ju je nazvao "Neutralna Seljačka Republika Hrvatska". A narod ima toliko toga i reći i htjeti? I nakupio se strasti i gorčina, mržnja i želja?

MAČEK
-Zaboravili ste da ja držim u ruci HSS, a on je dovoljno snažan da slobodno može ignorirati neke još nepostojeće stranke i strančice, radikalne struje i strujice.

KNEZ PAVLE
-Naprotiv, ja mislim da biste Vi mogli bez nekih većih briga ostaviti na životu svu tu stranačku sitnež, kad biste imali stvarnu kontrolu nad HSS-om. Što se sve nije u njemu skupilo, a što samo čeka svoj čas? Vi ćete se morati prema HSS-u ponijeti kao prema Jugoslaviji. Proglasiti da je stranački prsluk krivo zakopčan i da ga treba prvo raskopčati pa onda opet zakopčati! Ide li fina građanska dugmad u seljački kroj? Nije li Tortićevo desno dugme ušlo u Gažijevu lijevu rupu, a klerikalna rupa se pokazala pretijesnom za sve Bićanićeve modernizacije agrara itd...itd? Svi će intrigirati i međusobno se pred Vama tužakati, a ako ih ne uslišate obratit će se Vašim pokroviteljima iz Trojnog pakta moliti ih da ne budu s Vama tako uljudni a od Hrvatske tako distancirani. Nemojte se čuditi ako od Hitlera dobijete neko, doduše uljudno, pismo u kojemu će se Fuhrer pomalo čuditi da ste Vi tako strogi prema nekim desničarskim djetinjarijama, kao što su prebijanja raznih Cigana i komunista, a dopuštate vršljanja masona u novinskom izdavaštvu i židova u glazbenom životu. Pa ćete Vi morati maknuti direktora Opere, Sachsa, da bi židovska djeca mogla mirno ići u škole. Također, nemojte se čuditi, ako Italija predloži neke teritorijalne korekcije, da emigrant Pavelić organizira proteste stotine tisuća Dalmatinaca s parolama "Život damo, Split ne damo!". I proglasi Vas najvećim hrvatskim izdajnikom. I da bi on, kad bi bio na vlasti, znao od svog gostoljubivog domaćina Mussolinija sačuvati ne samo Split nego čak iskamčiti Trst.....Nešto ste ušutjeli, doktore. Dugo šutite.

MAČEK
-Računam koliko ću morati ustaša uhapsiti, koliko komnista, pa hrvatskih orjunaša, srpskih četnika? A bit će sigurno i smrtnih presuda. To je put koji mi Vi preporučujete, zar ne?

KNEZ PAVLE
-Pokušajte radije izračunati koliko ćete ljudi spasiti!

MAČEK
-To se ne računa. Niti pamti. Malo tko će uopće priznati da je spašen. Svaki čovjek živi s osjećajem da ima pravo na život, i da se ne treba za tu činjenicu nikome zahvaljivati, čak ni Bogu. Koliko je, recimo, putnika spasio željezničar koji je u zadnji čas primijetio da je skretnica položena krivo? Tu spasonosnu inspiraciju svi će odmah zaboraviti, čak i on sam.

KNEZ PAVLE
-Trebate učiniti prvi korak! Svaki korak ima drugačiju vizuru.


MAČEK
-Ja spadam u one koji se odlučuju na prvi korak kada su već učinili posljednji. Naš sporazum, kneže, ja sam vidio u duhu prije nego što smo prvi put sjeli za stol. Kako da učinim prvi korak u rijeku kada već vidim da po njoj plivaju mrtvaci? Moji mrtvaci! Kad bih bar mogao povjerovati da Hrvatska neće na kraju rata biti na gubitničkoj strani!

KNEZ PAVLE
-U tome ste kao i general Simović. Obojica budni sanjate 1918. godinu. On - kao najveću sreću, Vi - kao najstrašniju moru.

MAČEK
-A Vi, kneže, vjerujete li Vi da će ovaj rat završiti pobjedom Zapadnih saveznika nad silama Osovine?

KNEZ PAVLE
-Vjerujem ali ne tako slijepo kao Vi. A i to moje vjerovanje samo je vjerovanje a nikakvo znanje. Velika šahovska partija tek je počela. Sve figure još nisu ni ušle u igru. Osobito ne one najveće. Amerika možda i neće, a kod Rusije se još ne zna na koju će stranu. Ja sam pitao neke velemajstore koliko poteza mogu sa sigurnošću predvidjeti. Rekli su mi, zaboravio sam koliko, ali malo, vrlo, vrlo malo. A noćas, u spavaćim kolima, nisam mogao zaspati, valjda su me psovali pučisti kada su preuzimali vlast, pa sam pročitao jednu zanimljivu knjigu: "Darkness at Noon". Još je imam u džepu. To je roman o moskovskim procesima. Da Vam prevedem što glavni junak na jednom mjestu kaže o problemu koji sada nas dvojicu muči: predviđanje poteza u politici:"Za koga se pokaže da je bio u pravu u konačnom potezu, taj je uvijek u predzadnjem potezu nužno imao krivo i krivo postupao. Ali tko je bio u pravu u konačnom potezu, to se tek naknadno utvrđuje. U međuvremenu moramo raditi na kredit i prodavati duše vragu, u nadi da će nam Povijest podijeliti oprost...."

MAČEK
-....prodavati duše vragu....

KNEZ PAVLE
-Motto prvog poglavlja jedan je citat St. Justa: "Nitko ne moža vladati bez krivnje." Može li se dogoditi, gospodine Maček, da i ne-vladanje bude krivnja.

MAČEK
-Mislim da smo se dosta nagovarali. Kako shvaćam, Vi nećete potpisati.....

KNEZ PAVLE
-Što se tiče mog angažmana, moram Vas podsjetiti da su moja žena i djeca u rukama pobunjenika. Uostalom, već mi je svega dosta. Samo želim da me puste na miru i da mirno s porodicom odem u Grčku.

MAČEK
-Ne bojim se da Vas neće pustiti.

KNEZ PAVLE
-Ni ja. Najurit će me tako da se neću stići ni oprostiti sa svojim muzejem. Žao mi je, kakve su to lijepe kolekcije i sjajni eksponati! Možda će Vas zanimati da imam i dva izuzetna Meštrovića. "Moju majku" iz 1908. i "Povijest Hrvata" iz 1932. Oba mramora. Ona prva stvar čak je nešto vrednija, a došla je badava. Onu drugu Aleksandar je uredno kupio od autora.... Da, još uvijek mislim da je "Povijest Hrvata" preskupo platio.

MAČEK
-Sad možemo pozvati Šubašića, Krnjevića, Košutića i našeg starog prijatelja generala Nedeljkovića!

Image and video hosting by TinyPic

Moj predsjedniče!

Ovaj transkript o Vašem 27. martu (dramolet predugačak a nepredviđen) priveo sam kraju. Uskoro ćemo okončati i naš ispovjedni obred. U meni ste još jedanput stekli dušu koja je spremna da s Vama podijeli sve hrvatske klevete i kletve.

A što je dalje bilo u onih jedanaest dana, koji su preostali do katastrofe? Najkraće:

Iz dana u dan dolaze u Zagreb poklisari von Ribbentropa, koji Vas upozoravaju da pazite što radite! Najbolje bi bilo da se odmah odcijepite od ovakve Jugoslavije, u svakom slučaju da se držite podalje od Beograda. Fuhrer je, kažu, uvrijeđen i bijesan kao nikada prije. Međutim, Vi se od prijestolnice niti odcjepljujete niti u nju putujete. Tjedan dana preko svojih ministara ispitujete puls Simovića: je li on zbilja spreman držati se sporazuma po kojemu je dinastija Karađorđevića priznala Hrvatima onakav državni status kakav je zaspisan u Sporazumu?

Sedmog dana dolazi Vam posljednji put njemački pregovarač, Malletke, Vi mu opet objašnjavate svoje razloge, on ih s dubokim razumijevanjem prima, ali Vam ostavlja, kao svoj dar nabijeni revolver. Vi se niste njime poslužili. Osmog dana od puča ipak dolazite na mjesto zločina; posjećujete svog nesretnog partnera Dragišu Cvetkovića i privremenim autoritetom aktualnog moćnika oslobađate ga internacije, tako da slobodno može na svoj posjed u Nišku Banju, mjesto poznato po ljekovitoj vodi, nešto slično Kupincu (Jamnička Kiselica), nešto slično Petainovom Vichyju.

Devetog dana od puča prisustvujete sjednici vlade. Čudite se premijeru koji "govori same uobičajene fraze bez ikakva političkog sadržaja: Obraz, Kraljević Marko, Kosti pradjedova itd. Bilo je očevidno da Simović želi pod svaku cijenu zagaziti u rat." Ta mu se želja ispunila. Sutra ujutro, dok ste se brijali u hotelu, počelo je bombardiranje.

Kada ste izašli iz protuavionskog skloništa, zauvijek ste se lišili potrebe da više bilo kome i bilo kada tumačite kako je Jugoslavija kao lajbek, koji je krivo zakopčan pa ga treba prvo otkopčati a onda opet zakopčati. Nisu više bile važne ni rupice ni dugmad. Lajbeka više nema. "Štuke" su ga, uz stravično zavijanje, rastrgale na komadiće. Svoju slavnu metaforu možete pokloniti kakvom seljaku da mu posluži na njivi, kao strašilo za ptice.

Poglavlje o krizi i puču ovako ste rezimirali u "Memoarima":

Mislim da je ovdje potrebno da razjasnim koji su razlozi vodili mene i moje drugove da stvorimo zaključak da uđem u Simovićevu prevratničku vladu. Iako smo i ja i svi Hrvati bili uvjereni da je prevrat od 27. ožujka proveden protiv kneza Pavla zato što je u sporazumu "previše popustio Hrvatima" (sklapanje Trojnog pakta bila je tek zgodna izlika), ipak nam nije bilo drugoga izlaza. Ne priključiti se Simovićevoj vladi značilo bi automatsko priključenje Hitleru. I bez obzira na naše demokratsko i protunacističko gledanja na svijet, bili smo uvjereni da će Hitler konačno izgubiti rat, a mi Hrvati da moramo na svršetku rata biti na strani zapadnih demokracija. Nisam u ono vrijeme mogao predvidjeti da rat neće dobiti ni Hitler ni zapadni saveznici - nego komunistički Sovjetski Savez. Da sam to predviđao, možda bi odluka moja i mojih drugova bila drugačija. U tom slučaju ne znam da li bih mogao spriječiti da Hrvatska i Jugoslavija potpadnu pod komunistički jaram. Ne znam da li bi me zadesila sudbina monsinjora Tisa u Slovačkoj. No vrlo je vjerojatno da bih spasio veliki broj ljudskih života, i hrvatskih i srpskih."

Želio bih, dragi gospodine Maček, da ovo današnje dopisivanje završimo onako kako se i pristoji starcima: prisjećanjem na hrvatsku idilu koju ja poznajem samo preko Vaših uspomena. I mog tate, naravno. Na 38. stranici "Memoara" govorite kako ste bili kao rezervist (u to vrijeme to se nazivalo "pučki ustaša") mobilizirani poslije Sarajevskog atentata.

Na sabiralištu, iza Medicinskog fakulteta, okupilo se nekoliko tisuća ljudi s pozivima. Ali nisu mogli svi taj dan biti svrstani u bataljune, ni dobiti uniforme i opremu, pa "tko nije došao u vrstu, taj je mogao ići kud je htio, s time da se ima sutradan opet na istom mjestu prijaviti. Za opskrbu tih ljudi nije bilo spremljeno ništa, nego je pukovnik Pintar dao donijeti na dvorište dvije vreće srebrnog novca, pa je svaki čovjek, koji se tamo nalazio, bez obzira je li bio udijeljen u koji bataljon ili ne, i bez ikakvog upisivanja, dobio na dlan po jednu krunu. Kako je u ono vrijeme još vladalo staro poštenje, gotovo sam siguran da nitko nije došao po dva puta da tu krunu uzme."

Danas je stanje morala u našem narodu takvo da sam gotovo siguran kako te dvije vreće srebrnog novca ne bi uopće došle do mobiliziranih građana, a volio bih vidjeti onoga koji se ne bi bar dvaput vratio po nekontrolirano izdan novac. Čak ni u sebe nisam siguran, a ja spadam u poštenije Hrvate!

Ispričavajući se što sam Vam oduzeo toliko vremena, srdačno Vas pozdravljam starim našim usklikom: Vjera u Boga i hrvatska sloga

Zvonimir Berković

- 12:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA

I TRANSRODNIH OSOBA U ETERU
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

- 11:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 29.01.2008.

Nagrada za najbolje opremljen novinski tekst 2008!

Image and video hosting by TinyPic

Paradoksalno, ali već na samom početku 2008. moguće je zaključiti natjecanje za najbolju opremu novinskoga teksta u ovoj godini.
Bez obzira što tko učinio u ovih tristotinjak preostalih dana godine, apsolutno je nezamislivo da bi itko mogao nadmašiti domet samozatajnih pregalaca "Jutarnjega lista", koji su ovogodišnji Jom hašoah, Dan holokausta, dočekali spremno, svečano najavivši još jednu radnu pobjedu - konačnu plinifikaciju Jasenovca!
Nemam snage ni za kakav daljnji komentar; evo teksta...da, i naslova!...

Datum objave 25.01.2008 15:34
Zadnja izmjena 25.01.2008 15:34


SREDIŠNJA HRVATSKA
Plin će stići još ove godine u Jasenovac
Piše: Mate Piškor
Foto: Miroslav Kiš / CROPIX

Potpisan ugovor između Općine Jasenovac i novogradiške tvrtke Plin projekt

Image and video hosting by TinyPic

JASENOVAC - Do početka sljedeće sezone grijanja sva kućanstva i zainteresirane tvrtke na području općine Jasenovac imat će mogućnost priključka na plin. Rezultat je to ugovora o dodjeli koncesije za uvođenje plina koji su potpisali načelnica općine Jasenovac Marija Mačković i Josip Vuković, direktor novogradiške tvrtke Plin projekt.

Naglašeno je da će za uvođenje plina u Jasenovac trebati sagraditi oko 24 kilometra plinske mreže, te da je zanimanje za priključak pokazalo 300 kućanstava i desetak gospodarskih subjekata.

- Cijena plinskog priključka za kućanstvo bit će 4000 kuna, a čim to omoguće vremenski uvjeti počet ćemo polagati plinsku mrežu te početi s prvim priključenjima. Potrošači mogu biti sigurni da će imati plin do jeseni ove godine - rekao je Josip Vuković. Načelnica općine Jasenovac naglasila je da je uvođenje plina neobično važno za standard, ali i za razvoj te općine jer sve ulagače zanima infrastruktura.

Istodobno s gradnjom plinske mreže u Jasenovcu i ostalim općinskim naseljima počet će projektiranje plinskog sustava u susjednoj općini Hrvatska Dubica.



Bonustrack

Image and video hosting by TinyPic

- 12:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.01.2008.

dr.Kuro Bajraktare

I Kur-Bulatov na natječaju za ganc novu kratku priču pod naslovom:

Svinjska polovica Miljenka Jergovića

Image and video hosting by TinyPic

a koja počinje s:

Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku polovicu? upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda i nemre bolivit, a onda zapita:
- A koju?
Jergović ga dugo gleda i nemre bolivit.

Kur-Bulatov

- 16:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 26.01.2008.

Bestijarij, poetske minijature

SAID: ZVIJER KOJE NEMA

Image and video hosting by TinyPic

„dieses tier, das es nicht gibt. Ein bestiarium“

Said je pseudonim Iranca rođenog 1947. godine u Teheranu, koji je kao sedamnaestogodišnjak došao na na studij u Njemačku i u njoj zauvijek ostao.

Image and video hosting by TinyPic

Osamdesetih godina Said počinje pisati i objavljivati na njemačkom jeziku pa je tako danas njemački književnik i svojedobno (od 2000. do 2002.) prvi stranac na mjestu predsjednika njemačkoga P.E.N.-centra.

Said piše poeziju, prozu, radiodrame i dobitnik je više uglednih književnih nagrada, od kojih je najnovija Goetheova medalja u 2006. Djela su mu prevedena na više jezika.

Za svoj politički angažman i osobno zalaganje za progonjene i zatočene književnike odlikovan je medaljom Hermanna Kestena.

O knjizi:

Od knjige Franza Bleia Bestiarium der Literatur (Književni bestijarij) iz 1920. god. ta je neobična zoologija postala posebnom književnom vrstom. Said ponovno oživljava žanr i stvara duhoviti, katkad gotovo nadrealistički panoptikum koji obiluje porugom, satirom i erotikom. Na svome je Bestijariju Said radio punih jedanaest godina, a kad se 1999. godine knjižica najzad i pojavila, kritika ju je proglasila najljepšom, višom ludošću kakva već dugo nije viđena, i zvjezdanim trenutkom književnosti.
To je mali, ironični leksikon sa 74 životinjska portreta, ponekad i izmišljenih životinja, koji se nerijetko pretvaraju u apsurdno-duhovite, nadrealističke sličice.
Kratkim poetskim konstatacijama o osobinama, ponašanju i navikama pojedinih animalnih bića Said stvara alegorijske psihograme koji ne skrivaju povezanost s ljudskim ponašanjima i postojećim društvenim, umjetničkim i političkim prilikama.
S malo i precizno odabranih riječi Saidu polazi za rukom upečatljivo i točno karakterizirati svoje figure - koje se od albatrosa i bakalara, preko mukarine i murine nižu sve do zebre i žirafe - i čitatelju podastrijeti skurilni svijet od jezika, ljubavi i političkog zbivanja: tri teme oko kojih se vrti njegovo djelo, za kojima stalno poseže i s kojima se znalački poigrava.
Tako se kod Saida dupin neprestano smije i čovjek bi gotovo mogao pomisliti da se tu radi o nekom japanskom proizvodu;cvrčak uopće ne cvrči; on samo pili sunce za hladne zimske dane, jež se već godinama bavi uvođenjem reda u gradski promet i kompostiranjem dvonožaca; a papagaj u pravilu služi kao akustičko ogledalo; zbog toga svaki diktator posjeduje po jedan raskošni primjerak.

Sadržaj:

Kroz 74 ironična portreta životinja, što postojećih, što izmišljenih, perzijsko-njemački liričar SAID nam najviše govori o nama samima, o gorko-slatkom životu i društveno omeđenim putanjama kojima hodimo, o katkad začudnim, a katkad prepoznatljivim osobinama koje posjeduju njegovi animalule, mukarina ili baran, a koje manje ili više obradovani prepoznajemo kod sebe samih ako su poželjne, ili bismo ih rado pripisali drugima, ako baš i nisu.
Nešto bismo zasigurno i htjeli naučiti od njegove bestijalne menažerije: od mačke koja, eto, možda niste znali, tiho i neprimjetno ispraća kovčeg svoje vlasnice, a nakon toga, preko oglasa s fotografijom, traži novoga gospodarčića i dotad se tješi likerom od malina; od albatrosa, koji se nikad ne ispričava i nikoga ne moli za naklon.
Saidov je magarac stoički humanist i izučava algebru, pijetlu je hijerarhija sveta, osim ako upravo ne sluša Leonarda Cohena, a podnoktna uš, ako se pravovremeno ne suzbije, kroz nožne prste isisava čovjeku mozak - i takva žrtva onda često postaje općinski političar. Poznato?
Kad je pirana u nevolji, utočište nađe kod kanibala, zebra izbjegava ulični promet i mrzi uniforme, dok zec svoju lošu savjest s vremena na vrijeme smiruje stranom valutom. Korisno je znati da je albatros nekada bio protestant, a da danas više ne želi imati ništa ni s državom ni s crkvom, no da se i pored toga pridržava službeno propisanog ograničenja brzine.

Isječak iz djela:

indijski kos

indijski kos nikad sâm ne ide u robne kuće.
ne čita ni knjige jer vjeruje da obrazovanje životinju previše približava čovjeku.
no u prometnom zastoju povremeno sluša pripovijetke thomasa manna.
indijski kos nije socijaldemokratski nastrojen niti je sindikalno kompatibilan.
nikad se ne javlja na telefon, no nije ovisan o vremenu te i u mraku može pjevati.
voli duge šetnje udvoje - najradije po spaljenim šumama - i pritom uvijek ide korak iza čovjeka.
živi od dijaloga i umire od monologa; većina ljudi za njega je preglasna.
tu i tamo idijski kos se upusti u podrivanje četvrti u kojima vlada tolerancija.

Image and video hosting by TinyPic

mukarina

mukarina živi samo u tami; na poziv maloljetnih majki izlazi pak na sunce, daje mlijeko i pjeva schubertove pjesme.
jednom godišnje otpuže natraške u more - po ribu koja šapće.
mukarina je analfabetkinja, jede papirusovu travu i nada se da će tako naučiti čitati i pisati.
u slobodno vrijeme guta svekolike boje kako ništa sa strane ne bi ometalo one koji se vole.
kad je uhvati hunjavica - jednom godišnje i po tjedan dana - iz usta joj izvire ljubičasta tekućina od koje žene postaju ljepše.
mukarina potječe iz onog doba kad je europa prirodnim mostom bila povezana s afrikom - stoga ona još i danas plače, lica okrenuta prema crnom kontinentu.

Promocija knjige, održat će se u srijedu, 30.1.2008. u ArtNet klubu, Preradovićeva 25, Zagreb, s početkom u 19:00 sati.

Sunset Rubdown - Us Ones In Between (Unofficial Video)

- 10:39 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2008.

GANZ NEUE NATJEČAJ!

ULAZI MILJENKO U MESNICU I KAŽE:
TREBATE LI SVINJSKU GLAVU?

Image and video hosting by TinyPic

Nakon natječaja: Ide Miljenko Jergović ulicom i..., raspisuje se natječaj s temom:

Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu? Mesar...

Mislim da je to ingeniozan i nadahnjujuć početak!
Zanimljiv je međutoa sam historijat te ideje.
Dr.Lebowski, doajen, filantrop i multimedijski pregalac, predložio je inačicu jedne moje, sada već kultne priče; poslušajmo dobrog doktora još jednom:
- Nemanja, ako dopuštaš nadogradnju tvoje crtice o mesnici. Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu.?
dr. lebowski
Što sam ja mogao drugo kazati nego:
- Ha, ha, briljantno! Ne da dopuštam, nego ćemo zajednički potpisti tu, unplugged verziju; dakle:

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda i nemre bolivit.

i/ili

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda, nemre bolivit da tako nešto čuje, jasno, i vidi, i to vrlo jasno, pa odgovori:
- Ne hvala, imamo već jednu.
Jergović ga dugo gleda i nemre bolivit.

Eto, imate sada prijeko potrebna objašnjenja, naputke i zorne primjere. I kao što monah sozrecava logosnost svake tvari u njenom večnom određenju, tako i vi pišite svoje priče. Srećno!

Image and video hosting by TinyPic

- 18:30 - Komentari (54) - Isprintaj - #

SREĆAN ROĐENDAN

DRUŽE M.

Danas je mom drugu i prijatelju Igri rođendan.
Ne mom, našem Igri, nešem je prijatelju rođendan.
Trideset i peti.
Užas. Praktički, već je tu, na pola puta.
Image and video hosting by TinyPic
Mogao bih mu čestitati rođendan na razne načine. Izabrao sam ovaj:
Čestitat ću mu pjesmom ukradenom iz danas nepostojećeg, a nekoć vrlo obljubljenog Hrama Sv.Polucije.
Napisala ju je, jasno, Luce.
Zašto je ta pjesma prikladna i posebna?
Evo zašto: mislim da je nastala sinergijski, i to ne zajedničkim radom, nego uplivom onog nečeg skupnog, patologijskog, što ne pripada nikome od nas zasebno, ali je, poput egregora ili sposobnosti orijentiranja jata ptica, svojstvo cijele te melanholične družine: riječ je o onome što utjelovljuje Antilopije, glavni junak ove pesme, koji se iz mojih komentara i Markizovih postova, preselio i u Lucinu pjesmu, i tako je putovao konačno do Igre, kao naš zajednički poklon.

Dragi moj M., Igra naš, sretan ti rođendan, uz pesmu vokalnoinstrumentalnog sastava Beirut!



A sad Luce:

Ne umem više da ćutim, Antilopije...

Ne umem više da se vladam po meri čoveka.
Otkako kuvam u kući protojevreja Antilopija, sve me neke nežne misli ophode, sve mi neke besne želje i snoviđenja dušom i telom gospodare.
Eto i jutros kad je počeo da služi ono svoje bogosluženje, nisam, matere mi više umela kako da kutlaču u ruci da držim.
Sve šerpe i svi tanjiri počeše da mi se u rukama tresu i sve sam umalo izmešala, pa sam umesto da mu kajganu na tanjir stavim, sela onako obnažena, ko od majke rođena, u njegov tanjir i kada je imao da stigne dočekah ga sa kutlačom koju u ruci gladim. Onako, kao kada se ud od čoveka gladi, razumete me, jelte?

E, moj, Antilopije, nisam umela kako da se obranim
od tvojih snažnih mišica
kada si hteo da me karaš
nisam umela da te zaustavim
već sam se telu tvome junačkom, obnevidela od strasti, podala
nisam smela, nisam smela
a sada ne umem nazad ni napred
karaj me Antilopije
karaj da slavim pravo slavlje

Ima da te teram po dvoru
ima da te ganjam i da te ufatim
da ti ženu i decu oteram
i da budem lepa protina žena
umesto ove bedne pozicije
protine kuvarice
ima da ti kuvam supe i čorbe od pičke
a ne od šargarepe
i da te u bašći crkvenoj
čekam na kolenima
ili naslonjena na bure uz tarabu
u kecelji bez gaća

Moj ljubljeni Antilopije

A sada me karaj
ilegalno
dok ne smislim
bolje rešenje

Posle ću da vidim
jel nije izgoreo hleb u rerni

pjesma je napisana u ponedjeljak, 16.10.2006. godine

Idemo, Bejrut, matervamjebem, ajmo, igrajte dečki, muzika:

- 15:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #

PODVIGOPOLOŽNIK

Vaseljena je preobražena: iskoni be Mit ili činjenica; potom Povratak cara; sada, pre Zadužbine, sledi Podvižništvo.

Tko ima uši, neka čuje, što Duh govori crkvama: Tko pobijedi, neće mu nauditi druga smrt.
Otkr. 2:11

Kao krinovi procvetali su u najzabačenijim pustinjama pre monaške zajednice, koje su ubrzo postale mesta utehe i nove nade vasceloj vaseljeni. Kako tada u drevna vremena, tako i sada monasi svojim smirenim optimizmom nastavljaju da svedoče svetu da se jedina istinska radost može naći u tajni krsta.

Image and video hosting by TinyPic

Monah tinja u noći kao sveća pred ikonom. Jeste.

Osnovni smisao monaškog života najjasnije se može sagledati u svetlu krstovaskrsnog podviga podvigopložnika Hrista, koji u svome krajnjem smirenju krsne smrti pobeđuje samu smrt i vaskrsenjem otvara dveri besmrtnosti i netruležnosti palom coveku. Zato je pravoslavni monah, pre svega, ispovednik-mucenik, koji delatno, svojim podvižnickim životom svedoci do krvi blagovest pobede nad smrću.

Njegov podvig nije samo asketski proces etickog usavršavanja, kakav nam je poznat i u drugim religijama i filosofskim sistemima, već nadasve, proces integralnog preobražaja pale covekove prirode u svetotajinskom i blagodatnom životu Crkve kao tela Hristovog. U svome neprekidnom podvigu saraspinjanja raspetom Bogu-Logosu, na krstu dobrovoljnog stradanja, monah svakodnevno umire starom coveku zarobljenom okovima bioloških zakona pale i ogrehovljene prirode, da bi još za života vaskrsao kao nova tvar, obnovljena silom Duha Svetoga. U tom procesu on suštinski postaje silom blagodati Božije, nova tvar, zasnovana na sasvim drugacijim ontološkim pretpostavkama. Monah postaje »bog po blagodati», «nebeski covek», «anđeo u telu», kao što pevaju crkvene pesme.
Sveti apostol Pavle gromko blagovesti veliku tajnu koju duboko proživljava svaka bogocežnjiva duša pravoslvanog monaha: «Sve smatram za đubre da bih Hrista stekao i poznao Njega i silu Njegovog vaskrsenja i zajednicu Njegovih stradanja SAOBRAŽAVAJUĆI SE SMRTI NJEGOVOJ» (Fil. 3, 8-1O). Zaista, za monahe je ovaj prolazni život saobražavanje smrti Hristovoj delatno ostvarenje krštenjskog zaveta, jer krstivši se u smrt Hristovu sapogrebuju se Njemu i postaju jednaki sa Njim jednakom smrću, da bi savaskrsli Hristu. (up. Rim. 6, 4-5). Zato je za monahe, koji svaku rec Gospodnju podvigom krsne ljubavi odstradavaju, samo jedno važno - postati zajednicar Hristovog vaskrsenja i sanaslednik vecnoga života - nova tvar koja kao živi kavasac besmrtnosti zakvašava vascelu grehom umrtvljenu tvar koja uzdiše i tuži u okovima greha. Na taj nacin monah tiho i nenametljivo, preobražavajući samoga sebe blagodaću Božjom sveštenodejstvuje svojim molitvama, suzama i trudovima tajnu vaskrsenja celome svetu.
Oduševljenji premudrošću krsta, koja je pred ocima sveta ludost, monasi, po recima apostola, živi se stalno predaju na smrt za Isusa, da bi se i život Isusov projavio u smrtonom telu njihovom. (up. 21 Kor. 5, 10-11). Umirući svojoj ogrehovljenoj volji dobrovoljnim i bezropotnim poslušanjem; svojim strastima – podvižnickim uzdržavanjem; sujeti svetskog života – monaškim smirenjem i trpljenjem, monasi zadobijaju istinsku slobodu, koja se ne može definisati u uskim okvirima fizickih zakona, socijalnih i politickih teorija, već jedino u sveri blagodatnog života u Hristu Isusu. Oni gube sebe i zaboravljaju, da bi sebe našli i upoznali na jednom višem nivou postojanja. Žrtvuju vascelo svoje biće kao žrtvu svepaljenicu. Veliki su to logicki paradoksi i cudesna je ovo tajna skrivena od premudrih ovoga sveta. Zato je sva silina života koja zraci sa lica pravoslavnih monaha sakrivena u tajni životvorne smrti krsne, u dubini životoistocnog groba Hristovog. A oni, koji su srcem poznali tu tajnu i krenuli bez ikakve rezerve za Gospodom, ne cakaju samo obećanje blaženstva «zagrobnog života», već hitaju da sa radošću još u ovome životu umru u Hristu da bi zadobili vaskrsenje duše i pre svopšteg vaskrsenja i tako zaživili u predukusu eshatološke stvarnosti i pre svršetka vremena. Zato su oblagodaćeni monasi provesnici besmrtnog i vecnog života koji blistaju kao parcići neba u tmini svetske doline suza.

Rascvetali krst monaški

Težak je ovo podvig, svakodnevno liptanje krvi – podvig u kome se sve prodaje da bi se kupio «biser mnogocenjeni». Ali sve te bolove i tuge monaškog krsta blaži tiha nada i radost vecne utehe, nepokolobljiva vera i uverenost u svaku rec Božiju. Gde je krst, tu je i radost koja dolazi za njim. Radost je zapravo i zacaurena u dubini krsta kao njegova najdublja tajna. Monaški krst je kao rascvetali Aronov štap, kao oživela usahla utroba Sarina koja rađa u veri po Božjem obećanju. U znaku životvornog rascvetalog krsta Gospod podiže uboge i nišce, a gorde ovoga sveta obara u stidu. To je cudesni znak koji u sebi skriva vascelu tajnu božanskog domostroja spasenja, i zato je citav podvig ovaploćenog Gospoda od vitlejemske peštere do golgotskog krsta razumljiv i objašnjiv samo u svetlosti smirene filosofije krsta. Otuda je i monaški život kao život krstonosni sav ispunjen radošću krsta, naizgled bespolodan i suv zraci velikom silinom životnog optimizma i nade. Odeveni u crnu rizu pokajanja i duboko skrušeni u molitvenom placu, duhonosni monasi su nepresušni istocnici radosti koji napajaju žedne i obremenjene duše novom životnom nadom i verom. Kao krinovi procvetali su u najzabacenijim pustinjama pre monaške zajednice, koje su ubrzo postale mesta utehe i nove nade vasceloj vaseljeni. Kako tada u drevna vremena, tako i sada monasi svojim smirenim optimizmom nastavljaju da svedoce svetu da se jedina istinska radost može naći u tajni krsta.

Preobraženjem do «Prvobitne krasote»

Monasi su duhovni ratnici koji se u neprekidnoj borbi sa strastima oslobađaju okova smrti. Svakoj strasti protistavljaju suprotnu vrlinu: stomakougađanju – post, telesnoj pohoti – celomudrenost, gordosti – smirenje ... i sve svoje želje, prohteve sahranjuju u zemlju blažene poslušnosti i samoodrecenja, dok sama blagodat Božija ne ispravi i ne obnovi grehom deformisane prirodne sile njihove i dade im njihov prirodni i bogomdani smisao i cilj. Sveti oci nas uce: «Daj krv, da bi primio Duh». I kroz ove reci projavljuje se tajna krsta – «umri savršeno, da bi živeo savršeno», savetuje sv. Varsanufije. Da bi dostigli svoj cilj ili makar krenuli ka idealu istinskog monaškog života, monasi sve svoje sile usmeruju ka tome da izađu iz okova svoga samoljublja i gordosti, žrtvujući i prazneći sebe do beskraja. Oni traže svoje istinsko «ja» gubeći sebe za ovaj svet i zaboravljajući svoje «pseudo - ja». Da bi postali istinske bogolike licnosti, otvorene u ljubavi prema Bogu i bližnjem, oni odbacuju bezlicne maske sebicne individualnosti i odricu se svojih lažnih i neautenticnih potreba, cak i biloški prirodnog sežući ka nadprirodnom, samo da bi pronašli «prvobitnu krasotu» koju nam je otkrio Novi Adam - Hristos, obnovivši pali lik starog Adama. Monah se ne bori protiv onoga što je Bog stvorio i «što dobro bješe veoma». On ne ustaje protiv Bogom sazdane prirode, već protiv sile greha koja je obolestila i otruležila prirodu otrovom smrti, osmrtivši ono što je sazdano za besmrtnost i netruležnost. Ta sila greha deformiše covekov duhovni organizam, njegovu licnost i prirodne sile unakazujući Božiji lik u njemu. Zato da bi se greh, smrt i đavo pobedili potrebno je sve žrtvovati. Gospod nas poziva; «Ako dakle, ko hoće da ide za mnom, neka se odrece sebe i uzme krst svoj». (Mk. 10, 21). U tom pozivu sadržan je celi manifest monaškog života. Slediti Gospoda ne znaci, dakle, samo umom prihvatiti Njegova moralna i duhovan ucenja, već, delati istu sudbinu sa Gospodom do golgotske smrti. Pravoslavni monah se zato ne odrice samo onoga što «ima», već i onoga što trenutno «jeste» u svom palom stanju. Zato da bi našao sebe, on cepa sve svoje i sebe samog kao krpu pred Bogom, pred ljudima i svakom tvari, te se oblaci u hristopodobno smirenje. On kao martir dobrovoljnog stradanja živo svedoci premudrost tjne krsta. Otuda su hiljade monaha, sa žarom ranohrišćanskih mucenika, ostavljali luksuz i sjaj svetske sujete i bežali u rupe i jame planinske odevajući se u rizu smirenja i poniženja, da bi ih gospod odenuo netruležnom rizom netvarne svetolsti. Sve su svoje bacili pred Gospodom, omrznuvši na sve što je pred sujetnim svetom casno i hvaljeno. Bogataši ostaviše svoje bogatstvo, carevi carstvo, mudraci svoju svetsku mudrost. I, o cuda, oni koji nekada življahu u obilju, slavi i sjaju svetske moći postadoše prosjaci i ubožjaci Hrista radi, koji u ritama, poput Jova mnogostradalnog, na đubrištu vapiju gospodu za milost. Mudraci svetski postadoše jurodivi; blagoglagoljiva usta, Hrista radi, zanemeše najsmirenijim, ali i najrecitijim molcanijem. Svi oni prezreše svet, ali ne svet jao premudru tvorevinu Božju, već silu greha koja se služi svetom kao oruđem vecne smrti i osude; prezreše truležno i prolazno da bi primili netruležno i vecno, kao dar Božje ljubavi, a ne kao licno postignuće. Ostaviše svet zaražen otrovom greha i smrti da bi ga u vecnosti nalsedili preobraženog i blagodaću vaspostavljenog. Njihovo sledovanje Hristu nije bila stvar razumskog ubeđenja, već jednog sasvim celovitog delatnog preobražaja kojim ontološki postaju autenticne licnosti kakve ih je Bog prvobitno i odredio. Čitava asketika Pravoslavne Crkve duboko je utemeljena na premisi da je pali covek svojim otuđenjem od boga otuđio sebe i od samog sebe, da je njegova licnost u palom stanju tek samo maska, tragicna karikatura grehom deformisanog lika Božjeg, koga treba pronaći i obnoviti svetotajinskim i podvižnickim životom u crkvi. Zato je asketiki život pravoslavnog monaštva, iako spolja naizgled po mnogim svojim formama slican podvižništvu nepravoslavnog Zapada i Istoka, potpuno unikatni i pociva na sasvim drugacijim antropološkim osnovama.

Sila koja se u slabosti projavljuje

Pravi monasi su istovremno i najslabiji i najaci ljudi. Sila se njihova u slabosti projavljuje. I zaista, kao što govori bogomudri apostol: «Ono što je slabo pred svijetom izabra Bog da posrami jake»., (1 Kor. 1, 27), veliki svetilnici egipatskih i plaestinskih pustinja bili su cesto prosti i jednostavni ljudi, ali u svom smirenju prozreli su premudrost krsta Hristovog i obukli se u njegovu silu. I kao što nekada, od prostih ribara postadoše apostoli - prosvetitelji vaseljenje, tako i ovi sveti starci zasijaše božanskom mudrošću. Poznavši nemoć i slabost svoga paloga bića smiriše se pred Tvorcem, i budući nemoćni postadoše svemoćni u Hristu.Jer tek onda kada potpuno izgubimo sebe i sve svoje razapenomo na krstu potpune predanosti Gospodu, u nama pocinje da deluje druga sila koja nam daje snage za ono što je iznad naših moći. Tajna velikih podviga svetih otaca nije u tome što su oni bili snažnijii i jaci od ljudi današnjeg vremena, već u tome što su se potpuno odrekli sveta i svetksih uteha predajući sebe bez ostatka Gospodu, u krajnjem smirenju i poznanju svojih ljudskih nemoći. Kada covek nije više u stanju da išta ucini, tada nastupa Bog, koji iz prašine podiže nišce i uboge koji mu neprestano vape skrušenim i umilnim srcem. U našem vremenu isuviše je malo onih koji su spremni da se odreknu sebe, da potpuno odseku svoju palu volju i trpljivo podnseu voljne i nevoljne žitijske skorbi, jer današnji covek je cvrsto oslonjen na logiku svoga racionalnog uma i na sve je pere spreman osim na to da razapne svoj um i baci ga u bezdan logicke neizvesnosti krsta. Kao nekada za Jevreje i stare Jeline, krst je i danas kamen spoticanja za mnoge ljude.

Smirenje - ključ podviga

Svi monaški podvizi: post, bdenje, uzdražanje, simoraštvo, molcanije, molitva i dr. Sami po sebi nemaju nikakvu delatnu silu i moć i nemocni su pred silom smrti. Ti podvizi se samopouzdano i proizvoljno uz razne asketske metode primenjuju u drugim religijama kao svojevrsne magijske aktivnosti, koje same po sebi mogu doneti neku tobožnju duhovnu slobodu i prosvetljenje. Pristup pravoslavnog monaha je korenito drugaciji, jer monasi sve te podvige temelje na osnovnom krstonosnom podvigu smirenja, koji je potpuno stran i nepoznat u svim drugim religijama sveta. Sveti Oci definišu smirenje kao poznanje Božje svemoći i svoje vlastite nemoći, palosti i obolešćnosti vascelog bića. Smirenje je zapravo svest i duboki duhovni osećaj da smo mi pad, a On jedini Vaskrsenje, da smo mi smrt, a On život, da smo mi mrak, a On jedini svetolost. A gde je smirenje bez ljubavi, bez straha Božijeg, bez placa i suza? Te osnovne duhovne vrline jedina su plodna zemlja na kojoj jednom posađeni pomenuti podvizi donose duhovni plod. Monah posti ne zato što je post sam po sebi spasonosan, već posteći po poslušanju, a ne samovoljno . On delatno ispoveda svoje smirenje pred Gospodom i da ne živi covek samo o hlebu, već o svakoj reci koja izlazi iz usta Gospodnjih, kao što nas je sam Hristos naucio u svom kušanju na gori. Post sam po sebi, kada nije praćen smirenom molitvom i kada se proizvoljno upražnjava može da bude veoma pogibeljan i po telo i po dušu covekovu. Monah živi u nestjažanju i siromaštvu «ništa sebi samom ne sticući niti cuvajući, sem ono što je na opštu potrebu, i to iz poslušanja, a ne po svojoj volji».» Na taj nacin on delom ispoveda da se ne treba strasno vezivati za tvar, niti nalaziti telesnu i duhovnu utehu u tvari umesto u Tvorcu. Monah ćuti ne zato što je to vrlina po sebi, već zato što sebe smatra neukim i nedostojnim da bilo šta kaže; on postaje «lud» za ovaj svet i odbacuje mudrovanje ovoga sveta zasnovano na fantaziji uma i pomislima, da bi se omudrio netruležnom premudrošću Hristovom. Mnogi sveti monasi živeli su kao neulgedni ubožjaci ispovedajući samim svojim nacinom života svu bedu unutrašnjeg stanja palog coveka, da bi se tako upodobili cariniku i ubogom Lazaru i primili njihov udeo u onome svetu. Oni su birali neudobna mesta za život, pustare, pešcare, daleko od naselja, želeći da se u samoći više približe Gospodu. Iskusni podvižnici dobro su znali da se telesni um lako saobražava okolini i da se život u luksuzu i bogatstvu cesto nesveno pogubno odražava na dušu, koja se tada teže smirava. I sv. Isak Sirin sa tugom konstatuje da nema coveka koji je u stanju da potpuno odoli iskušenjima sveta živeći u njemu. Zato su se monaška staništa uvek odlikovala prostotom i siromaštvom, ne bi li ih kako i sami uslovi života vaspitali u siromaštvu duha i prostoti uma. Ali ipak, podvig koji se najjace izražava smirenje pred Bogom je podvig poslušnosti starcu koji zapravo predstavlja istinski temelj monaškog života. To je pre svega podvig kojim smiravamo svoju volju pred Božijom voljom koja se izražava preko starca. Monah kroz poslušanje prinosi na žrtvu ono što predstavlja najveće bogatstvo palog coveka . slobodu rasuđivanja, ispovedajući delatno na taj nacin potpunu svoju prednost i povrenje pred Gospodom.
Svaki, dakle, monaški podvig predstavlja izraz dubokog unutrašnjeg smirenja covekovog srca pred Gospodom, dok ti isti podvizi vršeni bez potrebnog smirenog i skrušenog raspoloženja duše i po svojoj volji i rasuđivanju ne donose nikakav duhovni plod i srce podvižnika još više ispunjavaju mrakom gordosti. Bogu nisu potrebni naši podvizi, već srce naše koje mi svojjim podvizima vaspitavamo da otvori svoje veri Božijoj blagodati, jer Gospod nikada na deluje jednostrano bez makar najmanjeg ucešća naše slobodne volje. Zato se monah trudi ne da sam svojim silama promeni sebe, nekim instant «autentnim treningom», već da se smiri, skruši u poznanju svoje slabosti, te tako privuce blagodat Božiju koja je jedina u stanju da pobedi silu greha. Jedino «srce skrušeno i smerno Bog neće prezreti». Mnogi pravoslavni monasi nisu veliki podvižnici u postu, bdenju i drugim telesnim trudovima, ali zato je njihov umereni podvig zasnovan na poslušanju i rastvoren smirenjem i dubokom svešću o svojoj nemoći i ogrehovljenosti, dovoljan da ih uzvede u njihovom blagodarnom trpljenju svih životnih nedaća do velikih duhovnih visina. Bogu nisu potrebni jaki i sposobni, mudri i pametni, već smireni i poslušni, koji kada ih Gospod u svoje i Njemu jedino poznato vreme, uzdigne, neće božanske darove pripisivati sebi i svojim spososbnostima, već će se još više smiriti pred svojim Tvorcem, kao što plodovita voćka obremenjena zrelim plodovima, sagiba svoje grane ka zemlji. Zato kod parvoslavnih podvižnika nema one magijske poze indijskih fakira i gurua ili barokno ekstravagantnih zapadnih mistika; sve je kod njih duboko opšteljudsko, smerno i sastradalno, jer duboko osećaju i znaju da sve što cine iznad svojih moći, to cine silom koju im BOG daje, a sebe smatraju tek nevrednim zemljanim sasudima u koje je po neizmernoj i nicim zasluženoj milosti Božijoj ulivena blagodat Božja, tako da preizobilje sile bude od Boga, a ne od njih. (up 2 Kor. 5,7).

Delatni bogoslov

Monasi ne proucavaju svojim razumom neku apstraktnu «istinu» i ne govore o njoj, već odstradavaju put jedinog ISTINITOGA, put koji jedini vodi iz lavirinta smrti i truleži. Oni ne koriste svoj intelekt da bi dosegli do najdubljih tajni Božijeg otkrivenja, već smiruju sebe do zemlje. Obrezuju svoj um molitvom i rezvenjem (molitvenim bdenjem uma), jer dobro znaju da se do poznanja božanskih tajni ne dolazi analitickim i spekulativnim razmišljanjem, već samim životom u Hristu, tj. vršenjem Božijih zaposvesti, opitnim zajednicarenjem u smrti i vaskrsenju Hristovom. Zato su monasi pre svega, delatni bogoslovi koji se ne bave teologijom kao naukom već je žive svojim životom. Teologija je danas u velikoj meri sužena nba jedan logicki i filozofski sistem, udaljen od prakticnog duhovnog života i sve je ređe plod molitvenog tihovanja uma i bogootkrivenja. Sveti Oci, su teologiju posmatrali u svetlu prakticnog izlecenja duše od strasti, kao svojevrsan terapeuticki metod. Njima je bila strana svaka sholasticka sistematizacija bolosovksih saznanja. Pred svetom su govorili o božanskim tajnama tek akda su ih podvigom prakticno proživeli i svetotajinski okusili. Zato je za njih svako teologisanje bez opita ravno teomahiji. Tj. bogoborstvu. Čitajući svete Oce jasno uviđamo da bogopoznanje nije neki intelektualni gnoseološki proces već živi susret sa licnim Bogom – bogoviđenje i oboženje, dakle, jedan sveobuhvatni ontološli preobražaj, koji se ne može postići bez ocišćenja srca – «Blaženi cisti srcem, jer će Boga videti». Zato monasi ne proucavaju Boga, već, kako rece jedan savremeni duhovnik žtvuju vascelo svoje biće, da bi primili na dar ono što je božansko». Ne menjaju ljude i svet oko sebe svojim savetima i poukama, već menjajući, osvećujući i prosvetljujući seb e, menjaju i preobražavaju na cudesen nacin celi svet. Monah isunjen blagodaću, živa je ikona božja, nepresušni izvor neizrecive teologije, i najtoplije utehe tužnim i obremenjenim. On ne govori svetu o velikim teološkim dubinama, jer je svestan da se ne može razumeti tajna Božja bez prethodnog podviga pokajanja – preumljenja (suštinske promene uma – nacina mišljenja, rasuđivanja),. I da nema istinskog znanaj bez sirenja, kao ni pravog bogoviđenja bez cistog srca. Tome nas uci i sv. Maksim Ispovenik, koji kaže da je znanje bez podviga fantazija. Zato monah, pre svega svojim licnim pokajanjem, smirenjem, skrušenošću srca poziva svet vapijući: «Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko!»
Primeri svetih podvižnika nas uce da je istinskobogoslovsko svedocenje vezana za stradanje, za krst Hristov, i samo onaj koji je Boga okusio pijući gorku cašu stradanja za Hrista može i sme da prosvećuje i oplemenjuje svet oko sebe, i da bogoslovstviuje sa smelošću teologa-bogovica, koji ne otkriva Boga svojim ogrehovljenim razumom, već kroz koga se sam Bog otkriva i deluje. Dakle, samo oanj koji je Boga video «kakav on jeste» i opitno okusio «da je blag Gospod», u sili krsta i «raspeću uma», dobija blagodatnu silu koja ne preobražava i ne poucava ubedljivošću izraza već snagom duha.
Monaštvo je od velikog znacaja za savremenu teologiju jer je sacuvalo i svedoci njen starodrevni prorocki karakter – teologija koja je pre svega rec OD Boga, bogootkrivenje, a ne covekova rec i ucenje o Bogu i božanskim tajanama. Pored toga monaško predanje cuva i njen podvižnicki i isihasticki metod zasnovan na podvigu smirenja, poslušanja i molitvenog ocišcenja uma i srca, jer se živa rec istinskog bogoslovlja Duhom piše samo na tablicama ocišćenog srca. (up. 2 Kor. 3, 3-6). Drugaciji je put akademskog teologa od puta podvižnika monaha, koji se na bavi inetelekgtualnom refleksijom već molitveno bdi na dverima svoga srca. Nakon dugovremenog truda, pokajanja, suza, on postaje sposoban da svoji profinjenim i omolitvljenim umom, razlikuje božanske od demonskih energija (dejstava) i da prepoznaje pomisli ne podvragavjući ih logickom sudu razuma, već osećajući ih «po ukusu». Zato nema tologije bez duhovnog rasuđivanja, bez sposobnosti «razlikovanja duhova», niti ovoga bez prethodnog podviga ocišćenja od strasti. Ovaj teološki metod sasvim je suprotan akademskom koji se zasniva na intelekutalnom maštanju, pri kome ogrehovljeni razum, još podvigom neocišćen i blagodašu ne osvećen, sam na svoju sliku i priliku oblikuje sliku o Bogu i svetu oko sebe. Zato je koren svake jeresi i gordosti upravo u nameri da se «prepravi», po aršinima pale prirode i racionalne logike, ono što je u božanskom otkrivenju tobož nelogicno. Ovaj teološki metod potpuno je preovladao u teološkoj misli nepravoslavnog Zapada, gde je stvoren jedan veštacki jaz oizmedju asketske i akademske teo.logije. Dok prva ide u krajnost najopskurnijeg mistickog sentimentalizma, druga se pretvorila u sholasticku i naucnu disciplinu. Pravoslavni mnoasi koji su oduvek cuvali podvižnicki i isihasticki karakter boslovlja, imaju danas izuzetno veliku ulogu u ocuvanju autenticnog pravoslavnog bogoslovskog predanja.

Misionara sa stradalne ljubavi

Svedoceći svojim životom radost krsta svetu, tiho i molitveno, monah otkriva novi smisao i znacaj cele Bogom sazdane tvari. Zato monah ne prezire svet, već ga posmatra u svetlosti krsta i vaskrsenja Hristovog, u perspektivi preobražene lepote u vecnosti. Na taj nacin on daje svetu jednu netruležnu i beskrajno duboku vrednost. Svojim licnim podvigom saraspinjanja Hristu kroz podvige monaškog život, monah blagovesti novu istinu svetu – da se vrednost i smisao ovoga života i sveta može razumeti samo kada «sebe razapnemo svetu i svet sebi», kada svet i sve u njemu vozdignemo na nivo vecnosti. Odricući se sveta i ustajući protiv svih lažnih merila, odnosa i navika savremene covekobožne i antihristovske civilizacije, monah živo svedoci jednu novu i autenticniju sliku stvarnosti, sasvim drugaciju, bogocovecansku logiku postojanja, ili ikonografski receno, jednu «obrnutu ontološku perspektivu».
«Svet u zlu leži» i citava tvar se posle praroditeljskog greha pognjurila u smrt i ništavilo. Ono što je za vecnost sazdano da slavoslovi tvorca, postaje oruđe đavola, koji koristeći palog i ogrehovljenog coveka «pre-sazdava» svet, na svoju sliku i priliku i vrši prepravku Bogom stvorenog poretka, «stvarajući» preko njemu podcinjenih ljudi tzv. «Novi svetski poredak». Ne videći da je osnovni razlog «nesavršensosti» i tobožnje nepravednosti ovoga sveta upravo u tome što je izgubio svoj prvobittni liturgijski odnos sa Tvorcem i tvorevinom, pali covek se upinje da sam svojim silama preobrazi svet, da ga ucini humanijim, pravednijimi boljim. Čitava savremena evropska cifilizacija plod je ove tragicne zablude. Zato je Zapad još davno odbacio jednog «nesavršenog i nelogicnog» Boga i zamenio ga covekom humanistom, koji se jnoš lažno prikriva iza lika Hrista Spasitelja, sada već vešto prepravljenog po merilima palog coveka. Otuda toliko mnjogo akcije i reformatorskog duha na papistickom i protestatskom zapadu, toliko truda da se ljudski i medđunacionalni odnosi humaniziraju cisto ljudskim sredstvima i nastojanjima.
Nasuprot tome, duh Pravoslavlja, koji se posebno jasno izražava u mnoštvu, naizgled je pasivan prema svim kretanjima i akcijama savremenog sveta. Gledano zapadnim ocima, pravoslavno monaštvo, pa i cela Crkva okamenjeni su u tradicionalizmu i pasivnosti i ne pokazuju nimalo kooperativnosti u izgradnji «novog sveta». Svakako, ovakvi stavovi pokazuju krajnje nepoznavanje osnovnih bogocovecanskih istina koje nam je Gospod otkrio u Crkvi. Pravoslavni hrišćani, a po gotovo monasi, koji su krajnje radikalizirali svoj odnos prema ovome svetu i veku, gledaju na njega svim drugacijim ocima. U dubokom osećanju covekovog pada i cudsenosg bogocovecanskog podviga iskupljenja krsnim stradanjem i vaskrsenjem monau-pokajniku se pred ocima otkriva sva dubina mpremudrosti Božije. Čovek koji živi na prizemnom nivou svakodnevnih telesnih uživanja zauvek ostaje zbunjen pred cudesnom zagonetkom sveta, koga doživljava kao apsurd, slepu ulicu koja se završava smrću, truležju i ništavilom. U tom smislu,monasi su, ako tajanstveni služitelji svetu, pozvani da kao svetilnici svetle ukazujući jedini istinski put - put raspetoig i vaskrslog Hrista Spasitelja. Zato oni svetu daju vecnu vrednost. Za njih je svet veliki dar Božiji koji svojomm raznolikošću oblika i struktura života odražava svu punoću premudrosti Tvorca Logosa. Oni na svet gledaju kao na nešto nesavršeno, što sami trebaju da poboljšavaju, preomene i humaniziraju, već ga posmatraju u svetlosti sveopšteg vaskrsenja, kada će Gospod vaspostaviti vascelu tvar i svemu dati svoje vecno i pravedno mesto i poredak. Monah ne posmatra stvari u njihovoj privremenoj i fenomenalnoj stvarnosti bogootuđenja, već sozrecava logosnost svake tvari u njenom vecnom određenju i cilju. Zato se i ne tzrudi da svojom inteligenicijom ili fizickim sposobnosima revolucioniše svet oko sebe. Ne propoveda socijalne i politicke teorije, niti se predaje humanisitiickom aktivizmu. On polazi od sebe i menjajući sebe, žrtvujući sav svoj život na žrtveniku Božije ljubavi svojim krsnim stradanjem oblaci sebe u dobrovoljnu smrt i sahranjuje sebe kao zrno pšenicno u zemlju samoodrecenja i najdubljeg smirenja, da bi tek umrevši mnogo roda doneo. (up. Jn. 12, 24-25). Vaskrsavajući potom kao nova tvar, osvećena i obožena blagodatno zakvašuje vascelu tvorevinu. Obnavljajući sebe kao mikrokozmos u svome manastiru kao radionici spasenja i osvećenja tvari, oblagodaćeni monasi obnavljaju vasceli makrokozmos, jer je covek kao noilac lika božijeg vozglavljenje cele Božje tvorevine i sažetak cele njene logosne strukture, i u njemu se izvršava oboženje cele tvari. Zato je misija monaha u svetu tiha i nenametljiva, negova najrecitija propoved satkana je od placevnih molitvenih uzdaha skruše og srca. Ovaj smireni aktivizam potpuno je razlicit od samopouzdanog aktivizma humanistickog Zapada. Pravoslavni monah je uvek dduboko svestgan da je gospod jedini koji daje smisaamo svemu oko nas i jedini koji pobeđuje smrt. Posebno je savaki covek za monaha neprocenjiva vrednost, i to ne neki «apstraktni covek», već svaka licnost pojedinacno, koja bez obzira na svoje nacionalno porekolo nosi lik božiji na sebi. Jedan starac je rekao: «Video si brata svoga, video si Boga svoga». Monasi zato ne dele ljude na dobre i loše i ne prosuđuju ih racionalno i logicki, jer jedino Gospod poznaje srce svakog coveka. Hrišćanski odnos premadurogim ljudima ne zasniva se na rzhumu već na ljubavi. Zato monasi gledaju na sve ljude kao na licnosti u razvoju, duhovnom sazrevanjun i ozdravljenju od greha. U licu svakog coveka, pa bio on i najveći grešik, vide odraz lika Hristovog. Isto je taj lik Boižiji u njemu viće ukakažen grehom, oni mu tim više sastradavaju svojom ljubalvlju, nema bogoljublja bez covekoljublja svedoce Sveti Oci, i zato je za monahe odnos prema bližnjima najverniji barometar njihove ljubavi prfema Bogu. Svako monaštvo koje nije covekoljubivo nikako ne može biti ni bogoljubivo.To dvoje je narzdvojivo. Ali, istinsko covekoljublje se razlikuje od humanisticke filantropije koja ne pristupa coveku kao nosiocu lika Božijeg, već sentimentalisticki i nadasve utilitaristicki pretpostavljajući coveka, kao najveću vrednost civilizacije i samom Bogu i prvoverju. Ta ljubav nije licnosna već bezlicna i apstraktna i najcešće je rezultat projekcije neiživljenog samoljublja. Čoveka istinski može voleti samo naj koji je u sebi stekao JEDINOG ČOVEKOLJUBCA . HRISTA, i Hristom ljubi ne samo svakog coveka već i celu tvar. Otuda najviše covekoljublja kod najvećih hristoljubaca, svetitelja božijih, koji su cesto u najuirovijim podvizima bežali od ovoga sveta, od ljudi i naselja, da bi se najpre približili hristu, a tek kroz Hrista sastaradavali palom coveku i tvari.

Saslužitelji Hristovi u liturgiji spasenja tvari

Za razliku od obezboženog coveka današnjice koji gleda na sve oko sebe sa neskrivenim koristoljubljem i sebicnošću, monah sozercavajući tajnovitu logosnost svake tvari u božanskom poretku, prema svetu i svemu u njemu ima, LITURGIJSKI ODNOS, odnos sastgradalne i samožrtvene ljubavi , koja je podstakla i samog gospoda da se obuce u oblicije tela greha, da bi postradaoi za coveka i celu tvar koja uzdiše i tuži u raspadljivosti i smrti. Poput ovaploćenog boga Logosa koji je iz ljubavi, sam budući bezgrešan, iuzeo na sebe grehe sveta, monah, sledujući svome Tvorcu, uzima na sebe sve bolove i patnje sveta i tuži se vascelom vaseljenom. U tom smislu, monaški podvig obesmrćenja i oboženja nije individualnog karaktera, već je od opšteg i sabornog znacaja za celu tvorevinu. Oblagodaćeni monasi, obnovljeni duhom Svetim, ostvaruju u sebi ideal tzv. «duhovnog sveštenstva» na što su pozv ani i svi hrišćani. «Hirotonisani» blagodaću Duha Svetoga, oni na žrtveniku srca sveštenodejstvuju mislene žrtve – najcistije molitve za svu tvar, saslužujući tako Hristu, vecnom Arhijereju, u Liturgiji vaspostavljanja i sapsenja pale tvari. Zato njihove molitve drže vaseljenu, neprestano se uzdižući pred prestolom Božjim, kao «miris miomira duhovnog». Na taj nacin, svaki monah kao i svaki drugi hrišćanin, bio on laik ili klirik, pozvan je da bude satrudnik Hristu u delu spasenja sveta. Tako covek zauzima svoje davno izgubljeno bogoslužbeno mesto saslužitelja Božijeg.
Ali, svakako, ova sveštena služba monaha svoj najdublji izraz nalazi u evharistijskoj žrtvi koja se svakodnevno u manastirima prinosi «za sve i za sva» i predstavlja centralnuz tacku oko koje se odvija monaški život. Liturgija se u manastiru i posle samog bogoslužbenog cina prenosi i u trpezariju, u radionice, u bibiloteku, u svaku keliju i na sva poje dina poslušanja koja monasi obavljaju u bogoslužbenom poretku i raspoloženju, uz molitvu i bogomislije. Zapravo je celi monaški život, jedna neprestana božanska liturgija, u kojoj monasi prinoseći evharistijske darove kao prvine vascele tvari prinose i celo svoje biće u «kome se tajanstveno usredsređuju sve božanske sile i energije otkrivene u svetu». Zato tek u božanskoj liturgiji monah živi svoje iskonsko određenje. On molitveno posrednicki prinosi Gospodu vascelu tvar da bi se cela vaseljena u Hristu preobrazila, osvetila. Ocrkvenjujući sebe same liturgijski kroz svete tajne i svete vrline monasi kao sveštenici Gospodnji ocrkvenjuju i ohristovljuju celu Božju tvorevinu i vaspostavljaju njeno bogomdano sve šteno ustrojstvo. Zato svaka delatnost i svaki predmet u manastiru ima svoje liturgijsko mesto i ulogu i sve se u njemu obavlja molitveno i s blagoslovom. Manastir je po recima pre. Av Justina pre svega bogosluženje – evharistijska zajednica, crkva i telo Hristovo. To je radionica besmrtnosti za vacelu ogrehovljenu tvar. Svaka forma monaškog života izdvojena iz bogoslužbenog i liturgijskog poretka, gubi svoj duhovni smisao i naznacenje. Čak i najveći pustinjaci, anahoreti, uvek su direktno ili indirektno ostajali sastavi deo evharistijske zajednice maticnog manastira ili skita.
Otuda tako imperatrivni znacaj blagoslova starca i poslušanja u manastiru. Monaško poslušanje nije tek neka prakticna dosetka radi održanja potrebne discipline, već je to, zapravo, svešteni i liturgijski odnos. Jedan starac je kazao: «Uspokojio si starca svoga, uspokojio si i Boga svoga. A, uvrediš li starca svoga, znaj da si uvredio i Boga svoga. Kada se ovaj blagodatni liturgijski odnos poslušanja naruši samovoljom ili neposlušanjem dolazi do otuđenja neposlušnog pojedinca od samog Boga i blagodatne zajednice u telu Hristovom. Zato je monaški krst iznad svega krst odsecenja svoje volje, krst dragovoljne poslušnosti, žrtva na koji prinosimo ne samo svoju volju, već i vlastito rasuđivanje, nacin mišljenja. Iz ovoga jasno proizilazi da delatnog pokajanja (preumiljenja) ne može biti bez istinskog ooslušanja, ne samo spooljašnjeg . prakticnog, već i unutrašnjeg – mislenog u kome sahranjujemo u zemlju samoodricanja svoj um i slobodu rasuđivanja da bismo vaskrsli obnovljeni u umu Hristovom.
Duh monaškog predanja nemoguće je usvojiti teoretski i individualno,već jedino svakodnevnim postepenim liturgijskim urastanjem kroz tajnu poslušanja.

Ispovednici krsta Hristovog

Uloga monaštva u savremenom svetu je izuzetno velika jer ono predstavlja snagu koja preobražavajuće deluje ne samo na sam život Crkve, već i na celu vaseljenu. Iako je u današnje vreme sveopšteg idolopoklonstva i humanisticke civilizacije i kulture sve više poziva na reformu autenticnih vidova monaškog života u pravcu «humanizacije» monaštva kroz haritativno obrazovne i kulturno naucne delatnosti, u duhu pravoslavnog monaškog predanja verno se cuva autenticni lik monaškog života koji je vekovima važio i važi kao najsnažniji izraz hrišćanskog maksimalizma i ranohrišćanske siline vere i oduševljenja koji neprestano krepi i novim poletom nadahnjuje celokupni život Crkve. Čuvajući svoj starodrevni podvižnicki (asketski) identitet, pravoslavno monaštvo je u opštim uslovima sobražavanja duhu ovoga vremena, radikalno suprotavljeno nekim osnovnim postulatima i manirima covekobožne kulture. Upravo zbog takvog svoga karaktera ono je neprocenjiva riznica sveopšteg istorijskog pamćenja Crkve i živi, delatni svedok i ispovednik autenticne vere pavoslavne, njenog bogoslovlja, crkvene kulture i umetnosti i vascelog hrišćanskog etosa. Usled sve veće sekularizacije crkvenog života stvara se jedna lažna dihotomija između «svetovnog» i monaškog života. Pritom se cesto zaboravlja da otacka literatura ne poznaje ovu razliku. Duh Pravoslavne Crkve je u suštini asketski. Takav je i karakter crkvenih bogosluženja koja su se razvila na osnovu manasirskih tipika. Bez obzira na mesto i nacin svoga života svi hrišćani su pozvani da zadobiju spasenje duše, da prođu kroz «uska vrata» podviga i duhovne borbe. Nažalost, danas je mnogo onih koji smatraju da za «svetovnjake» ne važe stroga monaška pravila o postu, molitvi, i poslušanju starijem kao da su to neki tobož egzoticni anahronizmi koji nisu za sve obavezni. Upravo je zato veliki znacaj monaštva jer ono neprestano svedoci eshatološko naznacenje coveka i cele tvari i podvižnicki etos Crkve Hristove.
Monasi su iznad svega ispovednici tajne krsta koji su u sbvakom trenutku svesni da su mrtvi za sebe i za svet i žive jedino Bogom; osećaju da su sami beskrajna slabotinja ljudska, a On jedina svemoć. Svako pouzdanje u sebe i svoju palu prirodu za njih je korak u smrt, a svako odsecanje svoje pale volje i polaganje nade na Gospoda otvara im dveri novog života u vecnom carstvu Jagnjeta Božijeg. Oni tuguju, a radosni su; nagotuju, a blagodat ih pokriva; žeđuju, a izvori su žive vode božanskeutehe; ubogi su, svi sve obogaćuju; njihove male kelije, pećinice, rupe zemaljske, najlepše su palate nebeskog Cara;sramote ih i ismevaju, a oni su još slavniji; «po zemlji hode, a na nebu obitavaju; jurodstvuju pred svetom premudrošću krsta i hitaju dverima novog Jerusalima kao prvovesnici besmrtnosti. Svojim životom, svojom recju, svakim delićem svoga bića najrecitiji su ispovednici i tajnici životvorne smrti i vaskrsenja Hrista Spasa.

Jeromonah Sava (Janjić)

Časopis Sveti knez Lazar God. 1 – 1993 br.4
Strana 63 - 76

Image and video hosting by TinyPic

Milorad Pavić

Pisati u ime Oca, u ime Sina, ili u ime Duha bratstva?

U Grčkoj, na poslednjem poluostrvu Halkidika već više od hiljadu godina postoji monaška država pravoslavlja. Mnogobrojni manastiri i mnogobrojni monasi, stanovnici tih manastira, žive tamo; Grci, Srbi (čiji manastir Hilandar poseduje polovinu Svete Gore), Rusi, Bugari i drugi. Posetilac tih manastira Svete Gore (Atosa) otkriće da tamo žive dve vrste monaha: kenobiti (ime dolazi od grčke reči koinos bios što znači zajednički život) i idioritmici – samci. Jedni dakle, žive u svetom zavetu bratstva, povezani među sobom u neku vrstu komune, a drugi žive kao samci, ne mešajući se mnogo sa ostalim monasima. (Naravno da su ta dva tipa monaškog života na Svetoj Gori i da i jedan i drugi manastirski red, da ga tako nazovem, daje podjednako one retke podvižnike koji se povlače u isposnički život anahoreta). Pomenuta dva reda, međutim, imaju još jednu važnu osobinu. Stolećima već monasi opštežitelji (koji žive zajedno) i samci dele među sobom različite zanate, poslove i duhovne discipline. I ta podela ljudske veštine među njima je veoma tačno izvedena i oni je se drže

1. SAMCI I BRATSTVO

Nije lako reći kada i pod kojim uslovima dolazi do prevlasti jednog ili drugog manastirskog roda na Atosu. Ali, sigurno je da u času kada na primer, jedno pokolenje kenobita (opštežitelja) odnosi prevagu u manastiru, oni stavljaju u prvi plan svoje preokupacije. A kenobiti (opštežitelji) su najradije i po pravilu muzičari (pojci u crkvi), raditelji i zidari, ratnici (ako prilike zahtevaju), lekari i vidari, astronomi, vinogradari, pisci, jer sve su to discipline vezane za njihov red, pa ih oni forsiraju inspirisani uvek quadrivium-om između sedam slobodnih veština poznatih nam iz davnine, dakle onim od tih sedam veština, koje spadaju u matematičke discipline (matematika, geometrija, astronomija i muzika). Naravno, da uz ove discipline kolektivno negovane, posebno uz muziku ide i naklonost za scenske umetnosti, za pozorište, iako njega, naravno, na Svetoj Gori nema.

Kenobiti su predstavnici velikih narodnih pokreta svoje sredine, a kada prelaze u jeresi, često su dogmatici i ikonomrsci.

Nasuprot ovome svemu, kada jedno pokolenje idioritmika (samaca) uzme prevagu i preuzme upravu nad manastirom na Svetoj Gori, tada ovi opet isturaju u prvi plan i pospešuju svoje preokupacije. A samci su po pravilu i prevashodno slikari, govornici, zemljoradnici, pedagozi, lingvisti, ribari i navigatori. Nasuprot kenobitima, idioritmici su pripadnici širokih međunarodnih pokreta, a kada padaju u jeres, oni su idolopoklonici. Inspirisani su trivijumom između sedam slobodnih veština, što će reći da se bave usmenim disciplinama kao što su retorika, gramatika (koja obuhvata i promišljanje književnosti) i metafizika, odnosno logika.

Ne treba misliti da prevaga jednog ili drugog reda u manastiru ide sama od sebe i da verno sledi smenu pokolenja. U stvari te smene su proizvodi poraza jednih, odnosno drugih težnji u monaškom životu. Veoma mi je teško da procenim pod kojim okolnostima dolaze na snagu kenobiti, a pod kojim idioritmici. Čini mi se da kenobiti vladaju manastirom u vreme procvata i dobra zemana, a idioritmicima dopada manastir u najtežim časovima i najmutnijim vremenima, kada se pada na prosjački štap. I prema sebi samima kenobiti i idioritmici se ponašaju na veoma određen način. Idioritmici se među sobom ne znaju, a ako su pisci ne čitaju se među sobom. A kenobiti uopšte i ne opažaju podelu o kojoj govorimo. To međutim, ne menja osnovni zaključak, a to je da se pokolenja idioritmika i kenobita smenjuju dajući snagu jednom ili drugom načinu života i naizmenično prevagu jednim ili drugim ljudskim delatnostima podeljenim između samaca i opštežitelja. Tako se na Svetoj Gori veštine čoveka podeljene na dve grupe naizmenično osnažuju ili povlače vekovima čineći da čovečje umetnosti i nauke dišu podređene ritmu smene generacija. Vidimo, dakle, da uvek jedna grupa disciplina ostaje u senci postajući grupa zanimanja drugog reda. I tako, domišljamo se kao monasi, čovečanstvo neguje svoje vrline, svoje delatnosti u plimama i osekama.

2. PROMENA MONAŠKOG REDA (OTŠELNICI)

Život ne poštuje uvek ljudske podele. Dešava se na Atosu da jedan idioritmik, samac u bogu, postane zidar (što nije svojstveno idioritmiji kojoj on pripada, nego duhovnom bratstvu), ili pak jedan kenobit poliglota, što je svojstveno onom drugom redu monaha. Ne treba podvlačiti da će takvi uvek imati teškoća da ostvare svoj poziv, koji je povlastica onog drugog, a ne njihovog monaškog reda. Boraveći na Svetoj Gori upitao sam kako idioritmik postaje kenobit? Šta treba da učini monah da bi promenio red? Mora da promeni ime – odgovorili su mi – maternji jezik, da napusti manastir u kojem je dotle bio i da ode u neki drugi manastir... Ako monah nađe snage da ostvari jedan takav podvig, da promeni život i manastir, ostvariće u novoj, drugoj sredini, u drugačijem redu, svoj poziv bez muke, koju bi imao u sredini kojoj je ranije pripadao. Sa stanovišta interesa njegovog poziva on je spasen, ali sa stanovišta njegovog identiteta, njegove duše, nije, jer onaj ko ozdravi od sebe neće imati dobar kraj.

3. KNJIŽEVNI VID POJAVE

Ovde bi trebalo odmah reći da nas dalje neće zanimati praksa monaha na Svetoj Gori i drugde. Jer, sve to o čemu smo govorili, naći će se i među monasima van Svete Gore, još na Sinaju, već od početka hrišćanstva i za nas je ovde od interesa zato, što se može shvatiti kao nešto što su monasi u svojoj mudrosti poneli iz života i iz još starijih razdoblja, pomažući samima sebi da prebrode smene pokolenja i njihovih zaduženja u manastirskom životu. Možemo, dakle da sa ovim iskustvima sa Svete Gore, zagledamo u život, ne misleći više gde smo ta iskustva stekli. Na primer, u književni život. Odmah nam pada u oči da književnost ne pripada uvek onom "povlašćenom" spisku zanimanja da i ona, kao i druge delatnosti ljudske, povremeno živi u senci drugih, za taj trenutak "važnijih" zanimanja, naravno u času kada prevagu u društvu odnese jedno pokolenje "idioritmika", samaca, (sada ne više u konfesionalnom značenju ove reči) u čiji delokrug (kao što smo videli) ne spada spisateljski poziv. Položaj pisca u svojoj sredini dakle, umnogome zavisi u kojem času se on javlja i još više od toga, kojem pokolenju, "idioritmika", ili "kenobita" pripada. I može nam biti zanimljivo zagledati u književna zbivanja kroz takvu smenu naklonosti i nenaklonosti pojedinih pokolenja za književno stvaralaštvo.

Čitalac koji ne troši energiju stečenu čitanjem liči na čoveka koji se goji, jer ne troši energiju stečenu jelom. Sa piscem je drukčije. Ali, ono što povezuje pisce i čitaoce, to je pomenuti univerzalni model sa Svete Gore, koji se može protezati na sve ljudske delatnosti, pa tako obuhvata i umetnosti i nauke zajedničkim konceptom (što, uzgred budi rečeno, nismo imali još od prosvetiteljstva). Moglo bi se čak reći da se svako od nas može upitati kojoj od dve grupe pripada, samcima ili bratstvu povezanih, i dobiti odgovor koji će pomoći da ponešto shvatimo o sebi i svom vremenu, o svojim delatnostima, o svojim neuspesima i eventualnim teškoćama ili postignućima. Polazeći od opisanog modela ponašanja prilikom smene pokolenja, mogla bi se zamisliti jedna Uporedna istorija umetnosti i nauka. Posle eventualnih budućih istraživanja na tom polju, možda bi se u takvoj nekoj knjizi moglo odgovoriti na pitanja kojoj je grupi, na primer, pripadao Vilijem Šekspir, ili Servantes? Jung i Ajnštajn?...

Za početak ja bih pokušao da uočim posebne slučajeve koji se u ovakvoj podeli života i rada mogu pretpostaviti u oblasti književnosti.

4. PISATI U DUHU BRATSTVA

U ovu grupu spadaju oni srećnici koji pripadaju redu u čijem krilu se favorizuje baš ona delatnost za koju oni osećaju naklonost. Ako je o književnosti reč, to se dakle, oni slučajevi kada pisac pripada bratstvu "kenobita" i piše u duhu svoga svetoga bratstva. (Podsećam da ovde više ne upotrebljavamo izraze u konfesionalnom značenju reči). Usuđujem se da verujem da je Servantes bio među takvima i po svom vojničkom i po svom spisateljskom pozivu, slično kao što je slučaj kod Platona, ili Tolstoja, takođe vojnika i pisaca, odnosno filosofa, koji su svi mogli da ostvare svoj spisateljski poziv ne nailazeći na prepreke posebne vrste, to jest mogli su se ostvariti ne menjajući grupu kojoj prirodno pripadaju i oni i njihova vokacija. Njima nije bio potreban nikakav otac, njima je bilo dovoljno bratstvo kojem pripadaju i nije im bilo teško da se zaklinju u slabe očeve, kojih se nisu morali bojati. Tako je činio, na primer, Platon zaklinjući se u Sokrata, jednog pravog samca, sa pravim anti-edipovskim kompleksom koji ga je i odveo u smrt. Jer, šta je i koliko bio potreban Platonu piscu, ratniku i čoveku bratstva, jedan usmeni kazivač mudrosti? On mu je bio samo izgovor, predmet lažne zakletve, kao Hristos Jevanđelistima. Jer, spisateljska veština – podsetimo se – spada u oblast "kenobita" i Platon je kao čovek bratstva primenjuje lege artis i nema nikakve potrebe da je podredi veštini svog učitelja samca, pripadnika jednog pokolenja kojem spisateljski poziv i ne pripada. Čak tu veštinu, veštinu pesništva Platon napada, osećajući da na to ima pravo, jer ona pripada njemu i njegovom bratstvu, pokolenju dobro svezanom, ostavljajući da je brani Aristotel opet jedan "samac" kojem ta veština ne pripada po redu stvari i po smeni generacija, pa je Aristotel dodiruje "bespravno". Na sličan način Servantes nije morao da stvara hvalospeve svojim saborcima iz rata. Na suprot, on se poigrao jednim vojnikom stvorivši od njega u Don Kihotu najčuvenijeg ratnika sveta.

5. PISATI U IME OCA (ANTI-OEDIPUS)

Ako sa prvom grupom spisatelja tek treba načiniti podrobnija istraživanja, čini se da je druga grupa jasnija. Za početak usuđujem se da pretpostavim da je Aristotel pripadao pokolenju samaca i da je bio stešnjen između dva moćna bratstva u generaciji očeva i u generaciji sinova njegovog kolena, ukratko, stešnjen između učitelja Platona i učenika Aleksandra Makedonskog. Kao takav, on nije imao pravo na književno stvaranje po generacijskom redu, nego ga je morao izboriti, ili izmoliti od pokolenja očeva, koje je živelo u duhu bratstva, pa je prema tome (setimo se podele zanimanja kod kenobita) književni rad "pripadao" njima. Rekli smo da izmoli, ili da izbori svoje pravo na književnu delatnost. Postoje i jedni i drugi slučajevi. Ovde da se zadržimo samo na prvim slučajevima, kada se pravo na svoju profesiju mora izmoliti od moćnih očeva kojima to pravo pripada po tradiciji, u onim slučajevima naravno, kada je reč o očevima "kenobitima" onim, koji imaju "preče pravo" na književnu delatnost. Jer, iste nauke, umetnosti i veštine u rukama samca postaju vazalne u odnosu na iste te nauke i zanate ili veštine kada ih praktikuju pripadnici dobro udruženog pokolenja "kenobita", ukoliko te discipline pripadaju njihovoj sferi i ukoliko su oni, tj. bratstvo trenutno preovlađujući činilac u društvu. Postoje, dakle jasno, da su u jednom trenutku jedne umetnosti, veštine i nauke "zabranjene" jednoj grupi ljudi i predstavljaju privilegiju jedne druge grupe ljudi. U takvom položaju pisac koji se kao Aristotel našao u procepu između dve moćne generacije "kenobita" kao između čekića i nakovnja, može kao "idioritmik" da se odluči da u svom izmoljenom spisateljskom pozivu (na koji generacijski nema pravo) počne da piše "u ime oca". To su slučajevi u kojima se kod pisaca javlja antiedipovski kompleks.

To nije slučaj zaklinjanja i slabog oca, kao kod Platona koji se zaklinje u Sokrata. To je slučaj zaklinjanja u jakog oca, kao što je slučaj sa Hristom, koji je pravi primer antiedipovskog ponašanja. Na kraju XII i početkom XIII veka na Atosu su živela dva monaha kasnije proglašena za svece srpske pravoslavne crkve, otac i sin. Otac, Nemanja, bio je čuveni ratnik, osnivač srpske carske dinastije Nemanjića i vladar srpske države. Njegov najmlađi sin, princ i kasnije svetitelj Sava bio je podignut u senci svog svemoćnog oca. Monah od svoje mladosti Sveti Sava je postao jedan od najvećih pisaca srpske književnosti. Polazeći od zanimanja i usredsređenja dva svetitelja, može se zaključiti da je Nemanja morao pripadati (prema šemi koja je ovde data) pokolenju koje je čvrsto bilo vezano u bratstvo dok je njegov sin mogao biti jedino "idioritmik" i to ne u manastiru, nego po generacijskoj pripadnosti. Problem se pojavio u času kada se princ i monah Sava odlučio za književno delanje, koji je posao "kenobita", dakle jedne grupe ili pokolenja kojem Sava nije pripadao, niti mogao pripadati generacijski. On je, dakle, počeo da se bavi jednom umetnošću koja ne pripada njegovoj krvnoj grupi "idioritmika", nego krvnoj grupi njegovog oca i vršnjaka njegovog oca, bratstvu. Sveti Sava imao je dva puta pred sobom. Mogao je odbiti poslušnost ocu i mogao mu se prikloniti. Izabrao je ovo drugo. Podredio je svoju književnu vokaciju "idioritmika" književnim vokacijama i ciljevima očevog bratstva "kenobita" izražavajući na taj način antiedipovski kompleks. Žrtvujući svoju individualnu vokaciju spisatelja "idioritmika" interesu zajednice, Sveti Sava je stavio svoje književno delo u službu slave svoga oca i dinastije Nemanjića, pomažući obnovu srpske države u XIII stoleću koja nas je dovela u XIV veku do carstva. A svoj manastir Hilandar na Svetoj Gori ustrojio je po ugledu na "kenobitske" grčke manastire i dao mu tipik sa opštežićem...

Zahvaljujući ovakvim zaključcima mogli bismo načiniti još nekoliko koraka na ovom putu punom pretpostavki.

6. PISATI U IME SINA (OEDIPUS)

Možemo sada postaviti pitanje šta bi postao Sveti Sava da nije podredio svoj spisateljski poziv opštim interesima, interesima svog oca i interesima očevog bratstva "kenobita"? Mogao je izabrati teški put nepristajanja na podređenost svog književnog poziva potrebama monaha "kenobita" koji su se književnim poslovima bavili po pozvanju, kao svojim zvaničnim zanimanjem. A među tim monasima se nalazio i njegov otac, Nemanja, i sam pisac. Sveti Sava je dakle, mogao birajući taj drugi put iskazati svoj edipovski kompleks. On to nije učinio. Ali, ima ih koji jesu. Tako dodirujemo pitanje Šekspira. Treba reći da Šekspir veoma dobro pristaje uz sve osobenosti onih pokolenja koje smo nazvali "idioritmicima" ili samcima. Iako je povremeno morao činiti usluge i pohvale pokolenju "kenobita" dobro združenom u bratstvo, on je uprkos svemu sačuvao svoju književnu samobitnost. Šekspir je bio – prema mom utisku – onaj najređi koji nije hteo da podredi svoju književnost književnim naporima svojih starijih savremenika "kenobita" udruženih u bratstvo. To su oni retki slučajevi, kada monah izabere veštinu onog drugog monaškog reda, ali ne prihvata vazalnost koju takav položaj donosi, i plaćajući izuzetno visoku cenu, ostvaruje svoj poziv uprkos prilikama ne pristajući da podredi svoju disciplinu ili veštinu istoj veštini negovanoj u krugu koja se oseća – da tako kažemo – pozvanim da je neguje i doživljava je kao svoje vlasništvo.

Kada je reč o Šekspiru, jasno je da su njegovi savremenici učinili sve da ga bace u zaborav. U zaključku mogli bismo reći da je književnost bila prava vokacija Šekspirova, ali nije bila, niti je mogla biti prava vokacija njegove samačke generacije "idioritmika". Šekspirovi soneti se mogu u tom smislu tumačiti i razumeti. Što se "kenobita" njegove epohe tiče, oni nisu nikada oprostili Šekspiru što je uspeo da bude najveći među pesnicima i piscima ne pripadajući njihovom bratstvu čija je književnost bila privilegija. Trebalo je da to postane neko između njih. Neko iz bratstva. A ne samac. Uz to, Šekspir je ušao još u jednu oblast privilegisanu samo za moćna bratstva. Ušao je u pozorište i više nikada nije do danas izašao iz njega. I to se moralo platiti "kenobitima". Jer, samci po prirodi stvari nemaju mnogo zajedničkog među sobom, oni se među sobom ne čitaju kada su pisci, i oni se obraćaju isključivo budućim pokolenjima, pišu u ime Sina, a ne u ime Oca ili u ime Svetog Duha svog bratstva. Pisati u ime Sina, međutim, ne znači da će razumevanje i prihvatanje naići brzo, ukoliko do toga uopšte dođe. Obično se između dva pokolenja "kenobita" nalazi jedno pokolenje "idioritmika" – samaca stešnjeno između bratstva očeva i bratstva svoje dece. Treba, dakle, imati na umu da u odnosu na sinove postoji isti problem koji pisac ima i u odnosu na očeve. Nije svejedno za vas kao spisatelja da li pred sobom imate jedno pokolenje "slabih" sinova ("idioritmika"), kakvo su pred sobom imali pobednici u Drugom svetskom ratu (oni su ga dobrim delom i načinili "slabim" i generacijom usamljenika) ili jedno pokolenje jakih, dobro udruženih sinova, kakvo smo pred sobom imali mi, rođeni oko 1930. godine, koji smo bili premladi za rat, a prestari za 1968. godinu koju su stvorili naši sinovi. Pobednici u II svetskom ratu proizveli su jedno do dva pokolenja nas, "idioritmika", "slabih sinova", i držali su nas u pokornosti sve dok nas nije definitivno potisnulo sa scene jedno novo pokolenje "kenobita", "sveto" bratstvo iz 1968. godine. U Nemačkoj pak, u Japanu, Italiji rat i poraz u ratu izveli su na scenu 1-2 pokolenja "jakih sinova", koji su se mogli udružiti u bratstva neometani od očeva, gubitnika u ratu i stvoriti nemačko, japansko i italijansko privredno čudo. Oni su za pokolenje bili mlađi od onih ljudi koji su vodili zemlje pobednice Drugog svetskog rata.

Književnost se, naravno, kao i sve ostalo kroz to prodevala i samci su morali izmoliti, ili izboriti kod jakih očeva i jakih sinova pravo na književni život, ukoliko su se opredeljivali na taj put. Tu se istorija, naravno, samo ponavljala.

Možda su najzanimljiviji slučajevi kada se nađu u istom razdoblju jedan "jaki otac", "kenobit", moćnik, političar i vojnik, kao što je bio slučaj sa Tolstojem ili Geteom, a u prethodnoj ili potonjoj generaciji, dakle u generaciji "slabih očeva" ili "slabih sinova" "idioritmika" veliki pisci, uprkos tome što njihovom redu ne pripada lege artis spisateljski poziv, kao što je bio slučaj sa Dostojevskim ili Helderlinom. Po analogiji sa ovakvim parovima trebalo bi tražiti i "jaki" "kenobitski" par Šekspiru, dakle nekog pisca kojem je pripadao (ali se nije ostvario) paternalistički odnos nad Šekspirom i ko nije uspeo da mu nametne svoju književnu volju, kao što to nisu uspeli Tolstoj sa Dostojevskim ili Gete sa Helderlinom.

Možda se u takvim pojavama "parova" ostvaruje novi zakon hebrejske hermetičke misli koji nalaže da se svako posvećivanje u vrhunsku tajnu obavlja udvoje.

7. PISATI U IME SVETE DEVICE MAJKE

Čitalac će se s pravom upitati zašto ovaj deo nije zastupljen u naslovu članka kojim se bavimo. Odgovor jer jednostavan: monasi na Svetoj Gori, iako je ona posvećena Bogorodici Trojeručici, nisu, prirodno, mogli u okviru svoje podele ljudskih zanimanja i generacijskih smena, uvrstiti i ženu, kojoj pristup na Svetu Goru nije dopušten. S druge strane, ni ja sam sve do danas nemam odgovor na to pitanje koje je na Svetoj Gori ostalo otvoreno. U smeni pokolenja, u poslovima "kenobita" i "idioritmika", ulogu žene je teško nazreti. Kojim ritmom se odvija njen život, nažalost još uvek stavljen u senku preokupacija čoveka? Čini mi se da na ženu ne bi mogla da se primeni ova monaška podela, iako su mi mnoge čitateljke Predela slikanog čajem govorile da se osećaju kao "samice", a nijedna da se oseća kao deo bratstva "kenobita". Razapete između "jakih očeva" i "slabih sinova" ili u nekoj drugoj generaciji između "jakih sinova" i "slabih očeva" one su uvek morale voditi računa i o "slaboj" strani svoje porodice (što ne znači da su bile na njenoj strani). možda bismo mogli reći da je i u književnosti kao i na Svetoj Gori, žena najprisutniji i najodsutniji činilac. U tom smislu čini mi se da pisci do sada nisu u dovoljnoj meri polagali račun pred sobom i pred svojim čitaocima za koga pišu i koje mesto u njihovom pisanju ima ženski čitalac. Izvesni pisci, međutim, i kod nas i u svetu, bili su smatrani "ženskim piscima". Takvi su kod nas Vojislav Ilić, Jovan Dučić, dakle pesnici, ali takvim je smatran i pisac ovih redova, koji se prevashodno bavi prozom. Znam za jedan slučaj da je jedna osoba ženskog pola sanjala čoveka koji je istovremeno oplođava sa svih strana, kroz sve pore njenog tela i da je taj čovek bio pisac, kojeg je ona doduše, poznavala, ali nije nikada imala nikakvih bližih dodira s njime. To je bila neka vrsta "potapanja u književno seme", vrsta oplođenja bez defloracije. Možda bi se takođe moglo reći da u jednom drugom smislu svaka knjiga ima oca i mater svoju i da je za pisca dobro da promisli ko je otac, a ko je mati njegove knjige. I da se seti, da pored žena spisatelja, koji pišu u ime svoga oca, sina i duha bratstva ljudi, i one i on pišu i u ime svete device Matere. Da se seti čuvene zaštitnice Svete Gore, Bogorodice Trojeručice, čija treća ruka, kao što je poznato, pripada jednom od najvećih pesnika čovečanstva, Jovanu Damaskinu.

*

Umesto zaključka rekao bih da model ponašanja o kojem je ovde bilo reči, pomaže, čini mi se, da uočimo odnose između umetnosti i nauka u protoku pokolenja. Monasi sa Sinaja i Atosa možda su otkrili jedan mali "sistem Mendeljejeva" u oblasti van hemije, u oblasti koja obuhvata brojne ljudske delatnosti, među njima i književnost. Ali, istraživanje ovih složenih odnosa zahteva više od dvadeset godina. Mi ćemo, dakle, prepustiti taj zadatak XXI veku zajedno sa ostalim pogrešnim ili pravim porukama naše epohe.

Ako naši potomci u XXI veku budu pročitali ove redove oni će, međutim, reagovati ili kao "kenobiti" zaključujući da ta priča o dve grupe nema značaja jer za njih podela na generacije ne postoji. Ostali, "idioritmici" XXI veka, reći će da je sve to potpuno tačno, ali osim toga neće učiniti ništa, i napustiće slučaj bez razmišljanja, jer idioritmici se nikada uzajamno ne potpomažu.

Zašto bi onda podržali hipotezu jednog idioritmika iz XX veka, hipotezu Milorada Pavića?

- 04:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 23.01.2008.

THE END

Image and video hosting by TinyPic

- 02:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 22.01.2008.

ANTOLOGIJA

Može se slobodno kazati da je regnikolarni litererni konkurs

'IDE MILJENKO ULICOM...'

završen.
Jer, pobjednike smo dobili: bolje od ovoga naime ne mere!
Obilje je izvanrednih radova, proznih i poetskih.
Sredstva se nisu birala: aliteracija, hiberbaton, zeugma, opkoračenje i trohej, invektiva i mise en abîme..pravi Turnir liepodušja!
Iako smo svi šampioni, neki će u svoje radne sredine i obitelji otići ovjenčani lovorikama i zavišću: da ne zlorabim vaše strpljenje, proglasit ću pobjednike Prvog jubilarnog poetskog takmičenja: "Ide Miljenko ulicom...":

Prvu nagradu "Smrda, ba, puhove", kao Trojica, rastrojili su Hero, Leb i Neptunalije. Sasvim zasluženo.
Posebnu nagradu za prozno delo, kao debitant, osvojio je Svijet u boci.
Nagradu za pjesmu i ples odnosi Marole.
Za (be)životno djelo nagrada "Zlatno meze", dodjeljuje se Markizu aka Inhibitoru, bez suviše objašnjenja.

Pročitajmo sada ta besmrtna štiva:

Image and video hosting by TinyPic

SMIČIKLASJE

Ide Miljenko ulicom, zamišljen i sam pa se, onako smotan, spotakne o vlastitu misao. Prospe se naš NAJPOZNATIJI KNJIŽEVNIK Miljenko snijegom pokrivenom ulicom koliko je dug i širok. S druge strane ugleda radnika pregaoca sa lopatom u ruci kako se svojski trudi učiniti prohodnim pješačke koridore.
-Jebem ti ovakav Grad - pomislio Miljenko otresajući snijeg sa svog krombi kaputa te zaviče na radnika:
A RALICA???
Vidje radnik pregaoc da mu ljutiti gospon nešto dovikuje pa ga upita:
- Nešto ste rekli gospon?
A RALICA? Gdje vam je b a ralica?
- Eno ga kući, piše, vrijedno piše. Bilo bi i vama pametnije da slijedite njegov primjer umjesto da šetate snijegom zavijenim ulicama.
Miljenko Jergović ljutito frkne a odmah potom osmijeh mu zatitra na vidljivom dijelu lica:
- Zna me!!! Radnik pregaoc me pozna.
I ode Miljenko Jergović ulicom, zamišljen i sam....

Herostrat 17.01.2008. 09:02

MOZAK

Ide Miljenko Jergović ulicom, u sumrak, na Duhove, kad odjednom golub mu se posere na rame. Kud baš meni na rame, pomisli Jergović.

Kud baš na moje rame, a ne na tuđe? Rame je blizu mozga, a mozak je meni ono što je Madonni guzica. Moram osigurati svoj mozak, do đavola. Očito je da netko iz čistog jala dresira golube da seru na glavu Miljenka Jergovića! Tko li želi Hrvatskoj toliko zla? Da nije Aralica? Ili Zima? Da nije Houellebecq?

Miljenko Jergović, najveći hrvatski pisac, preminuo uslijed sepse prouzrokovane golubljim govnom - ne bi izgledalo dobro u lektiri. Napisao sam previše toga da me upamte po golubljem govnu. Moram priznati, tko god se odvažio, mudar je strateg. Što mi je činiti? Što bi učinio Ivo Andrić? da napišem anegdotu o tome za Auto magazin? Istražim tko se sve posrao na ramena medijskih zvjezdica pa uvalim to Graziji?

Ili da... Možda da osiguram svoj mozak? Zašto bih ja trebao osigurati svoj mozak? Zašto se nitko do sada nije sjetio osigurati moj mozak? Moj mozak bi trebao biti na UNESCO listi, to je živući spomenik kulture. Što je dobro dala neka katedrala? Zaklon od kiše, u najboljem slučaju. A moj mozak... Moj mozak. Eh, moj mozak. To je mozak, Miljenko, to je pravi veliki mudri mozak skriven iza neukrotive grive. Kakav ja mozak imam, brate mili. Ne bih ga mijenjao ni za jedan tuđi. Zšto me to nitko ne pita? Glupi novinari, kopipejst generacija.

Dresirajte vi svoje golubove, vi jalni mali ljudi. Ako će vas to spasiti. Ako će vam to ublažiti mizeriju svakodnevnice. Za sve okrivite Miljenkov mozak. Tu ste najjači. Najjači ste kad drugog treba okriviti. Sve ste mi mogli oprostiti, ali uspjeh nikako. Ma dresirajte bengalske tigrove, dresirajte slonove i kobra zmije, morske pse, pirane, divlje pse, konje, zečeve...

Ali nećete me preplašiti!

dr. lebowski 17.01.2008. 10:56

KUBURA

Ide Miljenko Jergović Jergović ulicom sav pesinav i deverli glave. A deveri ga koliko još hrsuza ima u dunjaluku (Zagreb op.p.).
No kad skrene dilber u bezistan, dođe mu merak; naleti Miljenko na dućan (tur. dükkân), koji je bezbeli, prodavnica oružja.
Pa gleda on kuburu kroz otvoren pendžer, a gleda kubura njega. I sve tako ašikuju Miljenko i kubura i sve tako igra Miljenku srce junačko, a i brk i brada mu...
Zlata vrijedi ova Kubura, misli se junački hrabro, koliko ću sad tek glava moći tjedno ustrijeliti.
Pa kroz otvoren pendžer zaište kuburu.
A hrsuz će zagrebački:
"Evo ti efendija. Ubij se."

Neptunalije 18.01.2008. 12:25

Image and video hosting by TinyPic

LUPUS IN FABULA

Ide Jerga ulicom pa nastavi kroz kupus
a za njim vuk Lupus
trči Jerga sad kroz kupus
a vuk Lupus voli svinjske glave ukus
šprinta Jerga sad kroz kupus
ali brži je vuk Lupus
skvik
jebiga

Marole 18.01.2008. 21:17

Image and video hosting by TinyPic

Izgledao je malo čudno u kaputu crnom, kupljenom prek veze

Ide Miljenko Jergović ulicom sav kićen , u finom novom kaputu sa zabačenim šalom. U ustima mu cigaršpic, onako ga dostojanstveno drži, kao neki mladi turski beg, koji se vraća s uspješnog ašikovanja. Ide Miljenko i smišlja novi roman, velik će to roman biti, o beskućniku koji je umro u noćnom tramvaju linija br 34, negdje između Frankopanske i Glavnog kolodvora. I nitko baš nitko od putnika nije primjetio da je čovjek umro, svi su mislili da je pijanac koji spava i u tramvaju se grije. A tko bi od tih klinaca, koji se vraćaju s noćnog pijančevanja, te dječurlije u Iron Maiden i Biohazard majicama mogli pomisliti da je to Vahid, a i da znaju da je Vahid, kao da bih to i zanimalo. Jer Vahid je počeo kružiti tramvajima još prije nego što se neki od njih rodili, a kojeg je čudna igra sudbine, za koju u ovoj priči nit imamo mjesta nit vremena da je ispričamo, dovela u Zagreb, a koji je prije rata bio generalni direktor jednog uspješnog bosanskog privrednog giganta. Moćan je bio Vahid, neka vrsta socijalističkog bega, nisi u mjestu iz kojeg je Vahid bio, zaposlit ikoga od rodbine, a da ne dobiješ Vahidovov blagoslov. A što sada, sklapa u glavi rečenice Miljenko, završio je ovdje gdje je bio nitko i umro kao ništa, dočekali su ga mrtvog jutarnji vozači ZETa, ljuti jer se još i s mrtvacem moraju u zoru baktati. I samo će poneki beskućnik iz prenoćišta Crvenog križa primjetiti da Vahida više nema, i trajat će to dva dana, jer skitnicama nije suđeno da o drugim tužnim sudbinama razmišljaju, i svoje im je previše.

I zanio se on tako u misli, kad ga prenu neki glas Pa gdje si ti Jerga prijatelju?. Kad ono Edo Popović, obučen sav u nekakav prastari traper i dronjke, zarastao i ispijen, kao da je u istoj odjeći još od kad je 77 zapalio prvi joint. Vidjevši Jergu u skupom DiCaprio kaputo, Edo se sav prenerazi - MIljenko pobugu pa otkad se ti tako hohštaplerski odijevaš. I bi Miljenko nuegodno, kao da se on što nove skute ima Edi opravdavati mora, vidje da ga Edo blijedo gleda i šuti šuti dugo, pa kaže.
Pa eto, krenulo me u kladionici, pa sam si odlučio nešto priuštiti. A još od mojih sarajevskih dana, oduvijek sam sanjao kako ću imat jedan kaput u kojemu će se osjećati kao agramerski gospodin.
Sumnjivo je sve to Popoviću, viri mu suhonjava glava iz izlizane dolčevite, pa nakon toga reče Ali otkad se ti to kladiš moj MIljenko? Ja te kao hazardera ne znam.

Otkad sam pročitao Hazardski rječnik odbrusi Miljenko i produži brzim koracima dalje k svom dijelu grada, izbjegavajući daljna neugodna pitanja te ostavivši Edu da se sveudilj čudi i stoji sam na ulici kao u nekoj davno odsviranoj hipi baladi.

svijet u boci 17.01.2008. 17:29

Image and video hosting by TinyPic

ANTOLOGIJSKA PRIČA

Ide Milenko Jergovićevom ulicom.

inhibitor 17.01.2008. (15:17)

- 00:40 - Komentari (32) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.01.2008.

Ide on ulicom i treći dan...

Image and video hosting by TinyPic

Marole

LUPUS IN FABULA

Ide Jerga ulicom pa nastavi kroz kupus
a za njim vuk Lupus
trči Jerga sad kroz kupus
a vuk Lupus voli svinjske glave ukus
šprinta Jerga sad kroz kupus
ali brži je vuk Lupus
skvik
jebiga

18.01.2008. 21:17

Markiz

5 STVARI KOJE STE ŽELJELI ZNATI O MILJENKU, A NISTE SE USUDILI PITATI

Hodio sam ulicama i nabasao na Milenka.
- Dobar dan klasiče, želite li ispuniti ovaj upitnik?, protisnuh.

Jerguson je izvukao pero iz šinjela i ovako napisao:

1. Milenko mrzi ljude. Sve je počelo kad su mu hiligani (zato jer su živjeli na brdu) u djetinjstvu oteli omiljenu igračku koju je u svojoj nestašnoj zaigranosti sakatio. Bila je to najdraža maca iz šestog okota moje bestidno spolno aktivne mačke Mimi koja se parila sa svima. Prvo ju je jebao susjedov pas Anto kojemu se glavić ukliještio u njezinoj pohotnoj rupici pa je morao intervenirati autolimar Branimir, razdvojivši ih brenerom s kojim je običavao šuriti svinje i besplatno depilirati brkove gojaznih žena u zamjenu za nekakve nastrane igrokaze u kojima je glumio pekaricu koju uzbuđuje kad netko mijesi tijesto za kruh na njegovim mošnjama koje mu potom zajedno sa svježim tijestom srolaju u štrucu koju halapljivo prima u svoj analni otvor. Mimi je okotila užasne mačiće koji su me u svojim izmučenim licima neodoljivo podsjećali na susjeda Branimira, imali su pseći rep i kožu iz koje je rasla brada pa sam ih često zarezivao britvom, nemušto se pripremajući za dane mladenaštva, prvih stidnih dlaka i prvih brkova koje je valjalo odstraniti kako bih nanio lagani sloj bijelog pudera koji bi dodatno isticao moju ljepotu.

2. Izgubio sam nevinost s lešom. Nakon što su me časne sestre ulovile u protuprirodnom bludu s magarcem na otoku Visu i uvjerile da to nije ništa strašno jer Bog ionako pod gubitkom nevinosti podrazumijeva samo općenje s osobom suprotna spola, uputio sam se u grad kako bih si pribavio žensku. Stajala je izgubljeno na trgu zato što joj se frendica nije pojavila da idu na Labuđe jezero u HNK. Ugledah nimfu i odlučih je snubiti. Pozvao sam je na piće i potvrdno je kimnula. Naravno da nije primijetila kako joj ubacujem omamljujuće sredstvo u piće. Dok je još bila pri svijesti odvukao sam je u zelenilo Štrosa koji je u tom trenutku bio prazan. Prvo sam joj strgnuo traperice na kojima su ostale slijepljene bijele pamučne gaćice s uzorkom ružičastih medvjedića. Nisam se mogao uzbuditi na njezino komatozno lice pa sam si zabio tehničku olovku u guzicu na što je prostata odmah reagirala uputivši impuls odobravanja prema ukrućenom penisu. Penetrirao sam mahnito, čak me zabolio kurac i imao sam osjećaj kao da izvrnutom kožicom stružem po šmirgl-papiru. Puknuće njezine opne prouzročilo je neki mizeran zvuk, nalik osrednjem prdcu, sukrvica mi je štrcnula u kosu i nisam se mogao načuditi tom idiotskom ritualu u kojem sam sudjelovao. Šamarom sam je pokušao motivirati da se pomakne, no odgovora nije bilo. Shvatih da je preminula zbog prevelike količine omamljujućeg sredstva kojim sam je pogostio. Zakopčao sam šlic i odšetao u noć.

3. Moje omiljeno cvijeće su maćuhice.

4. Trenutno sam u prvoj fazi Montignac dijete zato jer volim posrati mehko govno:
kruh od 100% cjelovita brašna 35
suhi grašak 35
mliječni proizvodi 35
voćni sladoled (sorbet) 35
suhi grah 30
leća 30
slanutak 30
cjelovita tjestenina 30
svježe voće 30
voćna marmelada bez šećera 30
crna čokolada (>70% kakaa) 22
fruktoza 20
soja 15
zeleno povrće, rajčica, limun i šampinjoni < 15

5. Imam jedan pomalo neobičan hobi. Subotom obilazim glavne gradske prometnice gdje skupljam izgladnjele dječake lutalice (križanje Vukovarske i Držićeve). Vozim ih u svoj planinski brlog gdje im dajem mnogo hrane. Potom im govorim je posve prirodno malo pozirati jer sam pored urođenog kanibalizma i konceptualni umjetnik.

Srolao sam toaletni papir s njegovim odgovorima i krenuo prema agenciji PULS.

18.01.2008. 21:27

Catma

Ide Miljenko Jergović ulicom.
Možda hoda. Malo kljakavo jer ga je Srda opet svojom malom pesnicom udarila u jaja.
" Rekao si da ću slavna da postanem, to si rekao....samo malo da se strpim mrtva, da ćeš da me ubiješ svojom penkalom i siluješ mrtvu, ali da će moja slava da bude posthumna i vječna"
" A viiidiiii saaaaad!", ridala je Srda neutješno.
" Sve si zasrao s onim blogom, sve!
Rekao si da samo malo treba da pretrpim za slavu i hvalu mog vjećnog imena, da će kad me napišeš cijela država u transu lelujati i moje ime pojati na melodiju od " Kuje Mujo konja po mjesecu" , rekao si i da ja neću više stajati i prosjačiti anonimna na uglu naše ulice već će svi da me čitaju, a onda ćemo lako da napišemo zajedno roman pod pseudonimom Srda Kapurova "
" Ti lažove !" vikala je mala Srda sada već pomalo histerično.
" Hrvati ne čitaju! Trebao si znati da Hrvati ne čitaju i da ne daću i dalje da ostanem anonimna već da će me i oni malobrojni spominjati u vrlo negativnom koneksatu jer je onaj Nemanja sa bloga napravio kontest u kontekstu tvog popaljivanja motiva sa Patologije"
" Ali ja n-ne čitam blogove..."....uzmucao se Miljenko ustuknuvši poslovično muški pred tornadom ženske uznemirenosti što je jadna i mala i mrtva i verbalno izjebana i anonimna i marketinški posve upropaštena.
" Je, a kad sam ti ja rekla da Hrvati ništa ne čitaju..." reče Srda srdito.
" Ali ja nisam..." pokušao se Miljenko izvaditi
A onda je naglo ušutio i počeo polako uzmicati pipajući kvaku s unutarnje strane vrata uličnog WC-a pitajući se gdje je kvaka, gdje su vrata za izlaz i zašto je tog jutra išao ulicom i kako se našao zatvoren u tom klozetu?
" Što si mi u kavu stavila ?" prošaputao je onemoćalo.
" Ništa naročito, Miljac."
Recepat koji sam skinula s jednog bloga"....
Miljenku je polako krenula mjehurava pjena na usta.....
" Kojeg bloga, Alaha ti ? "
" Onog kojeg nisi čitao..."
" Aha, tog..."
" Da...tog...još samo malo pa će tvoja bol da umine, a onda ćemo da se sretnemo na onome svijetu, na onome blogu...a kad budeš ovako mrtav i trul kao ja...e ONDA ćemo da tek da te nabijemonakurac!"

18.01.2008. 23:10

doktor Jatogen

HAJDE DA ME VOLIMO

Ide Miljenko Jergović ulicom, laka koraka, sav ozaren; subotnja je zora, na povratku je sa zabave u sklopu promocije svoje nove knjige "Ljubav u doba Turaka", pripit je i osmijan, prisjeća se događanja: hiljadu je ljudi bilo na zabavi, ćeifilo se na hiljadu načina, Sodoma i Gomora, ljudi moji - ali nije cijelo vrijeme bilo tako: počelo je ponešto ukočeno, samu je promociju odradio zlovoljan, neki su nepoznati likovi sa sumnjivim novinarskim akreditacijama ulijetali sa sarkastičnim pitanjima poput "ne mislite li da je hiljadu kartica za obradu ovakve teme zapravo premalo" ili "što nam možete reći o utjecaju romana 'Nož' Vuka Draškovića na vaš novi roman" i tako dalje, a onda se događanje premjestilo u Banske dvore, otpočela je zabava, stali su pristizati uglednici, svi su mu članovi Vlade čestitali, a bogme i pola sabora i vođstvo Grada i Dinama, ali nešto je nedostajalo, sve je još šepalo, premalo se pilo, premalo (ga) se slavilo, svi su pričali o drugim stvarima dok je Miljenko razmišljao kako da tomu doskoči, a onda ga je iznenada dubljina sjene nabora na baršunastoj crnoj suknji Đurđe Adlešić između misli pogurala, ponukala ga da se uspentra na ramena Franje Arapovića s kojih dograbi francuski luster pa se zaljulja i zaurla "Hajde da se volimo!" iz petnih žila - isprva muk, a onda prolom oduševljenja, stupnjevi raspojasanosti, golotinja, sperma, krv, sve kao u Ljubavi u doba Turaka, sve kako je genije namislio - pomisli i isceri se izlazećem Suncu.

19.01.2008. 00:50

cveba

ČEMPRESATA

,,šeće Miljenko konavoskom čermpreastom i rszgovara sa mrtvima....

19.01.2008. 01:46

plurabelle

SAJAM KNJIGA

Bazao Milenko po halama na beogradskom sajmu... Pod ruke mu je došla i "Je l neko video devojčice, kurve i ratne zločince", posle čega je inspirisan dospeo do pornografskog štanda i zapanjen zaključio: "Šta sve cura ume, s pimpekom od gume!"

19.01.2008. 15:58

doktor Jatogen

SAM, JA NISAM JEDAN

Ide Miljenko Jergović ulicom i... no, ostavimo se konkursa za trenutak, velim ja samima sebi, i popričajmo o tome kako smo (usred radnoga vremena, dakle ne bez rizika - što samo po sebi dovoljno govori o snazi želje), odvučeni posve prirodnim ljubopitljem, proguglali naslov "Srda pjeva..." (ne spomenuti ga u njegovoj cijelosti rezultira sočnijom izražajstvenošću i srsima neke naopake slutnje, nije li) da bismo ubrzo otkrili kako kozjomrežnom stazom do čitavog prvog poglavlja te knjige, naslovljenog "Lazar" i u besplatnom stanju, goluždravog, nezaštićenog čamprama matičnoga zalistka, i zagrizli smo u tekst o nesretnom milicioneru Lazaru - o, beskrvna li zombija - izjebanom poviješću i patologijom obitelji i podneblja i usuda i nagriženom čirevima doslovnim i odslovnim i o toj nesretnoj, čudovišno lijepoj infantkinji, mrzloj mrtvovjesnici posvemašnjeg očaja južnoslavenskoga, utjelovljenoj Kroaciji utrobe ispreturane vlastitim grijesima spram samoj sebi u zrcalu i iza gdje je silovana Hercegbosna bit hrvacka, i zaplakasmo ja usljed svjedočenja beshumornoj katahrezi i ja u olajavanju smrti smrtovinom, prekapanju grobova putem grobova, pretakanju grobova u grobove, o odisejo naša šepava i uzaludna do Gologa otoka i natrag raštrkanim tragom samih sebe, jedvice - još jecaj - i kraj.

19.01.2008. 18:13

markiz

INTERVJU: BRANIMIR POFUK PITA JERGOVIĆA

Pofuk: Otrcano pitanje: kako si došao na ideju za ovaj roman?

Jergović: Roman je krenuo od ideje da oko nas postoje ljudi poput Srde Kapurove, djeca prosjaci za koju se pravo ne zna ni tko su ni odakle su. Dobro se sjećam djece koja su uoči pretprošle Nove godine išla okolo u trojkama i prosila, a jedan mali među njima fenomenalno je svirao harmoniku. Počeo sam razmišljati što bi bilo kad bi netko od njih bio ubijen? Kako bi društvo gledalo na takvo ubojstvo? Bi li policija uopće tražila ubojicu? Bi li se za njih pobrinula država iz koje su došli i kakva je uopće društvena šteta od takvog ubojstva? Ovo zvuči okrutno, ali tako funkcionira naša zajednica, a ne vjerujem da i druge sredine, mnogo bogatije i s većom demokratskom tradicijom od Hrvatske, drukčije gledaju na tu vrstu ljudi.

Pofuk: Ne mogu se oteti dojmu da si uvodni prizor romana popalio s Patologije?

Jergović: Šta ti je to Patologija, ba?

Pofuk: Znaš ono mjesto gdje se seciraju leševi. Čak mi se čini da si sam opis Srdinog reza mrknuo s Patologije, točnije iz "uvoda" u Patologiju koji se zove "Obdukcija".

Jergović: Nijesam, Alaha mi.

Pofuk: Svjedoci smo neviđene medijske hajke na doktora Kurjaka koji je prepisivao iz tuđih znanstvenih radova pa ga optužuju za plagijat.

Jergović: Plahirat? Šta ti je to jadan ne bio?

Pofuk: Plagijat je kada nešto prepišeš, a ne navedeš izvor. Tako se to zove kod nas u Hrvatskoj.

Jergović: Ima kod nas u Bosni izvora koliko ti volja. He, he (moronski se osmjehnu dok su mu iz natrulih dvojki ispadali brabonjci)

Pofuk: Vidiš naši medicinari zbog toga idu na sud, a u književnosti se to zove intertekstualnost?

Jergović: Jašta.

Pofuk: Dakle ne želiš priznati da si prljavo plagijatorsko smeće?

Jergović: Njet.

Pofuk: Ti nisi samo plagijator, nego si loš plagijator. Naime opis sirotinjskog reza na truplu Srde Kapurove ravan je klasicima trash-horror književnosti, a opis šivanja koji podsjeća na hrvatski pleter djeluje poput gej-priče iz Smokvinog lista.

Jergović: Fala ti jarane.

Pofuk: Zašto me tako gledaš?

Jergović: Priča se da dobro fukaš. Oš' fukat?

Pofuk: Naguzi se.

Jergović: Evo.

Pofuk je penetrirao u Jergusonov pak. Dok je uzimao Branimirov analni sakrament Miljac je cvilio kao djevojčica koja prvi put prima tatin kurac.
Brankec ga je trpao u ludom frenetičnom ritmu, kao u zatvorskoj seriji OZ, govoreći
- Jerguzoviću moj, oh Jerguzoviću!, sve dok ga nije napunio vrućim, ljepljivim sjemenom. Dohvatio je knjigu iz kolekcije EPHŠKART u koju je obrisao kurac i krenuo, jer dok dođe doma Miljenko će zasigurno objaviti novi roman, a onda opet sve ispočetka.

19.01.2008. 20:05

svijet u boci

JOŠ MALO ŠETNJE SAVSKOM I TO JE SVE

Ide Miljenko Jergović ulicom u svom skupom kaputu i sretne Aleksandra Tijanića u baloneru. I pita ga Aca, onako magnupski, kao da mu je sudbina da provocirati mora- jeli, bre, Milenko gde u ovom gradu može dobro da se jede. Miljenko, već bijesan što mu po cijeli dan ometaju koncentraciju u šetnjama na kojima smišlja svoj dosadi najveći roman o Vahidu direktoru,Vahidu tramvajcu i Vahidu skitnici pogleda ga i odbrusi- U restoranu Kod Tri svinjske glave.

I ostade Tijanić zbunjen, i postane mu odjednom malo nelagodno na križanju Vukovarske i Savske, kao da se pobojao da bi ga netko od slučajnih prolaznika mogao zamijeniti s Momom Kaporom, i pitati ga zato se slikao s četnicima u Kanadi. A Miljenko odjuri dalje prema svom dijelu grada, da ne zametne netom smišljenu rečenicu prije nego što mu se u nju Tijanić bezobrazno upleo.

19.01.2008. 23:39

- 00:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 18.01.2008.

Vaseljenski konkurs:

I tako ide Miljenko Jergović ulicom drugi dan kad...

Image Hosted by ImageShack.us


NEMANJA

Ako

Išao onomad Milenko Jergović, od milošte zvan 'Minja Dušik', Knez Mihajlovom ulicom, polahko, s noge na nogu, kontajući sve tako o predavanju u Srpskom književno-filosofskom društvu "Filokalija", Njegoševa 34, koje ima da održi pod naslovom "O pesničkom umeću kao umetanju pesnica", u suton, sutra, na Duhove, iljadudevetstotitina i devete godine.
Ide tako, klasik, i misli, dakle radi dve radnje istovremeno, pa će samome sebi u bradu, gustu, jednu od onih što se nosi punim poprsjem, kako i dolikuje klasiku: Bog da mi dušu prosti ako ja znam šta mi valja govriti. A i da znam, kojim jezikom da govorim? Jer vidite, srpski je strašno zamršen jezik. Na primer, vremena. Koliko bre vremena može samo da se nađe u srpskoj gramatici, ih, toliko ih nema ni u ruskom, a ruski, eh, vi, ruski je jezik ogroman i neiscrpan, kao ruska duša i stepa, dumao je klasik Milenko Jergović idući Knjaz Mihailovom ulicom. Evo da ilustrujem šta sam 'teo da kažem:
Ko prvo, u srpski imademo prošlo neodređeno vreme. Naprimerice, u rečenicu:
Onomad sam išla na pijacu da kupim zejtin.
Onomad je prošlo neodređeno vreme. Je l' tako? Tako.
Ondak, buduće neodređeno vreme. Recimo, u rečenicu:
Stojane, ka' ćemo beremo kukuruz? Lakom ćemo, Milenija, ima bre vremena.
Lakom je buduće neodređeno vreme.Tako.
Na kraju, prošlo buduće vreme, kao najzanimljivija specifičnost srpskoga jezika.
Onomad vija domaćin prase po šljiviku. Prase skiči, beži oko šljiva ranki - Na šljive ranke tvoja nedra mirišu/ za njima momci uzdišu... - a gedža ga juri, kliza se po blatu, pada, nervira se, i lakom da ga uvati za zadnje noge, kad prase skikne i šmugne ispod žicu u komšijino dvorište! Seljak baci šajkaču u blato, pljune ustranu, i prokune, onako, iz duše:
- E, jebo sam te, kad te uvatim!
To je prošlo buduće vreme.
Jeste.
Srpski je strašno zamršen i bogat jezik, pomisli klasik Milenko Jergović zvan Minja Dušik, i uđe u galeriju "Singingdunum".
Tu je bilo mlogo lepih slika koje se čoveku urežu u memoriju i kolektivno nesvesno, pa ih se rado seća i nemoš da zaboravi.
Ako.

18.01.2008. 10:36

dr.lebovski i Nemanja

TREBATE LI SVINJSKU GLAVU?

Nemanja, ako dopuštaš nadogradnju tvoje crtice o mesnici. Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu.?
dr. lebowski

Ha, ha, briljantno! Ne da dopuštam, nego ćemo zajednički potpisti tu, unplugged verziju; dakle:

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda i nemre bolivit.

i/ili

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda, nemre bolivit da tako nešto čuje, jasno, i vidi, i to vrlo jasno, pa odgovori:
- Ne hvala, imamo već jednu.
Jergović ga dugo gleda i nemre bolivit.

Zapravo, Lebe, mislim da je ovo sasvim novi konkurs.
Nakon natječaja: Ide Miljenko Jergović ulicom i..., raspisat ću natječaj s temom: Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu. Mesar...
Mislim da je to ingeniozan početak! Kaj veliš?

18.01.2008. 11:12

Propaganda Minister

ubistvo na strani prvoj

ide Miljenko prugom i gori mu cigara. miljenko se, naime, jos uvijek, sa svojih 40-ak godina i bradom klasika, ne usudjuje da pripali pred starom majkom. dan je svez, sneg kopni, a oblaci bi dali odlicnu scenu za kakav film o Auschwitzu. miljenko zvera okolo i znoji se od uzbudjenja: bez ovog gerliskog pusenja uz prugu citav bi njegov zivot bio dupke ispunjen prazninom u ovom smrdljivom i nedruzeljubivom gradu..
odjednom, kao sto je to uvek slucaj kada se neocekivano zivot racva na dve strane, pred miljenkovim budnim pogledom vodjenim ovoga puta nepogresivim njuhom zagrobnog bernadinca- naklonjenom pre svega jadnim bednicima kojima vise kako su vec mrtvi nije za pomoci - otkri se uzasan prizor. u jendeku pored pruge, napola prekriven snegom i ogrnut neizdrzljivim bazdom, koji se miljenku, na sopstveno uzasavanje, nekako dopadao, lezao je dostojanstveno i nekako zivahno - valjda zbog hiljada gamadi koja je u pravilnim pokretima gmizala celokupnim torzom - vec pred crvima poklekao lesh. prizor u neku ruku velicanstven, pomisli miljenko. "porozno tijelo, besmrtan stoff"- promrlja pesnik samome sebi u bradu i brkove, na kojima se pocelo skupljati inje- plodovi ubrzanog vlaznog daha umetnikovog uzbudjenja.
ne oklevajuci i verziranim pokretom miljenko odbaci cigar i zaprti lesh na krke-dzake. sta se nadalje desava imacemo prilike citati u njegovom sledecem fiktivnom romanu-noveli.

18.01.2008. 11:33

neptunalije

KUBURA

Ide Miljenko Jergović Jergović ulicom sav pesinav i deverli glave. A deveri ga koliko još hrsuza ima u dunjaluku (Zagreb op.p.).
No kad skrene dilber u bezistan, dođe mu merak; naleti Miljenko na dućan (tur. dükkân), koji je bezbeli, prodavnica oružja.
Pa gleda on kuburu kroz otvoren pendžer, a gleda kubura njega. I sve tako ašikuju Miljenko i kubura i sve tako igra Miljenku srce junačko, a i brk i brada mu...
Zlata vrijedi ova Kubura, misli se junački hrabro, koliko ću sad tek glava moći tjedno ustrijeliti.
Pa kroz otvoren pendžer zaište kuburu.
A hrsuz će zagrebački:
"Evo ti efendija. Ubij se."

18.01.2008. 12:25

crkotica

CRTICA;

(Jučer, rano popodne)
Eno, ide i Miljenko Jergović ulicom. Pa, svi su se danas sjetili u grad. Pokraj njega žena u ljubičastom kožnom mantilu. (Ostatak sam dana razmišljala o ljubičastoj koži i pitala se koju li je to beštju odrala.) Idu oni tako, u smjeru juga, tamo gdje sunce sija jače, gdje su ljudi visoki, preplanuli i imaju zdrava zubala.

18.01.2008. 13:39

haleter skelter

Miljenko ili Nedaće nevinosti

Ide Miljenko Jergović ulicom i misli. Prosto tako naviko; da ide i misli, misli i ide, nekad više misli, a manje puta prijeđe, nekad prijeđe silan put, a kad ono ništa smislio nije, ali – „Bog je velik i zna sve putove i sve koji njima hode, koji su hodili i koji će hoditi“. Dopade se Miljenku ova misao. Istina, nije to baš bila prava misao, ali joj je dosta nalikovala. „Dobro je“, pomisli Miljenko mišlju boljeg pisce, „upalit će“. Nasmije se Miljenko potiho i započe novi roman.

"Slučaj“

Ovih sam dana otjerao svoju dragu. Učinio sam to oštro, najgrubljim riječima, ne bih li joj prištedio boli. Kada je otišla, poželio sam čašu, da je iskapim do dna, a zatim bih onako slomljen prošetao obalom rijeke. Noću, to bi svakako moralo biti noću. No mislim da o tome ne treba govoriti. Zamislimo radije ovakav slučaj:

Jedan intelektualac preko oglasa objavljuje da mu je hitno potrebna knjiga, recimo „Uvod u psihoanalizu“. Potencijalni prodavač, javivši se na oglas, postavlja kobno pitanje čemu će dotičnome građaninu knjiga služiti. Vlasnik je knjige, naime, zapao u novčane poteškoće i ne imavši drugog izlaza odlučio je knjigu prodati anksioznom intelektualcu. No istodobno, i čak i predvidivo, je zbog minulih događaja bio do strasti za nju vezan i želio je da dospije u prave ruke. Takvim upitom do krajnosti iznerviran, intelektualac odgovori da je iz knjige namjeravao izrezivati sličice. „Ah, oprostite", odgovori siromah, "sličice sam već odavna izrezao ja.“

Osjeti Miljenko da je zagrabio u zeitgeist i nešto kao da ga ugrize za srce.
Dopiše: Zla bijaše njihova kob.

18.01.2008. 13:55

doktor Jatogen

CIPELARENJE

Ide Miljenko Jergović ulicom, ruke zario duboko u džepove, pretovaren mislima čiji se višak nakupljao u tamnim natečenim podočnjacima - brada mu guta mjesečinu, gleda pred sebe i žustro grabi; gledamo ga nas trojica s ograde kroz kolutove dima, cimamo jedan drugoga laktovima, jel' to Jerga, jest, Jerga je, pogledavamo se zavjerenički, pa kao po naredbi (a i ne bijaše to drugo doli unutrašnja naredba) odbacimo opuške i hop! s ograde pa za njim, mučaljivi, krupnim koracima, srdaca sve nemirnijih, niz dvije ulice, pa niz treću, i već mu bijasmo sasvim blizu, koliko je od kandelabra do kandelabra, dahtavi i drhtavi i uzavreli, i sjene ga naše dotakoše kadli on iznenada potrči svom snagom i arlaukne U pomoć!, a mi ga umah sustignemo, uspjenjeli, posve unezvjereni, pa ga oborimo na pod i stanemo ga žestoko cipelariti, a on zaplače, zaplače gorko, vapijući Nemojte, ljudi, nemojte, i mi ga udarimo još pokoji put, ali splasne nam bijes, sažalimo se nad njim - suze mu oblile lice, strašna grimasa boli, i krv zgrušana od prašine u bradi mjesečinastoj, i mi se udaljimo mučaljivi, krupnim koracima, srdaca sve nemirnijih.

18.01.2008. 18:30

halter skelter

Nadahnuće

Ide Miljenko Jergović ulicom, a na ulici sve same barabe. Ide gospođa – baraba. Za njom gospodin – baraba. I djeca – barabe. „Pokvarenog li svijeta“ pomisli Miljenko. „Najbolje da sve opišem, dušu da spašavam.“

halter skelter 18.01.2008. 19:40

marole

LUPUS IN FABULA

Ide Jerga ulicom pa nastavi kroz kupus
a za njim vuk Lupus
trči Jerga sad kroz kupus
a vuk Lupus voli svinjske glave ukus
šprinta Jerga sad kroz kupus
ali brži je vuk Lupus
skvik
jebiga

18.01.2008. 21:17

markizh

5 STVARI KOJE STE ŽELJELI ZNATI O MILJENKU, A NISTE SE USUDILI PITATI

Hodio sam ulicama i nabasao na Milenka.
- Dobar dan klasiče, želite li ispuniti ovaj upitnik?, protisnuh.

Jerguson je izvukao pero iz šinjela i ovako napisao:

1. Milenko mrzi ljude. Sve je počelo kad su mu hiligani (zato jer su živjeli na brdu) u djetinjstvu oteli omiljenu igračku koju je u svojoj nestašnoj zaigranosti sakatio. Bila je to najdraža maca iz šestog okota moje bestidno spolno aktivne mačke Mimi koja se parila sa svima. Prvo ju je jebao susjedov pas Anto kojemu se glavić ukliještio u njezinoj pohotnoj rupici pa je morao intervenirati autolimar Branimir, razdvojivši ih brenerom s kojim je običavao šuriti svinje i besplatno depilirati brkove gojaznih žena u zamjenu za nekakve nastrane igrokaze u kojima je glumio pekaricu koju uzbuđuje kad netko mijesi tijesto za kruh na njegovim mošnjama koje mu potom zajedno sa svježim tijestom srolaju u štrucu koju halapljivo prima u svoj analni otvor. Mimi je okotila užasne mačiće koji su me u svojim izmučenim licima neodoljivo podsjećali na susjeda Branimira, imali su pseći rep i kožu iz koje je rasla brada pa sam ih često zarezivao britvom, nemušto se pripremajući za dane mladenaštva, prvih stidnih dlaka i prvih brkova koje je valjalo odstraniti kako bih nanio lagani sloj bijelog pudera koji bi dodatno isticao moju ljepotu.

2. Izgubio sam nevinost s lešom. Nakon što su me časne sestre ulovile u protuprirodnom bludu s magarcem na otoku Visu i uvjerile da to nije ništa strašno jer Bog ionako pod gubitkom nevinosti podrazumijeva samo općenje s osobom suprotna spola, uputio sam se u grad kako bih si pribavio žensku. Stajala je izgubljeno na trgu zato što joj se frendica nije pojavila da idu na Labuđe jezero u HNK. Ugledah nimfu i odlučih je snubiti. Pozvao sam je na piće i potvrdno je kimnula. Naravno da nije primijetila kako joj ubacujem omamljujuće sredstvo u piće. Dok je još bila pri svijesti odvukao sam je u zelenilo Štrosa koji je u tom trenutku bio prazan. Prvo sam joj strgnuo traperice na kojima su ostale slijepljene bijele pamučne gaćice s uzorkom ružičastih medvjedića. Nisam se mogao uzbuditi na njezino komatozno lice pa sam si zabio tehničku olovku u guzicu na što je prostata odmah reagirala uputivši impuls odobravanja prema ukrućenom penisu. Penetrirao sam mahnito, čak me zabolio kurac i imao sam osjećaj kao da izvrnutom kožicom stružem po šmirgl-papiru. Puknuće njezine opne prouzročilo je neki mizeran zvuk, nalik osrednjem prdcu, sukrvica mi je štrcnula u kosu i nisam se mogao načuditi tom idiotskom ritualu u kojem sam sudjelovao. Šamarom sam je pokušao motivirati da se pomakne, no odgovora nije bilo. Shvatih da je preminula zbog prevelike količine omamljujućeg sredstva kojim sam je pogostio. Zakopčao sam šlic i odšetao u noć.

3. Moje omiljeno cvijeće su maćuhice.

4. Trenutno sam u prvoj fazi Montignac dijete zato jer volim posrati mehko govno:
kruh od 100% cjelovita brašna 35
suhi grašak 35
mliječni proizvodi 35
voćni sladoled (sorbet) 35
suhi grah 30
leća 30
slanutak 30
cjelovita tjestenina 30
svježe voće 30
voćna marmelada bez šećera 30
crna čokolada (>70% kakaa) 22
fruktoza 20
soja 15
zeleno povrće, rajčica, limun i šampinjoni < 15

5. Imam jedan pomalo neobičan hobi. Subotom obilazim glavne gradske prometnice gdje skupljam izgladnjele dječake lutalice (križanje Vukovarske i Držićeve). Vozim ih u svoj planinski brlog gdje im dajem mnogo hrane. Potom im govorim je posve prirodno malo pozirati jer sam pored urođenog kanibalizma i konceptualni umjetnik.

Srolao sam toaletni papir s njegovim odgovorima i krenuo prema agenciji PULS.

18.01.2008. 21:2

catma

MRTAV I TRUO

Ide Miljenko Jergović ulicom.
Možda hoda. Malo kljakavo jer ga je Srda opet svojom malom pesnicom udarila u jaja.
" Rekao si da ću slavna da postanem, to si rekao....samo malo da se strpim mrtva, da ćeš da me ubiješ svojom penkalom i siluješ mrtvu, ali da će moja slava da bude posthumna i vječna"
" A viiidiiii saaaaad!", ridala je Srda neutješno.
" Sve si zasrao s onim blogom, sve!
Rekao si da samo malo treba da pretrpim za slavu i hvalu mog vjećnog imena, da će kad me napišeš cijela država u transu lelujati i moje ime pojati na melodiju od " Kuje Mujo konja po mjesecu" , rekao si i da ja neću više stajati i prosjačiti anonimna na uglu naše ulice već će svi da me čitaju, a onda ćemo lako da napišemo zajedno roman pod pseudonimom Srda Kapurova "
" Ti lažove !" vikala je mala Srda sada već pomalo histerično.
" Hrvati ne čitaju! Trebao si znati da Hrvati ne čitaju i da ne daću i dalje da ostanem anonimna već da će me i oni malobrojni spominjati u vrlo negativnom koneksatu jer je onaj Nemanja sa bloga napravio kontest u kontekstu tvog popaljivanja motiva sa Patologije"
" Ali ja n-ne čitam blogove..."....uzmucao se Miljenko ustuknuvši poslovično muški pred tornadom ženske uznemirenosti što je jadna i mala i mrtva i verbalno izjebana i anonimna i marketinški posve upropaštena.
" Je, a kad sam ti ja rekla da Hrvati ništa ne čitaju..." reče Srda srdito.
" Ali ja nisam..." pokušao se Miljenko izvaditi
A onda je naglo ušutio i počeo polako uzmicati pipajući kvaku s unutarnje strane vrata uličnog WC-a pitajući se gdje je kvaka, gdje su vrata za izlaz i zašto je tog jutra išao ulicom i kako se našao zatvoren u tom klozetu?
" Što si mi u kavu stavila ?" prošaputao je onemoćalo.
" Ništa naročito, Miljac."
Recepat koji sam skinula s jednog bloga"....
Miljenku je polako krenula mjehurava pjena na usta.....
" Kojeg bloga, Alaha ti ? "
" Onog kojeg nisi čitao..."
" Aha, tog..."
" Da...tog...još samo malo pa će tvoja bol da umine, a onda ćemo da se sretnemo na onome svijetu, na onome blogu...a kad budeš ovako mrtav i trul kao ja...e ONDA ćemo da tek da te nabijemonakurac!"

18.01.2008. 23:10

doktor Jatogen

HAJDE DA ME VOLIMO

Ide Miljenko Jergović ulicom, laka koraka, sav ozaren; subotnja je zora, na povratku je sa zabave u sklopu promocije svoje nove knjige "Ljubav u doba Turaka", pripit je i osmijan, prisjeća se događanja: hiljadu je ljudi bilo na zabavi, ćeifilo se na hiljadu načina, Sodoma i Gomora, ljudi moji - ali nije cijelo vrijeme bilo tako: počelo je ponešto ukočeno, samu je promociju odradio zlovoljan, neki su nepoznati likovi sa sumnjivim novinarskim akreditacijama ulijetali sa sarkastičnim pitanjima poput "ne mislite li da je hiljadu kartica za obradu ovakve teme zapravo premalo" ili "što nam možete reći o utjecaju romana 'Nož' Vuka Draškovića na vaš novi roman" i tako dalje, a onda se događanje premjestilo u Banske dvore, otpočela je zabava, stali su pristizati uglednici, svi su mu članovi Vlade čestitali, a bogme i pola sabora i vođstvo Grada i Dinama, ali nešto je nedostajalo, sve je još šepalo, premalo se pilo, premalo (ga) se slavilo, svi su pričali o drugim stvarima dok je Miljenko razmišljao kako da tomu doskoči, a onda ga je iznenada dubljina sjene nabora na baršunastoj crnoj suknji Đurđe Adlešić između misli pogurala, ponukala ga da se uspentra na ramena Franje Arapovića s kojih dograbi francuski luster pa se zaljulja i zaurla "Hajde da se volimo!" iz petnih žila - isprva muk, a onda prolom oduševljenja, stupnjevi raspojasanosti, golotinja, sperma, krv, sve kao u Ljubavi u doba Turaka, sve kako je genije namislio - pomisli i isceri se izlazećem Suncu.

19.01.2008. 00:50

cveba

Memento mori

,,šeće Miljenko konavoskom čermpreastom i rszgovara sa mrtvima...".

19.01.2008. 01:46



Image and video hosting by TinyPic

Taj Babl je stvarno sveprisutan!

- 19:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.01.2008.

ANTOLOGIJA HRVATSKE JUČERAŠNJE KRATKE PRIČE

‘IDE MILJENKO JERGOVIĆ ULICOM…’

Image and video hosting by TinyPic

Herostrat

SMIČIKLASJE

Ide Miljenko ulicom, zamišljen i sam pa se, onako smotan, spotakne o vlastitu misao. Prospe se naš NAJPOZNATIJI KNJIŽEVNIK Miljenko snijegom pokrivenom ulicom koliko je dug i širok. S druge strane ugleda radnika pregaoca sa lopatom u ruci kako se svojski trudi učiniti prohodnim pješačke koridore.
-Jebem ti ovakav Grad - pomislio Miljenko otresajući snijeg sa svog krombi kaputa te zaviče na radnika:
A RALICA???
Vidje radnik pregaoc da mu ljutiti gospon nešto dovikuje pa ga upita:
- Nešto ste rekli gospon?
A RALICA? Gdje vam je b a ralica?
- Eno ga kući, piše, vrijedno piše. Bilo bi i vama pametnije da slijedite njegov primjer umjesto da šetate snijegom zavijenim ulicama.
Miljenko Jergović ljutito frkne a odmah potom osmijeh mu zatitra na vidljivom dijelu lica:
- Zna me!!! Radnik pregaoc me pozna.
I ode Miljenko Jergović ulicom, zamišljen i sam....

17.01.2008. 09:02

doktor Jatogen

DAYTON SEVDAH REUNIONION

Ide Miljenko ulicom - sasvim je svejedno da li je to zagrebačka, sarajevska, beogradska, bruxelleska ili washingtonska ulica, svejedno je, jerbo je bitno da Miljenko ide - i ne zna točno kuda ide - znao je, ali se privremeno ne sjeća, jer je za ovaj stadij priče bitno da Miljenko ide - a ulica pusta i monotona, vrijeme tmasto, goluždravi drvored, prašina, crkli mačak prosutih crijeva i par tustih štakora što mu utrobu proždiru i ne zaustavi se Miljenko ni časka iznad lešine, niti se usili da štakore otjera, nego prijeđe ulicu brže-bolje, a tamo isto: golotinja brijestova (ili su to dudovi? kestenovi možda? nevažno je za ovaj stadij priče) i prašina, ali bez mačka i bez štakora i Miljenko odahne i nastavi, kadli stade u mislima isprva oplakivati, a potom i otajavati Mačka i prekoravati narav štakorsku, potom i prezirati, potom i žestokom mržnjom kasapiti i osjeti se iznenada progonjenim Miljenko, i hrabro se i prkosno zaustavi nasred ulice i raširi ruke i zavapi gromko nešto u tmasto nebo, svejedno je što, jer je za ovaj stadij priče bitnije da se nebo rastvorilo i Sunce Miljenka obasjalo, Sunce!

17.01.2008. (09:36)

Marole

NA TRAFICI

Ide Miljenko Jergović ulicom skromno ramišljajući je li napisao najveću knjigu u povijesti. Prozuji mu natrenutak interijer švedske Akademije, ali stari je on lisac, prvo će on osobno ispitati javno mnijenje, pa će se zatim nastaviti naslađivati možebitnom budućnošću. I dođe Miljenko do prve trafike u Ilici.
- Imate li Sarajevski Marlboro? - upita, pritom misleći da je zasigurno već sve prodano.
- O gospon, baš imate sreće - odgovori mlada trafikantica - vidite sarajevski Marlboro se ne naručuje više, ali tamo je rodbina od dečka, pa imam par kutija slučajno. Hoćete obični ili lajts?
- Ma knjigu hoću, a ne cigare, razumiješ - naljuti se Miljenko - knjigu sa listovima.
Trafikantica pogleda Miljenka zaraslog ispod brade i kose i pomisli da je to neka šifra za travu.
Gdje baš mene oblijeću ovi hašišari - pomisli - još će me i opljačkat.
- Gospon, mi vam to nemamo, ako ne prestanete inzistirat, zvat ću policiju - histerično reče.
Miljenko se prepadne i odstupi, znao je da ako dođe policija, da nema šanse da ih uvjeri da je on kandidat za Nobela, a ne stari beskućni delikvent. I uputi se dalje ulicom. Trafikantica ga je u čudu gledala kako odlazi i sjeti se da je čovjek u pravu, jer su dobili, stvarno, neku knjigu Sarajevski Marlboro, ali slabo je se sjeća, jer su je vrlo brzo vratili zbog katastrofalne prodaje. Ustvari kada se bolje sjeti, nisu prodali nijednu.

17.01.2008. (10:14)

Tužni pas

Slava

Ide Miljenko Jergović ulicom i ne zna koji mu je đavo danas da mu baš ništa ne pada na pamet a kolumne čekaju. Koga danas da opatrnem onako etički i žestoko? Gazdu i njegove ne mogu i neću a Milanovića i njegove sam sasvim potrošio. Neku bezveznu kulturnjačku temu neću ni da dirnem - sama fukara i netalent a svi kriče do neba da im je loše. Što ne pišu bolju literaturu i što se bolje ne prodaju ako misle da mogu? Ide tako Miljenko ulicom a misli samo naviru, ulica se širi, svjetlo je sve jače a u susret mu ide Slava.

17.01.2008. (10:37)

dr. Lebowski

MOZAK

Ide Miljenko Jergović ulicom, u sumrak, na Duhove, kad odjednom golub mu se posere na rame. Kud baš meni na rame, pomisli Jergović.

Kud baš na moje rame, a ne na tuđe? Rame je blizu mozga, a mozak je meni ono što je Madonni guzica. Moram osigurati svoj mozak, do đavola. Očito je da netko iz čistog jala dresira golube da seru na glavu Miljenka Jergovića! Tko li želi Hrvatskoj toliko zla? Da nije Aralica? Ili Zima? Da nije Houellebecq?

Miljenko Jergović, najveći hrvatski pisac, preminuo uslijed sepse prouzrokovane golubljim govnom - ne bi izgledalo dobro u lektiri. Napisao sam previše toga da me upamte po golubljem govnu. Moram priznati, tko god se odvažio, mudar je strateg. Što mi je činiti? Što bi učinio Ivo Andrić? Da napišem anegdotu o tome za Auto magazin? Istražim tko se sve posrao na ramena medijskih zvjezdica pa uvalim to Graziji?

Ili da... Možda da osiguram svoj mozak? Zašto bih ja trebao osigurati svoj mozak? Zašto se nitko do sada nije sjetio osigurati moj mozak? Moj mozak bi trebao biti na UNESCO listi, to je živući spomenik kulture. Što je dobro dala neka katedrala? Zaklon od kiše, u najboljem slučaju. A moj mozak... Moj mozak. Eh, moj mozak. To je mozak, Miljenko, to je pravi veliki mudri mozak skriven iza neukrotive grive. Kakav ja mozak imam, brate mili. Ne bih ga mijenjao ni za jedan tuđi. Zašto me to nitko ne pita? Glupi novinari, kopipejst generacija.

Dresirajte vi svoje golubove, vi jalni mali ljudi. Ako će vas to spasiti. Ako će vam to ublažiti mizeriju svakodnevnice. Za sve okrivite Miljenkov mozak. Tu ste najjači. Najjači ste kad drugog treba okriviti. Sve ste mi mogli oprostiti, ali uspjeh nikako. Ma dresirajte bengalske tigrove, dresirajte slonove i kobra zmije, morske pse, pirane, divlje pse, konje, zečeve...

Ali nećete me preplašiti!

17.01.2008. (10:56)

inhibitor

SMRDA PJEVA, U SUMRAK, NA PUHOVE 1

Ide Miljac ulicom pa kaže: "Srda Kapurova bila je moja najveća ljubav. Sjećam se prvi put sam je đarao u ašik-mahali kako zvasmo avliju Izetovu. Bio sam ćosav momak, a Srda Kapurova mala vrtirepka od svojih šes-sedam ljeta. Često je kad bi išla samljeti kahvu za svog babu Milenka prolazila mojom mahalom i zavodljivo njihala bokovima. Sjedio sam ispod svojih dvora od oraha i voštio karu. Ne znam zašto, ali uspaljivale su me te male kurvice kao što je Srda Kapurova, starog Milenka kći.
Jednoga dana, taman kad sam ćeifio uz rakiju i rahatlokum, naiđe Srda Kapurova, a ja opleo ašikovat na glas da me svi čuju:

Sreo sam je u sjeni fildžana
noga kratkih
umrljanih skuta

kažem sreo sam je u sjeni fildžana
i reko: "Đes ba, jes ti moja Ruta?"

Srda Kapurova zastala i ovako mi govorila:

nijesam ruta, vidiš da sam kruta
zbog komornog frizera
milog mojeg dilbera.

Nešto me presječe, jedva čujno štrcnuh mlaz žutog sjemena u svoje duge gaće iz prćije pokojne babe Jergovuše. Dotaknuh se kurčeve žile što iz guzice raste i priđoh mojoj maloj Srdi.
- Ja sam pjesnik, spjevo sam ti pjesmu.
- Zakaj?, upita me Srda Kapurova.
Ovo me pokosi. Kakav kroše! U glavi punoj misli rodi mi se stih "pokradenim parama voze mercedes i porše", ali umah shvatih da sam skrenuo s teme, a bogami i s uma.
- Ovaj, ja…
- Kaj buš me karal il' ćeš samo pesme popevati?
Kako je otvorena! Kako je dobra!, mislio sam u sebi, ali se ispostavi da razmišljam na glas.
- Pa normalno da je otvorena kad idem s abortusa.
Ovo me pokopa, sahrani sve moje nade.
- Udri me, tvoj sam rob! Želim ti tabane lizati, želim tvoj kavijar u mojim ustima!
Odmah osjetih udarac u predjelu vrata. Okrenuo sam se i iza sebe ugledao svoju bijesnu curu Smrdu s bejzbolskom palicom kako me tuče i arlauče - Zar opet, zar opet!?
Podigoh se s leša bosanskog goniča čija mi je šapa visjela iz labrnja i tužno otpuzah natrag u spavaću sobu."

17.01.2008. (11:16)

inhibitor

SMRDA PJEVA, U SUMRAK, NA PUHOVE 2

Ide Miljenko Jergović ulicom pa omrči pero:
"Putniče namjerniče pišem ovu pri-povijest što prenosi se s koljena na koljeno kako BiH razmrsio mistično klupko štiva "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove" koje na 28,75 araka hartije nije ništa reklo o sudbi obitelji Kapur.
Sjedio sam danas u dvorani kobnoj,
u idili plagijatorskog smeća,
na visokom odru,
u agoniji Srdinih pleća, kad odlučih istražiti genealogiju Kapurovih. Budući da hrvatskoj književnosti manjka ženskih likova koji su zapostavljeni u domaćoj inačici patrijarhata (osim bosansko-jevrejskog remek-djela "Ruta Tannenbaum", koje je ovdašnja kritika nepravedno nazvala govnom, i potencijalnog proljetnog hita s originalnim zapletom "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove"), ispričat ću vam kroniku ženskog dijela ove obitelji.
Evo kako se to dogodilo.

Kapa

Obitelj Kapurovih vuče španjolsko-talijanske korijene još iz vremena zlosretne obitelji Borgia. Lukrecija Borgia je godine 1510. rodila kopile koje je morala sakriti pa ga je povjerila svojoj služavki Segmedini, kćerki Dudlaj paše Sarajevskog. Lukrecija joj dijete dala i ovako govorila: "Evo ti moja Segmo, ovo malo biće, nosi ga što dalje, vidiš da sviće."
Nerotkinja Segmedina i njen muž Atif bijahu pobožni ljudi, a taj darak uljepša njihove mračne drkodane. Kad je Segmedina upitala Atifa kako da joj dadnu ime, Atif se podbočio i ovako uzvratio: "Joj ba Segmo, pikola Borgia je capo famiglia", aludirajući na ono što je Machiavelli kasnije nazvao mafijaškom obitelji, pa malu djevojčicu nazvaše Kapa.
Prolazili dani, prolazile zime i maloj Kapi iz međunožja kapnu prve kapi. Atif pomislio da se Kapa nasmrt britvom izrezala pa se objesio na šljivu usahlu. Kad je to vidjela žena njegova, u bunar se bacila. Kapa si na muf stavila komad vune predene, pokupila roditeljsku ušteđevinu i otišla u krčmu. Ondje je ugleda Luiggi Quattrostagione, poznati ženskar koji je imao veliko srce, a još veće imanje. Poslije šeste runde već su jahali prema njegovu domu. Bijaše hladna zimska noć, ljeta Gospodnjeg 1526.

Smrda Kamforova

Prema dostupnim izvorima Kapa Quattrostagione dugo je poživjela i svoga muža rano sahranila. Kažu žensko dijete je rodila i kuću zapalila jer joj je negdje oko 80-te provrela zla krv borgijska u venama. To mogu potvrditi seljani koji su stoljećima poslije tog nemilog događaja prenosili priču o paležu Luiggijevog stanja. Njena kćer se zagledala u lokalnog doktora Webera koji je bio nadaleko čuven po svojim terapijama kamforom. Majka Kapa isprva se protivila njihovoj vezi pa je doktor Weber kradom dolazio na njihovo gumno gdje je u sjeniku jebo njenoj ćerci sliku. Kad to vidjeli nadničari Luiggijevi, vijećali, vijećali među sobom govorili: "U Kapine kćeri mnogo dobra prda", a zato što se kradom kara nazvaše je Smrda. Kad to čula Kapa majka u sevdah je upala, misleći da joj ime dadoše zbog Weberove kamforne terapije.

U nastavcima čitajte o sudbinama ovijeh žena Kapurovih:

Grda Krapinova
Strda Harpunova
Stvrdla Kaporova
Muda Kapulica
Smrda Kuplungova
Svrdla Whirlpoorlova
Srda Kapurova
i
Štrudla Stranputova."

17.01.2008. (11:03)

inhibitor

SMRDA PJEVA, U SUMRAK, NA PUHOVE 3

Ide Miljenko Jergović ulicom i napiše roman. Bijaše prošlo podosta zima od zadnjeg spomena Smrde Kamforove. Kad su roditelji razotkrili njezin blud udaše je za doktora Webera i dadoše joj nešto prćije. Navodno je Smrda bila prava prznica, zle krvi i još gorih gena; zadnji put se za nju čulo kad je prevarila svojeg doktora kamfornog s pastuhom iz njihove štale. Sve je to promatrao i na platno slikao neki Caravaggio, siromašni sluga Weberov. Dobri doktor isprva joj povlađivao, ali kad su krenule priče uprtio je Smrdi nešto dukata i otpravio je prema istoku govoreći: "Nemoj se vraćati, tako ti Alaha."
Zime su cičale, čiviluci se u čmar uturavali, ratovi šištali, mezehetluk mezio, fildžani tucali, hartija mrčila, u bradi se uši gnijezdile, hemoroidi na zadebljanom šupku pucali, govna se rađala, janjeće posteljice se odijevale, vododerine derale, čatrnje čatrnjile, Turci se kurčili, Banovina bančila, Bosna se u pak davala, a našoj Smrdi ni traga ni glasa. Kao da je u zemlju propala.
Grda Krapinova
Došlo je tako, putniče zlonamjerniče, i stoljeće ohosamnaesto. Grga pl. Kurczinsky uzjahao konja pa opleo s Gradeca na izlet u Zagorje. Obitelj ga upozori da se čuva divljih ljudi koji su tamo živjeli, ali Grga pl. Kurczinsky reče
- Boli me kuratz, i podbode riđana mamuzama srebrnim.
Došao Grga do izvora šumskog da napoji riđana zapjenjenog. Pije riđan, a pije i Grga, pije i lapće od zadovoljstva. Čuje on neku pjesmu. Isprva mu se učini da to slavuji poju, kao što je katkad znao čuti na križanju Vukovarske i Držićeve, ali glas bijaše jasan i lijep, kao svježa guščja iznutrica.
Podignu Grga glavu kad ispred sebe ugleda kosmato biće prekrasnih kovrča i još ljepših očiju plavih. Nije se pravo ni snašao, a neznanka ga uzjahala i ovako dahtala: "Oh da, dragi moj Jergovitzu, ućeraj mi ga dilberu moj!"
Grga shvati da je riječ o zabuni, ali svejedno momački stisnu zube i upre svim silama da zadovolji divlju djevojku. Kad je onako momački svršio, musava neznanka mu se unese u lice govoreći: "Sad ima da me ženiš."
Tako je Grga pl. Kurczinsky upoznao svoju ženu. Prvo je morao izmisliti priču za oca Fodora kako je Grda plemenitaške krvi da ga ovaj ne bi razbaštinio pa mu reče da ona dolazi iz stare loze Krapinovih, jer tamo je bijaše uzjahao.
Otac priču popušio pa Grdu snajku prigrlio. Trebam li, putniče zlonamjerniče, reći da ga je Grda ubila, posjed prisvojila i konja pojebala kad je u njoj provrela zla krv borgijska?

17.01.2008. (10:41)

BOLESLAV

Klub 600

Miljenko je išao ulicom. Presrela ga je prosijakinja koja je dojila dijete i istovremeno prosila novac. Miljenko joj reče:
- Dat ću ti petodinarku ako mi odgovoriš što si zadnje čitala.
Žena ustuknu.
- Mislite od domaćih ili stranih autora.
- Domaćih - bez oklijevanja će Miljenko.
- Roberta Perišića i Dalibora Šimpragu - nabroji prosijakinja. I kao da joj to nije dosta još krene objašnjavati:
- Ta dvojica pisaca zadiru u našu sivu stvarnost, pričaju o ovom što nam se događa, o našim nevoljama, zato ih volim.
- Ali zar miljenko jergović isto nije pisao o ovome sada, i to baš o vama nesretnim prosijacima na cesti?
- Možda i jest, uporni čovječe, ali ja ga nisam čitala. Nisam članica kluba čitatelja Jutarnjeg i ne mogu ostvariti pravo na kupnju te knjige.
Tog časa Miljenko joj iskešira punih 600 kuna, što se u narodu kaže, na ruke.
- idi, ženo, i učalni se u Klub, učlani i tog malog što te siše.
Žena ipak nije uzela taj novac. Nešto se u njoj smutilo.

17.01.2008. (11:20)

NEMANJA

"Kurac od ovce od gipsa"

avangardni scherzo

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Imate svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda i nemre bolivit.

17.01.2008. (11:21)

NEMANJA

In extremis

Ide Miljenko ulicom i uđe u vežu na broju 17, gdje se nalazi, kao što je općepoznato, ordinacija primarijusa doktora Kožića, venerologa. Miljenko odmah vadi notes i bilježi:
U čekaonici ordinacije sjede dama s kamelijama, baka s unukom koji u ruci drži plišanog medvjedića, reper nesumnjivog izgleda i gospodin sa šeširom Pere Kvrgića. U ordinaciju onda ulazi mama s klincem. U čekaonicu bijesna upada dobrodržeća žena u tridesetima i ulazi u ordinaciju.
Miljenko zapanjeno zastane...imao je neugodan osjećaj da je sve to već negdje vidio ili čuo ili, nedajbože, pročitao! Deja vu, pomisli Miljenko. I, uostalom, ta ordinacija: izgledala je kao čuveni Jokin stan koji kao da si ga izvukao iz lajfstajl magazina. Bijeli namještaj, bijele kožne fotelje, stakleni stolić, plazma. Osjećaš se kao u ordinaciji...
Isuse! Pa ja sam usred Bulićevog romana! Koja pušiona!
Beo mada ne još mrtav, Jergović počne pjevušiti: Kad već budem mrtav i beo / ja bih ipak nekako hteo / da makar kakva nekakva / svetiljka budem.
- Pardon, mladi gospon, nekaj ste rekli., odjednom mu se u lice unese primarijus dr. Kožić. Izvolite, vi ste na redu.
- Ispričavam se...hvala...oprostite.
- Malo ste mi blijedi., primjeti dr.Kožić, uvodeći Jergovića u ordinaciju.
- Da, da, zato sam vas i potražio, znate...
- Da?
- Čujte, imam velikih problema., iskreno će in medias res Jergović.
- A tko danas nema, dragi moj Jergovac, tko nema...
- Jergović!, zajapureno će Miljenko, kojemu se naglo vratila boja u lice.
- O, pardonček, moje isprike, nego...počeli ste o vašim problemima...
- Da, znate, doktore, imam zaista nemali problem.
- A taj je?
- Vidite, svi me jebu u zdrav mozak.
- Kad ste to primjetili, mladi gospon?
- Pa nekako s proljeća. Točnije, od Duhova.
- Da? Zanimljivo. I kak se to manifestira? Mislim, kakve simptome imate...
- Piše mi se.
- Pardon...
- Vazda mi se piše.
- Je, mladi gospon, onda ste trebali ići urologu, a ne k meni., dometnu doktor Kožić, očito odsutan ili jednostavno dekoncentriran Jergovićevom hipohondrijom.
Jergović zabezeknuto pogleda u doktora i pomisli kako ga u ovom bešćutnom gradu nitko ne uzima za ozbiljno. Vani se mračilo.
- Pokušajte pisati niz vjetar, mladi gospon, to vam nemre naškodit., bilo je zadnje što je toga dana zabilježio Miljenko Jergović.

17.01.2008. (12:08)

vertebrata

Ide Miljenko Jergović ulicom i plaši djecu

Ide Miljenko Jergović ulicom i plaši djecu. Skrene u birtiju na jednu brzu i napiše jedan roman simić, onako s nogu. Zatim ode u drugu birtiju i tamo napiše desetak kolumni, zatim poslije obilatog ručka se sjedne na wc školju i počne paralelno i na papir srat. Zagreb je mali. Tu svatko svakog zna. Vijest se brzo pročula. Stariji se pozgražali i malo pomalo počeli ignorirati tog amoralnog gorostasa a mlađi se poplašili grive i nerazgovjetnog mumljanja. Jergović je ubrzo postao efikasna metoda umirivanja djece. Tako jedna majka neki dan, nasred Jelačić placa priprijeti kmečavom derištu: Ušuti već jednom. Ušuti ili ću ti pozvati Jergovića da ti zanovijeta i sere gdjegod stigne! Malac u trenu se smiri i zašuti. Majke su konačno odahnule. Mora biti nešto zastrašujuće u Jergoviću. Nešto duboko uznemiravajuće. Kolika upornost. Kakva čvrstina, kakva bešćutna ili nedužna oholost, a godine mu jalovo prolaze.

17.01.2008. (12:26)

inhibitor

RADO IDE ŽIDOV U VOJNIKE

Ide Mulenko ulicom i razgovara sam sa sobom: "Ovo je radni naslov romana koji počeh pisati na Bajram 2006. godine. Sav trud koji sam uložio danas mi se čini uzaludnim jerbo (ga ja) cijelo vrijeme muku mučim s glavnim likom djevojčice Rute, od čije mi se kompleksnosti stidne dlake krute.
Želio sam, kako da kažem, ispasti moderan a opet nekako suvremen, zapravo shvatiti bit društva u kojem živim, ali s jedne vremenske distance u kojoj se neće osjetiti moj naporni narativni iscjedak koji me inače muči dok pišem štivo za uspaljene bakice koje bi me najradije držale na policama u staklenkama formaldehida pokraj urni svojih muževa koji su otegnuli papke između dva Svjetska rata kada zapravo i dolazimo do porođajnih muka čije trudove osjećam još od, kako rekoh, pretprošle gohdine.
Evo kako je sve počelo. Uoči Bajrama dvehiljaditeišeste javijo se meni Zemo rahmetli Tufahije pa udario onako po naški: "Đes ba jaro, šta mai, ima l' pićke u Zagrebu…" i sve nešto u tom stilu.
- Ima Zemo pićke ko sahalate, samo što mene ovdje vazda pićkom zovu.
- Ajde ba na kolodvor poslo sam ti škije.
- Fala ti ko bratu, al otkad živim na Zapadu presto sam pušit krdžu. Sad ložim samo Malboro crveni, a ponekad malo zasolim i s hašišom pa si pustim Natašu Atlas il' Alien Soap Operu da mi reve ko hodža s minareta.
- Posto si fina guzica. A pišeš li štogod?
- Ih ba, jel pišem? Jašta nego pišem. Evo baš sad tucam tastaturu. Pišem i kad jedem i kad serem, pišem ko gonjena zvijer, al' ubi me ovaj zadnji roman.
- Može l' se ikako pomoći?, zabrinu se Zemo.
- Ma ne znam. Evo jebe me ta mala Ruta, htio sam na njoj pokazat kolko su Hrvati sjeban narod pa sam izmislio taj lik mahnitog skretničara Slobodana koji postane ustaša pa pije i kolje.
- Jebo nanu koji dobar zaplet. I šta je onda bilo?
- Ma ne znam, evo zapetljo sam se ko brabonjak u mojoj guznoj čupi. Mala Židovka mora da pjeva, a ne zna. Babo joj pije i ugurava si čiviluk u čmar, sve ću ih ja na kraju u logor poslat, ali…
- Znači po kratkom postupku. A jel te jebe onaj zagrebački, jel te to jebe Milovane? Jel te stvarno toliko zaokuplja priča o Ruti, uvalim joj kruti?
- Jes. Šta da radim Zemo, zemljače, ba?
- Ma bolan opleti ti samo po naški, ko ih jebe. Kad te prevedu na njemački neće niko vidit razliku. Evo ja sam ti se uvalio u neki žiri pa ću reć da ti dadnu nagradu, tu kod nas u Bosni.
- E ova ti valja Zemo, jel ti to o Meši pričaš?
- Znaš da ja dobro mešam.
- Ahahahaha.
Onda sam odjebo Zemu i otišo smišljat kako će onaj zapadniji Zapad plakati nad sudbinom moje male Rute kojoj su ustaše uštrcavali spermu pod skute. Još sam dobio ideju za novi roman u kojem se neki propali slikar Filip vraća u Zagreb nakon dugo godina."

17.01.2008. (12:50)

doktor Jatogen

NEPOUZDANI OČEVIDAC O LAKŠOJ PROMETNOJ NEZGODI NA MARKOVOM TRGU

Ide Miljenko ulicom i sretne Miroslava Petrovića, novopečenoga književnog kritičara prefriganca čiju je fotografiju iz nekih novina - čiji se naslov nije ni udostojio upamtiti - netom fotokopirao, fotokopiju temeljito plamenim očima ispresnimavao te ju u novčanik spremio, sve jer mu se hulja debitanskom diletantskom pederskom recenzijicom njegova romana - čiji je naslov bolje ne spominjati (da se ne urekne) - zamjerila, ponajviše poradi prispodobe zloguka potajična namjesnika vlastohlepne garniture trbuhonamirnika s kojom ga je poistovjetio, i stade Miljenko pred Miroslava Petrovića, stade uz vjetar a vlasi mu se zatalambasaše, stade i zagrmimikrikne: "Na šta li književna kritika spade, kad smandrljbrlje tak'ih pederčića-lezilebovića kakav jesi iz blogoblata izranjaju da zlom magijom zlo učine, da u drvo jako krošnje trudne od sočna ploda sjekiru ukače, da mi pravdom trudnome trude nadljudske svojim sotonskim bljuvotinama oblože, na meni kulu babilonsku da utemelje, e neš', jebem li te u dupe virtualno", reče i odvali strašan šamar, pa još jedan, pa treći Miroslavu Petroviću, petnaestogodišnjem gimnazijalcu i istaknutom članu novinarske sekcije, koji zatetura i premjesti se teturajući s pločnika na kolnik gdje ga blago zakači passat ministra Šukera.

17.01.2008. (13:03)

Marole

Derviš i hrt, u sumraku, a ispred njih Dobre Nade rt

Ide Miljenko Jergović ulicom i sretne svog davnog jarana sada pripadnika klana Al Kaide.
- Miljenko, imam jedan velki problem, kao šta znaš pripadnik sam Al Kaide - reče Muhamed.
- One strašne Al Kaide jel? - upita Miljenko.
- Jes one strašne, al živim sad u Zagrebu i Ustaše su mi za vratom, hoće da me uvate na
(ne)djelu.
- E i kako ti mogu pomoći? - znatiželjno će Miljac.
- Vidiš, napumpao sam Nusretu i rodiće ni manje ni više nego trojke i to sve ćeri. Moram im dati imena, a pošto živim u Zagrebu i pripadnik sam Al Kaide, imena moraju biti muslimanska, ali neupadna, a pošto si ti najpametniji na svijetu, mislio sam da mi možeš pomoći. Vidiš sjetio si se Srde, ja to nikad ne bih mogao.
Miljenko misli i misli kao profesor Baltazar i smisli te naposljetku reče:
- Tarifa, Getriba i Fasada, dok se ti boriš u džihadu, jedna može raditi kao menadžerica marketinga u T-comu, druga u marketingu auto kuće Zubak, a treća u IGH-a. Niko ništa neće skontat.
- Baš si pametan moj Miljenko, puno ti hvala, gdje li samo smišljaš ta imena? - pohvali ga Muhamed.
- Ispred Dione na križanju Držićeve i Vukovarske, u sumrak, na Duhove.

17.01.2008. (13:29)

doktor Jatogen

NEOBJAVLJENI PAMFLET

Ide Miljenko ulicom i naleti na Predraga Raosa koji je mirisao na češnjak i nekakva ga nelagoda spopade, a da nije točno znao zašto. Predraga također spopadne nelagoda, ponešto jasnijega profila, no sveudilj magličasta: što mu ima biti neugodno, baš ga briga, mislio je. Prođu jedan pored drugoga, Miljenko jedva primjetno kimne, Raos ga kratko pogleda preko oka, promrmlja nešto u znak polupozdrava; Miljenku se učini da se Raosu brk smije, taj podrugljivi brk, ali ne odreagira Jerga, ta mačak je on - barem ne odmah, nego pričeka da Raos par koraka odmakne, pa se duboko zadere, ne okrećući se: "Otac ti je bitno bolji pisac od tebe bio." Raos stade, okrete se, pa udre u grohotan grohot prateći mutnim pogledom čupavu priliku koja je odmicala niz ulicu, i smijao se od srca sve dok Jerga nije u magli nestao. A Miljenku je Predragov smijeh do duboko u noć odzvanjao u glavi, petljao mu se u kose, pa niz bradu do pera plamena kojime napiše iskričav pamflet protiv piskarala Raosa, no ne usudi ga se objaviti, nego ga spremi u ladicu, među duhove.

17.01.2008. (14:16)

halter skelter

Suze liju plave oči

Ide Miljenko Jergović ulicom i usni neobičan san. Kao sjedi on na nekom tronošcu (i, bude mu, lukavcu, drago što je kosu i bradu sačuvao), oko tronošca oblak, a pod oblakom silna raja. Sklopili ručice, umilno gledaju, i sve više mole: Sudi, baćuška, koji je prav, a koji je kriv!“ Uopće ne bi neugodno Miljenku, nego zasuče rukave, pa kom obojci, a kom opanci.
„Kazuj“ narodski će prvome, pak mu se učini da ono čuje gusle, ali pretrpješe i upriješe pogled na stvorenje koje se u njega uzdalo.
„Baćuška“ upita Ivan Budalica, „ja ne vjerujem, ali pričaju ljudi da je tvoja moć u gustoj grivi kojom pokrivaš obličje i da bi ona nestala, kad bi ti kosu i bradu odrezali“
„Kako je narod glup“ pomisli Miljenko, kojemu se načas učini da je Zeus, što mu se također učini glupim, jer kakve on ima veze s klasičnom starinom. „Misle da sam Samson“. Kako je bio odlično raspoložen, odluči se malo našaliti.
„Pa dobro, bre, dilajle,“ preuzme istočni idiom, „jel nismo prevladali ta verska predubeđenja. Moja je moć iz glave. To ću i da vam dokažem, evo saću da se obrejem. Ali posle svi da puštamo bradu i brkove.“ Odmah se dosjetio i da to silno pramenje docnije uplete u pleter i dijeli kao bookmarkere.
Rečeno, učinjeno.
Kad posljednja dlačica pade na tlo, probudi se Miljenko, a kad ono, stoji on, gol do kože i nijedan ga ne prepoznaše.

17.01.2008. (15:17)

inhibitor

ANTOLOGIJSKA PRIČA

Ide Milenko Jergovićevom ulicom.

17.01.2008. (15:17)

svijet u boci

Izgledao je malo čudno u kaputu crnom, kupljenom prek veze

Ide Miljenko Jergović ulicom sav kićen , u finom novom kaputu sa zabačenim šalom. U ustima mu cigaršpic, onako ga dostojanstveno drži, kao neki mladi turski beg, koji se vraća s uspješnog ašikovanja. Ide Miljenko i smišlja novi roman, velik će to roman biti, o beskućniku koji je umro u noćnom tramvaju linija br 34, negdje između Frankopanske i Glavnog kolodvora. I nitko baš nitko od putnika nije primjetio da je čovjek umro, svi su mislili da je pijanac koji spava i u tramvaju se grije. A tko bi od tih klinaca, koji se vraćaju s noćnog pijančevanja, te dječurlije u Iron Maiden i Biohazard majicama mogli pomisliti da je to Vahid, a i da znaju da je Vahid, kao da bih to i zanimalo. Jer Vahid je počeo kružiti tramvajima još prije nego što se neki od njih rodili, a kojeg je čudna igra sudbine, za koju u ovoj priči nit imamo mjesta nit vremena da je ispričamo, dovela u Zagreb, a koji je prije rata bio generalni direktor jednog uspješnog bosanskog privrednog giganta. Moćan je bio Vahid, neka vrsta socijalističkog bega, nisi u mjestu iz kojeg je Vahid bio, zaposlit ikoga od rodbine, a da ne dobiješ Vahidovov blagoslov. A što sada, sklapa u glavi rečenice Miljenko, završio je ovdje gdje je bio nitko i umro kao ništa, dočekali su ga mrtvog jutarnji vozači ZETa, ljuti jer se još i s mrtvacem moraju u zoru baktati. I samo će poneki beskućnik iz prenoćišta Crvenog križa primjetiti da Vahida više nema, i trajat će to dva dana, jer skitnicama nije suđeno da o drugim tužnim sudbinama razmišljaju, i svoje im je previše.

I zanio se on tako u misli, kad ga prenu neki glas Pa gdje si ti Jerga prijatelju?. Kad ono Edo Popović, obučen sav u nekakav prastari traper i dronjke, zarastao i ispijen, kao da je u istoj odjeći još od kad je 77 zapalio prvi joint. Vidjevši Jergu u skupom DiCaprio kaputo, Edo se sav prenerazi - MIljenko pobugu pa otkad se ti tako hohštaplerski odijevaš. I bi Miljenko nuegodno, kao da se on što nove skute ima Edi opravdavati mora, vidje da ga Edo blijedo gleda i šuti šuti dugo, pa kaže.
Pa eto, krenulo me u kladionici, pa sam si odlučio nešto priuštiti. A još od mojih sarajevskih dana, oduvijek sam sanjao kako ću imat jedan kaput u kojemu će se osjećati kao agramerski gospodin.
Sumnjivo je sve to Popoviću, viri mu suhonjava glava iz izlizane dolčevite, pa nakon toga reče Ali otkad se ti to kladiš moj MIljenko? Ja te kao hazardera ne znam.

Otkad sam pročitao Hazardski rječnik odbrusi Miljenko i produži brzim koracima dalje k svom dijelu grada, izbjegavajući daljna neugodna pitanja te ostavivši Edu da se sveudilj čudi i stoji sam na ulici kao u nekoj davno odsviranoj hipi baladi.

17.01.2008. 17:29

Virtuela

EX STAZA

Ide Miljenko Jergović ulicom kada začuje unutrašnji glas:
Kako dalje, Miljenko? Kako???
Tko si ti?, prenerazi se ljudina.
Nećemo sad o imenima, odgovori glas.
Onda nemamo što razgovarati, ljutnu se Miljenko.
Ali, Miljenko, pa ja sam tvoj unutarnji glas!?!, brecnu se glas.
Jebe mi se!, tvrdo će Miljenko, S anonimnim i kukavičkim glasovima ja ne razgovaram!
Ali, Miljenko, ta ja sam tvooooj glas, zavapi unutrašnji glas.
Moj ili svoj, bez imena i prezimena mi se ne obraćaj!
Ali, Miljenko, ja samo želim pomoći kao struja svijesti za tvoj sljedeći roman, tvoje remekdjelo, tvoj obračun s njima!
Ja ne slušam, ja ne slušam!, zapjeva iz sveg glasa Miljenko i prstima začepi uši.

Viđe ovog na ekstaziju!, dobaci Milan Peh raskuštranom umjetniku, u prolazu.

18.01.2008. 00:10

lolina

BAČAKRA

Ide Miljenko Jergović ulicom i sa druge strane ulice primijeti Lolinu. Čim ju je ugledao odmah mu je bilo slabo. Osjetio je kako mu se steže bačakra negdje između jajca i guzice.
Znao je da ta mala rospija već dvije godine kenjka po blogu kako je njegovo remek djelo kupila u supermarketu izloženo na Ledo škrinji pored blagajne .Zamišljao joj je na licu podsmjeh o tome kako su mu Dvore od oraha hvatale zdepaste ruke krmeljavih i raščupanih domaćica trpajući godine njegovog mučnog pisanja u vrećice sa kruhom i jeftinom salamom.
Sprdala se da su mu knjigu kupovale babe misleći da su u njoj recepti za pite od oraha.
Odlučio je kako joj neće doviknuti da je pozdravi mada bi ju rado tresnuo dlanom ravno u taj njen umišljeni nos .ali ona je pogledala na njegovu stranu ulice i primijetila ga.
Vidi ju; vražja ženska, ta sve vidi, pomisli Miljenko gledajući Lolinu u nerc bundi kako živahno cupka prema njemu preskakujući tramvajske tračnice .
Ljutnju mu polako zamijeni neka neobična mješavina osjećaja.
Krenuo je prema njoj; ne bi bilo loše da jE za kaznu kresnem i izbijem joj svu tu bezobraštinu.Takve zaslužuju da im se pokaže i utjera … da vidi što je muško, mozgao je Miljenko…
- Di si Lolina ba šta ima?
- Ma joj Čupko naj me niš pitat danas sam sva nekak, kaj ja znam.
- A jel čitaš štogod Lolo?
- Ma znaš kaj Jergo, ja sam one tvoje orahe kupila. I onda sam ih malo čitala pa sam ih vratila u dućan natrag, da mi kužiš ono ne vrate nofce. Ja to više nisam mogla čitat.
- ?!?

Miljenko osjeti kako ga napušta jebački poriv .
Jedva se suzdržavajući da je ne uhvati za vrat i počne daviti nasred Ilice pozeleni u licu
- Slušaj ti mala , bezobrazna si ko pokvarena turšija!!!
Lolina se naceri – Pa kaj oćeš čovječe, skužila sam stranicu na kojoj si ti prestao pisati , pa sam ja onda prestala čitati. Uostalom nisam mogla više mogla čitat kad sam ti vidla fotku na korici knjige. Si ti normalan?. Mislim ono ne, kaj nisi našel nekog zgodnog dečka za fotku. Mislim ono kak si ti sebi zamislil da bum čitala knjigu kad mi se pred očima non stop pojavljivala tvoja dlakava faca.
Ono, bil mi je film da si ti ona stara baba. Iz Dubrovnika, kaj ne? Kad se već nisi prisličil onom malom iz Sarajeva.
Onom kaj je fukal onu…

Miljenku Jergoviću svega je bilo dosta. Loline, njenog podjebavanja, knjige, oraha i Nemanje. Njega pogotovo.
Njezinog najdražeg prijatelja kojeg se sjetio kad je ugledao Lolininu skupocjenu bundu.Taj voli krvoločno skupe stvari, mora da joj je on to kupio. Nemanja mu je pogotovo išao na nerve, možda i više nego ona, i odjednom padne mu na pamet: znam kako ću kazniti te zagrebačke umišljene Face i strgne svom snagom bundu s Loline.
Lolina počne vrištati svom snagom:
'Bunda!! Bunda!! Pravi nerc! To je pravi nerc idiote bosanđeroski!'
U tom trenutku odnekud se stvorio Luka Oman koji brzo podmetne svoj zaštitni znak, transparent plakat „spasimo piliće“ Miljenku Jergoviću pod noge. Ovaj se stropoštao na tračnice. Nije prošao ni treptaj oka kada se stvori tramvaj nad tijelom Miljenka.
Ispod plavog ZET-a virila je samo kosa.
Lolina je pobjegla glavom bez obzira sa čudom spašenom bundom, a Oman se skljokao u nesvijest jer mu se učinilo da pod tramvajem vidi truplo sa runom crne ovce. Ni u snu Oman nije mogao pomisliti da će ubiti nercom prerušenu ovcu...

18.01.2008. 03:24

Markiz

NOSFERATU

Ide Miljenko Jergović ulicom i sve me nešto rajca da ga jebem u šupak.
- Nemoj markiže, govori mi jedan novinar, Milenko nije ljubitelj anala.
- Ali on je već ušao u anale, uzvratih zbunjeno.
- Vidi, nastavi njegov kolega iz redakcije, on se često sa svojom dragom igra "Trnoružice".
- Što je to pobogu?
- Navodno je njegova žena dobila neki tekst na lehturu poslije čega je potpuno šenuo.
Rekoh da sam već primijetio njegove neobičnu sklonost prema djevojčicama, ali ova informacija mi je potpuno raspalila maštu.
- Pričaj žurnalisto, ne oklijevaj!
- Obično bi Milenko poslije noći iznurujućeg pisanja padao u postelju kao mrtvac. Njegova draga ga je pokušala potaknuti na snošaj halterima, seksualnim pomagalima, ali Miljac kao da je prestao disati. Dozlogrdilo njoj čekati pa se dohvatila posla, nekog opskurnog štiva koje joj zaokupi pažnju. Vidjela ona da tu ima života, da sve pršti od energije i uskoro prestala zvati Miljca u ložnicu. Prođe nekoliko dana i Miljcu postade čudno kako ga ona više ne zove u krevet. Prišulja se stari lisac sobi, kad ima šta vidjeti – njegova draga raskrečila noge, u rukama drži rukopis i dahće, kao da očekuje kozmički orgazam. Milenko pukne, istrgne joj rukopis iz ruku i pobjegne u ćenifu.
- I što se onda dogodilo?
- Sjedi on na ćenifi, sjedi i čita, kadli mu se upali lampica! To je ono što mu je falilo!
Vratio se u sobu i naredio dragoj da glumi mrtvu djevojčicu na odru. Ova nije mogla vjerovati, rekla mu je nek' se nosi u tri pičke materine poremećene i poslije toga zaspala. Ali Miljcu se digo. Poput Nosferatua je pričekao pravi trenutak da se prišulja dragoj koju je natrljao pekmezom i počeo lizati. Uskoro je svršio u svoje duge gaće «Nada Dimić».
- Ako sam dobro shvatio, Milenko se pali na leševe na kojima se poslužuje hrana?
- Da, uzvrati žurnalista, na taj način ispunjava svoje seksualne maštarije i uvijek je sit.
- A zna li njegova djevojka za taj igrokaz?
Žurnalist se uzvrpoljio, pružio mi je ruku i rekao da žuri na presicu.

18.01.2008. 09:44

dr. lebowski & Nemanja

TREBATE LI SVINJSKU GLAVU?

Nemanja, ako dopuštaš nadogradnju tvoje crtice o mesnici. Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu?
dr. lebowski

Ha, ha, briljantno! Ne da dopuštam, nego ćemo zajednički potpisti tu, unplugged verziju; dakle:

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda i nemre bolivit.

i/ili

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda, nemre bolivit da tako nešto čuje, jasno, i vidi, i to vrlo jasno, pa odgovori:
- Ne hvala, imamo već jednu.
Jergović ga dugo gleda i nemre bolivit.

Zapravo, Lebe, mislim da je ovo sasvim novi konkurs.
Nakon natječaja: Ide Miljenko Jergović ulicom i..., raspisat ću natječaj s temom: Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu. Mesar...
Mislim da je to ingeniozan početak! Kaj veliš?

18.01.2008. 11:12

Jagneza Spitzműller-Dorčić, mr.oec.

Rahat-Lokrum

Da kod Bagdada i postoji neki Auschwitz, ne bi nas to uznemirilo, jer smo na to navikli – veli pisac koji je priznao da je roman pisao (samo) tri mjeseca, “opravdavši” to srednjoškolskim svladavanjem daktilografije.
S promocije romana "Srda i Duhovi"

Ide Miljenko Jergović ulicom i zaustavi nekog čovjeka, slučajnog prolaznika.
- Je l' ti znaš tko sam ja?, upita Jergović.
- Mmm…ne bih se mogao kladiti…ne, ne znam, gospon, znate, ja nisam odavde, tu sam u posjeti bratu., odvrati začuđeni namjernik.
- Zbilja ne znaš ili zajebavaš?, inzistirao je Miljac.
- Ozbiljno, gospon, zakaj bi vas zezal, nemam razloga.
- Baš, ono, nikako se ne možeš sjetiti.
- Ne da se nemrem sjetiti, nego vas ne znam, kaj ja znam, prvi put vas vidim!
- Jebeš!?
- Čujte, nemojte bit tak vulgarni. Velim vam da vas ne zezam, nit vas poznam i kvit. A ko ste vi, kad baš hoćete znati?
- Tko sam ja?, sad će iznenađeno Jergos. Tko sam ja?
- Da, tko ste vi, zapravo?
- Pa ja sam Miljenko Jergović lično, klasik iz Sarajeva!
- Ma sad vi mene zajebavate! Kaj bi vi bili klasik! Vi ste kurac a ne klasik., dometnu čovjek koji je u Zagrebu bio u posjeti bratu, i nastavi svojim putem.
Jergović se počeše po glavi, promrsi bradu, pa pomisli:
- Hrvati stvarno malo čitaju!

- 23:55 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Ide Miljenko Jergović ulicom...

HRVATI STVARNO MALO ČITAJU

Vaseljena već tradicionalno, koncem siječnja, organizira regnikolarni literarni konkurs s temom: Ide Miljenko Jergović ulicom...
Tako je i ove, prestupne godine.
Svoje sastavke i opet možete da šaljete na adresu Takovska 10, za "Konkurs: Idi mi Miljenko ulicom", ili ih jednostavno ostavite u komentarima postova na Vaseljeni.
Regule su konkursa proste:

Svaki sastavak, koji se zove kratka priča, vazda mora da započne karakterističnim uvodom: Ide Miljenko Jergović ulicom...
Priče lišene takvoga početka naprosto ne jebemo za suvu šljivu i nisu konkurentne.
Sastavci ne smeju da budu duži od 1500 znakova, od kojih niti jedan ne može da bude svastika ili petokraka.
Klasik ne sme da bude preterano ironiziran ili nahvaljen; isto tako, ne smete da ga opisujete podrobno, jerbo ga po drobu niste videli.
Poetike mogu da budu na rubu stvarnosne proze, i s jedne (faction) i s druge (fiction) strane pesničkog umeća.
Dopušteno je i žensko pismo, daklem i antinaracija.
Poželjna je moralna poenta, ili kakvo naravnoučenije.
To je sve.

Laureata konkursa čeka neprocenjiva nagrada: iz pristojne razdaljine moći će da vidi kako u Vempajr Stejt Tim Bilding u Koranskoj ulici ulazi klasik Miljenko Jergović lično, sam, ili u pratnji dobrog glasa koji ga bije.
Kao primer, navodimo prošlogodišnju pobednicu, Jagnezu Spitzműller-Dorčić, i njenu uzornu kratku crticu, ne sasvim nedvosmislenog naslova: "Rahat-Lokrum".
Pa, pisci, piše li se štogod?

Image and video hosting by TinyPic

Rahat-Lokrum

Da kod Bagdada i postoji neki Auschwitz, ne bi nas to uznemirilo, jer smo na to navikli – veli pisac koji je priznao da je roman pisao (samo) tri mjeseca, “opravdavši” to srednjoškolskim svladavanjem daktilografije.
S promocije romana "Srda i Duhovi"


Ide Miljenko Jergović ulicom i zaustavi nekog čovjeka, slučajnog prolaznika.
- Je l' ti znaš tko sam ja?, upita Jergović.
- Mmm…ne bih se mogao kladiti…ne, ne znam, gospon, znate, ja nisam odavde, tu sam u posjeti bratu., odvrati začuđeni namjernik.
- Zbilja ne znaš ili zajebavaš?, inzistirao je Miljac.
- Ozbiljno, gospon, zakaj bi vas zezal, nemam razloga.
- Baš, ono, nikako se ne možeš sjetiti.
- Ne da se nemrem sjetiti, nego vas ne znam, kaj ja znam, prvi put vas vidim!
- Jebeš!?
- Čujte, nemojte bit tak vulgarni. Velim vam da vas ne zezam, nit vas poznam i kvit. A ko ste vi, kad baš hoćete znati?
- Tko sam ja?, sad će iznenađeno Jergos. Tko sam ja?
- Da, tko ste vi, zapravo?
- Pa ja sam Miljenko Jergović lično, klasik iz Sarajeva!
- Ma sad vi mene zajebavate! Kaj bi vi bili klasik! Vi ste kurac a ne klasik., dometnu čovjek koji je u Zagrebu bio u posjeti bratu, i nastavi svojim putem.
Jergović se počeše po glavi, promrsi bradu, pa pomisli:
- Hrvati stvarno malo čitaju!

Jagneza Spitzműller-Dorčić, mr.oec.

- 07:13 - Komentari (36) - Isprintaj - #

Čas materinjeg

Serbokaotische Schprache

Image and video hosting by TinyPic

Ovde je prevashodno reč o specifičnostima srpskog jezika. One su mnogobrojne. Jeste. Za danas, izdvajamo tri takove:

1. Ko prvo, prošlo neodređeno vreme. Naprimerice, u rečenicu:

Onomad sam išla na pijacu da kupim zejtin.

Onomad je prošlo neodređeno vreme.
Je l' tako? Tako.

2. Ondak, buduće neodređeno vreme. Recimo, u rečenicu:

Stojane, ka' ćemo beremo kukuruz? Lakom ćemo, Milenija, ima bre vremena.

Lakom je buduće neodređeno vreme.
Tako.

3. Na kraju, prošlo buduće vreme, kao najzanimljivija specifičnost srpskoga jezika.

Onomad vija domaćin prase po šljiviku. Prase skiči, beži oko šljiva ranki - Na šljive ranke tvoja nedra mirišu/ za njima momci uzdišu... - a gedža ga juri, kliza se po blatu, pada, nervira se, i lakom da ga uvati za zadnje noge, kad prase skikne i šmugne ispod žicu u komšijino dvorište! Seljak baci šajkaču u blato, pljune ustranu, i prokune, onako, iz duše:
- E, jebo sam te, kad te uvatim!

To je prošlo buduće vreme.
Jeste.

A sad čas kroatische schprache.

Shall I compare you to the serbian language

Oj ti lijepa naša hrvatska rimo
što stojiš nasuprot ružnom jeziku srpskom
na tebi je pisat prelijepo i fino
jer kontrestaš pojedenom slovu mrskom

Pojedinosti što želim reći to i mogu
uvijek istom rimom ali dobro
i zahvaljujem dragom Bogu
što nijesam Srbin kao ti moj pobro

A on odgovara rečju teškom
da ekavica puno više rime ima
i naš jezik smatra greškom
granica je rijeka Drina

- E moja lepa hrvatska rima
pička tebi materina.

Marole


Image and video hosting by TinyPic

Ćeraćemo se mi još

retrogardna parabola

...što se mirca tiče, vidim da u Srbiji imate po kuhinjama sutre, a ne narodne poslovice: Kuharice manje zbori da ti čakra ne zagori! Ahahahah...Sve sami balansirani yogini! Poznat je klasičan razgovor Domaćina Vuksana i njegove blagočastive Devi Milice, tijekom proučavanja Mahamudre yantre:
- Je li bre Vuksane, da ja tebi jaja prepečem?
- A da ja tebi sise zgnječim, a!?
- De bre sise, Vuksane, otić će mi anahata u pizdu lepu materinu, pa de smo onda Vuksane!?
- Opet si vidim yogirala, mater ti jebem, jesam ti reko da ne želim više da te vidim da mi po selu medituješ! Jebo sam ti mater ako te uvatim...
Ulaze dva yogina s Ravne Gore:
- Hare Rama, domaćine!
- Hare Rama, junaci! Kojim dobrom?
- Pa eto, šalje nas Shree Čičananda i pita ima li kakvih tantrika ovde po selima?
- Iju, black you, kakvih bre tantrika!? Ovde živi miran svet, svi sede u asanama i po ceo dan vežbaju pranayamu. Samo gdegde netko dane dušom i ode na chat...
- Ma nemoj? Baš u asanama kažeš!? Om shanti, Milice, nego, da ipak nema tih tantrika, znaš kako je, nemoj dvaput da dolazimo...
- Ma jok, de bre, nema, nije tantrika ovde nikad ni bilo, kažu ljudi da su zadnji otišli još za prošlog Činodejstvovanja. Nego, kako Bhagwan Čičananda, šta priča, šta, šta, levitira li se štogod, pričajte junaci!?
- Eh, da levitira! Čiča svakoga jutra postroji dva voda yogina, sva jedan prosvetljeniji od drugog, pa udri u meditaciju! Znaš kako je... Nije lako, al' šta se mora, nije teško, je l' tako bre batice, šta si ti zamro, jebote Šiva šepavi, alaj si se usuk'o, vidi ga, da nisi ti neki tantrik, a, Vuksane, pičkin dušmanine?
Na to Vuksan pogleda ispod oka pa vako reče:
- Pih, popišam ti se na sidhi, budalo! Ja tantrik? Oca ti jebem u guzicu da ga jebem, dok sam ja uvežbavo indriya sadhanu po Čairu ti si gologuz muda mrsio! Ajde begaj, nema od tebe ni go kurac, kakav yogin, nema, ništa nema od tebe...
- Nemoj tako Vuksane, umeša se daikini, vidiš da su ljudi pošteni, realizovani, mlogo si strog, pusti ljude da ćeraju te tantrike...znaš kako se kaže: Yogas citta vrtti, gde burigija nemoš!
- Ćeraćemo se mi još, prozbori po prvi put i drugi yogi, Svami Momčilo, pristali usredsređeni sanyasin iz okolice Ražana, koji je osobno spasio nekoliko američkih pilota nakon što su yogini, iz nehata, levitirajući udarili u stealth-avione.
Svi se začuđeno pogledaše.
Yogini odlaze. Milica briše tanjir čudesnom krpom. Vuksan dugo gleda kroz prozor, i jedino se čuje duboki timbar njegova basa: Ommmmmmmmm........

- 01:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 16.01.2008.

BESPRIJEKORAN UM, NENAMIRENA STRAST*

Ante Peterlić
(Kaštel Novi, 18. svibnja 1936 – Zagreb, 13. srpnja 2007)

Image and video hosting by TinyPic

Hrvoje Hribar

Ante Peterlić je Dalmatinac koji se govorom i ponašanjem drži oprezno podalje od zavičaja. Tek par sati što je otišao, koristim mračnu privilegiju, imenujem ga zavičajno, makar mu se ne dopalo.

Čini mi se važno. Dalmacija je dio svijeta gdje se živi u rajsko-paklenom aranžmanu malih gradova koji na istom mjestu nude zvjezdane bljeskove i sitnokolektivno ništavilo. Iz tih mjesta često dolaze suzdržana, logična gospoda, dalmatinski „britanci“ o kojima piše Betizza, paradoksalna djeca Mediterana koja osporavaju temperamentni, hedonistički stereotip. Sicilija naizgled neočekivano rađa Geparde i Lampeduse, Dalmacija Peterliće.

Cikloni navodno imaju mirno središte, a buka jezgru tišine. Ante Peterlić je takva točka na ovome svijetu. Mir bez spokoja. Dramatična stišanost. Besprijekoran um, nenamirena strast.
Intelekt pun čežnje za akcijom.
Gorki heroji Fordovih vesterna i zavrtanj karaktera crnih holivudskih krimića točke su u koje se neprekidno zagledao, kao da istražuje vlastitu sudbinu.
Klasični holivudski film posjeduje u istom formatu dvije različite stvari: dječačku fascinaciju i zrelu kapitulaciju. Svjedoči i svemoguće i nemoguće, horizont i granicu, slobodu i bezizlaznost. Filmovi Hawksa, Forda, Langa, rastu na zagonetki života za koju je Peterlić bio zainteresiran do poistovjećenja, gledajući platno kina očima dječaka koji se hrani filmom, a lavovski gladan vlastitog bića.

Univerzalnost, da ne rečemo mudrost klasičnih holivudskih filmova dolazi iz nevjerojatne blizine banalnosti. Alkemijski moment koji banalno pretvara u klasično zove se umijeće filmskog pripovijedanja, otajstvena tehnika koju je Peterlić pobožno proučavao, uvjeren da je posrijedi gotovo mistična tajna.
Kroz mentalna, teorijska raskrižja, kretao se kao da traži put do sebe, u rečenicama koje je napisao stoga vlada oprez i uskraćujuća jezgrovitost, neka zabrana da se ne uđe u ono što još nije otkriveno, ili da se ne otkrije štogod od onoga u što ne treba ulaziti.

Vazda usredotočen na jezgru, na potragu za centralnim načelom koje će providjeti kroz pojedinačno djelo, klonio se specijalističkih teorija, kao prenapučene periferije, irelevantnog meteža. Radije je boravio u prostoru jednostavnog, središnjeg, nerješivog. U blizini pitanja kako i zašto se događa film, i kada i kome se događa, ili također, kako i kada i zašto se ne događa, usuprot svih poduzetih napora.
Kao što je često slučaj s ozbiljnim učiteljima, više je izrekao nego napisao, a izrekao je manje nego što je saznao.
Izrečenog Peterlića poštujem. Prešućenog Peterlića volim. Zato što je stvarniji. Prešućeni Peterlić bio je onaj pravi.
Buster Keaton, Carry Grant, Garry Cooper, John Wayne, Humphrey Bogart, a osobito i nadasve James Stewart, odživjeli su na platnu velike dionice života u ime Ante Peterlića, koji je filmovima mandatno prepustio da budu umjesto njega. Ova ljudska slabost, ujedno je razlog zbog kojih milijarde ljudi još uvijek trebaju filmove. To je sam temelj opstanka filmskog pravljenja, umjetnosti koja je Peterlića nadahnjivala i zlostavljala čitav život. Otkrivajući tajne koje su ga zanimale, susretao je istine koje nisu bile ugodne.

Prema svojoj zajednici Peterlić se odnosio s osjećajem asketske dužnosti. Bio je neka vrsta lučkog kapetana hrvatskog filma.
Jedan od onih lučkih kapetana koji u suton upali svjetionik na rivi, pa obnoć sanja oceane.
Koliko god bio patrijarhalna, suzdržana muška figura, bio nam je više majka nego otac. Davao je obilato, nikad ne nudeći. Trošio se, sebi ne dozvoljavajući.
Dalmatinski gentleman, Gepard, Lampedusin subrat Peterlić zadnjih desetljeća umio je posve blago promatrati kako makija zauzima njegove latifundije. Vodio se posve izoštrenom mišlju kako je drač vrlo dinamičan oblik života. Što će ovdje biti dalje, gledat će s nekog drugog mjesta.

U prošli petak otišao je čovjek koji je napravio dobar film „Slučajan život“, te u naknadnih četrdeset godina dovršio svoj vlastiti, nastojeći u njega ugraditi vrlo sustavne namjere.
Svi smo se okoristili od tog života.
Anti Peterliću u sljedećem životu želim da se on okoristi više.
S potpunom ljubavlju i zahvalnošću, želim mu sav nemir ovoga svijeta. Želim mu da sve što je u ovom životu sagorio, naredni put eksplodira. Da sve što je prešutio, drugi put glasno zapjeva.
Bit će to čudesna glazba.

Image and video hosting by TinyPic

______________

* Previdio sam ovaj Hrvojev rastanak s profesorom kojemu svatko od nas duguje ove riječi, kad bi ih mogao ili znao sročiti. Ipak, postoji razlog da se ovaj In memoriam ponovi: možda je za života profesoru trebalo reći barem ponešto od toga, pa kad već uglavnom nismo, da to ponavljamo sada.

- 19:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Miljenko Jergović o blogu, blog o Miljenku Jergoviću

UNUTRAŠNJA STRANA VRATA

El Clásico je jednom zgodom pisao i o blogu. Jergović i inače, u smislu kreativnog mentaliteta, funkcionira kao nekadašnji sportski program Televizije Sarajevo: najvažnije je izricati što veću količinu vrijednosnih sudova o bilo čemu, zapravo o svemu, jer, konačno, to ti je posao, za to si plaćen. Miljac je u stvari neostvareni sportski komentator; malen je to gubitak za Jergovića, velik za čovječanstvo. Evo, dakle, što je Milenho Jergos Selhosa napisao o blogu, kao takvom.

Image and video hosting by TinyPic

Antoine Helbert

Pristojan niz imena za čitatelja koji nije sklon lunjanju po bespućima interneta, niti je od onih koji kopuliraju od sreće i oduševljenja pri spomenu bloga. Štoviše, gadi mi se svako anonimno pisanje i dopisivanje, s tim da osobno poštujem i koprofage, i borio bih se i za njihova prava da čine ono u čemu uživaju, ali zaboga, ne bih im se baš rado pridružio niti bih uvjeravao svijet da su njihove prehrambene navike bolje i zdravije. Osim anonimnosti, blog odlikuje i potpuna demokratičnost. Ako sam dobro čuo, a možda i nisam, jer o tim stvarima samo usputno i čujem, blogovi se u nas broje već na desetine tisuća. Svi, dakle, mogu pisati što ih je volja i koliko ih je volja, a to je pohvalno u smislu slobode govora (istina – anonimnog, pa onda to i nije neka sloboda), ali suprotno je načelima bilo koje umjetnosti, pa i književnosti. U estetskim prosudbama nema demokracije, niti može biti demokracije u javnom objavljivanju napisanoga književnog teksta. Ne možete u časopisu objaviti priču samo zato što bi saborska većina bila za objavljivanje, niti možete objaviti knjigu jer je hrvatski narod na referendumu odlučio da je to poželjno i potrebno. Ali da li je nešto što postoji na blogu doista i objavljeno? Je li prostor bloga uopće javni prostor?

Ako jest, tada se, zbog potpune slobode i demokratičnosti, taj prostor može smatrati javnim na način zida po kojemu se ispisuju grafiti. Ili ni toga, budući da je za ispisivanje grafita nužna stanovita građanska hrabrost, dok za anonimno pisanje po blogovima doista ne treba hrabrosti. Možda je, u smislu javnoga prostora, blog najsličniji unutrašnjoj strani vrata u javnome zahodu, po kojima pišeš zaštićen time što si unutra zaključan, time što si anoniman i time što te nijedna policija na svijetu, osim, možda, one koja je štitila pokojnoga Turkmen-bašu, neće goniti zbog nečega što si ispisao po zahodskim vratima. Taj je prostor, kao i prostor bloga, prostor fenomenoloških istraživanja, a ne policijske represije. Nema književnosti koja nije u odnosu prema policijskoj represiji.

Ali naravno, sve ovo ne znači da se književna djela ne mogu pojavljivati na blogu. Kao i na bilo kojem praznom listu papira, kao i na zidu, i na kućnom kompjutorskom ekranu, književnost može živjeti i na blogu. I to kao nešto što ostaje između rukopisa i publiciranog djela, nešto što je polujavno i poluprivatno i za što se, striktno govoreći, ne bi moglo reći da podliježe književnom vrednovanju. Blog je polurukopis, poluknjiga, neka čudna beštija koja, kao i sve izmišljene beštije, djeluje zastrašujuće. Tako biva sve dok ne nađemo razloga da na blogu, kao i na papiru, po nečijoj preporuci ne počnemo nalaziti vrijedne tekstove.

To je jako važan element cijele priče: književnost na blogu moguće je naći isključivo prema preporuci, i još uvijek, samo usmenim putem.

Image and video hosting by TinyPic

A sada something completely different! Real classics! Samo za vaše oči: rasprave s bloga koji je o'kultno mjesto hrvatske blogosfere: književni terorizam u svom ekstraktu!

Književni terorist

Ladislava Moljac i Knjiski Zigo u epizodi: Kakav parlamentarizam!

Eto procitao sam i taj famozni clanak lade zigo a i odgovor knjiskog moljca na pitanje o blogovima u vijencu, koji se potrudio sam kopirati na pticarovom blogu, zanimljivo oba objavljena u marginalnim novinama konzervativne inspiracije, koji toboze zahvaljujuci moralnoj neupitnosti svojih autora stavljaju stvari na pravo mjesto. ocito je da taj divni par ne kuzi o cemu je na blogu rijec, a svojim inzistiranjem na iskljucivo javnom govoru pod punim imenom i prezimenom, s vidno istaknutim jmbgom i potpuno navedenom adresom stanovanja, pokazuju da im nije jasno ni sto je jedan od glavnih problema u javnom govoru kod nas. ili nisu pratili gigantsku raspravu koja je nakon sukoba katunarica i jergovica eksplodirala na staroj adresi ovog bloga, ili nisu shvatili sto je tamo bilo receno. za maloumnog moljca to nas i ne treba cuditi, ali lada zigo je pretpostavljam ipak nesto pametnija. e pa sto je bio jedan od temelja te rasprave, dragi drugovi, drage drugarice. upravo to sto u javnom mediju kao sto su novine realno nije bilo moguce pretresti sve aspekte vrlo zanimljivog i vaznog knjizevnog slucaja jergovic versus katunaric, jer da jest, rasprava se ne bi vodila na blogu. punctum. stovise kao zanimljiviji topic te rasprave pojavilo se i pitanje zasto je jutarnji prekinuo polemiku, kad je stvar tek isla prema klimaksu. cini mi se da je tada u komentarima, mislim najmanje na svoje priloge raspravi, bilo izreceno vise vaznih istina o ovom drustvu nego u svim tekstovima lade zigo, moljca da ni ne spominjemo. uostalom stvaranje privida kroz postojece medije bio je jedan od razloga nastanka bloga knjizevni terorist, a upravo je ograniceni moljac jedan od manjih stupova tog idiotskog sistema koji javnosti prodaje muda pod bubrege. one zeljne daljnjeg analitickog rada upucujemo na njegove knjizevne satrokritike koje su davno u teoretskoj literaturi provaljene i opisane kao deskriptivni autizam. lada zigo nije pak toliko zaokupljena stvaranjem privida, izgleda da se ona pak najvise bori s nekim svojim vjetrenjacama, usput medjutim plasirajuci mracnjacke invektive protiv mnogih konkretnih ljudi s vidno istaknutim jmbgom, koje su tek malo, prema nekim svjedocima, promijenile smjer nakon gospodjinog ulaska u sretnu ljubavnu vezu s rodonacelnikom faka. ne zelim sad upirati prstom ni u moljcevu ni u ladinu licemjernost, jer ne zaboravite da je prvi bio aktivni sudionik hajke na pticara, ne shvacajuci da je sve bila samo zajebancija, i s obzirom da je druga poznata po mnogim drugim hajkama, malo manje bezopasnim nego sto je ova zadnja protiv naseg bloga. prisjetio bih samo okupljeno citateljstvo na staru izreku, koju navodi i ranko marinkovic u kiklopu. znate na koju mislim, danas samo lopovi i vicu drzte tata. a sve ovo napisao sam mozda najvise zato da bih blesavom pticaru dao podrsku, jer je posteniji sto puta od ovih suhonjavih umova koji zele zasjati a samo sveudilj proizvode sivilo.
Objavio knjizevni terorist u 26.4.2006 01:44

• Super, točno sve kažeš, precizno i lijepo, to jest da je na tvojem blogu rečeno mnogo dubljih opservacija o problematiziranim temama nego u ostalim medijima. Samo, bolno je pitanje koliko je to ljudi pročitalo i ne bi li ipak bilo bolje da sve to objavi u tisku koji čita 100 000 ljudi. Itd. - Mrkvica (Neregistrovan), (26.4.2006 03:31)
• Da se nadovežem na Mrkvicu, bilo bi lijepo da se ti opet vratiš na blog.hr koji je ipak čitao popriličan broj ljudi (i ti to dobro znaš teroristički psu). Ako to ne učiniš ja ću ti sve ovo iskopirati i otvoriti blog Knjizevni terorist, a ti mi ga možeš pofafati. - Inhibitor (Neregistrovan), (26.4.2006 08:16)
• samo tracate. - korak_po_korak, (26.4.2006 08:34)
• Jebi ga, Terorist, gola je istina da svi koji su 'eksplodirali' na tvojem blogu u vezi prijepora Katunarić-Jergović nemaju muda to isto reći javno kao ljudi s imenom i prezimenom. Punctum. (Sad, na primjer, ja ovdje mogu reći sve što želim potpisujući se nickom tim i tim, primjerice 'Punctum'. Ali, eh, imam li muda to reći javno bolno je pitanje svake anonimne osobe. - Punctum (Neregistrovan), (26.4.2006 10:46)
• točno tako Punctum, ja sve što kažem potpisujem imenom i prezimenom, za razliku od terorista. zato, radi točnog informiranja neupućenih, donosim vam iz 'Vijenca' Lokotarovo pitanje i moj odgovor : LOKOTAR : Nedavno je na nekoliko blogova trajala prava hajka, zapravo, pokušaj identifikacije autora jednog, očito ciljano bolesno-provokativnog bloga. Meni se to sve skupa činilo kao dobar test za ispitivanje granica bloga i njegova sadržaja. Naime, čovjek ima pravo na masku, a zajednica je inzistirala na demaskiranju, s druge strane, dobar dio materijala objavljenog na blogu u tiskanom mediju bi bio – utuživ. Kako ti vidiš natuknutu problematiku? K.MOLJAC : Čovjek na Internetu ima pravo na masku i skrivanje svog identiteta, no to je ujedno i bogomdan medij za one koji istu tu anonimnost iskorištavaju kako bi dali oduška vlastitom prostaštvu i najnižim porivima te vrijeđali druge ljude. Upoznat sam sa dva slučaja kod kojih se blogeri skriveni anonimnošću na sramotan način bave privatnim životima pojedinih aktera domaće književne scene, pisaca, profesora na zagrebačkom FF-u, isl., služeći se lažima i vrijeđajući ih na odvratan način. Blogerska se zajednica pokazala zrelom i nastojeći otkriti identitet autora jednog od ta dva bloga, pokazala je što misli o takvim pojedincima.Vrijeđanje o kakvom se u ova dva slučaja radi izlazi izvan okvira slobode medija i tako se nešto nitko ne bi usudio javno izreći ili napisati u tiskanom mediju jer je svjestan da je utuživo. Ne vidim razlog zašto nešto što je utuživo u tiskanom mediju ne bi bilo utuživo ako je objavljeno na blogu ili nekoj web stranici." - knjiški moljac (Neregistrovan), (26.4.2006 11:16)
• sve dok se ne potpišeš imenom i prezimenom, ti si obični jadnik , kukavica koja nema hrabrosti stati iza svoje riječi. - knjiški moljac (Neregistrovan), (26.4.2006 11:21)
• ovo je "bolesno-provokativan" blog?! - sweet jane, (26.4.2006 12:09)
• bravo zdravko zima, napokon netko s integritetom, imenom i prezimenom, sic! - cveba (Neregistrovan), (26.4.2006 20:36)
• Što je više kleveta i laži, terorista nam je draži. Bilo bi odlično kad bi Lada bila čitana upola kao terorist, a ovako je previše blesavo raspravljati o njenom tekstu. Sve je to dio iste bande, svi se tapšaju po ramenima, jedan drugog hvale na promocijama ili beskonačnim kahvama, da bi se nakon toga pljuvali tiho. Najgori su katolici oni koji se ne smatraju katolicima. A ima i ona o Turcima i poturicama. Ili ona o komunjarama koji su postali hadezeovci. A jebiga, dečki moji, ne možeš dušom platiti stanarinu. - lebowski (Neregistrovan), (26.4.2006 21:34)
• ajde Leb uozbilji se, ovo je postala seriozna stvar kaj ne? ja se nadam da je doba tihog pljuvanja proslo svrseno vreme, jos dan, dva, pa bumo videli ko bu iscuril ili se bu skup slozil ! - cveba (Neregistrovan), (26.4.2006 21:39)
• evo te, moljac te opet proziva - Nikolina (Neregistrovan), (26.4.2006 22:24)
• moljac mora bit neka vrsta blogerske pandurije. koja mu je to shema sa javnim podacima? sta i kad sazna tko si? sta ce napravit, zaplijenit ti laptop? ako si ti toliki kreten, onda bi te fino ignorira da je faca; a on se, ka malo dite, naganja okolo po internetu. ha ha, ne mogu virovat! - lepi cane (Neregistrovan), (27.4.2006 00:03)
• ne da ga ignorisu/ete, nego ga prate/ite po kojekakvim net stazama i bogazama. ne ide on za njima/vama nego oni/vi za njime. a meni to vec dovoljno govori. - sweet jane, (27.4.2006 09:56)
• evo da svršimo s ovim jer je sve krajnje jednostavno : knjiž.terorist , nakon što te je Lada Žigo s pravom javno prozvala u Vjesniku, da si faca ti bi sad lijepo poslao Vjesniku odgovor, potpisan imenom i prezimenom. međutim ti si kukavica i dalje ćeš se skrivećki odavde razbacivati gadostima... - knjiški moljac (Neregistrovan), (27.4.2006 10:17)
• daj moljac skuliraj se, pa niko te ne bu udaral. I kaj znaci to kaj imas ime Bozidar napisano na blogu, kaj kak da si neka javna persona, ma daj! - Nikolina (Neregistrovan), (27.4.2006 12:24)
• Ja ne bih rekao da je Terorist anoniman. Terorist ima svoj identitet, znamo ga pod nazivom Književni terorist. I to bi trebalo biti sasvim dovoljno. A i, kao što je objasnio, on govori ono što većina misli, ali ne smije reći. Ovo je mala močvara, sa puno krokodila, zato je i vlastiti stav (ako je neafirmativan) privilegija koju si rijetki mogu dopustiti. Sumnjam da se "javne ličnosti" ne slažu s teroristom u dosta stvari. Inače, dio u kojem Lada Žigo piše o teroristovom blogu govori da ga (ako je uopće pročitala) uopće nije shvatila. Što je žalosno. - lebowski (Neregistrovan), (27.4.2006 12:35)
• bez obzira na to je li terorist u pravu ili nije, kukavički je da jos nije otkrio svoj identitet. ali očito nema muda. - ako ja ne znam tko si, ne moras ni ti znat tko sam ja (Neregistrovan), (27.4.2006 13:23)
• Za razliku od tebe hrabra, koji si svoj identitet otkrio. Bože mili, kako koliko budala stane u tako malo prostora... Ne bih se čudio ni da se sama Lada Žiga javi onako, anonimno... - lebowski (Neregistrovan), (27.4.2006 14:00)
• KNJIŽEVNI TERORIST OTKRIO IDENTITET! - Inhibitor (Neregistrovan), (27.4.2006 14:20)
• E jbiga sad, ne znam hoće li mi tko vjerovati ili ne, ali meni su takvi nekakvi intimni detalji bilo iz Ladinog bilo iz nečijeg drugog života nešto što jednostavno preskrolam. Ako je terorist objavljivao takve stvari, onda teroriste, sramota te bilo i nemoj da se to više ponovi! Mušica, hvala na pojašnjenju. A ako Lada ima muda, svaka joj čast, evo već je sad više cijenim! - lebowski (Neregistrovan), (27.4.2006 14:39)
• no pa sad, ako zeni neko rovari po intimi ondak nek si pazi tu istu intimu, kaj ne, ne razgovarame se mi tu o nicijoj intimi, kud bi dospjeli kad bismo se razgovarali o intimi ? - cveba (Neregistrovan), (27.4.2006 17:53)
• @POSLANICA IMBECILIMA, PRVA, ZADNJA, KRATKA: Pitate se tko su imbecili i kome je ovo poslanica? Evo tko su imbecili, neka oni sami kažu: 'Jebi ga, Terorist, gola je istina da svi koji su 'eksplodirali' na tvojem blogu u vezi prijepora Katunarić-Jergović nemaju muda to isto reći javno kao ljudi s imenom i prezimenom. Punctum.' Dakle, to su imbecili. Svi koji ovako misle, imbecili su! Koji kako misle? Koji misle da na blogovima mora stajati puno ime i prezime iza drugarske reči! Jer, nače, ono rečeno nema moralno opravdanje, jel' takko! E, pička vam materina imbecilna kretenska! A evo zašto! Ne zato što nije važno tko je nešto kazao, već je jedino važno ono što je rečeno, nego je ovdje - na blogu!!! - presudno to pitanje konteksta! A kontekst je slijedeći: sudionici rasprava na blogu koriste nadimke/pseudonime/maske kao konvenciju, ne kao zaštitu! Na blogu raspravljači ne potpisuju punim imenom i prezimenom ne stoga jer nemaju moralne građanske hrabrosti, već stoga jer su svi sudionici ove igre upravo svjesni ludičkog karaktera rasprava u koje se upuštaju: svjesni su te sveopće karnevalizacije koja im dopušta da budu i netko drugi! Dakle, blogerima predbacivati zatajenje identiteta ravno je javnom protestu protiv maski tijekom karnevala u Veneciji! Idiotizam par exellence, dakle. Nadalje, što se to hoće kazati: svi vi koji kažete Jergović je šovenska stoka, otkrite svoje lice! Da? A zašto, jebem li vam majku imbecilnu? Zato što će tek tada taj stav imati nekakvo značenje? Inače, to ništa ne znači, jel' tako, ništa to nema s istinom kad Jergos pobraja krvna zrnca Aralici ili se raspituje za Katunaričevog oca i kućne prijatelje! Vidite sad: jebem ja vama vašu Jugoslavensku mater - i vama i toj neadaptiranoj bosanskoj budali Jergoviću. OK? Konačno, vi biste da se otkrije identitet onoga tko to govori pa da i taj bude istražen u svom empitiskom biću i nacionalnome bitku: da mi to vidimo tko to nama našega klasika Jergosa dira iz zasjede, pa da mu mi malo kosti naravnamo! Samo, teška se vremene spremaju! Hrvati više ne dodaju loptu Jergosu, fini ljudi istupaju iz raznih udruga i cehova dojučerašnjih demokratora Makovića i Viskovića i ostalih majki Jugovića, svima je već pun kurac da se u ime građanstva isljeđuju zubala i ribonukleinske kiseline, pa je kretene poput ove selske kurve Žigo uhvatila poprilična panika: jebote, svijet nam se ruši, građani su neposlušni, ruše nam kipove! Gospođice Žigo, vježbajte hatha-yogu i poližite si guzicu! To vam toplo savjetujem, jer, taj svoj drek morat ćete kad-tad sami polizati. Uostalom, zar vam ni u jednom trenutku nije sumnjivo da su svi ostali u krivu, a samo ste vi, imbecili u pravu: Ajde, recite svoje ime, pa ćemo vam vjerovati kad kažete da je Jergović smeće ćaršijsko đeparsko! A kaj to vas zaboli kurac tko smo to mi i kaj mi to mislimo? Ili se možda bojite da smo mi nekakva tiha građanska većina pa da ćete koliko sutra u novonastalim političkim okolnostima zbog ovakvih kretenluka izvještavati o zračnoj luci Pleso? Nije do mene da besplatno liječim i dijelim oproste, ali što je previše previše je: Dođe Lada Žigo i poviče: Ko su gi bre svi ti zakrabuljeni blogisti, majkuliim buržoasku reakcionarnu? Smesta da se predstavite? Lozinka! Ma stara, zabi si partviš u guzicu i odjaši do Nine Pavića da te zaposli u 'Magazinu', jer u tu ropotarnicu i spadaš! Tamo se ljudima istražuju krvna zrna i rodbina, tamo se objavljuju pamfleti protiv odrastanja na Topčideru, i jedino tamo čovjek nema priliku otpisati oneme koji ga nazove fašistom! Samo, dolazi vam kraj. Gledajte, i vidjet ćete: jasno je to i budalama, a nekmoli pametnima, da ovako više ne ide i da dolazi kraj. Uživajte u njemu. Bit će brz. Samo cool. Možda vam se i svidi. - Nemanja (Neregistrovan), (28.4.2006 09:27)
• Gadno je kad se protresu temelji poretka. Bit će puno zanimljivije kad se establishment malo informatički opismeni pa se uključi u raspravu. Past će maske zadojenim drkošima naučenim na totalitarno mišljenje koje serviraju u svojim izdrkanim tiskovinama preko poslušnih urednika. Evo vam teksta za „Glas naroda“ retardirani moroni. Najtragičnije je to što je na naslovnici portala jutarnji.hr (produžene ruke tabloida koji ima puno slika u boji) danas osvanuo tekst Freedom House: Hrvatska na 85. mjestu u svijetu po medijskim slobodama. - nabijemvasnakurac (Neregistrovan), (28.4.2006 10:36)
• ..no, no, pa ima i lada zigo seficu kaj ne, eto nam je brankica danas casno progovorila u vjesniku, a bilo je vec i vreme.:-) - cveba (Neregistrovan), (28.4.2006 14:53)
• nemanja: Dakle, blogerima predbacivati zatajenje identiteta ravno je javnom protestu protiv maski tijekom karnevala u Veneciji.:-))))) nemanja, sine, nasmejao si me do suza. nemanju za golmana! - sweet jane, (28.4.2006 15:11)
• sweet jane ti se baš lako dadeš, jel, nasmejat do suza, opalim te zguza. - Ante (Neregistrovan), (28.4.2006 15:38)
• Ante, a kaj bi ti drugo mogao kazati nego suza-guza, to valjda ide s imenom. No, dobro...Veli Moljac: evo da svršimo s ovim jer je sve krajnje jednostavno : knjiž.terorist , nakon što te je Lada Žigo s pravom javno prozvala u Vjesniku, da si faca ti bi sad lijepo poslao Vjesniku odgovor, potpisan imenom i prezimenom. međutim ti si kukavica i dalje ćeš se skrivećki odavde razbacivati gadostima! Čovjek koji sebi da nadimak Knjiški moljac mora biti duboko poremećena osoba: naprosto stoga jer je ti jednako tome da se nazuvete Najveći jebač ili Prelijepi Apolon! Tip se naime predstavlja: čujte, ja sam lik koji jako puno čita, kužite. Moljac se naziva moljcem jer se inače ni po čemu drugom ne bi shvatio da je on jako pametan tip; a nije! Nije, jer, nitko pametan ne ide uokolo po svijetu i ne predstavlja se: Bok, ja sam Ivo Ivić i knjiški sam moljac! ALi, s Moljcem postoji jedan problme: da je samo Knjiški moljac stavar bi bila zakurac - nitko naime ne bi znao tko je to tako pametan! ZAto se Moljac i prestavio!!! Moljac je morao napisati kako se on zapravo zove, da bi cijela stvar imala smisla: da bi kreten bio na glasu kao tip koji je staaaaašno načitan (čitajte recimo njegove pučke etimologije; strašno, zar ne?) Knjiški moljac NIJE SMIO OSTATI ANONIMAN! I sada, iz tog vlastitog kompleksa i mane stvara vrlinu! Sada on nama sere da treba pisati pod imenom i prezimenom, unatoč cijelom svijetu koji se jako dobro zabavlja ovom blagodati Interneta koja se zove blog i koja je paradoksalna javna intima. Moljče, Terorist bi mogao napisati pismo za Vjesnik, pod pseudonimom ili imenom, svejedno, ali ti, nepismena iskompleksirana seljačino, ti ne bi mogao napisati pismo ni za Kupusov list. Pogledaj kretenu na što ti onaj blog liči! Smeta ti mali terorist jer ga se svaka dva tjedna citira po javnim glasilima, a ti, koji si pametni knjiški moljac, ti mraljivi čitaću iz dlana i zoca, ti si ostao anoniman: kakva jebena sudbina - Terorist bi trebao otkriti ime (iako nitko ne zna zašto!), a ti, imenovan, tebe nitko ne zna! Majmune, crknut ćeš takav anoniman i zavidan: na takve je mislio Marinković kada je napisao 'epizodističke nule' i Ezra Pound rekavši da ni kao mrtav ne ćeš biti dovoljno veliko đubre da si nad grobom travu održavaš. Pregrubo? E, jebiga, takvi su klasici! A ovo kako sam ja tebi jebao mater, to već klasika bloga! - Nemanja (Neregistrovan), (28.4.2006 21:37)
• KNJIŽEVNI MOLJČE: DRAGI, EVO, PO TVOJIM PRAVILIMA IGRAMO - BIT ĆEMO PRISTOJNI U OVOM KOMENTARU. MOLIM TE, MOLJČE, DRŽI SE SVOGA BLOGA. PIŠI I VJEROJATNO ĆEŠ I TI JEDNOGA DANA POSTATI NETKO POZNAT I CITIRAN - TO JE ONA GRUPA NEREALIZIRANIH BLOGERA O KOJIM PIŠE LADA ŽIGO. OSTAVI MALOG NA MIRU, JER ON, ZA RAZLIKU OD TEBE, JEDINI IMA I PAMETI I HRABROSTI GOVORITI ISTINU. TA TVOJA PRIGOVARANJA O BONTONU SASVIM SU PROMAŠENA: SVAKA JE GENERACIJA ČINILA OVO ŠTO MALI ČINI, GOVORILA ISTINU NA EKSCESAN NAČIN. I POLET OBJAVLJUJUĆI GOLOG ŠAROVIĆA I KRITIKU ZAFRANOVIĆEVA FILMA, I STUDENTI 68', I GENERACIJA AZRE I AUTORA 'REČNIKA TEHNOLOGIJE' (O KOJEMU TI NAŽALOST NIŠTA NE ZNAŠ)...NEMOJ TI, KOJI SI POSVE ANONIMAN IAKO NATURAŠ SVOJE IME I PREZIME DO NEUKUSA, PROPISIVATI KAKO ĆE SE OVA GENERACIJA PONAŠATI I RAZGOVARATI. ONA ĆE KAZATI SVOJU ISTINU O OVOM KORUMPIRANOM, AMORALNOM I DUBOKO LAŽNOM SVIJETU BEZ OBZIRA ŠTO BOŽIDAR MOLJAC I SVA TVOJA LETEĆA GAMAD MISLI. KONAČNO, STARI, SVE TO PRIJE ILI KASNIJE ZAVRŠI NASILJEM: NEMOJTE GA PRIZIVATI, NITI BRANITI ONE KOJI ZAZIVAJU METAK. TKO NE SLUŠA PJESMU, SLUŠAT ĆE OLUJU, PA AKO TE NIŠTA NISU POUČILE DEVEDESETE, VJERUJ PJESNIKU. STARI, ODI TI NA SVOJ BLOG I PRESTANI SRATI PO TUĐIM BLOGOVIMA, JER, ZAISTA JE JADNO VIDJETI AUTORA KONKURENTSKOG BLOGA O LIJEPOJ KNJIŽEVNSTI, GALANTERIJI I ŠLINOGOVEZU KOJI JEDNOM AUTENTIČNOM PUNKERU I REVOLUCIONARU DRŽI LEKCIJE O LIJEPOM PONAŠANJU!PRIJE ČETRDESET GODINA TAKVI KAO TI REZALI SU ZVONASTE HLAČE STUDENTIMA PRED PRAVNIM FAKULTETOM, A PAR GODINA KASNIJE LOVILI SU HAŠOMANE ZBOG DUGIH KOSA! ZAPOSLI SE NA KRVNIM DELIKTIMA I UMRI GLAVE UTONULE U JANJETINU. JER, TO JE TVOJ SVIJET, TVOJA MJERA, TVOJA SUDBINA. SRAMI SE I ZAISTA, KAD VEĆ UVAŽAVAŠ KRITERIJE GOSPOĐE ŽIGO, ODNESI BILO KOJI SVOJ URADAK U BILO KOJU REDAKCIJU: JASNO, TO SE TI NE USUDIŠ, JER, TKO BI TEBE OBJAVIO BUDALO NEPISMENA! - Nikolina (Neregistrovan), (28.4.2006 22:18)
• Moljče, to što svi znaju tvoje ime i prezime ne znači ama baš ništa; nije došlo do nikakvog pomaka magnetskih polova objavljivanjem tvoga identiteta, jer ti blog nije zamišljen kao provokacija. Mogao si ostati anoniman svo ovo vrijeme, i nikoga ne bi bilo briga. Ti i Terorist ste nebo i zemlja. Vaš sukob izgleda poput svađe sina punkera i oca koji se pretvorio u starog moralizatorskog prdonju i ne vidi dalje od svoje guzice. Idi u miru, nastavi koračati svojom glatko utabanom stazicom, i pusti ovog blogera da diše, pa makar i anonimno. Ili to, ili uputi apel UN-u da zabrani anonimno objavljivanje na blogovima, i time u potpunosti uništi smisao svega ovoga. - El Humoresko (Neregistrovan), (29.4.2006 03:11)
• Uostalom, koliko se sjećam, i ti si bio anoniman dok nisi u Nacionalu počeo objavljivati. - El Humoresko (Neregistrovan), (29.4.2006 03:17)



IZ IZDAVACKE KOSARICE: Milko Valent izdao komentar svog opusa
Ovih dana gradom se prosirila prica u koju se navodno mozete osvjedociti u debilfriendly knjizarama, mi smo je osobno doznali od knjiskog moljca, da je knjizevnik i putopisac milko valent neposredno prije svog misterioznog nestanka objavio opsezan autorski komentar vlastitog opusa. knjiga ima znakovit naslov zero, koji sazima ideju autorskog coming outa ovog neuspjesnog pisca i notornog antitalenta. nakon nekoliko desetljeca aktivne sluzbe boginji literaturi, milko se valent odlucio na ovaj ne bas lagan korak i u nekoliko stotina stranica izlio gorko priznanje poraza vlastitog projekta. naslovi pojedinih poglavlja takodjer jasno govore da smo dobili de profundis hrvatske knjizevnosti, samo sto za razliku od oscara wildea nedosegnuti objekt ceznje nije mladjahni i kvarni engleski plemic iz viktorijanskog razdoblja, nego gospodjica hrvatska knjizevnost koja cak i takva kakva je, puna trasha i pizdarija, nije valentove knjige htjela primiti u svoj hram. tako primjerice valent u poglavljima kako sam mislio da cu postati pisac i bordel muza opisuje iluziju koja mu je zatrovala mladost i obiljezila zivot, a u poglavlju cak su me i fatalne zene prevarile te u zakljucku naslovljenom kao i sama knjiga rezimira potpun izostanak svih obecanja blistavih sto ih je muza mladom valentu zadala. knjiga se moze dobiti po prihvatljivoj cijeni na nekom od standova zagreb flora arta a moze se i ukrasti u knjizarama vebezea. spretni kradljivac dobiva i poklon bon u protuvrijednosti sedam antickih talenata.
Objavio knjizevni terorist u 23.4.2006 00:59 | 17 komentara

• Terorist, zamisli da me je bucmasta Irena odbila na usranom konkursu za SF pricu. Hajde, ako imas snage, baci pogled na taj izbor. Hoces link? - zli_podstanar, (23.4.2006 01:18)
• da, salji, jal vamo jal na mail. a mail je knjizevniterorist@yahoo.com - Knjizevni terorist (Neregistrovan), (23.4.2006 02:06)
• takodjer probaj kod mcn.blog.hr, macan je ekspert za sf, bez zajebancije. vrhovni autoritet, blag i pravedan - Knjizevni terorist (Neregistrovan), (23.4.2006 02:09)
• Da, a Macan je i izdavac te povodom SFerakona tiskane knjižice. Dakle, Zli Podstanaru ispušio si. Nego Teroristu, znas li da te Lada Zigo opatrnula u Nedjeljno Vjesiku str. 13 u svojoj analizi pod naslovom "Napadači iz zapećka" u kojoj zbog tebe i tvoje anonimne kamarile blog i blogere proglašava -aspurdom demokracije. - (Neregistrovan), (23.4.2006 10:50)
• Uh, kako ga je oprala. Tekst u Vjesniku je toliko loš da se niti ne može komentirati. Možda da je prošao kroz dobre redaktorske ruke, ali ovo je :(((( Sažetak teksta iz vesnika - kmeeee, kmeeee, blogeri su pičkice. - Inhibitor (Neregistrovan), (23.4.2006 20:02)
• tekst u vjesniku nije da je los nego je katastrofa, a bogme i sramota recene lade zigo, ni argumenta ni safta, nicega u tomu tekstu nema, izgleda kao da je bio narucen a jadna nije znala sto potpisuje.. - cveba (Neregistrovan), (23.4.2006 20:38)
• ..a Valenta kaj se dotikavle, ti se bi trebal skinut, tak ja barem mislim, sic! - cveba (Neregistrovan), (23.4.2006 21:26)
• DA NEMA NAS VALENT BI BIO ANONIMAN! MISLITE MALO O TOME KAD MU DRUGI PUT POSVETIMO POST! BOLJE PETKOM POST, NEGO O VALENTU POST! (Lenjin) - Lili (Neregistrovan), (23.4.2006 23:03)
• ne laži, od mene to nisi saznao... - knjiški moljac (Neregistrovan), (24.4.2006 08:42)
• Šta je bre, usro si se dečko? - Nemanja (Neregistrovan), (24.4.2006 20:53)
• tekst u vjesniku jer takav da mi svara nelagodu dok ga citam. ne podnosim taj diskurs usmene knjizevnosti i te trivijalne poredbe. - bejzik (0) (Neregistrovan), (25.4.2006 03:51)
• Čini mi se da vam je posao malo u kurcu, majstori, otkako vam je Nemanja emigrirao Nikolini. Ne dolaze ni Valent, ni Vikkor pa ni Sweet Jane! A nema ni diskusija, ha! E, jebeš takav blog! - Čitatelj (Neregistrovan), (25.4.2006 19:59)
• Terorist, pa nisi bre rekao kakva je to knjiga, mislim taj zero Milka Valenta? Je l to roman, poezija ili esej? - Lepi Cane (Neregistrovan), (25.4.2006 23:12)
• Pravo je pitanje: tko je objavio zero. Pa jebote, Terorist, ti si stvarno počeo lagano flaksati. Staviš zanimljivu priču, a fale osnovni podaci!!! - Začuđeni kljunaš (Neregistrovan), (26.4.2006 00:12)
• ne znam ko je objavio zero. zasto mislis da je to vazno. slutim li ja to neku nama jos nepoznatu intrigu - Knjizevni terorist (Neregistrovan), (26.4.2006 00:47)
• sweet jane chita. pazljivo. i ne pucajte u teroristu! - sweet jane, (26.4.2006 00:51)
• Pitanje sam postavio zbog radi toga jer nam nisi dao niti jedan jedini podatak, a priča ti je super cool. Jer, na primjer, da si rekao je li taj zero proza, roman, poezija, esej itd., može mi poslužiti kao neki orijentir, da vidim zanima li me uopće to; zatim da si napisao izdavača, također bih mogao ocijeniti vrijedi li to uopće tražiti po knjižarama: naime, ako je neki lijevi izdavač to me odmah udaljuje pa taman da je objavio druga Tita. Itd. Gledaj, Terorist, ako nabrajaš neka poglavlja pa moraš znati je li su to poglavlja u knjizi proze ili su to poglavlja u romanu. Zatim, moraš znat tko je objavio itd. Kužiš ti tu spiku, ili si samo Terorist, a nisi ujedno Književni terorist. Dok mi ne odgovoriš idem čitati nekaj od Branka Maleša ili Zorana Ferića ili Zorice Radaković. - Začuđeni kljunaš (Neregistrovan), (26.4.2006 01:11)

Zenska kultura ljubaznosti u vremenu muskih obracuna
Da se malo vratim gradjanskim temama nase gradjanske knjizevnosti, a sve na fonu polemike koja jos vuce repove iako se tiskarska boja, poput nemanjinog spolnog zivota, vec odavno sasusila na stranicama jutarnjeg lista koji je priredio metloboj nasih vrlih knjizevnika. jucer mi je frendica posudila knjigu zenski bullying rachel simmons, i pocnem citati, i vidim sto. knjiga se lijepo nadovezuje na mnogo toga o cemu smo ovdje caskali. ukratko, za one koji ne prate sredstva javnog priopcavanja, a niti ne zalaze u knjizare, rijec je o istrazivanju prikrivenog nasilja medju zenama odnosno djevojkama iz srednje klase u anglosaksonskom drustvu, koje su dresirane da budu ljubazne, da se ne sukobljavaju brutalno i direktno kao djecaci. no agresija negdje mora probiti pa se manifestira u pozadini, u vidu traca, privatnih kampanja protiv odredjenih osoba, izolacije osobe odabrane za zrtvu, a sve je to karakteristicno za takozvanu kulturu ljubaznosti. jedan na jedan stvar se moze prenijeti i na nasu knjizevnu stvarnost. kao sto vidimo u nasoj knjizevnoj kulturi ljubaznosti upravo je na djelu autenticni bullying usmjeren mozda ponajvise protiv drazena katunarica, nakon sto se pokusao muski obracunati sa tipicno zenskim potkazivanjem miljenka jergovica u onom prvom tekstu, o houellebecqu. jergovicev drugi histericni ispad samo je incident u inace pristojnom ophodjenju izmedju nasih knjizevnih story super nova multitalents. ovo izoliranje katunarica, pri cemu je jucerasnje priopcenje predsjednice razreda zvoncice makovic samo sluzbena legalizacija necega sto je iznutra vec otprije bilo sankcionirano, time sto je katunaricu uskraceno pravo da nastavi polemiku, samo upotpunjava sliku. stari mi kaze da se nesto slicno svojedobno dogodilo i peri kvesicu, ne znam njegov slucaj ali radi iscrpnosti ga navodim. shvatili ste, nasa knjizevna scena funkcionira kao zenski razred tinejdzerica. razradi prispodobu.
Objavio knjizevni terorist u 20.4.2006 23:36 | 33 komentara

• Aferim metloboj. Inhibitora aka Nabijemvasnakurac uvrstilo na Almost cool listu! Odite mu čestitati. Mali, imaš poruku kod Nikoline! Nosata mala beštija i kurvin sin...grrrrrrrrr... - Veliki Brat (Neregistrovan), (21.4.2006 00:04)
• veoma zabavan blog, da znas. bas sam se cerekala kao luda na ono njihovo prepucavanje :) inace, opste je poznato da su muskarci vece "babe" od zena, tako... ;) - Lara..., (21.4.2006 00:08)
• Opet si malo zabrijao kad već pitaš. Katunariću zabranilo odgovor, gdje? U onom šarenom tabloidu koji se zove Jutarnji list? Ili prilogu Bestseler, koji je to kurac? Bolja mi je prispodoba vukodlaka s pticom trkačicom u prethodnom postu - njemu daju da zadirkuje koga hoće u svojem obdaništu, a tete blagonaklono gledaju na svoje kosmato dete. Svi smo mi Milenko. Zvončica je pravi diplomata, ali ne vidim nikakav razlog da Katul sam ne odgovori dlakavom šupku na nekom drugom mjestu ako je to šora jedan na jedan. Opet me boli (kurac) Odoh - Inhibitor (Neregistrovan), (21.4.2006 00:09)
• imam bre osecaj da sam predugo bila ljubazna, pocela sam da pucam po savovima, ovo nije dobro, a niti ovo drustvo koje sam odabrala... - Nikolina (Neregistrovan), (21.4.2006 00:11)
• Inhibitore, sto si bre tako naivan. pa zar ti ocekujes da ce sad sve novine poskociti s pozivom katunaricu da nastavi polemiku kod njih, kad ga je vec jutarnji odjebo. taman posla. naravno da se ne radi o nikakvoj formalnoj zabrani, mislio sam na odluku jutarnjeg da prekine stvar nakon jergovicevog smajseriranja u brisucem letu. ajde, sta bi ti uradio na katunaricevom mjestu, sta. gdje bi i kako objavio deset stranica odgovora jergovicu. odgovori tu, kod sebe, gdje god, ali probaj srociti odgovor. ja ga ne znam. - Knjizevni terorist, (21.4.2006 00:49)
• jebo te Cane u balava usta, necu se gruvati sa srbima - Niky27 (Neregistrovan), (21.4.2006 00:54)
• gdje je Milko Valent, zasto njega nikako nema na ovoj novoj co.yu domeni??? - Dušan Gojko (Neregistrovan), (21.4.2006 00:58)
• daj fakat neka neko obavijesti valenta, nek mu mejla adresu, on je informaticki nepismen, nije skuzio da smo se preselili - Knjizevni terorist (Neregistrovan), (21.4.2006 01:09)
• Budući da su mnogi ostali zatečeni mojim priznanjem srodstva s malim teroristom, evo da pobliže opišem naše odnose: Nije on pravi brat, da odmah priznam, iako ga nekako volim. Usvojili smo ga kad je imao 3 godine, zajedno s bernandincem Markom: gazda nam je maloga dao gratis, jer smo Marka uzeli iako je bio gluh na lijevo uho. A ni Marko nije bogznakako čuo. E što su se njih dvojca voljeli. Gazda i Marko. A ni mali im nije bio stran. Marko ga je obožavao. Gazdu. Poslije je i maloga zavolio. A tko ne bi? Stavimo mu šnicl oko vrata, netučeni, malo odstajao, jedva jedno popodne, pa predveče cijela zgrada gleda kako se Marko s njime igra. S gazdom, mali mu je nekako valjda imao neki miris. Kasnije smo ga lako upisali u školu i to je brzo završio. Sad vodi sljepce; Marko, naravno. Mali je teže upao u školu, a još ju je teže napustio; praktički, cijeli je kvart s njime išao u neki razred osnovne. U srednjoj je već bilo lakše. Marku. Mali je nekako šepao i tamo. Djeca bi ga tukla. Ne Marka, malog. Jer je i dalje imao miris. Onda je jednoga dana kazao da hoće studirati književnost. Pa smo ga upisali na kurs kreativnog pisanja. Marka. Mali je volio s Markom naime u to vrijeme puberteta provoditi sate i sate, pa je i on nešto pokupio: sjajno radi pisanice. Jedino, Marko malo češće liže jaja. Malome. I tak... - Veliki Brat (Neregistrovan), (21.4.2006 02:23)
• Ili imate jako puno slobodnog vremena ili čitate jako brzo pa imete vremena i za loše i dosadne knjige. "Mala Ramona" ueber alles. - Iznogoud76, (21.4.2006 02:37)
• Imamo mi vremena, ali za tebe baš i ne. - Mi (Neregistrovan), (21.4.2006 02:51)
• decki laku noc :))) ZzzZzz - Nikolina (Neregistrovan), (21.4.2006 03:17)
• When trying to deliver your message, the mail server at net.hr encountered problems with the following addresses: For <______@yahoo.com>, Site yahoo.com (4.79.181.12) said data: 554 delivery error: dd Sorry your message to ______@yahoo.com cannot be delivered. This account has been disabled or discontinued [#102]. - mta120.mail.mud.yahoo.com... zabili se talibani u centralu :) - Nikolina (Neregistrovan), (21.4.2006 03:29)
• usporedba je debilna, a ti kao bezbroj puta do sada iskrivljavas cinjenice kako bi bile u skladu s tvojim stavom - knjiski moljac (Neregistrovan), (21.4.2006 10:52)
• Kako bre gde da objavi odgovor, majku mu? Pa na blogu Književnog egzorcista ili može otvoriti svoj pa neka ga stave na COOOL, LOOOOL listu. Šindler - Inhibitor (Neregistrovan), (21.4.2006 11:36)
• katunaric se ponio kao cmizdrava curica kad je dao ostavku u penu. mislim, dosta ovog za jergovica stoji, ali zasto pobogu moras braniti svaki katunaricev potez, koliko god glup bio? koja ti je logika, ako je jergovic fejkersko bahato djubre, a katunaric nasuprot njemu, onda je katunaric automatski cijepljen protiv gluposti i dobar je sto god radio? - čiča izgorio (Neregistrovan), (21.4.2006 14:26)
• a čemu po tebi služi pen. za pen-pel friends? pa mislim ako se PEN nije oglasio nego je sve što je rečeno, rečeno samo ovdje (ispod žita), ajmo se onda kolektivno preseliti u ovu virtualnu stvarnost koja je po svemu sudeći britkija, duhovotija, lucidnija i pravednija. teroristu svaka čast! dobro je da se sve to zakotrljalo, jer su iz lajbek-članka isplivale velike glavate ribe...EPH-ovske, PEN-ovske i ine..a zna se otkud riba smrdi. za mene je jučerašnje makovićevo izjednacavanje katunarića i jergovića neopisivo sramotno, pogotovo što dolazi od čovjeka koji stoji na čelu organizacije koja se dragi čiča ne bavi sklapanjem poznanstava (za to danas imamo terorista) - PELica (Neregistrovan), (21.4.2006 15:49)
• Pelica, slažem se u potpunosti! Maković se čudi kao da vidi crnog labuda u Maksimiru, govori s visoka kao da je PEN nadležan samo za probleme s nalivperima i bibliofilskim izdanjima, kurvinski se želi ne mješati baš kao da je sve svedivo samo na 'žestoke riječi' polemičara /kao da netko od njih nije u pravu i kao da jedan od te dvojice nije prevršio mjeru ukusa i pristojnosti!/ i uglavnom glumi tipa koji se blaženo drži von oben, iako sasvim nejasno a čime bi se PEN onda trebao baviti, ako ne ovakvim slučajevima? Stambenim problemima članstva! Da je kojim slučajem Katunarić kazao Jergoviću fašistu, pa da je Juternji polemiku prekinuo, vidjeli bi vi kako bi sijevalo sa svih strana! Doduše,nezamislivo je to da bi Jutranji prekinuo da je Katunarićeva bila zadnja, ali, velikm, zamislimo. Ne znam što će Nemanja kazati na sve ovo. - Nikolina (Neregistrovan), (21.4.2006 16:31)
• dragi pelica, da ja tebe sad posaljem u picku materinu bili ocekivao da pen reagira? a to je jergovic napravio katunaricu, na mnogo ruzan, zapravo ogavan nacin, ali u biti ga je poslao u picku materinu, i umjesto da mu ovaj jednostavno uzvrati slanjem u, recimo, kurac, on se poceo duriti, kao nije fer, on me salje u picku materinu pa ljudi daj recite nesto. jerga je pretjerao, to je bez daljnjeg, ali to nije razlog da se katunaric odmah nadje toliko pogodjenim da ocekuje pomoc neke institucije. mislim pa sta ako ga nece objaviti jutarnji, ako mu ovaj govori da je fasist i da se ubije. umjesto da se postavi "muski", ajd boli me, nek sam sam protiv svih, ne treba mi pen, nek drugi igraju prljavo, ja cu pametno - kud ces jace pozicije za neku jaku individuu u polemici, ali neee, on tu cvili, njinji-njinji, jadan-ja, sto si oni misle da sam fasist kad sute, njinji-njinji... tako razmislja uvrijedjeno sedmogodisnje dijete. pa bori se jebemu, sta tu glumis pickicu, sad ima jos vise argumenata da pametno lupi po jergi, ali ne, mora on prvo malo odglumiti zrtvu. pa ko da je jergovic neka institucija koja tako silno ugrozava jadnog katunarica da pen ima moralnu obavezu da ga brani. jerga je isti takav posranko kao i katunaric, samo s NESTO boljom pozicijom u medijima, a to mu cak ne mora biti neka prednost. jergi se puno previse pridaje na vaznosti, ko ga jebe - čiča izgorio (Neregistrovan), (21.4.2006 18:01)
• HALLOOOOOOOO! jesi ti pismen? vidim da nisi ništa shvatio. mi ovdje ne govorimo o jergoviću. barem ne ja. mi govorimo o JUTARNJEM LISTU. tebe recimo uopće ne smeta takvo ponašanje tih nedodirljivih bogova? dobro, jasno je; vidi se da ne. ali bi sigurno trebalo zasmetati jedan PEN. - PELica (Neregistrovan), (21.4.2006 20:17)
• Morao sam ovo podijeliti s vama. U subotnjem tabloidu, koji ima puno slika u boji, moje trulo oko je naletjelo na briljantan sažetak filma Žal (i nije mi bilo žal'). Ovo ne mogu nadmašiti ni hrvatski SMS pisci - "Leonardo Di Caprio pronalazi utopijski otok na kojem otkriva mnogo o sebi" - banana-klit (Neregistrovan), (21.4.2006 21:46)
• uff, ne zelim spamat terorista tako da sad polemiziram s pelicom, koju nisam poslao u picku materinu nego sam samo davao primjer, pa se ne mora ljutiti. i kao sto nisam govorio iskljucivo o jergovicu, nego sam komentirao teroristov post, tako ni ti penpelice nisi govorila o jutarnjem, ili se bar ti komentari ne vide. ko jebe jutarnji, ko uopce cita to smece? jel katunaric igdje pokusao objaviti odgovor pa da su ga odjebali? ako je dozivio visestruki odjeb, e onda bi imao pravo pizditi na pen, al koliko sam ja skuzio u njegovom objasnjenju otkaza on im je najvise zamjerio sto ga jerga nazvase fasistom, i da je to kriminalno i da je pen morao valjda sazvati izvanrednu konferenciju za novine na kojoj bi urbi et orbi priopcili kako njihov potpredsjednik nije fasist (znaju oni njega, zapravo je dobar decko) i kako je jergovic presao svaku mjeru. jel to smisao pena? braniti svoga clana kad ga jedan drugi clan pena bezocno blati? pa valjda se zna sam braniti. a nije jutarnji neko bogomdano mjesto za pristup javnosti, pa da je nedodirljivo-bogovski izgon iz magazina isto sto i izgon iz raja. jutarnji je smece i sto god radili njegovi urednici, nitko se ne bi trebao iznenaditi - čiča izgorio (Neregistrovan), (21.4.2006 22:35)
• naravno da bi najbolje bilo boriti se muski. ali sto ako te uopce ne pripuste u ring. a cini mi se da katul nema pristupa nikamo, osim na ovaj blog, ali ovo nije punopravan medij, jer nije isto objavljujes li na knjizterorist.mojblog, cca 300 citatelja, u zarezu, cca nekoliko tisuca citatelja, ili u nekim dnevnim novinama, cca nekoliko desetaka ili stotina tisuca citatelja. povukao je jedini razuman potez da bi uopce skrenuo paznju na svoj problem, koji vjerujem nije pitanje uvrijedjenosti, nego nemogucnosti pristupa medijima za razliku od njegovog protivnika. zato jutarnji nije postupio korektno, jer je jergovic njihov, a katunaric nije, na sve to se odnose katulove rijeci o nemognucnosti odgovora jergovicu. naravno da moze odgovoriti, ako nista onda naglas u veceju kafica kulisa, samo sto to znaci, cut ce ga jedino kelnerica gica i onaj pijani profesor filozofije na cekanju, koji stalno sjedi za onim stolom kraj vrata toilettea. pen je u ovom slucaju, da imaju imalo senzibiliteta i takozvane gradjanske hrabrosti, trebao reagirati. ali makovic se, a ne katul, u ovom slucaju postavio kao sedmogodisnje prgavo dijete kojem je netko nesto spocitnuo. e pisci, stvarno ste svi u kurcu. - Knjizevni terorist, (22.4.2006 00:52)
• Reci nosati, nisam doma pa ti se javljam s Nikolinine adrese. Bole sjekutići? Ispali očnjaci? Treba pokrpati krilca? - Nemanja (Neregistrovan), (22.4.2006 01:44)
• sta te nikolina skroz zatravila. daj se saberi. nesto me zanimalo, ali ne znam jesi li u stanju davati odgovore bez da ona sapce - Knjizevni terorist (Neregistrovan), (22.4.2006 01:46)
• Samo ti piči, bratac, znaš ti jako dobro da ja tebe prije i nakon svega volim k'o brata! Reci, lima, slušam. - Nemanja (Neregistrovan), (22.4.2006 01:48)
• Di si sad otklepetao za majku Božju? - Nemanja (Neregistrovan), (22.4.2006 01:50)
• od tih nekoliko desetaka ili stotina tisuca citatelja jutarnjeg za tu polemiku zainteresiranih nema puno vise od citatelja vijenca. dobro, potez jutarnjeg nije fer, ali sto fali vecernjem, slobodnoj ili novom listu? jel tamo probao pa da onda moze reci da su ga fakat sjebali? jerga je protiv zime imao i glubus i jutarnji, pa ne znam da se zima tuzio penu. i ne samo da su katunaricu zabranili odgovor nego su i jergovicu zabranili da vise sere o tome. i on bi morao naci (tj morat ce traziti) novo mjesto za svoj odgovor na katunarica. jebiga, odlucili su se prekinuti polemiku, netko je morao ostati bez odgovora, boga pitaj do kad bi se ta trakavica vukla..jebiga, njihov igrac prosao bolje, nije fer, ali nije tako tragicno - čiča izgorio (Neregistrovan), (22.4.2006 08:55)
• Egzorcist, a propos neravnopravnosti bloga kao medija. Hrvatska verzija Egzorcista je bila poprilično čitana i baš si šonja što si ga obrisao. Znaš da su nam pisci uglavnom informatički polupismeni pa kako očekuješ da te pronađu u ovom haosu? - Inhibitor (Neregistrovan), (22.4.2006 08:56)
• terorist, a da ti nisi mozda lada zigo glavom, haaa? pa se tute samo igras skrivacha..:-) - cveba (Neregistrovan), (22.4.2006 15:42)
• eto dragi čića, taman htjedoh da ti odgovorim. znam da kasnim u fazi ali u ovom slučaju je eto baš to ispalo dobro, jer prije nego posjetih terorista, reko' "da vidim što kaže kultura na iskonu", a kad tamo katunarić ti (zamisli) sam bolje replicira nego bih ja umjela. pa ću stoga samo citirati glavnoosumnjićenog. no samo jedna digreseja prije; tvoj mi stav tipa "kukavice pucajte u prsa!" nekako užasno fura baš na te partizanske filmove iz kojih sam maksimu posudila, odnosno jako je daleko od života koji je nešto slojevitiji... a i dobre literature u kojoj glavni lik (koji je ujedno good guy) može biti i ranjiv. i ako mu je to jedina mana, ja se utoliko lakše identificiram s njim. a sada citat, odnosno paste: "Makovićevu izjavu da "Nije istina da je ikome u Hrvatskoj uskraćena javna riječ i da postoje brojni mediji koji mogu objaviti sve što Katunarić želi javnosti priopćiti" na mome je primjeru neistinita. Naime, sloboda medija nema krila i nije neki anđeo koji lebdi nad svijetom. Sloboda medija ima svoje mjesto, vrijeme, radnju, protagoniste. Ako sam oklevetan u jednim novinama kao "fašist" čiji je otac rankovićevac s preporukom da se smaknem, i taj tekst su urednici pustili u listu koji se zove Jutarnji snoseći time podjednaku odgovornost kao i Miljenko Jergović, onda tamo imam i demokratsko pravo na odgovor koji mi ti isti urednici sad uskraćuju. Zašto bi odgovor na najbrutalnija vrijeđanja čitatelj Jutarnjeg lista morao tražiti recimo u Nacionalu, Večernjem listu ili nekom književnom časopisu koji čita dvjesto ljudi, ukoliko bi te publikacije uopće i htjele objaviti moj integralan tekst, a za neke već sada znam da neće.Tada bi moj odgovor bio sredstvo međusobnih rivaliteta između medijskih kuća, i tako instrumentaliziran, izgubio bi na težini i vjerodostojnosti." - PELica (Neregistrovan), (22.4.2006 15:58)
• jebi ga, sad je bolje pojasnio... moja digresija: poželjni stav ne bi bio "kukavice pucajte u prsa", nego "malo vas je, malo vas je pič-ki-ce" ono sto mene smeta to je sto se ovdje daje unisona podrska katunaricu, bez da se imalo kriticki propitkuje ono sto on radi. mislim ono: katunaric-fan-club-forumu, c'mon ljudi. ne moze se mjeriti s jergovicevom bezobrastinom, ali ni njegov prvi odgovor jergovicu nije u potpunosti korektan - recimo onaj njegov stav da sta tu neki sarajlija ima srati nama u zg, ili tako nekako. a kad bi bila stvar kao u slojevitoj literaturi, onda bi katunaric bi good-guy koji ne samo da je ranjiv, nego je i sam pun mana, pomalo blentav, a zločesti mu je protivnik (NESTO) nadareniji - čiča izgorio (Neregistrovan), (22.4.2006 18:44)
• @čiča izgorio&Peluda s kurca - jebote kako deeeep, skoro k'o deep house. Ili ste se a) sad uključili u raspravu, štono se kaže u bratskoj državi - kasno Musa na Kosovo stiže, ili ste b) blago retardirani. Brata Nemanju uvijek prepoznam pod novim nickom koji je(nota bene) najčešće i duhovit, ali vi ste uistinu intelektualci s kraja 20. veka. LOOOOL (bestraga, zašto ovde ne možeš staviti smajlića u homentar) - NabijemVasNaTvrdoUdo (Neregistrovan), (22.4.2006 21:00)

BREAKING NEWS: Izdaja na dvoru knjizevnih rotarijanaca!
Olala, frka s katunaricem pocinje se razvijati po shakespearovskom modelu svijeta, theater mundi uprizoren je i u nasemu malom gradu, a ja sam medju prvima uzeo velike kokice i veliku kolu pa se namjestio u prvi red parketa i digao noge na pozornicu, kao frajeri u provincijskom kinu. nova dramatis persona je pjesnik zvonko makovic, predsjednik pena. nakon 24 sata stravicnog zatisja, koje je uslijedilo nakon katunariceve ostavke, vidi donji post, makovic se danas javno odrekao svog velikog vezira. o tome sve detalje mozete vidjeti ovdje. nocasnji nemanjin ekspoze, u komentaru ispod jucerasnjeg posta, o korektnom i hrabrom gradjaninu makovicu tim danasnjim cinom dobiva kompleksni update s dodatkom o nekorektnom i hladnom aparatciku knjizevne birokracije. makovic je izabrao stranu humanista jergovica i svom kolegi katunaricu izgovorio poznatu recenicu aktualnoga guvernera kalifornije. hasta la vista, baby. nemanjo, po ovom danasnjem priopcenju ispada da nije jergovic onaj kojot koji je promasio zavoj i sad lebdi iznad provalije, samo sto to jos nije shvatio, nego katunaric. jergovic je vise neka ptica trkacica, koja stalno radi sranja ali nikada ne najebe. hasta la vista, bi bip.
Objavio knjizevni terorist u 19.4.2006 20:25 | 51 komentara

• mogao bi napraviti intervju sa katunaricem? onako kao sto rade prave teroristi, s iskrivljenim glasom i maskiranim licem, a katunaric ce izgledati kao osama bin laden nakon 5 mjeseci kure na hrvatskoj polumasnoj hrani? ja sam za, ja nudim kameru i rolu - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 20:35)
• ..a mogao bi, boga mi, napraviti i interview sa krlezijancima, kaj ne? opce bi svi mogli napraviti neku kreativnu terevenku s akterima i pridruzenima (a i z onima koji se nisu udostojili oglasiti), to bi bila kolosalna zajebancija, ovo baljezganje, kako se vidi, nitko ne shvaca ozbiljno sto je katastrofa sama po sebi i jedino govori o stanju stvari u nasoj maloj provinciji, ti bokca, nama ne treba cak ni gradonacelik, nama treba trener. - cveba (Neregistrovan), (19.4.2006 21:16)
• mislim, ja nemam nikakvog osnova da komentarisem na vasem blogu, mladi gospon, posto moje poznavanje suvremene hr knjzvnst pocinje i zavrasava kod v. bulica., r. perisica i r. jager. no,osmeh mi ne silazi sa lica dok citam vas teroristicke napade na, kako tu i tamo po netu mogu da vidim, kao neke neprikosnovene face u vasem dvoristu. smeskam se i navijam. - sweet jane, (19.4.2006 21:25)
• ma jane, kaj ti je, kod nas ti vredi samo ono n-to Mao-Tse pravilo: ko javno piski ( metafora op.pr.) po jergovicevom moralnom integritetu ili je subverzivan ili je budala ! - cveba (Neregistrovan), (19.4.2006 21:32)
• @NIKOLINA, imaš priču na blogu. @ Druže stari teroristički, nema veze što je trenutačni raspored figura takav kakav jest: to naime što Mak ne samo da ne brani, nego ignorira Katunarića. Važno je da se i Makoviću dogodio Katunarić. Kao Srbiji koncem osamdesetih narod. Svrni na Miris-s-moga pa pročitaj priču. Zapravo, jebeš taj napor, evo ti priče: PRIČA O VERONIKI, MALIM SESTRAMA POVRTLARICAMA, CIPELAMA, PAŠMANU I KOSI BOJE TEŠKIH VINA Što se moralne čistoće tiče, primjetio sam da ne mogu više ševiti žene koje su a) u ranim tridesetima, bregovićevski razočarane i prevarene; potom b) moralno posrnule; i, napokon c) one čije je srce, poput Hrvatske, toliko puta osvajano i pustošeno; što ću, ne mogu, volio bih da je drukčije, ali ne mogu – takav sam čovjek! Primjetio sam to nakon posjete čudljivim Malim sestrama povrtlaricama, njihovom samostanu Sv. Lucije na Pašmanu. Odmah ću vas razočarati – s tim prečasnim sestricama nisam imao ništa osim nekoliko uzgrednih razgovora o sv.Ivanu od Križa i dragoj Terezi Avilskoj - ali, nažalost, baš sam se napiknuo na sestričnu, ili nećakinju, nadstojnice Imakulate Delorko. sedamnaestgodišnjakinju kose teških otočkih vina! Naravno, njenom je dušom lepršala tramuntana Imakulatinih učenja, nazora i vjerovanja – tim redom - i i njena je čednost bila ravna jedino možda njenoj nadzemaljskoj ljepoti: bila je lijepa poput mene, ili gotovo poput mene, da ne pretjeram. Dakle, Veronika, tako se zvala ta sestrična ili nećakinja prečasne Imakulate od Povrtnjaka, imala je kosu, kako rekoh, boje teških otočkih vina: morski mirisnu i slanu, nošenu istim onim vjetrovima koji su sapinjali i Odisejeva jedra: bila je očekivan mlada i neočekivano opaljena, prekrasna sirena s južnih škoja. Ma za bogove, velim! Rečena je Veronika, dunkve, radila u mjesnom dućanu s obućom, Fetish Shoe; točnije, što će se ubrzo pokazati presudnim turističkih kuriozitetom, jednom od dva pašmanska dućana cipela. Drugi dućan, malo niže niz Ulicu šest zastava, držao je Maestro Fabio Calzonne, tamošnja sedma generacija vrsnih postolara, koji su znanje prenosili s oca na sina, a nesreću s majki na kćeri. Maestro Fabio, distanciran, introvertan čovjek u ranim šezdesetima, imao je kćer jedinicu, respektabilnu blondinu Ane, koja je kao blijeda sjena lelujala očevim dućanom prevrčući tankim alabasternim rukama prašnjave kartonske kutije s talijanskim cipelama. Ane je imala jednu veliku vrlinu i, s tim u vezi, jednu veliku manu: znala je već po hodu čovjeku izabrati cipelu, ali, avaj!, cipele su bile njena jedina prava ljubav, bolje kazano: fiksacija! Klečeći pred mušterijom, držeći dugim pijanističkim prstima lijeve ruke cipelu, a desnim dlanom petu moje profinjene noge broj 44, Ane je gotovo opčinjena stajala pred tim prizorom za tren predugo, taman toliko dugo da shvatim svu opčaranost magičnim predmetom koji je držala u ruci: rječju, Ane je bila tiha sljedbenica vjekovnoga kulta Nicolasa-Edme Tetifa, Retifa Bretonskog, prvog slijedbenika komunizma, francuskog književnika i izdavača, autora više od 250 romana čiji mu je halapljivi detaljni realizam priskrbio eptiet 'Voltera sobarica': da, riječ je o čovjeku čije je ime postalo sinonim netrimične i sablažnjive opčinjenosti cipelama. U trenucima postolarasko-erotskga transa Ana bi u ekstazi lascivnom nježnošću navlačila cipele na stopala svojih mušterija, odmjereno ih odlažući na pod, paralelno, jednu do druge, da bi samo tren zatim svojim dlanovima na kojima se još od sinoć palucala mjesečina razdvajala klecava koljena tih sretnika sreće, što su pod njenim dodirima tonuli u more zadovoljstva. Slučaj ili sudibna, no toga sam se prašnjavog srpanjskoga popodneva, koje je lijeno vuklo svoje sumporne sate pustim gradskim kalama, našao u zagušljivoj postolarskoj radnji-butigi maestra Fabia, oči u oči s Anom, čija je slika u enciklopediji Južnih mora ilustrirala pojam: Mora. U suknji azurne boje, ovosezonskim, en vogue japankama, u bluzi bijeloj poput oblaka i čipkom heklanom od morske pjene, stajala je neprozirna, zasjenjena, tiha, ona, Ana, biće iz Vrta Toruture. Sjeo sam na stolicu koja je tradicionalno bila darovana u diskretnoj smjeni generacija Calzonne, i bez glasa pratio Anu koja klizi kamenim podom zasjenjena dućana njena dobrog oca, Fabia, koji tek što je nakon dobra objeda i dva žmula vina usnuo prvim, dubokim popodnevnim snom. Ana je sama birala: u poluprofilu, uvirući u tminu, njena je figura zakrivala Anin neopoziv izbor; okrenuviši se rezolutno kao srednjoškolska profesorica koja provjerava prepisuju li učenici tijekom testa, pogledala me je kao da posljednji put samoj sebi potvrđuje prvotnu procjenu, sad, moga karaktera ili njenog izbora, nisam bio siguran, i, polako, kao magla po uglačanom kamenu primorski pjaca, kliznu prema meni. Spušta se na lijevo koljeno gestom balerine, pokazuje mi cipelu kao somellier bocu vina, i, dotiče me kao što me je prvi puta žena dotaknula! Svega se ostaloga sjećam kroz izmaglicu: njenih njegovanih ruku, toplih od ljeta i nježnosti, zapravo njene pojave koja me je podjećala na trikolor: plave kose, bijela lica, crvenih usana! Ah, liberte, egalite, fraternite, buncao si penjući se Ulicom šest zastava, ulazeći, valjda u vrućici ili zbog poželjne simetrije, u dućan stamena naziva: Fetish shoe. Veronika, ah Veronika. Kada bi ona samo znala da pod milim bogom ni za što na ovome svijetu, i nikome, a nekmoli meni, nije bila kriva. Jednostavno, takav je bio red stvari, poredak događaja u vječnom protokolu svijeta, i ona je jednostavno došla prekasno, nažalost: kao druga! Uglavnom, Veronika je bila dijete mora, sva od bronce pašmanskog ljeta i pakla okomitog sunca, koje je žarilo put i kužilo misli, koje je mutilo vid i pamet, i koje me je odvelo u propast: taman se Veronika poduhvatila obrane časti gornjouličnih cipelara, dohvativši se mog žezla strasti u nakani da i ona da svoj obol turističkom prosperitetu mjesta, kadli se začuje glas iz mojih napaćenih grudi, glas koji je paliio moje usne, glas koji iz cijele te magnezijski bijele i ekplozivne jare misli i osjećaja zavapio kao u pustinji: Nemoj sestro, majke ti, plav mi je od pušenja! Veronika me pogleda zabezeknutim očima osobe kojoj se neke situacije događaju prvi puta u životu, odmakne se i prozbori: Ja sam Veronika! Htio sam kazati: Znam, dušo, znam, ja sam Nemanja! Htio sam kazati štošta, ali nisam. Pogladio sam je po obrazu, još jednom pogledao u bademaste oči - jedna je nepotrebna suza kliznala niz moje lijepo lice i kanula na moj skupocjeni Rolex - i, držeći je za drhteću bradu, upitao sam : "Jesi li za večeru?", oporim glasom onog idiota koji govori: Jezi li za kino? Eto, tako sam upoznao Veroniku. Nimfu kose boje teških, pašmanskih vina. Ah... - Posetilac (Neregistrovan), (19.4.2006 21:52)
• Dobro, znam da ste sada pobacali olovke i PC-je kroz prozor, da čupate kose i nokte, da grizete usne od zavisti i ujedate bjesne pse, ali, to nije razlog da se malo večeras ne provedemo. Vikkore, prijatelju, zar i ti? A gdje je moj supatnik i suputnik Inkubator? Mali, Teroristo, pa što je ovo, racija? - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 23:03)
• Nisu se jos navikli na izgnanstvo, a vikkor je mozda ljut, sta ti mislis, dobro si mu popiknuo ego.. vratit ce se kad procita pricu o "žaraču" znas na koji zarac mislim? - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 23:22)
• Ne, na koji? - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 23:51)
• zarac kojim je vittg. napao popera, pa ih je rusel primirio - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 23:54)
• Nije Vikkor ljut, nego su to vampiri, sve do jednoga! Čekaju oni po noći pa da zalepeću na vetru kao zastave mraka! Nego, srce, nije žarač, nego žezlo strasti, mada, opet, ima i tu funkciju. Ti me uvijek tako iskreno nasmiješ, zečiću! - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 23:54)
• Ooooooooooopss! Pa ti si stvarno Žena Stena! Sad si me zaista zatekla! Nisam se ni u snu nadao da će jedna kriva asocijacija (žezlo=žarač) odvesti čak do Poppera! Mada, u kontekstu jučerašnjih rasrpi, sve ima itekako smisla. Bože, Nikolina, celu bih ti noć objašnjavao zašto je Wittgenstein igubio živce i što je zapravo htio napraviti Popperu! - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 23:58)
• Ooooooooooopss! Pa ti si stvarno Žena Stena! Sad si me zaista zatekla! Nisam se ni u snu nadao da će jedna kriva asocijacija (žezlo=žarač) odvesti čak do Poppera! Mada, u kontekstu jučerašnjih rasrpi, sve ima itekako smisla. Bože, Nikolina, celu bih ti noć objašnjavao zašto je Wittgenstein igubio živce i što je zapravo htio napraviti Popperu! - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 23:58)
• htio mu je zapopriti anus ;) - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:00)
• Zapopriti, dušo? Sad, možda je bolje da ne znam, znajući oblik žarača, ali, opet, ne mogu a da ne pitam: A što to znači - zapopriti? Kuss,LOL - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:02)
• citiram: "Ova nas iznimna pripovijest vodi u prohladnu, maglovitu listopadsku večer u King's College u Cambridgeu, u Engleskoj 1946. godine, gdje još posvuda vlada poratna oskudica. Na redovitom sastanku sveučilišnog kluba (The Moral Sciences Club) najavljeno je predavanje dr. Karla Poppera „Postoje li filozofski problemi?“, a među tridesetak slušača bili su i Ludwig Wittgenstein, profesor na Trinity Collegeu, i slavni, već ostarjeli, lord Bertrand Russel. Bučan i agresivan sukob koji je između Wittgensteina i Poppera izbio već nakon desetak minuta Popperova izlaganja, uzroci njihova načelna neslaganja kao i njihove uzajamne antipatije, te ponajviše prošlost koji su najvećim dijelom dijelili čine ovu knjigu doista neodoljivom kombinacijom povijesti, filozofije i životopisa. Osobito zanimljivom čine je opis Russelove uloge u njihovim karijerama, upravo nevjerojatna količina glasina koja se isprela oko tog kratkog događaja (Times Litterary Supplement objavio je prepisku sudionika, na temelju koje je i nastala ova knjiga) kao i činjenica da se gotovo niti jedan očevidac nije mogao složiti s drugima u svojem svjedočenju. Kao povijesna scenografija poslužio je, uz pomalo ekscentrični Cambridge, no ponajviše Beč u doba fin-de-sičcle, njihov zajednički rodni grad i burni događaji koji su ondje oblikovali ne samo njihove sudbine i povijest ideja nego i povijest čitavog svijeta." - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:03)
• Dakle, ti me noćas izluđujeđ na svaki način: prvo se sjetiš žarača (dakle: obrazovana), pa onda ispadneš i duhovita (popper=zapopriti)! Isuse, Nikolina, otvaraj mail! Hoću da mi to izgovoriš uživo! - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:04)
• budem :)) sad idem spavat, ali mozda vec sutra otvorim, adresu samo za tebe:).. nemoj okolo dilat - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:08)
• Bravo, ljubavi, tako se citira! To je citat, a ne kao neki ovdje, da ih ne prizivam! Jeste, Popper je bio stašna svinja, mrzio je Hegela, ops, Wittgensteina iz dna duše. Šteta da ga potonji nije dobro odmjerio onim tvojim žaračem! Draga, ne moraš uopće stavljati ovu novu kremicu, dovoljno je da se uvučeš pod tuš i brzo u krevet. - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:09)
• Čekaj, a kako ćeš je dostaviti ako ne javno, ostavljajući je na svome ili nekom drugom blogu? Ili si, mudrice, ipak zapisala moju adresu? - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:11)
• ponovit cem mi onu svoju yahoo, pa cu ti ja prva pisati :) ako ti nije neugodno :)) - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:14)
• budalajlama@yahoo.com - (Neregistrovan), (20.4.2006 00:17)
• e da tu:) .. tko zna s kim se ti sve dopisujes ;) - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:18)
• Terorist, kad svratiš do bloga slobodno ova dva, tri zadnja komentara obriši. Mladost, ludost, znaš kako je, nema vas, drugara, pa smo Nikolina i ja malo popili, your place or mine, i, eto. Uostalom, Niki je fina, obrazovana devojka, očito profesorica, malo noćas lena i mazna, kao kakva sijamska mačka. Nemojte sad da tupite, jebiga, ne mogu ja da vas čekam do kalendas graecas, ortaci, zajebite molo s tim, imam i ja svoje ljudske potrebe i svoju intimu i svoj privatan život. Jeste. Uostalom, Niki je fina devoj...dobro, to sam već rekao, nije da se pravdam, ali, šta znaš, nikad ne znaš gde ćeš naići na soulmate, jel' tako!? Svako ko svrati do Nikolininog bloga videće da je tamo hrvatska literatura doživela svoj apogej, da je ta raskoš dizajna i nesputane devojačke žovijalnosti dosegla svoj pun, zreo i celovit oblik, i da, rečju, tu nema šta više da se doda, sem, ako baš budemo terali baksuz, pa da si u krevetu ne odgovaramo, što prosto ne mogu da verujem, nakon svih tih fetišističkih migova i ciktaja, oduševljenja parafernalijom S/M-a kao i poetičko-erotsko-galanterijskim uspesima i dogovorima. Lepo mi poželite sve najbolje i sa srećom, pa, do sutra! Laku noć! - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:29)
• noc, hvala na lepoj prici, zasluzuje zbornik - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:35)
• Nikolina, dušo, pa zar ja ostavljam dojam takova čoveka? Pa ja sam srce čovjek evropskih nazora i horizonata, ja imam potrebu da svoj život ocrtam na fonu večitih Alpi, i ja zaista nemam nameru da te zamajavam i obmanjujem! To nije dušo moj moral! Da sam imao život i pre tebe, jesam, i, kao što vidiš, ja to ne tajim, ali, na kraj mi pameti nije varati te s kojekakvim belosvetskim cyberkurvama, razumeš! Moram da priznam da si me pomalo povredila, da znaš! - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:36)
• Zapravo, pomalo je premalo rečeno. Sad sam zaista dobrano uzdrman! Neverovatno kakvo nepoverenje! Pa što će biti kasnije, zar ćeš zabraniti svojim drugaricama da te nazivaju u strahu da slučajno mene ne dobiju na telefon? - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:40)
• Hvala Niki i lijepo spavaj! Nemoj sanjati leteće žarače i ostala žezla. O tome neka sanjaju druge. Tebi to više ne može izamaći. Lako noć, anđele. (Srce, ne mogu sad da budem ovde preterano nežan, znaš, zbog drugara i reputacije. Ali, kao što vidiš, ja od svojih osećaja ne bežim i iza njih stojim sa svim svojim intelektualnim i moralnim integritetom, a i šire!) - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 00:44)
• Nemanja, ti si bog! Pa ovo nije normalno! Ljudi, dobro, jel' stvarno postoji taj Nemanja, ili se to neko društvo zajebava? Jer, ja jednostavno ne mogu da povjerujem kako jedan čovjek sam može biti tako pametan, lep i talentovan kao Nemanja. E, baš mu zavidim. Zapravo, ne! Ponosan sam na Nemanju! Odsad ću i ja lakše živjeti, kad sam ovo video: ima dakle pravde na ovome svetu, može jedan čovek da bude srećan, i lep i pametan, naravno, ko Nemanja. E, stvarno neverovatno. - Srđan (Neregistrovan), (20.4.2006 00:48)
• srđane, ovo nije mesto za gejeve, odi spašavaš baštu od dunava, nemanju pusti na miru - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:52)
• sweet jane, dok nemanja onanira na nikolinu, a nikol nikol ne ljubi nemanju u vrat nego ga onako vjesto zenski zavodi da ovaj dahce na mom blogu vec trecu vecer, slobodno se ti ukljuci u raspravu, sto i drugima zelimo, jer je nas knjizevni hotel ustanova otvorenog tipa u koju je ulaz besplatan i u kojoj mi ludjaci boravimo po slobodnoj volji, a paradoksalno najcesce smo unutra vikendima i za vrijeme drzavnih praznika. sto se tice hrvatskih pisaca, vjerojatno ti je vec postalo jasno da se ovdje rasciscava dzungla instant story super nova knjizevnih zvijezda, koje se u hrvatskoj vec broje na desetke ako ne i stotine, to jest da je najmanje rijec o onome sto valja. onoj trojki koju navodis moze se pridruziti jos svega nekoliko imena, ostalo je u kurcu. cak i jergovic, koji je proglasen klasikom vec u tridesetima, u kojem hrvati nalaze kakav takav surogat krleze a izvjesno ce jednog dana dobiti i nobelovu nagradu, i koji budi siguran ne prati ovaj blog jer je trenutno vjerojatno zabavljen pisanjem sedamdesetcetvrtog sveska svojih sabranih djela, nije bog zna sto, uglavnom je guslenje bez glave i repa koje obozavaju profesorice knjizevnosti, a ako te bas zanima, potrazi njegovu prvu knjigu sarajevski marlboro, jer ostatak je, kazem, pusiona i cisti gubitak vremena. navodno je nedavno u beogradu izdao knjigu prica mama leone. i tu ima dvije tri dobre stvari, ali brzo ti paznja klone jer je sve sviranje na istoj zici i u istom tonalitetu, pa ako ti slucajno knjiga ispadne iz ruke i zaklopi se da ne znas gdje si stao, vjeruj neces to vise nikad ni otkriti. sve je isto, kao magla kad nalegne od bregane preko brckog do granicnog prijelaza kladovo turnu severin. - Knjizevni terorist, (20.4.2006 01:17)
• nikolina, intervju s katunaricem nije nimalo losa ideja, jedino ako ce htjet. znas na sto mislim, niko ga ne jebe, vjerojatno mu nakon jutarnjeg i drugdje zatvaraju vrata, sad jos da mu se mi javljamo nudeci ovaj moj sirotinjski blog, na kojem izludjujes nemanju a on vec i svog drazesnog hrta Sturma pipa oko repa koliko mu mosnjice pumpaju hormona u krv, to bi moglo biti do kraja ponizavajuce, znas, taj sinkretizam ozbiljne teme i prizora sodomije, jebote, cisti bosch, ne ubodna pila nego hieronymus. iako, gledao sam malo statistike bloga, nekih tristo posjetilaca, sto znaci da bi katunarica kod nas citalo vise ljudi nego u vijencu ili zarezu. ali ne znam sta bih ga pitao. hajde nabaci koje pitanjce pa da mu mejlamo. - Knjizevni terorist, (20.4.2006 01:40)
• Ti si stvarno neduhoviti mali prištavi idiot! Imao sam ja jučer pravo, samo, popustljiv kakav jesam opet sam večer zaključio pomirljivo. Ali, s tobom nema mira: ti si mali imbecilni zavidni idiotek koji čak nema toliko duha da shvati kako su ovdje svi, osim tebe budalo, fikcije i projekcije: zar ti misliš da je Nikolina kakva postoji u tvojoj svijesti stvarna osoba? Djevojka koja čita Poppera a s Tinchy se dopisuje smajlićima! Mali, umjesto što piješ i zatim noću umjesto da spavaš povraćaš po tastaturi, rađe se primi knjige i nekog kurca u životu nauči. Sve je to manjak kvartovske škole: ti ni u jednom poštenom kvartu ne bi preživio prvi izlazak na klupice a da te dečki ne išamaraju! Nevjerojatno! I nije bilo dosta sinoć, i nije dostajala ona genijalna rasprava o nogometašima i narodnjacima pa da shvatiš tko se tu i s čime zapravo zajebava - da, ti je vjerojatno nadrkan kakav jesi nisi ni čitao, jer, samo je njeno postojanje dokaz tvoje neduhovitosti! - pa čak ni današnja priča o jebaču koji kupuje po gradu cipele i kojemu je plav od pušenja, objavljena inače u nekakvoj beogradskoj Erotici osamdesetih postavši kultno štivo svih tada pismenih građana, čiji sam zaplet dakle ovdje parodirao, sve je to tebi skupa jedino povod da kažeš: Čuj, ono, Nikolina, mislim, čuj, buraz, ono kit drka na tebe, kuiš, mislim...Stari, popuši ti meni kurac i ostaj mi zdravo: zločestije i blesavije dijete odavno nisam vidio! Uostalom, dobro si ti to objasnio: morao si i blog ugasiti da te ređeni brat ne baci kroz prozor jer ti ni on nije dovoljno svet, nego ga zbog svoje nedojebanosti kao jalovog kretena tračaš po netu, pa što bi onda itko očevidno pametniji od tebe bolje prošao! Ta, to je samo dovoljan razlog za nesnosnu mržnju. Obriši prijatelju moje komentare, i nastavi pičiti po svome. Tvoja birtija, tvoji problemi. A Katunarića pitaj: "Gospodine, jeste li ikada vidjeli nekog glupljeg od mene? Naime, ja sam došao raditi interview s vama, a na pamet mi ne pada niti jedno jedino pitanje! Ja znam da je to strašno, ali, vi ne znate kako je tek meni. Mene bi mogao razumjeti jedino još Rade Jarak. Ali, njega je na netu ubio Nemanja, pa ga je Bandić zatrpao." Zbogom! - Nemanja (Neregistrovan), (20.4.2006 07:01)
• JEBIGA, STARI, NEMANJA OVAJ PUTA IMA PRAVO. DOBRO SI REKAO DA NAS JE OVDJE TRI STOTINE, PA NISMO SVI SLIJEPI NI ZABORAVLJIVI. AKO SI PROPUSTIO, PROČITAJ DIO SPOMENUTOG RAZGOVORA OD PRIJE PAR DANA. NE MOGU VJEROVATI DA SI TI JEDINI ČOVJEK NA SVIJETU KOJI NA OVO NE PADA SA STOLICE! I, JOŠ NEŠTO: ČINI SE MENI DA SI TI ZAIST MALO ZAVIDAN NEMANJI. NE LOŽIM VATRU, NEGO, JEDNOSTAVNO, TAKO JE. KAD SE VIDI VRIJEME TOG TVOG UPISA, JASNO JE DA JE ON U PRAVU. CIJELU VEČER NISI KOMENTIRAO, DAKLE, BIO SI VANI, PA SI PIJAN U DVA BANUO DOMA, NADRKAN I LUD OD CUGE, JER TI SI OČITO OD ONIH TIPOVA KOJI SU AGRESIVNI KAD PIJU, PA SI IZNERVIRAN ONOM GENIJALNOM PRIČOM O VERONIKI NAČISTO POPIZDIO! KOJI TI JE KURAC? NEGO,PROČITAJ DIJALOG KOJI SLJEDI: Pa Grad, da :) .. to sam i mislila, najozbiljnije :)) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:59) • Dobro, sad kad smo dogotovili esej o Marinkoviću, idemo sa sprotom i glazbom. Prvo, i dalje si nesmotrena i ne čestitaš rođendane. Drugo, ne znam jesi li svratila do bloga moga dragog raspadajućeg supatnika Inhibitora, ali, ako nisi: tamo će te dočekati nevjerojatna smicalica na račun Svete Lucije (slatko, a?). Treće, što ljubavi podučavaš i kojim razredima? Idemo se malo družiti. Evo, ja sam recimo filantrop i humanista, doktorirao sam psihologiju u Beču, imam 38 godina, sretno sam rastavljen, situiran, imam grijanu tastaturu pa moje njegovane ruke lagano klize dok pišem ove komentare, i uganuo sam nogu pa si krativ vrijeme. Volio bih ovim putem upoznati ženu poput tebe. Zašto, objasnit ću ti kasnije. Nadam se da ti ne smeta tradicionalno ime koje je u mojoj familiji već 7 pokolenja - tvoj (Nemanja 06.04.2006. 20:27) • :))) znala samda si u biti simpatičan lik. Ne bih iznosila podatke ovako javno, mozda nekom drugom prilikom. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:34) • Nikolina, sereš! Sad si ti znala da je to grad! Ma daj! Jesi moj kurac. Ajde, ako si znala, koji je to grad? (miljenko 06.04.2006. 20:37) • Zagreb :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:38) • Pa dobro, reci samo koji predmet predaješ u školi; pa nije to nekakvo razotkrivanje, kazati recimo: Ja sam profesorica fizike i matematike (nekako mi se čini da ti predaješ sasvim egzaktne znanost). Odaje te ta tvoja simpatična i sasvim idiosinkrazijska racionalnost. (Nemanja 06.04.2006. 20:39) • Nemanja, nemoj se ljutiti, ali to stvarno mislim da nije u redu iznositi ma mjestima kao sto su blogovi. Ako ikad zamjenimo e-mail, mozda takvim kanalom. Btw. koliko ti je godina, ali zastvarno? :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:42) • Manjkas, ne seri ti! Kako se to razgovaraš s jednom profesoricom! Bravo, Nikolina, dušo, Zagreb, dobro da si dodala smajlića, joj, jebemti, pa ti mi se sve više sviđaš, sav sam se naježurio kad vidim kojom brzinom ti te svoje visprene odgovore natipkaš, vražićak jedan, joj najrađe bi te cijelu, onak znaš...Nikolina, da sad ja budem kavalir pa da te sasvim uzmem u zaštitu, znaš, nije dušo važno koji je to grad u smislu nekog određenog grada: Zagreb jest poprište događaja, ali grad je tu protagonist u jednom apstraktnijem smislu, znaš. Ako te Manjkas opet nekaj počne provocirati, ti mu tako odgovori, ili pusti da mu ja kažem kaj ga ide. Nego, znaš ja sam jako duhovit, pa bi ti ispričao onaj vicov kad uđe Mujo u prvi razred vlaka za Tuzlu pa pita: Jel' ovo prvi razred. A putnici kažu: Je. A on veli: Dobro, onda, ja sam vaš novi učitelj! LOL :))))))) Za popizdit smješno, kaj ne? Joj, nemrem više pisat od smijanja, daj ti nešto napiši. (Zakaj ne otvoriš blog?) (Nemanja 06.04.2006. 20:47) • :)))) nisam nikad čula, dobar je. Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. Možda i otvorim i pretipkam neke svoje priče iz ladice :))) ali poznavajući sebe bojim se da me sve ovo skupa ne ponese. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:52) • 26. Samo, svi mi kažu da izgledam puno mlađe. Malo mi je sad neugodno ali kad si već tako draga i pametna djevojka, a vidim i ozbiljna, priznat ću ti zašto se volim predstavjati kao 38-godišnjak (iako sam zaista diplomirao u Beču; stari mi je tako kao neki diplomat, no, moji su rastavljeni, duga priča, ispričat ću ti na e-mail): naime, malo mi je neugodno što me svi u društvu zezaju zbog imena! Teško je biti Nemanja u Zagrebu, jebiga! Mada su moji baš po ocu u Zagebu već, pazi sad!, 9 generacija! I svi su bili juristi, samo sam ja izrod. Eto, nadam se da tebi neće smetati što sam ja Nemanja, dapače, možda će ti imponovati da netko s takvim imenom tako dobro razumije i književnost i fudbal i bilijar, a bogibogme ni devojke mi nisu neka novost! (Nemanja 06.04.2006. 20:54) • :)) biljar je ok, ali za nogomet minus :))) nemam ništa protiv nogometaša, ali mi je taj čin jurenja lopte po travnjaku u najmanju ruku infantilan :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:58) • @Niki: Ne zezam se ovo za psihologiju. Zaista sam diplomirani psiholog. Diplomirao sam sa tezom o Franklu; šta ćeš, Beč, treća škola, verovatno si čula za onu slavnu tezu: nenormalno je ponašanje u nenormalnoj situaciji normalno. Ja sam pokušao da stvari relativizujem, pa sam namesto te Franklove teze u zaključku pokušao da predložim inačicu: da je nenormalno ponašanje u nenoramalnoj situaciji nenormalno. Ne znam šta se tebi čini. U svakom slučaju, i ovo može biti dobra tema nekih budućih razgovora duž Cmroka. Nego, kako ćemo s emajlom? Da ti ostaviš neku svoju adresu? Jer, znaš kako je, mene ovde svi znaju pa će mi jebu mater oko ja ostavim svoju. (Nemanja 06.04.2006. 21:00) • Kako bre infantilan? Pa kad su na travnjaku mora da za nečim jure! Mada, nisam ja neki fah-idiota pa da se lepim bre za fudbalere k'o muva....to sam ja samo onako dometnuo da vidiš da sam i ja samo tipičan mladi čovek koji voli sve što vole mladi. Nego, koju muziku slušaš? (Nemanja 06.04.2006. 21:02) • Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? Inače, ne boj se prepustiti: neka te ponese pa šta, mladi smo! LOL (Nemanja 06.04.2006. 21:06) • isto tako i ja se bojim ostaviti adresu tek tako, a od muzike najviše volim acid jazz i kvalitetnu suvremeni rock, ali ne svakakve pizdarije. Ono što ne mogu smisliti su narodnjaci, koji su nas zatrpali u zadnje vrijeme :) Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:13) • Još uvek ne mogu da razumem tu primedbu da je sam čin jurenja lopte po travnjaku 'u najmanju ruku infantilan'!? A šta da rade na travnjaku pred tolikim ljudima koji su skupo platili kartu nego da jure za loptom? Zamisli kako bi to bilo da su na travnjaku a da nema lopte!? Apsurdno, zar ne! Mada, kad zamislim tu scenu i uzmem u obzir da si me ti ponukala da je zamislim, moram da ti priznam da si mi vrlo inspirativna! Vidiš, ovo je lep primer za to što kažem da volim kako razmišljaš! To bi se i Camusu sviđalo: pun Park prinčeva, 22 igrača na terenu, finale kupa šampiona, a nigdje lopte! Jebote, credo qui absurdum est! Šalji brzo email da ova naša letimična veza preraste u novu, intimniju fazu. Tvoj, (Nemanja 06.04.2006. 21:13) • Pa ne znam, u biti ne razumijem ni takve koji to gledaju i iživljavaju se nošeni testosteronomn. Alergična sam na navijače! (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:15) • Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno....Jeste, imaš pravo, to za email. Nego, kako ćemo onda? I ja strašno volim suvremeni rock: lud sam recimo za The Killersima, Arcade Fire (šteta tolike rodbine, pokoj im duši), obožavam Coldplay...znaš li odakle ime Jamiroquai? Inače, fenomen publike nije teško za razumjeti: igraju redovito dva kluba, i svaki ima svoje navijače, pa se ljudi skupe i logično da navijaju jedni protiv drugih. Što ti je tu nejasno? (Nemanja 06.04.2006. 21:26) • Da kad tako pojednostaviš ispada jednostavno. Možda je to ostatak nekog divljačkog nagona za plemenskim određenjem i za vikanjem. Nekad su ljudi možda vikali na mamute i tako ih pokušavali otjerati od špilje. Ne znam kako ćemo s emailom, bilo bi logično da ti pustiš svoj, pa da se ja javim. Nekako bi to tako i išlo po bontonu :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:30) • ne znam odakle ime Jamiroquaiju;) možda iz Kiklopa :)))) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:32) • Tek sam sada video da se unekoliko razmimoilazimo (pa šta, suprotnosti se privlače!) glede narodnjaka. Da znaš, ne mora to uvek da bude sasvim isprazna muzika. Evo, na primer, ti bi kao profesorka mogla imati senzibilitet za sledeće stihove iz pesme Dare Bubamare (da ostanemo kod nogometa): Škola je naša bila ista kao i druge/ sreću sam našla u njoj bol i mnogo tuge. Refren 2x ! Pa zar to nije lepo rečeno! Tako jednostavno, a toliko duboko proživljeno! (Nemanja 06.04.2006. 21:33) • Pa ne bih se složila :) ali više od riječi, koje su u svim žanrovima trivijalne, smeta me glazba i atmosfera mafijaških obračuna na balkanski način. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:37) • Osim toga, to je loša glazba, i nikakva relativizacija u tom slučaju ne pomaže. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:39) • Jay Kay kaže da to ima veze s Irokezima: spojio je riječi jam i autentični naziv za Irokeze, iz samo njemu poznatih razloga. Nego, ne mislim da su riječi baš trivijalne. Recimo, ovaj stih Mile Kitića:" Najbolje je da me nema,/ da se bogu predam,/ moj živote bez ljepote/ neću da te gledam!!!! Pa to je naprosto fenomebnalno: to autentično iskustvo ništavnosti života bez ljepote! Nietzsche kaže da imamo umjetnost kako ne bismo umrli zbog istine! Kitić kaže to isto: Moj živote, neću da te gledam bez ljepote! Ili, recimo, navodim primjer istog pjevača samo da pokažem kako to nije slučajno, sledeći stihovi: "Zapalit ću sve, slike na zidu,/ nek uspomene s njima, nestanu nek idu,/ nek ostanu zidovi sivi, kad ona ode, niko ne živi..." Samo zlonamjeran čovjek tvrda srca i ušiju ovdje ne može i neće da prepozna gotovo E.A.Poeovski poetskoinfernalni žar: zapalit će sve slike na zidu! Kako tragično, kako ljudski: ta, ljubav je veća od umentosti, govori pesnik. Neka odu i uspomene i slike i sve u....neka ostanu, vidi slike: zidovi sivi, jer, kad ona ode, niko ne živi! Čista metafizika: Ona je ono jedno biće koje sabire sva (sve=jedno), i kad ona ode, Sve nestaje! Pa tko onda s takvim uvidom u nadublje osnove bivstvovanja da ne potegne Beretu i tu i tamo ne zapuca! Pa što će ti život ako se tako malo čovek ne opusti. A i to s mafijom je malo preterano: sve su to fini momci, većina je njih za Europu bez granica, koji će im, samo im stvaraju probleme, pravi kozmopoliti, šmekeri, lepi satovi, brza kola, snažna mišice...razumeš, ima tu neke poezije! O tome je još Homer pisao! Pa pogledaj samo kakav je manga Ahilej bio! Pravi baraba, a grčki je govorio k'o materinji! I to još u ono, antičko doba! (Nemanja 06.04.2006. 21:59) • Čuj, ti stvarno misliš da su nekada ljudi mogli vikati na mamute? Nikad mi nije palo na pamet... (Nemanja 06.04.2006. 22:04) • Ova tvoja retorička akrobacija ne će uspijeti promijeniti moje mišljenje :)) prilično sam tvrdoglava glede toga. To je u suštini loša glazba. Točka:) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:04) • Ne znam, možda su mamuti izumrijeli prije prvog čovjeka :) Povijest mu nije jačastrana ;) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:07) • Prvom čovjeku? Sumnjam da se on kužio u povijest. Ja mislim da mamuti nisu ni postojali. Zapravo, sve je to paleološka laž: kako su mogli postojati dinosaurusi, recimo? A šta da nisu izumrli? Pa kako bi mi danas živjeli s dinosaurusima? Gradiš autoput recimo za Sisak, a iza Gorice pasu brontosaurusi? Ili, ideš s malim na pecanje, a kad tamo tyranosaurus rex! To nije nimalo logično! Kad je dragi bog stvarao svijet, on je stvorio u stijenama i te fosile. Samo, ti fosili su njegovo umjetničko djelo: to nisu ostaci nikakvih stvarnih životinja, nego je Bog u stijenama izdubio veliku paleološku laž! Možeš se inače javljati na univerzali mail: budalajlama@yahoo.com! To uvijek funkcionira, za cijelu sektu. Probaj. (Nemanja 06.04.2006. 22:24) • Uf! Ovo je zaista bio dug dan. Teroristo, znam da ćeš isprva popizdit, ali, ako pročitaš pomno cijelu ovu romantičnu komediju, lako ćeš doći do zaključka koji se nameće sam po sebi: ovu prepisku valja isprintati, nositi po tulumima, pa kad krene treća, četvrta žiža, ako nema Harmsa, dostajat će i ovaj tekst. Jer, jebomene Dragi blog ako ovdje ima itko normalan! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 22:47) • Na vrhu, iznad svih tlapnji čovječanstva, dostojanstveno stoji Teroristov post, oslobođen samsaričnih zabluda i varki, a Terorist čita postove zabludjelih čitatelja i plače nad njima...Tak' ste skrenuli sa teme (kvalitativno i kvantitativno) da se čovjek zapita gdje je onda smisao bloga. Spuštate se na razinu prvokritiziranih u izvornom postu, pa čak i niže! (vavilen 06.04.2006. 22:52) • ja sam umirao od smijeha, nemanja je zajebant prve klase, takoreć teška artiljerija. me like ;) (j.d. okocha 06.04.2006. 23:27) • Hvala stari, ja sam već mislio da sam poludio! Trebalo mi je ovo priznanje. Naime, da objasnim: to ti je kao da trčiš maraton, i, odjednom se okreneš a kad tamo - nikoga iza tebe! Sad, ili si debelo prvi ili si totalno zajeb'o smjer! Danke O'Kocha! Inače, meni je ingeniozan ovaj dio dijaloga: NIKOLINA: Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. JA: Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? NIKOLINA: Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. JA: Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno! TO JE ZA BOGOVE! Samo, Nikolini treba skinuti kapu! Bez nje ništa od ovoga ne bi bilo moguće, a nekmoli stvarno! Najki, aj lav ju! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 23:46) • Slažem se, nemanja je simpatičan, koliko god pokušavao ostavit drugačiji dojam, iako mislim da mu je sve pomalo mutno u glavi. Svi ste vi, odnosno, svi smo mi ovdje u biti tužni. Tužni smo jako, u to sam sigurna. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:50) - okocha, j.d. (Neregistrovan), (20.4.2006 07:19)
• Uuuu, alaj ste se raspisali! Nikolina dušo, nije za gejeve, ali vidim, jeste za pederčine. Nemanja, bre, otvorićemo ti mi blog pa ti samo piši, legendo, a ne da se zajebavaš s ovim kurtonima. Ne prođe dan a da ovaj ludak ne pregori. Koji je i tebi krasan da se zajebavaš s psihopatama? Vidiš da bi ti ovi zabili nož u leđa da se samo sagneš zavezati cipelu! Otvori svoj blog i imaćeš sektu, garant! - Srđan (Neregistrovan), (20.4.2006 07:31)
• E, pederčine, stvarno mi se napušite moga lepog kurca! Jedinog normalnog čoveka oteraste, mamu vam jebem kretensku! Ne može ništa da bude kako treba, uvek mora neki bandit sve da uništi. Od ove priče o Ani i Valentini nisam pročitao ništa bolje već godinama, ali tko to jebe, treba čoveka uhapsiti jer je to napisao, šta li? Stvarno sramota. Nemanja, i ja se pridružujem sa željama da otvoriš svoj blog. Batali ove morone, boli te kita za njih. Konačno, ko s decom leže, popišan ustaje. - Keops (Neregistrovan), (20.4.2006 07:37)
• knjizteroristo@rekoh vec da ne poznajem tematiku, pa se ne bih usudila da zborim o onome sto nisam kushala. nasmejah se kad rece "sve je ostalo pusiona...", setih se kolumne istoimene na indexu d.l. aka v.b. sedim na tribinama, dole igraju fudbal o kom ja, takodje, ne znam nista, but mali na cijem dresu pise "knjizterorist" kada se smeje zadrhte mreze, kad dobije loptu bekovi bezi... :-) da parafraziram novosadske "boye" koje znaju mjuzik znanje, cule su od koje. - sweet jane, (20.4.2006 08:49)
• nemanjo, poslala sam ti onaj diplomski na email - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 11:46)
• nemanjo, poslala sam ti onaj diplomski na email - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 11:47)
• "...mali na cijem dresu pise "knjizterorist" kada se smeje zadrhte mreze, kad dobije loptu bekovi beze! He, he, KAD JE BURAZ DOMA, NEMA MU DO NETA, NEGO ROSNA ČELA, MAJMUNA SI ŠETA! Jano, kako tako rafinirana djevojka koja voli Basquiata ne shvaća što je to off-side? Nego, Sweet Jane, tvoja prijateljica ima pravo: evo, Mali je svirao violinu, pa vidiš kako je nedruštven - otuđen je i od vlastitoga brata, a kamoli ne od roditelja! Užas jedan. Ne bi taj našao društvo sve a mu staviš bubanj i činelu na leđa, pa trubu u nos i harmoniku na prsa. I da ga Miro dekorira! :) (Naravno, Miro Glavurtić, ne Miro s tvojih slika). - Miro Hungar (Neregistrovan), (20.4.2006 19:11)
• :-) und, hvala na komplimentu, za ono "rafinirana". fin neki svet vas dvojica.:-) - sweet jane, (20.4.2006 20:23)
• Jano, sjajno to zvuči kad vi Beograđani kažete: fin neki svet! Nažalost, kao što vidiš, to vrijedi samo za mene, ali ne i za ovog mog nesretnog mlađeg baštarda, kurvinog sina, koji se vrati pijan i sve mi uvijek potrga i, skjuz maj frenč, sjebe! Reci ti meni, da malo skratimo vrijeme, što nam ti radiš (jesi li kunsthistoričarka i po struci) i kako se provodiš, kad nisi u ovoj našoj krčmi od bloga? P.S. Komplimenti nisu bili kurtoazni. Štoviše, uvijek me razveseli vidjeti neko pametno mlado čeljade, pa još žemsko,u ovoj kišnoj pustinji (ako mislite da je ovo isforsirani oksimoron, maltretirat ću vas cijelu noć citatom jedne genijalne priče u koju nas uvodi). - Miro (Neregistrovan), (20.4.2006 20:44)
• Društvo, došlo je vrijeme da se dakle predstavim: pod nickom Nemanja, dakle, cijelo je ovo vrijeme publiku svojim genijalnim uvidima ostavljao bez daha, svojom duhovitošću obarao s nogu, i svojim neponovljivim šarmom pridobivao, Teroristov stariji brat, čije ime neka ostane po strani. MALI, kurvin sine, cijelo te vrijeme gledam što radiš, pratim, čitam, mislim si doći će mali pameti, jebiga, isti nam je nažalost genetski kod i popudbina, ali ti ne obadaješ, ne jebe taj ni za jotu! E, sad kad si već izazvao strah i sažaljenje, pridobivši naklonost jedne mlade beogradske dame, mislim da si prevšio svaku mjeru. Ma vidi ti njega: tresu se mreže, bekovi beže! Draga moja gospođice Jane, o kakvom je skotu i banditu riječ nije moguće objasniti u dvije, tri riječi; trebat će nam noći i noći druženja. Uostalom, shvatit ćete vi i sami da sam ga trebao prodati inkasatoru ili zamjenti za dva manja, na moru, još dok je neman bila skroz mala i nemoćna! Vidite samo koliku štetu radi uokolo i kako me bruka! Jeza od horora. Ako se kojim slučajem sakrije od ove buke i bijesa na vaš blog, molim vas ne hranite ga i držite ga podalje od vode, pogotovo YMCA bazena. Znate vi već zašto, obrazovana ste vi djevojka i gledali ste vi taj nastavni film, Gremline mislim. Idem sad po najnovije mišolovke, pa se čujemo kasnije. Vaš, - Veliki Brat (Neregistrovan), (20.4.2006 20:53)
• o, dragi miro, u koliko li ti samo zabluda boravis. nije ni cudo, mlad si. :-) prvo, nisam iz bg, nisam ni kunsthistoricarka cica, a mlado celjade. mozda cak mogu i mama da ti budem.:-) 39 leta, malo li je?:-)a, hvala na pitanju, dosadno mi ovde, pretezno. no, neki blogovi uspeju da me obraduju, kao npr ovaj na kom smo sad. and, pozdrav zagrebu. kada bejah pretprosle godine "melin" mi se npr. svideo. - sweet jane, (20.4.2006 20:58)
• Nisu to neke velike zablude, prije bih kazao krediti: mlada, lijepa, pametna, što ćeš bolje. No, tvoj odgovor ništa ne mijenja na stvari: draga Jano, ta moja mladost sastoji se jedino u tome da upravo ispijam čaj jadajući se svima oko sebe na probleme s tlakom, kralježnicom, cirkulacijom...nevjerojatno nešto, te zrele godine! To što nisi iz Beograda, jednako je nevažno koliko i to da nisi 'i profesionalno' (jer, tak sam kazao, budući da očigledno u slobodno vrijeme pohodiš izložbe) povjesničarka umjetnosti. Sve u svemu, kažem, ništa se nije promjenilo: mlada (ajde, ne zvocaj, da mi je netko u 21 kazao da ću večer provesti s komadom od 39 poljubio bih i njega, samo u čelo), lijepa i pametna, kažem ja. Gdje ti je to pretežno dosadno? Što se Melina tiče, bit će da sam te večeri i ja bio tamo, čim ti se atmosfera svidjela :)! Hoću kazati: drago mi je da s nama i da tte barem malo uveseljavamo. Naravno, uglavnom ja, ali, takav je raspored sati. Sad će Mali vampir Šišmiški, evo, skoro će njegov sat, pa idem ja malo do videoteke jer noći su još uvijek dovoljno duge. - Miro (Neregistrovan), (20.4.2006 23:38)
• Nisu to neke velike zablude, prije bih kazao krediti: mlada, lijepa, pametna, što ćeš bolje. No, tvoj odgovor ništa ne mijenja na stvari: draga Jano, ta moja mladost sastoji se jedino u tome da upravo ispijam čaj jadajući se svima oko sebe na probleme s tlakom, kralježnicom, cirkulacijom...nevjerojatno nešto, te zrele godine! To što nisi iz Beograda, jednako je nevažno koliko i to da nisi 'i profesionalno' (jer, tak sam kazao, budući da očigledno u slobodno vrijeme pohodiš izložbe) povjesničarka umjetnosti. Sve u svemu, kažem, ništa se nije promjenilo: mlada (ajde, ne zvocaj, da mi je netko u 21 kazao da ću večer provesti s komadom od 39 poljubio bih i njega, samo u čelo), lijepa i pametna, kažem ja. Gdje ti je to pretežno dosadno? Što se Melina tiče, bit će da sam te večeri i ja bio tamo, čim ti se atmosfera svidjela :)! Hoću kazati: drago mi je da s nama i da tte barem malo uveseljavamo. Naravno, uglavnom ja, ali, takav je raspored sati. Sad će Mali vampir Šišmiški, evo, skoro će njegov sat, pa idem ja malo do videoteke jer noći su još uvijek dovoljno duge. - Miro (Neregistrovan), (20.4.2006 23:39)
• da, da, uveseljavate me joste kako. i znate sta, momci, koliko vas god ima u knj.teroristi, dok vas citam ovde, setih se ugresickinog "forsiranja romana reke". - sweet jane, (21.4.2006 00:00)
• Evo ga, Vampira Šišmiškog, točno u ponoć! Jesm ja kazao da će lepetalo dojezditi čim mu kucne sat. - Miro (Neregistrovan), (21.4.2006 00:02)
• on je kao pepelYuga.:-) - sweet jane, (21.4.2006 00:05)
• Da, da, upravo je to on: pomalo feminiziran, nema cipele na nogama, po kući mora usisavati (nosom) i prati prozore, a u 12 se iz bundeve pretvara u šišmiša! Prava PeepelYuga! Zapravo, kakav je on crnjak, mogli bismo kazati: Kali-yuga! - VB (Neregistrovan), (21.4.2006 00:11)
• Da, da, upravo je to on: pomalo feminiziran, nema cipele na nogama, po kući mora usisavati (nosom) i prati prozore, a u 12 se iz bundeve pretvara u šišmiša! Prava PeepelYuga! Zapravo, kakav je on crnjak, mogli bismo kazati: Kali-yuga! - VB (Neregistrovan), (21.4.2006 00:11)
• pusti sad njega malo. :-) dok ste jos (samo) dvojica. posle kada se budes multiplicirao bice mi teze da pratim.:-) - sweet jane, (21.4.2006 00:17)

BREAKING NEWS: Tihi gradjani ostavili Katunarica samog na stratistu!
Sad vidjeh kod nikoline, pa prenosim i ja ovdje. novi nastavak telenovele o jergovicu i katunaricu, o cemu mozete citati ovdje. no, da nije samo da se mi djecaci na ovom blogu zajebavamo sa svima njima, u svoje ime katunaricu dajem punu podrsku i pozivam ga da nam se pridruzi u birtiji kulisa. vjeruj, drazene, bolje ce ti biti tamo s nama, s nemanjom, vikkorom, pticarom i ekipom, nego sa zvonimirom makovicem i ostalim tihim susjedima i gradjanima s kojima u penu moras glumiti humanisticku javnost. ma i da su te odveli u dotrscinu, kerestinec ili pakracku poljanu, ne bi nitko ni glasa pustio. o tome uostalom i na ovom blogu katkad bude rijeci. sad bar znas na cemu si, iako je to bilo jasno odavno. lijep pozdrav, kisi, kisi.
Objavio knjizevni terorist u 18.4.2006 20:34 | 57 komentara

• Stari, grdno se varaš! Oni se ne glasaju upravo zato jer je Katunariću dopizdila humanistička inteligencija koja se glasa jedino u povodu kerestinaca! Dobro oni prepoznaju da je Jergovuć tu samo metafora: u pitanju su oni sami, ne samo Miljenko Jergović. - Nemanja (Neregistrovan), (18.4.2006 20:50)
• ne zimku - Knjizevni terorist, (18.4.2006 20:51)
• Pa Zvonko Maković i slični već dobrih dva, tri tjedna silno pate što je potpredsjednik PEN-a reagirao tako prohrvatski, tj. malograđansko šovenski, kako su to oni zacijelo vidjeli : ta, zar Katunarić nije Jergoviću diskretno dao do znanja da on, Sarajlija, prestane stalno iznova docirati po Zagrebu kao da je Zagreb Sarajevo. E, vidiš, to Makovići ne mogu podnesti, i, ja sam siguran da i Zvonko Maković misli da je Katunarić fašist! U tom svjetlu, cijeli je Jergovićev odgovor za njih moguće tek gubljenje takta, trenutni i prolazni Jergovićev gubitak samokontrole etc.etc: manji ispad, bumorekli. Da bi se tu radilo o notornom seljakluku u svoj njegovoj raskoši, to Makoviću nikako ne bi moglo pasti na pamet. Jer, on je tu zainteresirana strana, a njegovi interesi koincidiraju s Jergovićevima. To je sve. Nema tu ništa mističnoga. - nemanja (Neregistrovan), (18.4.2006 20:58)
• ma cujte me, ovo je kolosalna svinjarija, nacin na koji se prelazi preko stvari, pa ni drustvo iz basaricekove se nije javilo, zapravo se nitko nije oglasio punim imenom i obrazom, kakva vrazja samokontrola, eklatantni bezobrazluk nespojiv s boljim obicajima a ne gubitak samokontrole, ti bokca ! - cveba (Neregistrovan), (18.4.2006 21:19)
• TERORISTU, vidim ja da si ti kao dobar domaćin a i zbog nezamjeranja počeo svima odobravati: citiraš solilokvij našeg ubogoga Vikkora, ni ne sluteći kakve to tragične posljedice može imati! Tako je grupa splitskih direktora lokalnog redikula Pantu, koji je bio soboslikar, prozvala 'slikarom', priredila mu izložbu u jednoj od lokalnih galerija, čak su mu i sliku, dvije kupili, Marinko ga Božić poveo sa sobom u Zagreb, iz čiste splitske zajebancije, a kad je komedija bila finita, Panta je završio odrezane noge u nekakvom staračkome domu gdje i danas sam k'o pas provodi posljednje dane! Nemoj pothranjivati ničiju ludost, jer, to se kasnije može grdno osvetiti! Ta, posljednji ću put (jer, već dva, tri puta sam to usput činio) upozoriti na osebujno duševno stanje našeg dragog Vikkora, pa sad, ako vi mislite da se s tim smijete igrati, a vi nastavite! Uzmimo bilo koje dvije, tri susljednje Vikkorove rečenice, koje su to samo zato jer fizički slijede jedna drugu. Recimo, slijedeće: jergović se prikazuje genijalnim epigonom međioničarem i varalicom na razini Krula, Fomiča i Fra Cipole! Mali, ne znam jesi li čitato djela na koja se Vikki referira, ali, ako nisi, a mlad si i vjerojatno ponešto i nisi imao u rukama, uzmi ih: ako ti nakon što ih pročitaš na pamet padne ovakva rečenica, slobodno prestani s daljnjim čitanjem knjiga. Kupi loptu, bilo koje veličine, i, udri! Nakon te rečenice, slijedi ona koja kaže da su ljudi upravo zbog Jergovićeve okretnosti u korištenju jezičkih varki, ma što to bilo, njegove knjige i uzeli u ruku! Konačno, zanos čitanja i smisao literature sastoji se upravo u postojanju takvih genijalnih varki! Te varke, nažalost, nisu tu radi istine, nego zbog stvaranja atmosfere. Deseci donjih stranica dokazuju da bih ja sada mogao danima orgijati sladostrasno se zabavljajući Vikkorovom uruđenom nesposobnošću artikuliranja ma i najjednostavnije misli, ali, zato jer je na programu Barca, ali i zato jer mi cijela ova stvar postaje poprilično dosadnom, moram kazati samo ono bitno: nikakva opreka u povijesti književnosti koja bi se mogla svesti na racionalno - iracionalno niti postoji niti će postojati! Čak ni opreka aticizma i azijanizma, klasične i manirističke umjetnosti, ili klasičnog i manirističkog kao forme mentis, nemaju ništa zajedničko sa svođenjem na tako vulgaran dualitet. A ako si ti pak cijeli svoj život, mali, tražio formulaciju po kojoj su i Aralici i Jergović seljaci, samo je jedan guslar a drugi fakovac, jebiga, mogu ti kazati da si mogao i smislenije provesti svoje mlade godine. To čega u Jergovićevim knjigama ima nije nikakav suvišni iracionalitet, niti je manjak tih djela nedostatak racionaliteta. Vikkor, budući da je pomalo rastresen, kao svaka reaktivna formacija stalno iznova inzistira upravo na onome što čini njegov temeljni manjko: na racionalitetu, u ovom slučaju. Jer je sam iracionalan, otvoreno kazano. A vi se samo s time zajebavajte! - Nemanja (Neregistrovan), (18.4.2006 21:53)
• Nemanja, nadam se da bu Barca pobijedila, ne gnjavi ljude, ti prego, ne radi se o tome da se mi na TVOJ racun zajebavamo, kaj ne, pa niste ni ti a ni Vikkor centar svijeta, ili mozda jeste ? - cveba (Neregistrovan), (18.4.2006 22:06)
• nemanja, jebote bog, nemoj se ponasat na ovom blogu ko jergovic na knjizevnoj sceni, sjebavati svoje glavne konkurente diskvalifikacijama ovog tipa. dobro si ti osjetio da ti najbolje parirati moze taj mathematician, jer svi smo mi drugi djecica prema vama, to gorko priznajem iako mi jebe tastinu. ali daj, izgleda kao da pizdis sto opet nisam citirao tebe - Knjizevni terorist, (18.4.2006 22:33)
• Stari, ako tako želiš, OK, jedino, raztanak će opet biti bolan. Dakle, jednostavno: Koja je glavna teza Vikkorovog teksta? Što si ti to tako pametno u njemu otkrio što cijeli život tražiš? Potom: zar ti zaista misliš da ja po vrtićima tučem djecu? Kao biva, nemam pametnija posla pa mjerim na klupicama tko ima većega? Ipak, imaš ti pravo: ja se tu i tamo zaboravim pa pomislim da je ovo normalan kontekst, da se tu može normalno časkati, tu i tamo zajebavati, pa ti nekako prođe sat, dva...Ne, na kraju krajeva, ovo je zaista Kongres zvonara! Mali, ti si već jednom imao sa mnom razgovor o moralu, jel' tako; vidiš, i opet si perfidan: niti ti tako glup da ne vidiš da je Vikkor prilično otišao na kvasinu, ali, tebe stalno iznova jebe to moje prisustvo na TVOM blogu, pa sad već kad se ja u samozaboravu ponašam kao da smo frendovi pa si možemo koješto kazati, ti me svaki put spomeneš da zapravo iz prikrajka pratiš tko ima veći kurac, tko bi mogao makar malo sjebati tog prokletog seronju Nemanju etc.! Da i opet budem stariji, pa da se rastanemo u miru i bez nekakve gorčine: evo, samo mi molim te objasni koja je to osnovna postavka Vikkorova teksta, pa ću se ja i tebi i njemu i svima vama jednom za svagda najuljudnije ispričati i ostaviti vas da u miru božjem raspravljate o nedekorativnoj književnosti. U međuvremenu, lima, jebiga, opet ti velim: nisi baš moralan tip! Jer, čekaj malo: ti si iz teksta čovjeka koji tvrdi da Jergovića nije čitao naučio nešto o Jergoviću, štoviše ono što si cijeli život pokušavao shvatiti!? Jebiga onda! S druge strane, samo zato jer ti ja idem na kurac, a priznaj, konačni, idem ti nakurac strašno, tebi je sve, pa i najsumanutija pizdarija dovoljno dobar argument za nekekvu raspravu s Nemanjom! Evo kako to izgleda: na vaše opće zgražanje, ja, koji sam na tvome blogu započeo demontažu Jergovića, vama, koji ga kao što vidim niste ni otvorili!, pokažem da taj isti Jergović nije bez talenta i pameti, ali je sitni bosanski literarni račudžija, da bi onda moja interpretacija upravo onoga mjesta koje demonstrira tu proračunatost poslužila kao dokaz da sam se i ja dao zavesti magijom Jergovićeva pera! Trebam li ovo ponoviti sporije, ili pratiš? Tko je dakle ovdje satro Jergovića, vi ili ja! Hoćeš da ti na ovom novootvorenom blogu pastam sve te silne komentare ili ćeš mi to ipak priznati bez podastiranja dokaza!? Tko je, kao đavolji advokat, pokazao u čemu je bitan amoral njegove pozicije? I? Jesam li onda ja, koji ovdje već mjesec i pol inzistiram na toj istoj demontaži Jergovića pao u njegovu 'ljigavu zamku'? Kakvu zamku? Da izmišljam kovačke podkalfe i neostojeće staleže bosanskoga društva 17.st.? Mali, ti znaš da ako ovdje krene sturm und drang da će prvi zavezati Vikkor, jer, jebiga, ni zelene ni crvene tu ne pomažu, baš kao što znaš da još uvijek nismo došli do toga da mi imbecili normiraju uvjete javne debate. Stari moj, glede tvoje posljednje opake, ne budi tako prizeman: ti vrlo dobro znaš, ili barem možeš pretpostaviti, da su moje životne satisfakcije te vrste odavno utažene i da ja od javnoga aplauza imam samo gastritis i viši tlak. Konačno, nemoj dovoditi u pitanje vlastiti razum: ta, zašto misliš da bi ikome imponiralo to što ga citiraš, kad ti kao životno otkriće prenosiš onako sumanut tekst!? Da zaključim: nemoj se ljutiti, evo, ali ja odustajem! Jer, Valenta i Nikoline nema, Inhibitor je na parketu, ukočen, Vikkor je sirota, a ti si, sorry ali pokvaren! Koji ću onda tu kurac ja? Zbog one opaske o osmehu? Možda, da, to je vrijedilo svih ovih riječi, ali, to je zaista zadovoljština ispirača zlata: za zrno graška prevrneš cijelu planinu! - Posetilac (Neregistrovan), (18.4.2006 23:18)
• Dvije su ovdje teme i obje me raduju. Prva je trenutacno vaznija, zasto se PEN ne javlja, kao sto je bilo vazno zasto je Jutarnji zaustavio polemiku. To je sad gotovo niz i jedan fenomen. Ni drustvo pisaca nema komentara. Prakticki stvar komentiramo samo mi ovdje i bilo je u po ure kulture. Nikog drugog, a kod tako vazne stvari. Svi medjusobno o tome govore, al javno sute, cime je stvar intrigantnija. Oni iz DHK (Drustva hromih klokana) vjerojatno likuju jer se kvaziliberalna i kvaziljevica (zamisli knjizevnih atributa, a to je isto tema)svadja medju sobom. A druga tema je ovo sto mi Nemanja prigovara, da je kod mene manjak racionalnog, na kojem inzistiram. Pa OK. Ja sam se jednom izivcirao kad sam raspravljao s Nemanjom. Vise necu, cuvat cu se. Biti racionalan stvarno nije lako, kao ni biti iracionalan, sto se vidi i po onom W. kojeg smo spominjali. Da se raspravljamo u bilo kojem pristojnom akademskom drustvu, svakako bi pravo gradjanstva imala i teza o metodickom razlikovanju komponenti kao sto je konceptualna i dekorativna ili klasicisticka i maniristicka itd... u knjizevnosti, kao sto bi pravo gradjanstva imala i teza da je to silovanje knjizevnosti ili vec sta je Nemanja prigovorio. Mogu cak prihvatiti njegove prigovore o Seobama, kao sto sad oslobodjen mogu prihvatiti sve prigovore. Nije ovo otvoreno, nedjeljom u dva ili nesto slicno, niti ja to kao takvo zelim prihvatiti. Ovo je neki blog o knjizevnosti gdje sam zainteresiranima malo htio preporuciti da citaju i druge knjige, drukcije od Jergovica - Disgrace,The Sheltering sky koje su mi bolje od onih kaj forsira Radakovic iako i tamo ima Enduring love, vrlo dobar roman. Ne brini Teroristo, nece me sjebat. Zgodno je citat Nemanju. Recimo, za Russela nisam znao da je toliki jebac i pokvarenjak. Bio sam valjda na pisanju kad se u birtiji o tome pricalo. Joj, necu dalje ulazit u ssvadje i uvrede. Preporucam i Margaret Atwood - Oryx and Crake, cuo sam da je i u H. prevedeno. I naravno, roman iz kojeg je moj pseudonim, ali taj nije recentan kao ni Bowles. A, rado cu procitati i sta ljudi misle zasto se ta svadja Jergovic - Katunaric zeli pospremit pod tepih. To je intrigantno - Vikkor Mallansohn, polumatematicar (Neregistrovan), (18.4.2006 23:30)
• @CVEBA: VIJESTI ZA GLUPE...TERORIST JE NEŠTO REKAO NEMANJI. NEMANJA JE UPRAVO ODGOVORIO TERORISTU. SAD ĆE VJEROJATNO TERORIST NEŠTO KAZATI NEMANJI...Eto, to je sve dragi što ti trebaš znati. Sve ostalo sjebalo bi ti mozak. Naime, 'mozak'! - Nick Nolte (Neregistrovan), (18.4.2006 23:30)
• Da se drzimo teme, a to je strasno vazno, uvijek je vazno. Kaze Nemanja da on je demontirao Jergovica, a ne Vikkor, koji to I ne moze, jer sam uostalom priznao da Jergovica nisam citao. Za uocit ono o Jergovicevu knjizevnom stilu citao sam ga dovoljno, sto sam I napomenuo. Inace, iz cega bih izvukao zakljucak, iz prsta. Cemu bih iz prsta izvlacio zakljucak? Da se pridruzim hajki? Glupost. Vidim medjutim da je rijec o najcitanijem hrvatskom piscu, klasiku sto bi rekli, pa je to vec dovoljno intrigantno da se zamislim o hrvatskoj citalackoj publici I upitam se cita li ona sta drugo, drukcije nego sto je ta dekorativna knjizevnost. Siguran sam da ima puno toga sto nastaje I sto je vrijedno sirom svijeta a sto hrvatska citalacka publika pod organiziranom paljbom iz EPH ne usppijeva zapaziti. Moji su prijedlozi skromni. Knjizevni znalci bi ih morali navesti kudikamo vise, a oni – zamisli – citaju Jergovica I FAK-ovce kao da im on o ovoj sredini nesto mudro govori. Stanko Lasic je u onoj polemici s Mandicem upozorio bas na to, da je svijet velik I da u njemu ima puno vise stvari nego sto nasi mudraci sanjaju u svojoj filozofiji (ajmo Nemanja, odakle je ova parafraza I sta je Russel rekao o kauzalnosti te kolko je to vjerodostojno – to je naime moja profesionalna tema, kad vec pitas) Naime, I Perisic je, budimo realni, vec nakon nekoliko stranica i prica dosadan, kao sto je cijela ta stvarnosna proza forsirana iz koncerna suzila obzore knjizevne recepcije. E, sad, imaju li ti obzori suzeni na reality show ikakve veze sa strukturama, to ja ne znam. Je li to stanje duha koje proizvodi te institucije koje se ponasaju kao taj DHK, DHP, PEN I td.. jesu li svi oni jedan veliki Vlaho Bogisic, knjizevni birokrati. Ti ih Nemanja osobno poznajes, uvijek se hvalis kako ih osobno znas, sta ti mislis - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (18.4.2006 23:57)
• nemanja ne duri se nego kazi dvije tri o Makovicu i njegovim kravatama, i o njegovoj poeziji... - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 00:09)
• Vikkor je reko da je Jerga mađioničar.Nemanja je reko da je Jerga kalkulant.zašto se sad svađaju, ko će ga znat - ena.z (Neregistrovan), (19.4.2006 00:13)
• Eeee, nikad ovaj blog nece biti sta je bio ako nam se Nemanja ne vrati. Ozbiljno to mislim. Evo, pristajem da me dekonstruira... al vaznije je da nam servira pikanterije o knjizevnoj birokraciji, to bi bilo super. Gde si Nemanja - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 00:24)
• @Vikkore: Vikkore, kazati ću ti jednostavnim rečenicama sve što ti treba kazati. Tako neće biti nesporazuma. Ti si Vikkore ili a)idiot ili b)bolestan čovjek. To stoga jer nisi u stanju služiti se vlstitim razumom. Pa si ili a) idiot, jer se nikad nisi mogao služiti svojim razumom; ili si b)bolestan čovjek jer se od nekoga vremena ne uspjevaš samostalno služiti razumom. U oba slučaja zbog svoje ranjivosti bilo bi dobro da imaš skrbnika. Stoga, molio bih VIKKOROVOG SKRBNIKA da Vikkoru rastumači: a) Da on nije bio ni na predavanju ni na pišanju kad se bilo što govorilo o Russelu, a i da je bio zapamtio bi tek ovo o Russelu-jebaču; jer, zanimljivo, onu briljantu opasku o grijesima i logici nije uspio primjetiti, što i ne čudi uzme li se u obzir notorni rasap pažnje. U birtiji te je, dušo, pa pričali su ti to, ne, mamica donijela na ovaj svijet, nastavivši hodati prema šanku sve dok je konobar nije upozorio da joj se 'torba' vucara za nogama. O Russelu ti znaš koliko i o Wittgensteinu, ali, to više ne ćemo prolaziti: to nije u pitanju, pitanje je jedino zašto si ti pri spomenu kniževnosti digao glavu!? b)Vikkoru treba također kazati da ovakav tok svijesti 'A druga tema je ovo sto mi Nemanja prigovara, da je kod mene manjak racionalnog, na kojem inzistiram. Pa OK. Ja sam se jednom izivcirao kad sam raspravljao s Nemanjom. Vise necu, cuvat cu se. Biti racionalan stvarno nije lako, kao ni biti iracionalan, sto se vidi i po onom W. kojeg smo spominjali...' ukazuje na poremećaj ozbiljniji no što smo to svi mi željeli priznati: Vikkore, mene zaista ne zabavlja maltretirati osobe koje priznaju da su pomalo lišene razuma, ali, ok, čuvat će se oni, neće gubiti živce, dobro je, nije lako ostati cool, jebiga, uf, čuvat ću se ja, jebemu...eeej, Vikki, dušo, otkud ta prisila? Odvrni do kraja, stari, koji kurac šištiš k'o pretis-lonac? (Usput, Teroristo, sad zahtjevam ispriku: kad ja velim da je Vikki otišao u kurac, onda su to invektive; kad on tu sam da do znanja da baš nije sa živcima na ti, onda je to...što?, iskrenost!?) c)Vikkore, reci skrbniku neka te odvede na par predavanja na KK na FF; to je sve što ti mogu kazati, jer, kao što se o ljudskoj anatomiji ne možemo razgovarati apart od konkretnog ljudskog korpusa, tako se ni o povijesti književnosti ne možemo razgovarati kao da je nema! Pizdarije o dekorativnoj književnosti stoga, molim te, nemoj više ponavljati! d) Vikkore, ti zaista nisi u stanju sastaviti jednu jedinu suvislu rečenicu. Evo, recimo, ja za ljubav razgovoru napišem esej o uvodnoj stranici Jergovićeve Glorije, koji usput budi kazano nisi razumio ali niti u jednom jedinom slovu - konačno, tebi su pojmovi poput fokalizacije i sl. sasvim nepoznati - ali, iz nekog neobičnog razloga, to tebe uopće ne prijeći da posegneš za citatom moga teksta, da potom taj citat ne shvatiš, i, da se konačno sam sa sobom posvađaš oko citiranoga! Recimo, spomenuo sam, točnije: izmislio, neke bosanske staleže. Ti preuzmeš taj citat i odjednom ustvrdiš da je upravo to razlog zbog kojega ljudi posižu za Jergovićem? Što je razlog: moj tekst? Ili moja interpretacija činjeice da Jergović proračunato navodi te staleže? Ili je razlog posizanja samo Jergovićevo navođenje tih staleža! Očito, ja taj njegov redak u uradak ne uzimam za ozbiljno, jer, parodički navodim i nepostojeće kalfe i šegrte! Štoviše, upravo ja taj redak i citiram - ta ti za njega ni ne znaš, jer, ti Jergovića nisi čitao. Ali, odjednom, ti tvrdiš da i ja posižem za Jergovićem jer volim njegova nabrajanja tucača i klinčara!!! Vikkore, ti si idiot, ali, uz sve to ti tražis i vraga. Zato jer tražiš vraga i izazivaš, ja ti i kažem da si idiot, a usput to pokazujem, na primjeru, i svakom putniku namjerniku: neka svi znaju da je Vikkor idiot. Recimo, pokaži svojoj ženi ove tekstove, pa će i ona, budi uvjeren, znati da si idiot. Vjeruj mi stari, to je tako. Ali, postoji nešto gore od toga - ti si i zao! Ja sam misli da si već jednom - i sam priznaješ da je bilo to 'jednom' - naučio lekciju i da si stao na loptu. Jer, Vikktore, to što si ti idiot, nije nikakav argumetn, to je tek digresija, tj. činjenicu da imamo posla s notornim idiotom zbog svoje očevidnosti, rekao bi netko, ne smije biti zapostavljena! A ne, mi to uvijek moramo imati pred očima: jer, očito je što si ti u stanju učiniti, samo kad ti se pruži prst. Takvi kao ti, ta vrst psihotika koji su relativno dobro socijalizirani tj.'visokofunkcionalni', vi ste ona vrsta koja je ljude slala u logore računajući jedino o tome imaju li svi svoj ručnik. Ti ni u jednom jedinom pasusu, čak ni u rečenici!, nisi u stanju vidjeti o čemu je tu riječ, ne, tebe stalno iznova zločinačkom pedantnošću zanima ono periferno! Dolje je pod tobom idiote moj tekst o Jergoviću; u tom tekstu idiote ja objašnjavam da rečenicama popu onoe o tucačima Jergović svjesno računa na efekt, poene i auditorij; to što ja to eksplicite tamo kažem tebe, idiote, ni malo ne priječi da meni objašnjavaš kako takvim rečenicama Jergović 'stvara atmosferu' i priprema 'ljepljive zamke'! Nečuveno! Ali ipak tako logično, slijedeći tvoju zaumističku racionalnost, koju, ajde hvala bogu, sam priznaješ! Ovih pet knjiga koje okrećeš - oduzme li se ona iz koje si posudio nick, četiri - suprotstavljaš Jergoviću, ali, ti ga nisi čitao, kažeš! Dobro, koliko čovjek zaista mora biti prostak pa da se usudi tako nešto na kraju tog tvog izbljuvka napisati. Kažem izbljuvka, jer, to je registar koji ti razumiješ: bljuvanje utrobe kao ultima ratio literarnoga pregnuća! Pri čemu naravno onda sva ta nepismena nedočitana žgadija pod tim bljuvanjem (jasno, ako nije lokanje, riječ je o bljuvanju) može implicirati što tko već hoće, a la cart! I inače vi imate svak svoj 'privat Tao': nema tu povijesti ideja, nema tu ničega što bi vas obavezalo, tu se lupeta od emila do predraga tko što hoće i kako mu dođe! Nemam ja ništa protiv, kažem gore: samo naprijed, ali bez mene, no, stari, grdno si se zajebao ako si mislio da ćeš se razgovarati o meni obraćajući se malom teroristu: gle, majmune, ako te ja sada krenem jebati, ovdje ili na bilo kojem drugom blogu, ja ti jamčim da ćeš doskora visiti i to o radijatoru! Ne ćeš u žurbi stići do stropa! Zašto? Samo iz jednog razloga: Jer, ti si u međuvremenu, idiote, postao besraman. Prije mjesec dana, priznaješ i sam, odjednom si ipak osjetio nekakav sram i stao si: prizaješ sam sebi, izgubio si živce, zanio si se onim idiotarijama o Heisenbergu i gromobranu - mada, opet, ni tamo nisi pokazao da i o tome išta znaš! - i nestao si. Sad, nakon samo jednog malog miga jednog malog terorista, ti ćeš odjednom na mene dizati glas, idiote!? Pogledaj taj svoj ispljuvak pod kojim je ovaj komentar - na što liče ta trkeljanja o manirizmu i dekorativi i čemu sve već ne? Što ti o tome znaš? Kad ja kažem aticizam i azijanizam, znaš li ti uopće o kojem su tu Curtiusu ili Hockeu radi? Ne, jer ništa ti ne razumiješ niti si išta ti pročitao, izuzev dva, tri SF-a, a i to dopola, ali, rado bi ti do imendana o svemu trkeljao, pa i vrijeđao sugovornike, jer, živci nekako ne trpe dugu apstinenciju. VIkkore, pogledaš li moje donje komentare, vidjet ćeš da sam te zbog tvoje bolesti preskakao, ignorirao, štedio: kazao sam samo prvo da, drugo ne, misleći da je sve jasno! Ali, ti očito nisi u stanju raspolagati vlastitim razumom, pa ti nikako ne dopire do gomolja na vratu da si prvi počeo s vrijeđanjem, štoviše, da si uporno izazivao ovakav incident. Kako sam već prvi puta skrenuo pozornost na tvoju bolest, tu ću zauvijek i stati, jer, nikome normalnom ne bih mogao objasniti što dalje tražim u razgovoru s tobom. Jedino, budeš li i dalje moje ime spominjao uzalud, ono što se dogodilo Valentu, a što si kako pišeš pomno pročitao (uopće ne sumnjam da si ti to pomno pratio, pomalo uzrujan), biti će kitica iz brevijara malih sestara povrtlarica prema mahabharati pizdarija koje će ti se sručiti za vrat! Ja, Vikkore, nemam nikakvu želju maltretirati idiote - vidi se da sam danima podnosio i tvoje gluposti na ovome blogu ne reagirajući ni slovom! Ali, Vikkore, spomeneš li moje ime, onda to postaje ne samo dovoljnim razlogom, nego i moralnim alibijem intervencije 'više sile'. I sad, što dalje? Savjetujem ti da prekineš - meni zaista ide nakurac baviti se kretenima, a tebi ne će ići u prilog stalno iznova pružati dokaze moje prvotne tvrdnje: da je ipak riječ o bolesnom čovjeku! Uzmi par dana i ohani! Nemoj me tjerati da ponovo zovem staroga profesora s Matematike! Znaš i sam koliko se je uzbudilo saznanje da sam njega morao buditi ne bi li te smirili. Bok! - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 00:42)
• Prije nekoliko tjedana jedna je čitateljica kazala da na ovome blogu svi trabunjaju o literaturi, a nitko nije pročitao niti jednu jedinu knjigu. Nažalost, pogledaju li se blogovi sudionika rasprave, brzo ćemo doći do spoznaje da je tome zaista tako. Samo u takvoj je atmosferi moguć idiot koji je jednom negdje, valjda kad su ga iz vlaka doveli u kazalište, načuo nekakav shakespeareov citat o onome o čemu stanovita filozofija ni ne sanja, tj. samo je među neukima umjesno kurčiti se, PAZI SAD!, H A M L E T A! Vikkore, eto, o tome ja pričam: ti si uvreda za cijelo ovo društvo, ti si neobrazovani bolesni idiot! Ti stari nisi stigao dalje od srednjoškolske lektire, i samo pred nedojebanim nenačitanim kretenčićima možeš postaviti ovakvo pitanje! Pri svemu tome skičiš kao svinja na kolinju, pri svemu tome taj citat u tebi izaziva životinjsko zadovoljstvo, kao da si majku ti jebem tko zna što na ovome svijetu domislio, pomislio ili se sjetio! Imbecilu bolesni, da bi li imbecilu! A što se tiče tvoje profesionalne teme, već smo ustanovili da ispod površine tvojih profesionalnih preokupacija (slučaj: gromobran) ne stoji ništa: čim sam spomenuo riječi popu 'epistemologija' ili 'gnoseologija', ti si podvukao svoju kusastvu prirodoznanstvenu repinu i pobjegao pod stol. Tako i sada: lupetaš o Wittgensteinu i Russelu pred djecom kojoj je i Hamlet izazov, ali, da ja sada tebe pitam što to znači kad na odgovor o Russelom paradoksu Wittgenstein u Tractatusu odgovara da funkcija ne može biti svoj vlastiti argumetn, onda bi ti i u svoju ženu gledao kao u bijeloga majmuna! Vidiš, ubrzo bi se ispostavilo da ti ni o svojoj struci ne znaš ništa, jer to što si ti možda prije 30 godina tijekom jednoga semestra načuo ponešto o Fregeu i Russelu, ama baš ništa ne znači: puna ih je Filozofija takvih! Vikkore, malo si se ti zanio osokoljen činjenicom što malome ide na kurac da mu netko na blogu kaže kako je blog za kurac, a ja sam za pet!, no, tu smo, gdje smo: imaš sad svjedodžbu da si imbecil, pa, svaki put kad te netko sjebe, a ti kaži: evo, ja sam budala, ali, gospodine, nađite vi nekog pametnog pa njega zajebavajte! Stari, samo naprijed! - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 00:58)
• Zagreb je zaista tako mala selendra da je čak i Jergović, došavši u Zagreb nedavno, sve u njemu upoznao: nema nikoga tko se bavi bilo kakvim javnim poslom a da ne zna sve ostale koji se bave javnim poslom. Očito, ovdje je azil onih koji ne znaju nikoga iz tih krugova, dapače, oni koji nešto javno rade vama - to već razumijem - sliče ljudima koji se kurče poznavanjem Severine ili Renate Sopek. Zbog ovog zadnjeg pokazalo se najsvrsishodnijim takvim ljudima ovako odgovoriti: ne samo da znam, nego sam barem jednu od njih karao. Diskrecija je tako gospodski sačuvana, a osobe zainteresirane za javni život grada redovido popizde od ciktanja i komentiranja po blogovima i frizerajima: Ma ti si pederu karao! I tak...teško je biti nerealiziran, anoniman, gotovo siromašan, neugledan...u ovom slučaju i ozbiljno narušena zdravlja. Jest, ali to nije razlog da se zavidi onima koji su zdravi, mladi, lijepi, pametni, obrazovani, govore jezike, imaju brze aute i lijepe djevojke, znaju da bogati ne plaču, dakle, one koji su nekakva viša srednja klasa normalno uključena u život svoga grada. Govoriti sada o kravatama ili stavu PEN-a, bilo bi kao da konjima održite govor o kladionici: ima tu nekakve veze, ali, da ćete polučiti nekakav dojam ili utjecaj, teško. (Ovo s konjima i kladionicom je odlično, uf, za bogove!) - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 01:11)
• Zagreb je zaista tako mala selendra da je čak i Jergović, došavši u Zagreb nedavno, sve u njemu upoznao: nema nikoga tko se bavi bilo kakvim javnim poslom a da ne zna sve ostale koji se bave javnim poslom. Očito, ovdje je azil onih koji ne znaju nikoga iz tih krugova, dapače, oni koji nešto javno rade vama - to već razumijem - sliče ljudima koji se kurče poznavanjem Severine ili Renate Sopek. Zbog ovog zadnjeg pokazalo se najsvrsishodnijim takvim ljudima ovako odgovoriti: ne samo da znam, nego sam barem jednu od njih karao. Diskrecija je tako gospodski sačuvana, a osobe zainteresirane za javni život grada redovido popizde od ciktanja i komentiranja po blogovima i frizerajima: Ma ti si pederu karao! I tak...teško je biti nerealiziran, anoniman, gotovo siromašan, neugledan...u ovom slučaju i ozbiljno narušena zdravlja. Jest, ali to nije razlog da se zavidi onima koji su zdravi, mladi, lijepi, pametni, obrazovani, govore jezike, imaju brze aute i lijepe djevojke, znaju da bogati ne plaču, dakle, one koji su nekakva viša srednja klasa normalno uključena u život svoga grada. Govoriti sada o kravatama ili stavu PEN-a, bilo bi kao da konjima održite govor o kladionici: ima tu nekakve veze, ali, da ćete polučiti nekakav dojam ili utjecaj, teško. (Ovo s konjima i kladionicom je odlično, uf, za bogove!) - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 01:12)
• @Pardon zbog ovog ponavljanja - nešto se kao u slučaju HAMLETA uvijek dogodi mimo volje nas koji nismo s prirodnoznanstvenih studija. (Da sam znao da ću imati s Vikkorom posla i ja bih to studirao, botaniku recimo). Nego, jebote, gdje ste? Pa vi sporije čitate nego što ja pišem! - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 01:14)
• pišeš kao munja, ne znam sta ti je nocas, kao da si preko recepta dobio nove tablete, izgledas lucidije, iako te proganja jos uvijek ta potreba za pravdom i moralnom cistocom - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 01:23)
• @EJ, IDEM JA SAD MALO GLEDATI NEKAKAV FILM, A ONDA ĆU SE DAN, DVA LJUTITI, PA, AKO PADNE KIŠA ILI MI SE NE BUDE SPAVALO, EVO MENE OPET. ZAR STE ZAISTA POMISLILI DA ĆU VAS TEK TAKO NAPUSTITI? VIKKORE, STARI, NIŠTA OSOBNO, ZEZAO SAM SE. TERORISTU, BLOG TI JE I OPET ODLIČAN! JASNO, UGLAVNOM MOJOM ZASLUGOM, ALI, I TI SI DANAS ODIGRAO ULOGU ŽIVOTA: NARAVNO DA ME JEBE ŠTO SAMO MENE NE CITIRAŠ I ŠTO SAMO JA NISAM U SVIM NASLOVIMA SVIH TVOJIH POSTOVA! A TKO BI DRUGI TREBAO BITI? VIKKOR? BUDIMO OZBILJNI! SUTRA ĆU VAM OBJASNITI SVE O SVEMU, PA I O PENU I, AKO NEKOGA ZANIMA, VRSTAMA RIBARSKIH MREŽA BALIJA (BALI, OTOK, NE BALIJE, KAO RECIMU U NEUMU). INHIBITORE MOJ, DOBRO SI TI I PROŠAO S TOM BOLJETICOM - MENE OD PISANJA SADA BOLI I KRALJEŽNICA I JAGODICE. NIKOLINA, SUNCE, A DA TI MENI OSTAVIŠ NEKAKO SVOJ BROJ PA DA MI PRED SPAVANJE ISPRIČAŠ NEKAKVU PRIČICU, ONAKO, DA SE RELAKSIRAMO I USPAVAMO, A? NIKAKO MI JOŠ NE IDE U GLAVU DA SI BAŠ PO MENI NAZVALA SVOJ BLOG 'MIRIS S MOG'! LJUDI, PUNO VAS VOLIM, BOK, RUKOLJUB, NOĆ, NOĆ, SERBUS, BOKEC, (DA NE ISPADNEMO PRED DOMAĆINIMA KRETENI, EVO MALO LOKALIZAMA: SLIJEDI AUTENTIČNA ZAGREBAČKA USPAVANKA: KOMARC JE Z BUHOM PLESAL, SAV CIMER SE JE TRESAL. KOMARCI SU PLESALI, VELIKI KAK MALI. KOMARC JE HEZNUL MUHU, SIKIROM PO TRBUHU!) Boooook! - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 01:25)
• laku noc, dat cu ja tebi broj po glavi :)) - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 01:30)
• Ne znam što znači riječ lucidije, ali, ljubavi, idemo malo na tvoj blog da ti podignem čitanost! Što se tiče moralne čistoće, primjetio sam da ne mogu više ševiti žene koje su a)bregovićevski razočarane i prevarene oko tridesete, i b) moralno korumpirane! Primjetio sam to nakon posjete spomenutim Malim sestrama povrtlaricama, u njihovom samostanu na Pašmanu. Odmah ću vas razočarati - nisam imao ništa osim nekoliko usputnih razgovora o sv.Ivanu od Križa s tim dobrim, lijepim dušama - ali, nažalost, baš sam se napiknuo na sestričnu natstojnice Imakulate Delorko, 17 godišnju djevojku kose teških otočkih vina! Naravno, njenom je dušom lepršala tramuntana Imakulatinih učenja, nazora i vjerovanja, i čednost je te djevojke bila ravna jedino možda njenoj nadzemaljskoj ljepoti. (...) Ostalo ću kazati na Nikolininom blogu. - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 01:33)
• daj, jebote, nemanja, covjek ti opsuje boga a ti se odmah duris. a da ti pokazem koliko te volimo, koliko se trudimo da se sto vise osjecas kao kod kuce, kao na prethodnoj adresi, kao sto si i sam pozelio pustajuci onaj tristostranicni dokumenat o guzenju milka valenta za nase nove goste, samo da ti kazem da bloga dosad nisam otvorio jer se cijelu vecer jebem pokusavajuci skuziti tagove, da bar, za pocetak, promijenim boje, da bude kao prije. secas li se, nemanjicu, ove lepe plave. evo je opet. - Knjizevni terorist (Neregistrovan), (19.4.2006 01:47)
• sori, nemanjicu, ti sokole srpski, ovaj gornji komentar napisao sam u afektu vidjevsi da si popizdio nacisto. sad vidjeh i ovaj komentar pisan pod caps lockom, to jest pod kapsulama za lokanje, zato samo da ponovim, uzivajte u plavim tonovima kao i nekad. a kad skuzim druge fore, kako se mijenjaju ove glupe kucice sa strane, jednog dana cete i zaboraviti da smo ikad presli savu kod sapca, sve ima da bude ko pre, bre - Knjizevni terorist, (19.4.2006 01:58)
• Procitao sam sve (i ono malo kod nikoline), ali me ta tema, naime to pljuvanje po meni puno ne zanima, dragi nemanja. nije mi jasno da zanima tebe. pa ja sam vikkor, nisam ni jerga, ni katunaric, ni severina ni renata sopek o kojima kad se govori ljudi mogu povezati tko je tko. ja sam u zagrebu nitko, potpuno nepoznat pa mi nije jasno sta mi sad raskosni nemanja posvecuje toliku paznju. jesam li ja neki tipicni slucaj, jel ima jos ovakvih kao ja, jel nas zagreb pun. meni se cini, dragi nemanja, da bi mi bilo draze, kao i drugima, da navalis na valenta (njega svi znaju) da navalis na bogisica, PEN, Pavica itd. to bi bilo atraktivnije. ovo nije vazno ni meni, ni mojoj zeni. nitko ti to ne cita i zagadjujes covjeku blog... ne da mi se ni citirat, kad promasujes temu, promasujes temu ... tu imamo ostavku drazena katunarica. zar ti nisi u stanju o tome rec ni rijec vise od one recenice. vise sam od tebe ocekivao - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 02:00)
• Ma jebote, Vikkore, ti si sve zaista ozbiljno shvatio? Izgleda da nisam ja najstariji na blogu! Ej, Vikkore, pa ako ne napravimo incident, a tko će nas čitati? I, po ćemu bi se onda ovaj plavi blog razlikovao od rozog Nikolininog? (Da, po boji, znam...ali..OK, neću sad ja jebat po tavanu...) VIKKORE, volim te jako i bez tebe ne bih imao s kime razgovarati. Cijeli ovaj igrokaz ne uzimj doslovno: ja kad kazem tvoja zena,ne mislim na empirijsku zenu, jer...Dobro,idem ponovo: MORAMO PRIVUČI PAŽNJU! Sve je ovo fake! NO HAY BANDA, rekao bi Lynch! Stari, ej, pa ne misliš valjda da ja zbilja mislim da ti ne znaš koliko je sinova imao Russel? - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 02:06)
• TERORISTU, sutra ću o Makoviću i Katunariću (iako, ovaj drugi nije toliko inspirativan: zapravo, sjećate li se kad smo govorili o tome da je Katunarić zanimljiv tek u relaciji s Jegovićem; an sich, Katunarić je taman toliko pametan da se od njega ta ostavka mogla i očekivati! Umjesto da nastavi destruirati taj i takav PEN, on ih sad ostavlja da tamo uživaju u svojoj sinekurčini (to mi je stvarno dobar Jergosov štos) i sigurno su otvorili šampanjac kad im je na stol pristigla ostavka Herr.Uvrijeđenog i Ostavljenog Katunarića! Kladim se da je i Miljenko 'Rosnodupe' Jergović navratio na čašicu, doduše, plastičnu. @Vikkore, imaš dušo pravo: pun vas je Zagreb, ali, nije to sad tema razgovora. Tema je razgovora ovo: MOLIM VAS DA PO BLOGOVIMA KOJI SU S OVIME U VEZI NE OBJAVLJUJETE TAKVE PIZDARIJE KAKVE SAM DANAS ZATEKAO NA OVOME BLOGU, TJ. DA NE HVALITE NIKOGA DRUGOGA OSIM MENE. JER, OBJEKTIVNO, JA TO JEDINI ZASLUŽUJEM. I, OVOGA TJEDNA, ONA MALA KOJA JE NA PITANJE: ŠTO IMAŠ NA SEBI?, ŠARMANTNO ODGOVORILA: OSMEH :)! - Jergos (Neregistrovan), (19.4.2006 02:13)
• Nemanja, ... doslo mi da kazem duso, dragi... al nekako nista od toga ne odgovara. Velim ti, tko ce te citat ako seress po nekom Vikkoru. Fali objektivni korelativ, kako bi rekli vi obrazovani, objekt identifikacije. Sta mislis sta ovi citatelji misle kad procitaju sranje po nekom Vikkoru. Ne, njima treba sranje po nekom Jergi, Katunaricu, Fabriju, kaj ja znam... ili sto je Aralica srao po Ionescu, pa su svi srednjeskolci bili presretni i odmah ga zajedno s Viskovicem digli u zvijezde. promijeni temu, nitko i ne zna otkud ime vikkor... znam i ja sam zasrao spominjanjem romana koji ljudima nisu vazni al jebi ga, moras se malo pohvalit, da iznenadis... ne, nisam znao kolko sinova je imao russel.... moram priznat, samo sam citao o problemu kauzalnosti i neke prikaze russela. ne ide ti to meni tako lako i brzo kao tebi. meni treba vremena da shvatim... olaksaj mi i svima nama - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 02:14)
• @Nemanja, stvarno nas je pun Zagreb, mislim takvih kao ja. Nisam ni znao da govorim ko Majakovski u ime mnogih. Pa nije to los osjecaj. Kako je tebi osamljenom vuku, sam protiv svih. Mora da imas puno samopouzdanja i snage. Puno citas, jel da, da skupis municiju. Daj nam malo o sebi, onako povjerljivo... ljudi vole cut o onima boljima od njih, o uspjesnima, o renati sopek, posebno kad se karaju medjusobno... jedan moj prijatelj je bio uvjeren da je cijeli problem i nastao jer antigona nije dala kreontu. ti takvih problema nemas, daj nam malo o svojoj ljepoti i pameti i o renati. ili o makovicu, ako si skroman... - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 02:40)
• VIKKORE, ne znam jesi li primjetio ali gornji si komentar već objavio. OK, stari, imaš pravo, sve pet, zaista, hu d fak iz Vikkor Mallansohn (iz kojega je on romana simića?) ali, u VIkki, ponavljam, pa moramo malo držati ljude uz blog! Što će biti ako nema malo vatrice!? Ne možemo se povazda slagati. Usput: Kako bre ne paše Nemanjo, dušo,...!? Pa to ide jedno uz drugo k'o nobelovac ANDRIĆ ili kraljević MARKO! - Duša Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 02:54)
• Znao sam ja da kad-tad treba ostaviti i na novom blogu onakav tekst kakav se koči iznad: Vikki, kad poželiš postaviti neko pitanje, a ti svrati na gornji tekst! Tamo ćeš pronaći odgovore na sva svoja, i brojna druga pitanja. Ipak je to za nasmijati se: čim Vikki pomisli da je opasnost prošla, odmah on: Pun si samopouzdanja etc.! A kad ga čovjek nabijenakurac, eto ti Vikkicae: Nisam ja tu najzanimljiviji, što ne jebeš Valetna! :))))))) Da se čovjek upiša od smijeha, i to po Vikkiju! Vikkore, što ti misliš o ovom pitanju, kao ekspert: Ako tvojom glavom lutaju jedino sjeni praznoglavih ljudi, ima li u njoj ikave pomisli na samoga sebe? - Posetilac (Neregistrovan), (19.4.2006 03:02)
• Pa dobro nemanja, jel ja tebe trebam molit il trebam cekat da se javi bejzik (njezine su mi se intervencije svidjele) da nam objasni zasto knjizevna birokracija, sva dakle, ne samo makovic, zeli tu polemiku jerga katunaric koju mi smatramo tako vaznom, zasto oni to zele pospremit kao da je nije bilo... daj mi nemanja objasni, sta se prica, sta ljudi kazu, zasto je to tako, ako vec nemas svoje produbljeno i analiticko misljenje. Prvonisam dobio odgovor zasto je Jutarnji zaustavio polemiku, a sad ni zasto Zagreb suti, a potiho ipak komentira. Jel to neko provincijalno licemjerje. jel to mudrost mediokriteta. Eto, nabacujem ti nemanja, al od tebe ni glasa, to jest bolje receno, ni od tebe glasa - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 03:07)
• Viksi, evo teorijske pomoći: - za skup S: ili je S element od S (spada u skupove koji sadrže sebe kao element; a-skupovi), ili S nije element od S (spada u skupove koji ne sadrže sama sebe kao element; b-skupovi) - za S vrijedi samo jedna od mogućnosti, ili je a-skup ili b-skup - recimo da imamo skup P koji kao elemente sadrži sve b-skupove, a nijedan a-skup (znači sve skupove S koji ne sadrže sama sebe kao element) - je li P a-skup ili b-skup ? - ako bi bio a-skup, sadržavao bi samog sebe kao element pa bi po definiciji od P bio jedan od b-skupova, tj.ne bi sadržavao sebe kao element - ali ako bi P bio b-skup, tj.ako ne bi sadržavao sebe kao element, P bi po definiciji od P bio jedan od elemenata od P, tj.sadržavao bi sama sebe kao element, pa bi prema tome bio a-skup P ne može biti ni a- ni b-skup – paradoks Russellove antinomije - Posetilac (Neregistrovan), (19.4.2006 03:07)
• dobro, duso, jel ti to izbjegavas odgovor o makovicu ili se meni to cini. iako ne znam da ista gubimo time, makovic je jednako nezanimljiv kao lik, a nije u relaciji s jergovicem, evo do veceras nisam ni znao da je predsjednik pena, vidim mu pjesme po antologijama ali su mi u banani, vidjam ga po faksu ali ne djeluje nimalo intrigantno, dobro rece vikkor, birokrata ratatata. ti pisci su stvarno cisto sivilo, gledam veceras mjenjacnicu i ne znas ko je dosadniji, feric, tomic ili popovic. jedino je tomic imao trenutak iskrenosti kad na pitanje zasto pise odgovara da time moze platiti racune. covjek priznaje da je u knjizevnom smislu idiot, ne znam sto se onda mi oko toga toliko uzbudjujemo. laku noooooc. - Knjizevni terorist, (19.4.2006 03:08)
• Stvarno vam je fokalizacija u kurcu. Tema je, tihi gradjani ostavili Katunarica na cjedilu. Jel se to misli da su Vikkori krivi za Katunaricevu sudbinu. Ne bih rekao. Mi Vikkori ucinili smo sta je u nasoj moci. Vi ste izostali, Valenti, Makovici, Nemanje, Russeli... kaj sad netko od vas koji ima pristup medijima, na primjer Edo, Radakovic i sl. kao u slucaju Vedrane Rudan, kaj vi sad ne kazete svoje... ja sam tako shvatio terorista. Jel dobro - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 03:19)
• hocu reci, vikkore, sad kad je nemanja zapajkio, da je makovic kao dobar birokrat vjerojatno skuzio kolika je frka. guzonjin sin napravio je sranje, malo se zaletio, nije se momak pazio, zglajzao je a boze svakome se to moze desiti, pa je najbolje ponasati se kao da nicega nije ni bilo. nema cak ni kostura u ormaru jer je sam danas izasao uz rijeci da je nemocno rezigniran. a makovic je valjda ostavio pritvorena vrata da ovaj lakse izadje. ne znam, pretpostavljam da tako nekako glasi odgovor na tvoja pitanja. samo, pitam se i ja ko je guzonja, taj nevidljivi mocni faktor. sad vec i mene rajca taj makovic. - Knjizevni terorist, (19.4.2006 03:20)
• Ej, prijatelju, čekaj, pa kud si krenuo? Zezam se, naravno da ću ti odgovoriti na pitanje o Katunariću, štoviše, ne mislim time kazati da ću ti dati odgovor kao lekciju, već, nasuprot, kao povod sutrašnjem razgovoru: zanima i mene kako ti to vidiš, iz tvog osobenog rakursa. Vikkore, za trenutak budimo ozbiljni: Ja mislim da je 'Jutarnji' zaustavio diskusiju iz više razloga, od kojih nisu nevažni ni slijedeći: prvi, očiti, jest da se Jergović naočigled blamira, i to je bilo jasno i njima, njegovim dugarima, samo, to im nikako nije išlo u prilog: da Jergović ispadne neotesani, bezobrazni šoven, prostačina koja trkelja o nečijim beogradskim danima i odgoju, ukratko, da Jergović svojim riječima odjednom o sebi prozbori kao o svojim protivnicima - još kraće: da Jergović obnoć postane identičan Aralici!; drugi razlog je svakako taj što je Jergović bio poprilično iznerviran Katunarićevim tekstom, naravno, jer ga je u bitnom pogodio, ali je tu svoju nervozu prenio na redakciju: iz teksta je razvidno da su u tjednu pred objavljivanje Jergosova odgovora u 'Jutarnjem' radile intervencije, nazivanja Nineka, ukratko: da se tu 'Magazinu' zamjeralo samo objavljivanje Katunarićeva teksta! Zato je 'Jutarnji', kad gazda već za Uskrs leti u Ameriku, zaustavio daljnju štetu; onda, Katunarić je odjednom naboo, ni kriv ni dužan, sjajan sentiment: malograđansku revoltiranost dojdekima, koji im kao Gonzina i Severinina štikla gaziju po belom Zagrebu gradu: naime, kaj ti ne misliš da je klajnbirgersko strpljenje došlo svome kraju, kad usred ZAGEBA ALEKSANDAR Kostadinov, SEVERINA, RADOSLAV Jovanov i ini jebu po živcima i ponosu vrhom štikle? E, vidiš stari, to je ovo Katunarićevo: Stari, nisi u Sarajevu! Zbog toga sad i Maković šuti: jer, stvari su došle do laganog nacionalističkog usijanja! I to usijanja malograđanske, ne hercegovačko-ognjištarske magme! Dakle, to je onaj slavni trenutak u hrvatskoj povijesti kad purgeri postaju šoveni: tu će sad biti mržnje veće nego što si je za Šuška, Tute i Štele ikada doživio! Sve ovo dakle mogu biti motivi jednog razgovora o šutnji PEN-a ili građanskoga Zagreba koji sluti da se s jedne strane seljakluk više ne će podnositi, a da s druge odgovorom direktno prelazimo na dark side of the force! Što ti misliš o ovome? - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 03:21)
• Mali, čekaj, ti se zapravo pitaš o prihološkom profilu Zvonka Makovića? Evo onda: Zvonko Maković bio je moj profesor; dakle, eto, ne samo da se poznajemo, nego, kako sam ja bio i njegov demonstrator na Modernoj umjetnosti, mogu kazati da se odlično znamo. E, sad...Ne stoga jer se jako dobro poznajemo, nego naprosto stoga jer, velim, znam Maka, mogu kazati da je on sjajan stručnjak, da kao profesor nije pretjerana zvijezda jer naprosto nije dobar predavač, unatoč svom trudu i znanju - neki to naprosto nisu - potom, tvrdim, nije loš čovjek, dapače, nisam ga godinama uhvatio ni u kakvom gafu a nekmoli nekoj svinjariji, onda, njegov angažman devedesetih možemo ne voljeti, s njegovim se političkim stavovima možemo ne slagati, ali, Makoviću se mora priznati da je bio savršeno dosljedan: uzmite tekstove, pa idemo od jednog, do drugog - ista je to misao, ista je to preokupacija, isti svjetonazor! Dunkve, Maković meni ide na živce tim svojim apstrktnim humanizmom, ali, ponekad je to imalo svoga rezona: pri dinamitiranju Mostarskoga mosta zaista morate zapitati: dobro, koji je idiot i u koju kurčevu svrhu to napravio?; jednako tako pred logorom u Mostaru ne možete a da ne postavljate najopćenitija pitanja: A dobro, čemu na ovome svijetu koristi koncem dvadesetoga stoljeća ponovo osnivati konc-logore? Dakle, da ne duljim, nije Mak bezveznjak, dapače, ima on i građanske i intelektualne hrabrosti i znanja. Štoviše, Maković nije tek lokalna figura: njemu nije potrebno gubiti se u nekakvim mutnim provincijskim raspravama, kad smo već kod moguće građanske i osobne komocije i oportuniteta. Dakle, Maković je načelno OK tip, ali, ima on svoj bug: to je, kao što sam već kazao, to tipično hrvatsko gubljenje osjećaja za nacionalnu stvarnost! Maković misli da je i on jedan veliki esekerski Hrvat, ali, zato jer je to neupitno, sama ideja nacionalnog za njega je nešto prestrašno: pokušati mu kazati da je Katunarić zapravo u pravu, zanači riskirati da odjednom i sam postaneš suspektan u smislu možebitne okultne fašizoidnosti. Nisam ja bezveze odmah od samoga početka inzistirao na društvenom značaju Jergovićeva lika: evo, sad zorno vidite, kako se pokušavaju stvari zataškati, kako se projekt Jergović spašava, a kako Katunarić, koji je zapravo izvan tog sustava moći, ostaje na čistini! I to je zaista Makov grijeh, jer, eto, on ne prepoznaje ono što je i Vikkoru jasno: da se sada ne smije ostati nijem i gluh na Katunarićevu gestu, jer, sad je Katunarić diskriminiran, ali, jebiga, vjerovali ili ne ali kao Hrvat! Zato, i samo zato, Jegović i pili o Katunariću kao nekakvom fantomatskom Jugoslavenu s Topčidera: jer, kao što smo to ovdje već apsolvirali, s jedne strane pokušava osujetiti optužbu za svoje jugoslavestvno, a s druge već nagađa i zapravo vidi da se čak i građanskim Hrvatima dobrano popeo na, sorry, ali: kurac! Makoviću su ovdje, naizgled, vezane ruke: ako podrži Katunarića, što bi bilo logično, jer, Katunarić je u pravu, ispada da se i on nacionalno angažira; ako stane na stranu Jergovića - to je zapravo najzanimljivije: Zašto se ne stavi na stranu Jergovića? Nije pitanje zašto ne podržava Katunarića, jer, jasno to ne može da ne bi riskirao optužbu da je i on patološki fašist!, nije ni pitanje zašto je neutralan, jer, to je birokratski oportuno, kaj ne, nego je pitanje: Dobro, a zašto Maković sada otvoreno ne zastupa Jergovićevu stranu i stvar!!!??? - Dakle, tu smo eto: Od Jergovića proroka humaniteta, stigli smo do Jergovića s kojim nije uputno javno tikve saditi! To je Zagreb! Dečki moji, to vam je i odgovor: Upravo ne učinivši ništa, Zagreb je učinio svoju tipičnu gestu ! Jesam li vam ja još prije deset dana kazao da će mu prestati dodavati loptu (Jergoviću)!? Je li se sad to dogodilo? Nemojte gledati u Katunarića, pogledajte Jergosa: gledajte kako se brzo svi distanciraju! To što Jutarnji spašava svoj projekt, to je samo anakronizam: kojot je već izletio iz zavoja, već je u zraku, i, sad čekamo da pogleda dolje, pa tek kad stekne svijest o vlastitoj situaciji, slijedi pad. ALi, već je kasno...Sutra nastavljamo. - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 03:42)
• Sorry, imao sam nesto napravit pa kasnim. Pozdravljam malogradjanski Zagreb svim srcem i nadam se da se nece zanijeti u mrznju, al da ce znati izolirati opasnost. Eto, mogao je, i trebao je reagirati DHK. Ajmo ovako: zamislimo da je ono sta je napisao Jergovic napisao Hitrec, autor Smogovaca. Sta bi PEN, sta bi Pisci (Edo, Radakovic, Viskovic i ekipa) a sta bi DHK. I Cujic bi imao sta rec - barem da je to Hitrecov ispad i da on nije najsretniji zbog toga. I Puhovski bi se javio. A sad... ni bu, ni mu, nitko. I ti govoris da u loncu kuha? - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 03:43)
• Dakle, Teroristu, kao što vidiš malo sam na koncu izlaganja modificirao tvoj današnji naslov: Tihi građani na stratištu su samoga ostavili Jergovića!@ Vikkore, kuha stari! Evo dokaza: Vidio sam prije dva, tri tjedna da si nevjerojatno precizno, začuđujuće zapravo, prepričao kolumnu Jurice Pavičića: onaj vapaj za Jugoslavijom kao kulturnim kontrapunktom kapitalizmu (Zagreb kao panilirski centar simboličke proizvodnje, he, he!). Dakle, stari, ako si ti, kao fini, normalni gradski gospodn tako reagirao, a što misliš što se kuha u dušama pedesetgodišnjih drugera Dinama? Čuj, stari, sjećam se koncerta Prljavog kazališta na trgu: bila je zima, i, vjeruj,nikad nisam vidio toliko bundi na jednom mjestu. A zakaj vi mislite da je nacionalizam produkt Donje Dubrave? To je opasna predrasuda. Vidjet ćeš stari da kuha i vri. - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 03:50)
• Četiri ure. Idem spat. Vikkore, ti dežuraj. Laku noć! - nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 03:58)
• propustila sam najbolji dio nocas :(( nemanja na kraju uvijek popustis i napises ono sto se od tebe trazi, to mi se svidja kod tebe, to sto brundaš , ali na kraju ipak obavis posao :)) - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 10:13)
• Prvo, postoje krajevi svijeta u kojima riječ bilmez ništa ne znači. Recimo, u Zagrebu: nazvati nekoga bilmezom, jednako je nazvati ga alvzom, tj. nitko ne bi razumio što se tu kaže. Da je takovo što Jerović kazao u Sarajevu, to bismo shvatili, ali u Zagrebu, dajte, molim vas! S druge strane, tko je kurac Jergović pa da po svijetu dijelii lekcije i, što je gore ljudek, na Vječne Pravednike i Zločince!? Pogotovo je upitna ta njegova podjela kad se zna da je za njega Islam na svakoj stopi zemaljske kugle isti i jedan, što zasigurno ne bi kazao ni Muhamed, da kojim slučaj svrati do, recimo, Zagreba, pa onda u Pakistan. Ili, ako je Islam zaista svugdje isti, brani li to Jergović Islam zakoprenjenih žena kojima je nedostupan ginekolog? Ili možda brani Islam onih idiota koji su dinamitirali kipove Budha, lišivši nas tako suvišnih idola lažnoga boga!? Je li možda o tome daj bosanski mudroser napisao koju, ili, budući da je biti budhist u ovim krajevima neisplativo, za sada o tome šuti, iako zna za stavnovite probleme usoptalog Islama! Je li možda Jergović, kao Ševko Omerbašić, kazao da Islam sam mora odlučiti što će biti, ili je u njemu svojstvenoj maniriri zaključio kako su sve monoteističke Religije lijepe, jednake, dobre, pravedne i iste, samo su negdje poneki ljudi loši (nipošto zli!), ali tako valjda draghi Bog želi, pa to ti je! Od Jergovića su veći kreteni jedino pasionirani posjetitelji kružoka afganistanske poezije u New Yorku: jer, nije naime riječ o tome da ovdje netko - zapravo itko! - brani Bushevu, politiku, nego je ovdje riječ da ama baš nitko u pitanje ne dovodi proturječja Islama koja su koliko očita toliko apartna od bilo čije intervencije i nikako nisu svodiva na multikulturalnu nesumjerljivost i civilizacijsku osobenost: naime, ljudska sloboda nije stvar demokratskoga standarda i konvencije, nego je, poput gravitacije, nešto što bi trebalo biti imanentno općim životnim uvijetim ovoga svijeta! U tom smislu nema što Islam laprdati o odsjecanju ruku kradljivcima ili zabarni posjeta doktora bolesnoj ženi! Nikakva tu posebnost ne dolazi u obzir, koliko god ona bila neophodna bosanskom mistiku Jergoviću (kao i svima vama Kusturićina braćo!) za njegove slikovite mudroserske bajke o toplim ljudima, koji se, gle kurca, svakih par desetljeća čilo i namrtvo pokolju, a ako uspiju, ba, u rat uvuku i ostatak svijeta! Čim je došao taj svugdje isti Islam, odjednom je iz Sarajeva na saonicama otpirjao Djed Mraz; e, jebem ja ljude kojima i Djed Mraz smeta, a još kliko jučer, uz Kozaračko i Titove slike, nazdravljali su i lokali u ime manjih boštava od tog dobrodušnog dječjeg darovatelja. Bilmez, ma što to značilo, je Miljenko Jergović, jer, jedino je i samo Jergovićima potreban nekakav citat ove ili one sure da poetiziraju tu vjekovnu nesreću Bosne, pri čemu im već stoljećima na pamet ne pada da nesreću ne treba opisati, nego ublažiti i, po mogućnosti, otkloniti! E, ali, što bi Jergović radio u Švedskoj!? O čemu bi on pisao da nije bilo Tute i Mladića? U nedostatku tih, dobar je i Luburić, kao što Glorija dokazuje, a, ukaže li se potreba za Kulinom-banom, i on će u pratnji Srđe Zlopogleđe uskoro zajezditi zemljicom Bosnom ljubeći u rosno dupe svoga auktora! Konačno, ono što je posebno gadljivo ljudima sa strane, bilo u Zagrebu, bilo u Beogradu, ta ja bosanska endemična dobrohotna nastrtljivost: ej, stari, skini nam s s kurca, daj ohladi! Odi tamo, na Grbavičku, pa deri! Imamo mi svojih muka, svojih problema, o kojim niti pitaš, niti išta znaš. To je dakle problem s Jergovićem, na koji je i Kusturica reagirao u povodu Zlatnoga Medvjeda: dobijate nagrade samo zato jer vam u filmu igraju crnci, a to što u ovome društvu crnci do sada nisu nagrađivani, e, jebiga, kakve to veze ima ne sa mnom, nego, drutšvo - s filmom!!!? To je bosanski prosede, zna to Kusta najbolje: izmisli nekakvu lokalnu balkansku mistiku, jer, oni dokoni blazirani mislioci na caneskim jahtama, između dva gutljaja šampanjca i pokojeg prigušenog uzdaha, zaista vjeruju da na svijetu postoji mjesto autentičnog života imena: tamo gdje se živi u smeću!, pa stalno iznova ne kriju svoje udivljenje leteći djeverušama i ciganima koji lete u nebo, iako, za nas koji ovjde prebivamo, te svadbe već desetljećima znaju svršit u najmanju ruku tako da kum pojebe mladenku, ili cigani odlete u nebo bukvalno, pokošeni rafalom oduševljenog poklonika romske glazbe! Kao iskusni đepari što operiraju po vlakovima Europe, naši dragi Bosanci znaju civilizacijske strahove i predrasude, pa i udivljenja spram tih gudura koje su odnije jednog Habsburga, tri carstva i cijelu epohu, pa otada valjda sa strahopoštovanjem vjeruju u sve što odatle na celuloidu pristiže: za njih je svaki igrani film dokument, ako ne vremena, a ono duha! Jedini je problem što bi čovjek prije duha ili njihvo mnoštvo vidio u nekoj betonskoj desetokatnoj novogradnji, nego u bosanskoj tekiji! A i da ga sretne, duh bi, da je čestit, ionako bio pijan! Dragi moj Nicolo, samo ti uživaj, i, ako želiš, revoltirano mi bosanski repliciraj: do mile volje, dragi, jer, mene stvarno za to zabole kita! Meni je odavno sve jasno, a to što sada postaje i drugima, stvara mi neopisiv užitak. Pozovi Bonoa da ti odsvira koju, napravite Svjetski kongres mira u Sarajevu, usput sklopite par poslova oko marketinga koji bi pratio tu akciju širom Bliskog Istoka, snimite film o tri srpska dječaka koji žele ukrasti, i moguće upoznati, simbol erotične Bosne, osobno Sansku kozu (jer, ostale ste motive ispucali: dva se bosanska momka ljubu i volu, Srbin siluje Muslimanku etc.)i, što biste drugo, dobijte Oskara! Nakon toga narežite malo meze ili kako se to već kaže, pa se prisjetite onih dana kad je susjed nabavio Jugo 45! Kad vam ponestane junačkih priča, predveče, a vi se pokoljite, tek da bi vam djeca imala o čemu pjevati-snimati filmove-pričati svojoj djeci! I, naravno, pozovite mufljuz-Miljenka da vas tako lijepe opiše! Odnedavno već nije živio i radio u šeher-Sarajevu, pa bi bio red da nam se malo skine s kurca i da vas bezbeli usreći, ako se tako kaže. Puno pozdrava iz Zemlje zalazećeg sunca, selam alejkum i ostali mubarak šerif Konjović i ostala braća Earp, vaš i samo vaš, - dobri Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 15:13)
• NIKOLINA, ti si zaista noćas propustila najbolje, ali ne na netu! A lijepo sam ti kazao! - kara Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 15:15)
• bezbeli nemanja, pa ja sam na tvojoj strani; zato sam i govorio o klo papiru, odnosno dreku od posta. a o miomirisu koji šire komentari da ne govorimo. trebala bi koja gratis rola. - nikola (Neregistrovan), (19.4.2006 15:32)
• Jedna važna uzgredna opaska: Lajbek dakle kaže:"Čitanje Kurana me "ubija" za razliku od Biblije u kojoj se potvrđuje sveti literarni talent Jevreja"; te “Gajim velike simpatije za katoličanstvo kao politeističku religiju za razliku od nje, sve monoteističke religije, pa i Islam, ne propovijedaju ni mir, ni ljubav ni toleranciju". Kazati katolicima da je njihova religija politeistička jednako je objavljivanju karikature Proroka, ako ne i gore, jer, H. nihilira sam osnov katoličanstva kao vjere: simbol vjere, vjeru u jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje! Dodatak s Biblijom kao tvorevinom židovskoga genija zaista je a)opravdan i b)duhovit! Naime, sve ovo Lajbek govori u Europi koja u svoj Ustav ne upisuje katoličke ni krščanske temelje, u sekularnoj Francuskoj 21. stoljeća! To dakle da se Lajbek podjednako dobro sprda sa svima, s religijom kao religijom, ne uvažavajući je upravo tamo gdje je njoj najbolnije, u njenom autoritetu koji ne dopušta bilo kakvu šalu (s Autoriteto, to je poanta Lajbekovih provokacija! Naravno, primitivcima je to nejasno, jer, su a)lišeni duha i b)lišeni duhovitosti! Lajbek se sasvim površno zajebava sa svim mogućim religijskim nazorima naprosto stoga jer ga živcira protuliberalni, neosobni, izvanjski apel nekakve sumnjive odsutne instance, nekog Zakona koji bi i Kafki bio stran. Dakle, što bi sada trebalo učiniti, kada me je Lajbek uvrijedio u mojoj katoličkoj biti nazvavši me politeistom? Da osnujemo klasičnu Inkviziciju i priredimo mu Plam vječne žerave? Da se iskreno samobičujemo u nastupu oduševljene i revne vjerske fanatiziranosti? Da ga prijavimo sudu za ljudska prava, zadnja pošta U2, Koševo? Ili da odemo jednostavno u svoju crkvu, a nek Lajbek u svom bircu prdi kaj hoće? Ovo zadnje bi nekako bilo najbliže ideji ne-teokratske države, države koja se odvojila ne od crkve, nego o vjera! To ti Nikoletina očigledno ne razumiješ! A taj sevdah o malim palestincima ostavi za one koji taman skoknu do kuine po fildžan kad na Dnevniku krene nova vijest o bombašu-samoubojici! O tome nisam vidio vaše nadahnute analize i o tome nije bilo dosad primjedaba! Izraelci rade sranja, znamo! Da to nema više nikakve veze s židovskom žrtvom tijekom drugoga svjetskoga rata, i to je istina. Da bi ta Palestina kao država morala zaživjeti, jest, bi. Ali, kakve to ima veze stari s činjenicom da nekakva Leila ne može ginekologu, jer muški ginekolog ne smije zuriti u pičku tuđe žene, a ženskih nema, jer, ta shvatljivo je, poštena žena nema što raditi s knjigom u ruci! Ma nabijam ja na kuraca takve propise, takvo pravo i vjeru tih koji o ženi tako misle! Tu sam ja stari moj revolucionarni marskist: odnos čovjek - čovjek bio, jest i bit će odnos muškarac - žena, i tu je lakmus svog društvenog napretka (proizvodnih snaga i odnosa, jeah!). Ne velim da je ulitma ratio društvih sloboda javno guranje klipa kukuruza u guzicu svom draganu na nekom od trgova San Francisca, ali, da ćemo lakše na kraj izaći s pederima nego s Talibanima, stari, samo se od sebe kazuje. Ima li još nekijeh napoznaica moj Nikola? Ili je lokalpatriotizam, tj. srce jače od razuma? - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 15:42)
• e jebem mu, propustil, znala sam... opet si lose volje Nemanja, vidim ti to po ritmu recenica, morat ces mi napisat post ovih dana, znas li pisati iz zenske perspektive, joj to bi bilo bas zanimljivo:) - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 15:44)
• KAŽE NIKOLA da je Jergović, kao i svaki ozbiljan čovjek i pisac, odlučio pojasniti hrvatskoj javnosti opasnost od tipova poput Katunarića, koji bi rađe davili publiku ‘estetskim analizama’ Houellebecqove književnosti nego li shvatili opasnost od njegove ‘intelektualne ideologije’ – slične onoj koja je na prostorima bivše Jugoslavije akademski puhala u leđa četničkim i JNA hordama koji su rušili i ubijali po manuelima koje su oni pripremali u svojim ‘intelektualnim pećinama'. Tu smo dakle! Jergović je na vrijeme, jer, on kao nešto o tome zna budući je na vrijeme iz Sarajeva pobjegao u Hrvatsku, točnije u Kutlinu 'SLobodnu Dalmaciju', hrvatsku javnost upozorio kakva joj opasnost prijeti samo ako se posveti kritičkim analizama i hermeneutici Houellebecqove književnosti i Katunarićeve apologetske esejistike! Točno: baš sam primjetio da Hrvatskoj u ovom teškom času, s 300 000 nezaposlenih i vanjskim dugom Argentine, najviše prijeti četnik Katunarić, jer je odrastao u sjeni 'Marka' Rankovića na Topčideru, pa je u tim i takvim itnelektualnim pećinama kovao mračne ravnogorske planove kako uništiti posttuđmanovsku Hrvatsku na čelu s drugom Jerggovićem i drugaricom Jovankom! Kakav belosvetski idiotizam! Ponavljam ga, u slow-motionu, za sporije među nama: Jergović dakle na vrijeme upozorava Hrvatsku da joj pogibelj prijeti od tipova kakav je Katunarić, jer njihova ideologija koincidira s onom četništva i JNA tijekom agresije protekloga destljeća! Dobro, tu treba uzeti u zaštitu Jergovića, jer, iako je smeće, nije budala: Miljenko Jergović nikada ne bi napisao ovakvu kretenariju i čovjeka zaista ne treba kriviti za ono što nije i ne bi učinio! Ono što ipak ima pečat Jergovićeve misli, to je i opet ta idiotska zakašnjela bosanska patetika: ne znam otkud vam taj bezobrazluk, sinovci, da nama, kojima ste govorili s rahmetli Alijom kako 'Ovo Nije Naš Rat' sada prdite o tome da nas na vrijeme upozoravata na opasnost zvanu Katunarić! Igrali ste kolce i drmali po lozovači s Titovim slikama na čelu kolone dok su se oštrile kame i laštile čizme, i već su vam Dva voda vojske pristigla u goste, a vi ste i tada pičili: Ju-go-sla-vi-joooooo...!, poručujući Hrvatskoj Vukovara da ovo nije vaš rat! Ma za vas su zaista Srbi zakon, jer samo oni mogu izmisliti ovako genijalan odgovor: Ma jebem vas u dupe, bre! Koga ti kurca budalo upozoravaš!? Ti mene, rođenog u Petrovoj upozoravaš da mi opasnost prijeti od nekakvog književnog činovnika Katunarića, jer da svi ostajemo ravnodušni na palestinske žrtve baš kao i na iranske patnje!!! A to je akademska pasivnost ravna previdu četničke i inih opasnosti! Nevjerojatno kako ste vi Bosanci odjednom senzibilizirani za ugroze tih vrsta, ali probleme niste vidjeli sve dok vam nisu ekplodirali na čaršiji! Naravno, zbog toga vaša tragedija nije manja, jer, da je jedan zaklan u Srebrnici bilo bi previše! Ali, ipak ostaje za primjetiti da sada alarmirate kulturnu i širu javnost Hrvatske upozoravajući je na kugu koja prijeti iz Francuske, pošast ravnoduđšnosti spram muslimanske žrtve (iako te ravnodušnosti nema čak ni na razini hrvatske državne politike, koja, klipane igonorantski, s Amerima ima samo problema zbog Stipine rješenosti da ne sudjeluje u iranskoj avanturi gospodina Busha), dok naše, hrvatske žrtve nisu bile dovoljno krvave da devedesetih uočite alarmantnu količinu te boje na svojim ekranima, u svojim domovima! Vi ste onda svirili kurcu o Jugu 45 i svim Jugovinama koje su vas 45 godina hranile. Molimo vas, građani BiH, nemojte nas ni o čemu više alarmirati! Sve da kuća gori, Bosanci, produžite put zapada! Eto, imate Sloveniju, njih upozoravajte, ionako ste tamo nacionalna većina. Mi smo hrvatski kreteni, kurca mi ne kužimo, i nama ionako ništa ne možete objasniti. Vidite da smo idioti kad nam Bregović piše a Seve pjeva eurovizijsku pjesmu, koju je svesrdno podupro Aleksandar Kostadinov, a spod snimio Radoslav Jovanov: ta, zbiljan nam prijeti vaseljenska opasnost od četnika! Ti si stari moj glup k'o konj s hvataljkama! U današnjoj hrvatskoj trabunjati o ravnodušnosti spram muslimanski patnji, u današnjoj hrvatskoj govoriti o četnicima, pa to je zaista bitan promašaj bitnog: savjetnik predsjednika za vanjsku politiku zove se Budimir Lončar, a za nacionalnu sigurnost Saša starog Josipa Perkovića sin, a ti laprdaš o agresiji JNA na Hrvatsku! Pa eno ih na Pantovčaku, stari, pa se njima žali! Odi na kavicu! - Hrvoje Horvat (Neregistrovan), (19.4.2006 16:07)
• Nisam lutko, to se samo razbuđujem! Naravno da si propustila: pa reko sam ti da ostaviš broj. Znam, kako ne bi znao. Toliko sam puta razmišljao o toj perspektivi da sam gotovo siguran da bih znao. Konačno, nebrojeno sam se puta našao u gotovo infinitezimalnoj blizini te perspektive (da probudim i Vikkora), pa imam uvid takorekuć iz prve ruke. Ti samo izaberi temu: želiš li vječne teme, kao što su ljubav dvoje ili troje mladih ili možda Katunarić kao opšta opasnost, ili pak: Moj radni dan, primjerice, ili, što bi bilo aktualno: Proljeće je stiglo i u moj grad, ti lutko samo reci! idem sada papsiti, pa onda idem malo van, i, za par sati se čujemo. LOL - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 16:13)
• Nisam lutko, to se samo razbuđujem! Naravno da si propustila: pa reko sam ti da ostaviš broj. Znam, kako ne bi znao. Toliko sam puta razmišljao o toj perspektivi da sam gotovo siguran da bih znao. Konačno, nebrojeno sam se puta našao u gotovo infinitezimalnoj blizini te perspektive (da probudim i Vikkora), pa imam uvid takorekuć iz prve ruke. Ti samo izaberi temu: želiš li vječne teme, kao što su ljubav dvoje ili troje mladih ili možda Katunarić kao opšta opasnost, ili pak: Moj radni dan, primjerice, ili, što bi bilo aktualno: Proljeće je stiglo i u moj grad, ti lutko samo reci! idem sada papsiti, pa onda idem malo van, i, za par sati se čujemo. LOL - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 16:13)
• Niki, tek sam sad vidio opasku o ritmu rečenica, pa da je spojim s tvojom željom o ženskoj perspektivi. Sjećam se jednog slavnog beogradskog grafita: I JA SAM ZA ŽENSKI POKRET, NAROČITO AKO JE RITMIČAN! Što misliš a da o tome napišem post? - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 16:22)
• o ritmicnim pokretima zena? hoces da ispadnem lezbijka?? ti dobro znas da ja to nisam, ajde prosetaj se, ja cu namazati tijelo nekim novim kremama. (200 kuna) - Nikolina (Neregistrovan), (19.4.2006 16:37)
• Već sam bio na vratima kad je moj pas, simpatični pruski hrt Šturm, zalajao pokazajući mi rosnom njuškom u pravcu PC-a: pogledao sam i vidio tvoj komentrar, moja draga Nikolina. Da, riječ je o nesporazumu: iako nemam ništa protiv tvoje vizije raja, nisam baš odmah pomislio na ritimičke pokrete dvije i više žena! Ženski pokret može biti ritmičan, recimo, i tijekom nekog plesa, npr. skladnog i razbludnog tanga, a može biti skladan i ritmičan i nakon tanga, kasnije. Nije neophodno da nam se pridruže i drugarice, ali, ako i one imaju nove kreme...da ne ispadnem hvastav pred drugarima, bilo bi ipak bolje da idemo korak po korak! Ne znam je li sada grafit jasan: I ja sam za ženski pokret, naročito ako je ritmičan, šala je koja se zasniva na jednačenju značenja ženskoga pokreta kao društvene aktivnosti žena i ženskoga pokreta kao ritmičnog kretanja žene u akciji. O.K.? P.S.Jesi li sigurna da su to nove kreme a ne maslac od kikirikija? - Posetilac (Neregistrovan), (19.4.2006 16:50)
• @ Nikola, O.K., stvarno moram ići, vidi gore, sve bu ti jasno, ti si pametan kit...@ Nikolina, Nikolina, tjeraš me da se ranije vratim doma! Nego, dušo, voliš li rodeo-style? - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 16:55)
• ZAGREB - Ostavka Dražena Katunarića na mjesto potpredsjednika P.E.N.-a i njegovo obraćanje medijima te zaobilaženje te spisateljske udruge i institucije njenog predsjednika nije samo necivilizirano i netaktično, već i vrlo indikativno, poručio je predsjednik hrvatskog P.E.N. centra Zvonko Maković. Katunarićeve tvrdnje da mu je "uskraćeno elementarno pravo na javnu riječ" Maković smatra njegovim osobnim i apsolutnim neobvezujućim stajalištem. Maković ne misli da je ikome u Hrvatskoj uskraćeno pravo na javnu riječ. Ne misli da bi kao predsjednik P.E.N.-a trebao poduzeti uobičajene mjere zaštite i solidarnosti. "Kao što za uvrede i klevete postoje adekvatne institucije, tako postoje i brojni mediji koji mogu objaviti sve što Katunarić želi priopćiti javnosti, pa tako i svoje želju da prestaje obnašati dužnost potpredsjednika P.E.N. centra", stoji u Makovićevom priopćenju. - Nemanja (Neregistrovan), (19.4.2006 17:02)
• ..adekvatne institucije ??? pa tam se drze bolesnici i klijenti a i ini, ti bokca , mars svi u instituciju ! - cveba (Neregistrovan), (19.4.2006 19:45)



Vikkor Mallansohn i kamen mudraca, ili: sto osim imena spaja Milu Budaka i Milu Milaka
Ovaj blog me davno prevazisao, a u to se iz dana u dan iznova uveravam. takodje, slutio sam vise nego sto sam pouzdano verovao da ce jednog dana, ako se dovoljno uznastoji na nekoj vaznoj temi, neko napokon da dopre do sredista problema i kaljuzu nase rasprave pretvori u zlato. ali da prestanem sa prenemaganjem na ekavici, i ozbiljno kazem na sto ciljam. vikkorov komentar ispod donjeg posta savrseno je izrazio ono sto mene cijelo vrijeme jebe u toj nasoj takozvanoj suvremenoj knjizevnosti, i sto sam nisam uspijevao definirati jer sam cinio temeljnu gresku, opisujuci sto sve te knjige, dakle i jergoviceve, jesu, ne uspijevajuci otkriti sto one nisu. ali prvo da navedem taj vikkorov dio. citat. kad se pocne citat stranca ili disgrace, a pogotovu sheltering sky, meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni bertolucci nije uspio upropastit, kad se pocne njih citat za razliku od jergovica vi vidite da i pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi i da stekne slavu. da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to i uspije u nevjerojatnoj disciplini i fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. knjigom on taj problem hoce rijesit, i redovito ne uspijeva. kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. to je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. da svedem: bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se i kako rijesit svoje muke. a madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. i sta god nemanja govorio, jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a hrvatska i okolica, srbija osobito, skloni su tome. ja to zato cito nisam. cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces, samo naruci, i da ce se to pusit. mene su zivcirale sve te seobe, deobe, romani reke i slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. uostalom, uzmite camusovu kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. i u hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. jerga je tu ko as na jedananaest. nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. kraj citata. excellent, upravo to, o tome se radi vikki, madjionicari dekorateri i epicari uz vecernju vatru, fak i ognjistarci, da ostanemo na nasim primjerima. da se nadovezem na tebe, u svim tim romanima koje izlucne komisije jutarnjeg lista i vebezea mudro odvaguju, kakve u zadnje vrijeme objavljuje gotovo iskljucivo profil jer je, nakon prvog roja okupljenog u eph, na djelu ocevidno nova korporacijska prvobitna akumulacija knjizevnih dusa, gdje kao kod gogolja mrtve vrijede isto koliko i zive, pa tako simultano objavljuju pokojnog fabrija i poletarce, mlade kmetove pune potencijala i nesto manje zivotnih sokova kao sto su kresimir pintaric i tatjana gromaca, dakle ni u ovom novom stadu, kao ni u starom, epehaovom prastadu, nema toga sto spominjes, istrazivanja teme, a alaha mi niti neizvjesnog rasciscavanja egzistencijalnog problema kroz knjizevni tekst. zasto je to tako. pretpostavljam zato jer je taj problem duboko nesvjestan, ili ga, u gorem slucaju, kao kod ante tomica odnosno kresimira pintarica, niti nema u nekom ozbiljnom vidu. sto ce reci da je i nasa, bilo prva bilo potonja knjizevnicka nomenklatura na razini ostatka puka, to jest u blazenoj neproblematicnosti jednog amazonskog plemena. na sto pomalo cilja i nemanja tezom da je sukob crvenih i crnih mozda interna, arbitrarna i stoga neinherentna, jednostavno odrjesiva stvar. i ja sam sklon interpretacijama da se kod nas politicke elite ne smjenjuju, jer su uvijek isti ljudi u klubu, samo se, dok jedni igraju, drugi odmaraju na klupi i obratno. cini mi se da slicno vrijedi za knjizevnost. ideja da se krajnosti negdje dodiruju, kao ognjistarstvo aralicino i toboznji liberalizam jergovicev, pogresna je u samim osnovama jer jednu supstancu naziva dvama razlicitim imenima. naime i aralica i jergovic su ognjistarci, samo sto jedan uz ognjiste gusli a drugi izvodi trikove. u tome je genijalnost vikkorove opaske. nije aralica slucajno za temu romana fukara uzeo jergovica. jer svak pizdi na sebi slicnoga. nije meta prosjakove zavisti car nego drugi prosjak.
Objavio knjizevni terorist u 18.4.2006 20:25 | 0 komentara




Gloria na stolu doktora Tulpa
Evo da spasim nesto iz spaljenog samostana svog, o spaljenom samostanu jergovicevom. radi se o briljantnom komentaru romana gloria in excelsis, koji donosim u integralnoj verziji, bez diranja u dijakriticke znake te velika i mala slova. autor je nemanja, a ja kao asistent doktora tulpa mogu samo reci, skidam kapu majstore. dakle, pocinje nemanjina kritika jergovicevog romana iz ljeta 2005. citat. Kad sam već Jevremu preporučio da se primi prve stranice 'Dvora', evo da s prve stranice 'Glorije' pročitamo Jergovića. U eseju 'U obranu Bouvarda et Pecucheta', Borges navodi da je Henri Ceard već par mjeseci po izlasku te Flaubertove knjige knapisao da je riječ o 'nekoj vrsti Fausta u dvije osobe'; Faguet tezu sažima epigramom: 'Bouvard et Pecuchet priča je o Faustu koji je istodobno i slaboumnik'. U svojim napomenama uz 'Ime ruže' Umbero Eco kaže da je problem onoga tko govori kanio riješiti glasom nekoga 'tko preko događaja prelazi, svi ih bilježi fotografskom vjernošću adolsecenta, ali ih ne razumije'; kanio je 'postići da se sve razumije iz riječi nekoga tko ne razumije ništa'. Osamdesetogodišnji Adson pripovijeda o onome što je doživio kao osamnaestgodišnjak. Tko dakle govori, jedan ili drugi Adson, stari ili mladi: obojica, kaže Eco. Odmah na početku 'Glorije', Jergović ovaj problem narativnih instanci rješava vrlo pametno: kaže da o požaru u samostanu govori fra Marjan, 'riječima dijelom izgovorenim a dijelom i napisanim': ako fra Marjan govori riječima napisanim, riječ je dakle o kronici; ali, kako govori i riječima dijelom izgovorenim, očito je da uz fra Marjana govori još netko – da je dakle riječ o dvoglasu, priči koju priča narator onako kako je fra Marjan govorio, i onako kako bi fra Marjan govorio. Da čovjek ne povjeruje: odmah na početku 'Glorije in excelsis', u jednoj jedinoj rečenici Miljenko Jergović apsolvira problem složene fokalizacije na nevjerojatno ekonomičan i efektan način, čineći pritom od suhoparnog književnoteorijskog toposa pristojnu poetsku legitimaciju: evo, poput Andrića, posegnuo sam za starim bosanskim crkvenim dokumentima i kronikama, čiji ću glas pokadšto oponašati, a kadkad ću mu u priči izravno prepustiti riječ. Dakle, Jergović nije bedak, štoviše, pametan je to tip! Ali, da stvar bude još gora, Jergović je i nadaren književnik: desetak redaka niže, opisujući širenje kuge, Jergović veli: 'Išla je kuga po redu, od jame i željezne rude u njoj, sve do kose, potkovice i eksera...". Briljantno: kao ona pomisao da je željezo dragi Bog stvorio samo zbog čavala na Golgoti! Kvragu, sad ispada da je Jergović i pametan i talentiran! Da, jest, to nitko nije osporavao, ali, on je nažalost i više od toga, a taj prokleti suvišak, Jergovićev je najveći manjak: on je narposto amoralan, jer je kalkulant! Kalkulira s efektima svoje literature, računa unaprijed što bi pojedina knjiga za njegovu karijeru mogla značiti, i u svakom detalju te knjige, nažalost, o tome daje do znanja! Prije ove nesumljivo briljantne slike zaraze, Jergović govori: 'Ubrzo je bolost zaimalo i naše, počev od najgore sirotinje, rupara i njihovih familija, da bi malo kasnije stigla do dimača i mejdandžija, a nakon njih polegoše i pločari, otucači, klinčari i pokovci." Što je sad tu amoralno? Jergović se očitledno trudi, neke besane noći dvijetisućeineke, oko jezika fra Marijana, oko jezika kronika, ili oko svoga jezika koji bi rekonstruirao 17. stoljeće fra Marijana. Kao što Krleža izmišlja jezik Balada, ako se malo smije usporediti s velikim, tako sada Jergović pobraja i popisuje stanovništvo, cijelu njegovu arbitrarnu hijerarhiju: tucači, pločari, muzgenlije, handžačari, otucači, janjičari, klinčari, basramaci, i još stotine i stotine drugih od kojih su većna njih, poput imena kineskih careva, sasvim fikcionalni likovi! Trudi se Miljenko ostaviti dojam, drugim riječima. Iako na raspolaganju ima svoj nesumnjivi talent, dobro bi bilo biti pravim klasiko, a to zahtjeva eruditivni dokaz! U ovom mom gornjem popisu sasvim je jasno da basramaci i još poneki nikada nisu zemljicom Bosnom ni jezdili ni pezdili, jer sam ih ja upravo izmislio, baš kao što Pervan u onom genijalnom skeču izmišlja instrumente kolinja. Čemu to izmišljanje i parodija? Pa parodija se uvijek nameće sama od sebe tamo gdje je riječ o usiljenosti: sva ta kavalkada klinčara, pločara i otucača Miljenku je tu dokazom marljivosti, magisterija, i sada, nakon fascinacije doslovnom veličinom Franzenovih 'Korekcija', Miljenko kreće u golemim razmjerima neophodnima na ulasku u Akademiju: eto, to je Jergovićevo kalkulantstvo, tu je on račundžija i u velikom i, metonimijski, u literarnoj minijaturi: dokazuje se Jergović bez ikakve potrebe i razloga, evidentno i dokazano i pametan i nadaren, i nakon 20 litar mljeka, nažalost, mora on sve to proliti! Možda ćete kazati da cjepidlačim, pretjerujem i da ga jednostavno ne volim - ne! Ja jednostavno mislim da iz stranice u stranicu takav detalj (jebiga, Lacan je tu najzahvalinij: takav 'clue' kao suvišak manjka) odaje tu savim transeutnu, vanliterarnu ambiciju: sve te riječi nisu tu kao integralni tekst kronike 17. stoljeća, niti čine svijet toga vremena ili Jergovićeva dijela, nego su one upućene da se svide, da koketiraju, da zavedu, da dokažu Miljenkovu marljivu spremu, dapače spremnost za Parnas! (Vjerojatno će LEB to sumirati bolje i kraće, poslovično, kao u onoj: legalizacija banalnosti). Ti detalji Jergovićeve literature, koji iz njegova teksta strše i poprimaju najrazličitija kontekstualna značenja, u rasponu od opisanog namigivanja Povijesti pa do kurentnih ideološkopolitičkih obračuna na lijesnici (recimo, reći će Miljeniko da logornik 'Skorvatzy ne spušta samokres'; ha, ha, sjajno, kakav stegovni korienski hrvatski!: Jergović bi trebao pročitati Perinčićevu 'Liepu Plavku' pa da se okani barem oružja, ako ne jezika kao oružja), denunciraju Jergovića kao kalkulanta. Njegova je kalkulacija dvostruka: s jedne strane tipično se bosanski bavi specifičnim trafficingom mrtvih u svijet živih, pod pretpostavkom da se živi vječno zgražaju nad tragičnom žrtvom mrtvih, koji su nažalost i opet tipično bosanski redovito u tisuća mrtvi uglavnom zbog živih, dakle: komercijalizacijom žrtve, dok s druge strane ni ne mrči pera ako nije nakanio napisati Richard IV, jer prvih je tri sjajno prošlo kako kod publike, tako i na dvoru! Jergović je u svojoj projekciji Notar Historije, Ivo Andrić drugi, po mogućnošću s drugom Nobelovom za šeširom, koji nakon odlaska prvog zbraja što se još po Bosni od zuluma zbrojiti ima, a ima se hvala Bogu uvijek dosta, jer, ako usvali, već će se oni poklati iz estetskih potreba! U tom smislu, najupečatljiviji simbol Jergovićeve sudbine je srušeni Mostarski most: most koji nedostaje, SRUŠENI most, čista je sublimacija svih estetskih težnji Miljenka Jergovića: moroderska esetetika ratišta poslije bitke: proljetne trave orošene krvlju, urešenih handžara, uzaludnih života, vojski, sultana i raje, i vječnih bosanskih kroničara koji mimogred gledaju nekako sve to notirati, sve te pločare i druge popisati, uredno uvezati najbolje u travniku kroniku, i onda ispručiti Zapadu, koji voli svoj Balkan kao vlastito kolektivno nesvjesno, iskreno i iracionalno, pružitimu mu još jedan dokaz ovdašnjeg generičkog ludila, i, zauzvrat, molim, za to dobiti i adekvatnu nagradu: a ona se, za ljudska prava, filantropiju i galanteriju, redovito dodjeljuje Pjesniku potlačenih! Pa, računa Miljac, i njega će neka dopasti, nakon klinčara i drugih. Dobro računa! Jednoga će dana, vrlo skoro, Miljenko Jergović biti klasik, jer imat će stranu čitabu! I nitko mu više od suvremenika ne će moći ništa: ni logornik sa samokresom, ni rosna dupeta, ni kurac ni palac! A njegove će kronike čitati u ulici Cvijića neki novi klinci. Kao obaveznu (ne više obveznu) lektiru. Da, i...? Kao da će zbog toga bilo tko na ovome svijetu ma i jednome trenutku pomisliti da to ima veze s onom čuvenom kravom Mukom (po kojoj, nažalost, Valent nije dobio ime)! Ili s danima šarenih oblaka rođenih iz morske pjene? Ili s vrhom jezika koji kreće na put niz nepce a bi na tri...? Ili s purpurnim plaštem prokuratora Judeje? Ili s bilo čim zaista velikim u literaturi stoljeća u kojemu je i Miljenko Jergović mrčio pero!? Ima li? Na kraju, ona uvodna napomena o Flaubertu i Ecu poprima sasvim novi smisao: umjesto primjera koji svojim značajem sasvim zasigurno ide Jergoviću u prilog, problem narativne instance koja se udvaja u genija/idiota (uostalom, taj motiv je imanentan povijesti romana; vidi: Cervantes!) prije počinje bivati problemom psihologije stvaralaštva. Štoviše, izgleda da tako shvaćen, problem uopće više nije opći, teorijski, nego je sasvim privatan, Jergovićev problem. Pa, neka ga on riješi sam sa sobom. kraj citata.
Objavio knjizevni terorist u 16.4.2006 02:09 | 29 komentara

• vidi njega, evo ga i ovde. zasto? - zli_podstanar, (16.4.2006 02:39)
• @zli jesi li ti glup ili nisi? Pa procitaj nize, sve jasno pise, ne budi lijen k'o tifus. - Nemanja (Neregistrovan), (16.4.2006 17:44)
• odlican blog! bice nesto od tebe!:-) - sweet jane, (16.4.2006 19:02)
• U ovom smo već imali čast uživati. Lijepo od tebe što si sve uredno pohranio. Nego znaš što bih ja ponovno volio vidjeti na blogu? Nemanjino bičevanje krave Milke i pohotne profesorice Nikoline. To je nešto što treba biti dio nastavne literature. Javi ako to slučajno nisi uspio spasiti. Mali noćni razgovor sam, naime, već dao prelamaču. - Inhibitor (Neregistrovan), (16.4.2006 20:03)
• evo i Nemanje jupidupidu! - ena.z (Neregistrovan), (16.4.2006 22:24)
• Ja po frizuri mogu dobro procjeniti covjeka, a Jergovic ima odioznu frizuru, bez ukusa, s motivima kakve imaju srednjoskolci metalci. - Nikolina (Neregistrovan), (16.4.2006 22:37)
• nego kad cemo razgovarati o Jeleni Cariji i njenom romanu Klonirana? - Nikolina (Neregistrovan), (16.4.2006 22:39)
• Oho, evo i Nikolinje. E, a kad ćemo razgovarati o SMS prozi i kravi Milki? - Inhibitor (Neregistrovan), (16.4.2006 23:58)
• Valentu jos nitko nije dojavio novu adresu. - Nikolina (Neregistrovan), (17.4.2006 00:11)
• Nije dobro Nemanja, nije dobro. Tu se Jergovic prikazuje genijalnim epigonom madjinicarem I varalicom gotovo na razini onog Mannovog Felixa Krula (ili cak Fome Fomica, Fra Cipole I sl.) koji je uspio ocarati cijelu jednu naciju, a I sire, I sad se pojavljuje Nemanja da dokaze na detalju ono sto malo tko zeli cut, jer su zbog te vjeste varke sa ruparima, potkivacima a I basramacima zapravo knjigu I uzimali. Odgovor je ocekivan – cemu litaratura I sav taj zanos citanja I postoji ako ne zbog tih genijalnih varki, tih prelijetanja ocima preko rupara I potkivaca koji stvaraju dojam, a nisu tu radi istine, stvaraju atmosferu u kojoj ce se onda dogoditi ono cemu citatelji zapravo I teze, a magija ih vodi svojom nevjerojatno sigurnom rukom. To je pitanje sklonosti, I nije rijec o Jergovicu, nego o sredini koja takvo sto, a I ovakve rjecite Nemanjine kritike, osporavanja I knjizevne polemike I zeli radi zabave I uzitka da je sredina kulturna, da je sad postignuta cjelina. Kao u dobra stara vremena, kao I drugdje u svijetu gdje se mogu naci slicni primjeri, “kao u Becu” sto bi rekao dragi Krleza (Zbogom!) Ima li alternative toj ljigavoj zamci u koju je Jerga uvukao I Nemanju I sve supatnike. Ima. Bio sam spomenuo Coetzeea, bio se u posljednje vrijeme ovdje I u okolici spominjao Camusov Stranac (zapravo, spomenuo ga je Houellebecq u odgovoru na Cadezovo pitanje) a sad bih dodao jos jedan roman koji mi je ide u taj isti alternativni red - The Sheltering Sky, Paula Bowlesa. Za mene, dvije su bitne razlike izmedju ove trojice pisaca I nasih madjionicara. Prva, ovim piscima mozete vjerovati. Nema u toj Africi Coetzea, u Africi Camusa (Zapisi iz Orana) ni u Africi Bowlesa pogotov nikakvih izmisljenih potkivaca, rupara I basramaka, negu je njihov svijet gotovo dokumentaristicki precizan, nimalo mistican I nimalo magija. A ima li podatnijeg podneblja za izmisljanje od Afrike (preskocimo sad Hemingwaya) A ipak je to svijet knjizevnosti, dakle nestvaran svijet. Kako? Kad se pocne citat Stranca ili Disgrace, a pogotovu Sheltering Sky (meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni Bertolucci nije uspio upropastit) kad se pocne njih citat za razliku od Jergovica vi vidite da I pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi I da stekne slavu. Da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to I uspije u nevjerojatnoj disciplini I fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. Knjigom on taj problem hoce rijesit, I redovito ne uspijeva. Kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. Ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. To je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. Da svedem: Bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se I kako rijesit svoje muke. A madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. I sta god Nemanja govorio, Jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a Hrvatska I okolica (Srbija osobito) skloni su tome. Ja to zato cito nisam. Cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih Jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces – samo naruci I da ce se to pusit. Mene su zivsirale sve te Seobe, Deobe, romani reke I slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto Rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. Uostalom, uzmite Camusovu Kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. I u Hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. Jerga je tu ko as na jedananaest. Nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. Citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. Zato, kad se spomene Witgenstein padaju zajebancije. Pa I Jergovic je jednom izjavio da mu je Tractatus najdraza knjiga. Sta je u W. tako atraktivno – to sto vodi sigurnom rukom I preciznim stilom drzaca skalpela. Ma nije, nije rijec uopce o stilu. Rijec je na primjer o filozofiji jezika I problemu kauzalnosti a ne u zavrsnim poantama da se ima sutjeti kad se nista novo nema reci. Dakle, I W a se cita krivo. Kao sto se Carpentera gleda kroz njegove duhovite spektakle umjesto kroz Dark Star, njegov pocetnicki I najbolji film I ja cu sad ovdje stati jer se asocijativni niz razlijeva u rijeku a mastu valja disciplinirat (Vikkor Mallansohn, polumatematicar) - Posetilac (Neregistrovan), (17.4.2006 00:39)
• He, he, evo i mene, iako su me neki već predvidjeli i biblijski najavili. Pa, kad si već sačuvao pričicu o Gloriji, a prvi smo puta s ove strane Drine, evo i bonus-track o Jugoslavenima i jugoslavenstvu. Za zagrijavanje. Jerolimov, Jerolimov, ti ne bi rekao da je Jergović proizvod jugofilskoga projekta, kojemu su nasuprot desničarski ognjištari, pa, kako je ognjištar i Jergos, ispalo bi da je on nasuprot vlastitih hranitelja! Ne znam Jerolimov zanima li inače u tvojoj okolini ikoga išta što bi ti rekao, ali, vidiš, ovdje je to posve irelevantno, jer, na tvoju veliku žalost, Jergović je sam desetke puta demonistrirao svoje jugoslavenstvo, od njega je stvarao svojevrstnu kulturnu paradigmu, i tvoje, pa i moje je mišljenje tu sasvim irelevantno. Pri tome kazati da je Jergović pojava apartna od svega što umnoženim naporom pokušava učiniti EPH (vidi zadnji broj Magazina), a i opet je riječ o rehabilitiranju kulturnoga prostora ex-Jugoslavije (jer, Severina, Huljić i Ceca kulturna su razmjena par exellence, kako demonstrira Pavičić), pokušaj je jednak onome slijepca da nama koji smo na stadionu komentira utakmicu! Ali, to s jugoslavenstvom valja jednom za svagda apsolvirati. Dakle, ta pojava po sebi ne bi bila toliko iritantna, da nije riječ o licemjerju bez presedana: nitko kao Jugoslaveni, danas u Hrvatskoj ili Srbiji, svejedno, ne patvori svoju vlastitu političku, ali i kulturnu poziciju! Naime, kao što uglavnom udbaškim novcem ustanovljen pogon hrvatskih tiskovina (nemojmo sad i o tome, jer, onda ću morati zaista početi docirati od Krajačića i Santrića naovamo), pokušava perpetiurati društveni prasukob crnih i crvenih, kako bi opravdao potrebu za samima sobom - jer, dok god ima onih koji dinamitiraju spomenik Titu, ima potrebe za starim, oprobanim kadrovima, čiji su sinovi predsjednikovi savjetnici za nacionalnu sigurnost, recimo - tako se ta fantazma zaista ukorjenila u tumačenju hrvatske stvarnosti kao dinamizirane temeljnim društvenim antagonizmom građana i ognjištara, partizana i ustaša, lijevih i desnih, urbanih i ruralnih, nacionalista i europejaca itd.itd.! Pri svemu ovomo, jedno je laž, i to ideološka temeljna laž: da postoji nekakav prasukob, osnovni nosivi društveni antagonizam koji omogućuje sve ostale i perspektivizira ih. Takav je nazor mada striktnoteorijski passe i promašen, u Hrvatskoj shvatljiv kao recidiv komunističkog shvaćanja povijesne dinamike kao klasne borbe; naši marksisti još uvijek vide društvo podjeljeno u dva suprotavljena tabora, okupljena na Krvavom mostu! Zbog svega ovoga, stalno se iznova sugerira da su oni urbani po samorazumjevanju lijevi (kao da su recimo britanski konzervativci velški rudari i škotski pastiri!), da su ujedno nacionalno neosjetljivi ali zato socijalno senzibilizirani (do te mjere da je za vladavina SDP-a MMF skresao sve blagodati socijalnih bonusa!), da su ti urbani lijevi socijalisti ujedno i proeuropske orjentacije, suprotavljene ognjištarskom izolacionizmu, etc.etc.! To su, rado se govorilo dok se nije upozorilo da je riječ o oksimoronu, oni koje se voli nazivati 'tihom građanskom većinom' - oksimoron, jer nema tihog građanina, građanin je per definitionem građanin upravo po svom civilnom aktivizmu! No, sve u svemu, u toj jednoj jedinstvenoj perspektivi društvenog prasukoba u kojem navodno živi Hrvatska, Građani su stalno iznova izloženi rasističko-nacionalističko-fašističkim ispadima Ognjištara, najčešće alegoriziranih likom Hercegovca! Stoga su oni, Građani, počeli inzistirati na svojoj multi-kulti otvorenosti spram Drugoga, što je na prostoru Regije, tj. ex-Jugoslavije, istoznačno s bratstvom i jedinstvom: k'o nas bre zavadi! Stvar je otišla toliko daleko, da su odjednom Građani RH počeli i sam čin stvaranja RH doživljavati kao nacionalistički ispad; jasno, takvo što za nastanak Češke nikada ne bi kazali, baš kao ni za odvajanje Litve od Rusije, jer, gdje je baš Litva i kojega se vraga odvajala, nije jasno! No, u svemu tome postoji ipak jedna velika opsjena: upravo tom nanovo probuđenom velikom ljubavlju bratskih naroda i narodnosti bivše Jugoslavije, naši mali Građani zorno pokazuju o kojoj se temeljnoj inspiraciji radi i odakle vjetar puše: kao što i Jergović primjećuje, fašizam može biti ne samo hrvatskog ili srpskog, već i jugoslavenskog porijekla, pa se jednoako tako ispod ove nacionalno indiferentne Građanske inicijative nenadano pomaljaju zmijski skrivene noge potisnutog jugoslavenstva, tj. vrlo osvještene nacionalne pozicije. To je pozicija, recimo, jednog Dejana Jovića, koji misli da je Jugoslavija propala jer su komunisti inzistirali na odumiranju države; budući da je Jugoslavija za njega i nešto više no ono što je bila za Kardelja, dakle više od onoga što se republike kao federativen države dogovore, a to je samo jedno: naddržava i zasebna jugosalavenska nacija, to je jasno da je devedesetih iščezla cijela jedna zemlja koja nije ostavila prostora ljudima koji nisu ni Hrvati ni Srbi, niti su indiferentni anacionalni Građani, nego su najjednostavnije kazano: Jugoslaveni! Ti Jugoslaveni, zato jer je biti to što jesu nepopularno, u Hrvatskoj se uglavnom danas deklariraju kao Građani, a uzurpirajući prostog građanstva zapravo onemogućuju bilo kakav razvoj temeljnih građanskih institucija i demokratskih procesa. Jer, upravo zbog takve, recimo Pavićeve 'građanske' štampe (ne tiska!), mi i danas imamo tumačenja po kojima se u ovoj zemlji sve odvija u znaku obračuna Perkovića i Bože Vukušića, udbaša i ustaša, pa kako se navodno ukupni povijesnopolitički kapacitet Hrvatske iscrpljuje u tom crvenocrnom hrvatskom ruletu, sukobu bivših fašista i komunista, dakle dvaju totalitarnih ideologija, hrvatsko se građansko društvo ni ne stiže emancipirati od svoje totalitarne popudbine nego vječno tavori u 1945., 'preskačući' kao pokvarena ploča! Jasno je i kome sve to treba: Hrvatskom od devedesete do danas vlada jedna te ista ekipa posvađana tek u frakcijskim borbama: bilo da su vladali članovi Norvalske skupine, ili danas Mesić i Manolićevi puleni, u ovoj zemlji na vlasti nije bio nitko tko nije desecima godina stjecao ili pisao podeblji dossier! Ta, sam je stari Tuđman itekako surađivao unutar 'intelektualnoga kružoka Steve Krajačića', kako je grupu nazvao Joža Manolić, a taj ga je kružok poslao 1976. na sastanak s Bušićem u Španjolsku, dok većina proljećara robija po hrvatskim zatvorima! Dok se biološki stvari ne raščiste, kako to već biva u svim Kubama, stvari se ovdje neće pomaknuti ni za milimetar! U takvoj situaciji, potpuno paraliziranih građanskih institucija, nerazvijene demokratske tradicije i zbilje, korupiranih ustanova sistema i politike, medija koji su oglasna ploča obavještajnoga podzemlja i stranih ambasadura, gospoda uokvirena u holding Europapress, koja su koncem osamdesetih studentima držali predavanja o nužnosti očuvanja Jugoslavije, sada pod firmom nadnacionalnog građanstva prodaju svoju jugoslavensku bozu. Jer, gle čuda, kako to da na njihovim stranicama nema jednoga slova čak i o onim građanskim tekovinama o kojima je još osamdesetih svjedočio recimo 'Start', nego je dapače otužni posjet francuskoga intelektualca ovoj maloj nesretnoj zemljici, zahvaljujući upravo toj bratiji, pretvoren u fijasko bez presedana: ta, sad će bradati kreten održati Europi lekciju o njenom fašizoidnom prpinjanju na spomen Islama! Jasno da Pavića i EPH ne zanima ništa zapadnije od Sutle: ta, pravo građanstva uglavnom se zadovoljava pravom na leskovački voz i vešalicu, te poneku privatizaciju u Srbiji, nakon što je Hrvatska poharana. I tu, gdje obični ljudi nemaju pristupa, jer ne znaju Pavića i njegove, tu počinje priča o Jergoviću, Tomiću i Pavičiću: Pavičiću za kojega je obnova kulturanoga prostora Jugovine istoznačna civilizacijskom otporu kapitalizmu!, Tomića koji na događaje u karauli koncem osamdesetih gleda ipak nekim nostalgičnim očima klasića svih tih dobrih drugara od Vardara pa do Triglava, i Jergovića, koji u ime Sarajeva-grada heroja, kao njegov proročki poetski glas, tumači povijesnu nužnost očuvanja Jugoslavije prvo u malom, a onda, po logici stvari, i u formatu Regije! I , to je to! Građani koji su do početka osamdesetih ljeta provodili u školi u Fažani, a zime na seminarima u Kumrovcu, građani koj su do početka devedesetih upravo o građanstvu smatrali da je kontraklasa, crna reakcija, buržoazija s kojom smo tijekom socijalne i socijalističke revolucije raskristili i obračunali, ti su se drugovi odjednom tranzitirali u protagoniste tog istog građanstva! Oni koji su dakle bili nosioci borbe protiv svega građanskog, kao protiv kapitalističkog i kao protiv buržoaskog, protiv građanina kao poduzetnika i protiv građanina kao burgeoisa, štoviše i protiv građanina u smislu citoyen, oni koji su prezirali sve građansko i u smislu njegove intime i privacije i javnosti, jer su se stuštili iz šuma i u tom su se svijetu, in ultima linea, osjećali nelagodno, ti su besprizorni tipovi danas nosioci građanske obnove! Bilo bi ironično, kad ne bi bilo otužno: bivši Šuvarev konfident i trgovac sokovima koji je devedesetih izabran kao nositelj projekta 'nacionalni tjednik' - zanimljivo, Globus je bio nacionalni tjednik, a Nacional je imao egidu: globalni tjednik; kakva dobra zajebancija, zar ne!? - i kroz čije su ruke prolazili tektovi i sa Zrinjevca i s Tuškanca, i po Kutlinoj ali i po volje Britanaca, taj je dobročudni gospodin poželio biti moderatorom građanskih promjena na području Pakta za stabilizaciju, kojega je, gle čuda, promovirao njegov šef Bodo Hombach, WAZov glavonja na radu u Beogradu, neobično zainteresiran za lovicu i proslave novih godina s duhanskim lobijem i srpskim premjerima po Dubaiju! Eto, to je ta kozmopolitska, svjetskograđanska pozicija: ma gdje na svjetu bili, mi svejednako volimo ljudima uzeti i zadnju paru! Kao pošteni socijalistički pregaoci svjesni značenja intelektualnoga rada, koji je po Engelsu teži od kopanja, Pavić i drugovi agnažirali su mlade pretorijanske snage kao živi bedem spram diviljanja nepokorne javnosti: nema toga koga Kuljiš, koji je stvorio Jurdanu, koji je napravio što i Kuljiš, ne bi obnoć pretvoro u majmuna i idiota! Nema toga što u Hrvatskoj Pavičić ne bi uspito prokazati kao fašizoidno: već sam citirao njegov uvid da Hrvati genetski mrze čak i drveće!!! Nema toga što Tomiću ne bi bilo onako toplo ljudski komično i za što on nema nos u svoj toj dirljivoj hrvatskoj volji za nacionalnom državom, iako mu ni najmanje nije smiješan već sam taj emancipirani nos o koji bi komotno mogao objesiti šešir što ga nosi među retro-pionirima pred Titovim vozom! Konačno, nema toga što Jergović ne bi mogao toplo ljudski prepričati, kada je riječ o našim malim ljudima i sudbinama, na vjetrometini Povijesti koju, veli Bill Monty P., Balkan proizvodi u prekomjernim količinama. Ali, stvar je nekako doprla, nažalost za ove krajeve uhodanim, zaobilaznim, najdužim putem, naime iz dupeta u glavu svima pa i gospodnu Katunariću: E, amice, vraćajte se svojim plavim vozom u sva svoja Sarajeva; željeznicu guta već daljina! Ja jako dobro poznajem ove klajnbirgerski narod, poglavito njegovo licitarsko zagrebačko srce: kad sad krene, mada će trebati godina, dvije, Sarkozy će moliti Boga da se Hrvatsku obnoć zaprimi u EU, samo da ne dođe do nekih većih klanja! Tragično, imbecilno, zastrašujuće, no, tako je tu desetljećima: bude prva Jugoslavija, pa 500 000 ljudi plati glavom u Jasenovcu; nije bilo dosta, nego bude druga, pa 200 000 otputuje na traktorima. Ne znam zašto se misli da će pojava nove generacije Sony-Ericsson mobitela unaprijediti komunikaciju malih poludjelih Hrvatsa i onih koje oni prepoznaju i obilježe kao trenutne neprijatelje? Zar se ne vidi da to ovdje ide kao nacionalna konspiracija: Zna se!, zar ne? Zna se protiv koga, to je ovdje legitiman nacionalromatički sloga. E, pa kad već gospoda poput Katunarića i Jergovića spominju Beograd i Sarajevo, kad je počelo pobrajanje kućnih prijatelja i krvnih grupa, red je da se barem zapitamo: Dobro, a zakaj ćemo se opet poklati!? Jedan od odgovora može biti i ovaj: Čudno je kao nitko na ovom dobrom i lijepom svijetu nije ni jednom jedinom Čehu predbacio da je fašist zato jer ne želi živjeti s jednako dobrim i lijepim i pametnim Slovacima! Naši Jugoslaveni zaista traže vraga, i nikako ne ostavljaju na miru ne samo Hrvate, nego i jadne Srbe, koji su se dovoljno protekloga desetljeća ovdje napatili: jer, sve će se nažalost opet svaliti na njigova leđa! A Jugoslaveni, to najnacionalističkije smeće na prostoru bivši Jugoslavije koje je mislilo zatrti sve ostale nacije u ime stvaranje neke nove nad-nacije, ti komunistički šoveni koji nemaju muda kazati: Jesam, Jugoslaven sam, pa šta!, ti koji iz tjedna u tjedan seru o Jovanki Broz, koje se usputbudikazano riješio već i sam Tito, ti će onda kazati: znali smo da će ova nacionalistička žgadija opet posegnuti za nožem! Ta, kao da taj noć nisu oni iskovali, i, uostalom, kao da desetljećima nisu pobili i raselili više ljudi nego svi jugoslavenski ratovi devedesetih! Eto, Jerolimovi, toliko o vašoj Jugoslaviji, Jugoslavenima i vašim projektima: odgovorite sami sebi na pitanje tko će biti kriv kad Katunrićev sffumato-nacionalizam zablista u plenerističkoj raskoši boja, pa kad nekakav idiot Jergoviću pokaže kolik se on i Zagreb vole netajno, nego javno! Hoće li tada biti kriv onaj koji je izgubio živce, ili sva vaša sranja o zemlji u kojoj nismo htjeli više živjeti, a zbog čega smo s tom zemljom, konačno, već jednom ratovali! Jasno, vaše zemlje više nema, i to vas strašno jebe, gotovo koliko i postojanje ove u kojoj sada morate živjeti, pa ako već ne možete revolucionarno, a ono barem puzajući, strategijom sitnih kapi i erozije da nekako napukne ta Hrvatska da se rascjepi, odvoji, propadne! Možda i hoće, možda već sada možemo kazati: Finis Croatea!, ali, vidjet ćete, o, vi ćete to gledati iz prvih redova, ne će ići bez vatrometa! Samo cool! To nikako ne možete propustiti! Jako vas voli vaš, pravi, jedini i nepatvoreni, - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 00:58)
• Ej, prijatelju, pa ovo je sjajno: ode sve odjednom i u totalu! Nema više onih idiotskih nastavaka! Vikkore, jako te vrlo volim ja! Živ mi ti! - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 01:00)
• VEC VIDIM NAJVECU KORIST OVOGA POTEZA: POGLEDAJTE UVODNE OPASKE FORSIRANO PISANE JEDNIM NEVJEROJATNIM KAJKAVSKIM! DAKLE, NAJVEĆA ĆE KORIST OVOGA DRANG NACH OSTENa SVAKAKO BITI JEZIČKE NARAVI: SILNO JE ZABAVNO IZ ZAGREBA PISATI NA IZMISLJENOM SRPSKOM, ILI ČITATI JEDNAKO FIKCIONALAN KAJKAVSKI HRVATSKI! ČISTI UŽITAK! - Posetilac (Neregistrovan), (17.4.2006 01:05)
• @Vikkore: Prvo ne, drugo da. Dobro? - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 01:20)
• @Vikki, o Wittgensteinu možemo drugom prigodom, pogotovo stoga jer taj nije jedan: o Wittgstn. Traktata onaj je kasniji mislio vjerojatno puno lošije no što mislim ja. Ipak, kad smo kod toga gospodina, znaš li ti onu briljantnu priču o Witt. koji šeće gore-dolje po sobi gospodina Russela. Šeće on tako neko vrijeme, kao Eliotove gospođe, i dopizdilo Russelu gledati kako mu, dok čita i misli, dakle dok radi dva posla istovremeno, Witt. šeće sobom, pa će ti on njemu: Mislite li o logici ili svojim grijesima? A Wittgenstein odgovori: O obojem! Hej, to je bio odgovor! I to Russelu, koji je pokarao sve žene svojih sinova, a mislim da ih je imao trojcu. Pa sad ti reci da je sfera onog logičkog, racionalnog, apolinijskog, jasno razgraničena od onog razuzdanog, dionizijskog! I, usput: molim te da se kontroliraš, jer, ovdje smo ipak u gostima! A, i inače, ne griješi dušu sa seobama: ono polje, dlan i pol, lan i pol, paradigmatsko je polje a ne od ovoga svijeta, i baš zato jer nije od ovoga svijeta, objašnjava zašto su seobe nužne: jer nigdje na ovome svijetu nema mjesta Kraljevstvu koje se traži! Moglo bi se tu štošta dodati, ali,drugi put: idem sad nahraniti žabe; prekosutra je turnir u Čabru, pa im masiram nožice. Jebiga, znam da je bizarno, ali me relaksira. Imam i ja svoje idiosinkrazije, rekao bi Nietzsche. Inhibitor recimo preko vikenda radi krugove u poljima. Prošle je godine gradio nekakve piramide po Bosni. Nekakav Jergovićev ih je rođak konačno pronašao, pa će valjda iskopati i nepoziv dokaz u piramidi Muje prvog Sotera da su Bosanci došli iz Egipta. Većina njih. Manji dio još dolazi. Presjeda. Idu prvim razredom. Zato je Jergović njihov učitelj. Bok, žabe vape za mnom. A, objektivno, i pametnije su od većine vas. - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 01:35)
• ZNAM JE ZAŠTO SI TI NAS OVDJE PRESELIO! A GDJE BI MI DRUGDJE DOŠLI NAKON ONOG SJAJNOG ENGLESKOG ISTRAŽIVANJA? SAMO, ZNAŠ, NIJE TO NEKI USPJEH! TA, NAMA NE USPJEVA, IAKO SE PREDANO TRUDIMO, ČAK NI BITI NAJGLUPLJI U EUROPI! ZAMISLI: MI NEMREMO BITI ČAK NI NAJGLUPLJI! JEBEŠ NAS! I ZATO SMO MI TU - DA KONAČNO RJEŠIMO TU VELIKU ENIGMU, DA VIDIMO, I TO U GOSTIMA, TKO JE NAJGLUPLJI U EUROPI! ZAR TO NIJE SJAJAN RAZLOG ZA IZLET? - Kurosawa Kovačević (Neregistrovan), (17.4.2006 01:41)
• Ej, momci, super ste, majke mi! Nadasve ovaj vaš ortak Nemanja. On je, odmah da vam kažem, tu najpametniji. Prosto čovek da ne poveruje da jedan čovek može sam da bude toliko pametan! On bi trebao da bude u Cirihu, s Muzeju za mere i tegove, kao jedinica mere za pamet: 1 Nm, što će da kaže: 1 NEMANJA, a to je 1000 Tesla ili 10 na 45 Švarcenegera, koji je najpametniji živući Amerikanac kojega ja znam! Stvarno neverovatno, taj vaš Nemanja! Nego, ja sam čuo da je čovek načisto izuo onog vašeg književnika Velenta, koji se - neverovatno! - zove po kravi, k'o naš Đurovski, fudbaler, jest, Milka Valenta, nabijemga, pa ako može ta uspešnica da se objavi, pa nek sve ide u pičku lepu materinu! Ajde, drugari, jedna za dobrodošlicu! - Boško (Neregistrovan), (17.4.2006 02:17)
• EVO TI JE DOLJE, OVAJ NAJDUŽI KOMENTAR! SAMO, JA STVARNO NE VIDIM ŠTO JE TU POSEBNO: MALO SAM SE U SUBOTU ODLUČIO OPUTITI NAKON NAPORNOGA TJEDNA, A VI POPIZDITE ZA TIME KAO ANTOLOGIJOM! FREAK SHOW, KAŽEM JA! NEGO, LIMA, EVO, TO JE ZA DOBRODOŠLICU! MALO SAM UREDIO PO SVOM, DA SE OSJEĆAM KAO KOD KUĆE, A I DA NAS LJUDI ODMAH UPOZNAJU, DA NAM NE KAŽU KROZ TRI TJEDNA: E, KAKVI STE VI KRETENI!, A MI ONDA: DOBROJUTRO, KAO NISMO ZNALI! TEK TOLIKO, DAKLE, DA PRESKOČIMO UPOZNAVANJE, KAO S KOMADIMA: DA NE JEBEMO PO TAVANU O TOME KAKO NE LOČEMO, KAKO VOLIMO LIJEPU KNJIŽEVNOST I EMANCIPIRANE ŽENE, NEGO ODMAH DA SE U POL RAZGOVORA FINO PODRIGNEMO PA DA SE ZNA S KIM SE TU IMA POSLA. ČESTITAM TI NA NOVOME BLOGU, I, SADA, PIČI! IZGLEDA DA SAM TE UPLAŠIO ONOM OPASKOM O KARAMARKU I PAVIĆU. NEMA FRKE STARI, PROVJERIO SAM JA KOD ZOMBIXA, NIŠTA TEBI NITKO NE MOŽE. GLAVU GORE I IDEMO... - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 02:29)
• Nemanja, opet ti puno riječi, a malo poentiranja. - Nikolina (Neregistrovan), (17.4.2006 12:28)
• Nikolina, zlato, je li tata donio zeku? E, da, vidio sam da si komentrila i ti. Bravo, zlato, samo ti daj. Nego, Nikolina, što imaš na sebi? - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 15:58)
• osmeh :) - Nikolina (Neregistrovan), (17.4.2006 17:12)
• Kasnije se priključujem jebačini. privremeno nedostupan - Inhibitor (Neregistrovan), (17.4.2006 19:19)
• Skini dušo lipstick, ja po cijelu godinu jedini izgledam kao na Uskrs! - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 23:40)
• Dragi čitatelju, koji si po prvi puta na ovim stranama, eto, ovako to izgleda u vječnoj borbi spolova: mada je Nikolina svom šarmu pridodala ovaj dugi, prigušeni 'osmeh', Nemanja naprosto nije mogao previdjedi sretnu podudarnost vremena radnje(uskršnji blagdani), mjesta radnje (pisanice, jaja) i lokalnoga kolorita (moulen rouge! Možda će u ozračju uskršnjih blagdana cijela ova nježna scena puna pritajene erotike nekome učiniti odviše smionom, ali, zašto ne upravo sada i ovdje ljubiti bližnjega svoga!? Nikolina, zlato, a gdje je zeko? - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 23:51)
• Jedino osmijeh? Nikolina, ljubavi, prebaci vestu preko glave, da se ne prehladiš! - LOL (Neregistrovan), (18.4.2006 00:04)
• zeko vec dugo izbiva:) - Nikolina (Neregistrovan), (18.4.2006 00:29)
• ne znam za taj komentar o karamarku i pavicu, izgleda da je bio u zadnjoj seriji koju prije hitre akcije odblogiranja nisam sejvao, ako cu iskreno i ne zanima me da bih popizdio zbog toga propusta, ali vidim da me nesto jebete s tim, teorije zavjere i slicna sranja. ako ga slucajno imas, pusti ga tu dolje, razmotaj ga kao tepih, da vidimo napokon u cemu je cijela frka, a ocito je cim se na tzombixa pozivas - Knjizevni terorist, (18.4.2006 14:05)
• ni ja se ne sjecam komentara s pavicem - Nikolina (Neregistrovan), (18.4.2006 17:57)
• Nema veze, pluskvamperfekt! Predug komentar, nemam ga sejvanog, a nije toliko važan da bih ponavljao cijeli izvod: uostalom, imaš kod Peratovića na 45 lines svo o odnosu Karamarka i Pavića. Ja sam tu relaciju spominjao samo kao ilustraciju nakaradnosti našega sustava u kojemu je moguće cijeli potencijal POA-e staviti u partikularne svrhe i interese jedne grupe ljudi ili čak jednog jednog čovjeka. Kako se na tvojoj stranici stalno iznova iz moga pera tračalo Pavića, ja sam samo primjetio da Karamarko i on odavno znaju tko smo; ipak, Zombix mi tvrdi da to baš i nije tako lako izvedivo. Zadovoljan? Nikolina, ljubavi, pa ti imaš svoj blog? Kako se zove blog? NIKOLI NA ili nešto jednako šeretski? Ja ću također otvoriti blog, ali ovaj put neću koristiti svoje oprobane nadimke, nego bih rado servisirao VIJESTI ZA GLUPE. Naime, u svjetlu gornje opaske o dva najgluplja naroda u Europi, mislim da je takav blog nasušna potreba. Bavio bi se tumačenjem svih onih vijesti koje se pojavljuju u medijima: Russel je govorio da bi u školama valjalo podučavati vještinu kritičkog čitanja novina, čitanja novina s nepovjerenjm - Nikolina, mislim da bi mi ti u ostvarenju ovog vrtoglavoga nauma nesebično mogla pomoći! - Nemanja (Neregistrovan), (18.4.2006 20:46)



Uskrsnuce Knjizevnog terorista, ili: u grobu je lipo, al u paklu je ekipa
Dobro, nakon male pauze u kojoj je doslo do poremecaja s blogom iz pomalo bizarnih razloga pa je stvar morala biti premjestena na ovu adresu, nastavio bih s temom. za nove citatelje jedan mali rezime. ovaj blog se bavi raznim devijacijama i prividima hrvatske knjizevnosti, a ovdje je potrazio gostoprimstvo nakon nemilih dogadjaja koji ce biti ispricani nesto nize. zadnjih dana rasprava se koncentrirala najprije na lik miljenka jergovica, kako ga je opisao drazen katunaric najmocnijeg i najutjecajnijeg pisca u susjednoj hrvatskoj, a potom na njegovo djelo. povod je bio jergovicev tekst o michelu houellebecqu odnosno o houellebecqovom hrvatskom izdavacu katunaricu. potonji je u jutarnjem listu odgovorio na napad, a potom je uslijedio jergovicev brutalni odgovor, koji mozete procitati ovdje. sve to posluzilo je kao okidac za veliku rapravu o prozimanju medija, ideologija i knjizevnosti na izdvojenom primjeru miljenka jergovica, a nedugo prije zatvaranja bloga rasprava je zaokrenula prema literarnim tekstovima jergovicevim, s jasnim ciljem da se zakljucak prve rasprave dokaze i u osnovnom mediju knjizevnosti. pretpostavka je da se piscev svjetonazor moze iscitati i iz knjizevnih tekstova, sto se cini kao razumljiva stvar, ali nije bas ni lako niti uvijek dokaziva. no blog je, kazem, morao biti ukinut. s obzirom da neke zanima sto se stvarno dogodilo, red je i da to ispricam. kad ste zatekli prazan grob, nije to bilo ni zbog akcije svevisnjeg darijusa ni rezultat neke mracne zavjere rimljana, nego posljedica moje gluposti. u cetvrtak ujutro sam se odlogirao s mreze ne zatvorisi, idiot, stranicu terorista, pa sam pod pritiskom punih crijeva otisao na stanovito mjesto. vrativsi se zatekao sam svog vrlog brata kako sjedi za kompjutorom i cita, srecom neki dio sa sredine bloga koji je toga trenutka bio na ekranu pa nije vidio inace potpuno nedvosmislen opis bloga, sto bi zacementiralo nase odnose u obostranu mrznju vjerojatno do kraja zivota. izbjegao sam katastrofu za milimetar. takodjer, kako sam se usrao znatno vise nego koju minutu prije, potjerao sam ga uz gomilu lazi i jednostavno, ne zeleci dalje riskirati, isti cas maknuo cijelu stvar s neta. za neupucene, moj brat je jedan tast i bezvezan tip koji bi htio biti pisac ali mu to bas i nece uspjeti, a nekoliko puta bio je predmet rasprave na ovom blogu. sad, on se bas ne sluzi internetom osim za pisanje mejlova, ali taj put kad je zatekao otvorenog knjizevnog terorista, za koji ne zna da ga pisem, poceo je pametovati nesto o blogovima, sto je ucvrstilo moju odluku o povlacenju. njegov frend dario rukavina, prica mi on, takodjer ima blog. ma nemoj me jebat, kazem ja njemu. buraz se naravno nije mogao sjetiti adrese ali je rekao da ce mi je javiti. naravno, radi se o dobro poznatoj stranici porto.blog.hr, ali morao sam glumiti da nemam pojma, samo da ga se sto prije rijesim. ekspresno sam dakle pobrisao sve, sto nije velika steta jer stare postove mozete naci u cacheima pretrazivaca, otvorio novi blog ovdje da komentatori i dalje udobno mogu koristiti c, c, dj, dz, z i s, a na mojblog.co.yu domenu stavio restricted access pa nek mi brat do mile volje sad surfa po blogovima trazeci darija rukavinu, a ja cu do mile volje dalje piciti na radost okupljenih. za kraj privatna poruka nemanji, jednom od najagilnijih diskutanata. stari, mada ce ti novo sastajaliste izazvati niz gastroenteroloskih problema, napominjem da ce se tvoji dolasci odvijati pod specijalnom zastitom ujedinjenih naroda, kao i dosad pod okriljem noci, te da ti kao zasticenom svjedoku garantiram tajnost identiteta. tvoj nick napokon ce dobiti svoj puni prakticni smisao, gledaj to sa te, vedrije strane. ako se sjecas, a mogao bi, s obzirom na sirinu tvoga debla i pretpostavljeni broj godova, polemika oko danila kisa, kako se barem da zakljuciti po krivokapicevoj knjizi, glavnim dijelom vodila se u zagrebu. uz nuznu ogradu da jergovic ipak nije kis, iako je mozda kisni covjek.
Objavio knjizevni terorist u 15.4.2006 19:44 | 10 komentara

• .to nije u redu sto si ukinuo onaj blog, ne treba bjezati, isusekkkkk, pa kam bi svi dosli da bezimo tak nicime izazvani, pa napravil si velku stvar, no dobro, ja bih tamo imala nekih principijelnih zamjerki ali ovako? kak da se pise na suho..:-) - cveba (Neregistrovan), (15.4.2006 21:02)
• pricekaj, ciklus ce se zaokruziti. takodjer razmisljam da najzanimljivije dijelove zadnje rasprave o jergovicu i analize glorie in excelsis iskopiram ovamo, steta je da se zaborave. inace dio zadnjeg posta i velik dio rasprave netko je prenio u komentarima ispod jergovicevog odgovora katunaricu u jutarnjem prije tjedan dana, ima link gore u postu - Knjizevni terorist, (15.4.2006 21:46)
• ..cekam ciklus, ovo sve po novinama smo davno procitali, mene zanima jel se bude mali javil ili ne bu, kaj ne ? - Posetilac (Neregistrovan), (15.4.2006 22:34)
• prijatelju, de si? - Nemanja (Neregistrovan), (16.4.2006 01:10)
• ma da si ti meni ziv i zdrav! vec me oprala apstinencijska kriza, znas. ovo s bratom ne vjerujem. ugasio grandioznog knjizevnog egzorcistu zbog brata? hm. al ajde nek ti bude. idemo dalje. - manistra (Neregistrovan), (16.4.2006 01:43)
• manistro, malo si me precijenila. grandiozno i to. ipak mi je vazniji mir u kuci i u buducnosti od mog nocnog hobija. a znas, ono sto je tebi veleno ovdje, to su svi ovi sudionici i gosti, ja samo zavrtim bubanj, ko ono djevojce na tv bingu. - knjizevni terorist, (16.4.2006 02:19)
• jebo te jergovic, zar nemas pametnijeg posla? - zli_podstanar, (16.4.2006 02:41)
• ..i sad bi ti vrtil puce na bingu, gor pa dol, haaa? ma kaj ne velis, nego reci ti nama ima li kaj novega ili nema, kod mene je proljece. - Posetilac (Neregistrovan), (16.4.2006 21:25)
• Detaljnije mi opiši kako do starih komentara i postova. Ja pa ja. (Inače, ovo je sasvim cool: mislim, ogovarati Jergovića i supripadajuću ideologiju po Beogradu! Opaska ti je o Kišu i kišnom čovjeku za blogove! - Nemanja (Neregistrovan), (17.4.2006 01:14)
• • ja sam nekako nova ovdje, totalni blogerski outsajder, ali zato knjizevni insajder, barem sto se interesa tice, pa smatram da mogu reci rijec dvije o ovoj teni koju eto ovdje duze vrijeme samo pratim. jergovica iz nepoznatog razloga osjeca da o svakoj stvari mora imati neko misljenje koje opet ima strasnu potrebu podijeliti sa svekolikim pucanstvom. a misljenja su uglavnom sve samo ne racio, vec dolaze kao produkt nekih mracnih emocija (mrznje, jala, frustriranoosti, egoizma)...naravno da zato i izazivaju svoj odraz, odnosno tko se maca laca od maca i pogiba. medjutim ja sam jos uvijek (vjerojatno zivim u pogrsnom vremenu) bas za taj mac iliti neko vitestvo (koliko znam katunaric i jest nositelj tog odlicja). zato uistinu mislim da (ovo je jos uvijek osvrt na prevladavajuce jucerasnje misljenje da je katunaric bio preblag, odnosno nedovoljno vulgaran) da udarci ispod neke odredjene zone nisu neophodni. uostalom zar nije najljepse "ispreskakati" nekoga na fin nacin. jergovicu nedostaje kako je u svojoj polemici s njim jos i zima primijetio humora, a bez zrnca humora nema dobre polemike. osim ako netko, uvrede i prostakluke ne smatra smijesnima. ja ne. zato mi je na primjer duhovita ona katunariceva opservacija o tome kako dok pljuje druge intelektualce, jergovoc pozira u lotus poziciji okruzen vlastitim knjigama. no sve ovo je vise komentar na one prethodne debate o jergovic moneti. ovom zadnjem postu mogu pridodati samo to da su polemike ipak svojevrsni dvoboji, dobro mozda ne bas uvijek casni i viteski, ali su prozvani i izazvani u vecini slucajeva sposobni sami se braniti... katunaric to po mom sudu definitivno jest. no akumulacijom ovakvih individualnih dvoboja (zima-jrgovic, katunaric-jergovic, pa i ovih blogovskih debata), stvara se jedna nova klima i ozracje u kojoj je jasnije da takva misljenja nisu izolirani slucajevi i mozda tom svekolikom pucanstvu uskoro postane jasno da se ne treba bojati reci da je kralj gol (zuska1 05.04.2006. 14:07) • Jergović ovo, Jergović ono. Jergović vs. Ovaj, Jergović vs. Onaj. Pa jebo li ga Jergović da ga jebo... (leb 05.04.2006. 14:57) • IMAM NOVU DEFINICIJU BLOGA: BLOG JE UGLAVNOM (ČAST IZNIMKAMA) BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA VEĆINSKE OPĆE PROSJEČNOSTI. (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 19:01) • Konačno netko normalan: evo, Nikolina nam je pokazala kako se na blogu valja predstaviti: Nikolina, prof., 27, glupača. Pa sad, tko voli... (Jergos 05.04.2006. 20:32) • @Zuska1: Draga moj Zuska! Jesi li ti napisala slijedeće rečenice: "...ali zato knjizevni insajder, barem sto se interesa tice, pa smatram da mogu reci rijec dvije o ovoj teni koju eto ovdje duze vrijeme samo pratim. jergovica iz nepoznatog razloga osjeca da o svakoj stvari mora imati neko misljenje koje opet ima strasnu potrebu podijeliti sa svekolikim pucanstvom. a misljenja su uglavnom sve samo ne racio, vec dolaze kao produkt nekih mracnih emocija (mrznje, jala, frustriranoosti, egoizma)..."? TI SI DAKLE KNJIŽEVNI INSIDER? Jebiga, sve je ovo zaista beznadežno i potpuno besmisleno. Kakva kurčeva zemlja! Pa ovdje su svi ili idioti ili nepismeni! Na blogu koji se bavi književnošću, na blogu koji biva citiran u najznačajnijoj književnoj, pa i kulturnoj polemici zemlje, na tom blogu dakle osim Zrinke P. nema ama baš nikoga tko je elementarno pismen, a gotovo su svi sugovornici stariji od 20 godina i deklariraju se kao pasionirani ljubitelji književnosti! U tri pičke materine i takva zemlja, i takav obrazovni sustav, i takva književnost! Prije stotinjak godina svaki bi seoski kružok okupljao pismenije i obrazovanije sugovornike - kako vas nije sram tjednima nagvaždati o književnosti, a svi ste do jednoga nepismeni!? Budale! (Zuska2 05.04.2006. 20:45) • Zuska, potpuno se slažem s tobom i odgovaram onom gore Jergosu: to što si upotrijebio u postu nazvavši me glupačom zove se jednostavno argumentum ad hominem ili argumentum ad baculum. Ni jednom jedinom riječju nisi osporio moju definiciju bloga. DAKLE, U ČEMU JE POGREŠNA MOJA DEFINICIJA BLOGA - AKO JE POGREŠNA?! (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 21:11) • Bilo je bolje dok te K. nije spomenuo u Jutarnjem. @Nikolina, prof- jadna ne bila šta će osporit. definicija je glupa i ne znači ništa i nema veze s postom. ...a i leb je po malo u pravu (ena.z 05.04.2006. 21:56) • @Ena: Ma srce moje, ljubim te u čelo! Sjajno! Ipak, iako si ti sve kazala, moram našoj analitički raspoloženoj profesorici odgovoriti kako zahtjeva. Dakle, Nikolina, ja te hvalim a ti se ljutiš: ja mislim da bi zaista svi trebali slijediti tvoj primjer i u jednoj se rečenici predstaviti: Nikolina, situirana, 27-90-40 (godine, IQ, temperatura)....Glede definicije, dopusti ponajprije uvod: Jedan od najljepših stihova hrvatske estrade onaj je u kojem se veli: Čini mi se da bi i ja dao pola života svog! Pazi jebača: koliko je on ziherunga postavio! Nije on siguran - a ne, njemu se čini da bi dao pola života! Onda, veli on, da bi i ja..! O jebote, neš ti frajera: i on! A mi smo baš mislili njegov bubnjar, ukurac! I onda ide punch-line: dao pola života svog! Ne cijeli, a ne, nije frajer blesav: njemu se ČINI da bi i ON dao POLA život svog! E, vidiš, Nikolina, tako ti je i s tvojom definicijom (usput buti kazano argumentum ad hominem i ad baculum samo su u tvom specifičnom slučaju jedno te isto: ti si zaista tvrda k'o bukova batina!): ona kaže: BLOG JE UGLAVNOM (ČAST IZNIMKAMA) BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA VEĆINSKE OPĆE PROSJEČNOSTI. Dakle, već na početku "definicije" ti kažeš da je blog uglavnom...E, jebiga, ili blog nešto jest, ili on to nije: kako može biti da je blog uglavnom nešto, a opet, u drugim slučajevima blog to što uglavnom jest nije!? Kad blog to što jest nije? Onda kada je riječ o iznimkama, a njima svaka čast (to je valjda moralna dimenzija definicije, što je značajan doprinos povijesti logike). Što iznimke čini iznimkama? E, to ćemo vidjeti tek na kraju definicije: blog je dakle uglavnom brza tehnika izmjenjivanja! Iako to zaista ništa ne znači, a i da znači svi bi se tome smijali, pogledajmo što nam to pokušavaš priopćiti: blog je brza tehnika izmjenjivanja! Zašto je blog tehnika? Kakva tehnika - retorička? Retorika, iako sam jest tehne, umijeće, ne poznaje nikakve 'tehnike', vjeruj mi, jer ja poznajem retoriku. No, kako to da je blog, kao svojevrsan dnevnički zapis, nekakva brza tehnika? Dakle, postoje i spore tehnike! Kakve su sad to? Možda nam ostatak definicije pomogne u silesiji nedoumica: blog, koji je uglavnom brza tehnika izmjenjivanja tehnika je brzog izmjenjivanja većinske opće prosječnosti! Ako je nešto opće onda nije većinsko: opće ne postaje općim tako da svih jedanaest igrača nogometa odluči jednoglasno tko će pucati penal: takva odluka, iako je izraz volje svih, nije izraz opće volje! Ako 8 od 11 odluči da će to biti Ronaldinho, to je većinska odluka! No, opća volja (volonte general) nešto je sasvim različito od volje većine. Opća volje iskazuje javni interes, dok 'volja svih' iskazuje sumu partikularnih volja, privatnih interesa. U svakom slučaju, gospođo profesorice, sintagma 'većinske opće' je drveno željezo, pa čak i kad je riječ o prosječnosti. Konačno, ako se htjelo kazati da se na blogovima brzo izmjenjuju sasvim prosječni postovi i komentari, tj. da su raspravljaći uglavnom mediokriteti, čemu sumanuta i gotovo nemušta opaska o brzim tehnikama izmjenjivanja mišljenja tih prosječnjaka? Konačno, kazati da su ljudi koji sudjeluju na raprava blogera ili su sami autori blogova prosječnjaci, ne znači kazati ama baš ništa o blogu, a nekmoli da bi to bila definicija bloga. Mogao bih tako navarno do imendana, no prestat ću: razlog zbog kojega sam te tako duhovito (učinivši od tvoje opaske oglas u slomljenim srcima 'Modre laste') nazvao glupačom samo je jedan - da ovakvu pizdariju napiše desetgodišnje dijete, još bih se ozbiljno razgovarali, ali, kad takvo što napiše netko tko nam djecu školuje, e, onda je to već opasno! Molio bih te da u školi, ako si zaista profesorica, djeci ne pričaš takve pizdarije! Ili, ako kaniš, napiši u kojoj školi radiš pa da obavjestimo direktora o tvojim vanškolskim aktivnostima! Za sve ostalo, javi se Eni, jadna debila! I nemaj drugih Blogova osim mene! Jel' ti barem to logično? (Kekec 05.04.2006. 23:21) • DRUGAR, IDEMO POSLUŠATI LEBCA PA DA PROMJENIMO TEMU, KAD VEĆ NE MOŽEMO SVIJET. Evo, ja ću predložiti jednu, o kojoj, čini mi se, nitko nikada nije kazao niti riječi: hrvatka književnost 20. stoljeća pokazuje nevjerojatan disbalans: mi imamo naprosto briljantne pjesnike i neosporno drugorazredne prozaike! Znam da je teza bombastična, znam da je na prvi pogled diskutabilna (jer, svi će odmah kazati da je glavnina naše poezije anakronizam), ali, idemo nabrajati! Recimo, od Drugog svjetskog rata naovamo, dajte vi meni svi zajedno nabrojite pet velikih hrvatskih romana! Što mislim pod tim velikih? Ha, sigurno ne mislim na 'Šteficu Cvek..' i 'Pse u trgovištu'; ne mislim ni na 'Luku' ili 'Kurlane'; jednostavno mislim na velika djela kakvih u našem susjedstvu, recimo kod Srba, ne nedostaje: od 'Hazarskog rečnika' ili 'Kapoa' pa do 'Kako upokojiti vampira' ili 'Grobnice za Borisa D.'. Istovremeno, iako svi o tome šute, tih se istih godina u ovoj maloj zemljici pisala velika poezija recimo jednog Slamniga ili Šoljana, ili, da odmah ugrizemo za srce FAK-ovce, briljantoga Mihalića, Što o tome mislite, dragi moji brzo tehnički izmjenjivi, čast iznimnka, prosječno opće većinski druzji!? (Agent Provocateur 05.04.2006. 23:36) • U HRVATSKOJ DANAS NEMA NI JEDNOG ŽIVUĆEG KNJIŽEVNIKA. točka. (slaverina nacionale 05.04.2006. 23:41) • OK, Kekec! Priznajem, upotrijebila sam ''razlivenu'', poetsko-filozofsku 'definiciju' bloga, kako bi je skužili čak i oni o kojim je kratko izvijestio Zuska 2. Evo konačne definicije bloga, gdje se pod pridjevom ''brza'' misli na tehnologiju Interneta bez obzira na osobnu sporost vođenja, sastavljanja dnevničkog bloga, a ono ''uglavnom'' zbog toga jer eto svaka definicija, osobito u teriji determiniranog kaosa ''podnosi'' iznimke itd. DAKLE, EVO DEFINICIJE BLOGA: BLOG JE UGLAVNOM BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA PROSJEČNOSTI. Laku noć, prosječni dječaci i djevojčice! Ne brinite, ja sam samo malo svrnula, nema puno ovakvih kao ja pa ne morate brinuti. Posvetite se i dalje svojoj prosječnosti i upropaštavnju jednog jedinog literarnog talenta na blogu (Zrinka). Zrinka će biti možda mrvicu bolja od Rujane Jeger ili Zorana Ferića, ali zar je to utjeha. Onaj Bamby, koji je netragom nestao, predložio je da pročitate barem Rio bar Ivane Sajko. Ili vam je 130 stranica previše? Kako da vam onda predložim jednu lijepu knjigu od 400 ili 500 stranica? Ova mala iskrica oko definicije bloga pokazala je da vam čak ni kratke forme (aforizmi, definicije itd.) ne idu. Kako biste se nosili sa 600 ili 700 stranica, a da to nije imbecilni Harry Potter? (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 23:46) • Agent, ma ima i proze iako je poezija generalno bolja, ali ne ona koju si ti nabrojao. Evo, ja mala, ali predlažem popis pet velikih romana od II. rata naovamo: 1) KIKLOP, 2) MIRISI, ZLATO I TAMJAN, 3) ZASTAVE, 4) CLOWN i 5) FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA. Ako ne znaš imena autora, slobodno me pitaj - ja sam, eto, nažalost, profesorica. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 01:15) • Sviđa mi se Nikolina kako rezoniraš, jako me zanimaš, volio bih te upoznati. (Janko (42), šofer 06.04.2006. 02:28) • Čuj, Janko, ja u postu uopće nisam nešto puno rezonirala, ja sam samo nabrojala 5 velikih hrvatskih romana odgovarajući na Agentov post. Izgleda da si ti doista po zanimanju šofer, a to 'rezoniranje' temeljim na tome što uopće nisi komentirao moj popis 5 velikih romana, što pak znači da te veliki romani ne zanimaju. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 02:54) • Netko tko mene ne proglašava najvećim talentom bloggerske nacije odista nema prava nazivati se profeserom, barem ne profesorom književnosti. No, ne sjećam se kad je ijedan profesor ubo pravi talent. Zato profesori i jesu profesori. Ako se ovdje komentarima zatire Zrinkin talent (što baš i nisam primijetio), profesori zatiru talent mladih. Ne rijetkih mladih, nego svih mladih. I mogu se profesori izvlačiti da je takav nastavni program ministarstva ili na ostale pizdarije, ali svejedno će teško sprati ljagu sa svoje profesije. I na kraju, svatko tko ima potrebu svom imenu dodati prof. znači da se više oslanja na svoju titulu, nego na svoju pamet. Profesore jedem za doručak... A Zrinkin talent su prepoznali oni koji su ga trebali prepoznati. (leb 06.04.2006. 08:29) • PRIJEDLOG ZA TERORISTA: više nam je moj imenjak na uši izašao, daj ajmo malo promijenit temu. evo, čitam ja jučer po prvi put priče izabrane u Večernjakovom natječaju; osim 2-3 koje su zanimljive i pismene, ostalo je totalna sramota. pa da je to nekakav naš značajni natječaj za priču?! pročitaj samo ovu zadnju, na primjer. prejadno. (miljenko 06.04.2006. 09:32) • Gospon Miljenko, očito niste upoznati s kriterijima po kojima priče upadaju u večernjakov natječaj? Radi se o sljedećem: Ako žiri uspije pročitati priču do kraja, ta priča ne valja. Ako je ne uspiju pročitati do kraja, objave je. Bilo bi jako lijepo da se kaže koja o tom natječaju. A možemo pričati i o nekim drugim natječajima poput ekran-priča ili onog hvalevrijednog pokušaja Novog varaždinca koji je propao. (leb 06.04.2006. 09:41) • ne vem, ja sam vidio neka meni zanimljiva imena, čak i poznata, koja nisu objavili, ne znam doduše kakve su priče, ali nešto mi govori da jako teško mogu biti lošije od objavljenih... jer je, osim par časnih iznimki, ono objavljeno totalno zastarjelo ili šarlatanski ili nezanimljivo i riječju-nepismeno... baš sam se grdo iznenadio. za ekran priča ne znam, ipak su mi te priče bolje, bar imaju neke veze sa životom i svijetom. ma pročitaj ovu zadnju, pa to je sramota objavljivat... oprosti teroristo, mi forum otvorili... (miljenko 06.04.2006. 10:15) • Hej, pederi, a da se vratimo temi. Nikolina je ispisala svoj popis 5 najvećih romana poslijeratne hrv. književnosti, a vi raspravljate i marginalijama, nabijem vam kurac u pičku mrtvog orgazma mrtve mame! Vi pričate o pričama u Večernjaku, u prostoru zaostale 19. stoljetne književnosti, a profesorica Nikolina vam podastire fantastičnu temu za književnu raspravu. Kad vas vidim nabit ću vas na kurčinu na Trgu bana Jelačića ispod repa. Pa zar stvarno moram psovati da se vi prosječni idioti malo uozbiljite, jebem vam mater na oltaru neke domovine u ruiniranu pičku punu blasfemije i seksualnog prosvjetiteljstva!! (Mali ptičar 06.04.2006. 11:59) • Nikolina, agent ili šofer dođe ti na isto. Zar misliš da je agent obrazovaniji i bolji od šofera? (Ubit će nas Terorist) (ena.z 06.04.2006. 12:08) • po popisu romana vidi se da je rob lektire, da ne bi sad o lektiri pričao... i ko si ti ispodprosječni drkadžijo da nam propisuješ o čemu ćemo pisati. mali ptičar, mali seronja. baš kao i onaj "veliki". (miljenko 06.04.2006. 12:12) • Mali pticaru, ma koja profesorica? Imam definiciju profesorica: profesorice su dosadna tehnika za uspostavu prosjecnosti! Profesorice su direktni krivac za opcu nepismenost nacije. Jedna usrana profesorica od 27 je zadnja koja bi nam tu trebala palamuditi o knjizevnosti. Zbog takvih mladi i otvaraju usrane blogove. Da nije bila mrkla streberica, bila bi knjizevnica. Ovako,,, Profesorica jebo je ruzni Valent! Ma pogledaj samo koga je stavila u top 5 - FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA od Valenta. Pa to nije proslo ni kod Jagne Pogancik kod koje inace sve prolazi. Profesorica nije meritorna. Profesorica je u kurcu. I ti si u kurcu. Razgovarajmo mi radije o natjecaju Vecernjeg i Ekran pricama. (Krade Jadak 06.04.2006. 12:16) • Da ... Večernji list....Izabrane priče na natječaju Večernjeg lista su dobar pokazatelj mentalnog i moralnog sklopa ljudi u žiriju. Recimo priča "Pljuškin iz Smrdelja" ( nekog nikogovića Josipa Laća), predstavlja ogledni primjerak širenja rasne netrpeljivosti i mržnje. Normalne ljude bi ovakva bljuvotina trebala uplašiti i zgroziti, jer kroz ovo sranje progovara zlo. Žiri je pak našao ovu priču inspirirajućom i objavio je. Pitam se kako su izgledale priče o Židovima u drugom svjetskom ratu ? (Levi 06.04.2006. 12:20) • Čuj, Nikolina, kad već čovjek s tobom ne može uljuđeno i pristojeno, evo, obratit ću ti se onako kako već bagra tvoga kova jedino razumije: Stara moja, osavi ti lijepo pravo ime i prezime na blogu.hr i ja ti jamčim da ću od Ministarstva obrazovanja nadolje podastrijeti tvoje tekstove na ovome blogu kao dokaz a)tvoje nepismenosti, b)posvemašnjeg nereda u tvojoj glavi i c)tvoje neurotiziranosti! In summa: zbog svega toga tebi bi žurno valjalo zabraniti predati djeci! Nemoj molim te više posizati za definicijama poput gornjeg idiotizma koji, vjeruj, zaista nikome ništa ne znači ne zato jer bi za nas bio uvredljiv, već naprosto stoga jer ti tvrdiš da je žaba zeleno što lopoč! Naime, preformuliravši definiciju u tvrdnju daje BLOG UGLAVNOM BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA PROSJEČNOST, ti i dalje pokazuješ da ne razumiješ bit prigovora! Kako osobe poput tebe uspiju završiti fakultet pa dospiju i do školskih razloga, zaista je nevjerojatno! (Iako je uopće zapravo ne vjerujem da ti ikome išta predaješ, osim što si jednom predal štafetu, no i to krivoj osobi, pa te se otac, inače krasan čovjek , sedam dana sramio ne razgovarajući s gospođom majkom) Tvoja nabrajanja knjiga nadasve su bezvezna i očito je da se temelje na izborima poput 'Večernjakovog'. Ali, ako već tako hoćeš igrati, hajde ti nama odgovori na pitanje koje tete učiteljice postavljeju djeci već u osnovnoj školi: Molim te, Nikolina, (bože, tko ti je dao takvo ime? nemoguće je nekoga osloviti s Nikolina i postaviti mu normalno pitanje, naime!) odgovori ti meni tko je protagonist Marinkovićeva romana 'Kiklop'? Imaš vremena do dnevnika: raspitaj se u razredu, pitaj školskog pedagoga, možeš pitat i poštare, ni'ko odat neće... (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:23) • Samo da objasnim, Maloga ptičara tako zovu nakon što su on i Ptičar otišli do toaleta. Bog, Lima, nemoj tol'ko psovati, ne pomaže! Inače, pet velikih romana hrvatske književnosti nije moguće nabrojati jer ih napraosto nema. Nemojte me molim vas zajebavati s 'Mirisima, zlatom i tamjanom' - ta, nitko vam nije uperio Eru u glavu! Hoću kazati, slobodno ljudi razmislite o toj listi, bez ikakve nacionalne prisile! Jebiga, Finci nemaju dobru vaterpolo repku, iako je silna voda oko njih, pa nekako ljudi žive! Zakaj bi mi imali i vatrene i zlatene rukometaše i Janicu i veliku romanesknu tradiciju!? Usput, tek, onaj tko ne vidi, ne shvaća, ne razumije i ne zna da je Ivan Slamnig velik pjesnik, onaj koji veličinu pjesništva ne prepoznaje kod Šoljana, onaj koji to ne ustvrdi čitajući Mihalića, bolje da čita Nstyle! A kaj je Vrt crnih jabuka ili Mačak u čizmama nego briljanta poezija! No, nastavljam i dalje: naprosto je genijalan stari eterični isfahanski Sever! To je već dakle poker. Da vidim vas, junaci, kojih je to pet romana ranga 'Hazarski rečnik'? (Inače, čuo sam da se Pavića smatra pirotehnikom; no, ajmo, gdje je taj vatromet u Hrvata: stari mačak Fritz, biciklisimus Marinković...i? (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:34) • @Miljenko, kad se tata vrati s posla, pa ruča, pa malo prilegne, pa pred vijesti ustane, hodi ti lijepo do tatice da ti malo nadojebe mozga. Vidiš i sam da se s ovim malim ne snalaziš u svijetu. 'Da sad ne bi i o lektiri pričao'!? Kakav šuft! A, uostalom, imaš ti pravo! Sve je to za tebe lektira, to se mora do kraja polugodišta pročitati jebo-te-bog, i samo ova usrana tehnologija omogućuje da imbecili poput tebe raspravljaju o uzroku svojih nervoza i izvora agresije na način na koji BBB raspravljaju o Torcidi. Miljenko, daj ti nama guzoglavi reci a što to tebe dragi nuka i sili da govoriš o književnosti kad je sve to za tebe omrznuta školska lektira? Zapravo, nemoj ti odgovarati; pitaj tatu. (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:43) • @ Ena, jebiga, ja te pohvalim, iskreno se nasmijem tvojoj opasci (jadna ne bila šta će osporit!) a ti me ne prepozna! @ Nikolina, šofer Janko nije završio rečenicu kad je kazao da mu se sviđa kako rezoniraš. Kraj ide ovako: Volio bih te upoznati; s Miljenkom. @ Društvo, koji vam je, pa kaj je tako teško na blogu koji u 'Jutarnjem' citira Katunarić, na blogu koji se zove 'Književni terorist', na blogu koji pohode prva undergrunt pera rvacke noch-nich-literature, zar je dakle na tom i takvom blogu nemoguće nabrojati pet dobrih, solidnih romana nacionalne književnosti 20.stoljeća!? Ja pak nastavljam postajući nedostižan: Nikola Šop! To je već petarda a vi niste ni krenuli! (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:51) • Pridružujem se tvom nizu i opet se ponavljam - Gnjilota prašine... (nabijemtenakurac 06.04.2006. 14:06) • Ma prepoznala sam te Nemanjo i kao agenta i šofera, mislila sam da je to jasno, zato i nisam mogla odoliti da joj napišem. (ena.z 06.04.2006. 14:13) • @Ljubavi, šofer je, nadaleko je poznato, ovaj put bio dobar k'o Lebac! Leba je nemoguće falsificirati: ta rutina kojom on osvaja neudane mlade intelektualke naprosto je nanaučiva, urođena! @ Nikolina, zlato, zamisli da te Janko, negdje u lipnju, u razbludno vrijeme čaja rekao bii Mihalić, položi na vrelu haubu svoje 'Lade', još dok motor radiiii! Pa da uporabi BRZU TEHNIKU IZMJENJIVANJA! Ej, stara, šest ti Glumičića ne bi skinulo osmjeh s lica sve tamo do Božića! Šetala bi ti gradom s mirisom motornoga ulja u kosi lelujajući kao Crna kraljica Medvedgradom! Nešto si mi se ti strašno pokondirila, otkako si došla u veliki grad i završila Pedagoški; kažeš: "Izgleda da si ti doista po zanimanju šofer, a to 'rezoniranje' temeljim na tome što uopće nisi komentirao moj popis 5 velikih romana." Ma nemoj, drugarica je poštena inteligencija i nju ne zanima radnička klasa, jeli, jer drugarica je nabrojala pet velikih romana klasika knjiiževnosti našega naroda i voljenih narodnosti, pa rezoniranje temelji na saznanju da taj popis Janko, šoferčina jedna brezobrazna, nije obadavo za suhu šljivu! U, jebote, što si ti neka fina gospođa pa znaš iz rukava istresti i pet romana i njihove autore sve naizust i brzom tehnikom izmjenjivanja! Što vas sve ne uče u tim visokim školama, majku im banditsku! A kad je trebalo narodne neprijatelje po šumama gonjat, onda smo vam bili dobri, a? Sad ti šofer ne paše, sad bi ti intelektualca po mogućnosti egzistencijalističkoga smjera s pripadajućom lulom u usima, jebo te on sušičavi takav da te jebo kad bi mog'o! Šta bi ti falilo malo više sa šoferima pit na zraku, našu domaću, prepečenu, banijsku, pa da ti se vrati rumenilo u obraze i da ti malo, nako, poprsje zabridi, znaš...Joj, Nikolina, jabuko, sad si i mene zainteresirala, bogami! Što ja volim seljančice što se u gradu profine nakon što prođu ovaj fakultetski fajn-tjuning, e ja ne znam imal' štagod boljeg! Samo, ne znam jel' ti voliš onako malo grublje, razumiš, tok drtis tu i tamo tu mi, i šta veći ide? Vidim, ženskinja si na svom mjestu, emancipovana, 27, profesorka - joj, jel' bi mi se mogla jednom tako obuć u one naočale pa uzet nekaki ljeskov prutić pa da prođemo palatalizaciju i jotovanje, makar više nikad s oproštenjem pičke ne vidio! - pa ako može da se nađemo, pred kinom Europa, sutra, u 16,18 i 20, je ću biti u teget-pantlonama i šuškavcu, nenapadno izbočenom s leve strane, luger mi je uvek na srcu, razumeš, to mi je još od rata, pa posle može da odemo na igranku ili de već drugarice biraju! Veoma se raduje mogućnostima skorog sastanka, i umestu buketa darujem ti ovu moju pesmu: , , , , , . , . , , . (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 14:50) • Pa šta je sad ovo da neće da štampa ćirlsko pismo!' Probaću još jedared: , , , , , . , . , , . (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 14:55) • E stvarno je ovo previše! Prob'o sam da u oriđinalu štampam ovu pesmu koju mora da vam dam u prevodu na latinsko o kako sledi: S neba jarka munja seva,/ srbska garda sada peva,/ ko to ide, ko to gazi,/ srpska garda nailazi,/ korak nam ja kao grom,/ Srbija u srcu mom. /Nemoj majku tužna biti, sin ti služi u eliti,/ beretke nam boje krvi,! đe se puca tu smo prvi. Imade i poslednja kitaca, ali ona raspiruje međuinternacionalnu mržnju, pa nije reko zgodno za prvi put. (Na šiptarsku glavu mušku,/ nikad nemoj dići pušku,/ jer to može mnogo bolje....). Nadam se da vam se kao profesorki i humanisti s kraja dvadesetog veka ovaj moj uradak mnogo dopada? Vaš, (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 15:01) • E, pa stvarno, braćo Hrvati, pička mu materina to što nemožete da nabrojite pet svojih klasičnih romana, još nekako razumem, al' što nemožete da štampate moje ime u celini, to stvano ne razumem!? Nisam ja nikakav Major Zaviša Blaznavac-Či, nego, kao što je opštepoznato veđu podvižnicima i decom, ja sam Major Zaviša Blaznavac - Čigra! Čigra, jeste, Čigra, pa šta! Ostalo iz detinjstva, k'o Miroslavu Blaževiću Ćiro, jebemliga! Ajde sad, uzdravlje, živ mi ti! I, drugarka Nikolina, ako ti je mlogo neugodno za prvi put, može da povedeš i drugaricu. Za kralja i otadžbinu, tvoj (Zaviša Blaznavac-Čigra 06.04.2006. 15:14) • ČEKAJTE, LJUDI, PA SAMO MALO! STANITE, KVRAGU, PA MI ILI SANJAMO ILI JE SVIJET ZAISTA OTIŠAO U TROKURAC! Jer, naime, kaj...Nikolina, 27, profesorica, ovako odgovara nekakvom Jegosu koji je naziva glupačom:"... to što si upotrijebio u postu nazvavši me glupačom zove se jednostavno argumentum ad hominem ili argumentum ad baculum"!!! PONAVLJAM: PROBUDITE ME, halo, zasigurno sanjam! Tip veli komadu: Glupačo!, a ona će njemu: To ti je argumentum ad hominem! OVO JE NAPROSTO GENIJALNO! Neko vam veli da ste idiot, a vi odgovoriti: Čuj, stari, o.k., ali to je nekaj osobno - razgovarajmo se načelno! Zemlja koja ima ovakve mlade ljude zaista ne mora brinuti za svoju budućnost! Takve je nemoguće satrtri! Ni šakom ni lancem ni bokserom u glavu! ON NJOJ GLUPAČO, A ONA ĆE: STARI, TO TI JE ARGUMENTUM AD HOMINEM! E, jebiga, to je jedan od odnih trenutaka koji čovjek ima potrebu stalno iznova reartikulirati, strahujući da mu uvijek iznova izmiče sva punina smisla koji se epifanijki nadaje u tom jednom, jedinstvenom trenu očitovanja. Zbog takvih trenutaka sve ovo ipak ima smisla! (Jura Sikpark 06.04.2006. 15:39) • Šta ste si tako zabrijali svi, samo sam istaknula svoje skromno misljenje, a vi odmah k'o divlje hijene. Uglavnom vodite svoje monologe, a spremnost za dijalog ravna vam je nuli. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 16:15) • teroristo, molimote, riješi se ovog idiota koji se potpisuje agent, nemanja, ptičar, jura i kakosvene. naporno je. ne da se ostalima komentirati, blog ti postaje bezvezan. kužiš da zapravo on tebe teroririzira, postavlja ti mine iza svakog posta. (vjerni čitatelj 06.04.2006. 16:53) • @Vjerni čitatelju, kao što svi mi vidimo ovaj su post komentirali ena, leb, miljenko, nikolina, jadak, šofer...dakle, nije točno sa se ostalima ne da komentirati (vjeruj, sve su to različiti likovi, osim jednog nicka koji nema veze s nemanjom i njegovima). Čudno je da se ispod Nikoline, koju su, zanimljivo je to, ali ama baš svi do reda shvatili kao glupaču, odjednom potpisuješ i ti, izjednačujući ptičara i nemanju i tvrdeći da blog postaje bezvezan upravo u tjednu kad doživljava svoju punu društvenu afirmaciju! Očito je dakle da si putnik namjernik na ovome blogu - inače nikada ne bi izjednačio ptičara i nemanju - i o njemu kao i o njegovim temema nemaš pojma, pa nam jedino ostaje za zaključiti da si ti zapravo Nikolina. Uostalom, ova žestina u prvoj rečenici odaje osobnu zainteresiranost: misliš li zaist da bi ti bilo lakše da te ja nisam nazao glupačom? A što je s ostalima - ta, dobro kažeš: Što ste si tako zabrijali svi? (Usput budi kazano: Tako piše jedna profesorica!? 'Što ste si tako zabrijali svi?'!?) Spremnost na dijalog? O čemu? O brzom izmjenjivanju prosječnosti!? Nikolina, draga, pa nije moguće da tebi netko prvi puta kaže da si glupača!? Zar ti to mama nije već prije kazala? I, da, na kraju, idiot je liječnik koji te je pri porodu ošamario da zaplačeš; kad je vidio što drži u ruci, trebao te je ispustiti! (Agent P. 06.04.2006. 18:36) • PROFESORICE NIKOLINA, ŠTO JE S ODGOVOROM NA PITANJE O KIKLOPU? DAKLE, TO BAR ZNAJU I DJECA U SEDMOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE, ŠTO BISMO KAZALI: TKO JE PROTAGONIST MARINKOVIĆEVA 'KIKLOPA'? (Nemanja 06.04.2006. 18:37) • to nisam bila ja, mislim na "vjernog čitatelja". A glede razmjene prosječnosti. E pa puna mi je kapa onih koji misle da je književnost nešto rezervirano za nazovi elitu. Književnost koja nije u stanju uspostaviti kontakt sa širom publikom promašila je svoj osnovni zadatak. Oprosti Agente što nismo svi (kao ti) članovi mense, nemam nikakav kompleks zbog svoje prosječnosti, a usput budi rečeno, sa svojim učenicima imam izvanredan odnos. Možda zato što se ne držim kao da sam pobrala svu pamet svijeta, nego bez komplekasa nastupam u svojoj prosječnosti i zbunjenosti. Nadam se samo da u životu nisi naporan koliko u ovim komentarima. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 18:48) • @Nikolina, draga, sve je to u redu, ali, ti po drugi put izbjegavaš odgovor na vrlo jednostavno pitanje: Budući da si 'Kiklopa' prozvala jednim od pet najznačajnijih hrvatskih romana 20.stoljeća, ja te pitam tko je protagonist toga romana? Molim te, odgovori! Dovoljna je jedna jedina riječ! Pa nije moguće da si ti jedina osoba u ovoj zemlji koja to ne zna! (Nemanja 06.04.2006. 18:54) • Nemanja, iskreno ne razumijem što želiš. Naravno da znam tko je glavni protagonist, ali čini mi se da si mi priredio smicalicu, zato šutim. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 18:57) • Eh, kako vi, djeca sa sela, u svemu vidite izvor moguće šege! Kunem ti se da nisam priredio nikakvu smicalicu u stilu seoskih doskočica poput one legendarne: Što je bliže Brijunima, Poreč ili Pula? Pa Pula! E, moj ti kurac frula, ahahaha LOLOLOL ijujuju! Dakle, ljubavi, ne boj se, nikakvih smicalica tu nema. Ja jednostavno mislim da ti ne znaš tko je protagonist (nema glavnog protagonista, to je pleonazam, opaska MENSA) Marinkovićeva romana, i to je sve. Idemo to dovršiti: zadnji put te molim da mi odgovoriš na to pitanje! Dostajat će jedna jedina četveroslovan riječ! (Nemanja 06.04.2006. 19:11) • Mile :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:13) • Mile? Ne, nije, nego Pero! A znaš li koji Pero? (Nemanja 06.04.2006. 19:16) • onaj koji ti ga je stero :)))))) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:18) • Čuj, ti stvarno ne znaš tko je protagonist 'Kiklopa'? Ej, Nikolina....! (Nemanja 06.04.2006. 19:19) • He, Nikolina, pa to je bilo implicirano u pitanju, jebiga, ti si zaista vanserijski idiot. Ja ti velim da na Pula ne ćeš dobiti odgovor mojtikuracfrula, a ti odmah na pitanje iz dječjih smicalica tvoga kraja otpovrgneš: kojitigastero! Čak je i moj pas kompliciraniji s onim svojim sjedi, lezi. Daj, idemo, tko je protagonist 'Kiklopa', profesorice? (Nemanja 06.04.2006. 19:24) • spizdila te, idiote dosadni! (miljenko 06.04.2006. 19:25) • Gle njega, uporan i gotovo. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:25) • Nemanja, cijelo vrijeme razmišljam koji su razlozi zbog kojih si upao u taj neki čemer iz kojeg progovaraš. Možda je malo dovoljno da se iz toga izvučeš, iskreno ti to govorim. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:27) • @Miljac, rekao sam ti da zamoliš taticu da ti malo nadoštuka mozgića; kad završi, i ti ćeš dušo shvatiti što se zbiva. @Nikolina, vidiš ti što je to kretenluk: mrtva si hladna napisala nekakav svoj izbor hrvatskih romana, uvrstila si u njega 'Kiklopa', jer, tako su te naučili, a već pet, šest sati ne uspjevaš saznati tko je protagonist romana. Draga, isprintaj si ovu debatu i nosi je uvijek sa sobom u torbi. Kad te murija zaustavi, recimo u prometu, a ti pruži dokaz da si idiot. Inače, sve profesorice hrvatskoga jezika već desetljećima svoje učenike uče - s pravom ili ne - da je protagonsit Marinkovićeva 'Kiklopa' Grad. Puno to voli čovjek koji ti je otkrio najveću istinu tvoga života. Usput, barem bi mogla čestitati rođendan... (Nemanja 06.04.2006. 19:34) • Sad dakle kreću oni famozni foto-roboti i gatanje tlaka viskom. Jedini čemer koji bi mene mogao moriti u ovom našem razgovoru, bila bi zabrinutost za djete da mu kojom nesrećom ti predaješ. Kako je sasvim pouzdano da sam te nesreće pošteđen, s radošću pratim ove domete hrvatskog pedagoškog sustava! Ali, opet, dok nam je ministar znanosti mrtvozornik, nimalo čudno da su nam učiteljice nepismene. Nikolina, zar ti ne osjećaš nimalo srama? (Nemanja 06.04.2006. 19:42) • Poštovani gospodine Nemanja! Mi se na znamo. Ja sam inače Miljenkov tata. Drago mi je da smo se sada upoznali. Baš mi je mali, dok sam malo nakon ručka prilego, došo pa veli da mu je neki Nemanja kazo da bi mu trebao malo, kako da kažem, s oproštenjem nadogradit mozga. Velim ja, ne treba sine Miljenko, jabuko tatina, ti si tati ljep i ovakav. A on plače pa veli reko Nemanja pa reko Nemanja. Ja vas molim da mu kažete da to stvarno nije potrebno. Znate i sami kako je. A i nisu neka vremena da se ide u neki veći trošak i preuređenje. Inače, baš sam ovo pročito što ste kazali i sve ljepo pišete i po pravu. Šteta što više ne pišete i češće. Ajde, sad, uzdravlje i pričuvajte mi maloga. Puno vas sve pozdravlja a vas najviše, (miljenkov tata 06.04.2006. 19:55) • @Niki, otkako sam ti izdao svjedodžu ni pisma ni razglednice. A i nisam ti trebao kazati to za grad: sad sigurno prevrćeš po 'Kiklopu' i tražiš gdje to piše. Niki, srce, recimo da sam se zajebavao. @Miljenko, ne treba ništa. Reci tati da je sve u redu. ( 06.04.2006. 19:58) • Pa Grad, da :) .. to sam i mislila, najozbiljnije :)) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:59) • Dobro, sad kad smo dogotovili esej o Marinkoviću, idemo sa sprotom i glazbom. Prvo, i dalje si nesmotrena i ne čestitaš rođendane. Drugo, ne znam jesi li svratila do bloga moga dragog raspadajućeg supatnika Inhibitora, ali, ako nisi: tamo će te dočekati nevjerojatna smicalica na račun Svete Lucije (slatko, a?). Treće, što ljubavi podučavaš i kojim razredima? Idemo se malo družiti. Evo, ja sam recimo filantrop i humanista, doktorirao sam psihologiju u Beču, imam 38 godina, sretno sam rastavljen, situiran, imam grijanu tastaturu pa moje njegovane ruke lagano klize dok pišem ove komentare, i uganuo sam nogu pa si krativ vrijeme. Volio bih ovim putem upoznati ženu poput tebe. Zašto, objasnit ću ti kasnije. Nadam se da ti ne smeta tradicionalno ime koje je u mojoj familiji već 7 pokolenja - tvoj (Nemanja 06.04.2006. 20:27) • :))) znala samda si u biti simpatičan lik. Ne bih iznosila podatke ovako javno, mozda nekom drugom prilikom. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:34) • Nikolina, sereš! Sad si ti znala da je to grad! Ma daj! Jesi moj kurac. Ajde, ako si znala, koji je to grad? (miljenko 06.04.2006. 20:37) • Zagreb :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:38) • Pa dobro, reci samo koji predmet predaješ u školi; pa nije to nekakvo razotkrivanje, kazati recimo: Ja sam profesorica fizike i matematike (nekako mi se čini da ti predaješ sasvim egzaktne znanost). Odaje te ta tvoja simpatična i sasvim idiosinkrazijska racionalnost. (Nemanja 06.04.2006. 20:39) • Nemanja, nemoj se ljutiti, ali to stvarno mislim da nije u redu iznositi ma mjestima kao sto su blogovi. Ako ikad zamjenimo e-mail, mozda takvim kanalom. Btw. koliko ti je godina, ali zastvarno? :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:42) • Manjkas, ne seri ti! Kako se to razgovaraš s jednom profesoricom! Bravo, Nikolina, dušo, Zagreb, dobro da si dodala smajlića, joj, jebemti, pa ti mi se sve više sviđaš, sav sam se naježurio kad vidim kojom brzinom ti te svoje visprene odgovore natipkaš, vražićak jedan, joj najrađe bi te cijelu, onak znaš...Nikolina, da sad ja budem kavalir pa da te sasvim uzmem u zaštitu, znaš, nije dušo važno koji je to grad u smislu nekog određenog grada: Zagreb jest poprište događaja, ali grad je tu protagonist u jednom apstraktnijem smislu, znaš. Ako te Manjkas opet nekaj počne provocirati, ti mu tako odgovori, ili pusti da mu ja kažem kaj ga ide. Nego, znaš ja sam jako duhovit, pa bi ti ispričao onaj vicov kad uđe Mujo u prvi razred vlaka za Tuzlu pa pita: Jel' ovo prvi razred. A putnici kažu: Je. A on veli: Dobro, onda, ja sam vaš novi učitelj! LOL :))))))) Za popizdit smješno, kaj ne? Joj, nemrem više pisat od smijanja, daj ti nešto napiši. (Zakaj ne otvoriš blog?) (Nemanja 06.04.2006. 20:47) • :)))) nisam nikad čula, dobar je. Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. Možda i otvorim i pretipkam neke svoje priče iz ladice :))) ali poznavajući sebe bojim se da me sve ovo skupa ne ponese. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:52) • 26. Samo, svi mi kažu da izgledam puno mlađe. Malo mi je sad neugodno ali kad si već tako draga i pametna djevojka, a vidim i ozbiljna, priznat ću ti zašto se volim predstavjati kao 38-godišnjak (iako sam zaista diplomirao u Beču; stari mi je tako kao neki diplomat, no, moji su rastavljeni, duga priča, ispričat ću ti na e-mail): naime, malo mi je neugodno što me svi u društvu zezaju zbog imena! Teško je biti Nemanja u Zagrebu, jebiga! Mada su moji baš po ocu u Zagebu već, pazi sad!, 9 generacija! I svi su bili juristi, samo sam ja izrod. Eto, nadam se da tebi neće smetati što sam ja Nemanja, dapače, možda će ti imponovati da netko s takvim imenom tako dobro razumije i književnost i fudbal i bilijar, a bogibogme ni devojke mi nisu neka novost! (Nemanja 06.04.2006. 20:54) • :)) biljar je ok, ali za nogomet minus :))) nemam ništa protiv nogometaša, ali mi je taj čin jurenja lopte po travnjaku u najmanju ruku infantilan :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:58) • @Niki: Ne zezam se ovo za psihologiju. Zaista sam diplomirani psiholog. Diplomirao sam sa tezom o Franklu; šta ćeš, Beč, treća škola, verovatno si čula za onu slavnu tezu: nenormalno je ponašanje u nenormalnoj situaciji normalno. Ja sam pokušao da stvari relativizujem, pa sam namesto te Franklove teze u zaključku pokušao da predložim inačicu: da je nenormalno ponašanje u nenoramalnoj situaciji nenormalno. Ne znam šta se tebi čini. U svakom slučaju, i ovo može biti dobra tema nekih budućih razgovora duž Cmroka. Nego, kako ćemo s emajlom? Da ti ostaviš neku svoju adresu? Jer, znaš kako je, mene ovde svi znaju pa će mi jebu mater oko ja ostavim svoju. (Nemanja 06.04.2006. 21:00) • Kako bre infantilan? Pa kad su na travnjaku mora da za nečim jure! Mada, nisam ja neki fah-idiota pa da se lepim bre za fudbalere k'o muva....to sam ja samo onako dometnuo da vidiš da sam i ja samo tipičan mladi čovek koji voli sve što vole mladi. Nego, koju muziku slušaš? (Nemanja 06.04.2006. 21:02) • Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? Inače, ne boj se prepustiti: neka te ponese pa šta, mladi smo! LOL (Nemanja 06.04.2006. 21:06) • isto tako i ja se bojim ostaviti adresu tek tako, a od muzike najviše volim acid jazz i kvalitetnu suvremeni rock, ali ne svakakve pizdarije. Ono što ne mogu smisliti su narodnjaci, koji su nas zatrpali u zadnje vrijeme :) Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:13) • Još uvek ne mogu da razumem tu primedbu da je sam čin jurenja lopte po travnjaku 'u najmanju ruku infantilan'!? A šta da rade na travnjaku pred tolikim ljudima koji su skupo platili kartu nego da jure za loptom? Zamisli kako bi to bilo da su na travnjaku a da nema lopte!? Apsurdno, zar ne! Mada, kad zamislim tu scenu i uzmem u obzir da si me ti ponukala da je zamislim, moram da ti priznam da si mi vrlo inspirativna! Vidiš, ovo je lep primer za to što kažem da volim kako razmišljaš! To bi se i Camusu sviđalo: pun Park prinčeva, 22 igrača na terenu, finale kupa šampiona, a nigdje lopte! Jebote, credo qui absurdum est! Šalji brzo email da ova naša letimična veza preraste u novu, intimniju fazu. Tvoj, (Nemanja 06.04.2006. 21:13) • Pa ne znam, u biti ne razumijem ni takve koji to gledaju i iživljavaju se nošeni testosteronomn. Alergična sam na navijače! (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:15) • Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno....Jeste, imaš pravo, to za email. Nego, kako ćemo onda? I ja strašno volim suvremeni rock: lud sam recimo za The Killersima, Arcade Fire (šteta tolike rodbine, pokoj im duši), obožavam Coldplay...znaš li odakle ime Jamiroquai? Inače, fenomen publike nije teško za razumjeti: igraju redovito dva kluba, i svaki ima svoje navijače, pa se ljudi skupe i logično da navijaju jedni protiv drugih. Što ti je tu nejasno? (Nemanja 06.04.2006. 21:26) • Da kad tako pojednostaviš ispada jednostavno. Možda je to ostatak nekog divljačkog nagona za plemenskim određenjem i za vikanjem. Nekad su ljudi možda vikali na mamute i tako ih pokušavali otjerati od špilje. Ne znam kako ćemo s emailom, bilo bi logično da ti pustiš svoj, pa da se ja javim. Nekako bi to tako i išlo po bontonu :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:30) • ne znam odakle ime Jamiroquaiju;) možda iz Kiklopa :)))) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:32) • Tek sam sada video da se unekoliko razmimoilazimo (pa šta, suprotnosti se privlače!) glede narodnjaka. Da znaš, ne mora to uvek da bude sasvim isprazna muzika. Evo, na primer, ti bi kao profesorka mogla imati senzibilitet za sledeće stihove iz pesme Dare Bubamare (da ostanemo kod nogometa): Škola je naša bila ista kao i druge/ sreću sam našla u njoj bol i mnogo tuge. Refren 2x ! Pa zar to nije lepo rečeno! Tako jednostavno, a toliko duboko proživljeno! (Nemanja 06.04.2006. 21:33) • Pa ne bih se složila :) ali više od riječi, koje su u svim žanrovima trivijalne, smeta me glazba i atmosfera mafijaških obračuna na balkanski način. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:37) • Osim toga, to je loša glazba, i nikakva relativizacija u tom slučaju ne pomaže. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:39) • Jay Kay kaže da to ima veze s Irokezima: spojio je riječi jam i autentični naziv za Irokeze, iz samo njemu poznatih razloga. Nego, ne mislim da su riječi baš trivijalne. Recimo, ovaj stih Mile Kitića:" Najbolje je da me nema,/ da se bogu predam,/ moj živote bez ljepote/ neću da te gledam!!!! Pa to je naprosto fenomebnalno: to autentično iskustvo ništavnosti života bez ljepote! Nietzsche kaže da imamo umjetnost kako ne bismo umrli zbog istine! Kitić kaže to isto: Moj živote, neću da te gledam bez ljepote! Ili, recimo, navodim primjer istog pjevača samo da pokažem kako to nije slučajno, sledeći stihovi: "Zapalit ću sve, slike na zidu,/ nek uspomene s njima, nestanu nek idu,/ nek ostanu zidovi sivi, kad ona ode, niko ne živi..." Samo zlonamjeran čovjek tvrda srca i ušiju ovdje ne može i neće da prepozna gotovo E.A.Poeovski poetskoinfernalni žar: zapalit će sve slike na zidu! Kako tragično, kako ljudski: ta, ljubav je veća od umentosti, govori pesnik. Neka odu i uspomene i slike i sve u....neka ostanu, vidi slike: zidovi sivi, jer, kad ona ode, niko ne živi! Čista metafizika: Ona je ono jedno biće koje sabire sva (sve=jedno), i kad ona ode, Sve nestaje! Pa tko onda s takvim uvidom u nadublje osnove bivstvovanja da ne potegne Beretu i tu i tamo ne zapuca! Pa što će ti život ako se tako malo čovek ne opusti. A i to s mafijom je malo preterano: sve su to fini momci, većina je njih za Europu bez granica, koji će im, samo im stvaraju probleme, pravi kozmopoliti, šmekeri, lepi satovi, brza kola, snažna mišice...razumeš, ima tu neke poezije! O tome je još Homer pisao! Pa pogledaj samo kakav je manga Ahilej bio! Pravi baraba, a grčki je govorio k'o materinji! I to još u ono, antičko doba! (Nemanja 06.04.2006. 21:59) • Čuj, ti stvarno misliš da su nekada ljudi mogli vikati na mamute? Nikad mi nije palo na pamet... (Nemanja 06.04.2006. 22:04) • Ova tvoja retorička akrobacija ne će uspijeti promijeniti moje mišljenje :)) prilično sam tvrdoglava glede toga. To je u suštini loša glazba. Točka:) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:04) • Ne znam, možda su mamuti izumrijeli prije prvog čovjeka :) Povijest mu nije jačastrana ;) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:07) • Prvom čovjeku? Sumnjam da se on kužio u povijest. Ja mislim da mamuti nisu ni postojali. Zapravo, sve je to paleološka laž: kako su mogli postojati dinosaurusi, recimo? A šta da nisu izumrli? Pa kako bi mi danas živjeli s dinosaurusima? Gradiš autoput recimo za Sisak, a iza Gorice pasu brontosaurusi? Ili, ideš s malim na pecanje, a kad tamo tyranosaurus rex! To nije nimalo logično! Kad je dragi bog stvarao svijet, on je stvorio u stijenama i te fosile. Samo, ti fosili su njegovo umjetničko djelo: to nisu ostaci nikakvih stvarnih životinja, nego je Bog u stijenama izdubio veliku paleološku laž! Možeš se inače javljati na univerzali mail: budalajlama@yahoo.com! To uvijek funkcionira, za cijelu sektu. Probaj. (Nemanja 06.04.2006. 22:24) • Uf! Ovo je zaista bio dug dan. Teroristo, znam da ćeš isprva popizdit, ali, ako pročitaš pomno cijelu ovu romantičnu komediju, lako ćeš doći do zaključka koji se nameće sam po sebi: ovu prepisku valja isprintati, nositi po tulumima, pa kad krene treća, četvrta žiža, ako nema Harmsa, dostajat će i ovaj tekst. Jer, jebomene Dragi blog ako ovdje ima itko normalan! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 22:47) • Na vrhu, iznad svih tlapnji čovječanstva, dostojanstveno stoji Teroristov post, oslobođen samsaričnih zabluda i varki, a Terorist čita postove zabludjelih čitatelja i plače nad njima...Tak' ste skrenuli sa teme (kvalitativno i kvantitativno) da se čovjek zapita gdje je onda smisao bloga. Spuštate se na razinu prvokritiziranih u izvornom postu, pa čak i niže! (vavilen 06.04.2006. 22:52) • ja sam umirao od smijeha, nemanja je zajebant prve klase, takoreć teška artiljerija. me like ;) (j.d. okocha 06.04.2006. 23:27) • Hvala stari, ja sam već mislio da sam poludio! Trebalo mi je ovo priznanje. Naime, da objasnim: to ti je kao da trčiš maraton, i, odjednom se okreneš a kad tamo - nikoga iza tebe! Sad, ili si debelo prvi ili si totalno zajeb'o smjer! Danke O'Kocha! Inače, meni je ingeniozan ovaj dio dijaloga: NIKOLINA: Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. JA: Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? NIKOLINA: Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. JA: Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno! TO JE ZA BOGOVE! Samo, Nikolini treba skinuti kapu! Bez nje ništa od ovoga ne bi bilo moguće, a nekmoli stvarno! Najki, aj lav ju! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 23:46) • Slažem se, nemanja je simpatičan, koliko god pokušavao ostavit drugačiji dojam, iako mislim da mu je sve pomalo mutno u glavi. Svi ste vi, odnosno, svi smo mi ovdje u biti tužni. Tužni smo jako, u to sam sigurna. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:50) • Znam da mi se katkad rugate :) ali život me nije mazio, skoro pa nikada, tako da vas ne čudi što preko nekih rečenica prelazim kao da i nisu napisane :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:53) • Ne, najbolji je dio ovaj: NEMANJA: Inače, fenomen publike nije teško za razumjeti: igraju redovito dva kluba, i svaki ima svoje navijače, pa se ljudi skupe i logično da navijaju jedni protiv drugih. Što ti je tu nejasno? NIKOLINA: Da kad tako pojednostaviš ispada jednostavno.(...) To je čista poezija. (Zico 06.04.2006. 23:55) • kao što sam rekla u prethodnom komentaru... (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:59) • Niki, draga, nema ovde tko tebe da dira. To što ortaci i ja malo sada pokazujemo mišice ništa ne znači: čisti mačizam, bezveze, onako malo puvanja pred drugarima. Nego, ova ti je rečenica gotovo krležijanska:"...iako mislim da mu je sve pomalo mutno u glavi." Znaš kad se u Glembajevima kaže da je "sve to mutno u nama", sjećaš se kroz te danijelijevske magle? Nego, draga moja Nikolina, da nastavim u tom tonu, meni zaista treba jedna bijela ruka na mojoj tamnoj glavobolji! Imaš ti pravo: svi sumo mi tužni i poput clownova (nije čudo da ti se roman sviđa!) igramo svoje uloge u ovom kazalištu života gdje je puno vike ni za što! I dobro je da prelaziš preko svih tih riječi olako - to svjedoči da imaš otvoreno srece i širom rastvorene ruke za sve nas, da nisi zlopamtilo. Pa i ako se ponekad malo grublje našalimo, pa što? Šalimo se na svoj račun, zar ne. (LOL) Vidiš, pokušavam te malo razveseliti, jer mi se čini da si iznenada nekako malodušna i nujna. A imaš valjda i zašto: kažeš, nije te život mazio! Ali, ipak, pogledaj, ti si unatoč svim tim neverama života postala profesorica i već koliko sutra učiti ćeš male đake da je grad pravi glavni protagonist 'Kiklopa'. Pa zar to nije lijepo? S čime si počela, kakvu si srećku na ovoj lutriji životi izvukla, sjajno si i uspjela! A onda, uvijek možemo do mojih prijatelja na Maksimirski stadion da vidiš kako ti nogometaši i nisu neki strašni momci: i oni su samo mali, upalašeni ljudi, najčešće pristigli iz ubavih zagorskih i pitomih slavonskih sela, koji su u susretu s velikim kiklopskim megapolisom negdje izgubili osjećaj za stvarnost (pogotovo u zadnja dva kola!). Glavu gore! Sutra je novi dan i nove petice! Tvoj, (Nemanja 07.04.2006. 00:06) • @Niki, bre, nemoj ti ništa da brineš, ima ovde ko će te brani. Nego, evo za pred spavanje jedna lepa pesma jedne tužne žene, Cece Ražnjatović. Možda nakon tih vanrednih stihova promeniš mišljenje o narodnjacima - ništa to nije trivijalno, to je go život sestro! Pesma se zove: I bogati placu, a ide ovako: Nikad mi nisi bio dovoljan/ htela sam zivot, lak i siguran/ da svojom srecom, sve mu prkosim/ e da bar jednom srce i to okusi/ Haljina duga, svilen beli sal/ pepeljuga bi da napusti svoj bal/ kamen na ruci suze ne slusa/ voli te tvoja prostakusa/ I Bogati placu zasto ne/ teku im suze biserne/ u bolu su svi/ rodjeni jednakim/ I Bogati placu zasto ne/ ali ih niko ne cuje/ u zivotu je sve/ mac sa ostrice dve/ Prema nebu sam poletela/ do samih zvezda gde je svemu kraj/ da padnem ja bih pala ponovo/ pravo u tvoj zagrljaj/ Pa ima li išta lepše, jednostavnije a utešnije!? (Nemanjini ortaci 07.04.2006. 00:14) • Osim što smo tužni, očajno trebamo nekoga da smanjimo osjećaj usamljenosti i ranjivosti ... :) Ajde dobro, sljedeći vikend na stadion, uhh :)) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:15) • NE! o narodnjacima ne "menjam" mišljenje ni pod razno ;)) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:17) • Gledala sam danas neke stare bilježnice. Malo sam prekopavala razmišljajući da li da otvorim blog i serviram blogo-šetačima neki moj uradak, i to me rastužilo. Ako ikada otvorim blog, moram zadržati anonimnost pod svaku cijenu, inače bih se raspala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:19) • Pa dobro, ako ne želiš da ideš na stadion, možemo prvo na Van Gogha. Meni je i inače haaška škola bliska, imam tamo par drugara, samo još ih nisu do kraja procenili! :))))) LOL Vidi, možemo stvarno na Van Gogha, ja nešto malo znam o ekspresionizmu i pismima bratu Teu, pa ti mogu malo ilustrovati sve te čemprese i ostali pejzaži šećući starim jezuitskim odajama ti i ja sada dok niz nebo veće spušta se i pada ko na stol bolesnik u narkozi! Posle bi bilo dobro da nešto čalabrcnemo, neki roštilj ili tako nešto jače, naprosto ko podloku za setrdi najt fivr: vodim te Niki na igranku, bre, ej, kakvi kurac fudbaleri, idemo ravno na dva mesta: prvo u Močvaru ili neki takav rajon, acid jazz i ostali psihodelici, a onda na živu muziku da ti konačno razbijem tu predrasudu od koje, vidim, tako postojano patiš! Idemo na najstarije mesto, lepo kod Mome u Sloboštinu, pa će ti se kaže samo! Samo, za prvi put ne očekuj odviše - ja možda jesam onako, malo mutan tip, ali znam sa ženama: za prvi put mislim da bi bilo dovoljno prvo ekspresionisti, onda leskovački voz ili tako nešto s kajmak, pa đuskanje! Nemoj molim te da donosiš prenagle zaključke ako uzvratim na ono famozno: Jour plejs oj majn? s urnebesnu doskočicu: Pejton plejs, lutko! Drugi put, u redu, ali prvi put jednostavno nije lepo. Ali, za dve nedelje, mora da idemo na stadion. To obavezno. Jel' važi? (Nemanjini ortaci 07.04.2006. 00:26) • P.S. Jel' voliš vešalicu ili bi rađe izjutra plućica na kiselo? (Nemanja 07.04.2006. 00:28) • Bok, mladići! Ovdje NIKOLINA again. Prvo odgovor: glavni lik Kiklopa je MELKIOR, a čovjek slična imena napisao je FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA. E, SAD, DEČKI, BOYS, JEBO MI PAS KONTRABAS, DAT ĆU PIČKE PRVOM FRAJERU NA OVOM BLOGU KOJI ODGOVORI NA PITANJE TKO JE AUTOR NAJBOLJEG ROMANA SVIH VREMENA (PO MENI!) NA HRVATSKOM JEZIKU DO SADA? ROMAN SE ZOVE ''CLOWN'' I OBJAVLJEN JE 1988. GODINE. Mislim za stvarno, gospodo, kako sam rekla: tko prvi odgovori na gornje pitanje dobit će moju užarenu profesorsku pomalo literariziranu PIČKU. I to, cijeli vikend. Dakle, to je napisao najbolji roman svih vremena na hrvatskom jeziku, a koji se zove ''Clown''. Vaša stroga, ali radodajna profesorica koja nagrađuje vlagom vaše znanje. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:28) • Znaš koji je tvoj problem Nemanja? :)) da previše pričaš u šutu, moraš to taktičnije rasporediti, ovako ugušiš čovjeka... ali ja sam zaista mislila na stadion :) mislim onako hipotetski, ta mi se mogućnost počela sviđati :) hipotetski, ponavljam (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:30) • ovo gore nisam bila ja, vidim da je šala počela, morat ću vas pozdraviti, jer mi se takve gluposti potpisane mojim imenom zaista ne čitaju!!!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:32) • @Niki, čitaš me k'o bukvar. Ja zaista svo ovo vreme čamim tu u Zagrebu i gledam kako da smanjim osećaj ranjivosti! Nekako sam, kako da ti kažem a da te ne uplašim, postao preranjiv bre u zadnje vreme. Evo kako to beše... U Beogradu, odakle je moj brat od tetke, neka je budala na Voždovcu u vlastitoj nakladi izdala Wittgensteinov 'Tractatus' - kao, samo sedam teza, to će da ide k'o alva! Ali, kad tamo, u sedmu tezu kaže Vitgenštajn, jebemliga musava kakav je ružan mater ga pračkom ranila, da ono o čemu ne moć se govori ima da se ćuti, bre, jasno!? Kako je planulo prvo izdanje tako se u Beograd razglasilo ko zakon da nema više ko šta filozofski da misli, piše i govori: reko Vitgenštaj, jebote! Zavladala filozofska prohibicija, to ti je! E, ali, cvrc Milojka: de je prohibicija, tu je i ilegala, jel tako!? Da skratim: u podzemlju se raširila cela jedna biblioteka ilegalne literature, raznih filosofskih smerova i provenijencija (iako su najopasniji, mora da se prizna, bili lakanovci s Dorćola!). Izbio je ukratko rat filosofskih bandi i kako sam ja nekako pokušavao da sredim stvari insistirajući na pojmu ahimse, nenasilja, jednostavno sam morao na neko vreme da se sklonim, razumeš, postajući kako ti pravilno reče: ranjiv! Eto šta živ čovek sve može da doživi pre no što ga stave u grob: ja k'o Gandhi propovedam pasivnu resistenciju, a ludaci te načisto olade samo da im kažeš kako su oni ironičari u Rortyjevom smislu te reči! Opsno je danas na ulicama Beograda biti filosof, veroj mi, Nikolina! (Nemanja 07.04.2006. 00:39) • Ovaj zadnji komentar je zakon :)))) Mislim da si počeo piti pred spavanje :))) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:42) • @Kako bi Marinković rekao: epizodistička nulo! Ti si stvarno idiot! Iz dva razloga: nakon svega, ti si u pola noći našao barba Rankovim gloginje mlatiti i soliti nama pamet o Melkioru!? Pri tome stvarno ne shvaćajući što to znači da je grad protagonist toga romana!!! A potom, budalo, na samom početku ove briljantne epopeje Nikolina je spomenula Clowna! Dakle, stari, nabi si šniclu oko vrata i kreni do Croatiatransa: oni drže dobermane, pa se možda poigraju s tobom. Dobermani, naime! (Nemanja 07.04.2006. 00:44) • Znači, ne znate tko je napisao najbolji roman svih vremena na hrvatskom jeziku, a zove se ''Clown''!! Nevjerojatno, i to se zbiva na Teroristovu blogu!! Stvarno, boys, pomislit ću da ste, ono, obični šljakeri iz 19. stoljeća, šoferi, automehaničari itd. (protiv potonjih nemam ništa, dakako, nego oni po prirodi svojih zanata nemaju vremena čitati duboku ultraljubičastu literaturu. Sramite se! A kako, olfo, furate se na književnost, a kad tamo jad i bijeda malih drkadžija koji su u životu pročitali možda samo Zrinkin blog i Harry Pottera. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:45) • VALENT, VALENT, popišam ti se na talent! Ideš svijetom kao krabulja, maskiran u djevojčicu, i reklamiraš vlastiti roman za koji jedino Radić misli da je "riječ o jednom od hrvatskih romanesknih vrhunaca iza Drugog svjetskog rata, o ostvarenju u rangu s najboljim stvarima Desnice, Slobodana Novaka i Marinkovića." Daj nas još malo prosvjetli, Presvetli! (Nemanja 07.04.2006. 00:50) • Ovo iznad opet nisam ja! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:50) • Sad mi je stvarno dosta, odlazim iz ovih kometara, ovo potpisivanje pod tuđim imenom perverzno je kao otvaranje tuđih pisma, u najmanju ruku! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:54) • Znamo, Nikolina dušo, ne brini: to je glupi Valent došao izvana pijan pa će sad neko vrijeme smrditi na blogu dok nosom ne ugasi PC pa zaspi. Jebiga, ti si tu nova, morat ćeš se naviknuti. No, nije mu za zamjeriti: napisao je nekakav roman, još 1988., valjda se zove 'Clown', a kako ga nitko već dvadeset godina ne jebe pol posto skroz je otiš'o na kvasinu. Sad će malo prostačiti, psovati ali onda si još malo popije pa se nekako onesvijesti. Inače je bezopasan, samo je malo neugodan. Jebiga, kad je bog pitao tko će biti Valent dugo se nitko nije javljao, a onda je on podigao ruku, naprosto da prekine neugodnu situaciju. I, sad, jebiga, kako bi ti rekla, život ga ne mazi! Ajde, iš Valent, prdonja stari, bjež spavati vrag te stari jebo pijani! Kako te nije sram djecu plašiti budala jedna stara pijana! Ajde, ukurac, bjež spat! (Balent 07.04.2006. 00:57) • Ovo iznad stvarno nije Nikolina. Ja sam Nikolina, ja sam Ema Bovary. NEMANJA, DAKLE! Prvi si spomenuo autora najboljeg romana svih vremena na hrvatskom jeziku (CLOWN) pa si dakle zaslužio moju stvarno dobru pičku. Iako se sa Srbima, dragi Nemanja, ne jebem već tri i pol godine, dala sam riječ da će moju pičku dobit onaj tko pogodi autora romana Clown. Nemanja je prvi odogovorio, i to je to. Tko prvi, njemu pičkica. Ajmo sad praktično. Nemanja, reci mjesto i vrijeme u subotu. Stižem u bijelom baloneru kao Humphrey Bogart (za ozbiljno), ludih tamnih očiju, razbarušene plave kose (prirodno plava), imam 58 kg, visoka sam 173cm, prilično zgodna, frendovi mi kažu jebozovna, i to je otprilike sve. Da, moram odmah priznati, prije jebačine razgovarat ćemo o Valentovoj prozi, ali i o poeziji, osobito zbog toga jer su se na ovim postovima izredali tipovi koji spominju Mihalića itd. Jedini evenutalni konkurent u poeziji Valentu jest Sever, i to samo djelomično, ali o tome kad se vidimo. Dakle, Nemanja, vidim da se puno kurčiš, e pa da vidim kakav si u krevetu ili na parketu, svejedno. Znači: reci mjesto i vrijeme ove subote i ja stižem sa svojom samoniklom štiklom. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:02) • Kaj je Valent, naglo si se zgasil? Nego, reci ti nama zašto na svaki tvoj rodjendan tvoji roditelji idu u zooloski vrt gađati rodu kamenjem? Koji im je kua? Valent, ne jebi više po ovom blogu i ne kvari djeci igru jer ću ti početi objavljivati djelove 'Clowna' pa si ga tek onda najeb'o! Jebote, kako si se samo zaigral, vrag jedan pijani! (Sever-Severozapad 07.04.2006. 01:08) • Čekaj malo, Balent i ostali, o čemu se radi? Pa kakve veze ima je li Valent pijan, drogiran, na bijelom ili smeđem ili sa onom svojom maloljetnicom koja visi po cijele dane na njemu?! (Prekjučer sam ih vidio u gradu, u Teslinoj!) Nikolina je, koliko vidim, pokrenula sasvim ozbiljnu diskusiju o Valentovom pisanju, a ne o tome kako izgleda, je li pije, je li šmrka je li kara ono maloljetno čudo itd. Nikolina je potakla diskusiju o Valentovom pisanju pa bi se, zar ne, čudni moj Balent, trebalo razgovarati o tom njegovom jebenom pisanju, a ne o njemu. Amen (Marin, student 07.04.2006. 01:12) • Bravo, Sever-Severozapad! Stvarno dobra ideja! Daj, pliz, počni objavljivati dijelove 'Clowna' (sestra mi je prije dva mjeseca posudila frendici roman, a ova ne vraća pa ne vraća, a ja 'Clowna' običavam čitati svake subote po desetak minuta). Stvarno ti je cool ideja, pa da vide ovi automehaničari što je jedna od najboljih proza na hrvatskom jeziku ikad. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:20) • Valent, budalo pijana, ajde vraga spat! Pogleć se kak si ružan kad si pijan, stari vrag prokleti. Jebate, kad bi barem ružnoća boljela, ti bi se jaukal k'o da te bubregi kolju! Ajde, Valent, idemo u krevet, nemoj me stari sad jebat, svaku noć isto! Dobro, jesi, napisal si, sve bu O.K., jebeš sad literaturu i Emu Bovary, iako bi se mogao ugledati na Flauberta, on je htio nestati iza svoga djela, a ti, kojem je to uspjelo otprve i definitivno, ti bi se silom htio pojaviti! Dobroooo, buš, stari, sutra buš se pojavil, možeš i osobno k'o clown, samo idemo sad spat, prosim te, Valent, a ne bum te dugo prosil! Idemo, stari, kurac, dosta smo popili, ajde Valent! Idemo, gotovo je, vidiš i sam da je sve gotovo. I tvoja karijera, i proza, i poezija, i sve je otišlo u kurac. Nitko to ne kuži, nitko tu nema onaj norvegijski nerv, sve su to Barbaczy-legende, svi su oni Mörder und Falschspieler, moj amice, idemo mi sad nuniti, buji-paji, Valen maji...tako...psssssssst! Valent spava! Možda sanja! Da spava. OPERA FINIS (Valentin Žganec 07.04.2006. 01:29) • Ej, super prijedlog, Nikolina! Daj ti, Sever-Severozapad, stvarno pukni malo od tog 'Clowna' na blog, tek da vidimo. Kolega mi veli da su Valentu najbolji dijelovi u tom romanu 'Pismo djevojci Maci' i 'Pledoaje po pički'. Hajde, ljudi, da vidimo odlomak, da vidimo je li to stvarno pijano i bez veze kako insinuira kolega Balent. (Marin, student 07.04.2006. 01:30) • Marine, ti očito studiraš veterinu, jer si glup k'o konj, a kak izgledaš, bit će da si iz Konjščinske. Valentova je literatura izvan svake diskusije: 'Clon' je tako dobro štivo da ga, kao što čitaš, čitaju samo subotari, a i oni po desetak minuta. Čuo sam da Valent piše neki novi roman, nastavak 'Clona', tipično dosjetljivoga naslova 'Clown' - jedva čekam (još od 1988.) da i to štivo ugleda svjetlo dana. Inače, Marine koji si Valent, to bi si trebao otpiliti vrh glave i zasaditi palmu u tu prazninu u njoj! Prvo, imao bi osjećaj ispunjenosti, drugo, palma bi bacala sjenu pa bi mogao hodati i po zvizdanu, a onda, skupljale bi se tu i muhe pa ti ne bi bilo dosadno. Inače, Velent, Saša Meršenjak je za tebe Rilke! Cijeli svijet zana za kako gruba Drnja iz svog uma trnje, a za tvoje stihove znamo k'o za Stamaćeve - točnije, njega bar znamo po onome: niti Dante, Stamać Ante! Ajde, daj jednu pjesmuljicu za laku noć, molim te! ( 07.04.2006. 01:38) • Oprostite, tko je Saša Meršinjak? Da li stvarno tako dobro piše kako diskretno najavljuješ, ti bez nicka?! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:46) • Sestra ti je posudila frendici roman? Koga TI TO, rekao bi Bašić, Valent jebeš? Koja sestra? Tvoja ti medicinska sestra više ne dolazi u vizite otkako je bidna saznala da te je mama rodila kroz guzicu, budući da joj je pička bila prezauzeta! A časna još ne kani doći jer iako je čula da vjeruješ u Boga, s Kaptola su javili da on u tebe ne vjeruje. Možda rođena sestra? Kako znaš da je sestra, mislim, kako vas razlikuju? Ti nemaš brkove? Da, ali ti imaš sise, kaj ne? Valent, čuj, kolega te zajebava: najbolji su dijelovi toga romana oni čitljivi između redaka. Poglavlja koja citiraš kurcu ne vrijede i čudi me kako ih se i sam sjećaš!? Možda si naslove poglavlja zapisao na ruku, ali, to bi onda značilo da znaš pisati, o čemu ne postoji nikakav materijalni dokaz, osim one pisanice koju ti je krasno uresila sis: stvarno mala sjajno farba jaja, samo, reci joj da češće mjenja ruž - cijelo Trnje ima istu nijansu! Stara ti je to puno bolje radila. Kao što vidiš, Valent, jebem te maestralno iz rečenice u rečenicu, a o literature se još nisam ni dotaknuo! Idem sad gledati kroz prozor, zanimljivije je nego časkati s tobom, a i manji su izgledi da ću nabasati na budalu. I još nešto: ovaj je moj odlomak za ono kaj ti pišeš kao da su se skupili Bulgakov, Jerofejev, Nabokov i Harms, pa uz poker i boršć počeli ogovarati Gribojedova! Priznaj i sam, pa ću prestati. Puno te voli, tvoj (Janko Matko 07.04.2006. 01:56) • pa vi ste stvarno svi na bijeloj lajni, pa kaj se tu događa? đemdo, mado, i malo da se relaksiram, da nekaj naučim, a kad ono svi lupate po čoveku da to nije istina. jedino brijem da ova nikolina ima zrno pameti i možda ovaj veterinar il kaj je već. ja bi htel nešto naučiti. ba the way, za valenta znam, čital sam na knjigomatu neke njegove stvari, ali, da me jebeš, ne znam ko je taj saša meršinjak. pa nek neko veli koji je taj lik i kaj je napisal, barem jedan naslov njegove knjige mi dajte pa sutra idem u knjižnicu odmah. (biciklist 07.04.2006. 01:58) • meni je Fošner najbolji (remo 07.04.2006. 02:01) • a kako se Valent zove? (remo 07.04.2006. 02:08) • On je pisao Neuro-neuro? .. crni anđeli, neuro neuro ples? (remo 07.04.2006. 02:10) • a meni Tony Kuschner. Nego, kaj zbori ovaj Janko Matko. Čini mi se da on misli da je Valent glavom i bradom na blogu. Takvu besmislicu može napisati samo taj urar iz Ilice. Pa jebote, Valent je profi i ne vjerujem da je više od jedanput bio na blogu, tek tolko da malo vidi. Osim toga, Janko, frendica mi je hodala s njim i veli da on radi ujutro, a da po noći tulumari. Kaže da je partijaner. Janko, daj se zbroji, Valent noću uopće ne otvara kompjutor, kužiš, a ako ga i otvori na Novu godinu, tak da si u inboxu pogleda čestitke, ziher ne ide na blogosferu. (Monty P. 07.04.2006. 02:11) • Sada sam umoran jer je oko / tri ujutro. Ali ću nastaviti misliti / nakon odmora od nekoliko pravih stihova... (remo 07.04.2006. 02:13) • Šta mislite o Slađani Bukovac, a šta o Zorici Radaković? (remo 07.04.2006. 02:14) • A, Valent, jebe te to sa Sašom, kaj ne? Gruni Drnja...Ha, a di su tvoji stihovi stari? Na kojem si ti to razboju ludila tkao perzijski tepih sna? Meršenjak je za tebe zaista Bog u ruhu gurua. Ajde, reci Remi kak se zoveš, ako nisi pijan tak da ni sam ne znaš.@ Valent u ruhu Biciklista: uf...stari, sori, vidiš da odgovaram svim idiotima, ali ti si mi stvarno neinspirativan! Jebiga, oprosti, ali s tobom stvarno ne bum razgovaral. Odi pitaj nekog drugog, negdje drugdje. Ti barem imaš bicikl pa se lako odvezeš u neki drugi grad. Po mogućnosti bez struje. ( 07.04.2006. 02:16) • nije Remi, nego Remo , tako me svi zovu. to je dovoljno. A na pitanje? ima li kakav odgovor ili ne pratite svije pjesnikinje koje sam naveo? (remo 07.04.2006. 02:19) • Točno, Valent je napisao jebeno dobru i lucidnu knjigu poezije ''Neuro-Neuro'', ali kad smo već kod njegove poezije meni su još bolje njegove knjige ''Jazz, afrička vuna'', ''Demonstracije u jezgri'', ''Leptiri arhetipa'', ''Koan'', ''Erektikon'', ''Rupa nad rupama'', ''Plava krv'', ''Zadimljena lopta'' i osobito ''Slatki automati''. Dobro si me podsjetio, Remo, za jedan sat dok završim pripremu sata za ponedjeljak, idem čitati Valentovu poeziju. ALI - još mi onaj neznalica gore nije odgovorio tko je taj Saša Meršinjak i naslov barem dvije-tri njegove knjige!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:19) • Milko Valent: Vaše pitanje toliko je kompleksno i iznimno važno za razumijevanje književnosti, pa dakle i hrvatske književnosti, da zahtijeva čitavu knjigu pa ću se ovom prilikom, kako bih ipak približno odgovorio na njega, poslužiti sažetkom koji je kombinacija holograma i patentnog zatvarača. Usput rečeno, taj patentni zatvarač, ciferšlus, slika je i prilika dvostruke uzvojnice DNK. Ciferšlus i hologram čine taj u svemu kompatibilni kontrapunkt kojime ću pokušati odgovoriti na vaše pitanje. Već ovaj mali uvod početak je odgovora. (remo 07.04.2006. 02:22) • Bravo, Remo! Čuj Slađana se još traži, ne znam što bih ti rekla, nije mi baš nešto, još uvijek malo naginje na ruralno, ali Zorica je stvarno cool, mislim da njezina knjiga poezije 'Eto muha' može stajati koliko-toliko stati uz bok Valentovim knjigama koje sam nabrojala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:23) • pitam se misli li još uvijek tako... (remo 07.04.2006. 02:24) • Još jedanput, bravo Remo! Pa jebote, oprostite, inače ne psujem, pa to je odlomak iz Valentovog intervjua na Knjigomatu. Remo, reci jesi li pročitao cijeli Valentov interview? I, reci mi barem ti, Remo, tko je, fuck, taj Saša Meršinjak? Je li to neki novi klinac? I zar stvarno piše bolje poeziju od Valenta kako sugerira Janko Matko? (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:27) • Mala Radakovićka je za pet - dobro je kazala BIT ĆE RATA! To Valent nije vidio ni 1995! Nego, Valent, evo zašto ti nikada nisi postao iole značajnijim književnikom: kažeš partijaner, blogosfera...To si ti čuo da tak mladi govore, jel? Pa ti onda ne pada na pamet ništa pametnije nego Monty P!? Strašno: pa ja bolje pričam srpski, nego ti spiku ovdašnjih blogera! Eto, zato ti nisi bogznakakav književnik: ne čuješ tuđe glasove, stari. A, što se tiče clowna, evo što ja mislim o toj figuri: Semiotika cirkusa ne bi smjela previdjeti ovo: klaun uvijek ističe svoja prava lica; maska znači otkrivanje, a ne skrivanje/skrivenost ili zamjenu, znači umnoženu otkrivenost. Izložena klaunova gestualnost zapravo je rekapitulacija hybrisa, ona je sažetak tijela napetog u prkosu (ohola pobuna) spram onog što već jest. Tako tijelo-sažetak javno proizvodi trans; tako je klaun znak za javni trans, i obratno. Javni trans nije stanje puke želje za nekim prijeko, on je ostvarena želja, transcendencija. I još: stanje transa nije shizofrenično, iako je neuhvatljivo, to je stanje kalunovskog remek-djela: lutajućeg integriteta. A sve podsjeća na snježnu pahulju u zračnom prostoru, čija je struktura prepoznatljivo organizirana ali neponovljiva, monotipijska. Klaunovi i pahulje. Oholi integriteti u lutanju i preobrtanju. Igra pobune. Zaigrani monotipi. Trans. ( 07.04.2006. 02:27) • Da, slazem se sa "Eto muha" mislim da joj je to vrlo dobra zbirka, šteta što ju je objavio neki xy varaždinski nakladnik, i što je do nje gotovo nemoguce doci. (remo 07.04.2006. 02:28) • Saša Meršinjak rođen je 1949 godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesnik je i prozni pisac. Uređivao je Polet i Studentski list, voditelj je tribine Jutro poezije. Čest motiv njegovih pripovjedaka je odnos politike i svakog oblika vlasti, kao totalitarnog sustava, prema pojedincu. Dobitnik je brojnih književnih nagrada, a mnoge su mu i oduzete. Uvršten je u antologije, leksikone i enciklopedije hrvatske književnosti. Objavio je romane Predstave na granici i Ispovjednik (1978); zbirke pripovjedaka Akrobat (1974) i Lude gljive (1998), te zbirke poezije: Šahovska polja spavača (1979) te U ruhu guru (1993). Gordijski čvor sedma mu je objavljena knjiga. Živi i radi u Zagrebu kao profesionalni pisac. (remo 07.04.2006. 02:32) • Remo, ti si izgleda umoran: velim ja Valentu da kaže Remi kak se zove, a ti mi odgovaraš: Remo, ne Remi! Za bogove! Inače, Valent je Milko! Zamisli ti to! To mu je njegova mama dala ime po kravi. Jebiga, teško je biti čovjek kad se zoveš Milko. Integritet ti je u oholom lutanju i preobrtanju, zaigrani monotip. Trans. Kužiš? ( 07.04.2006. 02:32) • nisam ga nikad citao, cudno jer izgleda da je dosta pisao (remo 07.04.2006. 02:33) • Meni je Milko Valent ok, iako mislim da nece nikada otkriti istinu koju grcevito trazi. Nadam se samo da se u zivotu zabavlja. (remo 07.04.2006. 02:35) • pa koji vam je kurac? stvarno ste drogirani. pa odgovorite ženi tko je taj saša meršinjak! ja bi joj rekao, ali ne znam, jebi ga, tek sam prva godina faksa. (biciklist 07.04.2006. 02:36) • Ma Saša je covo s margine bivseg sistema, nista posebno, jedna urbana figura koja se nije nikad aktualizirala. (remo 07.04.2006. 02:41) • No, konačno, odgovorio si tko je Saša Meršinjak. Hvala ti puno. Reci mi samo koju njegovu knjigu preporučuješ prvu za čitanje? Znaš, nemam baš puno vremena zbog te škole i to, a i fan sam Valentov, kako ste već vjerojatno shvatili pa moram njega čitati kako bih održala mentalnu higijenu svakodnevno u školi. A ti, nepotpisani gore, upravo si citirao uvodni tekst iz Valentovog eseja na Knjigomatu, a nigdje ne navodiš da su to njegove riječi. Po tome zaključujem da si kradljivac intelektualnog vlasništva. (biciklist 07.04.2006. 02:44) • Remo, pusti Valenta ukurac, iako vidim da se, za razliku od pijandure, okretno krećeš ovim, rekao bi Milko, cyberprostorom. Vidiš da te budala loži - zna on dobro, prasac jedan stari, tko je Saša Meršenjak, zna on da je Saša za njega zaista Ruah, ali, pravi se Valent nevješt i blesav pa to ti je. Pusti ga ti meni, sredit ću mu ja i rep i brkove. Nego, Valent, tebi je glavno da je nekaj s muhama. Dobro sam ja kazao: samo da one idu na tebe pa da ti nije dosadno. Ovo s ciferšlusom i DNK je jebeno maštovito! Kak si to samo vidio, vrag jedan stari. Čudim se kao Cesarić Krležinoj viziji klipa kukuruza u onom famoznom dimnjaku! Znaš kaj je to, ta tvoja imaginacija: obićni šlingeraj, kić, stari, kić: jer su ti asocijacije banalne, naime! Tebe svaka zmija na lijani asocija na Mojsija, svaki majmun na Bohra, a svaka krava na Dom. Ne čudi me da se pozivaš na Lacana, i on je imao sličnih problema: psihijatar kaj je poludio od filozofije. Klaun je znak za javni trans, a Valent za Čazma-trans! To bi trebalo biti tvoje geslo, nešto kao Što nas ne ubija čini nas jačima! ( 07.04.2006. 02:44) • Čujte, vi biciklist, nemojte mi ulaziti u moj diskurs. No, kad već jeste, onda se pridružujem vašoj opservaciji u cijelosti. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:46) • biciklist, vrijeme je za nove stvari, treba razbit jezik i sklopit ga u neki novi oblik, mozda je opet vrijeme za inovaciju? (remo 07.04.2006. 02:48) • Ne mogu biti kradljivac intelektualnog vlasništva, Milko, jer, ovdje nije riječ o intelektu! Vidim da si upao u stupicu: samo bi Milko Valent znao da je to početak njegova interviewa, jer, tko bi drugi zapamtio takve bedastoće!? Veliš Milko:"I još: stanje transa nije shizofrenično, iako je neuhvatljivo, to je stanje klaunovskog remek-djela: lutajućeg integriteta". Kao da Branko Despot diktira plac-listu. A zakaj te tako smeta naš Saša? Zato jer je veći pjesnik od tebe? Pa ti si u grču, sam kažeš, a kako i ne bi kad si naprosto prepun toga kaj iz sebe moraš izbaciti. Jedino, ne znam zakaj ti te papire kojima se pritom koristiš čuvaš i objavljuješ. Ostali jednostavno puste vodu. @Remo: svi ostali osim mene i tebe hipostaze su Valentove ne-shizofrene, transjavne svijesti i plivajućega integriteta. Onog koji nije u stanju integrirati Ime oca. Borderline, ne, Valent? (Nemanja 07.04.2006. 02:50) • Kolega bezimeni, em mi pljujete po Valentu, neargumentirano, molim, em vam pravopis doista nije u redu. Dakle, ne kaže se 'kić' nego 'kič'. Toliko za početak. Nego, kad smo već kod mojeg omiljenog pisca, dajte, molim vas, kritičkim argumentima književne kritike osporite njegovo pisanje, a nemojte upotrebljavati kvalifikacije sasvim nepotrebne, tipa 'pijan, glup, debeli, mlad, star' itd. Btw, vidjela sam njegovu fotku u novinama i frajer mi izgleda cool, vrlo urbani i profinjeni tip i uopće ne izgleda pijano. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:50) • Mozda spoj filozof + književnik nije baš najsretnije rešenje? Iako Cioran... (remo 07.04.2006. 02:53) • Kolega Nemanja, ja se doista ne mogu složiti sa sam ja Valent. Prvo, ja sam djevojka, još uvijek, i drugo, pročitala sam sve njegovo na Knjigomatu. Plus svega rekao vam je ovaj kolega gore da Valent radi ujutro i da nema šanse da u ovo vrijeme ima otvoreni kompić. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:53) • Milko, a zašto je samo tebe u Hrvata i Đurovskog u Srba mama nazvala po kravi? To mene zanima, stari. Dobar ti je ovaj esej na Knjigomatu, tako i završavaju studenti filozofije koji s Despotom u ST-u časkaju o idealnome gradu i švarckunstlerskim pelerinama, ali, mene ti zaista i zanima i veseli, istodobno, to da je tebi mama dala ime po kravi! Što ti osjećaš kad vidiš ljubičastu boju, recimo? (Nemanja 07.04.2006. 02:54) • Napisao sam i asocija pa ne misliš valjda da razgovaraš s Jaranom? Naravno, kič, znaš ti i predobro o čemu se radi. Ciferšlus je model genoma, dimnjak kukuruz! I eto ti hrvatske literature! Uz prstohvat ovih vudu-pizdarija o integritetu i hybrisu (ej, to mi je favorit - to ni Anto Nodilo ne bi bolje rekao) eto ti hrvatskoga intelektualca: kao dragog boga te molim nemoj samo Ciorana potezati, osim ako ga kaniš potezati za nos ili kurac. Prvo bi se svidjelo meni, drugo njemu. (Nemanja 07.04.2006. 02:59) • gdje zaradjuje hrvatski intelektualac? stvarno me zanima... gdje i kako? otkud mu novac, gdje je tajna? (remo 07.04.2006. 03:04) • kukuruz je sexy, genom je tragičan (remo 07.04.2006. 03:05) • "Kolega Nemanja, ja se doista ne mogu složiti sa sam ja Valent." Valent, ne kaže se 'sa sam ja Valent', nego 'da sam ja Valent'; ne frfljaj, pijan si. A ti se Valent zaista ne možeš odavno sam sa sobom složiti oko toga da si upravo ti Valent. Konačno, kad Valent priča sam sa sobom, to je poveliko društvo! Ne zamjeram ti što odbijaš biti Valent - ta, tko bi to htio biti, i, tko bi ti smio zamjeriti!? Zanimljivo je ipak da se ni ostali ne mogu složiti s time tko je to zapravo Valent, jer je Milko Valent do te mjere neupadljiv i neznatan da nitko ni ne zna tko je to zapravo Valent. Možda je to neka vrst bojlera, što li? Ipak, postoji rješenje: Valent, tvoja slika nije samo u novinama (to je inače bila reklama), nego i na konzervama. Zaista ne izgledaš na njima pijano, ta, da izgledaš, ljudi bi mislili da je riječ o gulašu od goveda koje boluje od ludila. Valent, nemam ja ništa stari protiv toga što si ti navečer malo popiješ, nego imam sve na svijetu protiv toga da takav voziš i surfaš! Zakaj ne legneš spat, nego drkaš do tri u noći pokušavajući objasniti da si ti veliki hrvatski književnik. Pa kaj to nije jadno? Pa kako ćeš se sutra osjećati kad se probudiš? Kao da si pojedo bananu!? Da, to je tipičan tvoj odgovor, ne jebe tebe ništa na svijetu...E, moj Valent, stvarno si nemoguć: tako pametan kit, a takve pizdarije izvodiš! (Nemanja 07.04.2006. 03:07) • Zašto se utihli, škvadro? Taman sam pomislio kako se Teroristov blog lijepo razvija, a vi nekuda odoste. Doista sam uživao, saznao sam neka nova imena, neke nove naslove. A da malo primjenimo temu? Ajmo razgovarat o pisanju Ivane Sajko. Njezina proza, mislim, puno je bolja od Meršinjakove. (Edo Popović 07.04.2006. 03:09) • Valent piše stvarnosnu prozu. Vidiš da je napisao roman o klaunu. Inače, kad mu posude vergl, nastupa na Zrinjevcu. Izaziva strah i sažaljenje. Utoliko je njegova funkcija zaista tragička: izaziva katarzu. I pitanje: Što će nam majmun kad imamo verglaša? (Nemanja 07.04.2006. 03:09) • Edo, i ti si pijan k'o Maajka: nije riječ o Meršinjaku, uostalom toga nepoznamo, nego o Meršenjaku. Inače, Valent, klaunu jedan, prestani se pretvarati da si Edo. Ti si prije Edek, ali onaj Sinjski. (Nemanja 07.04.2006. 03:11) • Ivana Sajko je zgodna, vidio sam je u novinama, njene knjige nisam vidio ni tamo. Ali je zgodna, i jebao bi je! socno! (remo 07.04.2006. 03:13) • Stvarno, slažem se s Popovićem. Sajko nije loša, bolja je puno od Jegerice, ima one fine mutne pasaže boje crnog vina. A Valenta mi ne dirajte, jer, rekoh: ja sam njegova fanica. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:14) • Rekao sam ja da će s pijanom budalom biti posla do duboko u noć. Da malo primjenimo temu, kaže Valent u ruhu gurua!? Ovo je za pet: da malo primjenimo temu! To bi i Marx rekao, da nije napisao 11. tezu! Odlična fora: blogeri su do sada samo različito tumačili temu, a stvar je u tome da se ona primjeni. Milko Valent, književnik, mislilac i humanist s kraja 20. vijeka (Nemanja 07.04.2006. 03:15) • Valent, primjenio bih temu. Samo, na što? (Goran k'o Fižulić 07.04.2006. 03:16) • Nemanja, stvarno te ne kužim, blago rečeno. Pa ti uopće ne govoriš o Valentovom pisanju nego o njemu kao takvom i takvom čovjeku. Imam blagi osjećaj da si mu možda zavidan, ako pretpostavimo da i ti nešto pišeš osim na blogovima. Mislila sam uvijek da treba pisati o djelima, a ne toliko o autorima. Boli me ona stvar za Valenta, mene zanima samo njegova književnost. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:18) • Evo, opet je na djelu silana poetska imaginacija: fini mutni pasaži boje čega - jasno, boje crnog vina! Kod Homera frajera pogodi koplje u potiljak, i Homer napiše da mu je na usta izašao srebrni jezik! E, to je slika, moj Valent. A ti u čaši vidiš samo nešto mutno, a mutnom boju crnog vina! Osim toga, jebiga Valent, postavljaju se dva sudbinska pitanja: kakvo je to vino ako je mutno? i, ujedno: zašto ne kažeš crvene boje, kad svi znamo da je crno vino crveno? Oni fini mutni pasaži crvene boje, to si dakle htio kazati!? Drugi Khayam, majkemi, dabogdaumro ako nije...jebešmisve, ajde, gospođa, jepftine čarapi... (Nemanja 07.04.2006. 03:21) • E, sad, stvarno, Nemanja, iako je u meni jako razvijen pedagoški pristup (zbog posla kojim se bavim) moram reći da si sad stvarno pretjerao. Tipfelere uzimaš kao osnovicu svoje kritike!!? Čini mi se da ti radiš za novine, možda za Jutarnji list, ha? Čujem da tamo uvode lektore pa si ti možda prvi pa ti je to možda najednom fahidiotizam. Reci mi po duši, Nemanja, jesi li napisao neku malu knjigu pa da i tebe čitam, a možda prezentiram mojim učenicima iz gimnazije?!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:23) • Valent, od tebe je lošija jedino Huljićeva žena! Čak te i Ibrica Jusić šije! Jel' dovoljno o tvom pisanju ili trebam još i četvrtu rečenicu? (Tarzanov Korak 07.04.2006. 03:24) • Hej, manijaci, tek sam se sad uključio i vidim da dobro brijete. No, uporno ponavljate jednu faktografsku grešku, Valent ne pije već deset godina (to mi je rekao čovjek koji ga je nedavno intervjuirao za 'Glas Slavonije') nego samo drma bijelo, i to samo ponedjeljkom. (Ivica 07.04.2006. 03:26) • Stari, od tipfelera je Gilliam napravi film (ti se pozivaš na Monty P.!?), a od metafizike Greške Kafka književnost. Brzo trči stričeku Kunderi da ti on razjasni tragične dosege tipfelera! (Čak i majmun Čita 07.04.2006. 03:27) • Jesam, stari, napisao sam dvije knjige. Jedna je o tebi a druga o tvojoj mami. Trebam li sada kazati i naslove ili... (Ted Led 07.04.2006. 03:29) • Čovjek koji je s Valentom napravio interview zasigurno drma bijelo već dvadeset godina, inače bi prije napravio interview s Rudolfom (ako se tako zove onaj sob Djeda Mraza, koji inače ne postoji). Valent ne drma bijelo, jer nema love ni za crno. (Ted Led 07.04.2006. 03:31) • Možda Nikolina ima pravo: Nemanja je malo ljubomoran zbog toga što Valent piše, ali ne po blogovima, nego for real, i to objavljuje redovnim ritmom po časopisima i u formi knjiga. Možda stvarno Nemanja radi za novine pa drlja onaj čuveni ''yellowsubmarine press'' pa je u totalnom kurcu. (Zoroaster 07.04.2006. 03:32) • Ma nije, ljudi, dajte se skulirate. Ovi gore stvarno briju da Valent sad brije po blogu. To isto kao da ste rekli da Houellebeqc brije po blogu. Vi niste normalni. (Insomnia 07.04.2006. 03:35) • Posljednje su dvije opaske toliko imbecilne da moram zaključiti kako ti se sestra vratila doma i počinje ti 'pomagati'. Je li istina da ste vas dvoje sijamski blizanci i da su, tijekom odvajanja, kirurzi njoj dodjelili glavu a tebi šupak? Ili je to samo urbana legenda? (Mica Šerifica 07.04.2006. 03:38) • Dozvolite mi da se i ja uključim. Mislim da ste malo skrenuli s glavne teme, a glavna tema je hoćemo li mi uskoro čitati nešto dobro i kvalitetno u Hrvatskoj, a da to nije 'Dečko, kralj, as i papiga''. (Ljiljana 07.04.2006. 03:39) • Eh, škvadro, ovo je sjajno: Valent brije po blogovima i neki ga genijalan i lijep frajer jebe već dva sata! Famozno! (Kiki 07.04.2006. 03:40) • Ljiljana, mogla bi barem čestitati rođendan kad ovako baneš! (Kiki 07.04.2006. 03:41) • Uf, uf, uf. Ja mislim da se iza ovih imena, barem tri, krije Davor Slamnig. (Krešo 07.04.2006. 03:41) • Istina je, Valent ne brije po blogu, nego sestri leđa. Gledam ih kroz prozor. Koji, prozor naime, inače ne smije pasti! (Tito 07.04.2006. 03:43) • Krešo, Krešo, mi bismo na klupicama inače tako nazivali kretene. Pa, da ne mjenjam navike, Krešo, nije Slamnig, iako, vidim, upadamo u onu fazu: A tko je taj genije Nemanja? Nije moguće da je to jedan čovjek! To je valjda pokret! (Nemanja 07.04.2006. 03:44) • O, Kiki, da barem Valent brije po blogovima, bilo bi puno žešće. Škvadro, ako slučajno niste znali, Valent je na Kornatima i druži sa skiperima, a ziher je da nemaju sa sobom laptop. Ja mislim isto ko i Krešo, to jest da se je uključio Davor Slamnig i to zato jer su mu na ovom blogu hvalili tatinu poeziju. (Majstor od kužine 07.04.2006. 03:45) • Ne, ja mislim da je Nemanja novinar koji se sprema za jutarnju šihtu u Jutarnjem pa nema pamentija posla nego je navalio na Valenta, a kako stvari stoje uskoro će i na Slamniga. (Kiki 07.04.2006. 03:47) • Isuse bože, pa ja sam danas izbacio toliko dobrih fora da bi ti Valente od sada mogao hoditi po svijetu i predstavljati se kao čovjek kojega je sjebao Nemanja! To dobro i zvuči, nekako u tradiciji vesterna i Liberty Valancea. Dobar dan, ja sam Milko Valent, čovjek kojega je sjebao Nemanja! Sjajno, zar ne? (Nemanja 07.04.2006. 03:48) • A da ubodemo stvarno nešto ozbiljno. Recite, je li Roman Simić doista veliki umjetnik? Ima li krvi i mesa u njegovoj prozi ili je to lagano cizeliranje za nigdje? (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:49) • Valent sutra radi, idiote. Zaboravio si. Čuj, Milko, a da odemo malo odspavati, a? Ti i sestra, a je ću tu sam. A nije ti palo na pamet da sam ja Ivana Šoljan, budući je i njen tata hvaljen? (Nemanja 07.04.2006. 03:50) • Gle, ja o Romanu, a ovaj Nemanja drvi opet o Valentu. Čini se da mu je on bolna točka, teška fiksacija, noćna mora iza sedam gora. Možda ima takozvani ''kompleks valentovske produkcije''. Ja brijem da je Nemanja zapravo Davor Slamnig. (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:52) • Roman Simić si ne bi dodao onako kretensko prezime da je ozbiljan književnik! To mi zvuči kao: Rudimir Bombardinović Šajkovski! Ta njegova zbirka priča je luk i voda, sinko, vjeruj mi! On je negdje između Huljićeve žene i Valenta. (Nemanja 07.04.2006. 03:52) • Ova noć poprima doista lijepe gabarite. (remo 07.04.2006. 03:53) • Dečki, a da se vratite književnosti? (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:53) • Slažem se po prvi put s Nemanjom. Roman mi sad zvuči ko Stijepo Mijović Kočan. (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:55) • Valent, sad je počeo kongres kretena pa bi bilo dobro da ti ostaneš, a ja odoh! Stari, sjajan si! Dobar ti je ovaj esej na Knjigomatu, a 'Clowna' bi mi mogao poslati kao poklon. Pronađi negdje među komentarima moj email, pa mi se javi! Laku noć, (Nemanja 07.04.2006. 03:55) • Ne, ja ipak mislim da je Valent puno bolji od romana Simića. Roman skida njegov diskurs iz romana 'Playstation, dušo'. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:56) • Tornado, laku noć i tebi: tebi je ionako stalno mrkli mrak pred očima. Mora da sam nešto grdno zajeb'o kad se ti slažeš sa mnom. Valent, daj mu molim te ispričaj priču o čarobnoj kuglici. Možda usne. Zauvijek. (Nemanja 07.04.2006. 03:56) • Dečki, teško vas sad pratim kad govorite o romanu Romana Simića. Zakaj jednom pišete malo a drugi put veliko r? (Nives 07.04.2006. 03:58) • Stvarno, taman su svi pomislili kako je Nemanja od Požarevca grandiozan i izdržljiv, kad tamo, gle, povlači se kao neću reći što. (remo 07.04.2006. 03:58) • Slažem se s Nemanjom. Dobro je to opservirao. O kojoj kuglici pričaš? Je li to neka vaša interna fora, mislim između Nemanje i ovdje na blogu nepostojećeg Valenta? (Jutarnji tornado 07.04.2006. 04:00) • A i Slamnig je lipov kurac, samo da se zna i da ne bi ostao dužan prije spavanja. Davor Slamnig, naime. Taj od osamdesetih nije napisao ništa osim dvije, tri dobr reklame i one pjesmice o zavjesama što su bež! (ja 07.04.2006. 04:01) • Tornado: Valent je na blogu, i to je lako provjerljivo: svrni pogled dva, tri komentar gore, i vidjet ćeš da je prasac protestirao što ga citiram bez navodnika! Naravno da sam lijepo opservirao - ja uvijek lijepo opserviram. Užas!? Pa ti ne znaš Slamnigovu priču o čarobnoj kuglici? Njegovu najbolju priču ne znaš!!!? A znaš li onu, drugu najbolju, o Frnteku i Špičeku? (Car Dušan 07.04.2006. 04:04) • Remo, lako je tebi, stari, ti si noćni portir. A ja sutra moram u 13 k pedikeru, pa na masažu, pa u Berlitz na danski, pa....Sorry, ali imam prebukiran dan! Još moram pročitati i Heisenbergova pisma Supekovoj ženi (sad će Valent otići u trokurac, pazite!) (Car Dušan Džamonja 07.04.2006. 04:06) • Valent je otišao!? Nemoguće! Da nije umro? (Viktor Car Dušan Emin 07.04.2006. 04:08) • Ej, Nikolina, što si ono rekla o stadionu? LOL (Nemanja 07.04.2006. 04:12) - MEMORYX (Neregistrovan), (17.4.2006 02:21)

Pozdrav s Petrovaradina
Pozdrav svima iz egzila, iz stanovitih razloga javljam se s druge strane velike rijeke, koja je ko za kurac sad kad sam trebao prijeci narasla veca nego ikad. ali te noci kad sam preplivao dunav neke su mi se stvari i rasvijetlile. o tome cu ovih nadolazecih dana... ma koliko se ne zelim usporedjivati s njima, kad sam se naslonio na ogradu tvrdjave, s pogledom na krovove novog sada, razmisljajuci kako je beograd tek na sat voznje odavde, padose mi na pamet i matos, i ujevic, i krleza, i katunaric. jebiga, svi kad zagusti pice preko grane pa zapizde ravno na skadarliju. ali ja cu biti smjeran, ponio sam ko fritz telecak pun knjiga, pa s vrha izvlacim gloriju, sjetivsi se da je tu knjigu nemanja nesto spominjao, cak i pocinjao s analizom, a onda mi je zatvorena butiga. ali dobro, idemo dalje, za iste pare.
Objavio knjizevni terorist u 14.4.2006 23:40 | 7 komentara

• dobrodošli - nemiri, (15.4.2006 00:18)
• NEMA NA ČEMU I DRUGI PUT! - AUTOR, (15.4.2006 00:51)
• Sigurno je sigurno. Javljeno ekipi i dolazimo na žurku. Ipak mi je malo žao one 'rvacke ćelije jer je bila prilično čitana u zadnje vrijeme. Tvoj - Inhibitor (Neregistrovan), (15.4.2006 09:08)
• Burazeru, mnogo se pričalo o tebi zadnjih dana, mnogo te se oplakivalo bre, lepo je što si se vratio u život! - lebowski (Neregistrovan), (15.4.2006 12:07)
• Vratio se dj!!!!! Mislim da ce Nemanja popizditi. - ena.z (Neregistrovan), (15.4.2006 13:40)
• P.S.nisam neregistgrovana nego sam Cveba - cveba (Neregistrovan), (15.4.2006 21:13)
• teror, a zakaj si zbrisal moj komentar, onaj P.S. naime nema kikakve veze ak se komentar ne vidi, kaj ne? - cveba (Neregistrovan), (15.4.2006 22:23)

Image and video hosting by TinyPic

• Egzorcist - predlažem novi naslov teksta jer mi se čini da si se nekako odmaknuo od bitnoga - Irački sindrom hrvatskih književnih polemičara. Već polako počinjem vjerovati da je neprestana uporaba Jergovića ovdje samo referentna točka, a uskoro bi mogao postati idiom; možda i novčana jedinica. Ako ovako nastaviš za par mjeseci ćemo na placu kupovati salatu i voće za npr. 45 jergovića. (nabijemtenakurac 05.04.2006. 08:18)
• ja sam nekako nova ovdje, totalni blogerski outsajder, ali zato knjizevni insajder, barem sto se interesa tice, pa smatram da mogu reci rijec dvije o ovoj teni koju eto ovdje duze vrijeme samo pratim. jergovica iz nepoznatog razloga osjeca da o svakoj stvari mora imati neko misljenje koje opet ima strasnu potrebu podijeliti sa svekolikim pucanstvom. a misljenja su uglavnom sve samo ne racio, vec dolaze kao produkt nekih mracnih emocija (mrznje, jala, frustriranoosti, egoizma)...naravno da zato i izazivaju svoj odraz, odnosno tko se maca laca od maca i pogiba. medjutim ja sam jos uvijek (vjerojatno zivim u pogrsnom vremenu) bas za taj mac iliti neko vitestvo (koliko znam katunaric i jest nositelj tog odlicja). zato uistinu mislim da (ovo je jos uvijek osvrt na prevladavajuce jucerasnje misljenje da je katunaric bio preblag, odnosno nedovoljno vulgaran) da udarci ispod neke odredjene zone nisu neophodni. uostalom zar nije najljepse "ispreskakati" nekoga na fin nacin. jergovicu nedostaje kako je u svojoj polemici s njim jos i zima primijetio humora, a bez zrnca humora nema dobre polemike. osim ako netko, uvrede i prostakluke ne smatra smijesnima. ja ne. zato mi je na primjer duhovita ona katunariceva opservacija o tome kako dok pljuje druge intelektualce, jergovoc pozira u lotus poziciji okruzen vlastitim knjigama. no sve ovo je vise komentar na one prethodne debate o jergovic moneti. ovom zadnjem postu mogu pridodati samo to da su polemike ipak svojevrsni dvoboji, dobro mozda ne bas uvijek casni i viteski, ali su prozvani i izazvani u vecini slucajeva sposobni sami se braniti... katunaric to po mom sudu definitivno jest. no akumulacijom ovakvih individualnih dvoboja (zima-jrgovic, katunaric-jergovic, pa i ovih blogovskih debata), stvara se jedna nova klima i ozracje u kojoj je jasnije da takva misljenja nisu izolirani slucajevi i mozda tom svekolikom pucanstvu uskoro postane jasno da se ne treba bojati reci da je kralj gol (zuska1 05.04.2006. 14:07)
• Jergović ovo, Jergović ono. Jergović vs. Ovaj, Jergović vs. Onaj. Pa jebo li ga Jergović da ga jebo... (leb 05.04.2006. 14:57)
• IMAM NOVU DEFINICIJU BLOGA: BLOG JE UGLAVNOM (ČAST IZNIMKAMA) BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA VEĆINSKE OPĆE PROSJEČNOSTI. (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 19:01)
• Konačno netko normalan: evo, Nikolina nam je pokazala kako se na blogu valja predstaviti: Nikolina, prof., 27, glupača. Pa sad, tko voli... (Jergos 05.04.2006. 20:32)
• @Zuska1: Draga moj Zuska! Jesi li ti napisala slijedeće rečenice: "...ali zato knjizevni insajder, barem sto se interesa tice, pa smatram da mogu reci rijec dvije o ovoj teni koju eto ovdje duze vrijeme samo pratim. jergovica iz nepoznatog razloga osjeca da o svakoj stvari mora imati neko misljenje koje opet ima strasnu potrebu podijeliti sa svekolikim pucanstvom. a misljenja su uglavnom sve samo ne racio, vec dolaze kao produkt nekih mracnih emocija (mrznje, jala, frustriranoosti, egoizma)..."? TI SI DAKLE KNJIŽEVNI INSIDER? Jebiga, sve je ovo zaista beznadežno i potpuno besmisleno. Kakva kurčeva zemlja! Pa ovdje su svi ili idioti ili nepismeni! Na blogu koji se bavi književnošću, na blogu koji biva citiran u najznačajnijoj književnoj, pa i kulturnoj polemici zemlje, na tom blogu dakle osim Zrinke P. nema ama baš nikoga tko je elementarno pismen, a gotovo su svi sugovornici stariji od 20 godina i deklariraju se kao pasionirani ljubitelji književnosti! U tri pičke materine i takva zemlja, i takav obrazovni sustav, i takva književnost! Prije stotinjak godina svaki bi seoski kružok okupljao pismenije i obrazovanije sugovornike - kako vas nije sram tjednima nagvaždati o književnosti, a svi ste do jednoga nepismeni!? Budale! (Zuska2 05.04.2006. 20:45)
• Zuska, potpuno se slažem s tobom i odgovaram onom gore Jergosu: to što si upotrijebio u postu nazvavši me glupačom zove se jednostavno argumentum ad hominem ili argumentum ad baculum. Ni jednom jedinom riječju nisi osporio moju definiciju bloga. DAKLE, U ČEMU JE POGREŠNA MOJA DEFINICIJA BLOGA - AKO JE POGREŠNA?! (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 21:11)
• Bilo je bolje dok te K. nije spomenuo u Jutarnjem. @Nikolina, prof- jadna ne bila šta će osporit. definicija je glupa i ne znači ništa i nema veze s postom. ...a i leb je po malo u pravu (ena.z 05.04.2006. 21:56)
• @Ena: Ma srce moje, ljubim te u čelo! Sjajno! Ipak, iako si ti sve kazala, moram našoj analitički raspoloženoj profesorici odgovoriti kako zahtjeva. Dakle, Nikolina, ja te hvalim a ti se ljutiš: ja mislim da bi zaista svi trebali slijediti tvoj primjer i u jednoj se rečenici predstaviti: Nikolina, situirana, 27-90-40 (godine, IQ, temperatura)....Glede definicije, dopusti ponajprije uvod: Jedan od najljepših stihova hrvatske estrade onaj je u kojem se veli: Čini mi se da bi i ja dao pola života svog! Pazi jebača: koliko je on ziherunga postavio! Nije on siguran - a ne, njemu se čini da bi dao pola života! Onda, veli on, da bi i ja..! O jebote, neš ti frajera: i on! A mi smo baš mislili njegov bubnjar, ukurac! I onda ide punch-line: dao pola života svog! Ne cijeli, a ne, nije frajer blesav: njemu se ČINI da bi i ON dao POLA život svog! E, vidiš, Nikolina, tako ti je i s tvojom definicijom (usput buti kazano argumentum ad hominem i ad baculum samo su u tvom specifičnom slučaju jedno te isto: ti si zaista tvrda k'o bukova batina!): ona kaže: BLOG JE UGLAVNOM (ČAST IZNIMKAMA) BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA VEĆINSKE OPĆE PROSJEČNOSTI. Dakle, već na početku "definicije" ti kažeš da je blog uglavnom...E, jebiga, ili blog nešto jest, ili on to nije: kako može biti da je blog uglavnom nešto, a opet, u drugim slučajevima blog to što uglavnom jest nije!? Kad blog to što jest nije? Onda kada je riječ o iznimkama, a njima svaka čast (to je valjda moralna dimenzija definicije, što je značajan doprinos povijesti logike). Što iznimke čini iznimkama? E, to ćemo vidjeti tek na kraju definicije: blog je dakle uglavnom brza tehnika izmjenjivanja! Iako to zaista ništa ne znači, a i da znači svi bi se tome smijali, pogledajmo što nam to pokušavaš priopćiti: blog je brza tehnika izmjenjivanja! Zašto je blog tehnika? Kakva tehnika - retorička? Retorika, iako sam jest tehne, umijeće, ne poznaje nikakve 'tehnike', vjeruj mi, jer ja poznajem retoriku. No, kako to da je blog, kao svojevrsan dnevnički zapis, nekakva brza tehnika? Dakle, postoje i spore tehnike! Kakve su sad to? Možda nam ostatak definicije pomogne u silesiji nedoumica: blog, koji je uglavnom brza tehnika izmjenjivanja tehnika je brzog izmjenjivanja većinske opće prosječnosti! Ako je nešto opće onda nije većinsko: opće ne postaje općim tako da svih jedanaest igrača nogometa odluči jednoglasno tko će pucati penal: takva odluka, iako je izraz volje svih, nije izraz opće volje! Ako 8 od 11 odluči da će to biti Ronaldinho, to je većinska odluka! No, opća volja (volonte general) nešto je sasvim različito od volje većine. Opća volje iskazuje javni interes, dok 'volja svih' iskazuje sumu partikularnih volja, privatnih interesa. U svakom slučaju, gospođo profesorice, sintagma 'većinske opće' je drveno željezo, pa čak i kad je riječ o prosječnosti. Konačno, ako se htjelo kazati da se na blogovima brzo izmjenjuju sasvim prosječni postovi i komentari, tj. da su raspravljaći uglavnom mediokriteti, čemu sumanuta i gotovo nemušta opaska o brzim tehnikama izmjenjivanja mišljenja tih prosječnjaka? Konačno, kazati da su ljudi koji sudjeluju na raprava blogera ili su sami autori blogova prosječnjaci, ne znači kazati ama baš ništa o blogu, a nekmoli da bi to bila definicija bloga. Mogao bih tako navarno do imendana, no prestat ću: razlog zbog kojega sam te tako duhovito (učinivši od tvoje opaske oglas u slomljenim srcima 'Modre laste') nazvao glupačom samo je jedan - da ovakvu pizdariju napiše desetgodišnje dijete, još bih se ozbiljno razgovarali, ali, kad takvo što napiše netko tko nam djecu školuje, e, onda je to već opasno! Molio bih te da u školi, ako si zaista profesorica, djeci ne pričaš takve pizdarije! Ili, ako kaniš, napiši u kojoj školi radiš pa da obavjestimo direktora o tvojim vanškolskim aktivnostima! Za sve ostalo, javi se Eni, jadna debila! I nemaj drugih Blogova osim mene! Jel' ti barem to logično? (Kekec 05.04.2006. 23:21)
• DRUGAR, IDEMO POSLUŠATI LEBCA PA DA PROMJENIMO TEMU, KAD VEĆ NE MOŽEMO SVIJET. Evo, ja ću predložiti jednu, o kojoj, čini mi se, nitko nikada nije kazao niti riječi: hrvatka književnost 20. stoljeća pokazuje nevjerojatan disbalans: mi imamo naprosto briljantne pjesnike i neosporno drugorazredne prozaike! Znam da je teza bombastična, znam da je na prvi pogled diskutabilna (jer, svi će odmah kazati da je glavnina naše poezije anakronizam), ali, idemo nabrajati! Recimo, od Drugog svjetskog rata naovamo, dajte vi meni svi zajedno nabrojite pet velikih hrvatskih romana! Što mislim pod tim velikih? Ha, sigurno ne mislim na 'Šteficu Cvek..' i 'Pse u trgovištu'; ne mislim ni na 'Luku' ili 'Kurlane'; jednostavno mislim na velika djela kakvih u našem susjedstvu, recimo kod Srba, ne nedostaje: od 'Hazarskog rečnika' ili 'Kapoa' pa do 'Kako upokojiti vampira' ili 'Grobnice za Borisa D.'. Istovremeno, iako svi o tome šute, tih se istih godina u ovoj maloj zemljici pisala velika poezija recimo jednog Slamniga ili Šoljana, ili, da odmah ugrizemo za srce FAK-ovce, briljantoga Mihalića, Što o tome mislite, dragi moji brzo tehnički izmjenjivi, čast iznimnka, prosječno opće većinski druzji!? (Agent Provocateur 05.04.2006. 23:36)
• U HRVATSKOJ DANAS NEMA NI JEDNOG ŽIVUĆEG KNJIŽEVNIKA. točka. (slaverina nacionale 05.04.2006. 23:41)
• OK, Kekec! Priznajem, upotrijebila sam ''razlivenu'', poetsko-filozofsku 'definiciju' bloga, kako bi je skužili čak i oni o kojim je kratko izvijestio Zuska 2. Evo konačne definicije bloga, gdje se pod pridjevom ''brza'' misli na tehnologiju Interneta bez obzira na osobnu sporost vođenja, sastavljanja dnevničkog bloga, a ono ''uglavnom'' zbog toga jer eto svaka definicija, osobito u teriji determiniranog kaosa ''podnosi'' iznimke itd. DAKLE, EVO DEFINICIJE BLOGA: BLOG JE UGLAVNOM BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA PROSJEČNOSTI. Laku noć, prosječni dječaci i djevojčice! Ne brinite, ja sam samo malo svrnula, nema puno ovakvih kao ja pa ne morate brinuti. Posvetite se i dalje svojoj prosječnosti i upropaštavnju jednog jedinog literarnog talenta na blogu (Zrinka). Zrinka će biti možda mrvicu bolja od Rujane Jeger ili Zorana Ferića, ali zar je to utjeha. Onaj Bamby, koji je netragom nestao, predložio je da pročitate barem Rio bar Ivane Sajko. Ili vam je 130 stranica previše? Kako da vam onda predložim jednu lijepu knjigu od 400 ili 500 stranica? Ova mala iskrica oko definicije bloga pokazala je da vam čak ni kratke forme (aforizmi, definicije itd.) ne idu. Kako biste se nosili sa 600 ili 700 stranica, a da to nije imbecilni Harry Potter? (Nikolina (27), prof. 05.04.2006. 23:46)
• Agent, ma ima i proze iako je poezija generalno bolja, ali ne ona koju si ti nabrojao. Evo, ja mala, ali predlažem popis pet velikih romana od II. rata naovamo: 1) KIKLOP, 2) MIRISI, ZLATO I TAMJAN, 3) ZASTAVE, 4) CLOWN i 5) FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA. Ako ne znaš imena autora, slobodno me pitaj - ja sam, eto, nažalost, profesorica. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 01:15)
• Sviđa mi se Nikolina kako rezoniraš, jako me zanimaš, volio bih te upoznati. (Janko (42), šofer 06.04.2006. 02:28)
• Čuj, Janko, ja u postu uopće nisam nešto puno rezonirala, ja sam samo nabrojala 5 velikih hrvatskih romana odgovarajući na Agentov post. Izgleda da si ti doista po zanimanju šofer, a to 'rezoniranje' temeljim na tome što uopće nisi komentirao moj popis 5 velikih romana, što pak znači da te veliki romani ne zanimaju. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 02:54)
• Netko tko mene ne proglašava najvećim talentom bloggerske nacije odista nema prava nazivati se profeserom, barem ne profesorom književnosti. No, ne sjećam se kad je ijedan profesor ubo pravi talent. Zato profesori i jesu profesori. Ako se ovdje komentarima zatire Zrinkin talent (što baš i nisam primijetio), profesori zatiru talent mladih. Ne rijetkih mladih, nego svih mladih. I mogu se profesori izvlačiti da je takav nastavni program ministarstva ili na ostale pizdarije, ali svejedno će teško sprati ljagu sa svoje profesije. I na kraju, svatko tko ima potrebu svom imenu dodati prof. znači da se više oslanja na svoju titulu, nego na svoju pamet. Profesore jedem za doručak... A Zrinkin talent su prepoznali oni koji su ga trebali prepoznati. (leb 06.04.2006. 08:29)
• PRIJEDLOG ZA TERORISTA: više nam je moj imenjak na uši izašao, daj ajmo malo promijenit temu. evo, čitam ja jučer po prvi put priče izabrane u Večernjakovom natječaju; osim 2-3 koje su zanimljive i pismene, ostalo je totalna sramota. pa da je to nekakav naš značajni natječaj za priču?! pročitaj samo ovu zadnju, na primjer. prejadno. (miljenko 06.04.2006. 09:32)
• Gospon Miljenko, očito niste upoznati s kriterijima po kojima priče upadaju u večernjakov natječaj? Radi se o sljedećem: Ako žiri uspije pročitati priču do kraja, ta priča ne valja. Ako je ne uspiju pročitati do kraja, objave je. Bilo bi jako lijepo da se kaže koja o tom natječaju. A možemo pričati i o nekim drugim natječajima poput ekran-priča ili onog hvalevrijednog pokušaja Novog varaždinca koji je propao. (leb 06.04.2006. 09:41)
• ne vem, ja sam vidio neka meni zanimljiva imena, čak i poznata, koja nisu objavili, ne znam doduše kakve su priče, ali nešto mi govori da jako teško mogu biti lošije od objavljenih... jer je, osim par časnih iznimki, ono objavljeno totalno zastarjelo ili šarlatanski ili nezanimljivo i riječju-nepismeno... baš sam se grdo iznenadio. za ekran priča ne znam, ipak su mi te priče bolje, bar imaju neke veze sa životom i svijetom. ma pročitaj ovu zadnju, pa to je sramota objavljivat... oprosti teroristo, mi forum otvorili... (miljenko 06.04.2006. 10:15)
• Hej, pederi, a da se vratimo temi. Nikolina je ispisala svoj popis 5 najvećih romana poslijeratne hrv. književnosti, a vi raspravljate i marginalijama, nabijem vam kurac u pičku mrtvog orgazma mrtve mame! Vi pričate o pričama u Večernjaku, u prostoru zaostale 19. stoljetne književnosti, a profesorica Nikolina vam podastire fantastičnu temu za književnu raspravu. Kad vas vidim nabit ću vas na kurčinu na Trgu bana Jelačića ispod repa. Pa zar stvarno moram psovati da se vi prosječni idioti malo uozbiljite, jebem vam mater na oltaru neke domovine u ruiniranu pičku punu blasfemije i seksualnog prosvjetiteljstva!! (Mali ptičar 06.04.2006. 11:59)
• Nikolina, agent ili šofer dođe ti na isto. Zar misliš da je agent obrazovaniji i bolji od šofera? (Ubit će nas Terorist) (ena.z 06.04.2006. 12:08)
• po popisu romana vidi se da je rob lektire, da ne bi sad o lektiri pričao... i ko si ti ispodprosječni drkadžijo da nam propisuješ o čemu ćemo pisati. mali ptičar, mali seronja. baš kao i onaj "veliki". (miljenko 06.04.2006. 12:12)
• Mali pticaru, ma koja profesorica? Imam definiciju profesorica: profesorice su dosadna tehnika za uspostavu prosjecnosti! Profesorice su direktni krivac za opcu nepismenost nacije. Jedna usrana profesorica od 27 je zadnja koja bi nam tu trebala palamuditi o knjizevnosti. Zbog takvih mladi i otvaraju usrane blogove. Da nije bila mrkla streberica, bila bi knjizevnica. Ovako,,, Profesorica jebo je ruzni Valent! Ma pogledaj samo koga je stavila u top 5 - FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA od Valenta. Pa to nije proslo ni kod Jagne Pogancik kod koje inace sve prolazi. Profesorica nije meritorna. Profesorica je u kurcu. I ti si u kurcu. Razgovarajmo mi radije o natjecaju Vecernjeg i Ekran pricama. (Krade Jadak 06.04.2006. 12:16)
• Da ... Večernji list....Izabrane priče na natječaju Večernjeg lista su dobar pokazatelj mentalnog i moralnog sklopa ljudi u žiriju. Recimo priča "Pljuškin iz Smrdelja" ( nekog nikogovića Josipa Laća), predstavlja ogledni primjerak širenja rasne netrpeljivosti i mržnje. Normalne ljude bi ovakva bljuvotina trebala uplašiti i zgroziti, jer kroz ovo sranje progovara zlo. Žiri je pak našao ovu priču inspirirajućom i objavio je. Pitam se kako su izgledale priče o Židovima u drugom svjetskom ratu ? (Levi 06.04.2006. 12:20)
• Čuj, Nikolina, kad već čovjek s tobom ne može uljuđeno i pristojeno, evo, obratit ću ti se onako kako već bagra tvoga kova jedino razumije: Stara moja, osavi ti lijepo pravo ime i prezime na blogu.hr i ja ti jamčim da ću od Ministarstva obrazovanja nadolje podastrijeti tvoje tekstove na ovome blogu kao dokaz a)tvoje nepismenosti, b)posvemašnjeg nereda u tvojoj glavi i c)tvoje neurotiziranosti! In summa: zbog svega toga tebi bi žurno valjalo zabraniti predati djeci! Nemoj molim te više posizati za definicijama poput gornjeg idiotizma koji, vjeruj, zaista nikome ništa ne znači ne zato jer bi za nas bio uvredljiv, već naprosto stoga jer ti tvrdiš da je žaba zeleno što lopoč! Naime, preformuliravši definiciju u tvrdnju daje BLOG UGLAVNOM BRZA TEHNIKA IZMJENJIVANJA PROSJEČNOST, ti i dalje pokazuješ da ne razumiješ bit prigovora! Kako osobe poput tebe uspiju završiti fakultet pa dospiju i do školskih razloga, zaista je nevjerojatno! (Iako je uopće zapravo ne vjerujem da ti ikome išta predaješ, osim što si jednom predal štafetu, no i to krivoj osobi, pa te se otac, inače krasan čovjek , sedam dana sramio ne razgovarajući s gospođom majkom) Tvoja nabrajanja knjiga nadasve su bezvezna i očito je da se temelje na izborima poput 'Večernjakovog'. Ali, ako već tako hoćeš igrati, hajde ti nama odgovori na pitanje koje tete učiteljice postavljeju djeci već u osnovnoj školi: Molim te, Nikolina, (bože, tko ti je dao takvo ime? nemoguće je nekoga osloviti s Nikolina i postaviti mu normalno pitanje, naime!) odgovori ti meni tko je protagonist Marinkovićeva romana 'Kiklop'? Imaš vremena do dnevnika: raspitaj se u razredu, pitaj školskog pedagoga, možeš pitat i poštare, ni'ko odat neće... (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:23)
• Samo da objasnim, Maloga ptičara tako zovu nakon što su on i Ptičar otišli do toaleta. Bog, Lima, nemoj tol'ko psovati, ne pomaže! Inače, pet velikih romana hrvatske književnosti nije moguće nabrojati jer ih napraosto nema. Nemojte me molim vas zajebavati s 'Mirisima, zlatom i tamjanom' - ta, nitko vam nije uperio Eru u glavu! Hoću kazati, slobodno ljudi razmislite o toj listi, bez ikakve nacionalne prisile! Jebiga, Finci nemaju dobru vaterpolo repku, iako je silna voda oko njih, pa nekako ljudi žive! Zakaj bi mi imali i vatrene i zlatene rukometaše i Janicu i veliku romanesknu tradiciju!? Usput, tek, onaj tko ne vidi, ne shvaća, ne razumije i ne zna da je Ivan Slamnig velik pjesnik, onaj koji veličinu pjesništva ne prepoznaje kod Šoljana, onaj koji to ne ustvrdi čitajući Mihalića, bolje da čita Nstyle! A kaj je Vrt crnih jabuka ili Mačak u čizmama nego briljanta poezija! No, nastavljam i dalje: naprosto je genijalan stari eterični isfahanski Sever! To je već dakle poker. Da vidim vas, junaci, kojih je to pet romana ranga 'Hazarski rečnik'? (Inače, čuo sam da se Pavića smatra pirotehnikom; no, ajmo, gdje je taj vatromet u Hrvata: stari mačak Fritz, biciklisimus Marinković...i? (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:34)
• @Miljenko, kad se tata vrati s posla, pa ruča, pa malo prilegne, pa pred vijesti ustane, hodi ti lijepo do tatice da ti malo nadojebe mozga. Vidiš i sam da se s ovim malim ne snalaziš u svijetu. 'Da sad ne bi i o lektiri pričao'!? Kakav šuft! A, uostalom, imaš ti pravo! Sve je to za tebe lektira, to se mora do kraja polugodišta pročitati jebo-te-bog, i samo ova usrana tehnologija omogućuje da imbecili poput tebe raspravljaju o uzroku svojih nervoza i izvora agresije na način na koji BBB raspravljaju o Torcidi. Miljenko, daj ti nama guzoglavi reci a što to tebe dragi nuka i sili da govoriš o književnosti kad je sve to za tebe omrznuta školska lektira? Zapravo, nemoj ti odgovarati; pitaj tatu. (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:43)
• @ Ena, jebiga, ja te pohvalim, iskreno se nasmijem tvojoj opasci (jadna ne bila šta će osporit!) a ti me ne prepozna! @ Nikolina, šofer Janko nije završio rečenicu kad je kazao da mu se sviđa kako rezoniraš. Kraj ide ovako: Volio bih te upoznati; s Miljenkom. @ Društvo, koji vam je, pa kaj je tako teško na blogu koji u 'Jutarnjem' citira Katunarić, na blogu koji se zove 'Književni terorist', na blogu koji pohode prva undergrunt pera rvacke noch-nich-literature, zar je dakle na tom i takvom blogu nemoguće nabrojati pet dobrih, solidnih romana nacionalne književnosti 20.stoljeća!? Ja pak nastavljam postajući nedostižan: Nikola Šop! To je već petarda a vi niste ni krenuli! (Agent Provocateur 06.04.2006. 12:51)
• Pridružujem se tvom nizu i opet se ponavljam - Gnjilota prašine... (nabijemtenakurac 06.04.2006. 14:06)
• Ma prepoznala sam te Nemanjo i kao agenta i šofera, mislila sam da je to jasno, zato i nisam mogla odoliti da joj napišem. (ena.z 06.04.2006. 14:13)
• @Ljubavi, šofer je, nadaleko je poznato, ovaj put bio dobar k'o Lebac! Leba je nemoguće falsificirati: ta rutina kojom on osvaja neudane mlade intelektualke naprosto je nanaučiva, urođena! @ Nikolina, zlato, zamisli da te Janko, negdje u lipnju, u razbludno vrijeme čaja rekao bii Mihalić, položi na vrelu haubu svoje 'Lade', još dok motor radiiii! Pa da uporabi BRZU TEHNIKU IZMJENJIVANJA! Ej, stara, šest ti Glumičića ne bi skinulo osmjeh s lica sve tamo do Božića! Šetala bi ti gradom s mirisom motornoga ulja u kosi lelujajući kao Crna kraljica Medvedgradom! Nešto si mi se ti strašno pokondirila, otkako si došla u veliki grad i završila Pedagoški; kažeš: "Izgleda da si ti doista po zanimanju šofer, a to 'rezoniranje' temeljim na tome što uopće nisi komentirao moj popis 5 velikih romana." Ma nemoj, drugarica je poštena inteligencija i nju ne zanima radnička klasa, jeli, jer drugarica je nabrojala pet velikih romana klasika knjiiževnosti našega naroda i voljenih narodnosti, pa rezoniranje temelji na saznanju da taj popis Janko, šoferčina jedna brezobrazna, nije obadavo za suhu šljivu! U, jebote, što si ti neka fina gospođa pa znaš iz rukava istresti i pet romana i njihove autore sve naizust i brzom tehnikom izmjenjivanja! Što vas sve ne uče u tim visokim školama, majku im banditsku! A kad je trebalo narodne neprijatelje po šumama gonjat, onda smo vam bili dobri, a? Sad ti šofer ne paše, sad bi ti intelektualca po mogućnosti egzistencijalističkoga smjera s pripadajućom lulom u usima, jebo te on sušičavi takav da te jebo kad bi mog'o! Šta bi ti falilo malo više sa šoferima pit na zraku, našu domaću, prepečenu, banijsku, pa da ti se vrati rumenilo u obraze i da ti malo, nako, poprsje zabridi, znaš...Joj, Nikolina, jabuko, sad si i mene zainteresirala, bogami! Što ja volim seljančice što se u gradu profine nakon što prođu ovaj fakultetski fajn-tjuning, e ja ne znam imal' štagod boljeg! Samo, ne znam jel' ti voliš onako malo grublje, razumiš, tok drtis tu i tamo tu mi, i šta veći ide? Vidim, ženskinja si na svom mjestu, emancipovana, 27, profesorka - joj, jel' bi mi se mogla jednom tako obuć u one naočale pa uzet nekaki ljeskov prutić pa da prođemo palatalizaciju i jotovanje, makar više nikad s oproštenjem pičke ne vidio! - pa ako može da se nađemo, pred kinom Europa, sutra, u 16,18 i 20, je ću biti u teget-pantlonama i šuškavcu, nenapadno izbočenom s leve strane, luger mi je uvek na srcu, razumeš, to mi je još od rata, pa posle može da odemo na igranku ili de već drugarice biraju! Veoma se raduje mogućnostima skorog sastanka, i umestu buketa darujem ti ovu moju pesmu: , , , , , . , . , , . (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 14:50)
• Pa šta je sad ovo da neće da štampa ćirlsko pismo!' Probaću još jedared: , , , , , . , . , , . (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 14:55)
• E stvarno je ovo previše! Prob'o sam da u oriđinalu štampam ovu pesmu koju mora da vam dam u prevodu na latinsko o kako sledi: S neba jarka munja seva,/ srbska garda sada peva,/ ko to ide, ko to gazi,/ srpska garda nailazi,/ korak nam ja kao grom,/ Srbija u srcu mom. /Nemoj majku tužna biti, sin ti služi u eliti,/ beretke nam boje krvi,! đe se puca tu smo prvi. Imade i poslednja kitaca, ali ona raspiruje međuinternacionalnu mržnju, pa nije reko zgodno za prvi put. (Na šiptarsku glavu mušku,/ nikad nemoj dići pušku,/ jer to može mnogo bolje....). Nadam se da vam se kao profesorki i humanisti s kraja dvadesetog veka ovaj moj uradak mnogo dopada? Vaš, (Major Zaviša Blaznavac-Či 06.04.2006. 15:01)
• E, pa stvarno, braćo Hrvati, pička mu materina to što nemožete da nabrojite pet svojih klasičnih romana, još nekako razumem, al' što nemožete da štampate moje ime u celini, to stvano ne razumem!? Nisam ja nikakav Major Zaviša Blaznavac-Či, nego, kao što je opštepoznato veđu podvižnicima i decom, ja sam Major Zaviša Blaznavac - Čigra! Čigra, jeste, Čigra, pa šta! Ostalo iz detinjstva, k'o Miroslavu Blaževiću Ćiro, jebemliga! Ajde sad, uzdravlje, živ mi ti! I, drugarka Nikolina, ako ti je mlogo neugodno za prvi put, može da povedeš i drugaricu. Za kralja i otadžbinu, tvoj (Zaviša Blaznavac-Čigra 06.04.2006. 15:14)
• ČEKAJTE, LJUDI, PA SAMO MALO! STANITE, KVRAGU, PA MI ILI SANJAMO ILI JE SVIJET ZAISTA OTIŠAO U TROKURAC! Jer, naime, kaj...Nikolina, 27, profesorica, ovako odgovara nekakvom Jegosu koji je naziva glupačom:"... to što si upotrijebio u postu nazvavši me glupačom zove se jednostavno argumentum ad hominem ili argumentum ad baculum"!!! PONAVLJAM: PROBUDITE ME, halo, zasigurno sanjam! Tip veli komadu: Glupačo!, a ona će njemu: To ti je argumentum ad hominem! OVO JE NAPROSTO GENIJALNO! Neko vam veli da ste idiot, a vi odgovoriti: Čuj, stari, o.k., ali to je nekaj osobno - razgovarajmo se načelno! Zemlja koja ima ovakve mlade ljude zaista ne mora brinuti za svoju budućnost! Takve je nemoguće satrtri! Ni šakom ni lancem ni bokserom u glavu! ON NJOJ GLUPAČO, A ONA ĆE: STARI, TO TI JE ARGUMENTUM AD HOMINEM! E, jebiga, to je jedan od odnih trenutaka koji čovjek ima potrebu stalno iznova reartikulirati, strahujući da mu uvijek iznova izmiče sva punina smisla koji se epifanijki nadaje u tom jednom, jedinstvenom trenu očitovanja. Zbog takvih trenutaka sve ovo ipak ima smisla! (Jura Sikpark 06.04.2006. 15:39)
• Šta ste si tako zabrijali svi, samo sam istaknula svoje skromno misljenje, a vi odmah k'o divlje hijene. Uglavnom vodite svoje monologe, a spremnost za dijalog ravna vam je nuli. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 16:15)
• teroristo, molimote, riješi se ovog idiota koji se potpisuje agent, nemanja, ptičar, jura i kakosvene. naporno je. ne da se ostalima komentirati, blog ti postaje bezvezan. kužiš da zapravo on tebe teroririzira, postavlja ti mine iza svakog posta. (vjerni čitatelj 06.04.2006. 16:53)
• @Vjerni čitatelju, kao što svi mi vidimo ovaj su post komentirali ena, leb, miljenko, nikolina, jadak, šofer...dakle, nije točno sa se ostalima ne da komentirati (vjeruj, sve su to različiti likovi, osim jednog nicka koji nema veze s nemanjom i njegovima). Čudno je da se ispod Nikoline, koju su, zanimljivo je to, ali ama baš svi do reda shvatili kao glupaču, odjednom potpisuješ i ti, izjednačujući ptičara i nemanju i tvrdeći da blog postaje bezvezan upravo u tjednu kad doživljava svoju punu društvenu afirmaciju! Očito je dakle da si putnik namjernik na ovome blogu - inače nikada ne bi izjednačio ptičara i nemanju - i o njemu kao i o njegovim temema nemaš pojma, pa nam jedino ostaje za zaključiti da si ti zapravo Nikolina. Uostalom, ova žestina u prvoj rečenici odaje osobnu zainteresiranost: misliš li zaist da bi ti bilo lakše da te ja nisam nazao glupačom? A što je s ostalima - ta, dobro kažeš: Što ste si tako zabrijali svi? (Usput budi kazano: Tako piše jedna profesorica!? 'Što ste si tako zabrijali svi?'!?) Spremnost na dijalog? O čemu? O brzom izmjenjivanju prosječnosti!? Nikolina, draga, pa nije moguće da tebi netko prvi puta kaže da si glupača!? Zar ti to mama nije već prije kazala? I, da, na kraju, idiot je liječnik koji te je pri porodu ošamario da zaplačeš; kad je vidio što drži u ruci, trebao te je ispustiti! (Agent P. 06.04.2006. 18:36)
• PROFESORICE NIKOLINA, ŠTO JE S ODGOVOROM NA PITANJE O KIKLOPU? DAKLE, TO BAR ZNAJU I DJECA U SEDMOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE, ŠTO BISMO KAZALI: TKO JE PROTAGONIST MARINKOVIĆEVA 'KIKLOPA'? (Nemanja 06.04.2006. 18:37)
• to nisam bila ja, mislim na "vjernog čitatelja". A glede razmjene prosječnosti. E pa puna mi je kapa onih koji misle da je književnost nešto rezervirano za nazovi elitu. Književnost koja nije u stanju uspostaviti kontakt sa širom publikom promašila je svoj osnovni zadatak. Oprosti Agente što nismo svi (kao ti) članovi mense, nemam nikakav kompleks zbog svoje prosječnosti, a usput budi rečeno, sa svojim učenicima imam izvanredan odnos. Možda zato što se ne držim kao da sam pobrala svu pamet svijeta, nego bez komplekasa nastupam u svojoj prosječnosti i zbunjenosti. Nadam se samo da u životu nisi naporan koliko u ovim komentarima. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 18:48)
• @Nikolina, draga, sve je to u redu, ali, ti po drugi put izbjegavaš odgovor na vrlo jednostavno pitanje: Budući da si 'Kiklopa' prozvala jednim od pet najznačajnijih hrvatskih romana 20.stoljeća, ja te pitam tko je protagonist toga romana? Molim te, odgovori! Dovoljna je jedna jedina riječ! Pa nije moguće da si ti jedina osoba u ovoj zemlji koja to ne zna! (Nemanja 06.04.2006. 18:54)
• Nemanja, iskreno ne razumijem što želiš. Naravno da znam tko je glavni protagonist, ali čini mi se da si mi priredio smicalicu, zato šutim. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 18:57)
• Eh, kako vi, djeca sa sela, u svemu vidite izvor moguće šege! Kunem ti se da nisam priredio nikakvu smicalicu u stilu seoskih doskočica poput one legendarne: Što je bliže Brijunima, Poreč ili Pula? Pa Pula! E, moj ti kurac frula, ahahaha LOLOLOL ijujuju! Dakle, ljubavi, ne boj se, nikakvih smicalica tu nema. Ja jednostavno mislim da ti ne znaš tko je protagonist (nema glavnog protagonista, to je pleonazam, opaska MENSA) Marinkovićeva romana, i to je sve. Idemo to dovršiti: zadnji put te molim da mi odgovoriš na to pitanje! Dostajat će jedna jedina četveroslovan riječ! (Nemanja 06.04.2006. 19:11)
• Mile :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:13)
• Mile? Ne, nije, nego Pero! A znaš li koji Pero? (Nemanja 06.04.2006. 19:16)
• onaj koji ti ga je stero :)))))) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:18)
• Čuj, ti stvarno ne znaš tko je protagonist 'Kiklopa'? Ej, Nikolina....! (Nemanja 06.04.2006. 19:19)
• He, Nikolina, pa to je bilo implicirano u pitanju, jebiga, ti si zaista vanserijski idiot. Ja ti velim da na Pula ne ćeš dobiti odgovor mojtikuracfrula, a ti odmah na pitanje iz dječjih smicalica tvoga kraja otpovrgneš: kojitigastero! Čak je i moj pas kompliciraniji s onim svojim sjedi, lezi. Daj, idemo, tko je protagonist 'Kiklopa', profesorice? (Nemanja 06.04.2006. 19:24)
• spizdila te, idiote dosadni! (miljenko 06.04.2006. 19:25)
• Gle njega, uporan i gotovo. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:25)
• Nemanja, cijelo vrijeme razmišljam koji su razlozi zbog kojih si upao u taj neki čemer iz kojeg progovaraš. Možda je malo dovoljno da se iz toga izvučeš, iskreno ti to govorim. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:27)
• @Miljac, rekao sam ti da zamoliš taticu da ti malo nadoštuka mozgića; kad završi, i ti ćeš dušo shvatiti što se zbiva. @Nikolina, vidiš ti što je to kretenluk: mrtva si hladna napisala nekakav svoj izbor hrvatskih romana, uvrstila si u njega 'Kiklopa', jer, tako su te naučili, a već pet, šest sati ne uspjevaš saznati tko je protagonist romana. Draga, isprintaj si ovu debatu i nosi je uvijek sa sobom u torbi. Kad te murija zaustavi, recimo u prometu, a ti pruži dokaz da si idiot. Inače, sve profesorice hrvatskoga jezika već desetljećima svoje učenike uče - s pravom ili ne - da je protagonsit Marinkovićeva 'Kiklopa' Grad. Puno to voli čovjek koji ti je otkrio najveću istinu tvoga života. Usput, barem bi mogla čestitati rođendan... (Nemanja 06.04.2006. 19:34)
• Sad dakle kreću oni famozni foto-roboti i gatanje tlaka viskom. Jedini čemer koji bi mene mogao moriti u ovom našem razgovoru, bila bi zabrinutost za djete da mu kojom nesrećom ti predaješ. Kako je sasvim pouzdano da sam te nesreće pošteđen, s radošću pratim ove domete hrvatskog pedagoškog sustava! Ali, opet, dok nam je ministar znanosti mrtvozornik, nimalo čudno da su nam učiteljice nepismene. Nikolina, zar ti ne osjećaš nimalo srama? (Nemanja 06.04.2006. 19:42)
• Poštovani gospodine Nemanja! Mi se na znamo. Ja sam inače Miljenkov tata. Drago mi je da smo se sada upoznali. Baš mi je mali, dok sam malo nakon ručka prilego, došo pa veli da mu je neki Nemanja kazo da bi mu trebao malo, kako da kažem, s oproštenjem nadogradit mozga. Velim ja, ne treba sine Miljenko, jabuko tatina, ti si tati ljep i ovakav. A on plače pa veli reko Nemanja pa reko Nemanja. Ja vas molim da mu kažete da to stvarno nije potrebno. Znate i sami kako je. A i nisu neka vremena da se ide u neki veći trošak i preuređenje. Inače, baš sam ovo pročito što ste kazali i sve ljepo pišete i po pravu. Šteta što više ne pišete i češće. Ajde, sad, uzdravlje i pričuvajte mi maloga. Puno vas sve pozdravlja a vas najviše, (miljenkov tata 06.04.2006. 19:55)
• @Niki, otkako sam ti izdao svjedodžu ni pisma ni razglednice. A i nisam ti trebao kazati to za grad: sad sigurno prevrćeš po 'Kiklopu' i tražiš gdje to piše. Niki, srce, recimo da sam se zajebavao. @Miljenko, ne treba ništa. Reci tati da je sve u redu. ( 06.04.2006. 19:58)
• Pa Grad, da :) .. to sam i mislila, najozbiljnije :)) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 19:59)
• Dobro, sad kad smo dogotovili esej o Marinkoviću, idemo sa sprotom i glazbom. Prvo, i dalje si nesmotrena i ne čestitaš rođendane. Drugo, ne znam jesi li svratila do bloga moga dragog raspadajućeg supatnika Inhibitora, ali, ako nisi: tamo će te dočekati nevjerojatna smicalica na račun Svete Lucije (slatko, a?). Treće, što ljubavi podučavaš i kojim razredima? Idemo se malo družiti. Evo, ja sam recimo filantrop i humanista, doktorirao sam psihologiju u Beču, imam 38 godina, sretno sam rastavljen, situiran, imam grijanu tastaturu pa moje njegovane ruke lagano klize dok pišem ove komentare, i uganuo sam nogu pa si krativ vrijeme. Volio bih ovim putem upoznati ženu poput tebe. Zašto, objasnit ću ti kasnije. Nadam se da ti ne smeta tradicionalno ime koje je u mojoj familiji već 7 pokolenja - tvoj (Nemanja 06.04.2006. 20:27)
• :))) znala samda si u biti simpatičan lik. Ne bih iznosila podatke ovako javno, mozda nekom drugom prilikom. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:34)
• Nikolina, sereš! Sad si ti znala da je to grad! Ma daj! Jesi moj kurac. Ajde, ako si znala, koji je to grad? (miljenko 06.04.2006. 20:37)
• Zagreb :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:38)
• Pa dobro, reci samo koji predmet predaješ u školi; pa nije to nekakvo razotkrivanje, kazati recimo: Ja sam profesorica fizike i matematike (nekako mi se čini da ti predaješ sasvim egzaktne znanost). Odaje te ta tvoja simpatična i sasvim idiosinkrazijska racionalnost. (Nemanja 06.04.2006. 20:39)
• Nemanja, nemoj se ljutiti, ali to stvarno mislim da nije u redu iznositi ma mjestima kao sto su blogovi. Ako ikad zamjenimo e-mail, mozda takvim kanalom. Btw. koliko ti je godina, ali zastvarno? :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:42)
• Manjkas, ne seri ti! Kako se to razgovaraš s jednom profesoricom! Bravo, Nikolina, dušo, Zagreb, dobro da si dodala smajlića, joj, jebemti, pa ti mi se sve više sviđaš, sav sam se naježurio kad vidim kojom brzinom ti te svoje visprene odgovore natipkaš, vražićak jedan, joj najrađe bi te cijelu, onak znaš...Nikolina, da sad ja budem kavalir pa da te sasvim uzmem u zaštitu, znaš, nije dušo važno koji je to grad u smislu nekog određenog grada: Zagreb jest poprište događaja, ali grad je tu protagonist u jednom apstraktnijem smislu, znaš. Ako te Manjkas opet nekaj počne provocirati, ti mu tako odgovori, ili pusti da mu ja kažem kaj ga ide. Nego, znaš ja sam jako duhovit, pa bi ti ispričao onaj vicov kad uđe Mujo u prvi razred vlaka za Tuzlu pa pita: Jel' ovo prvi razred. A putnici kažu: Je. A on veli: Dobro, onda, ja sam vaš novi učitelj! LOL :))))))) Za popizdit smješno, kaj ne? Joj, nemrem više pisat od smijanja, daj ti nešto napiši. (Zakaj ne otvoriš blog?) (Nemanja 06.04.2006. 20:47)
• :)))) nisam nikad čula, dobar je. Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. Možda i otvorim i pretipkam neke svoje priče iz ladice :))) ali poznavajući sebe bojim se da me sve ovo skupa ne ponese. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:52)
• 26. Samo, svi mi kažu da izgledam puno mlađe. Malo mi je sad neugodno ali kad si već tako draga i pametna djevojka, a vidim i ozbiljna, priznat ću ti zašto se volim predstavjati kao 38-godišnjak (iako sam zaista diplomirao u Beču; stari mi je tako kao neki diplomat, no, moji su rastavljeni, duga priča, ispričat ću ti na e-mail): naime, malo mi je neugodno što me svi u društvu zezaju zbog imena! Teško je biti Nemanja u Zagrebu, jebiga! Mada su moji baš po ocu u Zagebu već, pazi sad!, 9 generacija! I svi su bili juristi, samo sam ja izrod. Eto, nadam se da tebi neće smetati što sam ja Nemanja, dapače, možda će ti imponovati da netko s takvim imenom tako dobro razumije i književnost i fudbal i bilijar, a bogibogme ni devojke mi nisu neka novost! (Nemanja 06.04.2006. 20:54)
• :)) biljar je ok, ali za nogomet minus :))) nemam ništa protiv nogometaša, ali mi je taj čin jurenja lopte po travnjaku u najmanju ruku infantilan :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 20:58)
• @Niki: Ne zezam se ovo za psihologiju. Zaista sam diplomirani psiholog. Diplomirao sam sa tezom o Franklu; šta ćeš, Beč, treća škola, verovatno si čula za onu slavnu tezu: nenormalno je ponašanje u nenormalnoj situaciji normalno. Ja sam pokušao da stvari relativizujem, pa sam namesto te Franklove teze u zaključku pokušao da predložim inačicu: da je nenormalno ponašanje u nenoramalnoj situaciji nenormalno. Ne znam šta se tebi čini. U svakom slučaju, i ovo može biti dobra tema nekih budućih razgovora duž Cmroka. Nego, kako ćemo s emajlom? Da ti ostaviš neku svoju adresu? Jer, znaš kako je, mene ovde svi znaju pa će mi jebu mater oko ja ostavim svoju. (Nemanja 06.04.2006. 21:00)
• Kako bre infantilan? Pa kad su na travnjaku mora da za nečim jure! Mada, nisam ja neki fah-idiota pa da se lepim bre za fudbalere k'o muva....to sam ja samo onako dometnuo da vidiš da sam i ja samo tipičan mladi čovek koji voli sve što vole mladi. Nego, koju muziku slušaš? (Nemanja 06.04.2006. 21:02)
• Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? Inače, ne boj se prepustiti: neka te ponese pa šta, mladi smo! LOL (Nemanja 06.04.2006. 21:06)
• isto tako i ja se bojim ostaviti adresu tek tako, a od muzike najviše volim acid jazz i kvalitetnu suvremeni rock, ali ne svakakve pizdarije. Ono što ne mogu smisliti su narodnjaci, koji su nas zatrpali u zadnje vrijeme :) Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:13)
• Još uvek ne mogu da razumem tu primedbu da je sam čin jurenja lopte po travnjaku 'u najmanju ruku infantilan'!? A šta da rade na travnjaku pred tolikim ljudima koji su skupo platili kartu nego da jure za loptom? Zamisli kako bi to bilo da su na travnjaku a da nema lopte!? Apsurdno, zar ne! Mada, kad zamislim tu scenu i uzmem u obzir da si me ti ponukala da je zamislim, moram da ti priznam da si mi vrlo inspirativna! Vidiš, ovo je lep primer za to što kažem da volim kako razmišljaš! To bi se i Camusu sviđalo: pun Park prinčeva, 22 igrača na terenu, finale kupa šampiona, a nigdje lopte! Jebote, credo qui absurdum est! Šalji brzo email da ova naša letimična veza preraste u novu, intimniju fazu. Tvoj, (Nemanja 06.04.2006. 21:13)
• Pa ne znam, u biti ne razumijem ni takve koji to gledaju i iživljavaju se nošeni testosteronomn. Alergična sam na navijače! (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:15)
• Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno....Jeste, imaš pravo, to za email. Nego, kako ćemo onda? I ja strašno volim suvremeni rock: lud sam recimo za The Killersima, Arcade Fire (šteta tolike rodbine, pokoj im duši), obožavam Coldplay...znaš li odakle ime Jamiroquai? Inače, fenomen publike nije teško za razumjeti: igraju redovito dva kluba, i svaki ima svoje navijače, pa se ljudi skupe i logično da navijaju jedni protiv drugih. Što ti je tu nejasno? (Nemanja 06.04.2006. 21:26)
• Da kad tako pojednostaviš ispada jednostavno. Možda je to ostatak nekog divljačkog nagona za plemenskim određenjem i za vikanjem. Nekad su ljudi možda vikali na mamute i tako ih pokušavali otjerati od špilje. Ne znam kako ćemo s emailom, bilo bi logično da ti pustiš svoj, pa da se ja javim. Nekako bi to tako i išlo po bontonu :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:30)
• ne znam odakle ime Jamiroquaiju;) možda iz Kiklopa :)))) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:32)
• Tek sam sada video da se unekoliko razmimoilazimo (pa šta, suprotnosti se privlače!) glede narodnjaka. Da znaš, ne mora to uvek da bude sasvim isprazna muzika. Evo, na primer, ti bi kao profesorka mogla imati senzibilitet za sledeće stihove iz pesme Dare Bubamare (da ostanemo kod nogometa): Škola je naša bila ista kao i druge/ sreću sam našla u njoj bol i mnogo tuge. Refren 2x ! Pa zar to nije lepo rečeno! Tako jednostavno, a toliko duboko proživljeno! (Nemanja 06.04.2006. 21:33)
• Pa ne bih se složila :) ali više od riječi, koje su u svim žanrovima trivijalne, smeta me glazba i atmosfera mafijaških obračuna na balkanski način. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:37)
• Osim toga, to je loša glazba, i nikakva relativizacija u tom slučaju ne pomaže. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 21:39)
• Jay Kay kaže da to ima veze s Irokezima: spojio je riječi jam i autentični naziv za Irokeze, iz samo njemu poznatih razloga. Nego, ne mislim da su riječi baš trivijalne. Recimo, ovaj stih Mile Kitića:" Najbolje je da me nema,/ da se bogu predam,/ moj živote bez ljepote/ neću da te gledam!!!! Pa to je naprosto fenomebnalno: to autentično iskustvo ništavnosti života bez ljepote! Nietzsche kaže da imamo umjetnost kako ne bismo umrli zbog istine! Kitić kaže to isto: Moj živote, neću da te gledam bez ljepote! Ili, recimo, navodim primjer istog pjevača samo da pokažem kako to nije slučajno, sledeći stihovi: "Zapalit ću sve, slike na zidu,/ nek uspomene s njima, nestanu nek idu,/ nek ostanu zidovi sivi, kad ona ode, niko ne živi..." Samo zlonamjeran čovjek tvrda srca i ušiju ovdje ne može i neće da prepozna gotovo E.A.Poeovski poetskoinfernalni žar: zapalit će sve slike na zidu! Kako tragično, kako ljudski: ta, ljubav je veća od umentosti, govori pesnik. Neka odu i uspomene i slike i sve u....neka ostanu, vidi slike: zidovi sivi, jer, kad ona ode, niko ne živi! Čista metafizika: Ona je ono jedno biće koje sabire sva (sve=jedno), i kad ona ode, Sve nestaje! Pa tko onda s takvim uvidom u nadublje osnove bivstvovanja da ne potegne Beretu i tu i tamo ne zapuca! Pa što će ti život ako se tako malo čovek ne opusti. A i to s mafijom je malo preterano: sve su to fini momci, većina je njih za Europu bez granica, koji će im, samo im stvaraju probleme, pravi kozmopoliti, šmekeri, lepi satovi, brza kola, snažna mišice...razumeš, ima tu neke poezije! O tome je još Homer pisao! Pa pogledaj samo kakav je manga Ahilej bio! Pravi baraba, a grčki je govorio k'o materinji! I to još u ono, antičko doba! (Nemanja 06.04.2006. 21:59)
• Čuj, ti stvarno misliš da su nekada ljudi mogli vikati na mamute? Nikad mi nije palo na pamet... (Nemanja 06.04.2006. 22:04)
• Ova tvoja retorička akrobacija ne će uspijeti promijeniti moje mišljenje :)) prilično sam tvrdoglava glede toga. To je u suštini loša glazba. Točka:) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:04)
• Ne znam, možda su mamuti izumrijeli prije prvog čovjeka :) Povijest mu nije jačastrana ;) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 22:07)
• Prvom čovjeku? Sumnjam da se on kužio u povijest. Ja mislim da mamuti nisu ni postojali. Zapravo, sve je to paleološka laž: kako su mogli postojati dinosaurusi, recimo? A šta da nisu izumrli? Pa kako bi mi danas živjeli s dinosaurusima? Gradiš autoput recimo za Sisak, a iza Gorice pasu brontosaurusi? Ili, ideš s malim na pecanje, a kad tamo tyranosaurus rex! To nije nimalo logično! Kad je dragi bog stvarao svijet, on je stvorio u stijenama i te fosile. Samo, ti fosili su njegovo umjetničko djelo: to nisu ostaci nikakvih stvarnih životinja, nego je Bog u stijenama izdubio veliku paleološku laž! Možeš se inače javljati na univerzali mail: budalajlama@yahoo.com! To uvijek funkcionira, za cijelu sektu. Probaj. (Nemanja 06.04.2006. 22:24)
• Uf! Ovo je zaista bio dug dan. Teroristo, znam da ćeš isprva popizdit, ali, ako pročitaš pomno cijelu ovu romantičnu komediju, lako ćeš doći do zaključka koji se nameće sam po sebi: ovu prepisku valja isprintati, nositi po tulumima, pa kad krene treća, četvrta žiža, ako nema Harmsa, dostajat će i ovaj tekst. Jer, jebomene Dragi blog ako ovdje ima itko normalan! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 22:47)
• Na vrhu, iznad svih tlapnji čovječanstva, dostojanstveno stoji Teroristov post, oslobođen samsaričnih zabluda i varki, a Terorist čita postove zabludjelih čitatelja i plače nad njima...Tak' ste skrenuli sa teme (kvalitativno i kvantitativno) da se čovjek zapita gdje je onda smisao bloga. Spuštate se na razinu prvokritiziranih u izvornom postu, pa čak i niže! (vavilen 06.04.2006. 22:52)
• ja sam umirao od smijeha, nemanja je zajebant prve klase, takoreć teška artiljerija. me like ;) (j.d. okocha 06.04.2006. 23:27)
• Hvala stari, ja sam već mislio da sam poludio! Trebalo mi je ovo priznanje. Naime, da objasnim: to ti je kao da trčiš maraton, i, odjednom se okreneš a kad tamo - nikoga iza tebe! Sad, ili si debelo prvi ili si totalno zajeb'o smjer! Danke O'Kocha! Inače, meni je ingeniozan ovaj dio dijaloga: NIKOLINA: Pa sve si razmišljam da otvorim blog, jer me strah da netko ne falsificira moj potpis, a to se već jedanput dogodilo na jednom drugom blogu, i jako me uzrujalo, toliko da sam si obećala da neću više nigdje komentirati. JA: Kako misliš falsificirao tvoj potpis? Netko je naprosto napisao 'Nikolina' i pisao pizdarije pod tvojim imenom? E, majku mu jebem! Primetio sam ja to - čini mi se da se to dogodilo i tijekom naše male debate, nije li!? NIKOLINA: Pa koliko ja pratim u ovoj debati nije bilo takvih tipova koji falsificijaru, da ih je bilo ja bih se već odavno povukla. JA: Hm, onda se meni učinilo da se netko na početku pod tvojim imenom ubacio s onom nekakvom definicijom, ne znam, već je puno toga kazano, ali nije sada više ni važno! TO JE ZA BOGOVE! Samo, Nikolini treba skinuti kapu! Bez nje ništa od ovoga ne bi bilo moguće, a nekmoli stvarno! Najki, aj lav ju! (Stevan II Prvovenčani 06.04.2006. 23:46)
• Slažem se, nemanja je simpatičan, koliko god pokušavao ostavit drugačiji dojam, iako mislim da mu je sve pomalo mutno u glavi. Svi ste vi, odnosno, svi smo mi ovdje u biti tužni. Tužni smo jako, u to sam sigurna. (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:50)
• Znam da mi se katkad rugate :) ali život me nije mazio, skoro pa nikada, tako da vas ne čudi što preko nekih rečenica prelazim kao da i nisu napisane :) (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:53)
• Ne, najbolji je dio ovaj: NEMANJA: Inače, fenomen publike nije teško za razumjeti: igraju redovito dva kluba, i svaki ima svoje navijače, pa se ljudi skupe i logično da navijaju jedni protiv drugih. Što ti je tu nejasno? NIKOLINA: Da kad tako pojednostaviš ispada jednostavno.(...) To je čista poezija. (Zico 06.04.2006. 23:55)
• kao što sam rekla u prethodnom komentaru... (Nikolina (27), prof. 06.04.2006. 23:59)
• Niki, draga, nema ovde tko tebe da dira. To što ortaci i ja malo sada pokazujemo mišice ništa ne znači: čisti mačizam, bezveze, onako malo puvanja pred drugarima. Nego, ova ti je rečenica gotovo krležijanska:"...iako mislim da mu je sve pomalo mutno u glavi." Znaš kad se u Glembajevima kaže da je "sve to mutno u nama", sjećaš se kroz te danijelijevske magle? Nego, draga moja Nikolina, da nastavim u tom tonu, meni zaista treba jedna bijela ruka na mojoj tamnoj glavobolji! Imaš ti pravo: svi sumo mi tužni i poput clownova (nije čudo da ti se roman sviđa!) igramo svoje uloge u ovom kazalištu života gdje je puno vike ni za što! I dobro je da prelaziš preko svih tih riječi olako - to svjedoči da imaš otvoreno srece i širom rastvorene ruke za sve nas, da nisi zlopamtilo. Pa i ako se ponekad malo grublje našalimo, pa što? Šalimo se na svoj račun, zar ne. (LOL) Vidiš, pokušavam te malo razveseliti, jer mi se čini da si iznenada nekako malodušna i nujna. A imaš valjda i zašto: kažeš, nije te život mazio! Ali, ipak, pogledaj, ti si unatoč svim tim neverama života postala profesorica i već koliko sutra učiti ćeš male đake da je grad pravi glavni protagonist 'Kiklopa'. Pa zar to nije lijepo? S čime si počela, kakvu si srećku na ovoj lutriji životi izvukla, sjajno si i uspjela! A onda, uvijek možemo do mojih prijatelja na Maksimirski stadion da vidiš kako ti nogometaši i nisu neki strašni momci: i oni su samo mali, upalašeni ljudi, najčešće pristigli iz ubavih zagorskih i pitomih slavonskih sela, koji su u susretu s velikim kiklopskim megapolisom negdje izgubili osjećaj za stvarnost (pogotovo u zadnja dva kola!). Glavu gore! Sutra je novi dan i nove petice! Tvoj, (Nemanja 07.04.2006. 00:06)
• @Niki, bre, nemoj ti ništa da brineš, ima ovde ko će te brani. Nego, evo za pred spavanje jedna lepa pesma jedne tužne žene, Cece Ražnjatović. Možda nakon tih vanrednih stihova promeniš mišljenje o narodnjacima - ništa to nije trivijalno, to je go život sestro! Pesma se zove: I bogati placu, a ide ovako: Nikad mi nisi bio dovoljan/ htela sam zivot, lak i siguran/ da svojom srecom, sve mu prkosim/ e da bar jednom srce i to okusi/ Haljina duga, svilen beli sal/ pepeljuga bi da napusti svoj bal/ kamen na ruci suze ne slusa/ voli te tvoja prostakusa/ I Bogati placu zasto ne/ teku im suze biserne/ u bolu su svi/ rodjeni jednakim/ I Bogati placu zasto ne/ ali ih niko ne cuje/ u zivotu je sve/ mac sa ostrice dve/ Prema nebu sam poletela/ do samih zvezda gde je svemu kraj/ da padnem ja bih pala ponovo/ pravo u tvoj zagrljaj/ Pa ima li išta lepše, jednostavnije a utešnije!? (Nemanjini ortaci 07.04.2006. 00:14)
• Osim što smo tužni, očajno trebamo nekoga da smanjimo osjećaj usamljenosti i ranjivosti ... :) Ajde dobro, sljedeći vikend na stadion, uhh :)) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:15)
• NE! o narodnjacima ne "menjam" mišljenje ni pod razno ;)) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:17)
• Gledala sam danas neke stare bilježnice. Malo sam prekopavala razmišljajući da li da otvorim blog i serviram blogo-šetačima neki moj uradak, i to me rastužilo. Ako ikada otvorim blog, moram zadržati anonimnost pod svaku cijenu, inače bih se raspala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:19)
• Pa dobro, ako ne želiš da ideš na stadion, možemo prvo na Van Gogha. Meni je i inače haaška škola bliska, imam tamo par drugara, samo još ih nisu do kraja procenili! :))))) LOL Vidi, možemo stvarno na Van Gogha, ja nešto malo znam o ekspresionizmu i pismima bratu Teu, pa ti mogu malo ilustrovati sve te čemprese i ostali pejzaži šećući starim jezuitskim odajama ti i ja sada dok niz nebo veće spušta se i pada ko na stol bolesnik u narkozi! Posle bi bilo dobro da nešto čalabrcnemo, neki roštilj ili tako nešto jače, naprosto ko podloku za setrdi najt fivr: vodim te Niki na igranku, bre, ej, kakvi kurac fudbaleri, idemo ravno na dva mesta: prvo u Močvaru ili neki takav rajon, acid jazz i ostali psihodelici, a onda na živu muziku da ti konačno razbijem tu predrasudu od koje, vidim, tako postojano patiš! Idemo na najstarije mesto, lepo kod Mome u Sloboštinu, pa će ti se kaže samo! Samo, za prvi put ne očekuj odviše - ja možda jesam onako, malo mutan tip, ali znam sa ženama: za prvi put mislim da bi bilo dovoljno prvo ekspresionisti, onda leskovački voz ili tako nešto s kajmak, pa đuskanje! Nemoj molim te da donosiš prenagle zaključke ako uzvratim na ono famozno: Jour plejs oj majn? s urnebesnu doskočicu: Pejton plejs, lutko! Drugi put, u redu, ali prvi put jednostavno nije lepo. Ali, za dve nedelje, mora da idemo na stadion. To obavezno. Jel' važi? (Nemanjini ortaci 07.04.2006. 00:26)
• P.S. Jel' voliš vešalicu ili bi rađe izjutra plućica na kiselo? (Nemanja 07.04.2006. 00:28)
• Bok, mladići! Ovdje NIKOLINA again. Prvo odgovor: glavni lik Kiklopa je MELKIOR, a čovjek slična imena napisao je FATALNE ŽENE PLAČU NA KAMIONIMA. E, SAD, DEČKI, BOYS, JEBO MI PAS KONTRABAS, DAT ĆU PIČKE PRVOM FRAJERU NA OVOM BLOGU KOJI ODGOVORI NA PITANJE TKO JE AUTOR NAJBOLJEG ROMANA SVIH VREMENA (PO MENI!) NA HRVATSKOM JEZIKU DO SADA? ROMAN SE ZOVE ''CLOWN'' I OBJAVLJEN JE 1988. GODINE. Mislim za stvarno, gospodo, kako sam rekla: tko prvi odgovori na gornje pitanje dobit će moju užarenu profesorsku pomalo literariziranu PIČKU. I to, cijeli vikend. Dakle, to je napisao najbolji roman svih vremena na hrvatskom jeziku, a koji se zove ''Clown''. Vaša stroga, ali radodajna profesorica koja nagrađuje vlagom vaše znanje. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:28)
• Znaš koji je tvoj problem Nemanja? :)) da previše pričaš u šutu, moraš to taktičnije rasporediti, ovako ugušiš čovjeka... ali ja sam zaista mislila na stadion :) mislim onako hipotetski, ta mi se mogućnost počela sviđati :) hipotetski, ponavljam (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:30)
• ovo gore nisam bila ja, vidim da je šala počela, morat ću vas pozdraviti, jer mi se takve gluposti potpisane mojim imenom zaista ne čitaju!!!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:32)
• @Niki, čitaš me k'o bukvar. Ja zaista svo ovo vreme čamim tu u Zagrebu i gledam kako da smanjim osećaj ranjivosti! Nekako sam, kako da ti kažem a da te ne uplašim, postao preranjiv bre u zadnje vreme. Evo kako to beše... U Beogradu, odakle je moj brat od tetke, neka je budala na Voždovcu u vlastitoj nakladi izdala Wittgensteinov 'Tractatus' - kao, samo sedam teza, to će da ide k'o alva! Ali, kad tamo, u sedmu tezu kaže Vitgenštajn, jebemliga musava kakav je ružan mater ga pračkom ranila, da ono o čemu ne moć se govori ima da se ćuti, bre, jasno!? Kako je planulo prvo izdanje tako se u Beograd razglasilo ko zakon da nema više ko šta filozofski da misli, piše i govori: reko Vitgenštaj, jebote! Zavladala filozofska prohibicija, to ti je! E, ali, cvrc Milojka: de je prohibicija, tu je i ilegala, jel tako!? Da skratim: u podzemlju se raširila cela jedna biblioteka ilegalne literature, raznih filosofskih smerova i provenijencija (iako su najopasniji, mora da se prizna, bili lakanovci s Dorćola!). Izbio je ukratko rat filosofskih bandi i kako sam ja nekako pokušavao da sredim stvari insistirajući na pojmu ahimse, nenasilja, jednostavno sam morao na neko vreme da se sklonim, razumeš, postajući kako ti pravilno reče: ranjiv! Eto šta živ čovek sve može da doživi pre no što ga stave u grob: ja k'o Gandhi propovedam pasivnu resistenciju, a ludaci te načisto olade samo da im kažeš kako su oni ironičari u Rortyjevom smislu te reči! Opsno je danas na ulicama Beograda biti filosof, veroj mi, Nikolina! (Nemanja 07.04.2006. 00:39)
• Ovaj zadnji komentar je zakon :)))) Mislim da si počeo piti pred spavanje :))) (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:42)
• @Kako bi Marinković rekao: epizodistička nulo! Ti si stvarno idiot! Iz dva razloga: nakon svega, ti si u pola noći našao barba Rankovim gloginje mlatiti i soliti nama pamet o Melkioru!? Pri tome stvarno ne shvaćajući što to znači da je grad protagonist toga romana!!! A potom, budalo, na samom početku ove briljantne epopeje Nikolina je spomenula Clowna! Dakle, stari, nabi si šniclu oko vrata i kreni do Croatiatransa: oni drže dobermane, pa se možda poigraju s tobom. Dobermani, naime! (Nemanja 07.04.2006. 00:44)
• Znači, ne znate tko je napisao najbolji roman svih vremena na hrvatskom jeziku, a zove se ''Clown''!! Nevjerojatno, i to se zbiva na Teroristovu blogu!! Stvarno, boys, pomislit ću da ste, ono, obični šljakeri iz 19. stoljeća, šoferi, automehaničari itd. (protiv potonjih nemam ništa, dakako, nego oni po prirodi svojih zanata nemaju vremena čitati duboku ultraljubičastu literaturu. Sramite se! A kako, olfo, furate se na književnost, a kad tamo jad i bijeda malih drkadžija koji su u životu pročitali možda samo Zrinkin blog i Harry Pottera. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:45)
• VALENT, VALENT, popišam ti se na talent! Ideš svijetom kao krabulja, maskiran u djevojčicu, i reklamiraš vlastiti roman za koji jedino Radić misli da je "riječ o jednom od hrvatskih romanesknih vrhunaca iza Drugog svjetskog rata, o ostvarenju u rangu s najboljim stvarima Desnice, Slobodana Novaka i Marinkovića." Daj nas još malo prosvjetli, Presvetli! (Nemanja 07.04.2006. 00:50)
• Ovo iznad opet nisam ja! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:50)
• Sad mi je stvarno dosta, odlazim iz ovih kometara, ovo potpisivanje pod tuđim imenom perverzno je kao otvaranje tuđih pisma, u najmanju ruku! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 00:54)
• Znamo, Nikolina dušo, ne brini: to je glupi Valent došao izvana pijan pa će sad neko vrijeme smrditi na blogu dok nosom ne ugasi PC pa zaspi. Jebiga, ti si tu nova, morat ćeš se naviknuti. No, nije mu za zamjeriti: napisao je nekakav roman, još 1988., valjda se zove 'Clown', a kako ga nitko već dvadeset godina ne jebe pol posto skroz je otiš'o na kvasinu. Sad će malo prostačiti, psovati ali onda si još malo popije pa se nekako onesvijesti. Inače je bezopasan, samo je malo neugodan. Jebiga, kad je bog pitao tko će biti Valent dugo se nitko nije javljao, a onda je on podigao ruku, naprosto da prekine neugodnu situaciju. I, sad, jebiga, kako bi ti rekla, život ga ne mazi! Ajde, iš Valent, prdonja stari, bjež spavati vrag te stari jebo pijani! Kako te nije sram djecu plašiti budala jedna stara pijana! Ajde, ukurac, bjež spat! (Balent 07.04.2006. 00:57)
• Ovo iznad stvarno nije Nikolina. Ja sam Nikolina, ja sam Ema Bovary. NEMANJA, DAKLE! Prvi si spomenuo autora najboljeg romana svih vremena na hrvatskom jeziku (CLOWN) pa si dakle zaslužio moju stvarno dobru pičku. Iako se sa Srbima, dragi Nemanja, ne jebem već tri i pol godine, dala sam riječ da će moju pičku dobit onaj tko pogodi autora romana Clown. Nemanja je prvi odogovorio, i to je to. Tko prvi, njemu pičkica. Ajmo sad praktično. Nemanja, reci mjesto i vrijeme u subotu. Stižem u bijelom baloneru kao Humphrey Bogart (za ozbiljno), ludih tamnih očiju, razbarušene plave kose (prirodno plava), imam 58 kg, visoka sam 173cm, prilično zgodna, frendovi mi kažu jebozovna, i to je otprilike sve. Da, moram odmah priznati, prije jebačine razgovarat ćemo o Valentovoj prozi, ali i o poeziji, osobito zbog toga jer su se na ovim postovima izredali tipovi koji spominju Mihalića itd. Jedini evenutalni konkurent u poeziji Valentu jest Sever, i to samo djelomično, ali o tome kad se vidimo. Dakle, Nemanja, vidim da se puno kurčiš, e pa da vidim kakav si u krevetu ili na parketu, svejedno. Znači: reci mjesto i vrijeme ove subote i ja stižem sa svojom samoniklom štiklom. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:02)
• Kaj je Valent, naglo si se zgasil? Nego, reci ti nama zašto na svaki tvoj rodjendan tvoji roditelji idu u zooloski vrt gađati rodu kamenjem? Koji im je kua? Valent, ne jebi više po ovom blogu i ne kvari djeci igru jer ću ti početi objavljivati djelove 'Clowna' pa si ga tek onda najeb'o! Jebote, kako si se samo zaigral, vrag jedan pijani! (Sever-Severozapad 07.04.2006. 01:08)
• Čekaj malo, Balent i ostali, o čemu se radi? Pa kakve veze ima je li Valent pijan, drogiran, na bijelom ili smeđem ili sa onom svojom maloljetnicom koja visi po cijele dane na njemu?! (Prekjučer sam ih vidio u gradu, u Teslinoj!) Nikolina je, koliko vidim, pokrenula sasvim ozbiljnu diskusiju o Valentovom pisanju, a ne o tome kako izgleda, je li pije, je li šmrka je li kara ono maloljetno čudo itd. Nikolina je potakla diskusiju o Valentovom pisanju pa bi se, zar ne, čudni moj Balent, trebalo razgovarati o tom njegovom jebenom pisanju, a ne o njemu. Amen (Marin, student 07.04.2006. 01:12)
• Bravo, Sever-Severozapad! Stvarno dobra ideja! Daj, pliz, počni objavljivati dijelove 'Clowna' (sestra mi je prije dva mjeseca posudila frendici roman, a ova ne vraća pa ne vraća, a ja 'Clowna' običavam čitati svake subote po desetak minuta). Stvarno ti je cool ideja, pa da vide ovi automehaničari što je jedna od najboljih proza na hrvatskom jeziku ikad. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:20)
• Valent, budalo pijana, ajde vraga spat! Pogleć se kak si ružan kad si pijan, stari vrag prokleti. Jebate, kad bi barem ružnoća boljela, ti bi se jaukal k'o da te bubregi kolju! Ajde, Valent, idemo u krevet, nemoj me stari sad jebat, svaku noć isto! Dobro, jesi, napisal si, sve bu O.K., jebeš sad literaturu i Emu Bovary, iako bi se mogao ugledati na Flauberta, on je htio nestati iza svoga djela, a ti, kojem je to uspjelo otprve i definitivno, ti bi se silom htio pojaviti! Dobroooo, buš, stari, sutra buš se pojavil, možeš i osobno k'o clown, samo idemo sad spat, prosim te, Valent, a ne bum te dugo prosil! Idemo, stari, kurac, dosta smo popili, ajde Valent! Idemo, gotovo je, vidiš i sam da je sve gotovo. I tvoja karijera, i proza, i poezija, i sve je otišlo u kurac. Nitko to ne kuži, nitko tu nema onaj norvegijski nerv, sve su to Barbaczy-legende, svi su oni Mörder und Falschspieler, moj amice, idemo mi sad nuniti, buji-paji, Valen maji...tako...psssssssst! Valent spava! Možda sanja! Da spava. OPERA FINIS (Valentin Žganec 07.04.2006. 01:29)
• Ej, super prijedlog, Nikolina! Daj ti, Sever-Severozapad, stvarno pukni malo od tog 'Clowna' na blog, tek da vidimo. Kolega mi veli da su Valentu najbolji dijelovi u tom romanu 'Pismo djevojci Maci' i 'Pledoaje po pički'. Hajde, ljudi, da vidimo odlomak, da vidimo je li to stvarno pijano i bez veze kako insinuira kolega Balent. (Marin, student 07.04.2006. 01:30)
• Marine, ti očito studiraš veterinu, jer si glup k'o konj, a kak izgledaš, bit će da si iz Konjščinske. Valentova je literatura izvan svake diskusije: 'Clon' je tako dobro štivo da ga, kao što čitaš, čitaju samo subotari, a i oni po desetak minuta. Čuo sam da Valent piše neki novi roman, nastavak 'Clona', tipično dosjetljivoga naslova 'Clown' - jedva čekam (još od 1988.) da i to štivo ugleda svjetlo dana. Inače, Marine koji si Valent, to bi si trebao otpiliti vrh glave i zasaditi palmu u tu prazninu u njoj! Prvo, imao bi osjećaj ispunjenosti, drugo, palma bi bacala sjenu pa bi mogao hodati i po zvizdanu, a onda, skupljale bi se tu i muhe pa ti ne bi bilo dosadno. Inače, Velent, Saša Meršenjak je za tebe Rilke! Cijeli svijet zana za kako gruba Drnja iz svog uma trnje, a za tvoje stihove znamo k'o za Stamaćeve - točnije, njega bar znamo po onome: niti Dante, Stamać Ante! Ajde, daj jednu pjesmuljicu za laku noć, molim te! ( 07.04.2006. 01:38)
• Oprostite, tko je Saša Meršinjak? Da li stvarno tako dobro piše kako diskretno najavljuješ, ti bez nicka?! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:46)
• Sestra ti je posudila frendici roman? Koga TI TO, rekao bi Bašić, Valent jebeš? Koja sestra? Tvoja ti medicinska sestra više ne dolazi u vizite otkako je bidna saznala da te je mama rodila kroz guzicu, budući da joj je pička bila prezauzeta! A časna još ne kani doći jer iako je čula da vjeruješ u Boga, s Kaptola su javili da on u tebe ne vjeruje. Možda rođena sestra? Kako znaš da je sestra, mislim, kako vas razlikuju? Ti nemaš brkove? Da, ali ti imaš sise, kaj ne? Valent, čuj, kolega te zajebava: najbolji su dijelovi toga romana oni čitljivi između redaka. Poglavlja koja citiraš kurcu ne vrijede i čudi me kako ih se i sam sjećaš!? Možda si naslove poglavlja zapisao na ruku, ali, to bi onda značilo da znaš pisati, o čemu ne postoji nikakav materijalni dokaz, osim one pisanice koju ti je krasno uresila sis: stvarno mala sjajno farba jaja, samo, reci joj da češće mjenja ruž - cijelo Trnje ima istu nijansu! Stara ti je to puno bolje radila. Kao što vidiš, Valent, jebem te maestralno iz rečenice u rečenicu, a o literature se još nisam ni dotaknuo! Idem sad gledati kroz prozor, zanimljivije je nego časkati s tobom, a i manji su izgledi da ću nabasati na budalu. I još nešto: ovaj je moj odlomak za ono kaj ti pišeš kao da su se skupili Bulgakov, Jerofejev, Nabokov i Harms, pa uz poker i boršć počeli ogovarati Gribojedova! Priznaj i sam, pa ću prestati. Puno te voli, tvoj (Janko Matko 07.04.2006. 01:56)
• pa vi ste stvarno svi na bijeloj lajni, pa kaj se tu događa? đemdo, mado, i malo da se relaksiram, da nekaj naučim, a kad ono svi lupate po čoveku da to nije istina. jedino brijem da ova nikolina ima zrno pameti i možda ovaj veterinar il kaj je već. ja bi htel nešto naučiti. ba the way, za valenta znam, čital sam na knjigomatu neke njegove stvari, ali, da me jebeš, ne znam ko je taj saša meršinjak. pa nek neko veli koji je taj lik i kaj je napisal, barem jedan naslov njegove knjige mi dajte pa sutra idem u knjižnicu odmah. (biciklist 07.04.2006. 01:58)
• meni je Fošner najbolji (remo 07.04.2006. 02:01)
• a kako se Valent zove? (remo 07.04.2006. 02:08)
• On je pisao Neuro-neuro? .. crni anđeli, neuro neuro ples? (remo 07.04.2006. 02:10)
• a meni Tony Kuschner. Nego, kaj zbori ovaj Janko Matko. Čini mi se da on misli da je Valent glavom i bradom na blogu. Takvu besmislicu može napisati samo taj urar iz Ilice. Pa jebote, Valent je profi i ne vjerujem da je više od jedanput bio na blogu, tek tolko da malo vidi. Osim toga, Janko, frendica mi je hodala s njim i veli da on radi ujutro, a da po noći tulumari. Kaže da je partijaner. Janko, daj se zbroji, Valent noću uopće ne otvara kompjutor, kužiš, a ako ga i otvori na Novu godinu, tak da si u inboxu pogleda čestitke, ziher ne ide na blogosferu. (Monty P. 07.04.2006. 02:11)
• Sada sam umoran jer je oko / tri ujutro. Ali ću nastaviti misliti / nakon odmora od nekoliko pravih stihova... (remo 07.04.2006. 02:13)
• Šta mislite o Slađani Bukovac, a šta o Zorici Radaković? (remo 07.04.2006. 02:14)
• A, Valent, jebe te to sa Sašom, kaj ne? Gruni Drnja...Ha, a di su tvoji stihovi stari? Na kojem si ti to razboju ludila tkao perzijski tepih sna? Meršenjak je za tebe zaista Bog u ruhu gurua. Ajde, reci Remi kak se zoveš, ako nisi pijan tak da ni sam ne znaš.@ Valent u ruhu Biciklista: uf...stari, sori, vidiš da odgovaram svim idiotima, ali ti si mi stvarno neinspirativan! Jebiga, oprosti, ali s tobom stvarno ne bum razgovaral. Odi pitaj nekog drugog, negdje drugdje. Ti barem imaš bicikl pa se lako odvezeš u neki drugi grad. Po mogućnosti bez struje. ( 07.04.2006. 02:16)
• nije Remi, nego Remo , tako me svi zovu. to je dovoljno. A na pitanje? ima li kakav odgovor ili ne pratite svije pjesnikinje koje sam naveo? (remo 07.04.2006. 02:19)
• Točno, Valent je napisao jebeno dobru i lucidnu knjigu poezije ''Neuro-Neuro'', ali kad smo već kod njegove poezije meni su još bolje njegove knjige ''Jazz, afrička vuna'', ''Demonstracije u jezgri'', ''Leptiri arhetipa'', ''Koan'', ''Erektikon'', ''Rupa nad rupama'', ''Plava krv'', ''Zadimljena lopta'' i osobito ''Slatki automati''. Dobro si me podsjetio, Remo, za jedan sat dok završim pripremu sata za ponedjeljak, idem čitati Valentovu poeziju. ALI - još mi onaj neznalica gore nije odgovorio tko je taj Saša Meršinjak i naslov barem dvije-tri njegove knjige!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:19)
• Milko Valent: Vaše pitanje toliko je kompleksno i iznimno važno za razumijevanje književnosti, pa dakle i hrvatske književnosti, da zahtijeva čitavu knjigu pa ću se ovom prilikom, kako bih ipak približno odgovorio na njega, poslužiti sažetkom koji je kombinacija holograma i patentnog zatvarača. Usput rečeno, taj patentni zatvarač, ciferšlus, slika je i prilika dvostruke uzvojnice DNK. Ciferšlus i hologram čine taj u svemu kompatibilni kontrapunkt kojime ću pokušati odgovoriti na vaše pitanje. Već ovaj mali uvod početak je odgovora. (remo 07.04.2006. 02:22)
• Bravo, Remo! Čuj Slađana se još traži, ne znam što bih ti rekla, nije mi baš nešto, još uvijek malo naginje na ruralno, ali Zorica je stvarno cool, mislim da njezina knjiga poezije 'Eto muha' može stajati koliko-toliko stati uz bok Valentovim knjigama koje sam nabrojala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:23)
• pitam se misli li još uvijek tako... (remo 07.04.2006. 02:24)
• Još jedanput, bravo Remo! Pa jebote, oprostite, inače ne psujem, pa to je odlomak iz Valentovog intervjua na Knjigomatu. Remo, reci jesi li pročitao cijeli Valentov interview? I, reci mi barem ti, Remo, tko je, fuck, taj Saša Meršinjak? Je li to neki novi klinac? I zar stvarno piše bolje poeziju od Valenta kako sugerira Janko Matko? (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:27)
• Mala Radakovićka je za pet - dobro je kazala BIT ĆE RATA! To Valent nije vidio ni 1995! Nego, Valent, evo zašto ti nikada nisi postao iole značajnijim književnikom: kažeš partijaner, blogosfera...To si ti čuo da tak mladi govore, jel? Pa ti onda ne pada na pamet ništa pametnije nego Monty P!? Strašno: pa ja bolje pričam srpski, nego ti spiku ovdašnjih blogera! Eto, zato ti nisi bogznakakav književnik: ne čuješ tuđe glasove, stari. A, što se tiče clowna, evo što ja mislim o toj figuri: Semiotika cirkusa ne bi smjela previdjeti ovo: klaun uvijek ističe svoja prava lica; maska znači otkrivanje, a ne skrivanje/skrivenost ili zamjenu, znači umnoženu otkrivenost. Izložena klaunova gestualnost zapravo je rekapitulacija hybrisa, ona je sažetak tijela napetog u prkosu (ohola pobuna) spram onog što već jest. Tako tijelo-sažetak javno proizvodi trans; tako je klaun znak za javni trans, i obratno. Javni trans nije stanje puke želje za nekim prijeko, on je ostvarena želja, transcendencija. I još: stanje transa nije shizofrenično, iako je neuhvatljivo, to je stanje kalunovskog remek-djela: lutajućeg integriteta. A sve podsjeća na snježnu pahulju u zračnom prostoru, čija je struktura prepoznatljivo organizirana ali neponovljiva, monotipijska. Klaunovi i pahulje. Oholi integriteti u lutanju i preobrtanju. Igra pobune. Zaigrani monotipi. Trans. ( 07.04.2006. 02:27)
• Da, slazem se sa "Eto muha" mislim da joj je to vrlo dobra zbirka, šteta što ju je objavio neki xy varaždinski nakladnik, i što je do nje gotovo nemoguce doci. (remo 07.04.2006. 02:28)
• Saša Meršinjak rođen je 1949 godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesnik je i prozni pisac. Uređivao je Polet i Studentski list, voditelj je tribine Jutro poezije. Čest motiv njegovih pripovjedaka je odnos politike i svakog oblika vlasti, kao totalitarnog sustava, prema pojedincu. Dobitnik je brojnih književnih nagrada, a mnoge su mu i oduzete. Uvršten je u antologije, leksikone i enciklopedije hrvatske književnosti. Objavio je romane Predstave na granici i Ispovjednik (1978); zbirke pripovjedaka Akrobat (1974) i Lude gljive (1998), te zbirke poezije: Šahovska polja spavača (1979) te U ruhu guru (1993). Gordijski čvor sedma mu je objavljena knjiga. Živi i radi u Zagrebu kao profesionalni pisac. (remo 07.04.2006. 02:32)
• Remo, ti si izgleda umoran: velim ja Valentu da kaže Remi kak se zove, a ti mi odgovaraš: Remo, ne Remi! Za bogove! Inače, Valent je Milko! Zamisli ti to! To mu je njegova mama dala ime po kravi. Jebiga, teško je biti čovjek kad se zoveš Milko. Integritet ti je u oholom lutanju i preobrtanju, zaigrani monotip. Trans. Kužiš? ( 07.04.2006. 02:32)
• nisam ga nikad citao, cudno jer izgleda da je dosta pisao (remo 07.04.2006. 02:33)
• Meni je Milko Valent ok, iako mislim da nece nikada otkriti istinu koju grcevito trazi. Nadam se samo da se u zivotu zabavlja. (remo 07.04.2006. 02:35)
• pa koji vam je kurac? stvarno ste drogirani. pa odgovorite ženi tko je taj saša meršinjak! ja bi joj rekao, ali ne znam, jebi ga, tek sam prva godina faksa. (biciklist 07.04.2006. 02:36)
• Ma Saša je covo s margine bivseg sistema, nista posebno, jedna urbana figura koja se nije nikad aktualizirala. (remo 07.04.2006. 02:41)
• Remo, pusti Valenta ukurac, iako vidim da se, za razliku od pijandure, okretno krećeš ovim, rekao bi Milko, cyberprostorom. Vidiš da te budala loži - zna on dobro, prasac jedan stari, tko je Saša Meršenjak, zna on da je Saša za njega zaista Ruah, ali, pravi se Valent nevješt i blesav pa to ti je. Pusti ga ti meni, sredit ću mu ja i rep i brkove. Nego, Valent, tebi je glavno da je nekaj s muhama. Dobro sam ja kazao: samo da one idu na tebe pa da ti nije dosadno. Ovo s ciferšlusom i DNK je jebeno maštovito! Kak si to samo vidio, vrag jedan stari. Čudim se kao Cesarić Krležinoj viziji klipa kukuruza u onom famoznom dimnjaku! Znaš kaj je to, ta tvoja imaginacija: obićni šlingeraj, kić, stari, kić: jer su ti asocijacije banalne, naime! Tebe svaka zmija na lijani asocija na Mojsija, svaki majmun na Bohra, a svaka krava na Dom. Ne čudi me da se pozivaš na Lacana, i on je imao sličnih problema: psihijatar kaj je poludio od filozofije. Klaun je znak za javni trans, a Valent za Čazma-trans! To bi trebalo biti tvoje geslo, nešto kao Što nas ne ubija čini nas jačima! ( 07.04.2006. 02:44)
• No, konačno, odgovorio si tko je Saša Meršinjak. Hvala ti puno. Reci mi samo koju njegovu knjigu preporučuješ prvu za čitanje? Znaš, nemam baš puno vremena zbog te škole i to, a i fan sam Valentov, kako ste već vjerojatno shvatili pa moram njega čitati kako bih održala mentalnu higijenu svakodnevno u školi. A ti, nepotpisani gore, upravo si citirao uvodni tekst iz Valentovog eseja na Knjigomatu, a nigdje ne navodiš da su to njegove riječi. Po tome zaključujem da si kradljivac intelektualnog vlasništva. (biciklist 07.04.2006. 02:44)
• Čujte, vi biciklist, nemojte mi ulaziti u moj diskurs. No, kad već jeste, onda se pridružujem vašoj opservaciji u cijelosti. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:46)
• biciklist, vrijeme je za nove stvari, treba razbit jezik i sklopit ga u neki novi oblik, mozda je opet vrijeme za inovaciju? (remo 07.04.2006. 02:48)
• Ne mogu biti kradljivac intelektualnog vlasništva, Milko, jer, ovdje nije riječ o intelektu! Vidim da si upao u stupicu: samo bi Milko Valent znao da je to početak njegova interviewa, jer, tko bi drugi zapamtio takve bedastoće!? Veliš Milko:"I još: stanje transa nije shizofrenično, iako je neuhvatljivo, to je stanje klaunovskog remek-djela: lutajućeg integriteta". Kao da Branko Despot diktira plac-listu. A zakaj te tako smeta naš Saša? Zato jer je veći pjesnik od tebe? Pa ti si u grču, sam kažeš, a kako i ne bi kad si naprosto prepun toga kaj iz sebe moraš izbaciti. Jedino, ne znam zakaj ti te papire kojima se pritom koristiš čuvaš i objavljuješ. Ostali jednostavno puste vodu. @Remo: svi ostali osim mene i tebe hipostaze su Valentove ne-shizofrene, transjavne svijesti i plivajućega integriteta. Onog koji nije u stanju integrirati Ime oca. Borderline, ne, Valent? (Nemanja 07.04.2006. 02:50)
• Kolega bezimeni, em mi pljujete po Valentu, neargumentirano, molim, em vam pravopis doista nije u redu. Dakle, ne kaže se 'kić' nego 'kič'. Toliko za početak. Nego, kad smo već kod mojeg omiljenog pisca, dajte, molim vas, kritičkim argumentima književne kritike osporite njegovo pisanje, a nemojte upotrebljavati kvalifikacije sasvim nepotrebne, tipa 'pijan, glup, debeli, mlad, star' itd. Btw, vidjela sam njegovu fotku u novinama i frajer mi izgleda cool, vrlo urbani i profinjeni tip i uopće ne izgleda pijano. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:50)
• Mozda spoj filozof + književnik nije baš najsretnije rešenje? Iako Cioran... (remo 07.04.2006. 02:53)
• Kolega Nemanja, ja se doista ne mogu složiti sa sam ja Valent. Prvo, ja sam djevojka, još uvijek, i drugo, pročitala sam sve njegovo na Knjigomatu. Plus svega rekao vam je ovaj kolega gore da Valent radi ujutro i da nema šanse da u ovo vrijeme ima otvoreni kompić. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 02:53)
• Milko, a zašto je samo tebe u Hrvata i Đurovskog u Srba mama nazvala po kravi? To mene zanima, stari. Dobar ti je ovaj esej na Knjigomatu, tako i završavaju studenti filozofije koji s Despotom u ST-u časkaju o idealnome gradu i švarckunstlerskim pelerinama, ali, mene ti zaista i zanima i veseli, istodobno, to da je tebi mama dala ime po kravi! Što ti osjećaš kad vidiš ljubičastu boju, recimo? (Nemanja 07.04.2006. 02:54)
• Napisao sam i asocija pa ne misliš valjda da razgovaraš s Jaranom? Naravno, kič, znaš ti i predobro o čemu se radi. Ciferšlus je model genoma, dimnjak kukuruz! I eto ti hrvatske literature! Uz prstohvat ovih vudu-pizdarija o integritetu i hybrisu (ej, to mi je favorit - to ni Anto Nodilo ne bi bolje rekao) eto ti hrvatskoga intelektualca: kao dragog boga te molim nemoj samo Ciorana potezati, osim ako ga kaniš potezati za nos ili kurac. Prvo bi se svidjelo meni, drugo njemu. (Nemanja 07.04.2006. 02:59)
• gdje zaradjuje hrvatski intelektualac? stvarno me zanima... gdje i kako? otkud mu novac, gdje je tajna? (remo 07.04.2006. 03:04)
• kukuruz je sexy, genom je tragičan (remo 07.04.2006. 03:05)
• "Kolega Nemanja, ja se doista ne mogu složiti sa sam ja Valent." Valent, ne kaže se 'sa sam ja Valent', nego 'da sam ja Valent'; ne frfljaj, pijan si. A ti se Valent zaista ne možeš odavno sam sa sobom složiti oko toga da si upravo ti Valent. Konačno, kad Valent priča sam sa sobom, to je poveliko društvo! Ne zamjeram ti što odbijaš biti Valent - ta, tko bi to htio biti, i, tko bi ti smio zamjeriti!? Zanimljivo je ipak da se ni ostali ne mogu složiti s time tko je to zapravo Valent, jer je Milko Valent do te mjere neupadljiv i neznatan da nitko ni ne zna tko je to zapravo Valent. Možda je to neka vrst bojlera, što li? Ipak, postoji rješenje: Valent, tvoja slika nije samo u novinama (to je inače bila reklama), nego i na konzervama. Zaista ne izgledaš na njima pijano, ta, da izgledaš, ljudi bi mislili da je riječ o gulašu od goveda koje boluje od ludila. Valent, nemam ja ništa stari protiv toga što si ti navečer malo popiješ, nego imam sve na svijetu protiv toga da takav voziš i surfaš! Zakaj ne legneš spat, nego drkaš do tri u noći pokušavajući objasniti da si ti veliki hrvatski književnik. Pa kaj to nije jadno? Pa kako ćeš se sutra osjećati kad se probudiš? Kao da si pojedo bananu!? Da, to je tipičan tvoj odgovor, ne jebe tebe ništa na svijetu...E, moj Valent, stvarno si nemoguć: tako pametan kit, a takve pizdarije izvodiš! (Nemanja 07.04.2006. 03:07)
• Zašto se utihli, škvadro? Taman sam pomislio kako se Teroristov blog lijepo razvija, a vi nekuda odoste. Doista sam uživao, saznao sam neka nova imena, neke nove naslove. A da malo primjenimo temu? Ajmo razgovarat o pisanju Ivane Sajko. Njezina proza, mislim, puno je bolja od Meršinjakove. (Edo Popović 07.04.2006. 03:09)
• Valent piše stvarnosnu prozu. Vidiš da je napisao roman o klaunu. Inače, kad mu posude vergl, nastupa na Zrinjevcu. Izaziva strah i sažaljenje. Utoliko je njegova funkcija zaista tragička: izaziva katarzu. I pitanje: Što će nam majmun kad imamo verglaša? (Nemanja 07.04.2006. 03:09)
• Edo, i ti si pijan k'o Maajka: nije riječ o Meršinjaku, uostalom toga nepoznamo, nego o Meršenjaku. Inače, Valent, klaunu jedan, prestani se pretvarati da si Edo. Ti si prije Edek, ali onaj Sinjski. (Nemanja 07.04.2006. 03:11)
• Ivana Sajko je zgodna, vidio sam je u novinama, njene knjige nisam vidio ni tamo. Ali je zgodna, i jebao bi je! socno! (remo 07.04.2006. 03:13)
• Stvarno, slažem se s Popovićem. Sajko nije loša, bolja je puno od Jegerice, ima one fine mutne pasaže boje crnog vina. A Valenta mi ne dirajte, jer, rekoh: ja sam njegova fanica. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:14)
• Rekao sam ja da će s pijanom budalom biti posla do duboko u noć. Da malo primjenimo temu, kaže Valent u ruhu gurua!? Ovo je za pet: da malo primjenimo temu! To bi i Marx rekao, da nije napisao 11. tezu! Odlična fora: blogeri su do sada samo različito tumačili temu, a stvar je u tome da se ona primjeni. Milko Valent, književnik, mislilac i humanist s kraja 20. vijeka (Nemanja 07.04.2006. 03:15)
• Valent, primjenio bih temu. Samo, na što? (Goran k'o Fižulić 07.04.2006. 03:16)
• Nemanja, stvarno te ne kužim, blago rečeno. Pa ti uopće ne govoriš o Valentovom pisanju nego o njemu kao takvom i takvom čovjeku. Imam blagi osjećaj da si mu možda zavidan, ako pretpostavimo da i ti nešto pišeš osim na blogovima. Mislila sam uvijek da treba pisati o djelima, a ne toliko o autorima. Boli me ona stvar za Valenta, mene zanima samo njegova književnost. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:18)
• Evo, opet je na djelu silana poetska imaginacija: fini mutni pasaži boje čega - jasno, boje crnog vina! Kod Homera frajera pogodi koplje u potiljak, i Homer napiše da mu je na usta izašao srebrni jezik! E, to je slika, moj Valent. A ti u čaši vidiš samo nešto mutno, a mutnom boju crnog vina! Osim toga, jebiga Valent, postavljaju se dva sudbinska pitanja: kakvo je to vino ako je mutno? i, ujedno: zašto ne kažeš crvene boje, kad svi znamo da je crno vino crveno? Oni fini mutni pasaži crvene boje, to si dakle htio kazati!? Drugi Khayam, majkemi, dabogdaumro ako nije...jebešmisve, ajde, gospođa, jepftine čarapi... (Nemanja 07.04.2006. 03:21)
• E, sad, stvarno, Nemanja, iako je u meni jako razvijen pedagoški pristup (zbog posla kojim se bavim) moram reći da si sad stvarno pretjerao. Tipfelere uzimaš kao osnovicu svoje kritike!!? Čini mi se da ti radiš za novine, možda za Jutarnji list, ha? Čujem da tamo uvode lektore pa si ti možda prvi pa ti je to možda najednom fahidiotizam. Reci mi po duši, Nemanja, jesi li napisao neku malu knjigu pa da i tebe čitam, a možda prezentiram mojim učenicima iz gimnazije?!! (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:23)
• Valent, od tebe je lošija jedino Huljićeva žena! Čak te i Ibrica Jusić šije! Jel' dovoljno o tvom pisanju ili trebam još i četvrtu rečenicu? (Tarzanov Korak 07.04.2006. 03:24)
• Hej, manijaci, tek sam se sad uključio i vidim da dobro brijete. No, uporno ponavljate jednu faktografsku grešku, Valent ne pije već deset godina (to mi je rekao čovjek koji ga je nedavno intervjuirao za 'Glas Slavonije') nego samo drma bijelo, i to samo ponedjeljkom. (Ivica 07.04.2006. 03:26)
• Stari, od tipfelera je Gilliam napravi film (ti se pozivaš na Monty P.!?), a od metafizike Greške Kafka književnost. Brzo trči stričeku Kunderi da ti on razjasni tragične dosege tipfelera! (Čak i majmun Čita 07.04.2006. 03:27)
• Jesam, stari, napisao sam dvije knjige. Jedna je o tebi a druga o tvojoj mami. Trebam li sada kazati i naslove ili... (Ted Led 07.04.2006. 03:29)
• Čovjek koji je s Valentom napravio interview zasigurno drma bijelo već dvadeset godina, inače bi prije napravio interview s Rudolfom (ako se tako zove onaj sob Djeda Mraza, koji inače ne postoji). Valent ne drma bijelo, jer nema love ni za crno. (Ted Led 07.04.2006. 03:31)
• Možda Nikolina ima pravo: Nemanja je malo ljubomoran zbog toga što Valent piše, ali ne po blogovima, nego for real, i to objavljuje redovnim ritmom po časopisima i u formi knjiga. Možda stvarno Nemanja radi za novine pa drlja onaj čuveni ''yellowsubmarine press'' pa je u totalnom kurcu. (Zoroaster 07.04.2006. 03:32)
• Ma nije, ljudi, dajte se skulirate. Ovi gore stvarno briju da Valent sad brije po blogu. To isto kao da ste rekli da Houellebeqc brije po blogu. Vi niste normalni. (Insomnia 07.04.2006. 03:35)
• Posljednje su dvije opaske toliko imbecilne da moram zaključiti kako ti se sestra vratila doma i počinje ti 'pomagati'. Je li istina da ste vas dvoje sijamski blizanci i da su, tijekom odvajanja, kirurzi njoj dodjelili glavu a tebi šupak? Ili je to samo urbana legenda? (Mica Šerifica 07.04.2006. 03:38)
• Dozvolite mi da se i ja uključim. Mislim da ste malo skrenuli s glavne teme, a glavna tema je hoćemo li mi uskoro čitati nešto dobro i kvalitetno u Hrvatskoj, a da to nije 'Dečko, kralj, as i papiga''. (Ljiljana 07.04.2006. 03:39)
• Eh, škvadro, ovo je sjajno: Valent brije po blogovima i neki ga genijalan i lijep frajer jebe već dva sata! Famozno! (Kiki 07.04.2006. 03:40)
• Ljiljana, mogla bi barem čestitati rođendan kad ovako baneš! (Kiki 07.04.2006. 03:41)
• Uf, uf, uf. Ja mislim da se iza ovih imena, barem tri, krije Davor Slamnig. (Krešo 07.04.2006. 03:41)
• Istina je, Valent ne brije po blogu, nego sestri leđa. Gledam ih kroz prozor. Koji, prozor naime, inače ne smije pasti! (Tito 07.04.2006. 03:43)
• Krešo, Krešo, mi bismo na klupicama inače tako nazivali kretene. Pa, da ne mjenjam navike, Krešo, nije Slamnig, iako, vidim, upadamo u onu fazu: A tko je taj genije Nemanja? Nije moguće da je to jedan čovjek! To je valjda pokret! (Nemanja 07.04.2006. 03:44)
• O, Kiki, da barem Valent brije po blogovima, bilo bi puno žešće. Škvadro, ako slučajno niste znali, Valent je na Kornatima i druži sa skiperima, a ziher je da nemaju sa sobom laptop. Ja mislim isto ko i Krešo, to jest da se je uključio Davor Slamnig i to zato jer su mu na ovom blogu hvalili tatinu poeziju. (Majstor od kužine 07.04.2006. 03:45)
• Ne, ja mislim da je Nemanja novinar koji se sprema za jutarnju šihtu u Jutarnjem pa nema pamentija posla nego je navalio na Valenta, a kako stvari stoje uskoro će i na Slamniga. (Kiki 07.04.2006. 03:47)
• Isuse bože, pa ja sam danas izbacio toliko dobrih fora da bi ti Valente od sada mogao hoditi po svijetu i predstavljati se kao čovjek kojega je sjebao Nemanja! To dobro i zvuči, nekako u tradiciji vesterna i Liberty Valancea. Dobar dan, ja sam Milko Valent, čovjek kojega je sjebao Nemanja! Sjajno, zar ne? (Nemanja 07.04.2006. 03:48)
• A da ubodemo stvarno nešto ozbiljno. Recite, je li Roman Simić doista veliki umjetnik? Ima li krvi i mesa u njegovoj prozi ili je to lagano cizeliranje za nigdje? (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:49)
• Valent sutra radi, idiote. Zaboravio si. Čuj, Milko, a da odemo malo odspavati, a? Ti i sestra, a je ću tu sam. A nije ti palo na pamet da sam ja Ivana Šoljan, budući je i njen tata hvaljen? (Nemanja 07.04.2006. 03:50)
• Gle, ja o Romanu, a ovaj Nemanja drvi opet o Valentu. Čini se da mu je on bolna točka, teška fiksacija, noćna mora iza sedam gora. Možda ima takozvani ''kompleks valentovske produkcije''. Ja brijem da je Nemanja zapravo Davor Slamnig. (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:52)
• Roman Simić si ne bi dodao onako kretensko prezime da je ozbiljan književnik! To mi zvuči kao: Rudimir Bombardinović Šajkovski! Ta njegova zbirka priča je luk i voda, sinko, vjeruj mi! On je negdje između Huljićeve žene i Valenta. (Nemanja 07.04.2006. 03:52)
• Ova noć poprima doista lijepe gabarite. (remo 07.04.2006. 03:53)
• Dečki, a da se vratite književnosti? (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:53)
• Slažem se po prvi put s Nemanjom. Roman mi sad zvuči ko Stijepo Mijović Kočan. (Jutarnji tornado 07.04.2006. 03:55)
• Valent, sad je počeo kongres kretena pa bi bilo dobro da ti ostaneš, a ja odoh! Stari, sjajan si! Dobar ti je ovaj esej na Knjigomatu, a 'Clowna' bi mi mogao poslati kao poklon. Pronađi negdje među komentarima moj email, pa mi se javi! Laku noć, (Nemanja 07.04.2006. 03:55)
• Ne, ja ipak mislim da je Valent puno bolji od romana Simića. Roman skida njegov diskurs iz romana 'Playstation, dušo'. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 03:56)
• Tornado, laku noć i tebi: tebi je ionako stalno mrkli mrak pred očima. Mora da sam nešto grdno zajeb'o kad se ti slažeš sa mnom. Valent, daj mu molim te ispričaj priču o čarobnoj kuglici. Možda usne. Zauvijek. (Nemanja 07.04.2006. 03:56)
• Dečki, teško vas sad pratim kad govorite o romanu Romana Simića. Zakaj jednom pišete malo a drugi put veliko r? (Nives 07.04.2006. 03:58)
• Stvarno, taman su svi pomislili kako je Nemanja od Požarevca grandiozan i izdržljiv, kad tamo, gle, povlači se kao neću reći što. (remo 07.04.2006. 03:58)
• Slažem se s Nemanjom. Dobro je to opservirao. O kojoj kuglici pričaš? Je li to neka vaša interna fora, mislim između Nemanje i ovdje na blogu nepostojećeg Valenta? (Jutarnji tornado 07.04.2006. 04:00)
• A i Slamnig je lipov kurac, samo da se zna i da ne bi ostao dužan prije spavanja. Davor Slamnig, naime. Taj od osamdesetih nije napisao ništa osim dvije, tri dobr reklame i one pjesmice o zavjesama što su bež! (ja 07.04.2006. 04:01)
• Tornado: Valent je na blogu, i to je lako provjerljivo: svrni pogled dva, tri komentar gore, i vidjet ćeš da je prasac protestirao što ga citiram bez navodnika! Naravno da sam lijepo opservirao - ja uvijek lijepo opserviram. Užas!? Pa ti ne znaš Slamnigovu priču o čarobnoj kuglici? Njegovu najbolju priču ne znaš!!!? A znaš li onu, drugu najbolju, o Frnteku i Špičeku? (Car Dušan 07.04.2006. 04:04)
• Remo, lako je tebi, stari, ti si noćni portir. A ja sutra moram u 13 k pedikeru, pa na masažu, pa u Berlitz na danski, pa....Sorry, ali imam prebukiran dan! Još moram pročitati i Heisenbergova pisma Supekovoj ženi (sad će Valent otići u trokurac, pazite!) (Car Dušan Džamonja 07.04.2006. 04:06)
• Valent je otišao!? Nemoguće! Da nije umro? (Viktor Car Dušan Emin 07.04.2006. 04:08)
• Ej, Nikolina, što si ono rekla o stadionu? LOL (Nemanja 07.04.2006. 04:12)
• Evo što se događa kad debili u 2006. otkriju chat. Zato nam je knjizevnost tu di je. Spameri na blogu, spameri u književnosti..... Bljak (Debilko Ambivalent 07.04.2006. 08:39)
• Eto i dvjestotog komentara. Založit ću se kod admina da se ovaj Nemanjin traktat uvrsti u antologiju bloga. Jebote pa ovo je bolje od kazo.blog.hr (nakurnjak 07.04.2006. 09:46)
• Sve sam ovo procitao! (Vikkor Mallansohn! 07.04.2006. 11:28)
• I ja sam sve pročitala! Jako je dobro. Zaključak: Iako je Nemanja malo pissed off na Valenta pa ga ''kritizira'' moralnim i inim diskvalifikacijama, slažem se s Nikolinom: meni je isto Valent the best u hrvatskoj književnosti. To pak što ga mediji mimoilaze je i prirodno: 1) Nije član nijednog klana, 2) ne piše glupe prigodne kolumne po drugorazrednim novima a la Jutarnji itd., 3) to je urbani čovjek, a njegovi kritičari su uglavnom iz ruralnih krajeva pa i to dodatno iritira Nemanju i slične. I tako dalje. Nitko, ali nitko, na ovoj trakavici nije uputio Nikolini niti jednu ozbiljnu kritiku Valentove književne proizvodnje, bilo proze, bilo poezije, bilo eseja, bilo drama, bilo kazališnih kritika, bilo teorije bilo polemike. Čovjek je napisao 25 knjiga i osim Nikoline o njemu trtljate kao da je pohađate nemušte radionice ''kreativnog'' pisanja Z. Ferića u Booksi nedjeljom u četiri ujutro. Što se mene tiče, u ovoj trakavici pobijedila je Nikolina. Čak je obećala svoje spolovilo Nemanji (jer je pogodio autora romana Clown), ali on se onda kao kakva pičkica povukao na njezin direktni poziv da mu ona u subotu da pičku. Bravo, Nikolina, fuj, Nemanja. Nikolina, voli te tvoja Tina, prijateljica Ivane Sajko. (Tina 07.04.2006. 13:25)
• @Teroristu: Prijelju, jest da na prvi pogled sve izgleda kao spam, ali, budi siguran, ovo je zaista antologija. Ne znam što je bolje, prvi dio, romansa s Nikolinom, ili drugi, diskusija s Valentom - tako je odlučiti se. U svakom slučaju, eto, moja mala isprika neka bude gostovanje Milka Valenta na tvome blogu i nevjerojatna rasprava o tome je li on pijan ili je velik romansijer! Ovih ću dana malo apstinirati - bole me leđa od boravka pred PC-em! Vidim da svi za ovaj blog znaju, vidim da ga svi hvale, pa sam nekako zadovoljan i svojim obolom. Puno te voli, jako ti se pono zahvaljuje na snošljivosti i još ti se više ispričava, tvoj neponovljivi, one and only (Nemanja 07.04.2006. 13:27)
• @P.S. Evo, Valent se probudio u 13:28! Čuj, Valent alias Tina, idem ja na vikend. Na kraju sam ti pohvalio esej i poželio da mi pošalješ 'Clowna'. Nemoj sada jebati po tawanu, boys, jer ćeš sve pokvariti: sve je ispalo taman kako treba, i još jedna lajna više ode kompozicija kvragu. @Vikkore, i...? @Nabijem te, javim se na tvom matičnjaku: ovako, otprve, hvala prijatelju! (Nemanja 07.04.2006. 13:31)
• Jel može meni netko reći jel Ivana Psajho piše dobro, ili piše za kurac? Hoću reći, jel trkelja nesuvislo i dosadno kao 99% žena ili? (leb 07.04.2006. 13:43)
• Što se Valenta tiče, stvarno je uspjeh napisani 25 knjiga koje nitko ne čita. Moraš biti jebeno talentiran da uvjeriš urednika da ti takvo što izdaje. Možda je Valent trebao prodavati osiguranja? (leb 07.04.2006. 13:44)
• Valent, zajebavam se - samo demonstriram kako funkcioniraš: pohvalim te, odeš spat; nabijem te, cendraš; opet te pohvalim, opet odeš pod stol. K'o jazavčar! Prije no što zaista odem na vikend - idem do Opatije, e, nema bre do našeg mora! - moram još jednu stvar da prokomentarišem. Kažeš da 'to je urbani čovjek, a njegovi kritičari su uglavnom iz ruralnih krajeva pa i to dodatno iritira Nemanju i slične'! Nevjerojatno si tvrda jezika! Ne umeš da artikulišeš ma i najjednostavniju misao! Evo, baš si time hteo da kađeš kako si ti urban, a ja ruralan čovek, pa me to strašno iritira, ali ispalo je da si ti urban čovek, a tvoji kritičari iz ruralnih krajeva, pa i to dodatno iritira Nemanju, tj. mene, ovako lepog u celini! Što to dakle mene dodatno iritira, po tebi, Valent Milku, nazvanom po kravi: iritira me to što su tvoji kritičari sa sela, a kritiziraju tebe iz grada! Stvarno me iritira, majke mi. Jebačuimmater kadihufatim. Inače, Valent bre, jel' ti znaš da Sribi jedini imaju futur past tense!? Znaš kako glasi ta neverovatna prošla budućnost? Gleda Gedža svinju što mu se otela pa neće na kolinje nego pobeže preko potoka pa kaže: Jebo sam te, kad te uvatim! E, tako i ti smatraj ono tvoj pičke darovanie gotovom stvari: što se mene Valent tiče, smatrajte se iz/pojebanim! Preko vikenda tu je moj drugar Kara Đorđe za teške intervencije i slične slučajeve, pa u slučaju baš preke potrebe može da se njemu obratite na šalter/ciferšlus što liči na genom. (Nemanja 07.04.2006. 13:46)
• @Lebe, Lebe, genije! Da, na prvi pogled zbilja se čovjek zapita kako mu to urednici objavljuju i, kako kažeš, zašto ne prodaje frižidere Eskimima!? Samo, kako će prodavati osiguranja kad bi ga svatko normalan da mu dođe u kuću s ponudom životnog osiguranja naprosto morao pitati: Dobro, a kako se onda vama ovo desilo? (Nemanja 07.04.2006. 14:01)
• Ssycho killer, qu'est que c'est? LOL (Nemanja 07.04.2006. 14:03)
• @Vikkore: Ma nije moguće! (Nikolina, 27, prof. 07.04.2006. 14:05)
• Moj je opus naprosto neponovljiv u hrvatskoj književnosti! Znam da mi takvi kao Leb zavide na mojih 25 uspješnica, ali, ja u svoju korist mogu kazati samo ono što je Marx rekao za Miltona: ja pjevam kao što dudov svilac proizvodi svilu, prirodno, lako, iz sebe! Znam da je to netalentiranima neshvatljivo. O tempera, o more! (Milko Valent, književnik 07.04.2006. 14:11)
• Samo da kažem da ja protiv Valenta nemam ništa protiv. Zahvaljujući baš njegovoj kvaliteti danas i ja imam šansu objaviti knjigu. Ja, a i svaka budala koja se odluči pisati. Valent nam je utro put! Valente, ti si idol nas mladih jebivjetara, mi isto volimo pisati plitko o tome kako karamo i ločemo i jedemo drogu. (leb 07.04.2006. 14:19)
• Lebe, tvoj domet je blog i kreativna radionica pisanja Zorana Ferića. Bez bloga, ti si nitko i ništa. Nisi u stanju čak ni priču Večernjnjak proturiti, što je uspjelo čak i onom idiotu Portu. Oprostite, ali meni je Porto mjera za nepismenog debila s bloga. No da bi stvar bila gora, njegova priča je jedna od boljih koje su objavljene u natječaju. I što ako sad Porto osvoji nagradu? Onda smo svi skupa stvarno u kurcu. Ja se selim iz ove zemlje. (Cvilko Talent 07.04.2006. 14:43)
• Seliš se iz zemlje? Takozvani Vlatka Pokos sindrom? Da, što se večernjaka tiče, stvarno svaka budala može tamo objaviti priču, zašto misliš da ja nisam sposoban za taj pothvat? Kupi večernji sljedeće subote. (leb 07.04.2006. 14:57)
• Lebe, u pravu si! Da, Valent je vama debilima s bloga utro staze okrunivši prošle godine svoju bogatu književnu karijeru objavom priče u Večernjaku. Sad mu ne preostaje ništa drugo nego da otvori blog. (Brade Jatak 07.04.2006. 15:11)
• Lebe u pravu si... Zašto pišeš takve stvari? Ja sam Leb čovječe, ja sam uvijek u pravu, nemoj trošiti moje vrijeme na takve komentare. (leb 07.04.2006. 15:18)
• Cvilko, ti se buš ubil ak' Porto dobije nagradu, ti buš se odselil, jebote, stari, daj još jednu...A kam buš se čudoviše odselil? U koju to zemlju? Što ćeš u toj zemlji raditi, Cvilko dragi!? Vidiš da je projekt nemoguć! Nikamo se ti ne ćeš odseliti, a nema niti potrebe: Porto sigurno ne će dobiti nagradu. Leba ne bi trebalo trpati u isti koš s Portom, Leb je beskrajno duhovit tip - vidi recimo opasku o prodaji osiguranja! U ovoj smrtno usiljenoj književnosti i zemlji, u kojoj su frakcije Zločeste djece ultima ratio humora, Leb je nasušna potreba. Još kao dvadesetogodišnjak govorio sam da bih podnio svakakvo djete, i nemuzikalno, i bez talenta za igre loptom, i bez matematičkog dara etc.etc., ali nikako ne bih volio da mi djete bude neduhovito. Eto, ti si primjer što znači nemati duha: dragi bože, kako je vaš svijet siromašan! Kako ste vi zakinuti! Proživjeti cijeli jedan život bez osjetila za ono što ljudi poput Leba na oduševljenje svih nas svakodnenevno čine i govore, strašna je sudbina, puno gora od nijemosti i gluhoće! Stari moj, kad tako promislim, tvoja mi se nesreća čini nesumjerljivom. Možemo se mi ovdje pripetavati do sudnjega dana, ali, ti ćeš tako slišen sposobnosti smijanja (agelast, kako nas Kundera podsjeća) nastaviti svoj sumorni hod ovom sivom dolinom. Užas! (Kara Đorđe 07.04.2006. 15:23)
• Cvilko, ti se buš ubil ak' Porto dobije nagradu, ti buš se odselil, jebote, stari, daj još jednu...A kam buš se čudoviše odselil? U koju to zemlju? Što ćeš u toj zemlji raditi, Cvilko dragi!? Vidiš da je projekt nemoguć! Nikamo se ti ne ćeš odseliti, a nema niti potrebe: Porto sigurno ne će dobiti nagradu. Leba ne bi trebalo trpati u isti koš s Portom, Leb je beskrajno duhovit tip - vidi recimo opasku o prodaji osiguranja! U ovoj smrtno usiljenoj književnosti i zemlji, u kojoj su frakcije Zločeste djece ultima ratio humora, Leb je nasušna potreba. Još kao dvadesetogodišnjak govorio sam da bih podnio svakakvo djete, i nemuzikalno, i bez talenta za igre loptom, i bez matematičkog dara etc.etc., ali nikako ne bih volio da mi djete bude neduhovito. Eto, ti si primjer što znači nemati duha: dragi bože, kako je vaš svijet siromašan! Kako ste vi zakinuti! Proživjeti cijeli jedan život bez osjetila za ono što ljudi poput Leba na oduševljenje svih nas svakodnenevno čine i govore, strašna je sudbina, puno gora od nijemosti i gluhoće! Stari moj, kad tako promislim, tvoja mi se nesreća čini nesumjerljivom. Možemo se mi ovdje pripetavati do sudnjega dana, ali, ti ćeš tako lišen sposobnosti smijanja (agelast, kako nas Kundera podsjeća) nastaviti svoj sumorni hod ovom sivom dolinom. Užas! (Kara Đorđe 07.04.2006. 15:23)
• Na tri pedlja ispod brade nalazi se mali Rade! Koji stalno nešto radi intervjus s poluralijouzom mega-starsom Valent, po kravi nazvanim, Milkom od milošte Milksom. Ej, Rade, molim te, reci mi da je štamparska grješka ono tvoje uvodno pitanje Valetnu na Knjigomlatu, u antologijesknomu među-logosu Rade s prezimenom Jarak (a u kurac, kakav peh!) i Valenta s imenom krave, a koji ste in-geni-jozno nazvali 'Discipliniranje kaosa', nakon što ste dva mjeseca promatrali jedan drugom ciferšluse koji vas asociraju na genom. Dakle, Rade Jarak je Milka Valenta na početku njihova razgovora upitao slijedeće naponovljivo pitanje: " Gospodine Valent, sukladno prethodnim razgovorima na stranicama Knjigomata želim vam postaviti pitanje koje je vezano za trenutnu situaciju u našoj književnosti, na koje ste vi kao istaknuti intelektualac i autor, a samim tim javni radnik, itekako sposobni odgovoriti. To se pitanje također nadovezuje i na jedno drugo koje me još više zanima. Ono potječe iz same percepcije književnosti zadnjih godina u nas, a tiče se pojma ''stvarnosti''. Mnogo je govoreno o stvarnosti, ali nijedan od naših kritičara, pa i autora, nije se zapitao što je to stvarnost. Isto sam pitanje postavio Draženu Katunariću i Zoranu Rošku, ali me još uvijek živo zanima vaše mišljenje, s obzirom na vaš specifičan autorski i filozofski pristup. Dakle, što je to stvarnost?". Jebo mi pas mater ako sam išta dirao i redigirao! Frajer stvarno Valenta pita ovako: Gospodine, isto sam pitanje postavio drugim autoritetima, ali me s obzirom na vaš poseban pristum nadasve zanima pitanje koje je vezano za trenutnu situaciju u našoj književnosti, a na koje ste jedino vi kao javni radnik kadri odgovoriti: Što je to stvarnost, Valente? Majkutijebem, a, pitanja? Valent onda odgovara duže nego Mahabharata a zagonetan k'o Delfi! A, čuj, ukurac, kad Jarak pita što je to stvarnost, onda je vrag odnio Petra Šalu! Dakle, stari, nemoj više otvarati usta jer će ti se galebovi početi nad glavom skupljati! Ti si verificirano überidiot ove kulture i zasvjedočeni autor megabushi kretenizma: Gospodine Valent, kao javni radnik, molim vas - stvarnost!? Kakvo je tu stanje stvari? Rade Jarak i Milko (po kravi) Valent razgovaraju o stvarnosti usred postmodernoga Zagreba te kobne dvijetisućeišeste godine, a dolje, pod njima, memla, kolopleti sudbina, dana i poslova, this mortal coil i vrijeme koje je out of joint! Jarak, da si Indijanac zvali bi te Tri Konja, jebemtistari kak si ti bedast! (Kara Đorđe 07.04.2006. 15:38)
• Jarak, reći ću Bandiću da te zatrpa. (Katunarić jr. 07.04.2006. 15:41)
• Jarak, imaš ti pravo: pitanje je što je to stvarnost! Ovako sam razmišljao: recimo da tebe kara Valent (koji se zove po kravi) a da o tome piše Knjigomat! Koji bi naslov bio najlogičniji? Pa, naravno: VALENT U JARKU! E, sad, vidiš kako je Hegel imao pravo kad je kazao: Tim gore po činjenice! Stari, vidiš ti kako se ono ontologijsko raspada na sferu logičkoga, što je ovdje naslov: VALENT U JARKU, i sferu ontičkoga, a to je vodje neosporan činjenica da te Valent (koji se zove po kravi) kara. Zato zaista samo Valent, koji te kao javni radnik kara, može nakon Katunarića odgovoriti na pitanje koje te toliko, oprosti ali samo se nameće po sebi - kopka: Gospon, Valent, uh, oprostite, kaj je to, uh, stvarnost? Jer, netko neupućen, mogao bi na osnovu naslova misliti da se Valent, nazvan Milko valjda po kravi, i opet napio pa je pao u nekakav jerak, koji je eo ipso zatrpao. Upravo suprotno, on je sasvim trijezan i eno ga u Jarku: on ima kurac u guzici, ti imaš kurac u guzici, no, ipak ste u relativno različitim pozcijima, kaj ne? I to je u konzekvenci to drugo pitanje, koje te u vezi sa stvarnošću toliko zanima: otkud taj ne spoznajni, već naprosti ontološki relativizam? Jarak, zapravo, rekoh, imaš ti pravo. Uh. (...i Manuel Kant 07.04.2006. 15:55)
• zamisli Kara Đorđe kako je onda tvom tati, a ti si zasigurno, čak i uvjeren da si vrlo duhovit. patetično. (miljenko 07.04.2006. 16:10)
• Nemanja, jebote, ko pijanac u birtiji: nakačiš se tu čovjeku na blog i onda daviš, daviš ...i daviš. I Hegel bi pobegel. STVARNOST je to da ćete svi vi za naraštaje ostati zapamćeni kao minorni pisci iz doba bloga i Lebowskog. (O'Rade Tranche Guevara 07.04.2006. 16:15)
• Čekaj, pa ja sam misli da se zajebavaš! Pa to s ciferšlusom je ozbiljno!!! Jer, evo što Valent odgovara Jarku:" Vaše pitanje toliko je kompleksno i iznimno važno za razumijevanje književnosti, pa dakle i hrvatske književnosti, da zahtijeva čitavu knjigu pa ću se ovom prilikom, kako bih ipak približno odgovorio na njega, poslužiti sažetkom koji je kombinacija holograma i patentnog zatvarača. Usput rečeno, taj patentni zatvarač, ciferšlus, slika je i prilika dvostruke uzvojnice DNK. Ciferšlus i hologram čine taj u svemu kompatibilni kontrapunkt kojime ću pokušati odgovoriti na vaše pitanje. Već ovaj mali uvod početak je odgovora.". Genijalno! Valent od samoga početka Jarku skreće pažnju da, dok on odgovara na to kompleksno pitanje, Jarak može malo obratiti pažnju na patentni zatvarač i poslužeiti se sažetkom holograma! Kakav ulut, jebote! Ovi gey škvadra ima svarno rafiniranije pristupe! Usput, veli Valent, koji se izgleda zaista zove po kravi, on će se poslužiti tim ciferšlusom, jer bi se inače morao mašiti za knjigu. Kako kasnije Valent jasno Jerku daje do znanja da je 'Stvarnost zapravo jezički fenomen', jasno je o čemu se tu radi: Valent bi da mu Jarak i doslovno popuši! Pretjerujem? Ha, pogledajmo što Valent sam kaže o tome:"Inače, u vašem pitanju došlo je i do dva zanimljiva, poticajna nesporazuma. Prvi se sabire u činjenici koja lagano i pozitivno uzbuđuje mikroklimu mojega ega, tj. samo jedan sloj mojega ''ja'', onaj sloj koji dolazi iz konvencionalne, tj. svakodnevne ''stvarne stvarnosti'', slojem približne povijesne istinitosti individuuma". Nevjerojatan jebač, taj Valent, koji se zove po kravi! Uvrijedi čovjeka opaskom da u jednom pitanju ima dva nesporazuma, da bi odmah potom dodao da ga jezička stvarnost oko patentnog zatvarača lagano i pozitivno uzbuđuje, ili, njegovim riječima kazano: 'uzbuđuje mikroklimu mojega ega'! Kako patetično! Dva stara pedera razgovaraju o tome da bez jezika ne bi bila moguća 'digitalna revolucija s pripadajućom digitalnom mistikom i tehnosferom u kojoj se, usput rečeno, sve više kreću blago polupismeni zombiji, naizgled obuzeti kreativnom cyberhisterijom a zapravo nježno obuzeti najobičnijom lijenošću duha, a što je najvidljivije u online književnosti, prije svega u tzv. hipertekstualnoj književnosti i sve više u quasidnevničkoj književnosti bloga koja se geometrijskom progresijom širi na Mreži.', usput se nježno potičući u uzbuđenju ega i mikroklimi ciferšlusa! Odvratnog li prizora! (Nikolina, 27, prof. 07.04.2006. 16:17)
• Rede moj, turoperatoru stari, sad ću ja tebi sve da razjasnim, jednom za svagda. Prvo, Rade, pogledaj gornje citate: ti si upravo frapantno glup! Osim toga, koliko čovjek mora nisko pasti i propasti u životu a da tako snishodljivo razgovara s, molim te, jednim Milkom Valentom. Potom, Rade, otkud toj vašoj down-generaciji ta prisila povijesne ostavšitne!? Jel' to iz socijalističke neimaštine, pa, kad se već nije živjelo ljudski, da se barem s onu stranu života smjesti neko eshatološko opravdanje te agonije!? Današnje generacije nemaju taj imperativ, možda zato jer im se život čini smislenim i za života! Ali, ako bismo uvažili tvoj kriterij, stari moj Radivoje, ne brini: ne trudeći se osobitio, jer u ovoj pripizdini svatko može postati povijesnom veličinom, ja sam svoj spomenik priskrbio i prije fircigera: i status i ugled i slavu i lovu i kaj god ti Rade moj pomisliš! Ne vjeruješ da to postoji? E, moj Rade, grdno bi se ti zajeb'o! Nemaš ti pojma Rade što je to stvarnost, i zato je ono tvoje pitanje vrlo iskreno. Napokon, daj ne prdi o čovjeku i njegovom blogu: vi kreteni čim nemate što kazati, odmah zovete u pomoć i dižete seljačku bunu! Zar ti misliš da vlasnik bloga ne vidi kakav si idiot i da nije pročitao ono što ti i Valent mislite o cijeloj ovoj blogerskoj populaciji, kad smo već kod zazivanja frendova! Malo bi dva ocvala pedera docirala o histeričnoj i lijenoj cybergeneraciji, a onda, kad se dobije po pički, da im ta generacija da ruku! Pogledaj, uostalom, tvoj enter: Ja sam Brade Jatak a ti Lebu i vi debili s blogova....ma čekaj, idiote, ma tko si ti da tak nastupaš!? Nekakav kurčevi epizodistički Rade Jarak iz tko zna koje pripizdine, u jučerašnjem donjem vešu, i sad ti tu nama dociraš o bilo čemu. idi ti stari u tri pizde materine, kužiš! Živi taj svoj mali anonimni život još desetljeće, dva, koliko ti je preostalo, i budi Bogu zahvalan da si uopće živio: za ovo nešto, a ne rađe ništa! Jer, mogao si, i tu je taj misterij univerzuma, recimo i ne postojati! A zašto je baš tebe dragi Bog poslao na ovaj svijet, e, to je izvor filozofije, onoga thaumazein, čuđenja! Čemu ti, to je pravo pitnja stari! I to nije samo tvoje pitanje: nad time bi se svi trebali zamisliti. Koji kurac ti radiš na svijetu i što je s tobom Bog naumio? Misterij. (Nemanja 07.04.2006. 17:03)
• Miljenko, zlato, jesi li popio i zelenu? Jesi. Dobro, sad će malo popustiti, pa bu dobro. Uzmi Rexu lopticu, ajede, pa se malo igrajte, dok ne dođu mama i tata s polja. Samo se ti u svako doba javi ako osjetiš potrebu. Voli te tvoj, (Kara Đorđe 07.04.2006. 17:06)
• Udrili vi Srbi, Nemanja i Kara Đorđe po Jarku i Valentu, čak cititirajući djeliće Valentovih odogovora, ali, sad moram biti prosta, ali da ga jebeš ni jedne suvisle kritike Valentova golema opusa. Te da je ime dobio po kravi, te da je pijan, te da je drogiran, te da kara maloljetnice te ovo te ono, a nijedna jedina kritička opasna njegovih toplih mladih proljetnih tekstova. Znači, ovaj blog je za tračanje itd., a ne za književnost. Hoćemo li se napokon početi baviti djelom, a osobu pustiti na miru? Btw, najvećim hrv. književnicima prezime ne završava na 'ić', kako kaže moja prijateljica Ivana Sajko, čak je i Držić, kad je to skužio dao sebi ime Vidra, pa i Marulić, kad je to skužio dao je sebi ime Marul, pa i Janko Polić - kad je skužio da to s 'ić' neće ići dao si je ime Kamov. Evo liste: najbolji pjesnici u hrv. književnosti dosad, a nitko od njih nema 'ić': Marul, Vesna Parun, Anka Žagar, Kamov, Josip Sever, Delimir Rešicki i najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji prozaici: Miroslav Krleža, Kamov, Slobodan Novak i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji dramatičari: Marin, ne Držić, dakle, nego Vidra, Kamov, Krleža, Ivana Sajko i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji esejisti: Krleža, Slobodan Šnajder i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Najbolji filozofi i teoretičari: Ivan Supek, Marijan Cipra, Branko Despot i opet najbolji od najboljih Milko Valent. Pazite, seljaci, nitko na 'ić', pa čak ni oni koji su ga imali sad ga nemaju, jer su skužili da to s 'ić' neće ići. I moja prijateljica Ivana Sajko slaže se s ovim popisom, ali s primjedbom da je ona još mlada i da se nada da će za otprilike 32 godine nadmašiti Valenta. Dakle, vi svi na 'ić', a nema nijednog na ovom blogu bez 'ić' barem se tako iskupite zbog tog seljačkog slavenskog 'ić' pa kritički pišite o djelu, ako je ovo već blog o književnosti, a ne o osobi (pijan, glup, siromašan, ružan itd.). Pozdravlja vas Tina, za prijatelje i prijateljice Tinči. (Tina 07.04.2006. 17:39)
• Čujte, gospon Valentić, već 24 sata pišemo jedino i samo o vašoj tzv.literaturi: kao irelevantnoj. Vi, također cijelo to vrijeme, o sebi pišete kao o književnoj veličini: evo primjera: Valent je nanadmašan dramatičar, Valent je najbolji filozof, Valent je briljantan esejist...Valentić pa Valentić! O tome da kara maloljetnice, nismo kazali niti riječi, jer nama nikakvih dokaza da ikoga kara. O tome da jede drogu, sam trabunja, jer se srami činjenice da nema za bijelo, nego samo za crno, i to dva deci (i još dva sebi). A da je dobio ime po kravi, to je očito: pa po kome bi dobio ima Milko, po gđi.Babović možda? Samo, herr Valentić, pustimo to po strani. Očito je da vi mislite kako je ona sirota Janko Polić jedan od najvećih hrvatskih književnika uopće! To je onaj koji je 'tko se zadnji smije najslađe se smije' izgovarao 'tko odotrag smije najslađe smije', je li, pa vas se taj posebno dojmio? Vidite, Valentić, kako je sve to profano, i ti utjecaji, i afiniteti, i kriteriji...Nemam ja ništa protiv vaše subkulture, da se razumijemo, jedino vidim da vi imate štošta protiv obične škvadre: vama samo da je pederluk, i odmah je dobro! Valentiću, što mislite zašto ste tako malo čitani? Ujedno, vi kao javni radnik zasigurne biste mogli kazati otkud taj manjak interesovanja za vaše filozofijske, erotološke, poetske, dramske, fenomenološke i ine radove? Kako pak objašnjavate činjenicu, a ona je neosporna, da vas čak ni 'Večernji list' nije uvrstio u izbor 20 hrvatskih romana 20. stoljeća, a vaš najbolji hologramski pušiciferšlus tvrdi da je objavljivanje vaše kratke priče u tom cijenjenom dnevniku kruna vaše karijere!? Otkud vam navika da sebe predstavljate kao filozofa, a već letimičan pogled na vašu filozofijsku esejistu daje do znanja da ste vi ozbiljno načetih živaca i da niste u stanju mirno izvesti jedan jedini sorit!? Ja zbog toga mogu samo izraziti žaljenje, ali, to je notorna činjenica! Što biste mogli kazati o trajnom i snažnom nesporazumu vas i javnosti, koja se, kao što možete pročitati, čudi permisivnosti vaših urednika: da, zaista, kako to da vas objavljuju unatoč činjenici da vas nitko ne čita? Ili je činjenica da vas nitko ne čita upravo razlog tog izdavačkog optimizma: zamislite, molim vas, da bilo koju vašu knjigu uzme u ruke 10 000 čitatelja - tko bi vam tada, kad bi vas pročitali, dao novu knjigu!? Netko od vaših drugova iz komiteta (vidim naime da naročito volite Šnajdera i ostale šnajdere)? Budući da vama treba cijela jedna knjiga da odgovorite, i to netočno, na novinarsko pitanje, shvatite ovaj komentar kao poticaj na novi ciklus Valetnićevih, koji je dobio ime po kravi dakako, s mukom sabranih zlodjela. Ili, ako već želite raspravu o svojoj literaturi, hajde, molim vas, dajte nam ovdje citirajte svoju najdražu pjesmu, pa nam objasnite zašto je to poezija dostojna jednog neprežaljenog Severa! (Milić Vukašinović 07.04.2006. 18:20)
• I opet vi Miliću, kao što je već primijetila Nikolina, drvite po čovjeku, a govorite o njegovu djelu. Uveli ste i još jedan razlog: čitanost. Neš ti razloga. To spada u područje recepcije, Vukašinoviću, neznalice, a recepcija u nas i u svijetu znamo kakva jest: invalidna. Čitatelji bez kulture čitanja, kojima je napor nešto duže štivo od ljubića ili krimića. Btw, da li je Harry Potter - svih 100 nastavaka - samim time vrijedna literatura ako je te knjige pročitalo 20 milijuna recepcijski invalidnih čitača, a roman ''Čovjek bez svojstava'' Musila, da se malo maknemo od Valenta, istodobno nevrijedna literatura?? Pa progovorit Miliću već ozbiljno o literaturi. Hajde, ako vam na jetra ide moj omiljeni pisac Valent, pa dajte mi onda komparativnu analizu Jergovićeva romana ''Dvori od oraha'' (ako je to roman) i Musilova romana ''Čovjek bez svojstava'', a ujedno se potrudite dati odgovor zašto je Jergović danas čitaniji, i uvijek će to biti, nego Musil. Hvala. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 18:46)
• Evo još jednog ljubitelja Milka Valenta, zapravo ga i ne poznajem, dakle ljubitelja njegova pisanja. I ja sam doduše na 'ići', ali ja ne namjeravam pisati pa me to ne brine. Evo što je Valent u svojoj priči Vatrena Dolores XXX Professional, objavljenoj na Iskonu (koja je pobijedila po broju glasova čitatelja) napisao već u prvim rečenicama, baš kao da je znao da ćete ga jednom ovako nemušto rastezati bre Miliću: ''Teško je opisati tugu čovjeka koji želi pisati, a nema talenta. Tisuće djevojaka i mladića patilo je zbog toga diljem svijeta sve dok se na Mreži nije pojavila Vatrena Dolores i mogućnost ugradnje čipa za intenzivno kreativno pisanje.'' Ostatak priče možete pročitati na Iskonu, ali je možda bolje da je ne pročitate, jerbo ćete si rezati žile kao mali Milić Mile. (Kristijan Vrljić 07.04.2006. 18:58)
• Imate pravo, kolega Vrljiću. Neka nam Milić Vukašinović kaže je li uopće pročitao neku od Valentovih knjiga, a pod broj dva neka analizira tu knjigu pa da stvarno vidimo što je s time. Ja ne volim Valenta, ide mi na kurac njegova upotreba pridjeva, ali poštujem njegovu poetiku. (Marija N. 07.04.2006. 19:02)
• Evo Miliću, da te pouči profesorica, i ja imam u kompiću jednu pjesmu Milka Valent, a koju je Sever obožavao. Zove se 'Drkaj mi nježno', a podnaslov je ''hommage jugoslavenskim homoseksualcirna'', što možda i tebe ide Vukašinoviću. Ide ovako: yeah... drkaj mi nježno! tako sam nujan večeras u tami treperavo srebro to zvijezde imaju erekciju osobnu auru uzdizanja: profinjeno mlijeko +++ drkaj mi nježno, prijatelju! lahor je vješt stisak u tvojoj usni, a nebo romantično ,i funkcionalno iznad Zagreba i San Franciska +++ drkaj mi, drkaj mi nježno, prijatelju! fafaj mi najnježnije što možeš, dragi! mladi smo i nije sramota nije sramota tkati svilu: oratorij za rajsko tkivo, čvrstu mekotu glavića... yeah skini naočale, olabavi kravatu raskomoti se... skini naočale .i prigni glavu rastvori usne, meko usisaj nultu kap... lagani sisni-stisni blues, med i vrhnje... yeah +++ O, kako si učen! tvrdim: nemoguće je bez fakulteta orositi glavu na svjetskoj razini, plemeniti... Oh, drkaj mi nježno, prijatelju! brzo ćemo diplomirati mladi smo i gay gay and joy vjeruj mi, nije sramota yeah +++ drkaj ga nježno, učeni! sve je tako sophisticated, pravi ritam svikle su tvoje kretnje, ljubazne su tvoje ruke, kultivizirane usne ti si esteta, ne mongoloid, ne voliš rock i ne psuješ javno, ljubiš klasični ton profinjen u intimno; svikle su tvoje kretnje, dragi uvježbao si naliv-pero, hot-dog za intelektualce drkaj ga, dakle fafaj ga, gay daj ga daj nadasve nježno, a ipak dovoljno oštro onako kako to samo naše sestre znaju (uz čaj u pet) drkaj! yeah . . . +++ oh, kako je lijepo... prijatelju... i korisno... kad svršim blaga će emulzija ozdravljati tvoje karijese, gadnu paradentozu, a onda ćemo zamijeniti uloge... erektivne zvijezde stajačice +++ +++ drkaj mi nježno, dragi! drkaj i vjeruj nije sramota biti peder u kurvinskom vremenu yeah... (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 19:16)
• evo vam odlomak romana od sajko: http://www.pipschipsvideoclips.com/almost_famous/almost_famous.asp?id=120. Skoro sam kupio knjigu a sad, necu, jer nije to TOLIKO DOBRO. Mozda se to cak ona osobno reklamirala? Pouka: ne vjeruje blogeru, pogotovu ako Nema Ja (nema veze sto je tovar) (plavisljem 07.04.2006. 19:53)
• KNJIŽEVNI TERORISTO, OVO JE LUDILO!!! POSJETIO SAM NAJMANJE 10 000 BLOGOVA, ALI TVOJ BLOG DEFINITIVNO JE NAJBOLJI BLOG NA HRVATSKOM JEZIKU. HVALA TI NA TOME!!!! (Miki Borosano 07.04.2006. 20:19)
• Upravo sam svrnuo nakon dugo vremena. Slažem se s Mikijem. Hej, pa vi ste svi ludi kao struja. Čestitam. (Mirjana, sociloginja 07.04.2006. 20:20)
• Znate što, stvarno ste me napalili na tog Valenta. Sutra idem u knjižnicu i posudit ću nekoliko njegovih knjiga, zapravo, budući da mi brat radi u knjižnici, posudit ću sve njegove knjige. E, a onda, buraz, onda ću za razliku od ovijeh gore, ovdje objaviti po kratku književnu kritiku svakog njegovog djela. Ako mi se svide ta djela, onda uopće neću objavljivati kritike. Kad uživam, ne da mi se kritizirati. (Mesud Bobić 07.04.2006. 20:23)
• Ej, super mi je ova Valentova pjesma DRKAJ MI NJEŽNO, koja je, pazi sad, posvećena jugoslavenskim homoseksualcima. Da mi je samo znati iz koje je to knjige? (Fetiva Nadalina 07.04.2006. 20:26)
• Kolega Valent, da ste živjeli - o, kad bi barem! - prije 18 stoljeća ovo što vi ispovjedate zvala bi se Valentova gnoza, a vi biste bili jedini gnostik koji je doduše osporavan, ali zbog skromnosti svoga intelekta dogmatski toleriran. Naime, ja bih se sasvim složio s vašom tvrdnjom da čitanost Jerogića i ne-čitanost Musila zorno dokazuju da kvantitet čitatelja ne jamči kvalitet čitanoga, da se izraziv u vama bliskim kategorijama; kažem, složio bih se s vama načelno, ali, ovdje je riječ o posebnom slučaju: zaista je čitanost Da Vincijeva koda ništavan dokaz Brownova književnog umijeća, i uistinu je nepostojanje širokok kruga obožavatelja Joycea znak njegove neosporne veličine, ali, kad književnik napiše djelo koje je zbog svoje hermetičnosti nedostupno širokom krugu čitatelja to je jedna stvar, a sasvim je druga kad književnik napiše 25 takvih djela! To što su 'Dvori od oraha' uspješnica (kako glupa riječ!), a 'Clown' to nije, naravno, ne govori ništa o vrijednosti jednoga ili drugoga djela: jer, čitanost ili uspjeh nekoga djela po sebi nije prigovor njegovoj vrijednosti, zar ne, baš kao ni manjak čitatelja. Ali, ako ni ostatak vašega opusa nije naišao na bogznakakav odjek, da po prvi puta budem milosrdan i eufemističan, dragi moj prijatelju Valent, onda je regbi prije problem u vama nego u čitateljima, psihologiji recepcije, hermeneutici vašeg opusa magna etc.etc.! Na kraju krajeva, budimo sasvim ozbilji: ja ne osproravam vaš opus, niti njegovu vrijednost; dapače! Svojim tonom i načinom jednostavno i samo pokušavam isprovocirati razgovor, jer, budem li radojarčan, sve kad bih i mogao, ispao bi nekako glup, ako ne vama, o onda sam pred sobom. Ono što je tu jedino meni sporno jest ta 'zatvorenost' toga opusa: kako je moguće da baš niti jedno od tih 25 djela, pa čak ni ovaj prokleti interview s Jarkom, ne ostavljaju dojam suvislog književnog/publicističkog rada!? To je sve. (Bond. Đelaludin Bond. 07.04.2006. 21:18)
• Valent, dragi, ti si ispunio sva moja očekivanja: iako nisam znao da si svog šulkolegu zamolio 'Drkaj me nježno', kao što možeš pročitati redak, dva gore, sasvim sam točno dijagnosticirao da za takvu literaturu nije dovoljno biti nenadaren: neophodno je biti peder, u oba bitna smisla te riječi. Severu se, uopće ne sumnjam, sve to moralo svidjeti, ali, nakon litre lozovače i kad se upali rubinšajn u očima: ne dakle zbog poezije, nego kao kavanska zajebancija: ' nemoguće je bez fakulteta orositi glavu na svjetskoj razini', sjajan je štos, i vjerujem da je izazivao grohot odobravanja u Blatu, ali, vjeruj, ni u tom trenutku, ni prije ni poslije, nitko, pa ni Sever, o toj pjesmi nije mislio kao velikoj poeziji. Jer, vidiš, da jest, onda bi i Sever umjesto da napiše 'Zelen kao talmud/ kao Irska/ kao tužur/ kao Takla - makan/ kao Kublaj - kan...', napisao 'Puši mi kitu/ kao Titu/ kao Skitu/ kao cistrcitu...' - a....a, nije! Ti si dakle i tada i danas bio neka vrst redikula, duhovitog psovača, jebivjetra. Nije ni to malo, jer, i za to treba talenta, kojega ti imaš, to nisam osporavao (prvi moj tekst kaže: Valent, Valent, pišam ti se na talent), ali, to nije ono što bi ti htio da jest - literatura. I sva ta lokalna udivljenja tipa: antologijska Valetnova 'rupa nad rupama' zvuči mi kao zajebatsko adoriranje stihu - sjeti ga se! - 'Kalpak navlači Manko Kapak'! To su sve interne šankerske doskočice, dragi moj Valent, i ništa više. A kad smo kod upozorenja ''Teško je opisati tugu čovjeka koji želi pisati, a nema talenta", ništa točnije, dragi Valent: eto, kako si postupio biblijski, prosudivši pravedno, osudio sebe! To je vaše posljednje utočište, vas, promašenih remekdjelatnika: svi mi mislite da su kritičari propali književnici, i da pisati o vašim djelima znači kompenzirati nesposobnost pisanja vlastitih djela. Osim što je savršeno netočna, opaska prikriva jednu groznu istinu: vašeg utočišta nema! Od ovoga svijeta, koji te ne čita i koji te listom negativno recenzira, ne možeš se povući ni u kakvu intimu talenta: grozna istina glasi, dragi moj ljubitelju Lacana, da maska nije tu jer nešto skriva, nego je to maska ništavila: ona skriva da ispod nje ničega nema! Vidiš, vraćamo se osnovnom motivu, motivi clowna: već je film osamdesetih izašao na kraj s tim motivom, i tu u svojoj trivijalnoj produkciji: Joker je ta maska koja je lice, bez koje lica nema, a koja prikriva bezličnost: maska ništavila, čiji je smijeh rigor mortis. Točno ti uočavaš da s integritetom, pa i moralnim, nešto nije u redu, da pluta: na znam bojiš li se, ili ipak ne čitaš dovoljno, no možda bi ipak morao barem jedno vrijeme posvetiti uvidu dam identitet odavno nije ono što smo još s klasicima njemačkog idalizma mislili da jest (kad i njih već citiraš). To je dakle tvoja sveta tajna: svi bismo mi htjeli pisati samo da imamo talenta, progovara onaj koji vječno iznova pokušava napisati novu i novu knjigu, jer, u netom se objavljenoj ponovo pokazalo da talentu ni traga! Dragi, ja od književnosti ne živim, nikada nisam živio, nisam ni poželio pisati, i jedino što bih o tome mogao kazati, dopusti malu preuzetnost, jest da bih se kao Borges opisao dobrim čitateljem. To mi je sasvim dovoljno: u dane kad čitam gluparanja o Judinom evanđelju, sjetiti se Tri tumačenja Jude, i iznova, kako je tebi dragi Nietzsche zahtjevao: lento, polako, bez žurbe pročitati tih tri, četiri briljantne stranice, dragi moj Valent, mene sasvim zadovoljava. Jest, volio bih da sam ja autor te priče, ali, samo zato jer nikada ne bih mogao pisati kao Jorge ili Villiard ja ne zaključujem nužno da je moj život besmislen! Jer, volio bih i da sam klesar Davida ili slikar Mona Lise, samo, nekim čudom, nisam. No, i to je bolje nego biti u prisili da se ipak to pokuša biti: tako ti živiš, u paklu pokušaja da budeš književnik! A zašto jednostavno ne otvoriš bordel. Ne muza, nego pravi, kao kamin plamenocrveni i kurvinski bordel! Jebeš tu muku, moj Valent, proći će ti život u pokušajim da shvatiš, kako veli dramski autor 'Amadeusa', zašto je Bog izabrao baš opsceno derište za svoj instrument! Ne znam. Jebiga, i ja sam studirao kod Despota i Cipre, volio sam i Vanju kojega ti očito baš ne štuješ, ali, stari, ne znam. Znaš li možda ti? (Mozart 07.04.2006. 21:51)
• Ja sam prorok! Dakle, ti si napisao i ovo:...onako kako to samo naše sestre znaju (uz čaj u pet)! Pa ja sam Bog! Ne samo da sam spomenuo Mihalićevo razbludno vrijeme čaja u kolovozu ili lipnju (vjerojatno lipnju, krivo, jer mi je pred očima ono zlato lipa), nego sam odmah imao sliku tvoje kosmate sestre kojoj pohlepnom rukom mrsiš brke! Vizionar, to ti je, moj Valent! (Iza i ja 07.04.2006. 21:55)
• Meni je ovo sve super. Pa vi dečki brijete kao da je Valent prisutan, kao da on to čita, pače kao da sudjeluje na ovom blogu glavom i bradom. Ja brijem da ne. Baš me zanima hoće li ga netko obavijestiti o ovim traktatima. Možda je bolje da to Valent ne vidi, jer ako vidi možda vam kresne takvu polemiku od koje se nećete oporaviti do sljedećeg Svjetskog prvenstva u nogometu. Osim toga, to mi je stvarno magija, pa kak, recimo, znate da je on glavom i bradom na blogu? Kaj tak loše piše da ga odmah skužite? Ja ga nisam čitao, ali moram priznati da je ovaj blog do sada najbolji. (Pizdek s druge godine 08.04.2006. 01:08)
• Sutra (subota) Jergovic opako odgovara Katunaricu. Mislim da ce frankofil zazaliti sto se ikada javio. Mozda i poslusa savjet s kraja teksta kosmate bestije. (bejzik (0) 08.04.2006. 01:52)
• Književni teroristo, dobro ti večer, svaka čast. Pročitao sam CIJELI tekst, dakle tekstove svih sudionika, i mogu reći da je Jergović tek početnik i da sam zadovoljan. Ima pravo onaj gore, ovo je najbolji blog, tvoj blog je stvarno najbolji u državi. Evo, prije spavanja samo jedna primjedba. Vidim da mnogo sudionika lupa po Valentu (do sada sam čitao samo njegovu knjigu poezije Koan i meni nije loša), ali nitko, baš nitko, pa ni ovi seriozniji postovi pri kraju, dakle nitko ne govori o nekoj od njegovih knjiga i nitko ne govori, mislim književnokritički, o nekom njegovom djelu. Zar nije blizu pameti da gornji ''kritičari'' uzmu u razmatranje neko njegovo KONKRETNO djelo (bilo poezije, proze, romana, eseja, drame, polemike itd.) pa da ga književnokritičkim sredstvima ospore. Ovako sve djeluje nekako opće, generalizirajuće, i ljudi poput mene, koji su čitali samo jednu njegovu knjigu, ne mogu saznati doista ništa vrijedno. Ako je loš, pokažite u britkoj razornoj analizi nekog njegovog djela zašto je loš. Ili, zašto ne, nek se javi netko tko ima pozitivnu kritiku nekog njegovog djela. Ovako sve nekako visi, visi, visi... Nemojte, molim vas, shvatiti ovo kao neko zvocanje. Ja sam dobronamjerni inženjer strojarstva i literatura mi je tu i tamo hobi, ali bih stvarno volio znati zbog čega ste se toliko okomili na tog Valenta, a to ću najbolje saznati ako netko napiše kratku i ozbiljnu kritiku nekog njegovog djela. (Inženjer strojarstva 08.04.2006. 02:16)
• Bok svima! Književni teroristo, stvarno si terorist, napravio si super catch 22 s ovim postovima. PROČITALA SAM SVE. Jedino mi nisu jasni neki komentatori koji tako pišu postove kao da razgovaraju s Valentom, kao da je on na blogu. To je jednostavno bez veze. Pa zar oni misle da Milko Valent, takva jedna veličina, pisac koji je objavio 25 knjiga po gornjoj informaciji, zar misle da on stvarno, STVARNO, čita blogove odnosno da on STVARNO sudjeluje u našoj maloj amaterskoj radionici na blogu našeg dragog Književnog terorista? Ja mislim da je to iluzija, mislim da to jednostavno nije istina. I točno veli gore Pizdek s druge godine, to jest kak ovi znaju da je Valent na blogu i da kaj tak loše piše da ga odmah skuže!!! Pa valjda nije gori od Jergovića... Ne mogu više, sad sam stvarno umorna, znate već mene, a moram se još i Zrinki javiti na blog. Aj bok! (Duda 08.04.2006. 03:07)
• Probudio sam se rano i s uzitkom procitao u jutarnjem Jutarnjem novog Jergovica, to jest toboznji odgovor Katunaricu. @Terorist - morao bi otvoriti novi post i sprijecit u komentarima svaku logoreju, jer ovo sta sam procitao zasluzuje pazljivost, a ne zajebanciju k'o u Blatu, sto je netko maloprije spomenuo. Recimo, volio bih da mi @bejzik objasni jel se Jutarnji usrao kad je prekinuo polemiku, a bas bi njima morala odgovarat da je cemu. I da @zrine sad nastavi s analizom Jergoviceva stila. Cinjenica Jergoviceva teksta je ipak zanimljivija od ove rasprave u 240 komentara ispod posta o irackim polemikama u Hrvatskoj. (Vikkor Mallansohn 08.04.2006. 07:52)
• je l' to pogibe hektor, opet? (prajs 08.04.2006. 10:29)
• Kad se vec spominje Judino evandjelje, ima tamo jedan pasus u kojemu Isus poziva ucenike da odbace hologramske tlapnje datosti svoje spiritualne velicine i u duhu stanu pred njega. Niti jedan to nije bio u stanju uciniti i pogledati ga u oci. Tako ni vi, ANONIMNI KRITIZERCICI, sitni poludjeli segrtici, nikad necete biti u stanju JAVNO stati makar iza jedne svoje tvrdnje iznesene u ovoj trakavici. I u tome se razlikujete od Isusa Valenta! (Svilko Hamlent 08.04.2006. 11:10)
• mislim da je to patroklo. (Boro 08.04.2006. 11:10)
• Mislim da je Svilko u pravu. Naš Nemanja i ostali kažu da je intervju s Valentom na Knjigomatu nesuvisla stvar. Ne časeći časa odem na Knjigomat i pročitam intervju, po meni do sada najbolji intervju koji sam čitao. Struktura je jednostavna: Rade Jarak postavio je Valentu dva pitanja, a on je na svako pitanje odgovorio s po pet-šest stranica, i to precizno u pičku materinu, točku po točku, sve suvislo, suvereno, i to bogatim, izazovnim te nabrijanim hrvatskim standardom koji je, po meni prva liga. Slažem se sa Svilkom u potpunosti: nećete biti u stanju javno reagirati, a Milko Valent već 30 godina JAVNO održava, da se pjesnički izrazim, plamen tako da svojim primjerom pokazuje kako izgleda cvijet hrvatske inteligenicije. Nije mi stoga nimalo čudno da ga je konzervativna i zaostala Katolička crkva u Hrvata svodjedobno ekskomunicirala. Ima pravo moja Nikolina kad citira Valentov stih iz njegovih Slatkih automata misleći na Nemanju i na ove ostale: ''šit do šita - kremšnita'' (Valent, Slatki automati, 1990.) I na kraju, ovi ''anonimni kritizerčići'' (Svilko) izgledaju kao mali slatki automati. Hajde, kaže i Nikolina kao i Svilko, hajde neka JAVNO stanu iza makar svoje jedne tvrdnje. (Nikolinin dečko Ivan 08.04.2006. 11:21)
• Ma stvar je turbo jasna, posve razvidna: Valent i njegovo pisanje jednostavno su ispred svojeg vremena pa je i to razlog što ga Nemanja i ova tvoja zaigrana teroristička škvadra ne mogu pratiti. A osim toga upitno je jesu li uopće nešto pročitali od Valenta. Meni se čini da oni variraju njegovu javnu sliku, izazvanu njegovim performansima, a da nisu čitali njegovu vrhunsku proizvodnju (tako Nikolina kaže, a ja je podržavam na osnovi 4 pročitane Valentove knjige). (Nikolinin dečko Ivan 08.04.2006. 12:37)
• katunaric patroklo? nou, patroklo moze biti netko tko je jergin frend...ivica buljan, npr. cini mi se da je gadno stradao...katunaric, hektor. jebeno izvan zidina, na cistini napisane rijeci, piri li ga piri. bila zrinkica u pravu. (prajs 08.04.2006. 13:38)
• VALENT, ti si ipak imbecil. Pa pogledaj kakvo je vani vrijeme, a ti svaki božji dan natandrćeš deset novih isprdaka u kojima pod blesavim nickovima jedini na svijetu samoga sebe hvališ i braniš, umjeto da se društvom popiješ kavicu kao svaki normala čovjek! Imbecil si i stoga jer u 240 km ove diskusije nisi uspio napisati - što je već gotovo nevjerojatno - ali ama baš niti jednu jedinu duhovitu opasku vrijednu prepričavanja, baš kao ni jedan jedini pametan razloga da ti čovjek dalje odgovara. U mome kvartu živjela je jedna stara žena koja je djecu vijala s bocom u ruci jer su joj bezobraznici vikali pod prozorim, naravno, samo zato da ih baba naganja: neko mi je vrijeme bilo zabavno provocirati te i gledati kako sumanut jurcaš od Emila do Predraga, čak sam pokušao na svaki ti način objasniti da nije smak svijeta ako nisi Joyce ili barem Marinković, ali, da nastavim s ovom prepiskom, ne mogu: samome bih sebi izgledao puerilno, kao ona zločesta djeca što ipak bezobrazno izazivaju staru, bolesnu ženu. Eto, stari, to je razlog mog povlačenja iz razgovora: tvoja bolest. Ona je neodvojiva od toga što pišeš, i tu nema pomoći: nemoguće je s tobom razgovarati o tvojoj literaturi, kad već imena tvojih djela odaju tu krajnju neurotiziranost i, nažalost, duševni poremećaj. Pogledaj samo zadnjih pet tvojih javljanja: Valent, stari dobri Bašić uvijek tu ima pravo: ili mijenjaj terapiju, ili doktora! Znam da ćeš kazati da nije fer ovako prekinuti, da ćeš se osjetiti napuštenim etc.etc., ali, što u ovakvim slučajevima činiti!? Dovoljno sam te nazajebavao, Jarka sam zatrpao, rekao sam ti što ti ide, pa sad ti stari slobodno piči po svojem. Ta, tko te čita!? Uostalom, u tome i jest cijeli tvoj životni problem: Valent, nakon 25 knjiga, stari, nitko te ne čita niti ikoga zianimaš! Zbogom! (Nemanja 08.04.2006. 14:00)
• Milko, prijatelju, moram ti skrenuti pozornost da si se malo zaletio s onime 'shit do shita kremšnita', jer ispada da smo najradije žderali govna! Ne znam, ali ako tako nastaviš, morati ćeš sam - bez obzira na tvoje duge i hrvatskim standardom suverene odgovore, dalje te ipak ne mogu pratiti. Tvoj, (Rade Jarak 08.04.2006. 14:12)
• I opet isto, ljudi moji, kao što sam već primijetila, Nemanja lupa po osobi, a ne po djelu. Čini se da doista nije pročitao ni jedno Valentovo djelo. Pa rekao mu je Nikolinin dečko sve. Pa hajde, ako Nemanja jadni nema doma knjižnicu, ili se je ispisao iz javne posudbene knjižnice, neka STVARNO analizira Valentov intervju na Knjigomatu. Ili je to možda malo prejaki posao za čovjeka koji nekog tipa Bašića (who the fuck is Bašić?) koji je, vjerojatno kao i Nemanja, tek neki površan čovjek. Nemanja, zar stvarno nemaš snage za književnokritičku analizu jednog običnog intervjua od dvadesetak stranica? (Duda 08.04.2006. 14:16)
• Vikkore, imaš pravo, treba se vratiti Jergoviću i Katunariću. Zrinka nije imala pravo: naime, ishod ove polemike ovisiti će o koječemu, ali samo o jednome ne: o televotingu! U ovakvim stvarima dojam ljudi koji nisu sposobni recipirati Katunarićev tekst ne igra ima baš nikakvu ulogu, tj. to što će Jergović ( a pitanje je hoće li, tj. Zrinka griješi kad misli da kumice čitaju Jergovića jer bi ga možda mogle shvatiti!) osaviti dojam u primitivnijem dijelu publike uopće nije važno ni za sam meritum stvari, ali ni za konačan ishod meča! Ipak, Jergović pokazuje svu svoju raskošnu bosansku đeparsku svijest upravo za te slojeve publike, za 'raju': i prva dva pasusa njegova odgovora, Katunarić je 'patetični fašist' i 'rosno dupe'. Eto, da Nikoletina Bursać ne bi okolo išao pitajući što je to Pjesnik htio da kaže!? Jergović ipak dakle bka Sarajevo i Zagreb, i ne razumije da će mu ovjde prestati dodavati loptu na odlukom glasne i vidljive čaršije, nego po komandi nevidljive ruke. Jergović i sam vidi kamo sve to vodi, pa u prvim rečenicama grize ruku koja ga hrani: uredništvu 'Jutarnjeg' predbacuje da je tiskalo Katunarićev tekst možebitno zbog upitnih njegovih veza u Francuskom veleposlanstvu a koje bi im mogle zatebati! Dakle, da ne analiziram cijeli tekst: to što Jergović od samoga početka počinje u idiomu Grbavice pa je Katunarić 'rosno dupe' (mada, ne znam kako Jergović zna da je baš rosno?) Jergovića od te rečenice nadalje diskvalificira kao sugovornika u bilo kakvoj polemici: ta, ako nije u stanju diskutirati o Lajbeku a da sugovornika ne naziva patetičnim fašistim, a što ona ta neadaptirana bosanska budala može uvažiti!? No, ne treba se sada čuditi - svi smo mi to znali prije, sve je to bilo evidentno od samoga početka, ali, trebalo je gospodinu Ninoslavu Paviću i njegovim Jugoslavenima, pa, evo im! (Miljenko 08.04.2006. 14:26)
• Valent, dragi, Prozac ili Xanax, pa u šetnju Maksimirom! Ja da ti analiziram djela!? Ti nisi normalan: pa ja sam bizniser, poslovan čovek, nemam ja vremena za takve gluposti! Uostalom, ako ih 40 godina nitko nije analizirao, meni si našao da falsifikuješ! Upravo smo drugari i ja na terasi 'Ambasadora' u Opatiji, svi te lepo pozdravljaju i pitaju šta se priča o spajanju Varaždinske i Zagrebačke burze i mogućem osivanju treće burze, što forsira ovaj vaš bankarski lobi? Ako znaš nešto o tom javi, ako ne, e pisac, napiše l' se štogod? (Ne brini, platićemo mi nekog da te analizuje, nije beg cicija! Daćemo mi čika Ninu neku gutu da te Jergos izanalizuje, on koliko vidim voli rosno dup :))) (Nemanja 08.04.2006. 14:34)
• bila zrine u pravu: razapeo ga bas kako je i najavila: s rijecima: ''ti si za mene govno'', i recenicom od koje katunaric moze samo-uciti te jednom od karakterizacija koje su za cistu peticu: sve K. vidi kao da vidi prvi puta i cijeli mu je svijet jedno veliko opce mjesto. (prajs 08.04.2006. 15:12)
• Vi ste svi u kurcu, stvarno! Mogu, dakako, Valenta zamisliti na blogu, ali ne mogu nikako zamisliti da sudjeluje u ovakvom tipu prizemne diskusije. To bi bilo isto kao da se Branko Despot svađa s poduzetnikom iz Zaprešića na nekom placu. Ja jednostavno mislim da Valent o ovome pojma nema. Kao što je rekao onaj čovo gore, a to je i meni enigma, pa kako ga vi, čudaci, možete prepoznati po tekstu? Pa zar tako loše piše da vi odmah skužite da je to on? Pročitao sam SVE postove (imam virozu pa se malo relaksiram), ali primjećujem - bez obzira na nisku razinu napada na Valenta - prilično kvalitetno pisanje sudionika postiranja. Ja se pak kladim da je Valent negdje na izletu i da jede sendviče. (Jergović-Katunarić 08.04.2006. 15:23)
• TERORISTU, ponovo čestitam! Sasvim je očito da te čita i Miljenko Jergović, koji je cijeli svoj odgovor Katunariću intonirao zabrinut zbog onoga što mu se upravo ovdje, na tvome blogu, a ne u Katunarićevom tekstu dogodilo, premijerno u ovome gradu, a to je da ga se konačno tretirao kao ono što jest - kao Jugoslavena. Kao pravi Sarajlija, i Jergović svoju životnu filozofiju i svjetonazor izvodi i crpi iz onog specifičnog 'fudbalskog' ozračja, miljea i mentaliteta koji je porodio divnu misao: tko igra za raju, a ne pazi na taktiku itd.itd; za ovaj put, poslužio se koanom Biće Mladinića o okretanju pile naopako! On, Jugoslaven, od prvog do zadnjeg slova svoga tekst Katunarića je tretirao šovenski, kao Jugoslavena. Štoviše, kao Jugo-fašistu, što je svakak povijesna novotarija: Katunarić je jugoslavenski fašista jer je radio na Radio Jugoslaviji s ostalom decom udbaških ubojica (ovo je Jergoviću već postalo navikom da nakon Aralice propituje porijeklo, drugare i krvnu grupu svojih polemičkih protivnika!)! Dapače, tata je Katunarićev drugovao s drugom Markom, ni manje ni više nego Aleksandrom Acom Rankovićem! Sad, taj je isti Ranković tada već u debeloj mirovini, oladio ga Tito načisto na Brijunima onomad kad je Stevo Krajačić radio osiguranje (Manolićev Krajačić, of course), pa je dakle nejasno kako Katunarićev tata može da bude Jugoslaven ako je jošte osamdesetih drugovao s neprijateljima druga Tita=Jugoslavije!?, ali, sve kod Jergosa može: on ima veliku glavu za velike misli! Očito, Katunarić je VS, VelikoSrbin, Rankovićeve inspiracije, pa je zato za njega Srebrnica idalno mjesto: puno muslimanki, niđe muslimana! Katunarić, s Topčidera, velikosrpsko rankovićevsko patetično fašističko rosno dupe, protjeruje eto danas Jerogsa iz Zagreba, a ne zna da se Zagreb i Jerogs vole više nego Katunarić i Finkielkraut! No, sve bi mu to oprostio, ali nikako ne može što mu je židove, s malim ž, jer i takvi postoje, na nos stavio, a on je pred svakom zapaljenom sinagogom Židov, kao što je pred Abu Graibom Musliman! Iako nam daje do znanja da je neobrezan, po starini katolik - da ne usfalim - a inače nevjernik, da čika Nino ne zamjeri duši, ajde, uzdravlje! Eto, to je prepričan Jergosov tekstos: Katunarić je Jugoslaven, a Jergos mu jebe majku fašističku jer diferencira Muslimane: na umjerene i Balije, valjda. Kakva idiotarija! Jedino sjajno mjesto Jergovićeva teksta prekrasna je igra sinekurom: sinekurice i sinekurčine! Sjajno! Sve ostalo, nejkid gan! Jer, naravno da Katunarić nije ni Jugoslaven ni fašist (Katunarić je nakakav kulturni činovnik, što li?), niti je Katunarić suprotivu Turkom kao Hitler Ani Frank! Sve je to samo Jergovićeva prigodna polemička konstrukcija i isprika za bučnu pirotehniku, jer, za vatrometa nitko ne gleda zvijezde! Da bi odvratio od bitno, Jergos priziva starog mahera Mladinića i zaista obrće pilu naopako: on, koji se zaklinje u Radu Šebedžiju i sve Mire Furlan svijeta, dijeli lekcije o Jugoslavenstvu! (Zanimljivo, on ne jebe Katunarića samo zato jer je fašist jugoslavenske inspiracije, kako na jednom mjestu nijansira, već jer je naprosto Jugoslaven, dete s Topčidere, dečko iz Radio Jugoslavije! - fascinantan prilog biografiji Miljenka Jergovića, zar ne, taj iznenadni šovinizam: biti Jugoslaven, to je po sebi prigovor!) Izbnenađuje me svakoga dana u svakom pogledu taj Jergović, jer, to što se meni na kurac penje Jugoslavenstvo kao Jugoslavenstvo, pa što: ja sam zaista htio da izađemo iz Jugoslavije i nisam više želio živjeti u zemlji kojoj je glavni grad Beograd! Ali, što bre Jergosa odjedared smeta Jugoslavenstvo, to mi je mistično k'o isihija!? Ili, možda Jergos zbiljam čita ovaj blog, kad mu je već Katunarić na nj skrenuo pažnju, pa se osjetio kao glavni junak jedne knjige: Divno bješe glavni biti dok me nisu pročitali...la, la, la...dok me nisu, pročitali! (Nemanja Domagoj 08.04.2006. 15:24)
• prekrasna igra rijecima je dabl dribling sinana gudževića...svojedobni. (prajs 08.04.2006. 15:38)
• Ovo je genijalno: JERGOVIĆ KAO GLAVNI JUNAK JEDNE KNJIGE! Glavni junak jedne knjige Došao mi da se žali. Došao mi da se žali. Došao mi da se žali. Divno bješe glavni biti Dok me nisu pročitali. Dok me nisu pročitali. Dok me nisu pročitali. Svijetu je svega dosta, Ničeg željan nije Osim glavnih junaka. Saznali su moje mane, Moje tajne moje tuge. Moje tajne moje tuge. Moje tajne moje tuge. Pokidali neke strane I pošli da traže druge. I pošli da traže druge. Zatim pošli da traže druge. Svijetu je svega dosta, Ničeg željan nije Osim glavnih junaka. Svijetu je sveg' sveg' svega dosta On čeka svog gosta. A duša se trudi svaka Da ima svog junaka. (mama Kukunka 08.04.2006. 15:44)
• Ljubiteljima Jergovića, Bregovića i Jugoslavije posvećujem pesmu o mami Kukunki, tati Taranti i malome Ju-Juu; pesma je jedan od prvih, ako ne i prvi hit vaseljenskoga vokalno-instrumentalnog sastava 'Bijelo Dugme', koje se zove bijelo a ne belo, ali nije gumb, nego je dugme! Pa, drugari, idemo svi zajedno: Bila mama Kunkunka, Kunkunka, Bio tata Taranta, Taranta. Imali su maloga Ju-ju. Jednom su se šetali, šetali Kraj duboke rijeke Nil, rijeke Nil. Gdje je bio velik krokodil Iskočio krokodil krokodil Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil. Uhvatio maloga Ju-ju. Plače mama Kunkunka, Kunkunka, Plače tata Taranta, Taranta. Vrati nama našega Ju-ju. Progovara krokodil, krokodil Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil. Dones'te mi vola pečenog. Trči mama Kunkunka, Kunkunka, Trči tata Taranta, Taranta. Donijeli su vola pečenog. Progovara krokodil, krokodil Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil Evo vama vašega Ju-ju. (Tantarantantata 08.04.2006. 15:47)
• pogibe nam katunaric, a vama je do pjesme... c c c (prajs 08.04.2006. 15:51)
• Jeste, dabl dribling! Jidim da ovde ima istinskih connoisseura, pa, ako tko odlučite, mogu ovde da štampam najznamenitiji intervju stoljeća, čisti zaumistički uradak jednog sarajevskoga novinara koji je razgovarao s gospodinom Nikićem, legendarnim fudbalerom sarajevskoga 'Željezničara'; mislim da bi vam taj intervju štošta objasnio i približio u pogledu razumjevanja Jerogovićeva mentaliteta. (Ju-ju 08.04.2006. 15:52)
• LEGENDA bivši nogometaš Želje, točnije fudbaler Nikola je kralj kraljeva. Nije davno presto igrat, bio je brz, malen, grbav (op.a. Interview je fantastičan, savršeno gradiran.) Kako je Nikola Nikić postao legenda? - Previše je to legenda... Željo je imao većih igrača, većih legendi. Ali jedna je stvar istina: Nikola Nikić je najpopularniji igrač Želje svih vremena. Znam to. Kada sam poslije 13 godina s Modričom došao na Grbavicu da igramo prvenstvenu utakmicu, sedam hiljada ljudi je skandiralo: Nikola, Nikola, volimo te. Možda ste popularni zato sto nitko od igrača nije tako zanimljivo znao ispričati doživljaje s terena? Kako to objašnjavate? - Ja nisam glumio. Kad igrači dođu u Sarajevo sa strane, pokušavaju se ponašati kao da su se tu rodili. Ja to nisam radio. Jednom me tadašnji novinar Oslobođenja Ahmed Pašalić pitao je li Željo provincijski klub. Ja nisam znao šta to znači pa sam rekao da je seljački. Ne u onom bukvalnom smislu, već da je Osim igrače doveo sa sela. Sutra u novinama je izašao naslov: Samo je Matija Gubec, veci seljak od Nikole Nikića. Kada su to pročitali u klubu bili su uvrijeđeni. Je li istina da ste jednom umjesto prema protivničkom, krenuli ka golu Želje s namjerom da date zgoditak? - Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunić me loptom snažno pogodi u glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegović mi pokaže prst i pita vidiš li? Ma kako ne vidim prst. Uđem u igru, netko mi doda loptu i pođem ja pravo ka svom golu. Sreća, moj suigrač Josip Čilić, na šesnaest metara uleti mi klizeći. Sudija mu da žuti karton, a mene iznesu vani. Zbog povrede glave? - Pa, da. Doktor je poslije rekao da šest mjeseci trebam pauzirati. Ali naš fizoterapeut se nije složio: Ma kakvi, taj će za mjesec dana biti kao nov. Doktor ga upitao: Kako će tako brzo, a ovaj odgovorio: ma nema on mozga. I fakat za mjesec dana ja zaigram, a fizioterapet pred svima kaže: Jesam li vam je rekao da nema mozga. Kažu i da ste u to vrijeme kada prediblate suparničkog igrača znali da se okrenete i podrugljivo dobacite: Džajić! - Prvo sam govorio Best. A kasnije sam govorio Džaja, Džaja, Džaja. Koji vam je najdraži gol u karijeri? - Najdraži je onaj kada smo na Grbavici pobijedili Krajovu s četiri nula. Pređem ja jednog, drugog, trećeg, uđem u šesnaesterac i bez veze šutnem i ne vidim kako je lopta ušla u gol. Kako ste došli u Želju? - Igrao sam u Zvijezdi iz Gračanice i trebao sam prijeći u Čelik. Ja se dogovorio s njima, ali sutradan Željo igrao u Brčkom. Pokojni Velija Bećirspahić dođe meni kući. Kažem mu ja: Druže Veljo ja sam dogovorio s Čelikom. A on razočarano: Nidžo, je li više voliš ići ćirom u Zenicu ili avionom u Moskvu na Željine pripreme. Do tada sam avion vidio samo kad je preletio iznad moga sela. U karijeri ste dali mnogo golova. Koji je bio recept za tu efikasnost? - Driblam, driblam, šut i gol. Švabo mi je rekao: Tvoje je da daš gol, ako ga ne daš do osamdesete minute izađi sam. Mada niste visoki dali ste, zanimljivo, 40-ak golova glavom? - Neke i na sreću. Sjećam se jednom igramo protiv Zvezde, netko ubaci loptu na šesnaest, ja skočim ona me pogodi u potiljak i pravo u rašlje. Suigrači se raduju, a ja samo što nisam pao u nesvijest. Jeste ikada igrali namještenu utakmicu? - Sjećam se jedne utakmice protiv Prištine. Šujica koji je nekada branio u Želji, dogovorio bodove se Komšićem, Čilićem, Saračevićem i Vlaškim. Kada se dogovara dogovara se s obrambenim igračma. Ja to nisam znao. Vidim ja Taso(Komšić), pušta li, pušta. Ide lopta čista, on se skloni i 1:0 za Prištinu. Penal i 2:0. Meni nešto sumnjivo, ali ne razmišljam. Onda se ja razigram, 2:1, 2:2, 3:2, za nas. Oni 3:3, ja 4:3. Šujica poludio i urla: doći ćete vi opet u Prištinu. U svlačionici suigrači tužni, spustili glave. Kažem ja njima: što mi niste dali 100 maraka, pa bih se ja na početku uhvatio za ložu i izašao napolje. To mi je bila prva utakmica za koju sam vidio da je sumnjiva. Uglavnom sutra u novinama izađe naslov: Nikić potopio Prištinu. Kako ste se ponašali kada dođe do tuče na terenu? - Pa, bježao sam. Koja je bila najteža? - Imao sam dvije utakmice gdje sam se stvarno prepao. Jedna je bila protiv Rudara iz Prijedora, sada u ratu. Došli mi tamo i kažu nam nemojte se skidati. Pitam, kako nećemo pa došli smo na utakmicu. Oni će: pa dobro skinite se. Izašli mi na teren, a tamo strašni sud. Udaraju sa svih strana. Izašao bih ja, ali valja proći kroz neki hodnik. Tko tuče? Igrači, navijači...? - Ne znam, to samo pljušti sa svih strana. Jedva živ sam ostao. Ma strašni sud. A druga utakmica? - To mi je bila jedna od najtežih, ali nisam dobio batine. Igrali smo u selu Žeravica. Modriča se tada borila za ulazak u prvu ligu. Bio je Uskrs. I ja tim ljudima čestitam praznik. Kad oni meni: Mi smo ateisti. Kontam ja to neki post. Reko: dobro, ja čestitam. Ali kad smo počeli igrat... Auuuu. Jedan viče kolji; drugi: voda vri; tr (Ju-ju 08.04.2006. 15:58)
• Kontam ja to neki post. Reko: dobro, ja čestitam. Ali kad smo počeli igrat... Auuuu. Jedan viče kolji; drugi: voda vri; treći: bacaj. A ja obuko neke sive cipele, kiša pada iz neba i iz zemlje. Ne smijem bježat. Predsjednik protivničkog kluba za pasom drži kuburu. Zagrlio me i govori mi: neće tebi nitko ništa. Predsjednik kluba s kuburom? - Ma bolan to je rat, 1994. Još me zbunilo što na utakmici jedan viče Omere, drugi Jašare, treći Andrija. Rat je i ne zna se ko koga tuče, a mi igramo protiv Omera, Jašara, Ive, Ante .. Pitam ja sebe gdje sam to došao. A ono u tom selu Hrvati i Muslimani nisu otišli, ostali. Niste dobili batine kada ste igrali za Olimpiakos, nakon što su navijači ušli u svlačionicu da tuku igrače? - Oooo... Grci su strašni. Izgubili mi jednu utakmicu s tri nula u subotu i došli na trening u utorak. Zaključali sve kapije. Ali došlo tristo navijača na tribine. Mi mislili oni došli navijati. Joj, kad počeše skakati s tribina. Kad su počeli tjerati igrače, aj strašnog suda. Udaraju nogama i rukama. Ja pobjegoh Žiki Stojanoviću pod noge. U njemu dva metra i mislim tu je spas. Ipak do mene se probiše dvojica navijača i kažu mi: tebe neće nitko, ti si majstor ovdje. Gdje god sam igrao ljudi su me voljeli. Samo nisam znao pare zaraditi. Kad ste spomenuli novac. Šta se desilo kada vam je otac došao u Grčku i vi mu dali novac da ponese kući? - Došao stari usred jula i obukao duge gaće. Pravili smo kuću u Modriči i ja sam mu trebao dati para. On ih sakrije u gaće. S njim je bio zet i dvojica drugara. Otišli oni vozom i valjda tamo pili i plaćali dolarima. To policiji bilo sumnjivo i na granici ih ćope. Nađu pare kod zeta i moga oca. I, zatvor. Da nije bilo mene sigurno bi zaglavili godinu. Zove mene stari iz policije i kaže: Skinuli su nas s voza. A ja ga pitam: Šta je s gaćama. A ona kaže: Pa skinuli su i njih. Bilo je negdje oko 15 hiljada dolara. Vi ste jedan od rijetkih kome je i biznis s kafanom propao? - Jedini sam koji je imao kafanu i propala. Ovi moji, iz Modriče, dali mi kafanu Roks. Ja sam uveo recke. Ko god mi dođe, kaže napiši recku. Imao sam milion recki. Da sam za svaku uzimao pfening mogao sam se obogatiti. I što je najgore kafana je bila uz magistralni put. Možeš misliti. Zanimljivo je da imate bazen, a ne znate plivati? - Ja ne bih stradao da sam bio tamo gdje je ovaj tsunami odnio sve. Spasio bih se svojim šlaufom od traktorske gume. Uzmem ja taj šlauf, ubacim ga u bazen i uživam. Zar niste naučili plivati u Grčkoj? -Četiri sam godine bio tamo i ništa. Da li su sportaši bolji u krevetu od običnih ljudi? - Ako gledaš prema mom iskustvu...hahahaha...Ne bih dao ruku u vatru za to...hahahahaha Šta vas je najviše razočaralo u životu? - U sportskom smislu poraz od Videotona. U ovom drugom segmentu najviše sam razočaran zbog raspada Jugoslavije. To je bila jedna od najboljih država. Bili ste jedan od najbržih igrača bivše države. Jeste li ikada saznali koliko ste u prosjeku pretrčali na jednoj utakmici? - Bilo je bržih igrača od mene. Ali ja sam bio najbrži s loptom. Moj profesor Hazim Salihović, koji me tri godine obarao iz matematike, kazao mi je: Ko nema u glavi ima u nogama. Eh, da sam to ranije shvatio bio bih možda najbolji igrač na svijetu. Baš vas nije išla matematika? - U prvoj godini gimnazije izvede me profesor pred tablu i nacrta krug Kaže mi: Nikola dat ću ti dvicu, ako pogodiš koliko je stepeni ovaj krug? Nisam ja bio na času kad se to učilo i okrenem se oko sebe a moj drug na dlanu napisao 360. Kažem profesoru: Dajte profesore, pa 360 stepeni. Ali onda će on: Dobro Nidžo nemoj se okretati, a ako ti neko bude šapnuo keca ćes dobiti. Joj, on onda unutar onog kruga nacrta još jedan i postavi pitanje: Koliko ovaj ima stepeni. Kažem ja sebi, hajde da malo uključim logiku: Ako ovaj veliki ima 360, onda je ovaj duplo manje. Rekoh: Duplo manje. Kad sam ja to rekao u razredu nasta lom od smijeha. Prošle godine kad su igrali veterani i novinari ovdje igrali utakmicu za večerom im ispričam ovaj slučaj. A šofer koji je dovukao novinare, kad sam to ispričao mrtav ozbiljan me upita: pa jesi li pogodio? Jos imate problema s cipelama? - Kako neću kad mi je lijeva 44, a desna 43 Kako to riješavate? - Kupim dva para cipela i onda to sparim Kako si provocirao svoje čuvare na terenu? - Hvalim ga. Kažem mu: joj jesi zgodan, jesi lijep ili bolan šta si se svezao mene imam 40 godina,... Nema šta im nisam govorio. Kad su shvatili da im smeta, čim ja nesto kažem oni meni kažu: Ne pitaj me ništa, ne pitaj me ništa. Kako su oni vas provocirali? - Skini samar s leđa, ispravi se, daj da te pojašem, đe ti igraš, vidi se kakav si,... Ali mene nisu mogli isprovocirati. Tko vam je dao nadimke Guto i Folcika? - Fićo (Edin Bahtić) je bio desno krilo, a ja Folcika lijevo. A Guto , zato što kad uzmem loptu odmah se savijem. Tko je bio najgrublji igrač što vas je čuvao? - Najteži su mi bili Hrstić iz Rij (Nemanja 08.04.2006. 15:59)
• Koju utakmicu biste najradije zaboravili? - Igrali smo protiv Spartaka u Moskvi. Švabo je prije početka utakmice rekao: ti čuvaj ovog, ti ovog... A meni ti čuvaj Prostor! Kontam kakav prostor. A tada je za Spartak igrao Protasov. Tri puta mi uzmu loptu i odmah poslije toga primimo gol. Poluvrijeme 4:0 za Spartak. U svlačionici Švabo pita: Nikola šta sam tebi rekao... Rekli ste Prostor, ali niste rekli koji je broj. Osim se okrene pomoćniku i kaže: Boro, vodi ga pod tuš vidiš da je prolupo. A ja se taman navikao igrati pod reflektorima i bilo mi krivo Jeste li se smjeli suprostaviti Osimu? - Ma ne. On je bio autoritet i suviše jak da bi se suprostavili. Istina jednom je mene počeo daviti. Kako je došlo do toga? - Znaš mene, seljaka . Kolege me potapšu po ramenu i ja sve uradim što kažu.Tako jednom pobijedili, dao ja opet dva komada. Nagovore me moji i ja pred Osima: Daj, Švabo ti nas samo ružiš, nego daj nam nešto para. Kad on mene uhvati za vrat da me davi, sreća pa su svlačionice u Želji bile takve da sam se povukao u ćošak u koji Osim nije mogao ući. I tada sam ga jedino vidio ljuta. Zanimljivo je i to da vam je u karijeri pomogla i krava po imenu Jagoda? - Kad sam bio mali ona je bila moj pokretni gol. Svežem joj zadnje noge i onda loptom pogađam zamišljeni gol između prednjih i zadnjih nogu . Možeš misliti kakav bi igrač bio da sam počeo igrati recimo u pionirima Želje. Je li vam taj zdravi život pomogao da budete brzi? - Bio sam prirodno brz. Ali tu su bile i određene okolnosti. Na putu od kuće do škole bilo je milion kerova, lutalica . Kad god bi ker zalajao ja sam za nekoliko sekundi već bio 200 metara daleko. Zamisli svaki dan tako po ko zna koliko puta. A sada fitnes, teretane, a igrači ne mogu trcati 90 minuta. U vrijeme Željine slave sigurno je bilo i mnogo djevojaka oko igrača. Kako ste rješavali probleme s obožavateljicama? - Jedna stvar koju vi novinari ne znate, dakle zašto je Željo bio tako dobar, jeste u činjenici da smo mi bili najružniji ljepotani. Pogledaj samo tadašnju obranu: Komšić, Čilić, Saračević i Starovlah, a navala: Bahtić, Nikić, Paprica i Baždarević... Kad ja budem pravio ekipu uslov će biti nemoj mi lijepe igrače, oni se samo ogledaju. Obožavateljice? - Kad se Komšić, Paprica, Fićo i ja skinemo na plaži...Hahaha... Jesi vidio one izbjeglice iz Somalije? Oni su manekeni za nas. Nije valjda da su vas djevojke izbjegavale? - Znaš ti onu kletvu iz tog veremena: Dabogda vam djeca ličila na navalu Želje. Koliko bi Nikola Nikić onog vremena danas vrijedio? - Bio bih u rangu Ronaldinha, bez subjektivnosti. Nisam bio los igrač. Za koliko ste onda iz Želje prešli u Grčku? - Neki mesar, moj menadžer, me je prodao ko tele . Ali ne žalim se. Iako ste bili brzi niste mogli stići Papeta? - Švabo mi je davno rekao: Nemoj se vraćati preko centra i nemoj da razmišljaš, kad razmisljaš najopasniji si po naš gol. Smeta li vam kao treneru kadetske selekcije BiH to što naša himna nema tekst? - Smeta. Da bar ima malo teksta da pjevamo, a ovako nas uspava onda ne možeš pospan igrati. Ima još: -Ulazi Nikić u avion i skida cipele jer su ga suigrači naložili da se skida obuća kad se ulazi u avion. Na istom letu, Nikić zove stjuardesu i zove turu pića svim igračima na "njegov račun" - Bahtić (Fićo) vodi loptu a Nikić se dere ''fićo bolan dodaj dulum zemlje prazan oko mene"... Bahtiću od smijeha lopta otišla u aut pitali Nikića kad je doso u Želju gdje zivi a on odgovara "kod velikog krana " (Alipašino Polje u izgradnji ) -U Zagrebu pred tekmu sa Dinamom tim se odmara u hotelu ... Bahtić i Nikić igraju stolnog tenisa ...prolazi Osim pored njih a Nikić se dere:"Šefe, vidi igram ovog tenisa k'o John McEnroe" - još jedna sa zagrijavanja: Osim ga poslao na zagrijavanje i valjda zaboravio na njega, a Nikić trči li trči jer ga navijači naložili i nakon jedno pola sata prilazi klupi i govori Osimu "šefe, ja ne mogu više, crk'o sam!" - Već ste saznali da je Nikić u svom selu imao kravu Jagodu i da je na njoj vježbao golove. Poslije je postao prvotimac Želje i kad su išli na na beogradsku Marakanu, on i još nekoliko igrača su prvi put taj objekt vidjeli uživo. I dok su ostali komentirali kako je lijep teren, tribine, kako to dobro izgleda, Nikićev jedini komentar je bio: "Joj što bi se ovdje moja Jagoda tako lijepo napasala!" - Rečeno je da je Nikić htjeo da plati turu pića u avionu. E poslije mu je Bahtić još nekoliko puta uzeo dobre pare "jer treba platiti ono što se popilo i pojelo u avionu". U vezi toga kaže Nikić "Ja tek kasnije saznao da su hrana i piće besplatni u avionu. A onaj mangup mi dobre pare uzeo. Još ga pitam "da to nije malo preskupo" a on kaže "Avion ti je to, tu ništa nije jeftino". - Priča Nikić kad je igrao u Grčkoj: "I dobijem ja neke pare i idem na odmor nazad u Jugu. Da se pokažem, kupim ja Mercedesa. Ali kad sam ulazio u Jugu, kroz Makedoniju poče da mi trese auto - prednji desni (Nemanja 08.04.2006. 16:00)
• "I dobijem ja neke pare i idem na odmor nazad u Jugu. Da se pokažem, kupim ja Mercedesa. Ali kad sam ulazio u Jugu, kroz Makedoniju poče da mi trese auto - prednji desni dio. Pojma nemam šta ali računam da to tako treba. Vidim stopira jedan vojnik i ja ga povezem. Pita on mene šta mi ovo trese. A ja kažem "Ha čuj, to je mercedes! To tako treba!". Opet pita on "A da tebi majstore nije pukla guma?". . (Nemanja 08.04.2006. 16:01)
• "bila zrine u pravu: razapeo ga bas kako je i najavila: s rijecima: ''ti si za mene govno'', i recenicom od koje katunaric moze samo-uciti te jednom od karakterizacija koje su za cistu peticu: sve K. vidi kao da vidi prvi puta i cijeli mu je svijet jedno veliko opce mjesto!" Dragi moj Prajs-Valent, niti je opaska ti si za mene govno/rosno dupe ikakva plemička pobjeda, niti je spomenuta karakterizacija spomena vrijedna. Jer, Katunarić bi mogao ponoviti onu slavnu opasku: Dobro, kolega, ovo s dupetom je OK, ali to je samo digresija! Argument valjda slijedi!, a što se tiče karakterizacije, a kakve veze ima Katunarićev karakter s raspravom o Lajbeku? Znaš, stari, to vaše seosko oduševljenje Jergovićem i tim narodskim prdežima, guzicama, podcikivanjima demantira sav taj baš trud oko urbanog, zgrebačkog, uljuđenog i sličnih fikcija! Vi iskonski obožavate kad netko, nakon tri sasta znojenja guzice u BP-u i dvadeset piva onago punomasno prdne, pa ma tko to bio! Vama to prija k'o normalnim ljudima Alpe! Jebiga, takvi ste vi ljudi. Nema smisla razgovarati ni o Jergoviću: jer, seljačinama je to bog bogova, joj, jebote, što mu ga je nabijo u rosno dupe, ajojjjj, izuo ga načisto, i što se tu može! Osim možda kazati: Jebem ja mater onome tko vas je u ovaj grad donio! Zašto sad fini gospod psujeju? Jer je to jedini jezik koji vi razumijete. (Konrad Špicmiler 08.04.2006. 16:12)
• gospon konrad, nemojte se ljutiti, ali pričate bezveze, pjeneći se pritom kao trećerazredni pjenušac (npr. onaj iz severinina performancea). a pritom se i uzivljavate malkoc preveć u ulogu asfalt cuvara koju ste si sami pripisali. nije vam smetalo kad je katunaric (pokoj mu dusi!) u svoj tekstić umuljao sarajevo, sad vam smeta što je-a takav obrat zrine je dalekovidno predvidjela-smrtno stradao od 'gorega' od sebe. život je okrutan, i to se zna dogoditi-ovdje bi bilo zanimljivije vidjeti vidite li se vi-transponiramo li cijeli ovaj slučaj u okolnosti kišove i jeremićeve lomljave kostiju- među kiševcima ili među jeremićevcima tj. na strani pisca ili na strani jedne administracije i njenog sustava...šta misliš o tome? zašto jergović nije kiš? ili zašto katunarić nije jeremić? ili zašto to, možda, jesu? (prajs 08.04.2006. 16:43)
• Vidim da ste opet zabrijali seljačke fore oko dva seljaka, i to na velikim plahtama balkanskog supstrata. Vama je seljak puno bliži nego građanin Valent. Što reći? Sada ste svi vi pokazali 1) da vam nije stalo do književnosti, 2) da nemate pojma o asfaltu i katedralama duha i da ste slijedom historijskih okolnosti svi na 'ić'. Što čovjek može očekivati, na primjer, od Nemanje, koji čak ne može kritički analizirati niti jedan intervju od 20 stranica, mislim na onaj koji je Milko Valent dao Jaruku na Knjigomatu. Zabrinuta sam jako, zar je doista vaš domet seljačka kompulzivna fiksacija na fudbal dok se na blogu koji je, kao, posvećen književnosti, pokušava artikulirati još jedan napad na Valenta, a ne na njegovu književnost. Moj dečko Ivan i ja sad idemo raditi palačinke da se odmorimo od seljaka Jergovića i Katunarića i vas koji u njima dvojici vidite lice i naličje vaše svakodnevne novinarske bijede. (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 18:15)
• idi, zlato. radite palačinke. čitajte berkovića. ić odavde! (prajs 08.04.2006. 18:26)
• Prajs, slušaj, ne možeš se zvati Prajs i očekivati da ću se s tobom razgovarati k'o s noramlnim čovjekom. Kako se pjeni koji šampanjac, to ti zasigurno ne znaš i nemoj nas uvjeravati da znaš, jer, napraosto ne znaš: nemaš, niti si ikada imao lovice da to naučiš. Toliko o šampanjcima i pjenušcima. Vidim stari da ti grokćeš k'o prasac: grok, grok, frn, frn, fte fidli kavk je Jermemvić sfjebal Kaftunafića!? A kaj ga je sjebal, stari, i kak? Daj nam nekakave dokaze! Tebi je budalo sama činjenica da je Jergović nešto objavio na temu Katunarić dokaz da ga je upokojio! Jer, očito, i tu je kvaka, ti si zainteresirani slučaj: tebi je Katuranrić ili a) imao odnošaj s mamom, ili b) alegorizira instituciju koja je to učinila kao gang bang! Što se tiče ovog provincijskog komada asfalta iza Sljemena, stari, zaboli me kurac za taj vaš grad! U toj maloj palanci nema ama baš ničega očuvanja vrijednog, i zaista se u krivoj crkvi moliš ako misliš da sam ja nekakav samozvani zaštitnik zagrebačkog urbaniteta: pogledaj na što liči to prkno od grada čim pet šajsera sleti na u ono kukuruzište od aerodroma!!! Jel' to grad? Je? Grad u koji dođe jednom u stoljeću nekakav jebeni Lajbek, i, eto nereda! Pokušaj molim te nabaviti bilo koji CD tzv. postpunk scene osamdesetih i devedesetih! Da ne duljim, jedno je obrana života od Tatara, drugo je ragovor o Zagrebu kao gradu. Što se pak tiče Sarajeva, kao što Jergovića zaboli kurac za Katunarićevu ljubav spram Sarajeva, tako i mene boli kurac za Sarajevo napose. Ne znam što je to dobroga iz te kasabe ikada izmililo? A vaš prijatelj Jergos lijepo vas uči da samo rasist može o Bosancu misliti da je topla duša! Seruckaju po brdima i čibuče, rekao je Marušić, a tričetvrt zemlje i dalje ide na čenifu. Ili bi spram Sarajeva trebalo imati poseban odnos zbog toga jer ako padne Sarajevo probade Jugoslavija u malom!? Ma da hoće više stari, da hoće više nekakav meteor oglika BiH zviznuti točno unutar tih granica pa da pojačam muziku! Eto, jel još nešto nejasno? Ostalima je sve jasno: Katunariću je, kao i svim Hrvatima koji jesu Hrvati, taj bosanskojugoslavenski mudroser počeo ići na kurac upravo zbog svog bosanskojugoslavenskog mudroserja, Katunarić mu je to najujudnije priopćio, i, sad, smeće seljačko ne može a da odmah u prvom pasusu ne poviče partizanski: držte fašistu!, a u drugo, da se i Foča nasmije: e, on je rosno dupe! Ma napušite se kurca, seljačine! Tko je ikada, pa čak i u ovoj guzici od grada, tako razgovarao!? U vrijeme najvećih pasa, poput Matoša i ekipe, čak je i onodobna prostitucija literarno ambicioznije formulirala svoje invektive. A ti stari, samo uživaj kako je Jergos nabio na kurac Katunarića. Pogledaj sad, kroz godinu, dvije kako će se razvijati nacionalna svijest u ovom malom usranom gradu: samo je dvadeset godina trebalo između Proljeća i Devedesete, pa, nekako, to je ta mjera: pogledaj današnji Magazin 'Jutarnjega lista' - kad se jednoga dana Grlić i Pavić probude u čudu, tko će im objasniti da smo već jednom ljude pod zastavama kojima mašu s naslovnica svoga podlistka ubijali lege artis: u obranu ove države, da nam ne pobiju djecu! Imaš li ti frajeru možda i s tim problema? (Konrad Špicmiler 08.04.2006. 19:10)
• Glede Jergovićeve tzv. definicije Katunarića, koja je toliko oduševila Rojsa, treba ipak kazati da je to i opet pila naopako: kao što Jeros kao Jugosalaven napada Katuranića upravo za Jugoslavenstvo - pogođen valjda i time što se ovdje o tome govorilo - tako Jergos, koji u životu nije branio niti jednu jedinu ideju ako ona nije bila društvenopoželjna i konformna - dakle isključivo apstraktnohumanističke principe! - sada Katunariću predbacuje da s"K. sve vidi kao da vidi prvi puta i cijeli mu je svijet jedno veliko opce mjesto". Evi dokaza da Jergović Katunarića napada, kako bi Sloterdijk kazao, kao zagovornika terora radikalnih apstrakcija samo zato da bi prikrio tu najmarkantniju crtu vlastitog duhovnog profila: Jergos veli da je Islam svugdje u svijetu jedan te isti, a da su oni koji ga prakticiraju negdje umjereni, negdje radikalni, itd itd., kako to već biva sa svim religijama i vjerama svijeta! Upravo se o tome radi da Islam to nije: Islamu je imanento, a ne nešto izvanjsko, primjerice, povesti sveti rat! Što će taj sveti rat biti, dinamitiranje u autobusu ponom djece ili sveti rat teološke rasprave, presudno je pitanje ove diskusije; ili, strože kazano: sve je danas do toga kakav će Islam biti! Ovakava kakav jest, pokazuje sve odlike onoga za što Jergović Katunarića optužuje: fundamentalistički je Islam fašizoidan! Velika epoha Islam jednog Averoesa, ekumenski Islam Alahambre, dokaz je da Islam ne mora biti talibanska religija prekritih žena koje ne smiju ginekologu jer a) muški ginekolog ne smije pregledati vaginu žene drugoga muškarca, a b) žena ginekologa nema jer ne smije biti! Islam nije jedan jedini svugdje na svakom pedlju ovoga svijeta: ono što ispovjeda Ševko Omerbašić nije religija naših dragih afganistanskih prijatelja Talibana, zar ne! Upozoriti da je to dakle unutarnje i najpreče pitanje Islama danas, sasvim je legitimna stvar. Ali, Jergović instinktivno osjeća da se tim potezom u pitanje dovodi cijeli njegov habitus i, što je gore, status: to je odgovor svima onima koji su se i ovdje pitali zašto mu sad odjednom treba taj napad na Lajbeka: ako se dopusti da se u pitanje dovode opće Dogme kao što su: sve su religije iste, jako su dobre, ljudi nisu zli, Jugoslavija je nešto što izaziva nostalgiju, Mali psi su simpatični, Seve je dobra pička...itd...Jergos jednom za svagda gubi svoju ulogu u društvu i tlo pod nogama. ON, A NE KATUNARIĆ, TO JE OPĆE MJESTO, JER, JERGOVIĆ JE TIM APSTRAKCIJAMA OMOGUĆEN! A sve je do toga da se izvrši obrat dostojan recimo Dostojevskoga: Grofica je voljela čovječanstvo, ali joj je konkretan čovjek bazdio! E, pa upravo se o konkretnom Islamu i radi! O kakvom konkretnom Islamu? Pa, recimo o onome u Pakistanu, koji na karikaturu odgovara divljanjem primitivne bagre po ulicama, spaljivanjem svega i svačega samo da se još jedan dan ne radi! Pedeset je godina u Sarajevu djeci poklone nosio Djeda Mraz. Onda, kao i kod hadezeovskih djedobožičnjačkih idiota, odjednom dolazi Alija, i, Djed Mraz nije u skladu s islamskim naukom: odjednom, preko noć, isti ti ljudi odjednom otjeraše dobrog Djeda Mraza! Nevjerojatno kao o tom Islamu Jergović ne piše, a on mu je tu, pod nosom, njegov, endemičan, domaći! Sarajevski, ba! Jasno, ne piše, jer Islam je jedan: on je OK, koliko i Papa! Čak ni o papi ne treba puno lupetati, je li Ratzi fundamentalist ili nije, jer, i to narušava opću sliku svijeta kao Idilične Ekumene. TO JE TAJ JERGOVIĆEV KONZERVATIVIZAM: ništa ne treba dirati, ništa ne propitivati, sve valja očuvati takvo kakvo jest, jer, na kraju, dobro je: pišem što hoću, a lovica ide! I još sam borac za ljudska prava, ma gdje ona bila, na svakom pedlju svijet, u kojem, usput, nisam bio! (Zna li itko gdje je to Jergović bio osim u Sarajevu i Zagrebu: zanimljivo, zar ne!? I, bi li on igdje mogao održati ikakvu tribinu, da se zatekne izvan prostora bivše Jugovine!? Nabijemvamnakurac intelektualca koji ne zna niti jedan jedini strani jezik!) Eto, toliko o općim mjestima. Kao što su Gratz i Trst. (Joj, što je ovo dobro s inozemstvom! Pa, da, stvarno, pa gdje je taj glavonja uopće bio u svoj usranom životu! I tko ga je ikada čuo da barem engleski bulazni! Joj, ba, šege....) (Leo Berlizt 08.04.2006. 19:50)
• gosponi konrad i leo! prosim lepo jednu jedinu pametnu, z mozgom konektiranu recenicu. ajd probajte ponovo, rasirite opet te zice koje od rosnog dupeta vode prema gor' pa probajte...da ne bi bilo ko s gadafijem, ono 'zbogom smesni skupe'... (prajs 08.04.2006. 20:17)
• e da: i bio je jergović pretprošli tjedan u njemačkoj, gdje je na tom jeziku odgovarao na pitanjca urednika i izdavaca prijevoda 'dvora...' na spomenutom sloterdjikovom jeziku. gosponi, evidentna je vasa potreba da vitlate oruzjem kojim jos ne znate rukovati. entuzijazam vam je pohvalan, ali logorejicnost bogme zabrinjavajuća. hranu poput zizeka i sloterdijka valjalo bi prije velike nuzde provariti, a ne je srati u ovako krupnim komadima. vjerujte da nije bolno samo vama...nego i svakome tko ih krene citati. pozdrav iz groba. (prajs 08.04.2006. 20:30)
• Gospodo, palačinke su bile gud, a Ivan i ja smo pročitali ovu papazjaniju koja je nabujala u međuvremenu. Zaključak: svi ste vi Miljenko Jergović, a i ponašate se tako na ovom blogu. Slično njemu, koji nije osporio niti jedan jedini argument Katunariću nego ga je seljački ''diskvalificirao'' epitetima, kao što se to uglavnom radi u selu ili na čaršiji, tako ste i vi ''diskvalificirali'' Valenta, a da niti jedno jedino njegovo djelo niste osporili argumentima, čak niste uspjeli artikulirati jedan mali kritički članak o njegovu intervjuu na Knjigomatu. Nevjerojatno je koja količina seljačke fudbalerske, polupolitičke energije struji iz vas. Dodatni zaključak: kroz vas se dovikuju vaši preci sa seoskih sajmova, gdje je jedini i posljednji argument bila šaka, čakija, pištolj ili riječi tipa ''kreten, ružan, mračan, zao'' itd. Nekoliko nas pokušalo je artikulirati uz i oko Valenta nekoliko bolnih tema naše književnosti (pitanje recepcije, odgovornost umjetnika, razinu pisanja itd.), ali, kak kaže Ivan, mišin imposibl. Idemo mi na još jednu turu palačinki, a vama ponosno uzvikujemo: SVI STE VI MILJENKO JERGOVIĆ, IĆ, IĆ. (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 20:37)
• Časna mi izviđačka riječ, ali svi ste vi ludi kao struja i još k tome blesavi. PROČITAO SAM SVE pa mogu to tvrditi. Stvarno ste glupi ko kurac, a najviše u imaginaciji da je Valent na blogu. Pa jebo vas Ćiro Blažević, pa da Valent vidi ovo on bi u jedan sat polemičkog odgovora tako pakleno i borbeno razorio vaše supstancijalno ništa. Pa ovi svi komentari su blagi kao proljetni šafran, tu od Valenta nema ni V. Argument, a ne seljačko prepucavanje, za gore iznesenu tvrdnju jest sljedeći: ja sam slučajno pročitao Valentovu polemičku knjigu ''Totalni spol'' u kojoj je on svojim razornim diskursom razorio cijelu quasi feminističku scenu koristeći pritom tako žestoki jezik koji vi ne možete naučiti da se mučite stotinu godina kao i, uostalom, vaš predmet žudnje Miljenko Jergović. U tome se slažem s profesoricom Nikolinom: svi ste vi Miljenko Jergović koji, by the way, kao polemičar nije Matošu, Krleži i Valentu niti do gležnja. Baš sam pogledao prezimena i sjetio se onih zanimljivih karakterološko-jezičnih opaski na ''ić'', te mogu konstatirati da niti najveći polemičari u hrvatskoj književnosti i kulturi nemaju u prezimenu to pogubno po kvalitetu, a i ružno 'ić'. Iako, moram biti pošten, 'ić' je kao novi brand globalizacijski preplavio svijet. Ako još niste shvatili, svaki jezik ima svoje 'ić' kao znak totalne zaostalosti i slabe kvalitete. Kako je dobro zapazila profesorica Nikolina, niste čak u stanju u svojim novinarskim mozgovima - ograničenim na najviše pet stranica - sročiti kritički komentar Valentova intevjua na Knjigomatu. Bijedno, sramotno... A to je čak uspjelo u Francuskoj, koja je također puna onih na 'ić', što se pak, da i ja malo diskvalificiram, rimuje s 'prigodni novinarčić'. (Inženjer strojarstva 08.04.2006. 21:12)
• nikolinić (27), prof, što je važnije. palačinke ili šekspirić? (prajs 08.04.2006. 21:19)
• Prajs, kretenu, vidim da me čitaš i da si fasciniran pročitanim (vidim da pamtiš spomen Žižeka otprije desetak dana, koliko ti je trebalo da se uopće odvažiš javiti) pa da vidimo jesi li naučio gradivo: što to Sloterdijk mislim pod 'terorom radikalnih apstrakcija'? Znaš li možda nešto o tome? Ti si to naravno apsolvirao, pa da čujemo frajeru kaj se tu misli? Nevjerojatno, dovoljno je samo citirati tri riječi bilo kojega autora a da nije netko od ovdašnjih književnih nedotupavih seronja, i odmah počinje mačja derača i jamranje: Kaj kurac, to je velika šarža, kaj ti kurac kužiš. Imbecilni, nedoučeni Zageb, u kojem čovjek ne smije nikoga izvana ni spomenuti (Sloterdijk, Žižek) a nekmoli kao Lajbeka dovesti u gost! Ksenofobni kreteni, taj Jergović i njegova ekipa. Vidim da pratiš ovog tvog glavonju i da ste nastupali pred gastajbarterima, ali, to ti je kao da kažeš da je 'Prljavo kazalište' sviralo u Münchenu: je stari, ali za koga? Nego, nastavi ti i dalje pratiti Gadafijev rad i eno, Valent je zainteresiran da mu popraviš klimu oko genoma. @Valent, unatoč tome što je stigao i Rojs, ti si ipak najnenormalniji: koliko tebe jebe što se priča o Jergoviću a ne o tebi, pa to je već komično! Valent, mir, sad ćemo se i s tobom poigrati. Ajde, na, Valent, na! Sjedi! Doooobrooo! Mrtav, Valetnt, mrtav! Maaaa bravo, dobar Valent, doobaaar! (Kralj Tomislav 08.04.2006. 21:34)
• Vaše Visočanstvo! prosim lepo, probajte pročitati samo ovaj Vaš veleuzvišeni posljednji napadaj bijesa! Vaše Visočanstvo! prosim lepo, radi li se o bjesnilu psećem običnom, ili bjesnilu psećem neobičnom? To je pitanje! (prajs 08.04.2006. 21:43)
• Gospodine Praj iz rajt, jel' vas to jako jebe kaj ovdje uglavnom hravatska obrazovana mladež ne trpi vašeg smradogroza i slojmuna (križanca slona i majmuna) Jergovića? Moja kolegica iz ureda kaže da ste vi Nenad Popović, ali ja u to ne vjerujem, iako ste prilično bolesna osoba, odmah se to vidi, prima hasta la vista. A u pogledu Žiže, nazvao sam ga i on je kazao da vam velim da ja imam franšizu za Regiju: ja jedini ovdje znam kaj Žižek govori! Vidim da je vama već i spomen najelementarnijih pojmova te škole mišljenja veliki problem, jer govorite o krupnim komadima, ali vam moram kazati da na vaše pitanje: Zašto mi sada ne previje pelene?, postoji i jednostavniji odgovor nego što je onaj koji tvrdi da je to žudnja drugoga: Prajs, ti toliko sereš da i mami smrdi! ( 08.04.2006. 21:49)
• Prajs, što Sloterdij misli kad veli 'teror radikalnih apstrakcija'? Odgovor je lakši nego na pitanje Nikolini. Samo, ti si kreten, pa će to teže ići nego s protagonistom 'Kiklopa'. @Miljenko, djete, došla ti je škvadra iz škole. Neki Prajs. Uzmite lijepo čašicu od jogurte pa se igrajte na stubištu. (Nemojte mene pitati zašto je Miljenku i Prajsu čašica od jogurta najdraža igračka.) ( 08.04.2006. 21:54)
• koji ton, čovječe! ti si od one vrste koju čak i majke ostavljaju z guštekom da se secuju u govnima...koliko će vremena trebati da ti ove opekline na zadku prođu, msje žiži slavojek? (prajs 08.04.2006. 21:57)
• ostavljam vas dečki. nikolina vam je ok, a zrinica zakon. simpa ste, sve u svemu. istina, malkoc prelako vas je dobio katunaric dignuvši vam prošle subote rep spominjanjem u onom kamikaznom napadu na nacionalnu gromadu jergu, ali čini se da ni nije bilo osobito teško: od vrste ste kojoj je repu prirodno doći iznad glave! gud baj! (prajs 08.04.2006. 22:01)
• Ne znam jeste li razmišljali o mojoj užasnoj sudbini: kako koji idiot naleti, traži da ga samo ja pregledam i liječim, i to pro bono! E, kad bi svi bili kao Rade Jarak! Veliš im: Rade, šuti, zatrpali buju te!, i rade zašuti. Sad će ovaj majmun još neko vrijeme skakati uokolo i kreštati, a ja bih kao trebao biti dežurni veterinar u Amazoni!? Rade, vrati se! Imaš ti pravo: Valent je bog, ovo su debili! (Dr. Do little, do good 08.04.2006. 22:04)
• Ej, Prajs, jebiga, ne ljuti se, kam ideš! Pa kaj se kurac odmah vrijeđaš!? Kakav ton, stari, kaj ne valja. Daj, vrati se, nisam ja tak zadr tip; znaš kako je Groucho Marx kazao: Imam ja svoje principe, ali, ako vam se ne sviđaju, mogu vam i druge ponuditi! Daj, tivra se, evo, sad će i Valent doći, pa ćemo se razgovarati o Književnosti. Valent i ja, isprva, ti malo gledaj, pokušaj uhvatiti o čemu se radi, pa ćeš onda i ti. Isto to. Ajde, Prajs ukurac, jebeš čovjeka koji se neda nagovorit! (Slavojka Žiži Jelenko 08.04.2006. 22:10)
• u pravu si. učinilo mi se da na blogu dolazi do konstipacije sublimacije, ali... (prajs 08.04.2006. 22:16)
• ali, molim te, ne budi tako analan, tako škrt u frojdovom izvornom, ne lakanovom ili, nedaj bože, jelijekovom smislu. objašnjavaj polako. tko je katunarić? malo prekriženo 'a' ili... (prajs 08.04.2006. 22:18)
• škrt na značenjima. dopisujem zbog drugih, znam da si ti sfatio. (prajs 08.04.2006. 22:19)
• Prajs, zbilja si neprincipijelan da znaš! Pa kaj sam rekel! To kaj sam ti kazao "Samo, ti si kreten, pa..."! Pa nemoj sad izvodit, pa da si kreten rekao sam ti odmah, dok se još nismo pravo ni upoznali (citat:"Prajs, kretenu, vidim da me čitaš i da si fasciniran pročitanim..."). Dakle, stvarno stari nemaš razloga, sorry, ne znam kaj bi ja onda trebao kazati! Evo, ne trebaš ništa objašnjavati o Sloterdijku, jer, to je samo moja fora: pokupio sam tu sintagmu o teroru radikalnih apstrakcija iz 'Kritike c.u." samo zato da fasciniram pičone, a inače to niš posebno ne znači; Slotedijk, ak' me već pitaš, se isto prekenjava i k'o Bloch, kako je Gajo govorio, misli iz stila. Idemo stari ponovo, vidiš da nemaš zakaj prigovarat mom tonu: to kaj sam ti rekao da si kreten nemoj shvaćati osobno! To ja dnevno kažem najmanje desetorici. Pa vidiš kakav posao imam! Stari, ovdje navarati toliko idiota, pa vidiš i sam, da ja ne znam kud bih od posla i čega da se prije primim! Svi ste tako nervozni, svi bi da su odmah na redu, a ja tu radim sam cijeli vikend dok se Leb i Terorist, a naročito Inkubator lijepo zajebavaju! Nego, hajde, reci, u čemu je tvoj problem? Kak ti to osjećaš? (Dr.Yoybolly 08.04.2006. 22:19)
• jer, znaš kako je znao reći lacan: bilo da sebe vidi kao agenta liječenja, obuke ili istraživanja, blogoanaliza ima samo jedan cilj: blogerov govor. očiglednost ove činjenice ne opravdava njeno zapostavljanje. a sav govor poziva na odgovor. oš čekat valenta il ideš solo? (prajs 08.04.2006. 22:21)
• dobro. idem sad vanka. ti cekaj valenta. ja cu vas sutra ili preksutra naci, pa cemo baciti spiku. kao sto birekao lacan, evidentno ja da imas neku imaginativnu namjeru, i da od nje mozda mozemio imati koristi, no moramo je prethodno amputirati od simbolickog odnosa u kojemu je izrazena. rado cu ti pomoci. nece boljeti! vidimo se sutra, preksutra. (prajs 08.04.2006. 22:28)
• Vratili smo se Ivan i ja nakon druge ture palačinki pa vidjesmo, bogami, da se ovdje poteže Žižek i Sloterdijk umjesto neapsolviranog vama teškog Valenta o kojima je Valent već izvanredno zborio. Ivan mi veli nemoj Nikolina, upropastit ćeš ih, ali ja sam žena koja mislim svojom glavom pa si mislim ajde da oderem nekoliko doista laganih pitanja Kralju Tomislavu na koja bi MORAO znati odgovoriti ako iole upućen u autore (ako već ne u Valenta) koje je spomenuo tako drčno. Dakle, Kralju Tomislavu, kad si već doveo rečene ljude u goste usput se implicite pa i eksplicite iskazujući kao stručnjak za njihove opuse, evo nekoliko najlakših pitanja: 1) Bdući da je Slavoj poznati kao dojmljiva, ali površan autor, reci mi diskretno koje je najkonzistentnije Žižekovo djelo(po strukturi i po fakturi)? 2) Koja je osnovna razlika između pojmova 'cinik' i 'kinik' u Sloterdijkovom opusu? (Na to pitanje može se odgovoriti kratkom rečenicom). Dakle, još jedanput: Kako Sloterdijk razumijeva 'cinika', a kako 'kinika'? 3) U kojem svojem djelu Milko Valent raspravlja o Žižekovoj teoriji religijskog terorizma, te u kojem svojem djelu Valent raspravlja o Sloterdijkovom 'ciničnom umu' globalne dinamike tzv. bešćutnog diskursa? Eto, Kralju Tomislavu, postavila sam ti tri najlakša moguća pitanja (najlakša za onoga koji je iole upućen u tekstualnu proizvodnju spomenute trojice autora). Ako ne možeš odgovoriti, postavit ću sljedeća tri pitanja, ali malo teža, a koja će te vjerojatno potaknuti na ozbiljniji studij velike trojice bez ikakvog 'ić' - iako bi neuki stvorovi mogli pomisliti da niskozemski nasip dijk ima veze s 'ić'. A sad Ivan i ja idemo opet na palačinke pa se vratimo. Kaže mi Ivan zavirujući u ovo što pišem da bismo se uredno mogli i dugotrajno pokarati dok Kralj Tomislav odgovori na ova jednostavna pitanja. (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 22:29)
• Prajs, ovaj Yoybolly komentar pisao sam ne vidjevši ona tri gornja haikua. Idemo sad ispočetka, jer, ne bih htio zaista skakati ti po glavi bezrazložno i kao idiot, napose ne kad zaista želiš razgovarati. Manimo se i objekta malo a i fantazmi i žudnje i želje i kastracije, pa, ako zaista želiš porazgovarajmo po redu, polako. Pitaš Katunarić? Vjerujem da te ne zanima moje mišljenje o Katunariću izvan ove relacije Jergović - Katunarić; Katunarić sam po sebi nije osoba zbog koje bi mi subotnju večer morali provesti u diskusiji na netu, zar ne? Ali, u releciji spram Jergovića, kao u Budenovom eseju o kuni i jazavcu, Katunarić poprima nekakvo 'više' značenje, koje nas, eto, nesretn, sili da i o njemu pričamo. Želiš li zaista da o tome porazgovaramo, ili je dovoljno ono što je već proteklih tjedan, dva o prvome dijelu polemike kazano? (ja 08.04.2006. 22:33)
• nikolina pozdrav tebi i tvom dečku. ne zna kralj tomislav da je kinizam kod slote prote 'potraga za izgubljenom drskoscu' niti zna sto je cinizam, ali nije u osnovi loš. dobar tek tebi izabraniku srca tvog! (prajs 08.04.2006. 22:33)
• želim, naravno. žao mi je ko psu što i povodom ove 'polemike' na relaciji jergović/katunarić stvari odoše na osobnu pucačinu. (prajs 08.04.2006. 22:35)
• imamo naravno jedan problem: mene podjednako ne zanima ni tvoje mišljenje o jergoviću izvan ove frke. drugi je što uskoro idem vasn, ali mislim da sad to nije bitno, možemo dokle možemo, pa onda opet možemo sutra. (prajs 08.04.2006. 22:38)
• još nešto: od ljudi koje je katunarić spomenuo kao izvorne sarajlije, nijedan uopće nije sarajlija, nego je sarajevu ono što je jergović zagrebu. a jedan od najljigavijih klišeja je priča o blagosti bosanaca, sarajlija naročito. (prajs 08.04.2006. 22:40)
• spor si. pozdrav. ne zamjeri stogod. (prajs 08.04.2006. 22:43)
• @Valentine, kastratu, ti si vjerojatno pročitao jedino SOI, ili moguće onu davnašnju BiU; vidiš, od tridesetak Žižekovih knjiga koje nisi imao u rukama, jer su izdane vani a ti nemaš novca, meni je recimo drag The Indivisible Reminder, ali, o tome s tobom ne mogu razgovarati; mogao bih s Despotom, ali njega bi ljutilo kad bih Schellinga nazvao dijalektičkim materijalistom. S tobom se ne može ni o razlici kinika Diogena i prosvjećenog ideologa cinika, pa polako shvaćam da se s tobom ne može ni o čemu govoriti, pa ni o tebi samom. Nego, vidim da si se vratio s tekme! Zakaj ti jedini drukaš za Varteks? (Peter i Slavoj 08.04.2006. 22:43)
• Jedući već 7. palačinku vratih se u radnu sobu da bacim pogled dok me Ivan pali žnjarajući moja moćna bedra i spazim da se Kralj Tomislav pretvorio u Petera i Slavoja, ali da ipak nije odgovorio na moja pitanja nego se tobože imlicitnim mutnoprisjećajućim kvalifikacijama, oveštalim od zloporabe, nešto kao busa. Odgovori na pitanja, to ti je minuta muke, a godine i godine slave! Daj, Ivane, makni samo časak ruke s moje guze, znaš da se palim na to, samo da završim rečenicu ovog gore ignorantu koji ne može odgovoriti niti na tri obična laka pitanja. Dakle, Tomislave, što ćemo s tri ona pitanja? Odgovori brzo, jer će se moj Ivan pretvoriti u Diogena i još drkati ovdje pokraj mene žive. Evo ti jedan tipić: zajebo si se i implicite, jer Sloterdijk prosvjećenog cinika nigdje ne stavlja u puku ideološku matricu. Odgovori... A sad... Evo Ivane... idem se pokarat zbog mira u kući, ali i zbog nevjerojatne žudnje maloga A objekta... bit će ovo lacanovsko karanje... Za kraj, Tomice, odgovori na još jedno lako pitanje: u kojemu svojem djelu Lacan spominje petitni A? (Nikolina (27), prof. 08.04.2006. 23:02)
• Valent, zašto se baš tebi uvijek desi da frajere tretiraš kao komade: kažeš da je Slavoj poznat kao 'dojmljiva'? Vidiš, sad je postalo gusto, ovi se tipfeleri počinju tumačiti kao naročit znak. @ Prajs, pa maloprije sam kazao da ti neću više skakati po glavi, ali ti nikao da se odlučiš biti pristojan: stari, nemoj otvarati knjige po poglavljima i onda prepisivati njihove naslove - ova djeca ne znaju da si kao definiciju kinizma naveo upravo naslov poglavlja u kojemu se o tome što je to kinizam izrijekom govori, što svjedoči dvoje: strašnu nesigurnost u pogledu toga tko je kinik za razliku od cinika, i, kako nisi mogao pronaći nikakav adekvatan naslov a da ilustriraš tumačenje cinika kao prosvjećenog ideologa, onoga koji zna laž svoje krive svijesti (tu upada Žižek: iako znaju, pa ipak to čine!). Nemoj, molim te - ta, dao sam ti priliku sam predlažući da ono što ti smeta ostavimo po strani: lacanistički rekviziratij, naime - sada lupetati s RSI i imaginarnim namjerama u simboličkim odnosima! Pusti, stari, vidiš da je cijeli taj pasus besmislen i bespotreban. Baš kao i ova plašljiva opaska o manjku tvoga interesa za moje mišljenje o Jergoviću, izvan relacije spram Katunarića! Ta, ti si toliko nepovjerljiv da uopće nisi razumio ni moju, a čini se niti svoju opasku: ja ti lijepo kažem da Katunarić zaista nije zanimljiv izvan ovoga incidenta (dok Jergović to svakako i na različite načine jest!), ta ti se upreš o zadnje noge i otpovrneš: da, mene ne zanima ni tvoje mišljenje o Jergoviću...! Bože sveti, i sad ti budi pristojan prema ljudima. Ali, ovaj put, dok se razgovor ne pokrene s mjesta, zaista ne ću pasti u iskušenje i početi sa zajebancijom: baš me zanima koliko se daleko ovdje može stići u pokušaju da se bilo što prorazgovara! Recimo, dakle, da za ljubav razgovoru ni mene ne zanima tko govori, nego ono o čemu se govori, i, ako baš kanite šarafiti, govor sam. I da: VALENCIJE: evo, i prema tebi sam bio pristojan, no, ovo ti je prvi i zadnji put da meni postavljaš ovakva pitanja! Zar ti zaista misliš da i ostatak čovječanstva poput tebe (iako ti više spadaš u širi pojam biocenoze) citira da bi kompenzirao mali kurac, što li? Valent, reci ti meni sinko a na kojem ti to jeziku čitaš Žižeka, budući da engleski ne znaš? (opet ja 08.04.2006. 23:16)
• namjerno. trebalo ti je 45 minuta da pronadjes knjigu. nastavi. ovo ti je bolje. (prajs 08.04.2006. 23:20)
• He, he, kretenu, pa ti doista u jednoj jedinoj rečenici nisu u stanju definirati razliku antičkog kinizma i suvremene ciničke svijesti! Pa to je nečuveno: knjiga ti je na materinjem jeziku, daješ do znanja da si je imao u rukama, ali, ni traga bilo kakvo svijesti o pročitanome! Ne razumiješ ti Valent ni jote od ovoga svijeta, ni kaj je to kriva svijest, ni kaj bi to bila prosvjećena kriva svijest, niti zašto se sad prevodi 'kriva svijest' a ne 'lažna' kako su vas godinama u vašim marksističkim licejima učili, niti ti uviđak kakve to veze s cijelom pozcijom Slavoja Žižeka ima, ali, glavno da ti sereš i lupetaš, baš kao što si već 25 puta prije to učinio - u svojim knjigama naravno. Jadni, blesavi Valent. Tužna hrvatska sudbina. Prolaziš ti pored definicije ideologije kao pored turskoga groblja, pojma ti nemaš da se o tome već pola knjige radi, u tri ti života na pamet ne bi palo kako je moguće u tri riječi povezati kritiku ideologije, prosvjetiteljstvo i cinizam, ali, važno da ti kenjaš o tome što je stvarnost na šest stranica! Valent, iz komentara u komentar sve je očitije da si ti zaista beznadežnik. Sirota. (My Dick 08.04.2006. 23:24)
• moje pitanje je: kiševci ili jeremićevci-sori na paraleli iz prethistorije, ali...samo me to zanima. seri iz knjiga ti, srat ću iz knjiga ja. ništa lakše. i zajebi spiku o žižeku. o knjigama koje si čitao na engleskom. super, čovječe, tako smo ponosni na tebe. jesi ga čitao kada je u the london rewiev of books pisao o patriciji highsmith. ha? jebo te, koji frustrirani tip. koliko ti injekcija treba dati da prestanes afektirati? (prajs 08.04.2006. 23:26)
• jednostavno pitanje. odgovori i odoh. (prajs 08.04.2006. 23:26)
• Hej, Prajs, pa ti si skenjao i lagao da ideš van, a sad si odjednom opet tu. Jel' i mali Miljenko s tobom? Je? OK, samo vi uzmite vašu čašicu. Nego, stari, daj da mi čujemo od tebe kakva je to veza Sloterdijkove prve definicije cinizma (one koju nisu uspio pronaći jer nije istaknuta velikim slovima u velikom naslovu poglavlja!) i Žižekove kritike ideologije? Što sad to znači da su u nekakvoj vezi prosvjećena kriva svijest i stav 'iako znam, pa ipak'? Eto, to se ne da prepisati, to se ne može naučiti, to se mora razumjeti, pa, šajseru, da vidimo! Poželjeti ćeš noćas da si bio vani, vjeruj mi! Onaj vapaj: Kakav ton!, bitiće ti zvuk flaute u majsko veče! Stari,upravo je stigao list papira na kojem ćeš doskora imati crno na bijelo da si idiot! Za to je ova radnja licencirana. Hopla, idemo! Dakle, molim, nešto sam pitao... (Trismegistos 08.04.2006. 23:30)
• Prasiću, jesi li možda obavjestio svoju debelu bradetinu, onog dražesnika Jegičevića da se o njemu ovdje divno govori već dva tjedna!? Nisi? Pa što čekaš? Neka vidi Miljenko kako ga Zagreb voli. Pusa, tvoj (Doktor 08.04.2006. 23:32)
• Nemoj me jebat s Danilom! Kakve veze Kiš s ovom nenadarenom nakazom ima!? I, kad bi se trebalo birati, što tu čovjek ima birati! (Doktor 08.04.2006. 23:33)
• ma nou. zanimalo me ono što sam pitao. ispade tuča. jebatga. žižek, sloterdijk, lacan. pozdrav. koje li količine taštine. (prajs 08.04.2006. 23:34)
• Rojs, glupane, ostale knjige nisu prevedene na tvoj i Valentov jezik. Možda su na taj jezik neprevedive. (Doktor 08.04.2006. 23:35)
• Rojs, upoznati ćemo te s Portom. Njega također smeta kad čovjek kaže da doma ima nekakvu tehničku napravu ili knjigu kakvu je Porto oduvijek htio imati. A da nisi to ti, Porto? (Doktor 08.04.2006. 23:36)
• Projs, reci ti meni kakva je dakle veze Slote i Žike? Ajde, jebiga, pa nisi valjda tako glup!? Pa gotovo sam ti sve u pitanju objasnio! (Doktor 08.04.2006. 23:38)
• Kužatoru, a otkud Žiki to njegovo čudesno 'iako znaju, pa ipak to čine'? (Doktor 08.04.2006. 23:40)
• sublimni objekt ideologije, i to sam početak. tamo ti se on s ovim oblikom cinizma razračunava. ajmo ove koje si 'čitao' na engleskom. (prajs 08.04.2006. 23:42)
• E, ba, a jel' ti je poznat nekakav Mannoni? Ništa ne zvoni, ha? Je suis bien, mais quand meme...Ni to? Jebiga. I sad ja serem i izvodim pauneriju a ti pojma nemaš ni o čemu: niti o elementarnim činjenicama (sorry), a bogibogme sam da nešto smisliš, ni da bi! (Doktor 08.04.2006. 23:43)
• Roli, pa kud si sad nestao, ukurac! Ej, stari, ne možeš sad van! Jer, kad se vratiš čitaba je već tu! Napisana! A bez tebe, nije fer. (Doktor 08.04.2006. 23:44)
• Budući da nisi znao tko je to kinik bez konzultiranja KCU, očito je da knjigu posjeduješ ali je nisi pročitao! A zakaj lovu rađe ne trošiš na zubnu pastu? (Doktor 08.04.2006. 23:45)
• Ti si komičan, zapravo smiješan! Vidiš, već ti i Valent beztalent može kazati da je barem desetak godina prije Žika spominjao Mannonija i operirao s tim forama smještajući ideološku laž u djelovanje, a ne u znanje. No, to ti nije pri ruci, kaj ne, recimo taj esej o fetišu i razlici! Ili? (Doktor 08.04.2006. 23:47)
• I tak...Uglavno, dupe-glava, regbi tvoj intimus Jergos. Dobro stari, zbilja nema veze kaj ne znaš ništa o Žižeku, niti je za zamjeriti što si kupio Sloterdijka ali ga nisi čitao: Valent je sve to pročitao pa ništa ne razumije. Ti barem nisi gubio vrijeme. Jesi li tu ili već zuriš kroz prozor? (Doktor 08.04.2006. 23:49)
• Čuj, takve kao ti obično na kraju pitam pitanje sasvim druge vrste, ono genijalnoga Vendija Jerofejeva. Stari moj, o tom su pitanju mnogi doktori jedne sasvim posebne ludnice godinama razmišljali. Dakle, što ti misliš: Ako jedna svinja dvije vrste pretrči za jedan sat, koliko će svinja jednu vrstu pretrčati za dva sata? Ha? (Doktor 08.04.2006. 23:51)
• Valent, kad ćeš ti smisliti genijalnu metaforu kakve je Jerofejev sipao, kao recimo u toj Valpurgijskoj noći, rekavši da se osjeća nakako kao 'u utrobi maćehe'!? (Gurevič 08.04.2006. 23:53)
• Ajmo fetišisti i ostali fašisti, kaj je, di smo, kakav kurac Sublimni Objekt Ideologije, nema odgovora na glupost i netalentiranost! Miševiiiiii, eeeeeeej, di sttttteeeeeeee? Jebiga, mišonje su mi pobjegle! Nema veze. Imam ja vicov o tome. Dođe Groucho prodavati mišolovke. Veli mu gospon kod koga je došao: Ali mi nemamo miševe. Odgovori G.Marx: Nema veze. Imamo mi svoje! LOL eeeeeeejjj jeboteeee, miševi! Zašto ja uvijek dobijem najgluplje miševe? (Gurevič 08.04.2006. 23:57)
• Lima, ej, Roli, čuj, neki sam dan baš citirao onu Kiševu genijalnu metaforu o kapanju mjesečine. Krenem je ja tražiti po Mansardi, ali, nema metafore pa nema. Možeš li mi je pomoći tražiti, iako, kladio bih se da je u Mansardi. Ako je pronađeš, naučit ću te sve što Majstor zna. Evo, već sada možeš biti moj Učenik. Recimo, možeš li ti meni kazati kako se ti umivaš? Jer, umivaš se, kaj ne? Dakle, reci ti meni kako se ti, Roli, umivaš? (Gurevič 08.04.2006. 23:59)
• Ej, vas dva mišova! Sad kad sutra Inhibitor ovo pročita opet će kazati da kani intervenirati u Antologiji bloga: jer, ovakav nokaut odavno nije viđen zapadno od Blizneca! Čim je trebalo odgovoriti s razumjevanjem, nema, svjetlo gori ali nikog nema doma! Finito! Glupani se gledaju, i, nitko ni riječi! Ha, a ja sam na vrijem upozoravao. Roli, bilo bi ti zaista bolje da si otišao van u 10. Ovako, sad znaš da si idiot, umjesto da piješ u kvartu i misliš da si samo pijan. Valent je ostao zaleđen s palačinkom u ustima: ne vjeruje svojim očima da je Jerofejev ono rekao! Dečki moji, Majstor vas je dana posebno počastio, zar ne? Zbogom, Roli. A ti, Valent, tebe se nećemo riješiti ni uz pomoć deratizatora, zar ne? E, Valent, Valent, pizda tebi materina luda... (Majstor 09.04.2006. 00:06)
• Gospodine Majstore, ja sam Valentova mama. Ko dragoga boga vas molim da ga više ne izazivate jer je sav van sebe. Hoće se ubit i trga knjige ko lud. A što mi je najžalije trga i svoje koje je krvavo napisao. Zato vas molim da ga malo utješite jer se jako bojim da si neko zlo ne napravi. Čak je i pokušao Ivana obljubiti, bogmidušu prosti! Pa vas molim da mu se malo javiti! (Valentova mama 09.04.2006. 00:10)
• Milko, nemoj dušo! Ajde, popi kamilicu i lijepo legni spavati. (Milko, ostao ti je još 'Clown' cijeli, tamo na stolu!) (Majstor 09.04.2006. 00:11)
• @Kiš. (Majstor 09.04.2006. 00:13)
• Žižek gmižek, fali ti i manjka osjećaj za realno. U kojoj mjeri lakaonvsko realno može stati na mjesto kontingencije? U kojoj mjeri upravo ta zamjena zasićuje kontingenciju društvenim značenjima koja postaju postvarena kao ono preddiskurzivno? Specifičnije, koji ti je kurac? Ako ti moje ispise doživljavaš kao prijetnju kastracijom, u krivu si. A ne možes simbolizirati ovu malu traumu-trauma je cool jer pokreće simbolizacije koje je zataškavaju. U kojoj mjeri edipovska logika cijelog ovog bloga najavljuje bilo koji ili svaki koji god ti hoćeš nedostatak u ideološkim determinacijama na RELACIJI čupavac-katunarić, kao nedostatak/gubitak falusa ustanovljen edipovskom krizom? Samu simbloizaciju ocrtava isključivanje i odbacivanje ženskosti: Žižekovo specifično prihvaćanje lakanovskog učenja o realnom omogućeno je upravo ovim odnosom. Pitanje glasi: kakav je ideološki status ovog bloga koji, očito, svojim ideološkim formulacijama poistovjećuje kontingenciju s 'nedostatkom' izazvanim kastracijskom prijetnjom? (prajs 09.04.2006. 00:15)
• idem se napiti, zadovoljan sobom. (prajs 09.04.2006. 00:16)
• COUP DE GRACE ZA PRAJSA! Čuj, lima, nisi bio dobar: kad dobivaš po piksi nedostojanstveno moliš, a kad je čovjek s tobom dobar, pokušav lupiti nogom u cjevanicu! Nisi OK! Možda si pametan klinac, možda si kulturno dijete, možda si čak i nadaren; dao bog da sve to jesi, najiskrenije! Ali, nisi dobar čovjek. Ja sad k'o deda Malnar, ali moram: nismo svi ovdje da bi se hvastali ako nam se omakne Kant ili Tom i Jerry, niti smo svi nedojebani ako slučajno znamo kaj piše u telefonskom imeniku Tokija; nije to ionako najvažnije. Volim te puno i želim ti sve najbolje u životu. Budi dobar čovjek i misli na svoga Majstora. Kad ti krene po zlu, sjeti se ovih riječi i vidjet ćeš: Sve će biti Dobro! Odati ću ti na kraju svoj identitet: svako ima svoga majstora, pa tako i ti svoga; doduše, tebe je zapao, eto, majstor nižega ranga, ali, što ćeš, od samoga početka nisi imao neke velike životne šanse. Om shantih! Hare Rama od bicikla! Tvoj, (Majstor Mlinar Korenjak 09.04.2006. 00:21)
• Valetn, spavaš? (Mama 09.04.2006. 00:23)
• ajme koji rafali, ..and the hits just keep comin', nenadjebivo!! wd (j.d. o'kocha 09.04.2006. 00:25)
• Ne moraš trošiti. Ionako pričaš pizdarije. (Majstor Mlinar Korenjak 09.04.2006. 00:26)
• E, mali, zaista si pronađi i smjesti se na nekakvu sinekurčinu! Sad si i mene uzrujao. Kakve su ono gluposti gore, vidiš Ivane, gle kaj mali boys piše! Mali, evo i tebi pitanje, dva: 1)Definiraj kastraciju! 2)Priušti si ju! Ju-hu! (Milko Valent 09.04.2006. 00:28)
• ha, ha, odlično zbilja. jedno pitanje: jeste li čitali sinana gudževića o miletu stojiću u sarajevskim sveskama? (prajs 09.04.2006. 00:30)
• da, i priznajem: srao sam! S-R-A-O (prajs 09.04.2006. 00:32)
• Valetn, pšššš...haš, haš, litl Valent! Mali je pronašao i drugu knjigu, Lacan za idiote. To je njegova mama tati poklonila za 20 godišnjicu braka, ali ju je brat pokupio misleći da je to njegov poklon za rođendan. Sad ju je Roli naslijedio od brata, jer je ovaj u 'Dinamu'. Kao oružar. Spavaj Valent. (Rolijeva mama 09.04.2006. 00:32)
• Roliiiiiiii....A kaj je s odgovorom na pitanje o svinjama? Pa tu si barem doma! (Duh Hamletova oca 09.04.2006. 00:33)
• E, kad si to sad priznao, Prajs, sve ti praštam. Volim te, lime, i upravo si sada postao O.K., a to je važnije nego da si sto puta u pravu! Ne, nismo čitali. O čemu je riječ? (Ja sebi inače, kad sam ozbiljan, govorim vi, jer, naprosto nije normalno da je jedan čovjek toliko pametan, i, jasno, načitan :)))) ) Reci, slušam.... (Maestro 09.04.2006. 00:35)
• PITANJE O svinjama: promaklo valjda! nisam pazio. ovo gudževićevo imaš u trećem broju sarajevskih sveski, ako nabaviš (naravno, ako već nemaš), nećeš zažaliti. sinan nije jergović, nego nešto što bi ti moglo leći. bilo je ok, dont engri on mi, htio sam malo spikati. blogati. a ne lokati. pozdrav svim tvojim identitetima-nalijevo! (prajs 09.04.2006. 00:35)
• O čemu je riječ? Kakav sad Sinan? Pa kaj te sveske ne pišu o meni? (Valent 09.04.2006. 00:36)
• Učenike obično na kraju pitam pitanje sasvim druge vrste, ono genijalnoga Vendija Jerofejeva. Stari moj, o tom su pitanju mnogi doktori jedne sasvim posebne ludnice godinama razmišljali. Dakle, što ti misliš: Ako jedna svinja dvije vrste pretrči za jedan sat, koliko će svinja jednu vrstu pretrčati za dva sata? Ha? (Majstor 09.04.2006. 00:38)
• probat ću pronać na netu (ako je nisu skinuli, svojedobno sam to citao na omnibusu, ali mi se cini da to zadnji puta nisam mogao naci, pa sam nabavio tricu sveski, jer je sinan tu opak ) ako su makli, poslat cu nekako, makar ukucavao dijelove. sinan je meni jedan sjajan tip, onako bas mocan. dotad, pozdrav od srca. (prajs 09.04.2006. 00:39)
• Daj, Edo, nemoj kenjat, pa svi mi znamo da ti nije lako. Od one sirovine skucat trilogiju. Nevjerojatno! Sve potrošeno, jebatga. Jergović je za tebe digitalna kamera na Olimpu. (Doktor Freud 09.04.2006. 00:39)
• povod je bio nepotpisani a prilicno uvredljivi stojicev teks o izetu sarajlicu. odgovor sinanov je nadmasio povod i ---sori jos jednom ako sam koga nervirao. (prajs 09.04.2006. 00:40)
• Hvala i tebi. Nekako mi ovo dođe samurajski, ali kao za sepukua: Kad već nismo mogli živjeti kao ljudi, barem da tako umremo! Pa, na kraju večeri, zaista ti hvala na razgovoru. Bio si mi izazov. I, lijepo je i završilo. Na koncu, nisam ja toliko zadrt čovjek i dogovorili bismo se mi i oko Jergovića. Recimo, ja mislim da je on izuzetno senzibilan književnik: ne zajebava se, ne mislim sada na tople ljudske priče! Jednostavno, mislim da zna ranžirati emocije. Eto! Laku noć, tvoj, (Majstor 09.04.2006. 00:41)
• stvarno, nije u redu, ovo je ko na sedmoj žiži, jedva čekam da se vrate profesorica Nikolina i njezin Ivan... to karanje, pa makar i lacanovsko, stvarno dugo traje... da se nisu zagutili s palačinkama tijekom seksualnog odnosa? (Miki Paus 09.04.2006. 00:42)
• A kaj si ti navalio na Edeka-Medeka, ha? on je bar napisao 100-200 stranica u životu, a kaj si ti napisao, jebote Doktor Freud! (Lucida Intervala 09.04.2006. 00:43)
• Lima, ovo Doktor Freud nije moje. Dakle, do kraja razgovora potpisivati ću se samo s Dragi blog, kako me ne bi Dr.Freud maltretirao lažnim predstavljanjem. Pošalji mi tekst na budalajlama@yahoo.com (Dragi blog 09.04.2006. 00:44)
• To je točno kaj veliš. Edo puno bolje piše kad je na blogu nego kad pokušava parirat bogu. Znaš na kog mislim? Ziher znaš! Jebate ćuk, sad sam još i gladan, ona zdrmana Nikolina me je napalila na palačinke. (Tre, tre, Trešnjevka 09.04.2006. 00:46)
• Doktore. Dajte mi molim vas nekaj hitno da mi olakšate bol. Boli me naime sad kurac za vas: taman sam riješio jedan slučaj, eto sad vas!? Dobro, ljudi, ja jesam Bog, ali nisam jukebox! (Dragi blog 09.04.2006. 00:46)
• Prajs, probudio se Valent: on je dr.Freud i Trešnjevka i ostalo...Ti si ovdje novi, pa da te uputim. Sad će on luditi negdje od četiri tražeći da se analizira neka njegova knjiga ili takvo što. Čisti gubitak vremena. Vidiš ti kako je moj posao zahtjevan, a? (Dragi blog 09.04.2006. 00:48)
• Lacan, Lacan, eh! Edo Popović jedva da je i čuo za njega. Njega puno više brine Miljenko Jergović i sve uspješniji Katunarić. Zamisli ti te neutažene strasti, masti: frajer se u nicku naziva Majstorom, a treba mu dvadeset godina da napiše 200 običnih olfo gradskih stranica. Idem i ja nešto trgnut, ovo je tu mač. (Pobjednik u pikulanju 09.04.2006. 00:50)
• Prajs, ego te absolvo! Ništa ti ne brini, sve je bilo O.K.! Nikoga nisi zagnjavio, dapače! Sve pet! Javi se opet ovih dana. (Dragi blog 09.04.2006. 00:50)
• Ma nema veze to s Jergovićem, on ne zna niti uključiti Olympus, a od Olima je daleko kao moja nepismena baka iz Grđevca. (Surovi 09.04.2006. 00:54)
• Valente, kako se zove ona gospođa iz Blata koja je genijalno vidjela ugriz pod bijelom košuljom kao 'purpurni pečat ljubavi'? (Majstor 09.04.2006. 00:56)
• Daj, Edo, opet sereš! Daj se malo skuliraj, pa može i tvoj alter ego Prajs napravit nekaj kaj nemreš kontrolirat. Ajmo rađe još jednu žižu prije nego dođe lepi Boro. (Doktor Freud 09.04.2006. 00:56)
• Milko, koji se, da ne zaboravimo, tako zoveš po kravi, vidim da si napaljen i na palačinke! Ha, bolje da je vještičica Nikolone napravila donuts: barem bi ih teoretski mogao nataknuti! Iako, čuo sam da ti je mek k'o duša! Slaba preporuka, moj Valent: meka kurca i tvrde glave ne ćeš daleko u životu dogurati! Eto, zato sam ja (Majstor 09.04.2006. 00:58)
• E ako još dođe Boro Radaković, onda smo najebali. Ja jedva čekam profesoricu koja se, čini se, još uvijek kara s onim likom iz Karamazovih. Slažem se, Edo nema pojma o pisanju. (Akvatinta naturale 09.04.2006. 00:58)
• Čuj, Majstore, najebo si kad ti dođe Nikolina i ostali Valentovi fanovi! Mislim da će ovo biti za tebe teška duga jebeno duga noć... (Zajec 09.04.2006. 01:01)
• Vilkiću, ozbiljno te pitam za ovu gospođu iz Blata? Ostavi Prajsa na miru, on je sad pod mojom zaštitom. Znaš, ja i moje djevojke također pečemo palačince i krafne. Onda se one skupe u bacaju krafne s par metara na moje žezlo strasti (Nabokov, jer ti ne bi pogodio u dva milenija o kome se radi). Pak, kad se ring krafne natakne, a tako ih se otprilike po jednoj turi bacanja nakupi dvadesetak, mi se onda stanemo smijati i vikati mašala: mašala je ono što još ponad krafni viri, kao što znaš. (Majstor 09.04.2006. 01:02)
• Vilko, tko je napisao: PURPURNI PEČATI LJUBAVI? Ne provociram, jednostavno sam zaboravio! I još nešto: hajmo biti malo kreativni! Ti bi tu zaista mogao pomoći. Naime, kaj...Neki mi je dan palo na pamet da sastaviti kalendar čiji bi svaki pojedini mjesec imao svoju poetsku definiciju: naravno, travanj je okrutan mjesec... Uostalom, sjetiti ćeš se da sam spominjao razbludno vrijeme čaja u kolovozu, tj. Mihalića. E, Milko, po kravi, možeš li ti tu pomoći, pa čak možda i vještica Nikolone, ili Boro & Edek! (Majstor 09.04.2006. 01:23)
• Gledam Malnara, starog pradjeda i barda, i čekam vaše sukubsko švarckunstrersko sestrinstvo da se uštekljači u ovu raspravu. Duga noć? A ja kažem: Ja sam momak na lošem glasu u ovom gradu, a tko si ti? Idemo, Valentinaaaa, da još i tebe zbedinam, pa što reko, ne poreko, i meni je radni dan pri kraju! Nakaze, gdje steeee? (Majstor 09.04.2006. 01:28)
• Ma daj, ti Mikšić! Bi vas zamolio da mi date adresu na televiziji. Ne pravi se važan, jesi čuo. Loše vam se piše, mogu vam kazat. I nemojte se upuštati u takve stvari jer nemate veze niti pojma. Stari ti je pijan kad te ovako blesavog napravio. Pa boli te...Pa kaj si...Ko se to sekira? Nema problema. Rješavaj svoje probleme kako god znaš. Pa nije samo jedan lokal u gradu Zagrebu. Ima ih...Da bar ima tolko dućana ili nešto, jel? Pa na šta smo mi baš ovo što da. I to nemože nitko osporavat. Dođe i meni pamet soli. Dajte mi kažite razlog zaštovi praviti tolku...? Ja bih htio odgovor. Nemam odgovor. Di se možemo naći? Kolko trebaš da ti dam? Djeca nek rade. Ja nisam pametan, majke mi. Sad ću si ja, ha, ha, ha...ja ću se nasmijat! Nije večer, neg je jutro. (Ševa 09.04.2006. 01:36)
• Pa šta pričate bez veze? Jumbo...De imaš broj od Malnara? U Šibeniku? Jel piješ šibensku lozu? Pa dobro onda. Onda odi u Šibenik i kupi si bačvu šibenske loze...Pa dobro, onda...Gospođo, nije...svak ima problem...ali to. Ako trebate obratite se njemu, ili lično, da...Da, to je telefon na...na...ne znam! Nemam, nemam riječi! I nije me briga tko zove. Nisam ja tutor da nekoga zatupam, reko sam, i vi ste kazala, i zahvaljujem se. Kakva si ti noćna mora? Ja više nemam sa kime razgovarati. Ja ću do jutra tu sjedit. Pravi si čovjek. Ma daj pijan si ko guzica. Doviđenja. (Ševa 09.04.2006. 01:42)

ponedjeljak, 03.04.2006.
KNJIZEVNA ALKA 2006: Caus Katunaric u sridu!
A jebote odem na dva dana iz zagreba, dodjem kuci a ono rim gori. o svom vikend provodu na krku necu trositi rijeci, samo u svoju obranu dodajem da je tulum bio takav da ni do kioska nisam stigao otici, pa neka mi bude oprosteno sto se tek sad javljam. a javljam se samo zato da onima koji, kao i ja do maloprije, nisu vidjeli jutarnji od subote i veliko finale nase rasprave u prilogu magazin, skrenem pozornost na clanak koji je prvi javni obracun s miljenkom jergovicem unutar liberalne odnosno lijeve intelektualne scene. neke je argumente svojedobno navodio i ivan aralica, ako se dobro sjecam, ali tek sad su dobili punu tezinu. da ne duljim, propusteno mozete nadoknaditi ovdje.

- 00:20 - Komentari (31) - Isprintaj - #
• :) (imame_nemame 03.04.2006. 00:33)
• Žao mi je, isto kao i jednom komentatoru Katunarićeva teksta na stranici Jutarnjeg, što ovaj Jergovića nije iskritizirao žeće, ali jednostavnije. Ovako mu stil pomalo podsjeća na polemiku Ede Popovića i Borivoja Radakovića s Vedranom Rudan, koji ni bog isus ne razumije. Ili - da i ja budem jasnija - podsjeća me Katunarić na jednu epizodu Frasiera u kojoj su neki zajebanti-voditelji svakoga jutra budili snobovskog radijskog psihijatra i onda se smijali njegovu uzrujavanju, a ovaj im pokušavao odgovoriti zaumno duhovitim replikama Dorothy Parker. Tužno je to - štogod mislila o Jergoviću kao javnoj personi i, kao što kaže Katunarić, mediokratu - ipak ga rečenica ljubi daleko više nego mudrog komentatora čiji si članak ovdje linkao. I koliko god Katunarić u suštini imao pravo, mlakim stilom neće doprijeti ni do koga, a Jergović će ga javno razapeti onom rečenicom Harmsovog običnog čovjeka: "A po mom - ti si govno!" I odnos snaga ostaje netaknut. Šteta je to. Talent ne dospijeva uvijek u glave onih koji ga zaslužuju. Jergović ga ima, ali ga zloupotrebljava - Katunariću je "srce na pravom mjestu", ali... eto, što se može... (Zrine Milutine 03.04.2006. 00:56)
• mislim da ga je posrao u fino, ostavši gospodin- pametnome dosta. (g.r. 03.04.2006. 01:04)
• Zrile, nemam vremena otvarat blog itd., a ti si zatvorila mogućnost anonimnog javljanja. Kaj ti to znači? Frka od istine? Da, ali bez pol frke ostavljaš postove s imbecilnim igricama iz prethistorije. (Bamby iz opskurnog svetiš 03.04.2006. 02:07)
• Teroristo, haj! I opet imaš krivo, Zrile, to u vezi s Katunarićem. Kako da 'ni bog isus ne razumije'? Pa sve je jasno. Ti me podsjećaš na onu moju rasku što je pričala da je Krleža ''težak'', a ja sam se snebivao od čuđenja. OK, Katunarić je mogao malo žešće, ali ovaj g. r. dobro veli: sve je rekao i ostao gospodin. Sapienti sat! Zrile odi spat! (Bamby iz opskurnog svetiš 03.04.2006. 02:11)
• Recenica Jergovica ljubi, kaze Zrine, daleko vise nego Katunarica. Ivo Zanic radio je pocetkom devedesetih u Slobodnoj za istim stolom s Antom Gugom. Ne bih sad u pojedinosti objasnjavao tko je tko. Tek, Zanic je sad profesor na Filozofskom a Gugi sam izgubio trag nakon sto je bio neki urednik u Dubrovackom vjesniku. Zanica je silno zivciralo sto je Gugo spreman za pola sata napisati koliko god dug tekst hoces, o kojoj god temi hoces, a sve autoritativno, apodikticki I pouzdavajuci se u svoj epski talent I recenice koje teku. Dovoljno mu je bilo da vidi naslov u jucerasnjim novinama, pa da on opauci. Gugo nije imao pojma ni o cemu, niti se puno informirao I o cemu, ili to vrijedi za barem jedan dobar dio tema o kojima je sasvim slobodno I neoptereceno pisao a da sam osobno znao da o tim sektorima nema blagog pojma. Mislim da je I kod Guge I kod Aralice I kod Vrdoljaka I kod Jergovica I kod Nemanje, tajna njihove elokventnosti u njihovoj neupitnoj ideoloskoj ostrascenosti, jednostranosti, dakle u povrsnosti I u sklonosti svadji. Sjetite se Drage Krpine, ljubitelja Jesenjina. A u hrvatskoj kulturi postoji I ona druga, ustogljena literatura, deklamatorsko kazaliste I artificijelni film u kojima su recenice ukrucene I nekako nezive. E, a ja sve vise cijenim taj manjak strasti, tu konstruktivnost, tu urednost i oprez. Sve mi se to vise svidja. Pa I Marinkoviceva se konstrukcija u Kiklopu I u Gloriji moze prokazati kao potpuno artificijelna. U odnosu na srpski crni val, Rane I Bure Baruta, nasi su filmovi perjanice Rondo, Tko pjeva zlo ne misli, H8, Bauerovi djecji filmovi a iz rata, pazi sad – komedija Kako je poceo rat na mom otoku. Iz zemlje u kojoj se rat vodio! Cak mi se cini da mi je i iz srpskog filma drazi makavejev, koji je sav umjetan i konceptualan, nego svi drugi spontani autori. Tocno je, Katunaricevu recenicu moras ponekad dvaput procitati da je skuzis, i to ne zbog dubine nego zbog toga sto je slozena nekako nakrivo. Vazniji je ipak sadrzaj. Usporedio je izravno Jergovica s Ljubomirom Micicem, zagrebackim Srbinom izmedju dva svjetska rata, promotorom toboznjeg barbarogenijstva, prirodnog talenta i iskonskih vrijednosti. Katunaric je svojedobno pisao i o tome je li Micicev barbarogenijski manifest velikosrpski koncept zaogrnut u knjizevno ruho, pa eto sad koske za svadju (moze se naci na stranicama Vjesnika). Sad, bit ce vaznije da se u toj svadji razjasni sadrzaj nego da recenice odzvanjaju. Necu dalje, ipak je ovo blog a i ja cekam sta ce dalje biti. Vazno je da je ova rasprava dobila pravo gradjanstva. (Vikkor Mallansohn 03.04.2006. 02:26)
• Naravno da je važniji sadržaj, ali Katunarićev stil doprijet će do 0,5% čitatelja, to htjedoh reći. Ne osporavam mu ni tezu ni intelekt. Bamby - anonimne komentare sam onemogućila upravo zbog kretenoidnih igara i lanaca sreće, ali to ti piše na mom blogu, a ne ovdje. (Zrine Milutine 03.04.2006. 03:34)
• Egzorcist čini mi se da je vrijeme za novu akciju. Dok se ti opijaš po Krku ovdje počeli neredi. Bamby jebiga stari, ali nekako si mi poznat - uskoro ćeš dobiti link. (nabijemtenakuku 03.04.2006. 07:46)
• pa, @zrine, ostale književnost vjerojatno ni ne zanima. ako je ovdje riječ o književnosti, hm... (g.r. 03.04.2006. 09:37)
• @Vikkore, ne bih zaista dušo ali ti izazivaš pa izazivaš: kažeš:"...I kod Nemanje, tajna njihove elokventnosti u njihovoj neupitnoj ideoloskoj ostrascenosti, jednostranosti, dakle u povrsnosti I u sklonosti svadji:" Slušaj, Vikkore, ti si kao ona kretenska žgadija koja se po kvartovima tuče jedino kad je nesretni namjernik sam i na podu: svako malo plaćeš da te je strah prepirke, dakle fajta jedan na jedan, a onda ovako podjebavaš! Gle, majmujne, ako ti nitko nije do sada kazao ja ću ti objasniti: Dečki i cure u ovoj raspravi mogu biti prznice, mogu biti manje ili više pismeni, mogu biti učeni, neuki, mladi, stari, lijepi ili ružni, bilo kakvi, ali jedno nisu: nisu bolestni! A ti stari jesi! Ti nisi svoj. I zato te sene smije vrijeđati, unatoč činjenici da ti to drugima činiš. Nema veze stari, samo ti daj - užasavam se od pomisli kako je zapravo biti ti! No, ipak te molim jednu uslugu: nemoj se baviti, rekla bi Zrinak, izradom mog psihološkog profila ili razlozima zbog kojih ja radim ovo ili ono. Jer, budeš li pretjerao u svojoj ludosti, ja ću se ozbiljno pozabaviti tvojim deluzijama, a onda ćeš gorko plakati! @Mali, još jednom sve najbolje! Zrinka ima u jednom pravo: Jergović i opet piči brzinom konvoja, brzinom najsporijeg, i tako je u silnoj prednosti pred Katunarićem. No, i bez toga, sve je na njegovoj strani: ta, zar mislite da će Imperija tolerirati ispade poput opske 'Zageb nije Sarajevo', kad se plahte tekstova i deseci stranica troše na slike plavih vlakova, bodljikave Grlićeve glave, jugo-turneje Ante Tomića ili Brege, svejedno, itd.itd.; drugim riječima, kad je sve u tome da se postane Sarajevom, tim središtem Jugovine u malom! (Nemanja 03.04.2006. 09:47)
• Nabijemtenakurac, ovaj put zaista griješiš dušu, a i u prepoznavanju! Stari, ipak ti mene ne znaš i malo cijeniš: jebeš Bambyja! Uostalom, Bambolina, daj otvori jebeni blog pa da moj brat od tetke Kapetan Leši mirno spava! (No, ovo me sad jako veseli: sad si zaista počeo pripisivati sve i svašta Dragome blogu, i neumorno radiš na pretvaranju tog praznog mjesta u mitsko!) (Nemanja 03.04.2006. 09:50)
• Inkubator: Kako ti već nije palo na pamet da je i Vikkor jedna od mojih hipostaza? Oh, znam, znam zašto! Jer, onda te samo korak dijeli od užasne naslute da si i ti tek aluzija na Velikog Nemanju, odbljesak njegova vrtoglava lica u podzemnoj rijeci na kojoj se napajaš!Itd.itd. (Nemanja 03.04.2006. 10:03)
• @ Nemanja: Nevjerojatno, kad sam rekao Nemanja bio mi je na umu Kusturica, kojeg sam spomenuo ono kad sam se sjetio i Zizeka... Tebe sam bio sasvim zaboravio otkad su krenuli multipseudonimi. Inace, vidio sam kod Zrinke da je netko uzeo ime Vikkor Malansohn, s jednim l. Mislim da to nije OK, al ak se kome svidja, neka mu. Ionako mi je vazno da napisem sta mislim, a ak se cesce bude ponavljalo to s nickom budem ja vec nasao drugi. Sad ti Nemanja imas svoju projekciju kojim ce putem rasprava ici. Ja sam oprezniji, cekam... (Vikkor Mallansohn 03.04.2006. 10:05)
• @Vikkore, dušo, ako je tako, onda je sve u redu. Kao što vidiš, ja se jako trudim - otkako smo paktirali - držati se dogovora: pogledaj samo ovaj bratski zagrljaj Inkubatora i mene, pa će ti biti jasno da ovdje vlada veća harmonija i ljubaf nego na ilustracijama Jehovinih svjedoka! U svakom slučaju, Vikkore, zaista nema nikakvog razloga za svađu: čitam tvoje tekstove, gdjegdje me zaista ugodno iznenade (prisjećanje na Bauera, Marinkovića, npr.) i mislim da bi s tobom čak bilo ugodno razgovarati, kad bi ti odustao od svoga opreza: evo, ja se javno obvezujem na strpljivost, mirnoću i takt u razgovoru s tobom, pa, prijatelju, pokušajmo! A sad, idem, danas imam za obavati sjajan posao: idem do poglavarstva aktivirati građevinsku dozvolu, tj. prijaviti početak gradnje svoje kuće! Budući da prosječan čovjek takve stvari obavlja jednom u životu, moram priznati da sam nekako ponosan na sebe: osjećam se kao da sam na prvomajsko jutro 1953. obukao bijelu košulju i stigao pred Dom kulture! (Alija Sirotanović 03.04.2006. 10:22)
• He, he, Nešo brate evo ja se kao pravi udarnik javljam da budem na mješalici dok se udaraju temelji. (nervozni poštar 03.04.2006. 10:45)
• Evo, me, prijatljeju doma i hvala od srca: kad je sagradimo moći ćemo snimiti nastavak 'Leši se vraća kući". Inače, hvala: prvi si dao ruku, kao pravi drug i komunista! Blagodaram! (Niko Namić 03.04.2006. 14:04)
• @Zrile, što tebe smeta kod Jergovića? Pustimo na čas polemiku Jergović - Katunarić, sve njene motive i razloga, kao i Lajbeka kao neposredan njen povod. Mene zanima zašto je tebi Jergović iritantan an sich, a očito je da ti nikako nije po volji. Ajde, molim te, daj si malo truda, pa pokušaj učiniti ono što je Katunarić propustio: da čujemo dakle zašto je Jergovića trebalo opaliti i žešće no što je to učinjeno!? (A tko drugi? 03.04.2006. 22:36)
• rugala se sova sjenici - joj, sjeno, kolka ti je glava (spada 04.04.2006. 00:12)
• ZAŠTO BI JERGOVIĆA TREBALO OPALITI ŽEŠĆE? 1) Kulturološki: uvodi tešku seljačku briju, tzv. magični balkanski realizam, u relativno urbane prostore koji su i njegovom zaslugom, eto, sve manje urbani. Rečenica mu doduše ''fino teče'', kao što je tekla mom ujaku prije 300 godina kada je pričao uz vatru na obronku Medvednice. 2) Literarno: ''Skida'' kronike, kao i Varalica, a to ne spomene; priča teče kao uz ognjište bez one jebene ljubičaste narativne niti koja bi držala literarno na okupu tekst; diskurs je bolno staroepski, a ne novoepski, nema vibracije asfalta pa da ga jebeš - samo vibracije njegova terenca (usporediti Rio bar Ivane Sajko pa vidjeti na što mislim - Sajko je, Zrile, da ostanemo kod curka, bolja i od Ferića i od svih frajera na 'ić' iako nije bolja od dva frajera bez 'ić'... kad smo već kod curki, Zrile, htio sam ti onomad reći kad si zatvorila blog za anonimne zbog onih kretenskih lanaca sreće itd., htio sam ti reći ako nastaviš novinarsku briju da ćeš završiti kao Rujana Jeger, koja, slično kao i njezina mama Slavenka Drakulić, brije to što brije, ali nema umjetnosti: usporedi njezinu Darkroom i Rio bar pa ćeš vidjeti... upropastila je cosmo quasy esejistička atmosfera 'sveznadarske' kolumne itd.); zatim, Jergović je definitivno dosadan, što je prema Henry Jamesu neoprostivo... možeš ti epski pisati pa napisati kao Robert Musil 2000 jebeno užarenih stranica, recimo psihološkog romana kao što je to Čovjek bez svojstava, i sve štima... 3) Pitanje recepcije - Škvadro, zaboravili ste problem recepcije u kulturi koja nema kulturu čitanja i gdje je povrh toga 50% stanovništva nepismeno dok je samo 3% informatički pismenih. Jergovićeva strategija pisanja/zarađivanja love osnovana je upravo na lukavom iskorištvanju invalidne percepcije i recepcije itd. Politički: Jergović je i kulturološko i politički jedan interesantan zaostatak, bolje reći sve suvremeniji koncentrat balkanskog supstrata, a koji se ogleda u onome što jo š držić označio kao ''akomodavanje s vremenom''. To je cijela priča u sažetom stilu kad brusimo pilu, a ove natuknice tek su polazište za jednu epsku razradu koja bi pokazala i dokazala sjaj i bijedu naše recepcije i sjaj i bijedu naše sve više i više novinarske književnosti. Njezin osnovni sastojak zove se ili: epska površnost ili: telegrafska površnost. Kako, kao Katunarić ne bi možda bio optužen za nevjerojatnu neproničnost, evo kratke dijagnostičke rezolucije: nema, buraz, nema, Zrile, nema ovdje umjetnosti, sve bre, moj Zrine Milutine, neka čudna poluartistička papazajanija. Zrinka, želiš li biti dio te škvadre? Ako ne, pročitaj Rio bar Ivane S. (da ne spominjem ona dva frajera jedinih umjetnika u pisaca u Hrvata) pa razmisli i odluči. I zapitaj se onako usput, nehajnim zaokretom tvoje prelijepe kose, zapitaj se je li IKADA Ivana pisala novinarske laganini-bljuzge? Eto, toliko od mene. Pokuša sam, kaže mi frend 'nemoguću misiju', pokušao sam spasiti barem jedan jedini jebeni talent, tebe, Zrinka, ali, kaže mi opet frend, 'uzaludan posao, buraz, jer ako žena od 35 godina već nije shvatila - a nakon Andy Warhola i Schopenhauera - da se treba maknut od novinarstva ukoliko se želi posvetiti umjetničkom pisanju, onda za nju nema ionako spasa. I sad, na kraju, pazi Zrile, njegove prognoze! On kaže ovako, parafraziram: ''Zrinka brije ovaj svoj blog misleći da je to art i, buraz, ajmo se okladit po kaj hoćeš, da će Zrinka od tog bloga napravit knjigu i onda će mislit kak je to stvarno art.' Slažem se s frendom i dodajem: danas, nakon bjesomučnog razvoja literature, tople priče o toplim krafnama - bez obzira na 'daleke' destinacije - neće biti TO, Zrine Milutine. Tvoj blog je izvrstan, priznajem, fantastičan, ima dinamiku, brije odjenom po nekoliko divnih narativnih linija, a koje se isprepliću, sve je jako cool, ali, na kraju, to su ti zapravo samo dojmljive i korisne literarne vježbe. Zašto: zato je toplu partikularnost ne iznose na univerzalno svjetlo jebeno univerzalne tratinčice s dubljim slojevima onog bitnog tratinčice; zbog toga jer nemaju centralnu kocepcijsku točku osim 'zgodne' početne ideje: ajmo, što bolje i što iskrenije i što istinitije pokazati u svim modusima jedan život, moj suvremeni život, i to će biti TO. Neće, Zrile, da ga jebeš. Toliko. Javit ću se opet za dva mjeseca, jer sad moram izbrusiti nekoliko dirty letters (dobra ti je rubrika na blogu - i zato sam te djelomice pokušao ''spasiti''!) za moju dragu koja također voli lijepu ljubav Jamesa i Nore na relaciji (Trst-Dublin) i koja ih još nije vidjela u hrv. prijevodu. Nego, jesi li znala da u prvom i drugom izdanju Richarda Ellmana nema tih 'dirty' letters? Naime, obitelj nije dala isprva pa se je tim činom svrstala u Jergovićev balkanski supstrat površnog pisanja bez umjetničkih vrijednosti. Laku noć, Zrile. Javim ti se malom dopisnicom ili razglednicom za dva mjeseca, kako rekoh, jer, sad, ovaj čas navaljujem na dirty letters - bit će to, koliko brijem najživotniji prijevod Jamesovih pisama Nori, gdje (Bamby iz svetišta Gospe o 04.04.2006. 00:58)
• Iskreno, do članka o Houellebecqu me kod Jergovića nije smetalo ništa posebno. Doduše, već je i prije pokazivao određene simptome toga da od svojih osobnih 'pet peeves' putem raznih komentatorsko-kolumnističkih uradaka radi aksiome, ali bože moj, ništa osobito iritantno. S Houellebecqom se pokazao zbilja u ružnom svjetlu, tj. tu je kod njega došla do izražaja svojevrsna zloupotreba statusa najpopularnijeg pisca u Hrvatskoj. Ne da mi se detaljnije razrađivati. (Zrine Milutine 04.04.2006. 01:03)
• Jebi ga, Zrile, i sad reci da nije nekaj opako telepatski!! Ja pošaljem, ti pošalješ. Kao što vidiš prekinulo mi pisamce tebi, zbog količine valjda. Dakle, prethodno pisamce tebi završio sam otprilike ovako: ''Zrinka, dušo, nije samo u pitanju razlog 'dirty' letters, ima još jedna stvar: počinjem se zaljubljivati u Tebe (između ostalog i zbog tvoje rubrike gdje su dirty letters - Jamesa Nori, a i zbog one rečenice u kojoj stoji da 35-godišnja djevojka ne može više u one trapke od 20 itd.), a to nije dobro. Nije dobro, jer bi nam se moglo desiti nevrijeme. Možda je bolje da preskočimo ovu karmu. Ne, Zrile, ne bojim se ja neuzvraćene Tvoje ljubavi, ja se bojim Tvoje uzvraćene ljubavi. Zato, kako rekoh, javim ti se za dva mjeseca dopisnicom ili razglednicom... Do tada, Tvoj Bamby (zvan Kukavica). (Bamby iz svetišta Gospe o 04.04.2006. 01:12)
• Bambi, ti si seronja. (cigo 04.04.2006. 09:01)
• PITANJE? Bamby spominje dvojicu muskaraca cije prezime ne zavrsava na "ic", a koji su jedini umjetnici u pisaca u Hrvata. Pitam se na koga misli. Ako misli na Valenta i Jarka, onda mogu reci samo: E, Jebiga! (QWERTZU i OPŠ 04.04.2006. 11:34)
• @BAMBY: Odgovori mi molim te koliko je 2+2, ali da u odgovoru ne spominješ nužnost Zrinkina otklona od novinarskog angažmana; koji ti je, jel' ti to neka opsesija k'o Beckhamu slaganje parnog broja limenki u hladnjak? Uostalom, kako da te doživimo ozbiljno kad pišeš gluposti poput slijedeće rečenice:"...ali, kaže mi opet frend, 'uzaludan posao, buraz, jer ako žena od 35 godina već nije shvatila - a nakon Andy Warhola i Schopenhauera - da se treba maknut od novinarstva ukoliko se želi posvetiti umjetničkom pisanju, onda za nju nema ionako spasa." Nakon Warhola i Schopenhauera, u istoj rečenici! Znaš, Bamby, ima nas koji znamo o čemu se tu radi kad je već riječ o vlasniku mačaka imena Athma i starom prdonji Dejanu Warholu-Kršiću zvanom 'kopija vjernija od originala - živio Pierre Menard!' (Recimo, ja sam sasvim siguran da ti pojma nemaš i da u tri života ne možeš shvatiti kakva je veza Warhola i P.Menarda, ako uopće znaš to je gospodin Menard!). Ovaj svijet nije nastao jučer i, kao što sam već objasnio, nikako ne bi tebalo na blogovima lupetati ono zbog čega se pada na već na prijemnim ispitima fakulteta društenih znanosti. Skuliraj malo stari i sve će biti O.K.! Konačno, uz ove tvoje razloge raskrunjenja Miljenka Jergovića, ovaj bi mogao kraljevati ostacima ostataka nekad pismenog kraljevstva koje kraljevstvu ne propisuje zakone pa brat bratu doživotno! Servus, (Neman Ja 04.04.2006. 11:57)
• @O.K. Zrile, dakle, mali Miljenko ima pet ih materinjeg jezika, ali zoveš roditelje u školu zbog vladanja! Drukčije kazano, tebi zapravo nije problematično ama baš ništa u vezi njegove književnosti, tj. statusa najpopularnijega pisca u Hrvatskoj. Meni je pak upravo to problematično: mislim da literatura Miljenka Jergovića nije velika književnost i da Jergovićev opus nipošto autora ne legitimira kao arbitra elegancije kulturnog i javnog života Hrvatske. Mislim da ga je takvim netko namjerno proizveo, jer, sasvim određen Jegrgović tom i takvom Paviću u sasvim određenom društvenom trenutku savršeno koristi i konvenira. Da je kojim slučajem na sceni spomenuti Musil, EPH ne bio znao što bi s tim gospodinom: ta, njegovo bi grandiozno djelo po sebi bilo osporavanje svega onoga što EPH u ovom društvu kani impostirati i za što Jergović tako zdušno pledira, ili, u slučaju Lajbeka, osporava. Ni 20 godina od prvih demokratskih izbora napadati liberalne intelektualce, to je već sasvim određen politički program! Samo, hadži-mufljuz to niti razumije niti uočava: da ironija bude potpuna, on osobno misli da svim svojim snagama nastoji upravo oko institucija građanskog, demokratskog društva! No, to je već trivijalan motiv: Jean-Baptiste Grenouille je bio savim obično čudovište: poznavao je sve mirise, osim vlastitoga! (Neman Ja 04.04.2006. 12:14)
• Zrinak spominje 'pet peeves'. Ne vjerujem da većina vas zna o čemu je riječ, pa evo, prenosim objašnjene te sintagme iz jednog ovdašnjeg rječnika. No, nije to jedini razlog za ovaj integralni poduži tekst: vjerujem da će vas primjeri posebno zabaviti. pet peeve n. Informal. Something about which one frequently complains; a particular personal vexation. The noun pet peeve has one meaning: Meaning #1: an opportunity for complaint that is seldom missed A pet peeve is a minor annoyance that can instill extreme frustration in an individual. Typically each person has several pet peeves that aggravate them more than the average person. Another person may not react as negatively or at all to the same circumstance. The term originated from the word "peeve". A "peeve," meaning something that is particularly irritating or annoying, is a relatively recent word. Its first printed usage was in 1911. The term is derived, however, from a 14th-century word -- "peevish," meaning ornery or ill-tempered. The modified term "pet peeve," a uniquely personal irritant, first appeared in print in 1919. Pet peeves are typically of common occurrences and a person may encounter their pet peeve up to several times a day. An example of this would be someone not using their turn signals while driving. Many people do not use their turn signals, and it does not bother some drivers that people do not. People that have a pet peeve of someone not using their turn signals would become very agitated and upset when they witness the practice. Many pet peeves associated with driving can result in road rage, where the person who has been peeved seeks some sort of retribution for the action. Often a pet peeve will seem illogical to others. For example a supervisor may have a pet peeve about people leaving the lid on the copier up and get very upset. That same supervisor may witness employees coming into work late, and not react as they did with the copier. To give a better picture of what a pet peeve is, below is a listing of some pet peeves. This is an incomplete list, which may never be able to satisfy certain standards for completeness. Revisions and additions are welcome. Driving • Not using a turn signal when making a turn. • Signalling a turn too far ahead of time, then bypassing three or four possible turns. • Not using a turn signal when changing lanes. • Driving in the left hand lane slower than the traffic moving in the right hand lane. (The opposite in England, Australia, India, etc.) • Lingering unnecessarily in the (right) exit lane on the highway, not yielding to incoming vehicles. • Not coming to a complete stop at stop signs. • Drivers who make illegal turns at intersections. • Driving in a middle turn lane of a five lane road. • Following too close. • Not driving with headlights on at dusk, at night, or in the rain. • Waiting at a stop light with too much space between them and the car in front of them, or the stop line. • When there are two or more turn lanes, all of the cars stacking in just one of the lanes. • When there are two or more straight through lanes, all of the cars stacking in just one of the lanes. • People leaving their turn signal on too long. • Retreads. • U-turns. • Drivers who don't know how to properly use high beam headlights. • Drivers who speed from behind even if you've exceeded legal speed limit. • Drivers who talk on cell phones, especially when there is legislation forbidding it (New York, Germany, Russia, Japan, UK...) • Drivers who cut in a long line at the last minute for their exit when most drivers wait patiently their turn. • Drivers who throw trash out the window of their vehicle. • Drivers oblivious of speed zones for schools and construction zones. • Drivers that don't stop behind a school bus when it is picking up or dropping off children and the flashing lights are on the bus. • Drivers that want to share the fact that they have a loud radio in their vehicle. • Drivers that double park in a crowded parking lot. • Drivers that use handicapped parking when they shouldn't. • Motorcycle drivers that zoom past you like you were standing still. • Motorcycle drivers that cut between vehicles in high traffic (between lanes). • Drivers who do not understand how two lanes become one. It goes left, right, left, right. If you are in the existing lane, you do not have the right of way, and you are not being nice by letting several people in in front of you. People not from New York do not seem to understand this rule. Smoking • People throwing cigarette butts on the ground. • People throwing cigarette butts out of car windows. • People smoking around the entrance of a no smoking building so non-smokers have to walk through the smoke. • Smoker breath. • Smoke odor on clothes. • Smoke odor in bars/nightclubs/restaurants. • Cigarettes on the ground next to ashtrays. • People who smoke when they have small children. • Peo (Neman Ja 04.04.2006. 12:27)
• • People who smoke while they are pregnant. • People who smoke while pumping gasoline. • People who smoke while driving. • People who smoke in the car with all of the windows wound up, particularly when there are young children in the car. • Increased health insurance rates for non-smokers. • People who object to smoking bans because they think their rights are violated. • People that smoke outside and get ashes all over the clothes of those around them. Significant other (man) • Leaving the toilet seat up after using the bathroom. • Stinking up the bathroom after a bowel movement and not using the air freshener. • Having a five o'clock shadow/beard/mustache. • Leaving hair messy and uncombed. • Wearing their clothes 2-3 sizes too big and hanging off their body. • Nostril hairs that need to be clipped. • Grabbing or checking themselves. Significant other (woman) • Leaving cosmetics all over the bathroom sink. • Spending excessive time trying on various outfits in an attempt to achieve fashion perfection. • Hair on the toilet and in the shower. • Hugging with too much make-up, which leaves some make-up on the other person's clothing. • Kissing with lipstick, which leaves lipstick marks on the recipient's face. • Lipstick stain on a glass. • Not eating at a restaurant when you're really hungry. Workplace • People who gossip more than work. • People who schedule meetings first thing in the morning. • People who use the Internet as opposed to working. • People who use the work phone more than their home phones for social calls. • People who come in late and leave early. • People who say meaningless things in an attempt to make themselves look observant or intelligent. • People who talk loudly in libraries. • People who bring their screaming babies to libraries. Television • Breaking into a television program to give a thunderstorm warning. • Wasting five seconds at the beginning of the break to tell you that the program is being interrupted for a weather advisory. • Wasting five seconds at the end of the break to tell you that you will now be returned to the original programming. • After each commercial break, announcing a content warning before a program resumes. • Dubbing or deleting content of a TV movie to make it more "family friendly". • Frequent Emergency Broadcast System tests • Distractive promos taking up the bottom of the screen. • Rating icons after every commercial break. • When the television channels interrupt a commercial break to tell you they will we return to their program after a few short messages. • Commercials that don't make any sense. Customer service • Cashier that does not know how to use the register. • Cashier that does not know that the $2 bill is legal. • Cashier who doesn't greet the customer at the beggining of the transaction. • People who do not understand the concepts of "dozen", "half-dozen" or "bakers dozen". • Customer service representatives who fail to carefully read your question and e-mail you the answer to a different question • Customer service representatives who call you daily to ask the same questions as if they are telemarketers. • Customer service representatives with accents that you can't understand, and who are impatient with you trying to understand their broken English. • Customer service automated call routing system that asks for your account information, passwords, mother's maiden name, etc...only to be asked for that information again when you reach a live person. • Cashiers who don't know what Gold Dollars are and will not accept them. Telemarketing • Calling during dinner. • Recorded messages. • Surveys. • Sales pitches for things you don't need. (Vinyl siding when you live in an apartment) • Calls that are a recorded message telling you to "Please hold for an important message." • Telling a 13 year old that they've been preapproved for a credit card. • A Call telling you to call them at this number. • Marketers that don't take no for an answer. Neighbors • Mowing their lawn too early. • Mowing their lawn too late. • Not mowing their lawn often enough. • Mowing their lawn too short. • Letting their dog bark outside. • Letting their dog run loose. • Letting their dog defecate/urinate in your yard. • Leaving their junk outside. • Parking vehicles on the grass. • Parking in front of your house when their house has no car in front. • Not parking in their garage because they have too much stuff stored in the garage. • Storing a motor home at their house. • Storing a boat at their house. • Parking anything that blocks the sidewalk. • Not maintaining their house or property. • Cutting down trees and limbs that previously blocked the view of their poorly maintained property or that of another neighbor's. • Draining their pool so chlorine gets on your property. • Playing music too loud. • Being too loud when (Neman Ja 04.04.2006. 12:28)
• • Being too loud when they come home late at night. • Having too many parties. • Revving the engine of their Harley-Davidson. • Revving the engine of their Hot Rod. • Not respecting property lines. • Leaving holiday decorations out too long. • Putting holiday decorations out too early. • Not using curtains or blinds. • Staring at you when you are outside. • Staring at you when you are inside. • Being in a rock band that practices loudly at all hours. • Telling you what you should do on your property. Mobile phones (cell phones) • People who talk too loudly on the phone. • People who talk about things that should be kept private when other people are around. • People who use a hands-free headset in public, which makes it look as if they are talking to themselves, or to you. • People who consistently have to be using it, either by text messaging or talking. • People who change their cellphone ring in public, especially as they pass time on the train or bus with TOTAL disregard for everyone around them. • People who refuse to get a cellphone on principle, and then give out the cellphone number of the people they will be with instead. • People who play games on their phone in public with the volume on Grammar and Punctuation • People who use "whom" as a fancy form of "who" without regard to the fact that it's an object and not a subject. • Similarly, people who say, "between you and I," instead of "between you and me", in an attempt to sound smart. • People who leave a space between the end of their sentence and one or more exclamation marks !!! • People who say "is you" as opposed to "are you" when asking a question. • People who ask a question, but have actually made a statement ie. "Everything's in the bag?" • People who cannot pronounce a word properly, but continue to use the word. • People who type and don't use any commas or periods so their paragraph ends up being a big run-on sentence. • People who say "I did good," instead of "I did well." • People who use commas excessively and incorrectly. • People who say "atomic" when they mean "nuclear", e.g., "atom bomb", "atomic energy", and so on. • People who type the word "you" like "u", "are", like "r", "to" like "2", "before" as "b4", "great" as "gr8" and so on. • People who spell words incorrectly, such as "receive" as "recieve" or "weird" as "wierd." • People who, on the computer, release the shift key before they finish holding a key. e.g. Guess what!!!!!!1 • People who use apostrophes incorrectly. i.e., "apple's" instead of "apples", "it's" instead of "its" and vice versa. • People who, having heard a big word during a conversation, casually and incorrectly use the word in a conversation shortly after. • People who use adjectives where they should use adverbs (and vice versa): "He walks slow," "I feel badly." • People who mix up "i.e." and "e.g.": "a dog, i.e. Rover." • People who use "myself" and "yourself" inappropriately: "Fine, how 'bout yourself?" • The phrase "Pet Peeve" to begin with. Computers • Getting chain letters • Smears on the monitor • People who "broke," "lost," or can't "download" the Internet. • Users who think they're being tech savvy by always pressing CTRL + ALT + DEL when they get in trouble because they saw someone else doing it. • People who don't know how to type and "poke" the keys. • Internet slang • Forum users that make frequent typos and won't take the time to paste it into a word processor and do a spell check. Relationships • People who always complain about being cold. • People who are picky about food. • People who walk slow. • People who cannot decide on what to eat. • People who refer to themselves in the third person. • People who penny pinch to the extreme. • People who whine after losing $20 or less at a casino. • People who try too hard to be different. • People who try too hard to be friendly. (Neman Ja 04.04.2006. 12:29)
• Meta-pet peeve: Ljudi koji ostavljaju duuuuge komentare. (Svi mi zajedno 04.04.2006. 12:55)
• @Bamby: Priča 'Krafne', recimo, nije nikakva literarna vježba, nego je briljantna kratka priča. Ne znam zašto ti to ne vidiš, je li to zbog konteksta u kojemu se ta priča pojavljuje - blog; pih, pa to nije poprište Književnosti s velikim K! - ili zato (a ja mislim da je to razlog) što ti ne znaš što je to literatura a što ne, no, u svakom slučaju ta tvoja teza o blogu kao egzercirplacu i predvorju nekakve velike literature nema nikakve veze s onime što Zrinka u potrazi za pričom objavljuje. Konačno, kakva je to nedotupava i nedoučena pomisao da bi kratka priča bila tek pretpriprema za roman, kao uzoritu i remek-literarnu formu (zašto remek-formu: remek je dokaz da je kalfa postao majstorom, naime)!? Dakle, Bamby, da je kojim slučajem u onoj divnoj dječjoj priči riječ o tebi, djeca bi na pol priče tražila roditelje da vuk ili lovac, tko god već, samo da Bambyja ubiju! Hoću kazati: ne ljutiš ti mene jer zvocaš Zrinki (ta, ona bi se i sama obranila da tvoje budalaštine drži iole suvislim prigovorom onome što radi), nego me iritira ta tvoja a)neobrazovanost i b)nedotupavost! Kant je rekao da je čitanje bez razmišljanja beskorisno, a razmišljanje bez čitanja opasno. U tvom slučaju katastrofa je savršena: ti niti čitaš, niti misliš, a i ono što čitaš ne razumiješ, pa je ono o čemu razmišljaš naprosto nesporazum. Zašto ne izađeš rađe van pa voziš bicikl? Evo, došlo je proljeće, pa stari nabavi nekakvu loptu i udri! Ovako lupetaš o Joyceu (naravno, on je za tebe James, vi ste si na pas mater, ta, ti naprosto pucaš od kuženja onoga s čime će kritičari slijedeća 4 stoljeća imati posla), Musilu, majci i kćeri Drakulić i Držiću, regbi svemu i svačemu što ti pada na pamet, pritom ni u jednome trenutku ne misleći da to što ti pada na pamet još uvijek nije dokaz da o bilo čemu pod kapom nebeskom misliš! Zapravo, jedva čekam ljeto pa da se svi skupimo na plaži i konačno to za sva vremena obavimo: ovako, priča o književnosti samo je loša izlika da seosko pripetavanje čiji je veći! I kud je baš nas zapalo da nas jebe Malik Pimpilinić!? (Stribor 04.04.2006. 13:46)
• Ja bih vas lijepo molila da čovjeku prestanete spamat blog nezvanim komentarima o meni jer mi je totalno neugodno. Omogućit ću vam ponovo anonimne komentare na svom blogu ak vam je toliko do toga, iako zapravo ne shvaćam zakaj si ne otvorite svoje blogove. (Zrine Milutine 04.04.2006. 18:04)

petak, 31.03.2006.
ISTRAZIVACI BEZ GRANICA U EPIZODI: Stanje bazaltne kore podno vulkana Miljenko Stromboli Jergovic i srodnih magmatskih tvorevina
Da rezimiram. jergoviceva glavna privlacna snaga odnosno ideoloska prednost ipak, smatra vecina, nije u takozvanom integralnom jugoslavenstvu, mada se cuje glas koji misli suprotno, nego u njegovoj moci da najbolje artikulira novouspostavljene kriterije mase te u fancy pakiranju mitoloski i motivski multipotentne bosne. on i njegovi lieblinzi tomic, pavicic i mozda feric, pozivanjem na carvera, jer se zbog vlastitih ogranicenja nisu mogli pozivati na borgesa, istovremeno su nasli i uporiste i opravdanje za trivijalizaciju knjizevnosti pa tu svoju knjizevnu banalnost nametnuli kao normu. kao i direktori putujuceg cirkusa faka radakovic, lokotar i rizvanovic, zaklinjali su se u knjizevno trziste, uglavnom se i pozaposljavali u medijskim odnosno izdavackim korporacijama, odnosno nasli u njima dobre tezge, a neprijateljsko preuzimanje knjizevnog marketa, kao sto im se svojevremeno dogodilo s vedranom rudan ili nedavno s houellebecqom, pokusavali su rijesiti po kratkom postupku. zato, lebe, pazi, cini se da si ugazio u mocvaru s kajmanima, nekako mi previse dizes glavu. bez namjere da ponovno otvaram jednu od najdosadnijih knjizevnih rasprava posljednjih godina, onu o faku, samo upozoravam na linije proizvoda koje nam njegove prve violine danas nude. radakovic, pise katkad za jutarnji i uredjuje knjige za vebeze. jergovic je kao i pavicic u eph, s tim da jos u vebezeu prvi uredjuje biblioteku i zirira natjecaj, a drugi izdaje knjige. kao i feric i tomic, svi listom objavljuju u biblioteci premijera. no to su sve notorne stvari. cini se da je projekt uspjesno okoncan, to jest da su zauzete glavne strateske tocke, prije sljedece kampanje, ciji ce krajnji cilj mozda biti akademija, knjizevnicki pentagon na strossmayerovu trgu, ili neke druge izdasne busotine. drugim rijecima ne zanima me samo sto je bilo i sto je sad, nego i sto ce biti u novim nastavcima domacih zvjezdanih staza. zaboravio sam ekipi pridodati doktoricu spock pogacnik kojoj ce se vjerojatno jednog dana isto kao i njima desiti ono sto se nije desilo vesni parun. takodjer je u prici o spomenutoj knjizevnoj zajednici zanimljivo sto ce biti s onima koji u drugom esalonu ulaze u igru. primijetio sam da rujana jeger pise za graziu, ali je medijski potpuno neisfurana, ne izlazi joj fotka uz tekst kao pavicicu ili jergovicu, ne dobija duplerice kao povremeno borivoj radakovic, nema zapovjednu moc kao recimo rizvanovic. netko je od diskutanata spomenuo zrine, i njenu mogucu sudbinu, koja bi se mogla opisati kao ekliptika vanjskog planeta sustava, koji ce je dakle usisati, upoznati s glavnim igracima i onda smjestiti u deveti krug, na obod, pa ce kruziti malena kao pluton i bit ce joj hladno. jedina vatrica gorjet ce na blogu, jer u cosmu, prema necijem svjedocenju, ne znam jer nisam citao, samo prenosim, smanjila je intenzitet koji ima na zrinskom pismu. to mozda vrijedi i za leba, zato me bas zanima njegova zbirka prica koja medjutim nikako da izadje. mada mi nesto vonja da ce mu se desiti isto sto i gordanu nuhanovicu, iako je desetorostruko bolji pisac od potonjeg. objavit ce knjigu dvije, dobit neku kolumnu i potom izdisati u zapecku, kao nuhanovic kojem se zbog njegovih satrokritika na pola ure kulture smije svako koga znam a do cijeg misljenja uopce drzim. u cijelu pricu kao sto ste primijetili uopce ne ukljucujem besprizorne likove poput zorana lazica koji falanapitanju tezgari gdje stigne, ali je zbog vlastitih ogranicenja osudjen na vjecito prebivanje u drugoj zupanijskoj ligi. znam, pucaju me pesimisticne slike, ali danas se tako nekako osjecam. nadam se da ce me rasplet dogadjaja demantirati. jaku frontu otpora vidim jedino u nekim nezavisnim a relativno doradjenim i sofisticiranim projektima poput casopisa libra libera i u pojedinim likovima koji se pojavljuju u zarezu odnosno na pojedinim blogovima. jedino ne znam koliko ce snage imati da se probiju jer je cijela scena zatrpana lavom iz tih nekoliko vulkana kao sto su miljenko stromboli jergovic, etna cimot ili jurica popocatepetl.
- 00:07 - Komentari (16) - Isprintaj - #
• Sve ove stvari izgledaju jednostavne i ne trebaju nikakva objašnjenja da bi bile razumljive. Nešto zamršeniji je san jedne mlade žene. (Zizi Freud 31.03.2006. 07:49)
• o čemu pričaš? pa malo se bolje uputi, priije nego što počneš pisati! npr. promaklo ti je da je upravo lokotar objavio rudanicu, on joj je bio izdavač, a ti ga spominješ u oprečnom kontekstu! neobično. (kobac 31.03.2006. 09:22)
• ipak, ono što je dobro u tvom terorizmu- prvi si sustavno počeo govoriti o onome o čemu ljudi već duže vrijeme mrmljaju, te tu i tamo netko spomene na blogu. ja očekujem smjenu generacija, ove ljude od 30-ak godina čije priče povremeno čitam u časopisima i elektronskim izdanjima. inače, lazić možda tezgari ( a jebi ga, kad završiš faks vidjet ćeš da se često mora tezgarit), ali ima jako dobrih kratkih priča, uzmi pa pročitaj npr. miss krampus i ljeto u gradu. (kobac 31.03.2006. 09:31)
• Dosta me se spominje u ovom tekstu, i to u pozitivnom kontekstu, na čemu zahvaljujem. Nuhanovića izuzetno cijenim. Prva priča iz Lige za opstanak (na žalost, zaboravio sam naslov) je najbolja hrvatska priča koju sam pročitao. Dakle, ne smatram se boljim piscem od njega, naprotiv. Što se kajmana tiče, upravo od njih sam dobio izuzetno dobre kritike. Istinabog, ne znam jesu li one iskrene ili kurtoazne, ali u svakom slučaju gode. Što se zbirke tiče, ovakva je situacija: Puno je ljepše sanjati da pojebeš Angelinu Jolie, nego je stvarno pojebati. Mene u tom biznisu ne privlači nekakva slava ili mogućnost da s Jergovićem popijem kafu (iako bih to strašno volio), nego novci. A novaca tu nema. Zato mi se nigdje ni ne žuri sa zbirkom. A kolumne sam dobio, valjda zahvaljujući istom onom od iznad. Tako bi mi se možda već i dogodilo ono što se Nuhanoviću dogodilo, s tom razlikom da je on izdao dvije zbirke. Ja ne tajim da sam drolja. Meni se jebe za književnost. Ako je to što ja pišem književnost, tim gore po književnost. Pisci su frustrirani gadovi niskog samopouzdanja. Nisam naletio ni na jedan primjer velikog pisca koji je bio velik kao čovjek. Molim vas da me razuvjerite ako nije tako. Pisci umjesto da plaćaju psihoterapije obraćaju se naciji, koja plaća njih. I što je najgore, nakon toga pomisle da su neki relevantan kurac, da njihova riječ vrijedi više od riječi radnika. A mi mali ljudi svakoj njihovoj rečenici skloni smo dodavati simboliku. Rijetki su ljudi koji znaju govoriti. Ne pisati, nego govoriti. Nedavno sam to shvatio, gledajući interview s Rambo Amadeusom na OBN-u. Jednom kad čuješ Ramba, ne može više slušati interviewe. Ljudi koji sebe shvaćaju ozbiljno rade si medvjeđu uslugu. Oduzimaju sami sebi zabavu. (leb 31.03.2006. 10:10)
• Ja bi lepo prosila da se mene ne spominje kao nekoga tko ima bilo kakve ambicije sa svojim pisanijama u javnim medijima jer ja ondje samo lečim frustraciju što nikad nisam bila dovoljno mlada niti dovoljno zgodna da postanem sponzoruša pa sam se morala unovčit na jedini način na koji znam, umijem i na koji me hoćeju :-). Inače sve ostalo potpisujem. (Zrine Milutine 31.03.2006. 15:29)
• @Lebe: "Nisam naletio ni na jedan primjer velikog pisca koji je bio velik kao čovjek. Molim vas da me razuvjerite ako nije tako." Oprosti, ne zajebavam se, zaista me zanima misliš li kad ovo kažeš da nisi naletio ni na jednu moralnu vertikalu šećući, ili pak čitajući? Drugim rječima: odnosi li se to na naše suvremenike ili na pisce uopće? Velik je čovjek svakako bio Dostojevski; on je otjerao Nietzschea i onu blesaću Salome s praga kućnih vrata! Zatim Tolstoj: on je, svjedoći Harms, naročito volio djecu. Pa Gogolj: od straha i drhtanja nije mogao dočekati niti jednu premijeru svoga djela, nego je bježao za Italiju, što je sasvim ljudska osobina! A Nabokov? Samo velik čovjek može izdržati tu dvostruku torturu koju je on prošao: što misliš kako je to biti pedofil realno izložen provokacijama jedne nimfete! Toliko spominjani Borges: biti slijep, a biti književnik, to je ravno onoj Beethovenovoj gluhoj muzikalnosti. Zatim Krleža: cijeli život proživjeti u Zagrebu sa svim tim mutnim u nama - pravi podvig, zar ne!? A Hamvas!? Tu gotovo da i ne treba dokaza, osim možda one paljevine kuće i spisa u njoj. Onda Miljenko Jergović! Imati tako veliku glavu i tako velike misli u njoj, misliš li da je to lako i podnošljivo? Pa Jurica P.: živjeti u zemlji čiji narod genetski mrzi drveće, i još to nepobitno i znati, to mora biti pakao od egzistencije, ne misliš li? Ukratko, gotovo da i nema među književnicima malih ljudi, osim možda Ante Stamaća (Nisam Shakespeare niti Dante/ ja sam pjesnik Stamać Ante!, op.p.). Konačno, a tko je velik čovjek? Rambo? P.S. Sorry, sjetio sam se jednog istinski velikog čovjeka: Ezre Pounda, koji se u odijelu od zelene biljarske čoje iskrcao u Ducceovoj Italiji! Ecce homo! Ili Gabriele D'Anunzio, koji, tvrdi Maković, u ljubičastom fraku stiže u Rijeku! Zanimljivo, no u ljubičastom je fraku i Goethe projahao Švicarsku! E, moj stari, zamisli ti te scene! Pa onda Freud: taj je našijencu Viktoru Tausku, geniju koji je izuzetno dobro razumio mehanizam shizofrenije, nakon neobičnog manage a trois s rečenom blunom Salome, jednoga jutra naprasno otkazao termin analize; drugoga se dana Tausk ubio! Mogao bih ovako do sudnjega dana: svak na svoj način, sve su to veliki ljudi! Jasno, ima i sva sila suprotnih argumenata, ali, kako ti tvrdiš ono, ja moram tvrditi ovo. (Bigfoot 01.04.2006. 00:27)
• @KNJIŽEVNI TERORIST: MAAAALIIIII, ČEEESTIIIITAAAAM!!! Tvoj je rad zapazio gosn Katunarić, citirao je tvoj blog i domete ove rasprave o Jergoviću, veli da smo ga prkužili, ušli u sistem, razotkrili genezu njegove društvene moći, a posebno poentira tvoju opsaku o tome kako je stekao 'društveni i kulturni kapital'. Eto vidiš, isplatilo se! I kad je izgledalo kao samosvršni flame, i kad se nije nazirao neki viši smisao, ipak je naša mala nachtmusik povukla neke strašne društvene konzekvence: Jedan gospon Katunarić, u raspravi s drugim staragosponom klasikusom Jegovićem, od uvoda od kraja polemike citira ovdašnje teze! Na kraju im odajući i dužnu počast! Bravo, lima: uvijek sam ja govorio da, kad bih imao mlađega brata, baš bih izabrao jednoga poput tebe! Duga se djeca drogiraju, igraju nogomet, slušaju Daru Bubamaru, a moj Terorist izaziva tektonske poremećaje u samom epicentru društvene moći! Baš sam ponosan, naravno, u prvom redu na sebe, a onda jasno i na tebe i sve ostale :-)))))!!!! Uživaj u slavi i imaj veseo i berićetan - ma što to značilo - vikend. Puno te voli tvoj, (Kraljević Marko Antonije 01.04.2006. 10:56)
• Da jutro je, još sam pospan, pa nisam spomenuo najvažnije: Katunarić te/nas spominje u tekstu: 'Napao me je najmoćniji hrvatski pisac', u 'Jutarnjem listu', str. 70-71. I na kraju: Pogledajte što će se sada događati! Sad, kad IMPERIJA UZVRATI UDARAC. Kad EPH stane razvlačiti Katunarića kroz tektove Parnasovaca (etimologija: par nas: Ante, Jurica i ja). Obr'o je Boston (Celtics). Pogotovo jer je krenuo putem jugoslavenstva: za sada je stao na zvocanju o bosanštini i instaliranju Bosanaca via Miljnko Jegos u hrvatskom medijskokulturnom pogonu. Konačno, Katunarić protestira: Dosta je zuluma! E, a sad kad krene kolce pa kad braća opletu! Najeb'o je Katunarić, i to grdno! Taman su stigli s ekskurzije po bivšoj domaji koju su, vele, već zaboravili, još su dojmovi s radne akcije sveži k'o aprilsko jutro, krvna se slika popravila, i sače da mu se nataslače matere, sačedavidiš! (Zdrav k'o Tomac 01.04.2006. 11:09)
• O la la, sigurno će imperija uzvratiti udarac. Teroriste naš hoćeš li se uspjeti sakriti, mislim da ovaj put potjera neće biti zajebancija kao za Ptičarom. (ena.z 01.04.2006. 19:49)
• O blože dragi ti si meni i dalje jedina veza sa stvarnošću. Da nisi danas komentirao kod kolegice Z ne bih nikada čuo za Jutarnji list. Čuo sam da je to tabloid koji se može kupiti za male pare i ima puno slika u boji. (Tužni slikar 01.04.2006. 20:01)
• Da te čuje Nino Pavić kako 'Jutarnji' nazivaš tabloidom završio bi k'o Neven Ciganović: on se siroti sunačo na Jarunu, naišli Cigani, i odnijeli ga s ostalim plastičnim otpadom! Inače, vidim da si ti jedini sudionik ovih malih razgovora koji ama baš nikako nije zainteresiran ni za jednu temu o kojoj se povede riječ: tebe jedino jebe tko je to Dragi blog i pod kojima bi on nickovima mogao djelovati. Taj je fenomen prvi puta inače zamječen pri prikazivanju filmova jednom afričkom plemenu. Nakon što su odgledali film, urođenici su prepričavali svoje dojmove. Naravno, svi do jednoga apstrahirali su od priče, protagonista i svega onoga zbog čega je taj film snimljen, no, zato su nepogrešivo mogli nabrojati broj kokoši koje su protrčale kroz kadar, probleme neke krave da izađe iz njega, i sl.: uglavnom detalje koji su njih zanimali. Tako i ti: bacio sam oko na tvoje komentare, i, zapravo je nevjerojatno, no tebe zapravo ništa pod milim bogom ne zanima! Stvarno fantastično! Da sada opet ne skrenemo s teme, druže stari, ajde zajebi s tim perifernalijama, i uključi se konstruktivno u raspru! (Kuro Sava Galdovo 01.04.2006. 21:59)
• Nešo brate nerođeni vidim da ti smetaju moje kratke opaske i ništa ispod 5 redaka ne uzimaš u obzir. To je valjda urođena mana ljudi koji nemaju svoje blogove nego pišu po tuđim (nemoj me krivo shvatiti meni je to isto Supač, Lolčina, Kisss). Prednost jezika je da u jako malo riječi može prenijeti dosta informacija. Budući da si me povukao za k…., pardon jezik, odlučio sam napisati malo dulji komentar. Jako mi je drago da je blog postao mjestom kvalitetnih rasprava. Osnovna prednost bloga je u tom terorističkom pristupu; neograničena sloboda mišljenja (osnovni razlog zašto od početka drogiranja blogom redovito čitam ovaj blog čije ime je pogodilo samu srž stvari i podržavam njegovog autora). Netko pametan će reći to nije sloboda mišljenja nego poligon za liječenje frustracija bolesnih ljudi koje život nije mazio i sad su konačno pronašli svoj medij, no stvar je upravo suprotna – ovo je mjesto gdje te odmah razapnu i pljunu ako si zakurac i obratno. Blog (ne svi, op.) = slobodan i besplatan medij koji ruši granice građanske neposlušnosti. Fascinantna je činjenica da u doba velikih medijskih sloboda, i pristupa raznim sustavima znanja, u javnosti nikada nije bilo manje kritičkog mišljenja. Medijski prostor koji osigurava objavljivanje senzacionalnih i ekskluzivnih vijesti samo služi dodatnom perpetuiranju gluposti na svim razinama. Pojedinci koji oblikuju medijski prostor trebali bi biti svjesni moći kojom raspolažu i samim time snositi posljedice za stvaranje krive svijesti u društvu. Svakodnevno ispiranje mozga pseudo-problemima ubija tu moć razlikovanja između bitnog i nebitnog. Ignoranti pod krinkom učitelja predstavljaju tiraniju manjine i pripremaju buduće naraštaje za kritičko mišljenje. Medijski totalitarizam svojim uskraćivanjem znanja predstavlja zdravu osnovu za izolaciju pojedinaca. Paralelu između ovog oblika vladavine i vladavine medija možemo povući zato jer bit totalitarne vladavine čini skup međusobno izoliranih pojedinaca. A što može izolirati više od gluposti? Uskoro ćemo na kiosku uz novine moći kupovati automobile, podizati kredite, tražiti partnera, dobru salamu, loše opremljene knjige i vjerojatno ćemo moći dogovoriti glazbu za posljednji ispraćaj. Što se tiče klipana koji su posljednjih tjedana i ovdje dobili previše prostora, kad se zaželim dobre hrvatske knjige pročitam Divotu prašine. Prvi cilj našeg dragog Egzorcista je ispunjen. Slučaj Miljenko možemo staviti ad acta, idemo dalje majstore. (Reži kupone 02.04.2006. 08:54)
• Sjedni, pet! LOL! :-)))))))))) Doduše, nitko nije raspravljao o tome što je blog kao takav, ali, za prvi je put odlično, supač! Samo tako nastavi i ubrzo ćeš ti poohvatati konce i, nadam se, nit razgovora! Nemoj se za sada time zamarati, to dođe samo od sebe, kao vještina vožnje bicikla. Nego, ima nešto puno važnije... Brzo u obranu časti naše Zrinke: odjednom se dogodio Kongres zvonara pa je nakaze maltretiraju da zakaj piše za novac!!! (dr.Tulp 02.04.2006. 10:53)
• Daj ne tupi čovjeka s "obranom časti naše Zrinke". Teroristu, ignoriraj ga, molim te. (Zrine Milutine 02.04.2006. 12:03)
• A, ne! Ja inzistiram da se stane u obranu časti naše Zrinke, sad kad je najpotrebnije! Pa nebuju oni tebi samo tako skakali po glavi! Pa kaj ti misliš, jednu nezaštićenu djevojku tako napadati, tim riječima, tom strašću! Zrine, samo se ti opusti, sve bumo mi sredili. Znam kako ti je sad teško, i znam da ti ova podrška puno znači. Ne moraš biti toliko skromna. Uostalom, kao što vidiš, Inkubator i nema neka pametnija posla i odmah se odazvao zovu savijesti. Ne znam što misliš o tome da alarmiramo širi krug tebi sklonih blogera? (Miss Anderstending 02.04.2006. 14:39)
• ja bih ipak rado vidjela na ovim stranicama komentare dvojice krlezologa.. (cveba 08.04.2006. 15:17)

srijeda, 29.03.2006.
Stvarnosna proza: krat. za "stvarno nesnosna praksa opceg zatupljivanja"
Usao sam. oslusnuo. nikoga nije bilo kod kuce. frizider je zujao a na ekranu televizora se izmjenjivale slike bez tona. vani je netko bezuspjesno pokusavao upaliti kosilicu. na mom radnom stolu pepeljara s dva opuska i casa s tragovima pivske pjene. opet je brat jutros pisao mejlove, pomislim. upalio sam kompjuter. prikopcao modem na telefonsku liniju. dok sam ukoceno buljio u rijec connecting, razmisljao sam kako uvijek ostavlja predmete iza sebe, dokaze da je negdje boravio. tako u veceu stalno zatjecem zarez ili vijenac zataknut za radijator. otvorio sam svoj blog, mala plava traka koja prati ucitavanje stranice je polako napredovala prema desno. a kad tamo. ijuuuuuuuhuhu. ekipa je vec zajahala konja. rasprava se zahuktala do jaja, pam, pam, cujem, to moje drustvo sad vec taksativno puca new entrye na top listu najvecih privida hrvatske knjizevne arkadije. ispunjavamo davnasnju zelju male slatke ene z. phuuu. al je tesko bit carverovac, draga braco i sestre u kristu, ne da mi se vise opisivati. nije zapravo toliko tesko koliko je dosadno. zato jer kad tako po spranci pocnes transponirati svijet sve odjednom postaje nekako dosadno. u prethodnoj raspravi netko je spomenuo veliku osvetu nasih velicina velikom svijetu koji nije velik po njihovoj mjeri. sad mi je puno jasnije zasto im nije po mjeri. kad postanes carverovac, sve je odjednom u kurcu. a sto vise tako opisujes svijet oko sebe, to si vise u kurcu. kuzite. circulus vitiosus. mis u vrtesci. moebiusova traka. i onda, da bi nekako postigli ravnotezu, ne cvoknu dva bonkasa ili duvnu stogod, nego misle da ce pisanjem rijesiti stvar i smanjiti osjecaj poraza. a ubojito oruzje kojim svoju ogorcenost i mrznju kanaliziraju protiv tog svijeta nije tajni revolucionarni pokret, nego stvarnosna proza. sad sto bi to trebalo biti da se razlikuje od slutim srodnih pojmova realizma, sredina pretproslog stoljeca, odnosno socijalno angazirane knjizevnosti, sredina proslog stoljeca, nemam pojma. i tu mi smrdi na privid i prijevaru, pokusaj da se prikrije neki drugi napor, kao i u trazenju pokrica za vlastitu banalnost pozivanjem na carvera. dakle stvarnosna proza. ne znam tko je uveo sintagmu u govor o hrvatskoj knjizevnosti, onaj tko polaze pravo na nju molim neka se javi na recepciju uz predocenje izvatka iz zemljisnih knjiga, mi se time ovdje necemo baviti. koliko znam najcesce je upotrebljavaju jurica pavicic i jagna pogacnik, ona je dapace spomene u svakoj drugoj kritici. doduse ta mi se gospodja cini poprilicno supljoglavom, podsjeca me na neke strebse s faksa, pa me i ne cudi njeno inzistiranje na zamorno cestoj upotrebi spomenutog termina. to je valjda cini pametnom i drugacijom, barem u vlastitim ocima. jurica pavicic pak kao veliki strucnjak za kratke price, mislim cak da je magistrirao na toj temi, mora imati neki strucan izraz pri ruci, a ocito voli oksimorone, sjecam se njegove cudne izjave o samome sebi da je nacionalist ljevicar. tako i stvarnosna proza, oksimoron postaje ocit u prijevodu, hoce reci stvarnosna fikcija. fiktivna stvarnost je, bit ce, slijedom toga ono sto takva proza opisuje, ali i ono sto takva proza proizvodi. da krug bude zatvoren. vidite da s ovim suvisnim i besmislenim terminima za kratko vrijeme nastaje zbrka. zato predlazem novo znacenje. vec sam ga poslao u novi liber da ga uvrste u enciklopedijski rjecnik. eno ga gore u naslovu.
- 20:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #
• Ne ću te tužiti za ovo snosno/nesnosno. (Copyright 29.03.2006. 20:10)
• kog boga ne središ malo taj tekst. Mislim ... velika i mala slova, odvojeni pasusi i .. tako. Prvi osnovne, remember? ( 29.03.2006. 22:45)
• New kid in the town (Knjizevni terorist 29.03.2006. 23:17)
• @Teroristu, nažalost, tako ti je u ovoj zemljici od pamtivijeka, barem što se tiče proze. Sjećam se zimskih ferija prije par desetljeća...putovao sam u posjetu baki i ponio sam sa sobom zbirku hrvatske novele druge polovine 20.stoljeća. Isuse bože! Osjećaj koji sam imao čitajući ta štiva otprilike je onaj koji bi se čovjeku javio pri dolasku na novu dužnost inženjera u novosagrađenim pogonima Nižnji Novgoroda ili Krasnojarska: socijalistička peterokatna perifirija, egzistencijalna tjeskoba blagajnice koja hoće ići na more, pathos ništavila poetski rekapituliran par desetljeća kasnije u Bagićevoj 'Treba li pisati...'...da skratim, obuzeo me užas kao da sam se preko noći iz Zagreba preselio u Zenicu! Taj osjećaj pamtim i danas kao što su drevne američke civilizacije pamtile mirise: osjećaj ispraznosti jednog svijeta koji je već tada izgledao sasvim kulisno, provizorno i privremeno: naime, zbog nekog vraga već tada sam imao osjećaj da to ne može biti stvarni svijet, da je sve ovo oko mene nekakva fikcija. Otuda vjerojatno turobnost te stvartnosti koja je beziznimno bila proscenij svih malih ljudskih nesreća (ne drama, nego, upravo tako nesreća, tj. pehova, jer, mali Hrvateki mogu samo imati peh, oni ne mogu imati životnu nesreću a nekmoli da stasaju do digniteta osobne ljudske drame ili, sad ću pretjerati, tragike: to je za velike narode, to je za Ruse i Amere, za nas, nesvrstane, tada je u kozmičkoj lutriji bio predviđen samo životni peh: dobio si mjesto višeg inženjera kemije u kutinskoj tvornici umjetnog gnojiva!: shit happens, a jebiga, šuti, dobro je, moglo je biti i gore!) kojima se bavila ta zbirka: valjda su i ostali znali da je sve to lišeno bilo kakve biti, da je sve to nebitno i da nije istina, ali, u tom svome svijetu nizu mogli, ili se nisu usudili, zamisliti nekakav smisao, neki izlaz, neko svijetlo u kojem bi stvari počele poprimati boju. Takav je i hrvatski film: kao teenager gledao sam od 4, 6 i 8 sve te Ozue, De Sice i Godare u neprežaljenoj zagrebačkoj Kinoteci, i jednoga sam dana, na početku Radija 101, na Horvaćanskom još, šetao do tramvaja sa slavnim ovdašnjim režiserom Ogrestom. On je tada također bio balavac, ni 25 nije mogao imati, i pitao sam ga što bi on to snimao, da je pravi režiser a ne tek kalfa; odgovor me je zapanjio: Je ti se posebno zanimam za pedesete i sve što se tada zbivalo! A u kurac: ja sam slušao Siouxie, Cabaret Voltaire i Curtisa, velim, gledao sam kod Galete Michaela Snowa i dva-tri kinotečna filma dnevno, a jebeni Zrinko priča o crnogorskim majorima u stanovima s visokim stropovima i problematici druge petoljetke! Tako je tome do dana današnjega: ovdje nitko živ ne zna napisati priču ili snimiti film o književniku kojega je zarobila sumanuta obožavateljica, jer, ovdje sve treba biti sudbinski i povijestno monumentano, kao kod Bulajića: ovdje Revolucija, ondje divizija, tamo Sile Osovine, simo tifusari, uglavnom, između čekića Povijesti i nakovnja širokih narodnih masa u njoj nigdje čovjeka i njegove drame. To je ta idiotska stvarnosnost naše stvarnosne proze: kako da Pavičić o bilo čemu piše kad mu je nesnosno živjeti u nekom socijalističkom splitskom zdanju otpale sive žbuke s viječnim vlaškim kamenom u cipeli: njega jedino na ovom svijetu jebe to sivilo pržine (jeste li ikada šetali novoizgrađenim Splitom u ljetno podne: kao da šećete napuštenom cementarom, recimo) koja se uvlaći u sobe, pod noke, u duše, i sve što on čeka, mada to ne zna, jest jedna merquesovski fantastična cijeloromantična kiša. Kakav život! Kakva književnost! Odvratno nešto. (Vodnik Života P.Budisavlj 30.03.2006. 07:36)
• Onaj koji vjeruje da živi bez mita ili izvan njega predstavlja "iznimku". Stoga ti predlažem novi nick, onako prijateljski, grof Ludwig von Zinzendorf. (Inhibitor 30.03.2006. 07:56)
• @Inhibitor: A sad mi, uz kavu i novine, molim te objasni kakve bi to veze Nicolaus Ludwig Zinzendorf imao s tvrdnjama gornjeg komentara (osim ako tebi samo prezime Ziznendorg nije smiješno koliko i nožni prsti, pa te to samo po sebi uveseljava). (Tarzan Imamović 30.03.2006. 09:37)
• E jeboga ti sad, da ga jebo. 1. rečenica se odnosi na komentar, a prijedlog nicka je zato jer mi smrde noge. (Tužman 30.03.2006. 09:53)
• Ma ne ljuti se odmah druže moj i supatniče! Čuj, kvragu, logično je da prijedlog nicka nije samorazumljiv kao fora lišena bilo kakve konotacije kad je taj nesretni Zinzendorg zaista šarafio po ovoj dolini suzah od 1700. kada je rođen u Dresdenu, pa do svoje smrti, kada je umro do dosade. Dobro ti jutro i želim vam svima nice day! (Dželaludin Zinzendorf 30.03.2006. 10:01)
• dear terorist, mene zanima samo jedno : imash li ti uopshte vlastito mishlenje o ichemu ili je sve shto znash - recikliranje tudjih stavova i misli iznesenih u komentarima i poturenih pod svoje u obliku posta? naravno, pitanje je retorichko i odgovor ne ochekujem... (momo 30.03.2006. 12:07)
• ustao sam. pogledao oko sebe. kompjuter je opet ostao upaljen preko noći. dok sam mu prilazio razmišljao sam kako bih se danas mogao prisiliti da ga ugasim. ili ne. sjeo sam pred ekran, drhtavom rukom napipao miša i u gomili linkova krenuo tražiti onaj književnog terorista. ono što je trajalo nekoliko trenutaka doimalo se kao vječnost. pomislio sam kako sam se možda trebao prvo umiti i oprati zube, ali bilo je već prekasno. bijela strelica već je napipala link koji sam tražio, lagani pritisak kažiprsta proizveo je zvuk koji mi se u tom trenutku učinio iznimno melodiozan... dok sam čitao prve rečenice, lice mi se počelo razvlačiti u smješak... (guzica 30.03.2006. 12:09)
• @momo: Ne vjerujem da bi normalan čovijek, pročitavši posljednje postove i komentare po njima, ignorirajući sve događaje u proteklih sedam dana mogao sada još jednom, kao da ništa nije pročitao, započinjati flame - je l' da da to može samo idiot!? E, stari, ovo je pitanje retoričko, i na njega bi zaista idiotski bilo odgovarati. Sad kad si naučio pravi smisao izraza 'retoričko pitanje' slobodno možeš do nekog drugog bloga: na ovome si ipak nešto naučio za cijeli svoj život, zar ne? Zauvijek tvoj, (Učitelj retorike 30.03.2006. 13:09)
• Mudro zboriš ti gore, rasprava nikako da se rasplamsa u pravom smjeru. Dragi bljogos-anonimusi, ako vam se ne sviđa ono što Egzorcist piše, dajte više neke protuargumente umjesto da serete govna na usta. (ajatolah 30.03.2006. 13:35)
• Moralo je od nečega početi! Jesu li oni u kurcu pa su odlučili glumiti Carvera ili su počeli glumiti Carvera pa su otišli u kurac, nije mi baš jasno što si htio reći (meni se čini ono prvo). Da su čvaknuli ili duvnuli pa pisali, da li bi bili manje u kurcu? (ena.z 30.03.2006. 14:21)
• @Draga Ena, kako kaže veliki Jorge, svaka stvar na svijetu može postati klicom pakla ako je čovijek ne uspije zaboraviti; recimo, navodi Borges, karta Mađarske. Dakle, ako se čovijek poistovijeti sa svojim simboličkim mandatom, recimo ako rimski car zaist pomisli da je bog na zemlji, neminovno će zagaziti u ludilo i konja smatrati senatorom a sestru dobrom jebačicom. Sad, ne bih išao toliko daleko da kažem kako identifikacija s Carverom neminovno porađa aveti mraka i užase razdrte psihe, nego bih još jednom poentirao: Carver je u Hrvata divna izlika za bavljenje književnošću: ako je rečenica 'Ona spava.' književnost par exellence, onda književnikom može biti i Jurica Pavličić. Pogledati izvode dolje, a za kratku definiciju vidi: Leb, apologija banalnosti. (Učitelj retorike 30.03.2006. 16:25)

Marx Engels Lenjin Carver
Vidim da rasprava polako s jergovica skrece prema trivijalnoj paradigmi, raymondu carveru, ozakonjenju bljuzge i jurici pavicicu, skrece, braco i sestre, poput tankera, neprimjetno ali nezadrzivo. umjesto malog priloga temi imao bih par zacudjenih konstatacija, koje priznajem nisam ni samome sebi a niti ikome drugome do danas uspio objasniti. okej, i ja sam svojedobno popusio pricu o carverovcima i sav nadobudan nakon prica jergovicevih, tomicevih, pavicicevih, perisicevih isao citati i gospodina raymonda. i vise mi nista nije bilo jasno. jebote kakve veze ima to jedno s drugim, pitao sam se onda kao i danas. pa sam nakon silnog traganja nasao u jednoj videoteci film short cuts, pogledao ga, ali sam opet samo blinkao od nekuzenja. medjutim carver je sve cesce iskakao iz tih nekih njihovih tekstova, kolumni i intervjua, da je stvar sve hitnije trazila razumsko objasnjenje. nikako da shvatim koji ga kurac toliko spominju i zaklinju se u njega. i jedino sam mogao zakljuciti kako s nasim toboznjim carverovcima raymond carver ima veze koliko i izvorni tekstovi marxa i engelsa s toboznjim socijalizmom od 1917 do 1989. to jest, da objasnjenje lezi na drugoj strani. nemanja je negdje tamo dolje primijetio da se u doticnom slucaju uopce ne radi o carverizaciji, nego o trivijalizaciji literature, uz eventualnu iznimku roberta perisica, mislim vise na drugu nego na prvu njegovu knjigu. dodao bih svoju pretpostavku, a vi me ispravite ako grijesim, da u ovoj tocki dnevnog reda imamo posla s knjizevnim sminkerima koji su stalno pod nekim jebenim imperativom markiranja vlastite knjizevnosti, i da su se jednostavno svojedobno potrudili iznaci neku neistrosenu, svjezu, sarmantnu markicu. izbor je iz vec opisanih razloga, vidi spomenuti nemanjin esej u komentarima ispod donjeg posta, pao na carvera. stvar je ojacana ribrendiranjem u sinergiji faka i medija, kad pojam carverovci dobiva svoju atraktivniju inacicu fakovci i pomalo izlazi iz upotrebe. uz nuznu napomenu da ni borhesovci nisu bili nesto pametniji, prica o famoznim ranim knjigama pavlicica i tribusona, koji su se toboze kasnije trivijalizirali, takodjer je cista mistifikacija. stvar je i onda, dok su bili samo ruzoprsti pisci sa filozofskog fakulteta, bila fakin trivijala.
- 03:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #
• To zvuči kao intelektualna meditacija; zašto bi se pisci uopće morali legitimirati nekakvim "autoritetima"? WTF? Vjerojatno da njihova misao dobije na težini. Zagreb često posjećuju američki anarho-primitivisti koji su u 21. st. otkrili Marxa i to dolaze oduševljeno priopćiti puku. Pad Željezne zavjese Rusima je donio nihil-kapitalizam, a Amerima teorijski komunizam, dok smo mi cijelo vrijeme levitirali u neznanju. (Inhibitor 29.03.2006. 08:16)
• Carver je u Rvata iskorišten kao sredstvo za legalizaciju banalnosti. Pretpostavljam da bi neki od naših cijenjenih kritičara i blog četrnaestogodišnjakinje proglasili ženskim Carverom, naravno, da je ta blogerica potpisana kao netko iz ekipe. Sve je Carver. "Danas sam kupio kruh i mlijeko. Pri povratku puhao je vjetar. Vrata su škripala kad sam ih otvarao. Ispekao sam tri jaja na oko. Upalio televizor. Ona još nije stigla." (leb 29.03.2006. 09:47)
• Inače gospodo, većina vas može napisati pametan komentar. U rijetkim trenucima kad vam pođe za rukom da potisnete silan ego. Netko je spomenuo da nedostaje kulture s velikim K. Pa, krenimo od nas samih. Prvi korak bi bio da ne odgovarate na ovaj moj komentar. Pokušajmo! (leb 29.03.2006. 09:51)
• Leb - ispravak, pitanje je bilo književnost s velikim K. (Inhibitor 29.03.2006. 09:54)
• @Inhibitor, inhibitor, opet si sve zajebao! Pa je li te čovjek lijepo zamolio da ne odgovaraš na njegov komentar! E, stvarno si nemoguć :-)))))) Slušaj, dobar-si-ko-Lebac: Pokušati ću svoju tezu izreči još jasnije: ja ne mislim da je Carver kao pisac sasvim irelevantan ili da je nedajbože Carver po sebi laž: razlikujmo, za ljubav ove male teze, Carvera po sebi i Carvera za nas. Carver an sich je Carver unutar korica svoje literature. Ono što mene uvjerava ta je riječ o dobroj literaturi, isto je ono što je Carvera oduševljavalo kod Čehova: poetičnost te književne vizije. Upravo ono dakle što našim carverovcima tako frapantno fali: Carver für uns Carver je tvoga točnog opisa, Carver legalizacije banalnosti: ovdje svaka pijandura misli da je priručni Carver jer je musav od pive i nikotina! Nažalost, takve žalosne sudbine, ili ispadi naših sudbina, nisu poetični nego patetični, i nedovoljan su zalog i razlog pjesme. Kad te treba ostavi, drugim riječima, možeš se kod mene napiti, možda se možeš i ispovraćati, ali, samo jedno nemoj: nemoj recitirati! E, baš to naši carverovci rade: oni su u trajnom stanju napuštenosti, ostavljenosti-u svijetu i ostavljenosti-od-svijeta! Njih je svijet ostavio, jer, oko njih je jedan crno-bijeli Hourin provincijalni svijet koji ih, kao Poete, duboko vrijeđa! Nije po njihovoj parnasovskoj mjeri. I što oni rade? Naravno, oni se tom svijetu svete: opisuju ga svojom, pazi sad!, stvarnosnom prozom. Budući da su za nesposobni za Kunderinu, kamoli za Borgesovu književnu rečenicu ili misao, morali su pronaći neki uzor, neku paradigmu regbi, neki alibi, in ultima linea: i opet si točno kazao: ako Carver može napisati 'Ušla sam u sobu. Pušio je.', pa ako je to literatura, jebote!, pa onda sam književnik i ja! Carver, naš priručni hrvatski Carver, nasušna je potreba jedne generacije da koja ga koristi kao prezervativ: navukli su Carvera kao kurton na svoje rupičaste glave da i oni neki kurac budu! Jer, samo lokati, to je nekako nečasno i besmisleno: čovjek koji pije, to je pijanac; književnik koji pije, e, to je već stvar inspiracije: to carverovci traže dokaz postojanja duha u prirodi (Goethe u pismu Hegelu), puštajući duha i boce. Sve to onda završava u, za Zagreb, tradicionalnim alkoholizmom, nad kojim se Krleža zgražao, o kojemu je Andrić s gnušanjem pisao. I kad bi se barem iz toga Duha izrodio kakav baštardo, kakav Bukowski, kako bi ti vjerojatno poželio! Nažalost, iz sve te naše drugorazredne carverevštine porađa se jedino užasna preuzetnost: gdje nema invencije, ima intencije! Svi su ti kitovi strašno preuzetni, pa kako je već zamjećeno, tumače sve from Nato to Plato, od majmuna do Avnoja! Sve oni kuže: Lajbeka, pubertetske probleme pasioniranih čitateljica Mile, društveni trenutak, regionalnu sudbinu, dušu kršnog dinarskog čovjeka, tragičnu diskrepanciju maritimne i stočarske kulture Splita i vlaškoga zaleđa, dubrovački dijalekt i borongajske endehazijske avijatičare, etc.etc.! Kuže sve, a najviše da se valja skupa držati u tim krugovima što se suzuju: da je Jegos velik veli Tomić; da je Tomić velik kaže Pavičić; da je Pavičić velik kaže Ferić; a da je Ferić velik, jamči osobno bard sve većom glavom i bradom koja se nosi punim poprsjem, on, lično: klasik Miljenko Jergović! Ukrorjenjen u sevdahu i Carveru! Kako bizrano! Kako blesavo! Zar ne? Jedino što je u svemu tome logično i pametno, njihova je rješenost da svoju patetiku unovče: otuda i njihov amoral! Ne stoga jer zarađuju, nego zbog načina zarade: Jergović, Tomić i Pavičić naprosto vode mrtvu trku u ispisivanju društvenopoželjnih tekstova! Svako od njih ima svoj forte: Tomić recimo obožava malog balkanskog čovjek nasmijati karikaturama malih balkanskih ljudi: nema veze što se krv oko karaula još uvijek puši, glavno da je u Karauli osamdesetih bilo smjeha i šale na pretek! Samo, od Tomića do Hašeka put duži no od Hašeka do Tomića: Hašek bi i Tomića i shvatio i napisao, no Tomić Hašeka nikada ne će! Jergos, ah, dovoljno smo rekli: vi samo umrite, ostalo je naša briga! Mrtvozornik i kozmetičar mrtvih, to ti je Jergos: Bregovićev stih 'proteza duši, make-up na leš'! Pavičić je najmanje talentiran, i zato najangažiraniji: strašno je zaokupljen vlastitom karijerom kriterija svega poietičkog, pri čemu mu nije dovoljno suditi o literaturi i filmu, nego se tu piše i o slikarstvu i glazbi, o svemu pod kapom nebeskom kad treba i ako treba! Iako, ajmo društvo svi zajedno pokušati se sjetiti jedne jedine filmske kritike tog samoukog genija u kojoj je uporabljena riječ sekvenca, u kojoj se kazalo ma i rečenicu o montaži, u kojoj se išta doznalo o filmu, pobogu, a da se nije tako suhoparno izvještavalo o bio i filmografiji auktora! Nema toga! Diletantizam, pa to je. I sad ti i takvi, hiperosvješteni naši aktivisti iz korporativnih komunikacija EPH-a, uz solo sopran Jagne Pogačnik, kinje i maltretiraju cijelu jednu generaciju koja bi nešto i napisala, ali i koja bi rad nekaj domaćega pročitati! Ma nabijem ja njih nakurac, jel' tako moj Inhibit (At Strašnomlat 29.03.2006. 11:28)
• ... Ma nabijem ja njih nakurac, jel' tako moj Inhibitore ili nije! Taj trolist u stanju bi bio tri dana kenjati o urbanosti svoje proze, ali u sva tri opusa nema niti jednog jedinog dokaza da bi autor znao i mogao mirno autom mimoići tramvaj na križanju Mesnićke i Ilice! Ako je Jergović ikada čuo za Residentse, ako je Tomić ikada slušao Iana Browna, ako je Pavičić ikada shvatio zašto Bladerunner počinje alternacijom totala i detalja (evo zašto: zato jer ta su to jedina dva plana koja nisu određena antropometrijski; dakle, redatelj, uporabom detalj-plana zjenice oka i totala svijeta u koji ulazimo, sugerira: ovo je svijet kojemu nedostaje ljudska mjera! Sasvim slučajno, oko koje taj svijet gleda i zjena u kojoj se taj svijet odražava pripadaju stanovitom androidu), ja ću već danas otići živjeti u Požarevac! Eto, nadam se da će biti poticajno! I još jednom: nevjerojatno je to da svi isto mislimo, ali, u hrvatskoj javnosti, svi o tome šute! Pa dobro, drugovi i drugarice, a da tim seronjama netko javi da su odvagnuti!? Što kažeš Lebe, a i ti Teroristu? Da im tvoj brat pošalje poruku neka čitaju tvoj blog!? Kad stignu, između Berlina i domjenka u povodu nove ratne komedije. (At Strašnomlat 29.03.2006. 11:29)
• Tako je brate. 'Ko nas bre zavadi? (aplauz 2) (Inhibitor 29.03.2006. 11:35)
• @Inhibitore, dušmani, bre! Oblači nas Gucci, to dušmane muči! @ Vikkore, samo se ti javi. Nema više opasnosti. A ono, o gledanju preko nišana, to je fora gospodina Kinga, onoga koji od slučaja do slučaja ekpertno tumači sigurnosnoobavještajne kontroverze. Figura, pa to ti je. Molim vas da obratite pažnju na donji upravo genijalan nick: ergo, vaš (Lee Chan 29.03.2006. 11:52)
• @Teroristu: Nisam htio isprva, ali moram ti halaliti ovaj naslov: sjajan je! Prije 30 godina na Trgu žrtava velikana fašizma pisalo je: Marx-Engels-Lenjin-Tito; nakn par dana netko je dodao: Corsby, Stills, Nesh & Young! Piece, bro! Idem sad van, a kad se vratim napisati ću opet mahabharatu komentara :-))) Kompulzivno opsesivan, pa to ti je! :)))) Have a nice day! Puno te voli tvoj (Pajo Pathek Philippe 29.03.2006. 12:03)

utorak, 28.03.2006.
Obavijest citateljima (6). Procitati obavezno!
Pun mi vas je kurac s vasim spamanjem pa molim budite sad malo pazljivi, reci cu ovo samo jednom. dakle, dragi narode, ako niste procitali u nekom od komentara, zapocela je proljetna akcija ciscenja okolisa i svaki suvisan otpad, pogotovo krupni, bit ce uklonjen o trosku vlasnika. jebe mi se sta mislite a sto ne mislite o meni, pjevajte vi sebi pjesmice o retardiranom teroristu, ili supac blogac haikue, i jedno i drugo leti van. prosvjetiteljske napore nemanjine cu ostaviti kao i pitanja koja sam sebi postavlja, jer je to prva korisna stvar koju je na ovom blogu napravio nakon dva tri izravna priloga raspravi o jergovicu. logoreju inace ustavom zabranjujem i ostro sankcioniram. medjusobna prepucavanja kao i subinteligentne dragecove ulete unistavam eksplozivnim sredstvima visoke kakvoce te se nemojte nadati da ce ovdje bilo sta slicno trajati duze od 48 sati. ako vas zanima zasto sad taj preokret, podsjecam vas da ovamo osim vas navraca i stanovit veci broj turista kojima zelimo omoguciti sto udobniji i svrsishodniji boravak, bez ikakvog uznemiravanja zbog necijeg prosjacenja ili agitiranja za lokalne interese. takodjer, sve sadrzaje ovog bloga uredno spremam na hard tako da sve izreceno moze biti upotrijebljeno protiv vas. za sve postoje izuzeci pa tako lebove poruke podrske namjerno ostavljam da bih vas dodatno malo provocirao. koliko sam shvatio on je jedan od rijetkih likova kojima mogu zavidjeti jer ga mrzi vise seratora nego mene, pogotovo nakon sto je odselio na mojblog.hr. zasad toliko, za sva dodatna objasnjenja obratite se mejlom, budite uporni i strpljivi, ne otvaram ga bas cesto. i sikter s apeliranjem na pozitivna civilizacijska nacela, jebala vas ta vasa zapadna demokracija.
- 03:07 - Komentari (24) - Isprintaj - #
• Promissa cadunt in debitum. (Inhibitor 28.03.2006. 08:02)
• ma nego šta, briši lijepo svaku kritiku ili drukčije mišljenje... još bolje, u buksu sa svima koji se ne slažu s tobom... ma kakva buksa, na kolac... (Knjiški moljac 28.03.2006. 09:38)
• Moljče, terorist nije čovjek koji ne zna voditi polemiku, a kamoli čovjek koji bi brisao svakog tko se ne slaže s njim. Rekao je Koščec: Ako iz svojeg djela makneš 10% smeća, ono postaje 10% bolje. Recimo, i da ti makneš 10% glupih komentara sa svoje stranice, komentari bi ti postali 10% bolji, a samim tim i rasprava koja se tamo odvija. Umjesto da napadaš Teroristu, trebao bi ga poslušati. Zašto bi se gomili anonimaca trebalo dopuštati da habaju moj image loše ga oponašajući? Carveru i meni napravljena je najveća šteta upravo takvim pokušajima plagiranja. A moj jedini prigovor Teroristu jest da je previše tolerantan. Za blogove poput njegovog trebali bi postojati ulazni testovi inteligencije. (leb 28.03.2006. 09:47)
• dobro, a zašto si obrisao moje pitanje dragom blogu? pa tamo nema ništa što bi moglo narušiti tvoj mali ego. znači, uništio si mogućnost edukacije koju je upravo dragi blog dobro počeo objasnivši mi pojam ''flamea''. ponašaš se, dakle, kao seljačina i pretpostavljam da si porijeklom iz teških ruralnih krajeva, kao i to da ovo, dušo, ipak nije tehnologija za tebe. (Jutarnji tornado 28.03.2006. 10:07)
• hmm, pa i spam je oblik terorizma... Miljenko Jergović, pisac i novinar: Svakoga jutra obiđem tržnicu u Utrini, pozdravim Albanca koji prodaje banane i naranče, gospodina s naočalama koji drži šampinjone i bukovače, Šibenčanina kod kojega dođu prva mlada blitva i mišanca te se upitam za zdravlje s najstarijim prodavačem na mojoj tržnici, finim i uščuvanim gospodinom koji u svome novozagrebačkom vrtu uzgaja razno povrće i začinsko bilje, pa prodaje od svega pomalo. Nakon što sam to obavio i kupio što mi je trebalo, odlazim u caffe Šport na prvu kavu. Tu čitam novine, naiđe netko od susjeda, najčešće Edo Popović, ili za stol sjedne vlasnik Športa, pa se jedan drugome žalimo na prilike u državi ili zimu. Tržnica Utrina je kao i svaka gradska tržnica ljepša u proljeće i ljeto. Zime i služe tomu da se radujemo kada prođu. Nakon jutarnjega tržničkog rituala slijedi radni dan. Obično ga provedem s druge strane Save, tamo gdje je grad na koji ljudi obično misle kada spomenu Zagreb. Nitko ne misli na ono što je s ove, moje strane Save. Na nebodere u Dugavama, Sloboštini, Utrini, Sopotu, Travnom i Zapruđu. Ljudi koji ovdje ne žive, ili oni koji bi željeli pobjeći preko rijeke, kažu da su tu samo ružne sive spavaonice, da se ništa ne događa i da je Zagreb negdje drugdje. Možda su u pravu. Jesu dok govore o svojim životima i željama. Meni je Novi Zagreb lijep i drag. Naročito u zoru i u predvečerje kada se zarumeni nebo iznad naših nebodera i ogleda se u tisuću stakala. Taj jutarnji i predvečernji kaleidoskop općenito je među najljepšim gradskim prizorima. U svakome gradu to postoji, reći će netko. Da, ali to ne znači da je prizor manje lijep. Popodne se odvezem do Merkatora, šetam tržnim centrom, kupujem i opet pijem kavu. Ljudi kojima se jako žuri ili u životu imaju pametnijega posla, u tržne centre idu samo subotom, a neki odlaze samo jednom mjesečno. Meni se ne žuri i zato idem svaki dan. Važno je držati se uvijek istih rituala. Navečer često pođem u BP, proćaskam s Boškom Petrovićem i uživam u riječima i naglascima koji su se u Zagrebu već skoro izgubili, a nekad su činili pretežiti govor grada. Pa onda odem do Sedmice i do Limba. U Limbu zaglavim s prijateljima, pijemo slovensko pivo i razmjenjujemo svoje očaje kao što djeca razmjenjuju sličice nogometaša. Tako se očaji pretvaraju u sitne male radosti. Eto, to je Zagreb koji svakodnevno volim: tržnica, tržni centar, nekoliko klubova i kafića i po jedan izlazak i zalazak sunca. Ima još toga, ali nije svakodnevno. I nije ritual. A gradovi se u pravilu vole zbog privatnih gradskih rituala. Miljenko Jergović stanovnik je Novog Zagreba, pretpostavljamo da ga je privukao duh njegovih stanovnika. Duh koji po webmaajkinu mišljenju ima i previše dodirnih točaka sa nekadašnjom dušom Sarajeva, dakle Miljenko Jergović je naš, mi smo njegovi....i neka tako bude :) (Porto 28.03.2006. 10:32)
• @knjiški- govoriš neistinu! nije izbrisao ni jednu kritiku ni drukčije mišljenje i očito to ne namjerava. Blogač je bio super dok nije počelo pravo pravcato flamanje i komentiranje koje nema nikakve veze s postovima,a ponekad ni s mozgom. @lebe- a po čemu to netko tko ima otvoren blog nije anonimac (ena.z 28.03.2006. 10:33)
• @porto- mislim da ću dobiti proljev (ena.z 28.03.2006. 10:38)
• ah flejma mu, pronašao sam jedan lijepi tekstić jurice pavičića o jergovićevoj knjizi i moram gapodjeliti sa vama :))) Nakon četriju zbirki pjesama, zbirke novinskih eseja i jedne antologije, Miljenko Jergović ukoričio je i treću zbirku priča U četiri godine koje su prošle od Jergovićeve prethodne zbirke priča Karivani, sarajevsko-hrvatski je pisac promijenio troje novina kao novinar, počeo pisati i odbacio antiutopijski SF roman, izdao odličnu zbirku poezije te postao međunarodno ugledan pisac. Postao je to ponajviše svojim pričama: knjige Sarajevski Marlboro i Karivani prevedene su na glavne europske jezike i popraćene pozitivnim kritikama... Ako su postojale dvojbe kuda će se razvijati prozaik Jergović kad potroši bosanske i ratne teme, nakon Mame Leone one više i ne postoje. Ovom knjigom Jergović nije proširio svoje tematske obzore na nešto novo. Upravo obratno, svoju je tematologiju precizno i raskošno suzio na mikrosvijet: obitelj. Jer, glavninu knjige (točnije, blok od dvadeset jedne kratke proze pod nadnaslovom Kad sam se rodio, zalajao je pas na hodniku rodilišta) čine priče u kojima Jergović evocira rano djetinjstvo, bake i djedove, obiteljski ambijent i sebe sama kao dječačića. Nakon što se pozabavio svojom kulturnom pripadnošću (zavičajem, gradom i naraštajem), Jergović je tako opisao i svoju biološku pripadnost. Stavljajući opet kulturu u prvi plan: Mama Leone ponajviše je knjiga o starim hitovima, kompotima i likerima, blagdanima i igračkama, ljetovanjima i žalovanjima. U tom smislu Jergovićeva autobiografska zbirka nastavlja memoarsku produkciju hrvatskih devedesetih, produkciju koja je po mnogima i najbolje što se u nas pisalo devedesetih.... Možda je pretjerano reći da je Mama Leone "najbolja hrvatska prozna knjiga zadnjih petnaest godina" (N. Rizvanović), ali nema sumnje da je jedna od najboljih u ovom desetljeću i najbolja - pogotovo najujednačenija - između autorovih triju. Razlog je jednostavan: nimalo novoj temi Jergović je našao novu formu. Ne treba odviše dokazivati kako je pisanje o djetinjstvu itetako učestala rabota. Još je Julian Barnes u Flaubertovoj papigi u indeksu nedopustivih knjiga napisao kako su "takve knjige dopuštene", ali "samo jedna po svakom piscu". U Jergovića se nerijetko osjeti utjecaj takvog štiva. Onda kad čitamo o starom željezničaru koji pred sobom ima rastvoren mađarski rječnik i vozni red, pred čitateljem se nepogrešivo raskriljuje veliki djed ove knjige, čovjek koji je kod Jergovića potisnuo Carvera, Sidrana, Čehova i Andrića: Danilo Kiš... Svaka od dvadeset jedne priče iz prvog dijela knjige zapravo je smjesa novele, eseja i memoarskog fragmenta. Pisac asocijativno i bez čvrste narativne okosnice prebire po niski motiva sjećanja iz djetinjstva sidreći se uz središnji motiv u posljednjoj trećini teksta, na način koji unekoliko podsjeća na neorealističku dramaturgiju. Jergović priče-eseje obično završava reaktivirajući neki motiv sa samog početka, često ga podvlačeći začudnim naslovima (Ako vidiš da je to auto, reci mi). Poznavatelj kratke priče prepoznat će tu, dakako, odbljesak carverovskog iskustva. No, Carver je, baš kao i Joyce, pisac koji poante prepoznaje, promatrač koji ih nalazi u gesti, postupku, obratu radnje ili replici. Jergović poante radije izriče, one su točka na i asocijativnog toka. Zato Jergovićeve priče i sliče toliko na esejistiku. Zato su i posebne: udaljavaju se kudikamo više od središnjeg toka ovostoljetne novele nego one prethodnih zbirki. Treba, međutim, reći da Mama Leone sadrži i dosta običnih kratkih priča. Riječ je o jedanaest priča iz drugog dijela knjige pod nazivom Toga dana završila je jedna dječja povijest. I one se uklapaju u sjajan dojam o Mami Leone: riječ je o možda najujednačenijem i najdojmljivijem novelističkom ciklusu koji je Jergović napisao. Osobito je zanimljiva stroga tematska ekskluzivnost tog paketa. Većina se priča bavi iseljenim Sarajlijama, bivšim susjedima, ljubavnicima i šulkolegama koji su raspršeni od Kanade do Izraela. Sve su priče ujedno ljubavne, priče o sastancima, rastancima i puknutim srcima. Jergović u ovom bloku uvježbava svoje deklarativno nagnuće melodrami, iskazano izjavom kako je najsretniji kad čitatelja navede na suze. Osim jedne prvoloptaške a la Marquez varijacije (Drugi poljubac Gite Danon), ostale su priče zaista prvorazredna melodramska roba. Da je sentimentalnost zeznut književni zadatak, zna danas svatko, osim literarnih dogmata: taj zadatak Jergoviću uvijek ponajbolje uspjeva, kroz ove i one forme, žanrove i teme. To je možda i glavna vrlina njegove književnosti. Doduše, uvijek će biti ljudi koji mrze nositi papirnate maramice u kino i koji imaju poriv dobaciti nešto smiješno dok se drugima srce kida od gudača u offu. Mama Leone nije knjiga za takve. Ona je na svoj način strašno staromodna i obična onoliko koliko je običan i zalazak sunca. Jurica Pavičić (Porto 28.03.2006. 10:39)
• Ove tekstove koje je Porto stavio nisam dosad vidio. I meni izazivaju istu reakciju kao i eni, ali su bas zato i vazni. Nije to flame. Ali, jest vidjeli Pavicicevu kolumnu u Jutarnjem. Zagreb moze postati, citiram: glavni grad bivse Juge; urbano srediste policentricnog prostora; ono sto je London za Commonwealth (?); kulturna centrala juznoslavenske pismenosti(!); srediste regionalne simbolicke proizvodnje (?!)... zahvaljujuci cinjenici da u birtiji u kojoj je Pavicic pio u Bg pustaju Grdovica, na telki pustaju Huljica, a juniori u Zgb vole Seku Aleksic. Ja mislim da on Lasica uopce nije razumio. (Vikkor Mallansohn 28.03.2006. 13:13)
• hej, djagi blog tojnado. pogledaj me malo u oci. tako. sad budi malo mijan i poslusaj sto cu ti jeci. ne skaci po toj stolici. tako. da li slusas. dobjo. tojnado, pa skojo cijela nasa vjticka gjupa zna tko si. dobjo. mogu ponoviti ako tjeba. znaju tko si, i znaju da se volis igjati skjivaca. dobjo. zato nemoj te djage ljude i dalje pjaviti budalama, budalajlamo. znas, milo. zato sto ce netko od tih stjiceka izgubiti zivce i poslati malo jicinusa na tvoj gjadjanski mejl, u znak upozojenja, da se pjosejes do kjaja. tjebam li ponoviti. ne znam kako vec nisi skuzio da za jazliku od pticaja pola ljudi ovdje vec zna tko si. znaju svih tvojih 99 nickova. a znas kako. ocito ti je pjomaklo da je netko svojevjemeno postavio pitanje na pejatovic blog ha ej, i tamo dobio odgovoj. (Knjizevni terorist 28.03.2006. 14:20)
• Egzorcist - čovek je perfidan, mora mu se priznati (aplauz). Ali sad ti je valjda jasno otkud toliki jal prema tuđim blogovima kad nije u stanju išta napisati (osim, naravno, žući koju pljuje gdje stigne). Prema onome što sam iščitao iz njegovih komentara po blogovima, čovek je već u laganoj krizi srednjih godina, ne jebe redovito, pa ga mogu razumjeti. Znaš da je danas čak promijenio pozdravnu poruku na blogu kad sam ga linkao kao Nemanju i Mad Maxa Luburića. Joj, kako je to dobro. (Inhibitor 28.03.2006. 14:32)
• Ispravak - opis bloga. (Inhibitor 28.03.2006. 14:39)
• @Inkubator, ne znam gdje si linkao Nemanju i Luburića, ali, Nemanja sine jebe redovito: tebe i ovog tvog morona. @ Teroristu, ne znam kome to prijetiš, no bez obzira o čijoj se građanskoj adresi radi moglo bi se dogoditi da ti se nakon ovakvih prijetnji ugasi blog. Što misliš o tome? Također, što se tiče gubitka živaca i stričeka te njihova upozorenja, stari, tebi očito nitko odavno nije opalio šamarčinu, pa, kad već inzistiraš, može se i to upriličiti. Možda ćeš onda prestati pričati besmislice, a zasigurno ćeš prijetnje i upozorenja izbaciti iz svog kretenskog repertoara. Toliko o građanskim adresama. @ Vikkore, a kaj se čudiš - pa kad sam ja prošli tjedan upozrorio na to središnje mjesto EPH-ideologije, podiglo se cijelo pleme! Jebiga, sad netko nije dosljedan, zar ne!? (Nemanja 28.03.2006. 16:44)
• Jurica Pavičić je napisao da je Flannery O'Connor karika koja mu je nedostajala između Borgesa i Carvera! Da prevedem: Jurica Pavičić je nadrealistički ustvrdio da je je zigurat ono što mu je falilo između stola i pakla. Još jednom: kako bi Zrinka kazala, nekog bi se vraga o književnosti trebalo znati, kad se već o njoj govori. Recimo, priča s ovom generacijom književnika započinje njihovom zakletvom u Borgesa: oko dvadesete bili smo pod dojmom Borgesa, reči će! Lijepo je to, no upravo stoga jer su pod dojmom Borgesa bili jedino i samo u dvadesetoj - to ljeto kad su pročitavši dvije, tri Jorgeove priče zaključili kako je Borges nenadmašno načitan i pametan, i kako to oni nikada ne će biti - utjecaj se Borgesa na ovu generaciju ni ne primjećuje. Potom je, kao grom iz vedra neba, u sve naše Jegoviće, Pavičiće i Tomiće udario Carver! Otkud sad Carver, pisac koji je u svijetu gotovo nepoznat, a u nas ga je uglavnom na taj način adorirao prijatelj Kušan!? Pa, to je shvatljivo jedino iz prethodne mučne fascinacije Borgesom: samo onaj koji shvati da ništa nije pročitao (jer mu izgleda da je Jorge pročitao sve), u Carveru može pronaći literarni i egzistencijalni izlaz: U, jebote, gle, pa i ovo je dakle literatura, dakle i ja mogu biti književnik! Naime, u Carverovoj poetkoj lakoći i proznoj preciznosti dečki su krivo prepoznali mogućnost da i oni budu 'nesvjestan i zatečen prozaik', kako bi kazao prvi uzor, Borges. Samo, kazati : 'Pili su. Slušali ploču. Onda je čovjek promjenio ploču.", kao što to Carver zna reči, nije dovoljno da bi se bilo književnikom. Ta mogućnost minimiziranja svoga izraza nikako uopće ne koincidira s nemogućnošću razgovetnijeg ili raskošnijeg izražavanja. Taj se nesprorazum današnjih tzv. carverovaca s vlastitim medijem, tj. izražajnim sredstvima vlastite umjetnosti ponajbolje vidi usporedi li se ova generacija s bilo kojim književnikom ovih prostora okočije se literature možemo dogovoriti da je vrijedna čitanja: naspram Pekića, Pavića, Kiša, Marinkovića, Krleže, Andrića, Karahasana...etc.etc. ovu je skupinu gotovo preuzetno nazivati piscima. Stoga je Eni, s pravom, mučno i povraća joj se: jer, mada joj se sve to ne čita, ipak i u površnom susretu s tekstom prepoznaje usiljenost, nategnutost tumačenja: te neorealisitčki prosede, te melodramatika, pa onda tradicionalna novelistika koja je ipak odmaknuta od ukupnog korupusa novele druge polovice itd.itd., pa potom implicitne i ekplicitne poante, Carver i Joyce...bože sveti, kakva hrpa gluposti! Ovakav tekst još samo prije petnaestak godina profesori bi vratili i na prvoj godini fakulteta kao nedorečen i nesuvisao seminarski rad! Danas to Pavić reciklira i štampa, tiska i kopira, i raspačava i širi samo zato jer Pavičić ne propšta tekst a da ne iznese tezu poput one nečuvene o 'genetskoj hrvatskoj mržnji spram drveća'! (Da, Vikkore, i to je Jurica potpisao!) Sad, zapravo, kao i sve vas, ma i mene zaboli za to jesmo mi i Srbi najneiteligentniji narodi u Europi, ali, ono što ponovo tvrdim, sva ta ekipa još osamdesetih, za 'Starta' recimo, ne bi vidjela novina i javnosti samo da nema nasušne potrebe za reklamiranjem gotovo ilirskog panslavenstva, reginalizma, simboličkog jugoslavenstva ili zapadnobalkanizma. Sve to naravno nema veze s književnošću, ali, kao da Jergović i Pavičić imaju? Tko je jednom u životu pročitao 'Lolitu' tako da zna zašto je ona za Nabokova - i istinske čitatelje - autorova romansa s engleskim jezikom, jednostavno ne može čitati te pikzibnere koji obilaze ratišta Balkana i tako neponovoljivo melodramatski pljačkaju mrtve ratnike: svojim toplim ljudskim pričama (Jergović) ili neprikosnovinim humanističkim angažmanom (Pavičić). A, zapravo, riječ je o bleferima: u cijelom opusu te dvojce buzoranata nema niti jedne jedine riječi ili rečenice usporedive s onim Kiševim kapanjem mjesečine. Naprosto, on je bio pisac, ovo su pisari; čate, i to ne duha ni notari ideja - jednostavno, riječ je o javnim bilježnicima konjukturne zapadnobalkanske ideologije - ove naravno koja i Vikkora sluđuje. Dixi (Jadno, vaš Nemanja 28.03.2006. 19:35)
• Nešo, Danilo, kako bre čovek može da te mrzi? (Inkvizitor 28.03.2006. 20:11)
• a nestasko mali, nemo from the slumberland. brrrrrrrr nemoj vise da me plasis. jer znas, ako mi ugasis blog, morat cu onda poput tebe gostovati kod drugih. inace koji kurac ovakve esejcice ne stavljas na svoj blog ili ne objavljujes u novinama nego ovako tu u komentar na nekom opskurnom blogu kao sto je moj. pa jebate nece to nitko procitati. govorim posve ozbiljno. (Knjizevni terorist 28.03.2006. 21:00)
• Ej, vas dvojca, sad ste me i grohotom nasmejali i nešto raznježili pa evo, reko, da budem čovek kad vidim da se Terorist počeo i sa mnome lijepo razgovarati: dobro, stari, može li ovako: ja zaista nemam ništa protiv tebe, dapače, trpiš me ovdje već desetak dana i svaka ti dala! No, silno me zabavlja koliko ti sve ovo shvaćaš ozbiljno i onda mi vrag ne da mira! Dapače, za ljubav muvane po ovom tvom blogu napao sam i svoju veliku slabost, Portiča, koji je na svu sreću pametan čovjek pa se uključio produktivno, s razumjevanjem i korisnim citatom. Evo, Teroristu, a i ti Kalkulatoru, ja vas zapravo strašno volim, a jedino što od vas tražim jest da mi priznate moje pravo na: a) mišljenje da Jergović i nije tako velik i značajan literat kakvim ga promovira EPH-pogon, i b) na ne manje važno mišljenje da EPH to čini zato i samo zato jer Jergović ispovijeda integralno jugoslavjanstvo. To je sve. To tvrdim od samoga početka i to je jedino što valja zapamtiti. Sve ostalo, poput one nesretne štorije o presađivanju mozgova, sasvim je efemerno: pa da je i istina, pa što? Koga uostalom briga što vi privatno radite!? Nego, posvetimo se mi važnijim stvarima: Ima li itko pismen tko zaista misli - jer Leb se zajebava, to vam je valjda jasno - da je Bukvovski relevantan pisac? Mato Lovrak je za njega Tolstoj: Mato je bolje razumio i ljude i likove, a mogao je i više popiti! Konačno: nisu ga jebali hemeroidi! (Che Guevara na kartama 28.03.2006. 21:22)
• a u kurac, opet najzanimljivije stvari moram citati po blogovima, istina sad to mogu ovdje, kod sebe, u papucama, a u jutarnjem ili novom listu umjesto ovog sjajnog eseja o ulozi raymonda carvera u samoinstaliranju hrvatskih pisaca opet moram citat pizdarije i intervjue s pobjednicima express lutrije vecerajte s houellebecqom odnosno ziminu konverzaciju s vjecnoscu nedjeljom popodne. sto se tice bukowskog i mate lovraka, ne bi se stel mesati, uvijek sam vise volio milivoja matoseca (Knjizevni terorist 29.03.2006. 00:31)
• Znači, ovaj Nemanja je Čadež. Ajde de. (Šiško 29.03.2006. 00:38)
• Mene stalno strah da ce, kad se ukljucim, opet krenuti ona bljuzga u kojoj je receno i da bi netko nekog gledao preko nisana, a da cu i ja izgubiti prisebnost. Multipseudonimni, to je tvoj glavni grijeh. A drugi, sto ne zelis prihvatiti da mozemo imati i drukcije misljenje. Ja zaista mislim da nije kljucno to sto "Jergović ispovijeda integralno jugoslavjanstvo" i da ga ne promovira EPH samo zato, kao ni Pavicica. Kad je vec rijec o nisanima, nije li Pavicic u polemici s Viktorom Ivancicem iskoristio svoje sudjelovanje u ratu. Mislim da je u cijeloj prici vaznije to sto su oni trivijalizaciju knjizevnosti nametnuli kao normu, tako da se moze reciklirat. I to prodaju kao "suvremeni trend", toboze sukladan razvitku medijske stvarnosti. Pa Baretic je na telki rekao da za njega biti pisac znaci i pisati pitanja za kviz i tv kritike. Oni bljuzgu zele proglasiti kvalitetom, tu je kvaka 22 i u tome im je medijski gigant potpora. A kad im se u pricu umijesa Rudanica, onda popizde. Ja, medjutim, mislim da je to sve pocelo vec u Startu i mozda cak kod Mandica i tu je kljucni nesporazum izmedju Lasica i Mandica u onoj polemici u kojoj Pavicic sad proglasava Mandica pobjednikom. Oni ne priznaju da postoji hrvatski kulturni krug i tradicija ne zato sto su protiv Hrvatske, nego zato sto ne priznaju da postoji kultura s velikim K kako bi to terorist napisao, a sad mislim da je jasnije sta bi to trebalo znacit. Eto, necu dalje, mislim da je i ovo dovoljno. Ali, zato mislim da su anonimni blogerski pokusaji i uopce blogerski pokusaji kudikamo poticajniji nego koristenje korporativne snage za agresivno nametanje stereotipa putem. Od onog sta sam ja malo u posljednje vrijeme citao cini mi se da im je pravi antipod Coetzee (Youth, Elizabeth Costello... ) koji nije elokventan kao Nabokov, koji je cak "humanist" kao i Pavicic, ali stilom cuva dostojanstvo. Covjek je naprosto temeljito obrazovan, nepretenciozan, ne nastoji sebe predstaviti kao bogomdani autoritet samo zato sto pise knjige, ne mistificira i postuje tradiciju. (Vikkor Malllansohn 29.03.2006. 00:59)
• Nemanjo, čita mi se čita, komentar u kojem si elaborirao "utjecaj" Carvera na hrvatske suvremene velikane je apsolutno genijalan, ali kad se počneš duriti i skreneš sve do fizike izgubim se i uzrujavam i jebi ga, to mi se ne čita. P.S. Priznajte Nemanji prava na mišljenja! (ena.z 29.03.2006. 01:21)
• nikako ne mislim da je jergovićeva ideologija ono zbog čega ga EPH gura, pa nije jedini takav u EPH. vec sam napisala (u onom obrisanom dijelu - hura za blogove koji preuzimaju metode mainstream medija) što ga čini jednakijim među jednakima: to što se najspretnije artikulirao prema novouspostavljenim masovnim (masa koja čita novine i kao zanimaju ju kultura) kriterijima. na tragu sam onog što Vikkor piše: Mandić jest još davno počeo brisati granicu između visokog i niskog, onda je to djelomično bilo potrebno, ali je u konačnici revolucija pojela vlastitu djecu po sličnom obrascu po kojemu je Rudanica dokrajčila FAK. Lasić je u polemici s Mandićem imao potpuno pravo, ali umjesto da razumiju (neću čitati srpske/hrvatske/bugarske pisce jer sam ih čitao 50 godina i preostalo vrijeme želim trošiti na ono što zaista valja - a to je sažeto u onoj Bellowljevoj fori sa Zulu plemenom i Tolstojem), čuli su da neće čitati srpske pusce zato što su srpski. A sva ta ekipa s Carverovom ima veze koliko i fantastičari s Borgesom, s tim što je Carver kao mogući okidač pogubniji. On je mogao utjecati samo na to da shvate da se može pisati i o pokvarenom frižideru (mislim da je baš taj frižider J. Pavičić negdje spomenuo kao preokret u poimanju književne tematike i vlastiti okidač pisanja). A kada su to shvatili, svi su navalili na tastaturu i postalo je prekasno. Usput, onaj vrijeđalački tip potpisan s bejzik, ne bijah ja, valjda je količina buke u slovima dovoljna diferencijacija. (bejzik (0) 29.03.2006. 05:25)
• DAKLE HVALA! Sad kad je već tako, kad smo počeli svi uljuđeno i normalno razgovarati, dragi moj mlađi prijatelju Teroristu, i ti Inhibitoru, kapa dolje za sve što ste sa mnom morali istrpiti; naravno, chapeau prate i adekvatne isprike: u ime budućih dobrosusjedskih odnosa, dečki, sorry: nije to bilo ništa osobno! I JEDNOM ZA SVAGDA: NEMANJA, MAD MAX, STEVAN PRVOVENČANI etc., RJEČJU: LEGIJA, NIJE DAKLE NI ČADEŽ NITI ITKO OVDJE DO DANAS SPOMENUT. PUSTIMO SAD TKO SAM TO JA, JER, VAŽNIJE JE OVO O ČEMU GOVORIMO! Drago mi je - iznenađen sam i osupnut zapravo koliko se generacija mlađa od mene slaže s ovom mojom inicijalnom prosudbom vrste Carverova utjecaja na dio FAK-ovaca! - što je opaska o Carveru potakla novi krug razgovora. Još mi je naravno draže da toliko različitih ljudi ima sličnu perspektivu koju je najefektinije sažeo Leb: sredstva za legalizaciju banalnosti! Točno, Leb, bravo! Nadam se da će ostatak naše diskusije o Carveru, kao i ostatak našeg boravka na ovome blogu, biti početak jednog divnog prijateljstva. Uh, odvratne li melodramatike! Bit će da sam ja Miljenko Jergović. Glede Mede Jegovića, bejzik, kad se prestaneš potpisivati Bašićevim nickom odgovorit ću ti: za sada, O.K.: s godinama, vidjet ćeš da ti jugoslavenski kružoci (kao sinoćnji kod Maestra Rajka Grlića, koji je svoj ansambl za vjenčanja i sprovode poveo po glavnim gradovima ex-Juge, jer, jebiga, ako može Brega, što ne bi i Grlić! - usput, Pero, vadičepu, što sad kažeš na Grlića!?) što se šire igraju puno značajniju ulogu u našem društvenom, javnom pa i kulturnom i političkom životu no što sada misliš. Budući da mi se ne da stalno iznova potpisivati s Nemanja, i zato jer obožavam idiotske nadimke, ovaj vas put pozdravlja vaš (King Hong Kong 29.03.2006. 10:34)
• @ŠIŠKO, prijetelju, a tebe jadnoga od svega ovoga najviše je ipak zanimalo tko je autor!!! I još tako slavodobitno, s pogledom alkarskoga momka, uzvikuješ: A, dakle Čadež! Strašno! Ne jebe tebe Carver, tebi samo gnarr ruje i skače po mozgu i piči on svoje: tko je taj Nemanja? tko je on?, gnaaarrrr....!!! Uf...Ajde, kazao sam da ću biti dobar, nisam ja kriv što imam kratak fitilj! Šiško, Šiško, teško je biti čovjek kad se zoveš Šiško! (Miško 29.03.2006. 11:42)

subota, 25.03.2006.
Uloga flamea u knjizevnom terorizmu
Ah vidim da moram i ja naposlijetku pristati na coming out, dobro su me pritisli i da smanjim napetost primoran sam otkrit nesto za sto sam mislio da ce ostati tajna formula trajno zakljucana u sefu kao ona ljutog pekmeza u sinocnjoj epizodi ubojstava u midsomeru. radi se naravno o flameu za koji me visekratno moralizatorski, citaj seratorski, optuzio stevan nemanja, poznatiji kao onaj koji ima 99 imena. za neupucene rijec je o kazu stetnoj i degeneracijskoj pojavi na forumima, blogovima itd a o cemu se mozete informirati kod zrinke. orgijasticna nemanjina analiza mojih bijednih akcija razotkrila me u punini mojih teroristickih nastojanja, samo sto je i opet promasila centralni uvid. ovaj put medjutim to nije cak ni onaj slucaj kad se od drveca ne vidi suma, nego kad se od grancica ne vidi niti samo drvo. ali da se ne bih iscrpljivao u napucavanju s tim napornim tipom i zamarao citatelje, da se vratim na stvar. otkud flame u knjizevnog terorista. zasto je on jedno od glavnih sredstava borbe protiv hrvatske knjizevne antiutopije. nista neobicno, flame je jedna od najefikasnijih metoda izazivanja necije reakcije, sto je inace pri samom vrhu liste taktickih ciljeva knjizevnog terorizma. ne izgleda na prvi pogled kao casna metoda, ali sve dobiva opravdanje kad se konfrontira s onime protiv cega se upotrebljava. nesto kao, udri to djubre njegovim oruzjem. naime, ako vam stvar nije ocita, skrecem vam paznju na to da privid knjizevne scene pociva na istim principima kao i flejmanje. pogledajmo par primjera, a prateci zrinkinu tipologiju da ne kompliciramo stvar. i da, umalo da zaboravim, neki dijelovi donjeg teksta su copyrightirani, sto je podatak s kojim naprosto ne znam sto bih. zrine, ispostavi mi fakturu na mail. dakle, dame i gospodo, zrine feat. knjizevni terorist u duetu uloga flamea u stvaranju hrvatske knjizevne iluzije.

1. "Ljudi koji misle ovako kao ti su sigurno..."
(dodati kvalifikaciju po izboru: kucke, cetnici, pederi, masoni, nedojebani, NE ZNAJU STO JE LJUBAV, pavijani, "ja ih zalim", drzavni neprijatelji...)

Najsvjeziji primjer je jergovicev tekst o houellebecqu. po njemu su ljudi koji citaju francuza prikriveni islamofobi, antisemiti, ksenofobi itd. to jest ne znaju sto je ljubav, je li tako, i mi, miljenko jergovic, ih preziremo ali ih medjutim ne zalimo.

2. "Kako mozes tako generalizirati?"
(odgovor na stavku pod 1.; pocinje s defanzivom i mozebitnim obrazlaganjem zasto prozvani nije pavijan, drzavni neprijatelj ili peder, no na kraju se takodjer zavrsava u tvrdnji tipa: "Ljudi koji ovako generaliziraju su sigurno…" pa slijede kvalifikacije odozgo)

To je tipican postupak mikroorganizama i ostalih bicasa poput knjiskog moljca. malo mu taknes epidermu, on te zaspe argumentacijskim nizom i okonca u teskim optuzbama za zlocine protiv covjecanstva.

3. "Znam tko si i sad ce svi saznati!"
(varijanta u kojoj jedna suprotstavljena strana "izvlaci" pojedinosti o drugoj i prezentira ih virtualnoj raspravljackoj "javnosti", bilo u obliku nekako dobavljenih informacija iz stvarnoga zivota, analize nedosljednosti prethodnih postova, bilo u obliku totalnih izmisljotina)

Podsjetio bih na svojedobnu polemiku jergovic aralica. kad sam nekoliko postova nize ustvrdio da je jergovic prikriveni reakcionar i mracni konzervativac, nisam se nabacivao atraktivnim etiketama. razmisli, sjeti se, tko u koga u toj polemici upire prstom i denuncira ostatku nacije uz usklik, evo srbina. on je srbin, eeeeee. a od usklika do vrba...

4. Mirotvorne inicijative
(katkad ih potezu moderatori, katkad samoproglaseni cuvari javnog reda, mira i "damskog stila", a dolaze u nekoliko varijanti: Prekinite odmah ili cu vam zatvoriti raspravu!, Sad cu vam objasniti zasto ovo kako se svadjate nije u redu..., Tko nas, bre, zavadi?! Pa SVI SMO BRACA! Raspravljaci ignoriraju sve mirotvorne inicijative osim moderatorskih, koje pak proglasavaju "favoriziranjem druge strane" i na taj nacin otvaraju novu metastazu flejma.)

To je ona siva masa koja stoji sa strane, gleda knjizevnu makljazu i negdje za sebe ili sa istomisljenicima mrmlja boze koji su ovo kreteni. nema ih bas po javnosti ali sacinjavaju stabilan dio knjizevne publike koja pusi to sve, kupuje baretica i dovodi tog jadnicka na vrh top lista. zato jer nije konfliktni primitivac kao tamo neki edo popovic ili vedrana rudan, nego fini decko koji zna sto je kinderstube.

5. Huskanje
(dolazi u obliku mobbinga; jedna strana skupi pristalice koje se onda zajednickim snagama obrusavaju na "neprijatelja", te u obliku kokicara koji se izvrsno zabavljaju citanjem medjusobnog prepucavanja pa potpiruju vatru samo zato da bi boks-mec dulje trajao. Pritom odusevljeno promatraju i zderu kokice.)

Zadnji meni poznatiji primjer je haranga borivoja radakovica, miljenka jergovica i ede popovica protiv vedrane rudan u jutarnjem. kokicari, to smo bili svi mi ostali. mirna publika. ljubazni susjedi koji se nece buniti kad vas odvuku u konc logor. dzentlmeni koji su citavo vrijeme bili po strani i gledali kako trojica cipelare damu. degutantno.

6. "Ja sam iznad toga"
(povremeni uleti ljudi koji sami sebe dozivljavaju kao coolere ili zen-mudrace. Flejmerski razjarenoj gomili u uletu objasnjavaju zbog cega se oni ne svadjaju i ne sudjeluju u diskusiji, zasto im je rasprava glupa i zasto bi se svi trebali povesti za njihovim primjerom. U pravilu izazivaju nabijemte-sentiment)

Na ovom je blogu cesce spominjan primjer rade jarka i njegovog casopisa www.knjigomat.com, koji savrseno odgovara ovoj kategoriji. sad vam je valjda jasno i zasto je polovica komentatora uzvikivala, jarak, nabijemo te na kurac. evo uzvik cak ima neke metaforicke potencijale za erotsku poeziju.
- 23:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #
• Terorist, od danas te zovem Književni egzorcist. Vidim da ćelija ne gubi vrijeme i neumorno djeluje. Teško je scrolati po blogu s nepreglednim i ispraznim komentarima. Budi čovek pa klikni u postavkama zabranu komentara kategoriji bljogos-anonimus. (Inhibitor 26.03.2006. 09:02)
• nece to nista pomoc. radije zato uvodim dvajsestomartovsku diktaturu i, za razliku od lukasenka, ne mislim trpat ove spamere u neku buksu iz koje ce jednog dana opet izaci kao duh iz boce, nego cu uz pomoc herbicida i insekticida s njima postupati kao i sa svakim drugim korovom i nametnikom. baj, baj, trudbenici tastature. (Knjizevni terorist 26.03.2006. 11:54)
• vikkore, nisam naravno mislio na tebe. ti nam nedostajes. svrati kad prodje akcija ciscenja krupnog otpada. (Knjizevni terorist 26.03.2006. 12:04)
• Bok, stari, zaista se opraštamo, samo, molim te, prestani stalno komentirati prošle događaje i rasprave, jer time samo izazivaš. A vidiš, isfurali su te i ostali: ti dobro znaš da 'đo' nije jedan od mojih nickova, pa ti je dakle jasno da je i drugima sve jasno. No, ne ću ti kvariti igru - molim te samo jedno: velim, pusti prošlost, i nitko te više neće zaspamavati. Imaj lijep život, tvoj (Nemanja 26.03.2006. 12:09)
• poštovanje, književni teroristu. u žurbi sam pa samo kratko. nije me dugo bilo pa evo jedno pitanje. naime, riječ je o knjigomatu. čini mi se da si ruknuo blagu nekritičku generalizaciju, zapravo jaku, tog časopisa. pa reci zar je baš sve tako loše na tom knjigomatu? reci mi, pliz. pa ima li jedna jedina jebeno dobra stvar koja se može pročitat ili nema? pritom ne mislim na određeno područje (priča, esej, interview...) nego samo, barem, jedino na jedan jedini tekst. dakle, ukratko, postoji li na knjigomatu tekst vrijedan čitanja? odogovori mi danas ak možeš, jer opet moram putovati itd. hvala ti puno uz čestitke za tvoj blog. (Jutarnji tornado 26.03.2006. 13:30)
• i, usput rečeno, ne mogu točno skužit što je to flame, a nigdje ne mogu pronaći definiciju. naravno, lagano naslućujem iz tvojeg posta, ali ne dovoljno. možda sam piglu pa te molim sljedeće: možeš li mi u jednoj rečenici napisati što je to flame odnosno definiciju famea? hvala. p. s. ne bih te time gnjavio, ali, kako rekoh, da se jebem u oko ne mogu pronaći nigdje definiciju tog pojma. (naravno, znam kaj doslovno znači flame, jebote, al to nije dovoljno!) (Jutarnji tornado 26.03.2006. 13:37)
• e, teroriste bash si i jadnik i bijednik - koji je sljedeci potez nakon sto obrises sve komentare u kojima te ljudi ne hvale - ocesh mozda pod laznim nickovima pocet sam sebi pisat hvalospjeve i ode? get a life, mizerijo... (momo 26.03.2006. 13:38)
• osim pokusaja mirotvornih inicijativa (pod rednim brojem 5, i to stavka druga), ostale su taktike zanimljive jer su zivopisne i pridonose polemiziranju. nije da su sve polemike uvijek i konstruktivne, ali... (manistra 26.03.2006. 14:39)
• E sad mi vas je fakat pun kurac retardirani. Terorist boli me kita ako ćeš obrisati ovaj komentar ali stvarno žudim da vidim neku umotvorinu Nemanje, Mad Maxa Luburića i ekipe na njihovom blogu. Naime riječ je o tome da promijenimo forum gdje ćemo slušati koje su 2 od 3 knjige pročitali Nemanja i njegov band Pseudointelektualci. BTW jako sam se razočarao u Nemanju jer sam očekivao da će na pitanje tko si ti, odgovoriti: "Moje ime je Legija, jer ja sam mnogi." (Inhibitor2 26.03.2006. 20:01)
• @Jutarnji....Svrati do bloga Zrinsko pismo. Tamo, u hitovima, potraži post o flameu na netu. Pročitaj ga pa se javi. Vjerujem da će ti sve biti jasno, ali, nešto mi govori da ćeš imati i potpitanje, pa, velim, samo se ti javi... (dragi blog 26.03.2006. 20:27)
• Jel ono bio Cortasar koji je napisao da je razum posljednje sto ludjak gubi? (Vikkor Mallansohn 26.03.2006. 22:33)
• e, vikkore, svaka ti dala (Knjizevni terorist 26.03.2006. 22:40)
• hej, dragi blog, pročitao sam sve o flameu na blogu Zrinskopismo i, imao si pravo, imam potpitanje, zapravo i dalje pitanje. naime, na blogu Zrinskopismo naširoko je, dakle opisno, objašnjeno što je to ''flame'', ali još uvijek ja ne znam što je to ''flame''. nigdje nema definicije. e, sad, kaj da radim? zar je još uvijek blogerska terminologija u previranju ili nastajanju pa nema dobro posloženu terminološku čvrstoću? ili ja previše zahtijevam? brijem da ne. (Jutarnji tornado 27.03.2006. 01:35)
• Tornado: Uh, znao sam. No, lijepo od tebe što priznaješ da ne znaš: samo se tako može nešto saznati. Evo, iako sam mislio da je najbolje naputiti te za Zriki, potražiti ću za tebe nekoliko definicija flamea, flejmerskih ratova i sličnih izvedenica na internet-rječnicima. Dakle, prva definicaija kaže: Flame Originally, "flame" meant to carry forth in a passionate manner in the spirit of honorable debate. Flames most often involved the use of flowery language and flaming well was an art form. More recently flame has come to refer to any kind of derogatory comment no matter how witless or crude. Flame War: When an online discussion degenerates into a series of personal attacks against the debators, rather than discussion of their positions. A heated exchange. Druga recimo veli ovo:Flame - Plamen. Ljutito, žestoko, pa i uvredljivo pismo u elektronskoj pošti, npr. kao komentar na neki objavljeni članak. Ako se počnu razmjenjivati elektronska pisma takvog sadržaja između dvije ili više osoba, nastaje plameni rat (flame war). Treća kaže da je flame članak pun gnjevnih, grubih i uvredljivih izraza o nekoj osobi. Da ne duljim, ja bih ponudio svoju jednostavnu definiciju flamea: Flame je kurenje. Taj pojam, kuriti nekog, bio je sastavni dio žargona moje generacije, i zapravo više podrazumjeva podjebavanje nego svađu. Štoviše, uvredljivo raspravljanje ili svađanje zakriva izvorni smisao pojma flame: svađamo se uvijek oko nečega, no kurimo uvijek nekoga, bez obzira na ono što kaž, o čemu govori! Flame je sasvim zaokupljen samim sudionicima rasprave, a gotovo nimalo njenim predmetom, sadržajem rasprave: ako i brine za taj sadržaj, onda bi mogli kazati da on flejmerima služi tek kao povod ili alibi za kurenje. Jesi li sada shvatio? (dragi blog 27.03.2006. 05:37)
• Nisi ti njih otjerao dovoljno, teroristo. Ti bi trebao ukinuti komentiranje anonimnima, ove budalaste brisati i to je to. Demokracija je vlast budala nad pametnima, reče Rambo Amadeus prije par dana. Pametni ne idu na izbore, glasaju samo glupi, i onda oni koje su glupi odabrali dođu na vlast. A to je ono što nazivamo demokracijom. Komunizam je bio zlatan. Briši ih. (leb 27.03.2006. 18:58)
• @lebe, čuj starik, znam već da ćeš u svom komentaru ovog komentara svakako spomenuti svoj veliki kurac ili neki drugi seoski atribut, ali, u međuvremenu, popuši ti meni kurčinu. Malo si se ti prehitil, ne misliš? Trabunjaš po blogovima od nemila do nedraga misleći da su baš svi ružičaste pičkice, postao si poput onog idiota Porta svakom loncu poklopac, i odjednom si stekao nekakvo sasvim neutemeljeno samopouzdanje. Kakvo brisanje, kakvi budalasti komentari, kakva demokracija, kakav Rambo Amadeus, kaj ti konju jedan seoski lupetaš!? Voziš se šinobusima i po blogu dijeliš lekcije o Bukovskom, jer za nekakvo solidnije prometalo nemaš novca, a za neko solidniješ štivo pameti: nedoučeni pauperizirani kumek, bože dragi, kakva žalosna kombinacija. Nakon svega što se ovdje dogodilo ti hrabriš malog sirotog sitnokurčića što ljudima briše komentare samo zato jer su svjedočanstvo njegova nepatvorenog idiotizma!? Ma tko si ti, seoski majmune, da uokolo djeliš lekcije internet-bontona i usput, von oben, tj. s leđa svoje krave, pametuješ o demokraciji. Konju glupi. Točnij, konjusino. @Sponzorirani, sasvim si u pravu. Uopće nije lijepo što je Kravosas obrisao tvoj komentar, jer to vrijeđa i naše osjećaje a ne samo tvoje: ta, on je zaista retardiraniji od K.Š.-a, samo što to K.Š. ne zna. @Fran: Pisati će se zanimljivo na njegovom blogu, pisati, sve dok se sitnukuri ne objesi. O retrovizor John Deera Bukovskog iz Bjelovara. (Jebote, to zvuči kao bjerloruski roker!). (bejzik 27.03.2006. 20:06)
• Ja sam se potpuno izgubila, a ubih se od truda pohvatati sve što ovdje pročitam! Molim neka mi netko objasni što je terorist napravio Bejzik (očito sam nešto propustila), te zašto se bejzik ljuti na leba. (ena.z 27.03.2006. 22:33)
• Svi koji žele biti kao ja ljuti su na mene. Bejzik traži malo pažnje, ali predosadan je i stil mu je preslab da bi Moje Visočanstvo zamaralo plave okice čitajući ga. Ja kažem: Brišimo neregistrirane! Ko Slovenci! Hopa, danas te ima, sutra te nema... (leb 27.03.2006. 22:54)
• nabijemte-sentiment..hahaha, a zvuči baš ozbiljno. svađu nećem komentirat, samo ću promatrati. :) (erogena 27.03.2006. 23:59)
• @Predzadnjem bljogos-anonimusu; Dragi blog upravo si se otkrio. Povezao sam nekoliko redaka iz tvojih anonimnih komentara i moram ti priznati da si dobar. No ako si ti još i Nemanja (neman sa sto lica) onda kapa dolje majstore. Ostaješ na mojoj malignoj listi. (Inhibitor 28.03.2006. 09:37)
• @Inhibitor: Budući da se ovdje komentari brišu brzinom WC-sanitara, nisam stigao vidjeti o kojem se predzadnjem anonimnom komentaru radi. No, svejedno, Nabijemtenakurac, mirno spavaj: moj je komentar, kao u slučaju naše rasprave na tvome blogu, uvijek potprisan mojim nickom. Ne znam jesam li te sada razočarao, no, stvari su takve kakve jesu, kao što je netko ovdje kazao. (Dragi blog 28.03.2006. 16:22)
• Moram reć da mi se jako dopada kak si primijenio moj tekst na rvacku književnu (mošmislit :)) zbilju i nezgodu. Ovaj put častim :-) (Zrine Milutine 29.03.2006. 09:52)

petak, 24.03.2006.
Zasto novinari uvijek useru knjizevnost
Nemanja stevan mad max luburic i tako dalje da ne nabrajam sve nickove tog lika jer on ima 99 imena najsvjeziji je primjer kako novinari, kad se prime knjizevnosti, ama bas uvijek useru stvar. jednu prilicno egzaktnu raspravu o fenomenu jergovic odnosno fenomenu telektualac u tranzicijskom kapitalizmu i TAKOZVANOJ liberalnoj demokraciji, s naglaskom na tome da se u jergovicevu slucaju ipak radi o nekoj vrsti pisca i knjizevnog manufakturista, covjek je rasplinuo i defakto zaspamao pa vidim i usput poplasio sve one dobronamjerne citatelje ovog bloga koji su zasutjeli iako je njihov, ma koliko po njegovim arsinima bio inferioran, prilog raspravi mogao donijeti i kakav odgovor, za razliku od njegove nezaustavljive kompulzivne potrebe da svojoj rjecitosti da oduska. naravno da je deplasirano otkrivati o kome se radi jer je u cijeloj prici nevazan kao gradjanska osoba, nego tek kao akter vjecitog promiskuitetnog odnosa novinarstva i knjizevnosti iz kojeg potonja izlazi kao govnima zatrpana, a novinarstvo uglavnom profitira. ne govorim napamet. pogledajte cijelu plejadu novinara koji su postali pisci, pocevsi od jurice pavicica, ante tomica i gordana nuhanovica pa sve do nove knjizevne vedete u liku inace superiornog kolumnista borisa dezulovica, niz nastavi po slobodnoj volji. u zasluge im se obicno upisuje to sto su vratili knjizevnost citateljima. ma nemojte me jebat. zapravo su uveli novinarstvo u knjizevnost i dozlaboga pojednostavili cijelu stvar, prodajuci to kao knjizevnost s velikim k, uz svesrdnu pomoc korporacijskog metropolisa eph, usput potpuno iskorijenivsi misticni i mitopoetski potencijal literature. vise poiesisa ima kod stephena kinga nego kod njih. fak ih je samo definitivno lansirao u fakere, s izuzetkom nuhanovica, kojeg bi bilo humano ukloniti s ekrana jer bismo tako lakse zaboravili taj neuspjeli eksperiment inace relativno vjesto odradjenog projekta. da, spomenuh i dezulovica, jer nedavno sam ponovno procitao slavodobitnicki christkind, pokusavajuci skuziti sto mi to kod tog romana smeta, a sto inace uopce ne primjecujem u dezulovicevim kolumnama u globusu. odgovor na pitanje nazire se u ovom postu. too simple to be brave.
- 02:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #
• S velikim K, kako to protumačiti? (nabijemtenakurac 24.03.2006. 08:28)
• cadezu ukinulo rubriku o blogeraju na webu jutarnjeg... mora da je neko od nadleznih svratio ovdje i vidio (ne)izljecenog tomicu kako psuje i vrjedja blogere... (momo 24.03.2006. 11:04)
• napokon da je netko napisao dobar komentar, nažalost tek na kraju polemike o jergoviću na prošlom postu. bejzik, kapa dolje i svaka čast. napisala si onako 'kako ja mislim, ali ne znam izraziti'. sala, cini se da si jedina osoba koja kuzi. hocu jos tvojih komentara! (bejzik fun 25.03.2006. 01:53)
• mnogo si se razbahatio Teroristu bre ... a je istina je da je Cadeza prozvalo jer u jutarnjem figurira kao vazni kriticar a ovdje sere i prosipa zlobu po tudjim blogovima sitan covek ..... i nije istina da su novinari razjebali knjizevnost ali na tome vrijedno rade ... pa to si i objasnio ( 25.03.2006. 15:21)
• misliš li nešto poduzeti s ovim likovima što ti zaseravaju blog? (ena.z 25.03.2006. 18:40)
• ena, s obzirom da je nemanja potpuno puko, pocet cu ga brisat. najprije me bolio kurac za njega, ali otjerao je ljude. pocinjem nocas, kad pomaknem sat. (Knjizevni terorist 25.03.2006. 23:50)
• pfu. kao sto vidis ispraznio sam cijeli sarzer u nemanju, he is desintegrated now. stvarno je dosadio i bogu i vragu. pod donjim postovima ostavit cu one krpice, u spomen i dugo sjecanje. neka mu je lako bestezinsko stanje. (Knjizevni terorist 26.03.2006. 01:39)
• kao sto sam i pretpostavio, borba protiv metilja ce biti duga i iscrpljujuca, ali decki proljece je pa treba u svom vrtu nesto i zasadit, dakle pripremite se na svakodnevne i neprestane akcije brisanja komentara. nemanja, ti mali iz prve klupe koji se pravi mangup, na tebe se to posebno odnosi. (Knjizevni terorist 26.03.2006. 11:58)
• Evo nešto vezano uz temu, ako je tema Jergović. On više ne piše u Cosmu. Sad umjesto njega piše Mile Kekin iz Hladnog piva. Ja uopće ne mogu reći da je Jerga pisao svoje kolumne bolje od Mileta. Štoviše, Miletu više odgovara ta forma. A eto i koke se pale na Mileta, vole ga čitateljice. E sad, znači li to da je Jergović loše pisao za Cosmo ili da je promašio časopis ili da su žene glupe ili da je Kekin novi Jergović ne znam. Svatko će izvući zaključak koji mu odgovara. Kažu da su Čadežu ukinuli rubriku? Pa ionako nije imao o čemu pisati otkako sam ja obrisao svoj blog... (leb 27.03.2006. 17:52)

srijeda, 22.03.2006.
Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi
Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez.
- 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - #
• Izvrstan tekst. Čestitam. Sve točno, precizno, jasno i adekvatno. Samo ostaje jedno bolno pitanje: zašto ovaj prekrasni tekst ne objaviš u nekim novinama? Zašto ne u Jutarnjem listu u smislu eventualne polemike s Jergovićem? (Potrebno ti je sam desetak minuta da posložiš zareze, točke, pauze itd., dakle blaga lektura, i imaš hot stuff non plus ultra.) Dakle, još jedanput pitanje: Hoćeš li objaviti ovaj kvalitetni i u svim segmentima (povijesni, kulturološki, literarni itd.) u nekim novinama? Ako ne, reci zašto ne? Hvala. (Jutarnji tornado 22.03.2006. 01:14)
• mali, koji ti je?! kakvi su ovo pamfleti?! nemoj mi samo pridavat priču: ovo je moj blog, pišem šta hoću. boli me kurac za to!!! piši kao što znaš i biraj teme koje su VAŽNE! kužiš? VAŽNE! evo, ja ću rezimirat umjesto tebe: jergović je najbolji pisac, a severina je najbolja pjevačica, a svi mi skupa živimo u jebenoj hrvatskoj. i to ti je to frajeru! a sad odlijepi od nepromejnjivih anomalija sadašnjosti i okreni se budućnosti to jest sebi. već sam ti jednom reko, ali vidim da ti nije sjelo pa ponavljam: otvori blog, zapisuj u njega isključivo priče i postani već jednom ono što jesi. aj, aj, ja još uvijek vjerukem u tebe. (guzica 22.03.2006. 01:15)
• gle, tornado, objavljivanje u novinama me uopce ne zanima, ma koliko ti to zvucalo nevjerojatno. zapravo uopce nemam knjizevnih, kriticarskih ili bilo kakvih slicnih ambicija, u smislu da afirmiram sebe, svoje ime, familiju, psa, filodendron koji nam stoji u uglu dnevne sobe. imam vec doma jednog knjizevnika za kucnog ljubimca i mogu ti iz prve ruke reci da je covjek zbog tog zivotnog izbora apsolutno u kurcu. a mene ne zanima to o cemu se prica, kuzis, ne zelim biti pisac niti zudim ugledati svoje ime u nekim novinama ili casopisu, kao eto taj moj nesretni bratac. znas ono, teorija porazavajuceg primjera, u oca pijanca sinovi trezvenjaci. to je i odgovor guzici uz mali dodatak. majstore, upao si u zamku arbitriranja pa mi sad tu pizdis kao da su price nesto vaznije od, recimo, dnevnika citanja na internetu. mislim da te jos puca stara devetnaestostoljetna prica o vrhunaravnoj vaznosti knjizevnosti kao takve. vjeruj mi, price ne moraju biti vaznije od brljanja po internetu, sve ti ovisi o perspektivi. ako te bas zanimaju moje price, prokopaj po knjizevnim casopisima za mlade. objavio sam ih par prije nekoliko godina. (Knjizevni terorist 22.03.2006. 02:44)
• naravno, ovo zadnje je bila provokacija, ipak ti iz stanovitih razloga ne mogu otkriti njihove naslove. pa cak ni o kojim je casopisima rijec. jebiga, stari, ali s druge strane vjeruj mi neces nista propustiti. (Knjizevni terorist 22.03.2006. 03:03)
• Nadam se da se ne ceka moje izlaganje. Za pocetak citirat cu Hedwig Evu Mariu Kiesler, rodjenu u Becu 1914, a poznatiju pod umjetnickim imenom Hedy Lamarr: Any girl can be glamorous. All she has to do is stand still and look stupid! U hrvatskom prijevodu neponovljiva Hedy zvuci ovako: Svaki hrvatski intelektualac moze biti ugledan, celebrity dapace. Dovoljno je da se drzi uspravno I glupo”. Prijevod, dakako, ima stilske varijante, “distancirano I glupo”, yatim “dostojanstveno I glupo” (taj je killer), no konacno znacenje je uvijek “mudro I glupo”. To je neka stilska figura, ne znam sad koja, ali za hrvatskog intelektualca da bude ugledan, a o njemu bi ovdje morala biti rijec, najmanje o Jergovicu, da hrvatski intelektualac bude ugledni intelektualac najvaznije je da se drzi mudro I glupo. I po mogucnosti da se drzi Nina Pavica (bravo majstore, ti si jedini zabio s centra! Obozavam tajkune, kao sto ste vec imali prilike zapaziti). Spomenuo si Bogisica I Viskovica. E, oni su ti to, ugledni hrvatski intelektualci. Nasljednici uspravnih figura iz prethodnog eshalona, Fabrija, Slaviceka, Mihanovica I ostalih jablanova. Ne bih sad opet o tome koliko je u onom estetskom stvarnost refleksijom nedodirnuta, samo bih, da se ne pretjera s duzinom, upozorio da je jedinstvena Hedy u povijest dakako dijelom usla po svojih 50 suvereno odradjenih uloga, ali jos vise kao izumitelj, innovator dapace, po patentu neceg sto se zove ‘frequency-switching system for torpedo guidance” koji je bio “ two decades ahead of its time”. Jel sad jasno kojom je aparaturom svladavala humanisticku inteligenciju. Pickom, rekli bi Southparkovci. Fotke dostupne na Googleu, jos jednom izumu humanisticke inteligencije. Sikter! (Vikkor Mallansohn 22.03.2006. 07:52)
• Terorist, kao što si već ranije inteligentno primijetio, postoji najjača droga na hrvatskom tržištu. Do kad ćeš nam raspačavati dotičnu? Ako može ja bih ubo 3 grama Jergovića, 24 grama Pintarića, jednu tablu Simića i kvoter Jarka. (nabijemtenakurac 22.03.2006. 08:09)
• gle, terorist, dozvoli mi ipak da izrazim duboko žaljenje što se tvoj briljantan tekst o jergoviću neće pojaviti javno. naime, tvoj tekst je do sada, u povijesti ove male zajednice, jedini suvisli kritički, djelomično i analitički tekst o jergoviću. vjerujem da mi nećeš zamjeriti moje žaljenje što se usred unisone nekritičke poplave tekstova o jergoviću neće pojaviti prvi, ozbiljni i koncentrirani kritički tekst o tom piscu. p. s. naravno, u potpunosti sam razumio tvoj odgovor i podržavam te u tvojoj odluci, ali ćeš ipak priznati da je ovo ''very kinky situation'': sad imamo suvisli kritički tekst koji, osim 500 blogera, neće nitko više i nikad vidjeti pa će se činiti da, eto, takvog teksta niti nema, da ne postoji. hearts up! (Jutarnji tornado 22.03.2006. 11:18)
• Tornado te hoce zajebat! (Vikkor Mallansohn 22.03.2006. 11:36)
• Haj, Vikkor. A kak ja to hoću zajebat Terorista? I kako bi se uopće Terorist mogao zajebart ako objavi taj kvaltitetni tekst s ovog bloga u tiskanom obliku? Btw, opovrgni ako možeš moju gornju tvrdnju, sada precizno izraženu: ''Nigdje, ali nigdje, do sada se nije javno, u tiskanom obliku, pojavio suvisliji kritički tekst o Jergoviću, to jest i zapravo i nije se uopće pojavio kritički tekst o Jergovićevu literarnom diskursu a da ima negativnu kritičku intonaciju.'' Ako možeš, bejbe, navedi mi taj tekst, navedi mjesto i vrijeme kada se je pojavio u ovoj našoj, prilično insuficijentnoj tekstualnoj klimi! Tnx. in advance. (Jutarnji tornado 22.03.2006. 12:55)
• Dragi moj teroristu, Jergović jest neadaptirani bosanski idiot, ali ti si se ovim tekstom definitivno diskvalificirao! Sve te katabaze i ina sranja uslijedila su nakon donje rasprave, a tebi je trebalo 48 (!) sati da napabirčiš pet, šest teza i dvadesetak učenih riječi pa da se usudiš i ti išta na tom svom jadu od bloga odgovoriti!Fascinantno je da teze, manje-više, preuzimaš od svojih oponenata, a knjiškoteoriske izraze rabiš taman toliko rogobatno koliko je nepohodno da se čovjek nasmije: kao djevojčica sestrine štikle!Potom, ti zaista dokazuješ da je svijet oko tebe, tvoj neposredan životni okoliš, za tebe velika enigma, neprozirna dubina: recimo, novne poput 'Jutarnjega lista' za tebe su glasila libaralne Hrvatske! Pogon dakle (mislim na EPH) koji je ubožnica ražalovanih komunističkih aktivista, u širokom potezu od Stipe Oreškovića, preko nekdanjih Pavićevih konkurenata poput Jelene Lovrić, pa do skojevke Torbarine, novine čija su prva pera Dežulovići i Butkovići, te su novine liberalne? Prijatelju, da ti objasnim: te novine i ta pozicija upravo su prepreka liberalizaciji hrvatskoga društva, budući da fingirajući prograđansku poziciju, u stalnoj svađi s fantomatskim ruralnim ognjištarima, zapravo prikrivaju svoju atentičnu inspriraciju, a to je žal za Jugoslavijom. Ninoslav Pavić, tako, prvih se brojeva 'Globusa' nije usudio potpisati se u impresumu, budući da su ljudi onda još pamtili Pavićeve tekstove o hrvatstvu po 'Vjesniku' i kojekutda. Ta njegova izdanja, filana podnescima raznih ambasadura i obavještajnih kružoka (čuli smo na Novoj tv) imaju veze s liberalnom demokracijom koliko i Pavićevo osobno bogatstvo sa slobodnom tržišnom utakmicom. U takvom se kontekstu dakle javlja Jergos kao književni i društveni arbitar: samo i jedino zato jer i Jegos tinja na vatri nostalgije za nestalom domajom. I to je sve. Da tome nije tako, da Miljenko Jergović ne imponira zahtjevu trenutka ideologijom svojih tekstova, ne bi pisao nigdje, a o njemu bi se pisalo kao recimo o tebi, dakle nimalo. Toliko o toj temi, jednom zauvijek. Zbogom! ( I da, šteta što si pukao - mogao si tipično zagrebački kenjati i pustiti da ti na blog navrate Zrile, Leb i ostatak ove pametno-duhovite blogerske ekipe; ovako, kad pročitaju tvoj sastavak, sumnjam da će se moći oteti dojmu koji i mene progoni, a taj je da si ti stari pomalo otišao na kvasinu. Nije li zabrinjavajuće što te jedino Vikkor razumije, što misliš?) (Izmet Fekali, Priština 22.03.2006. 15:23)
• Vrijedilo je pretresati ovu temu na duge staze, jer je to odugovlacenje upravo proizvelo nesto poucno i intrigantno u vidu ovog zadnjeg posta. Drago mi je da znas cijeniti privilegiranu poziciju blogera koji nije ni cool ni almost cool! (iako mi ne bi smetalo ni da se "prodas") @guzica: ako te tematika tlaci, zasto jednostavno ne - otprdis? (B. 22.03.2006. 16:52)
• A ovaj sto se buni da Terorist preotima teze, nek otvori blog i nabije copyright! Ta teorija s preotimanjem teza je dostojna jednog jedinog, sramotnog i gotovo estradnog protuargumenta, kojeg rado rabi Moljac: TI SI LJUBOMORAN! (sto teze kolaju, i nisu dokazivo vlasnistvo samo jednog uma! Teze su promiskuitetne!) (B. 22.03.2006. 17:03)
• Imam jedno pitanje za Ismeta, Stephanophorosa, Nemanju i Cecila: Tko fali, tko fali u gore nabrojanoj Pavicevoj ekipi? Moze se dodavat, Cicka, Kasapovicku, Beskera, Milinovica (hm, taj je zanimljiv...), al i dalje se ispusta kljucnu osobu, konceptualnog tvorca Paviceve moci, hrvatskog promotora sintagme ugledni intelektualac, investigativni tim... da, kolege, pogodili ste. Rijec je o nasem Denisu, i dobrim dijelom o uglednom zastupniku Letici. Ostavite na miru Nineka, Jelenu, Buleta... Zabrazdili ste u komunizam i Jugoslaviju i time trivijalizirali temu i zaveli terorista. Nema on jos iskustva. A pitanje je vrlo jednostavno: zasto sva ova toboze jugo-komunistica, a da njih vise zabole i za komunizam i za Jugu, osobito Pavica, ekipa dize strasnu lovu, zasto neki od spomenutih mogu nac za sevit dugonoge plavuse, cvrste guzice i trbuha kao konobarice, a Kuljisi i Jergovici, iza kojih dolaze Jagne, Romani Simici, Kresimiri Bagici, Milane Vukovici, koji su kreatori duha, koji su masta na djelu, koji su nepokretni pokretaci, Fausti i tragicari, tvorci saljivih sintagmi koje se prepricavaju "u kuloarima", koja rijec jebate, kao "u kloakama", e sta je s tom ekipom. Zasto oni koji su "pravi", "nasi", "pametni", vidjeli svijeta... zasto se njima ne posreci. Zato sto Pavicu prigovaraju da se, zamisli, nije obogatio u slobodnoj trzisnoj utakmici. Mos mislit. Nemate vi gospodo pojma kaj je to, jer se bavite lijepom knjizevnoscu, Balzacom itd. A ti teroristo, ak zelis u tu ekipu, a navlace te sa Zrinom, Cadezom i nadolazecom generacijom, samo izvoli. (Vikkor Mallansohn 22.03.2006. 21:59)
• @ terorist: zamka arbitriranja? boli me kurac za to. radi se o tebi, a ne o blogu kojeg vodiš. tvoje priče su važnije od ovog bloga jer kako rekoh, jerga i seve - to je priča za danas. ništa od toga neće ostat ko ni od ovog bloga. kao drugo: sva književnost jest važnija od bilo kojeg dnevnika čitanja. u prosjeku stvari stoje tako. i dalje: nisam debil da vjerujem u vrhunaravnu važnost ičega kao takvog (jesi čuo za ajnštajna?!). i još na kraju: dobra ti je fora "prokopaj po časopisima". nisi me digo ni na sekundu, al fora je dobra jer pratim ovaj blog i baš je ono u kontekstu dobra. e, i još nešto: odakle ti teza da me zanimaju tvoje priče? nikad nisam čitao ni jednu, nemam pojma kako se snalaziš u tome. vidim da ti ovo što radiš ide dobro, a kažeš da si nekad pisao... ma, zajebi. gle, ovak, tebe bi trebalo zanimat kako pišeš, kako možeš pisati, a ja njušim da možeš dobro. bolje od bradate severine, kojoj posvećuješ već stoti post, sigurno. i to je to. i daj šapni šta je s čadežom. nema filipa već pun kurac... @ B.: kažeš da otprdim. da razgovaramo licem u lice bi li upotrijebio/la baš taj izraz ili bi našlao/la neki pristojniji? mislim, kako to inače rješavaš, takve situacije? baš me zanima. (guzica 22.03.2006. 22:50)
• @Vikkore: Stari, najdobronamjernije ću te pitati: A ti znaš bilo koga od tih jebača? Znaš Nineka? Znaš Denisa? Znaš li bilo koga od njih pa da možeš govoriti zašto se netko obogatio i kako mu je to uspjelo, a zašto netko drugi nije? Znašm, ti bi kao matematičar, ili barem čovjek koji se bavi egzaktnim znanostima morao znati da je grmljavinu doduše moguće objašnjavatai kao kuglanje Sv.Ilije po nebeskoj kuglani, ali, postoji i jedno drugo, puno bliže i točnije objašnjenje, zar ne! Jednako je tako i s NInom, Denisom, Leticom, Jelenom, Jergosom, Tomićem, Pavičićem etc.etc...sve je to vrlo egzaktno i nimalo se tu ne treba - niti smije - nagađati: sasvim je egzaktno pokazivo zašto je Pavić proboravio samo noć u pritvoru a Kutle godinu i pol u Remetincu, baš kao što je sasvim jasno zašto je arbitar elegancije Jergović a ne Davor Slamnig. Napokon, molim te, prestani dopisivati komentare iz slijedeća dva razloga: zato jer si i doma naučio biti svakom loncu poklopac ili je tvoja mama svikla na to da je tvoja zadnja, ili pak zato jer misliš da u demokraciji (to je pogotovo idiotski rezon zbog kojega bi taj oblik vladavine zapravo trebalo zabraniti!) svakome dopušteno lupetati baš o svemu: ta, dovoljno je napisati: ja sam društvo matematičar, a ovo su moja amaterska promišljanja o pojavama oko mene, pa da se potpisnik takvog rezona osjeti zaštićen kao lički medvjed! Zajebi stari s tim: ti u jednu te istu rečenicu natrpaš Fausta, sintagmu, Aristotelov proton akineton, profit i tragetidiju, i ni u jednom jebenom trenutku, nakon što staviš točku, ne pomisliš: bože, ima li to sve što sam natrkeljao ikakvog smisla osim što pokušavam pred pičkama sa strojarstva ostaviti dojam intelektualca, kad već ne fukam, k'o Leb, na snažni triceps i butinu!? Vikkore, pokušaj pisati rečenicama bez zareza, za početak, pa, ako pet susljednih u jednom pasusu istjeraju na čistac jednu jedinu zajedničku misao, ona kreni u zamašnije projekte. @B: B, ti češ za tridesetak sekundi biti jedina osoba na domeni s nesumnjivim dokazom da si imbecil. Dakle, ako vani pada kiša, pa ja kažem: Gle, pada kiše!, a ti otpovrneš: Ma ne pada!, da bi na moje opće čuđenje, okrenuvši se svom hranitelju, skrušeno promrsio/la: Vani pada kiša!, jasno da ću se ja začuditi nad tim iznenadnim slaganjem s mojom tvrdnjom o atmosferskim prilikama koje, nažalost, s tobom dijelim. Ali, to što se ja čudim nad činjenicom da i ti sada tvrdiš da vani pada kiša, ne znači da ti ili ja imamo patent na tu istinu - copyright, ti kažeš! Vani naprosto kiša ili pada ili ne pada, i kvit! On što mene čudi kod Terorista upravo je to iznenadno otkriće tuđih izvješća/istina o svijetu izvan ove domene: u ovom slučaju ne o atmosferskim prilikama, nego o Jergoviću! Terorist je hladan k'o špricer iskompilirao jučerašnju raspravu o Jergoviću, ispisavši je mrtvačko preuzetnim stilom čovjeka koji u osnovnjaku ne može proći s više od četiri pa da i popravi ocjenu iz likovnog, i, odjednom, to je njegov stav o kiši, pardon o Jergoviću! Problem na koji ja ovdje skrećem pažnju nije književnoteorijske, hermeneutičke ili epistemološke naravi, nego naprosto govorim o problemu psihološkog ranga: Terorist se ne ponaša normalno, pička mu materina, da konačno poentiram! Jer, ako jučer tvrdi jedno, pa ga frajeri nataknu na kitu opaskom o idiotu nesposobnom za javnu stvar (res publica), a on kao da se ništa nije dogodilo isporuči esej prepun teza preuzetih upavo od svojih oponenata, onda više uopće nije važno koji kurac Terorist misli o Jergoviću, nego postaje nevažnim koga vraga on misli o bilo čemu na ovom tužnom svijetu. Zapravo, uz ovakav kretenluk nimalo me ne čudi da Darius svako malo sjebe server pa uništi bona parte napisanoga: ta, time nam samo čini uslugu, osim u nekoliko iznimnih slučajeva (recimo, ja bih bio strašno žalostan da nestane arhiva Zrinskoga pisma). No, ajmo mi ekipa dalje, Jerović je dovoljno dobio po piksi, a, što je važnije, uoćen je fenomen rijedak i značajan poput supernove: odjednom je nevjerojatno velik broj informatički pismenih građana ove zemlje izrazio svoje gnušanje spram Jergovićeva imena, lika i djela! Fascinantno! I sad nastaje velik društveni problem: sada, umjesto da o tome - a to je zaista društveni fenomen kat egzohen (Vikkore i Teroristu, vam krizantema na grobak!) - 'Jutarnji list' napiše dvije, tri kartice, nitko u toj jazbini ne smije o nečemu ni porazgovarati u EPH-ovom restoranu, a nekmoli da s urednikom prodiskutira senzacionalnu temu! I, tu, na kraju, vraćamo se na početak: Jergos je politička činjenica, ne kulturna! To je sve kaj sam ja vama htio kazati, no, budući da ste bedaki, niste me uspjeli razumjeti ni nakon pet tisuća rečenica. Jebiga, jednom sam pokušao frendici objasniti kako je moguć telefonski razgovor s Australijom, jer, nju je strašno jebalo kako to da zvuk beskrajno ne kasni...Ne moram ni kazati da sam zauvijek izgubio tu inače dragu osobu, koja je danas visoko u hijerarhiji T-HT-a! Shit happens! (Severina na Kupi 22.03.2006. 23:55)
• Ti bi Severine, kad te se pogodi i tuzbom prijetio. Na tvoje pitanje odgovorit cu recenicom u kojoj ce ipak biti zarez: Znam, sve ih znam! Pocetak je svega duso, slagao se ti ili ne slagao, Denis Kuljis, dugogodisnji arbitar tko je in a tko out, a koji to danas naprosto vise nije! Jel on izgubio sapu, dah, nadahnuce da ko bijeli mis trci u svom krugu dok ekipa navija, il je Ivana ustvari pametnija a Denis iz svog Balzaca to nije skuzio i jos nema hrabrosti otvorit oci. Da bi EPH objavio o ovome blogu dvije tri kartice to su stvarno iluzije, a Davora Slamniga ti ne razumijes kad mozes misliti da bi mu bila ambicija odredjivati tko je in a tko out. On pise SF i reklame a ne bavi se pitanjima sjede li u prvom redu modnih revija u Zagrebu sverceri nuklearnim gorivom! (Vikkor Malllansohn 23.03.2006. 00:36)
• Gle, nemanja, lepi, sad si nam dokazao da si pametniji, ljepsi i stariji od svih nas, ali dopusti jednu ozbiljnu sumnju u svoju inteligenciju koju vjerojatno smatras neosporivom karakteristikom iz koje pak deriviras svoj superiorni gard. prije svega, da te jos jednom ispravim jer vidim da nisi ukapirao. kad sam spomenuo liberalna glasila, ovo liberalna je bilo ironicno, vidim da bih trebao uvesti fusnote ili navodnike ali sto da radim kad ih ne koristim, medjutim nema veze, to sto si se tako pokroviteljski pozurio da mi objasnis o cemu je zapravo rijec i nije velika steta, nije potrosena dragocjena tinta kao u stara dobra vremena, mozda koji impuls vise, a oni koji ne znaju nista sad znaju nesto novo. no jebes sad je li nesto bila ironija ili ne, ne mislim se pravdat niti sam niti s tobom. druga me stvar zanima. imas sjajnih teza, ali mislim da ti je centralna misao potpuni promasaj. naime, bila ta glasila o kojima govoris pseudoliberalna ili klijentelisticka, dragi, ali taj zal za jugoslavijom koji prepoznajes kao pogonsku ili idejnu snagu projekta eph je cista tvoja paranoja. mozes mi do sutra nabrajati sto je tko iz jutarnjeg lista radio ili pisao prije devedesete ali neces me uvjeriti, pa pola tudjmanovog hadezea je sjedilo u ceka i unatoc tome su opsluzili desnicarsku nacionalnu diktaturu samo tako, a stvar je trajala deset godina, ne dva tjedna. jergovic nije politickoideoloski konstrukt u tom smislu koji navodis, nektara za paklenu zedj koju izaziva potajna jugonostalgija. imao sam dvanaest godina kad je krenula frka ali i dovoljno cajta u medjuvremenu da naucim uocavati oko sebe sto jest sto a sto nije to, bar u nekom politickoideoloskom smislu. tako sam recimo uocio i da ovakve tirade poput tvoje o jugoslavenskoj jezgri i energiji eph dolaze obicno od tipova koji u igoru zidicu vide vrhovnog svecenika, dakle intelektualca upravo u onom smislu kako ga je opisao vikkor mallansohn u jednom gornjem komentaru. no dobro, prihvacam da si eventualno nacionalno nabrijan lik koji u nekoj umivenijoj varijanti ponavlja iste one pozive na vjesanje jergovica, ali nemoj u tom slucaju apelirati na nekakvo samoosvjestenje odnosno suocavanje sa sobom, nego budi dosljedan. reci ja sam konan barbarin koji brani svoj ethnos od neprijateljskih osvajaca. priznaj da ti ide na kurac jergovicevo inzistiranje na pravu na memoriju, jer ta memorija ukljucuje neku drugu, tebi mrsku drzavu, ali nemoj srat o tome kako nitko ne spominje pravo na krivnju, sto me i sad odusevljava kao misao, iako sam vec siguran da je dosla iz krivih usta. i da, blog nije kviz danijele trbovic, da bi na njemu 48 sati predstavljalo ista. do vidjenja u 22. stoljecu. (Knjizevni terorist 23.03.2006. 01:58)
• guzice, moje price ne postoje, napisao sam ih svega cetiri a od toga objavio tri, i ta me vrsta aktivnosti mozdanih reznjeva vise uopce ne zanima. ako ti je bas stalo, mogu ti nekom drugom prilikom ispricati kako je do tog odustajanja doslo. to ce doduse biti peta prica, pa ce izgledati kao da se vrtim po moebiusovoj vrpci, ali pravio bih se glup, a ti bi morao sutjeti, pa nitko nece primijetiti paradoks. (Knjizevni terorist 23.03.2006. 02:04)
• Al, nisam vam to pricao, koje je to uzbudjenje poznavat Denisa, Nineka I svu tu ekipu, kakvo je zadovoljstvo samo im kimnut im glavom, ili prezrivo skrenuti pogled a da oni I u tome vide sva ona znacenja koja bas trebaju vidjet. To jesu pitanja zasto Jutarnji nece objavit ni retka s ovog foruma, al nije za zalit, dapace, kao sto je pitanje (jebu me zarezi opet) zasto je Davor Slamnig, prema pisanju nase Jagne prvi otisao s prijema na kojem je dobio nagradu Jutarnjeg a nju je u intervjuu povodom nagradjenog romana uglavnom poucavao o tome pise li se kompjuter ili kompjutor (gospodo, imate posla s covjekom koji ima fotografsku memoriju), kao sto je I najbolnije pitanje kako se obogatio Pavic I kako se uspio tako brzo izvuc iz zatvora, ali – I tu se potpuno razlikujem od Stevana, Nemanje, Markice Rebica I kako li se vec sve ne zove – odgovor nije ni u zavjeri ni u komunizmu ni u jugoslavenstvu, koliko god nam to zabavno bilo slusati (za procitat – Franz Neuman, Demokratska I autoritarna drzava, da fasciniram picke sa Strojarstva), jer kako objasniti da se bolje I vjerojatno cak dugorocnije uguzio od Denisa neusporedivo manje talentiran Marjan Jurleka, a da I ne govorimo o Manjkasu, na cije je mjesto Denis javno pucao. Prijatelju, znas li ti objasnit kako zvuk u telefonskom razgovoru do Australije beskrajno ne kasni. Ne znas, ne seri. Ja znam, mogao bih I formule pisat, bez zareza I vjeruj to sve ima veze s formiranjem elektromagnetnog polja uz Einsteinove pretpostavke da je brzina svjetlosti jedina konstanta, a sve drugo, pa I vrijeme moze teci brze ili sporije (pitaj Ksenofonta Ilakovca, ponosnog profesora s PMF-a cije sam ime s iznenadjenjem procitao na peticiji za Gotovinu). Vidis, ti to ne znas, kao sto I ne znas alternativna objasnjenja, pa ne znas u cemu se u spoznajnoteorijskom smislu razlikuju objasnjenje o Svetom Iliji kao uzroku grmljavbine I objasnjenje o elektricnom praznjenju, a da oba imaju svoj ograniceni smisao. Tako ti jer znas Denisa I Nineka (Oh!) vidis samo svoje objasnjenje. Svi ste vi u sjeni Denisove kabanice. On je formirao piramidu koja se sad ljusti kao zagrebacke fasade, a Ninek se vec ukrcao u camac pa mu zavidite. Zrine ce biti ukoricena nakon sto ju je Jutarnji nahvalio, dobit ce svoje mrvice, ostat ce u blazenom nerazumijevanju sta se oko nje dogadja a sigurno ce je zaskocit I neki jastreb, upoznat ce I Jergovica, Cadez ce je upoznati, nisu li oni nova generacija literarnih heroja. A oni koji bi se zgurali u prvi red na modnoj reviji, oni ce se zgrazat I kao izvodit revoluciju, jer se tako kolo srece vrti. A terrorist bi mogao, ako bi htio, ne samo iz straha da ga se ne otkrije, ustrajati na odbijanju ponude da objavi svoje misli u Jutarnjem, jer bi se time apsolutno adekvatno uskladio sa prije opisanim attitudeom Davora Slamniga, koji ti Nemanja nikad ne bus razumio pa ja tebi i ne namjeravam nista savjetovat. Blog je zakon, pa posjecivala ga i samo jedna jedina osoba. (Vikkor Malllansohn 23.03.2006. 02:59)
• @Književni terorist: 1. Oprosti, ali kaj to tebe jebe da stalno iznova spominješ da sam pametniji od tebe? Uostalom, kao da je to kompliment!? Kao da je to nekakav podvig!? Ja te zaista nemam namjeru vrijeđati, konačno, gost sam na tvome blogu, ali, KT, vjeruj mi, zaista mi vjeruj, ako je ovo što ti pišeš tvoj forte, ti si zaista bedak! Ne mislim na tvoje teze, ne mislim na ideologiju iza njih, ne mislim čak ni na tvoje knjiške afinitete i preference i način na koji ih prezentiraš, mislim naprosto, teroristu, na svaku tvoju rečenicu, na način artikulacije bilo koje misli koje se dohvatiš: ti nisi baš pametan čovjek, jel' tako, stari, i ti to znaš! Zato, i samo zato tebe jebe svaka moja napisana riječ i zato, i samo zato stalno iznova spominješ tu jebenu pamet, koju, usput budi kazano, ja nisam ni u jednom komentaru spomenuo nikome niti jedan jedini puta! Stari, ako to je do kretenskih komentara tipa: Kiss, Blog ti je supač, dođi na moj, Joj Književni kad buš sve to ukoričil, onda stavi oznaku: Blog Za Idiote! Ustvari, stavi je ti za svaki slučaj bez obzira na kakve komentare računaš! Jebeš ti to, bolje je unaprijed upozoriti ljude. 2. Je li, sad si zaboravio navodnike pa liberalna glasila više nisu liberalna, već, u punom smislu riječi ironija, upravo su suprotno od onoga što si navodno tvrdio nazvavši ih liberalnima!!!? Eto, to je sjajan primjer onoga što sam dva puta obrazložio: odjednom, nakon što sam te upozorio da se vladaš idiotski, ti tvrdiš točno suprotno od onoga što si do jučer tvrdio! Potvrđujući time dvoje: da sam imao pravo kad sam rekao da si idiot, i, da sam imao pravo kad sam rekao da danas tvrdiš upravo suprotno od onoga što si tvrdio jučer! QED 3. Dakle, moja tvrdnja da je EPH bastion jugoslavenstva koje se izdaje za građansku opciju, ma što to značilo, posvemašnji je promašaj, jer, komunisti su u HDZ-u "opsluzili desnicarsku nacionalnu diktaturu"! To znači: sve da dečki i cure iz EPH i jesu bili komunisti, danas ih nikako ne bismo mogli nazvati jugonostalgičnima, jer, komunisti su opsluživali HDZ. Evo, to je pak zoran primjer onoga što stalno tvrdim: ti si bedak! Pogledaj kakav ti je nered u rečenici! Znaš li zašto je tome tako? Zato jer ti je nered u glavi! Naime, kakve veze ima činjenica da su komunisti masovno prelazili u HDZ s današnjim ili jučerašnjim stavom chorus-linea EPH spram Jugoslavije ili Hrvatske!? Ta, upravo suprotno, EPH bi se i danas dičio zaranim njihovim napadom na HDZ: nitko od njih nije koketirao s nacionalnim hrvatskim pokretom, štoviše, 'Globus' je po Tuđmanu i HDZ-u jebao od samoga početka. Samo, ti si u ona vremena imao 12-13 godina, i, ne pamtiš te dane. No, sve da si imao i 3 godine, ništa ne mijenja na stvari: govorimo o onome što je danas, o Jergovićevoj društvenoj poziciji i uvjetima njene mogućnosti, zar ne!? A ta je pozcijija u bitnom omogućena Miljenkovim ideološkim pozicijioniranjem u onom dijelu političkoga spektra koji bismo bez imalo dvojbe mogli nazvati: probalkanskim. 4. Dakle, ti si već u inicijalnom tekstu o Jergoviću pokazao apsolutnu nesposobnost apstraktnog mišljenja: ti jednostavno moraš alegorizirati da bi mogao misliti, ako je to uopće mišljenje. Tamo si stvar postavio kao Jergovićev prikriveni napad na Katunarića, a sada, u pokušaju diskusij sa mnom, ne možeš a da opet ne zamisliš protivnika: ovaj puta Igora Zidića. Ova karate-dijalektika, ta tvoja kata, tj. borba sa zamišljenim protivnikom, ima samo dvije mane: prva je ta što tu zaista nije riječ o mišljenju, nego o predočavanju, o onome što je nekoć, recimo, bila mitska svijet (vuk je pohlepa, recimo), a druga je ta što je tvoj polemički protivnik tvoj vlastiti polemički konstrukt: drugim riječima, ti se boriš sa samime sobom, prijatelju. I taj tvoj Zidić nije nikakav kineski zid: prije je riječ o već rasutom suhoziđu tvoje vlastite ograničenosti. Naravno, ti u EPH ne vidiš nikakvo jugoslavenstvo, ali, Igor Zidić je tek umiveni ideolog krvi i tla, bombe i noža! To da izvan ove idiotske hrvatske dijalektike crvenog i crnog postoji cijeli jedan građanski svijet liberalnih, soc-demokratskih, konzervativnih etc.etc. opcija, to tebi ni u tri života ne bi palo napamet! S jedne je strane dakle partizansko, s druge ustaško nasljeđe, i, tko nas jebe, to je to: takvo je stanje stvari! A tko je to tebi prijatelju objasnio? To ti je tatek rekao, komentirajući devedesetih nacionalnu hrvatsku diktaturu, ili si ti to sam, uočavajući, mjereći i zaključujući, sve sam shvatio!? Ova tvoja opaska o tome da ja samo u umivenoj varijanti pozivam na vješanje Jergovića zaslužila bi inače šamarčinu, da ju je izrekao itko uračunljiv, iole sposoban samostalno se služiti razumom - ovako, bilo bi to kao da se zaletim mlatiti klince u dječjem vrtiću, i to onom za djecu koja boluju od Downovog sindroma. Jebeš sve ostalo, ali, za ovo mi zaist duguješ ispriku! I da zaključim poglavlje o nacionalizmu: zanimljivo je kako se u ovoj zemlji ne može ni spomenuti jugoslavenstvo, a da ne uslijedi protuoptužba za ustaštvo! A što, r (Mad Max Luburić 23.03.2006. 04:08)
• I da zaključim poglavlje o nacionalizmu: zanimljivo je kako se u ovoj zemlji ne može ni spomenuti jugoslavenstvo, a da ne uslijedi protuoptužba za ustaštvo! A što, recimo, ako sam ja talijanski državljanin, ili recimo Istrijan koji će to uskoro postatati? Što, drugim riječima, ako mene za taj hrvatski nacionalni romantizam boli kurac, no, boraveći u ovoj zemlji, konstatiram da je dio vašega tiska projugoslavenski rapsoložen!? Kao što bi boraveći u SAD-u mogao primjetiti da je jedan dio medija nesklon Bushu, ne riskirajući da pritom budem optužen za prokomunističku subverziju: jednostavno, mogao bih biti demokrat, zar ne? 5. U pogledu posljednje tvoje teze, one o meni mrskoj državi, samo jedno: Prijatelju, daj se ti malo zaustavi i okreni oko sebe; to što vidiš, to je Hrvatska. Ona meni mrska država zvala se Jugoslavija. I moja generacija učinila je sve, pa i davala živote, da izađe iz te Jugoslavije. Nažalost, bez tih života, uglavnom zbog tih Jugoslavena, nije išlo. Da, ne samo da mi je ona, druga Jugoslavavija mrska, nego, kad baš hoćeš, zaista bih i opet imao oružje u rukama da je danas devedeseta. Jer, to pravo na memoriju nikako ne znači: pravo na selektivnu memoriju. Dakle, ako se Jegović želi sjetiti opaske: Crko Marshal! (svi dovoljno stari znaju što spominjem), ja inzistiram da se Maršala sjetimo u u punini njenova povijesna lika: kao diktatora koji je vladao doživotno i za čijih je rođendana od Vardara pa do Triglava nošena štafeta!!! Ako pak ta država, u kojoj si proživio 11 ili 12 godina nije mrska, onda ja zaista stari nemam nikakvih problema kazati da bi se ti i ja mogli razgovarati jedino preko nišana! Jer, nažalost, za razliku od Čeha i Slovaka, ovdje smo se tako rastali; naravno, ne mojom krivnjom. Ali, kad već inzistiraš na mome hrvatstvu i pretpostavljaš što mislim o Jugoslaviji, je ću ti ponoviti: da stari, uzeo bih oružje u ruke u svakom mogućem od svijetova u kojemu bi moju zemlju trebalo uspostaviti pa makar oružjem! Ako bi ti bio s druge strane, a jebiga - to je tvoj izbor! Ako bi moglo prići bez bumeranga, kame i samokresa, još i bolje - ta, ja zaista ne znam zašto je Havel barbarin koji brani svoj ethnos od Slovaka!!!? Koji mu je kurac samostalna i nezavisna Češka uopće trebala!? U tom istom smislu, budući da ti moraš nekoga zamisliti da bi mislio, zamisli samoga sebe kako pitaš, recimo, sebe: 'Da, vidiš, a zašto smo se uopće rastajali?'. Stari moj, kad pronađeš odgovor na to pitanje, onaj kojem na kurac ide Bregovićevo spominjanje tate Zagorca u Zagrebu, mame Srpkinje u Beogradu, i bosanske raje u Sarajevu, vjerojatno ti više neće itom iskrnuti pred očima u ustaškoj odori - jer, i opet, ti moraš nekako zamisliti tu osobu. 7. Da, ono što sam tvrdio u prvom tekstu, tvrdim i sada: Jergović je osrednji književnik koji sav svoj uspjeh u Hrvatskoj duguje onome za što optužuje Lajbeka, rekao bi Leb: komformizu naime! Zastupajući samo i jedino bogougodne ideje poput apstraktnohumanističkih zaklinjanja u sveljudsko bratstvo (Dojstojevski je u Karamazovima predstavio damu koja je jako voljela ljude, ali joj je Ivan Ivanović strašno bazdio!), napose ono jugoslavenskih naroda i narodnosti, Jergović je u današnjoj Hrvatskoj, koja pod detuđmanizacijom očito ne misli na restituciju načela zakonitosti, uspostavu pravne države, poništenje privatizacije, obračun s kriminalom i korupcijom itd.itd., nego na notornu dekroatizaciju Hrvatske (Vikki: Žižek bi kazao cigareta bez nikotina, kava bez kofeina, jel' tako?) - što je to rashrvaćenje? pa to je ovo što upravo Terorist demonstrira: ne smiješ Jergoviću predbaciti jugoslavenstvo, a da eo ipso nisi ustaša! - pronašao je dakle Jergović u takvoj Hrvatskoj i prirodno i društveno stanište! A u Europapressholdingu, kao centralnoj agitpropovskoj transmisiji te politike, i stan i hranu! I da Jergović ne odgovara toj nasušnoj potrebi današnje državne politike, niti bi se njegov Marlboro tiskao uz Lolitu i Aleph, niti bi se njegovo ime u istoj rečenici izgovaralo s imenima Nabokova, Borgesa ili Prousta!!! Krleža i Andrić u jednom! Da, rekao je to gospar iz Cavtata, isti onaj Bogišić koji je još kao srednjoškolac (!), kao što smo nedavno čitali na susjednom blogu u diskusiji o sudbini 'Poleta', u ime komunističkih ideala zahtjevao dekapitaciju uredništva toga lista! Drug iz 'Oka', za one koji pamte državu koju, kako kažeš, mrzim. Za takve drugove Jergović je zaista Andrić i Krleža u jednom: samo Krleža koji ne potpisuje Deklaraciju, i Andrić koji ne vidi Zagreb u alkoholnim parama: jedna istinska jugoslavenska sinteza, bumo rekli! Iz samoga srca te zemlje: iz Bosne ponosne, iz šeher Sarajeva! Čiju će tragiku Jegović sada ekploatirati do Nobelove nagrade i nazad. U tome je pak bit njegova istinska amorala: Jergoviću sva ta tragična povijest Bosne, sva ta muka i žrtva, sva drama te povijesti i sva agonija njenih protagonista, sve to Jegoviću treba kao literarni predložak njegovih toplih ljudski priča, pjesama, romana. Za koje će Jergović dobiti sve nagrade ovoga (Mad Max Luburić 23.03.2006. 04:10)
• Za koje će Jergović dobiti sve nagrade ovoga svijeta. I u toj đeparskoj bosanskoj logici nipošto nije usamljen: evo Zlatnog mede, za toplu ljudsku priču o silovanoj Bosanski, eno Oskara za zemlju koja je ničija, za zemljicu Bosnu i njene tople, napaćene ljude prepune toplih ljudskih priča o zemlji Bosni i njenim toplim, napaćenim ljudima....Strašno! ......... Književni teroristu, ostavljam te sada tvojim vjernim čitateljima. Svemu je ovome ionako uzrok jedino moja i tvoja nesanica, i, kako kaže deda Malnar, bolje da karamo, nego da visimo pred ekranima tv-a ili pc-a. Jer, kao što vidiš - a tu je zaista dio krivice i na meni, mea culpa! - izgleda da smo u ovoj zemlji svi kreteni: i ti i ja tvrdimo, zapravo, da je to Jergović, ti tvrdiš da sam ja nacionalist, ja tvrdim da si ti idiot, a bilo bi bolje da smo odigrali utroje jedan preferans i da osim onoga: contra, recontra i ostalih licitacija ni za što drugo nismo otvarali usta. Koliko god bilo čudno, sad na kraju, što se tiče mojih uvreda, sorry: prvo zato jer si domaćin, a potom, jer zapravo i ne mora biti da si bilo što što sam tvrdio da jesi, ili, još iskrenije: zapravo mi je dojadilo misliti da su ljudi idioti samo zato jer imaju malo tvrđi jezik. Ili: zapravo mi je dozlogrdilo neurotski se iskaljivati na sugovornicima koji misle da je Jegović kreten iz razloga sasvim oprečnih mojima! Oprosti, još jednom na svakoj teškoj riječi; a opet, da je sada naknadno brišem, bio bih amoralan, zar ne bi? Što se mene tiče, o ovome više neću niti riječi, a ti čini po svojoj volji i savjesti. Nadam se da će te barem nadimak nasmijati - bok, tvoj (Mad Max Luburić 23.03.2006. 04:10)
• @Vikkore: Samo kratko, prijatelju...Molim te, budu srce pa nam u kratkim rečenicama napiši što ti sad zapravo tvrdiš. Recimo ovako: Denis Kuljiš je alfa i omega svega. On je začetnik svih zala zato i zato. S cijelom ovom temom Kuljiš ima veze zato i zato. S Jergovićem Denis ima veze zato i zato....Molim te, učini mi to. Hvala! Da, i još nešto: Mogao sam umjesto Slamniga napisati Stanko Andrić. Ili Boris Perić. Shvaćaš? Nije bilo važno što je to baš Slamnig; važno je bilo napisati ime i prezime bilo kojeg hrvatskog književnika a da to nije Miljenko Jergović. A Slama bi zaista rađe napisao nastavak priče o čudesnoj kuglici, ili barem kopao nos ne bi li je dosegnuo, nego uređivao in-out rubrike; o tome nema zbora i o tome se možemo složiti. Vidiš kako to lako ide samo kad si razgovjetan! Na kraju: onu uvodnu opasku 'sve bum vas tužil' svhatio sam kao dobru zajebanciju. Nisi me Vikkore nimalo i ničime povrijedio ni pogodio - ti si zapravo duša od čovjeka, kao naš Kemo: pažljiv i dobrodušan. Nemoj brinuti o tome jesi li ti ikoga ovdje povrijedio: ti si, sudeći po ovih par tekstova tvojih komentara, predobar čovjek za takvo što! Puno te pozdravlja, (Mehmed Paša Sokolović-Ber 23.03.2006. 04:21)
• @Vikkore: Ha, znao sam ja da si ti genije! Ovaj dio mi je naprosto fantastičan:" Prijatelju, znas li ti objasnit kako zvuk u telefonskom razgovoru do Australije beskrajno ne kasni. Ne znas, ne seri. Ja znam, mogao bih i formule pisat, bez zareza I vjeruj to sve ima veze s formiranjem elektromagnetnog polja uz Einsteinove pretpostavke da je brzina svjetlosti jedina konstanta, a sve drugo, pa I vrijeme moze teci brze ili sporije (pitaj Ksenofonta Ilakovca, ponosnog profesora s PMF-a cije sam ime s iznenadjenjem procitao na peticiji za Gotovinu). Vidis, ti to ne znas, kao sto I ne znas alternativna objasnjenja, pa ne znas u cemu se u spoznajnoteorijskom smislu razlikuju objasnjenje o Svetom Iliji kao uzroku grmljavbine I objasnjenje o elektricnom praznjenju, a da oba imaju svoj ograniceni smisao." To majstore! Manimo se sad epistemološkog statusa dvaju konkurentnih, mitskog i znanstvenog, objašnjena grmljavine, iako, na radost naših čitatelja, moramo kasnije i tu temu, jednom za svagda, elaborirati! Ali ovo o Ilakovcu me oborilo s nogu: nazvao sam naime čovjeka i prvo me je upitao - jasno, i ti bi me to pitao da te netko tako iznebuha nazove - da tko mi je to kazao da bi telefonija imala ikakve veze s bilo kojom konstantom opće ili specijalne teorije relativiteta!? Ja sam, ne znajući tvoje ime, odgovorio: Pa jedan vaš student! Što mi je Ksenofont Ilakovca na to sve izgovorio neću ti kazati, jer sam rekao da mi se činiš dobričinom: vjerojatno te Terorist zamišlja kao Martina Sagnera ožalošćenog Goldbachovom slutnjom. Vikkore, molim te samo par formula, ajde, meni za dušu! Molim te, objasni nam striktno matematski zašto zvuk do Australije beskonačno ne kasni, pa makar nam svima zadnje bilo! I objasni to, kako ispravno primječuješ, da i Ivana skuži; jebiga, ako je Mudri upita da ne ispadne glupača. Inače, Ilakovac kaže da je peticiju potpisao misleći da potpisuje ček, a ne Gotovinu. Inače, ova ideja, da je prostorvremenski kontinuum također relativan, tj. da ni prostor ni vrijeme nisu nekakve apsolutne, transcendentalne kantijanske kategorije percepcije, toliko je trivijalna da čak nije ni Einsteinova, kao što i sam znaš, iako, iz samo tebi poznatoga razloga, tvrdiš nešto suprotno. Nego, Vikkore, to znaju i srednjoškolci - nego, znaš li ti, a to ću ti zaista objasniti i formulama, zašto u svemiru ima mraka? Zašto svemir nije sav rasvjetljen? Gledaj, Vikkore, logično bi, i ti to moraš priznati, da uz tolike zvijezde, koje kao kugle isijavaju svjetlost svud oko sebe, sav svemir bude rasvjetljen. Pa, ipak, nije! Zašto? Znaš li ti čije je to pitanje, i, znaš li možda odgovor? A sad, što se tiče Sv.Ilije gromovnika, nebeske kuglane i elektomagnetskog pražnjenja, zanimljivo mi je da ti, kao matematičar ili fizičar ili nešto srodno, bježiš na teren teorije spoznaje: ja te pitam za fizikalno objašnjenje te pojave (sada te pitam, jer, u prošlom tekstu te sam primjere koristio tek poredbeno i ilustrativno), a bi se sklanjaš gnoseologiji! Zašto? Zašto ti, kao prirodoznanstvenik, posižeš za filozofijskim disciplinama, pri tome se izlažući riziku da se nađeš na tuđem, možda mojem terenu!? Čudno, nije li? A što ako ti ja odgovorim - a zaista te ne kanim provocirati niti vrijeđati jer i dalje mislim da si nekakav Špiro Guberina, kako te je zamislio Terorist - da ti, za svoga studija, zasigurno ni pred jednim jedinim profesorom nisi morao odgovarati gradivo koje bi se ticalo jedne jedine glave koja se u toj šturoj povijesti filozofije bavila gnoseologijom ili teorijom spoznaje! Ti si vjerojatno amaterski - vidi se to - i iz prirodne znatiželje tu i tamo posegnuo za knjigama poput Heisenbergove 'Fizike i metafizike', ali dalje od staroga Wernera ti nisi mogao dospjeti pa sve da si htio! Vidi se to, Vikkore, i što se tu može. (Da ne zaboravim Denisovu kabanicu: ne bih volio da sam iz nje izašao, sorry, nekako mi je to, kad poput Terorista zamislim stvar, unapetitlih!). Nego, da ne misliš da išta izbjegavam, u skladu s prijašnjim pledoajeom za razgovjetnost, molim te da clare et distincte postaviš svoja pitanja o telefoniji i grmljavini, pa ću, budu li zaista shvatljiva i nedvosmislena, na njih i odgovoriti. Dakle, kao što sam ja tebe jednostavno pitao: Zašto svemir nije rasvjetljen?, tako ti mene pitaj što god hoćeš: pitanje o spoznajnoteorijskom statusu objašnjena grmljavine posve je nesuvislo tako kako ga ti postavljaš, osim ako ne želiš razgovarati o spoznajnoteoretskom statusu mita i znanosti. Ako je pak to smisao, onda te moram pitati misliš li na znanost u smislu episteme (jer, vidim da si prčkao po Aristotelu pa si moguće i na tu riječ nabasao), ili ti je pred očima novovjeki znanstveni ideal, ili si, da stvar bude gora, moguće potomak rigidnih devetnaestostoljetnih prirodoznanstenih pozitivista, pa će onda daljnja diskusija obilovati dobrim šalama i lošim ukusom. I, da, konačno, slažem se da je Jurleka bolje prošao od Kuljiša: ali, jebiga, to nema veze s pamećua, uostalom, nije Denis prošao tako loše kako stalno sugeriraš. (Mirko i Slavko Štimac 23.03.2006. 05:16)
• Ni u primisli mi nije da ti popustim, il da se utrtarim. Prvo o Kuljisu, da ostanem na terenu koji se tice ovog bloga. Da si ti izisao ispod njegove kabanice, ni u mislima mi nije. Ali, Jergovic jest, kao i sva bulumenta EPH-ovih kao kreativaca. Kuljis je formulirao idejnu i ideolosku matricu iz svog svjetonazora, sto jos ne znaci da je Denis komunist, Jugoslaven ili kaj ja znam -koliko god Denis inklinirao Beogradu kao njemu privlacnom sminkeraju i za svog kratkog urednikovanja Startom cak je objavio onog srpskog foliranta s leptirkom, onog dopisnika iz Londona kao uzor intelektualca. Kuljis je dao sprancu Butkovicu da pise kritike restorana uvjeren da pise metafiziku svakidasnjce. Znas to, preplitanje trivijalnog i visokog stila, masovnog i elitnog. U toj piramidi je i Jergovicevo mjesto, to jest mjesto tzv. uglednih umjetnika koji su i medijski aktivni i atraktivni a ne dosadni kao nasa literatura. To sto je Jergovic pismeni Bosanceros, to je puka slucajnost, za odredjeno razdoblje, dok se ne potrosi. U cijeloj Denisovoj konstrukciji, koja je naravno neosvijestena (samoskrivljena nezrelost, rekao bi ti), mora postojati korporacija, Springer ili Murdoch, dapace, da joj se sluzi i da ona sluzi. E, Pavic mu ju je uzeo, kao sto mu je sisu uzeo i Puki. I Denis je utoliko popusio. Eto, ukratko, nadam se da sam jasan. Da bi ti Ilakovac tako odgovorio kako kazes da je odgovorio, to mi je stvarno nevjerojatno (vis kakav sam dobrica) kad se sjecam kao danas kad je sam izvodio u velikoj predavaonici PMF-a kretanje elektricnog impulsa i formiranje magnetnog polja iz Einsteinove paradigme (eto ti formula, ostalo je na Googleu). Prijatelju, bez toga nema suvremene telefonije. Mora da si covjeka probudio, ili je sam po sebi vec smantan pa ne razlikuje cek i Gotovinu. Inace, jel to znaci da se on tog potpisa odrice. Ne cini mi se da ima razloga, al kaj se pocelo dogadjat s akademicima, mozda je u frci. A Heisenberg je dobra prica, pogotovu matematicki izvod relacije neodredjenosti pa ako hoces i Schroedinger, i ne vidim kaj bih ja trebao osjecati kompleks jer je to samo to. Odgovor na tvoje pitanje o mraku u svemiru, protupitanjem starih Grka - a zasto bi svemir trebao biti rasvijetljen. Za njih, svjetlost ima korpuskularnu prirodu. Sto se tice mog pitanja, evo jednog - ako vrijedi relativnost prostora i vremena zasto je Zemlja na polovima spljostena? I sad - killer: Svetonazor i spoznaja su intertwined. Ako je dakle Denis formirao svjetonazor, to je zbog osobina njegovih spoznajnih moci. A one su takve kakve ih vidimo u fenomenima Jergovic, Butkovic, Pavic ... Za kraj, tebi uvijek treba da otkrijes tko je onaj s kojim raspravljas, pa ako ne ide to, koje je struke... Nisam vise fizicar, iako sam slusao i dapace polozio Ilakovca. Nisam vise ni filozof (u sirem smislu rijeci, onom koji se rabi na zagrebackoj Filozofiji). Ima jedna struka i egzaktna, al ne sasvim, i drustvena, al ne sasvim, u kojoj dodje dobro i prirodnjacko znanje i prepoznavanje drustvenih kretanja. Ja sam ti stari tramvajac! Onaj kojemu na uniformi pise STUDENT! (Vikkor Malllansohn 23.03.2006. 06:10)
• Sad cak mogu rec i da si me naljutio! Stvarno, ovim s Ilakovcem. Al, prvo moram rec zasto mislim da ce se Zrine utopit. Kad joj objave knjigu ona ce, rekao bi Krleza, "uzdrhtat od intenzivnog uzbudjenja koje ljudi osjecaju kad misle da su sretni, a misle da su sretni kad bez nekog narocitog razloga zaboravljaju da su zapravo nesretni." I uci ce u ekipu, jer - tako je to - nije drugo ni zasluzila. Kak Hemingway objasnjava pod Kilimanjarom, svi ipak zive od onoga za sta su najtalentiraniji, netko od jebacine (kao taj njegov junak koji je mislio da je pisac), a Zrine od trivijalne literature, a isto je mislila da je pisac. Al, onda ju je Cadez pohvalio. A sad, natrag na Ilakovca. Ti si kao filozof, recimo filozof znanosti morao znat, a Ilakovac (ni kriv ni duzan) ti je kao argument, morao si znat znas kaj je paradigma, u prirodnim znanostima naime. Ona mora sve objasnjavat, pa iako za telefoniju postoje, kao i za svjetlost i sva sila drugih artikulacija, jebo Einsteina ako ne moze objasnit telefoniju. Znas li ti da svemirski brodovi lete po Newtonu, al da je Einstein i nastao zato kaj Newton nije moga objasnit Mikelson Morley experiment, kao sveobuhvatnija paradigma. Eto ti, i tebi i Ilakovcu. A formula... sve dakle pocinje od E=mc2 a ostalo se fucka. To jest, ostalo bi morao izvesti Ilakovac. Inace, nis od Einsteina, nije mu posao. Vidis, znas sta ja mislim sta je napredak bloga. Anonimnost. Ako neces da useremo drugima stranice, pisi na vikkor1@hotmail.com. Al, ti vjerojatno hoces da te se vidi, da te se cuje. odi kod Drage Glamuzine pa ponudi price. On je pri vrhu jos jedne nastajuce korporacije. Oni su i Kuljisu objavili izabrana djela. (Vikkor Malllansohn 23.03.2006. 07:02)
• Za Terorista: ne brini, necu ti se vise javljat! Al, naljutio me, morao sam. Dao sam mu moju adresu. Samo nastavi s blogom, bit ce OK. (Vikkor Mallansohn 23.03.2006. 07:39)
• Ej, Vikkore, prijatelju, pa nemoj se šalit da ćeš me sada ostaviti sama! Stari, jesam li ti gore kazao da mi postaješ drag i da, služeći se Teroristovom metodom (uostalom, ni on mi više nekako nije mrzak), zamišljam da si neki novi Kemo, tako nešto. Dugim riječima, prijatelju, tvoji su komentari nenadomjestivi i dragocjeni i ja sam se - pa pogledaj samo kad sam pisao ove komentare koji su te navodno naljutili! - za Ilakovca samo šalio: ta, kako bih zvao čovjeka u 5 u noći!? I to zbog grmljavine i konstantne brzine svjetlosti (koja to, izgleda, kao što znamo, ipak nije). Nisam zvao Ilakovca, zezam se, a što se tiče munje, gromova i popratnih pojava, znam elementarne stvari: znam što se zbiva između oblaka i zemlje, znam gdje se stacionira pozitivni a gdje negativni naboj u oblaku i tak, velim, znam ja to objasniti, ali, kao ni ostali stanovnici ove planete, o grmljavini i munjama ne bih baš bezostatno sve zano; ta, i sam znaš da tu pojavu još uvijek nism u stanju do kraja fizikalno rastumačiti. Zato sam je i spomenuo. Da ne talambasam o bilo čemu drugome: Vikkore, ne ljuti se! Vidiš da te sve više volim kao pravog, dobrog sugovornika, i ako se tu i tamo našalim, ne uzimaj sve doslovno a nedajbože ponešto za zlo. Javljaj se i dalje, molim te u ime cijele ove male zajednice. Koliko je do mene, sorry, ali, kao što vidiš, zaista je riječ o nesporazumu. A sada, idemo mi zajedn ljudima objasniti zašto grmljavina grmi, zašto glas iz Australije beskonačno ne kasni i zašto u svemiru ima mraka, što je poseban paradoks, jel' tako. O nesumjerljivosti znanstvenih paradigmi znam baš sve; nekako se dogodilo da je moj bližnji doktorirao na tu temu, pa sam, kvaragu, godimana slušao nacrte i korekcije toga doktora. Dakle, o Kuhnu, Feyerabendu, Lakatosu i ostalim Popperima naslušao sam se za cijeli život. Inače, taj doktorat danas je dostupan kao ukoričena doktorska teza i svakom znatiželjniku, pa je i tebi najtoplije preporučujem. Samo, nemoj mi pobjeći - javi se, pa ću ti kazati naslov knjige. Ajde, još jednom, ne ljuti se jer zaista nema razloga, (Domobran Gromobran 23.03.2006. 16:02)
• Ne znam prijatelju kakva je uzročnoposljedična ili bilo koja druga veza relativiteta prostora i vremena i spolještenosti zemaljske kugle na polovima (zapravo, da budem iskren, to mi je prvi glas o spljoštenosti; ja sam mislio da je zemlja, pa, recimo, kao hokejaški pak). A što se tiče mraka svemirske posvudi, pusti Grke, oni tu ništa ne objašnjavaju, jer, ne bi se inače taj problem vukao do u 20. stoljeće. Upišu u tražilicu: Olber's paradox, i uživaj! Sve je započeo stanoviti Jean Philippe Leys de Cheseaux of Lausanne, davne 1744. godine pitanjem: Zašto je svemir taman (mračan)? 1826. godine H.W.M. Olbers preformulirao je pitanje u zagonetku: "Zašto je svemir taman noću?". Odgovor, kažem, možeš pročitati na svakom siteu posvećenom Olbersu. (Usput, ali zaista usput: nisam ja bio znatiželjan koje si ti struke, nego si ti zaboravio da si nema tome davno, kod Zrinke ili već negdje drugdje, u jednom komentaru spominjao svoju matematičku vokaciju ili nešto slično! Starimo, stari, pa to ti je; ni ja se više ne mogu sjetiti zašto sam započeo svo ovo dopisivanje.) (Rey Ban Jelačić 23.03.2006. 16:21)
• @terorist: aj objavi bar jednu (svoju priču). to sigurno možeš. kako rekoh, ne znam zamina li me jer nisam pročitao ni prvu rečenicu, ali negativan komentar sigurno nećeš dobiti. i daj javi ako znaš šta je s čadežom. ajde brate! (guzica 23.03.2006. 19:06)
• Jao pa gdje ode ovo. Od Jergovića do astrofizike. Vidiš da se ni sami ne sjećaju o čemu su počeli pričati. (ena.z 23.03.2006. 19:48)
• @Ena, imaš potpuno pravo. Od trnja dospjeli sm do zvijezda. Teroristu, sorry strari, nije bilo ništa osobno. Hvala na gostoprimstvu i samo naprijed - rado ću te čitati i navraćati na tvoj blog, iako si više ne bih dopustio da ovako zabrazdim: bolje je nabaviti rotvajlera, staviti šnicl oko vrata i nadati se da će se barem pas igrati sa mnom. Hvala još jednom na razgovoru i prostoru i svako dobro u radu i životu! Čovjek koji je pripitomio dalmatinera, izumio čekrk i nekoliko dana vaših života učinio nezaboravnima, samo vaš (Josip Kraš 23.03.2006. 23:05)
• Ulazim u ovu polemiku kada su, čini se, svi od nje odustali, ali ionako mi nije namjera sukobljavati mišljenja. Reagiram na nekolio stvari (a ne reagiram javno nikada, čak ni kada čujem Zrinku Vrabec Mojzeš i svaki put si obećam da taj put moram jer se više ne da izdržati): 1. ne slažem se da je Jergovića učinilo važnim to što je političkoideološki konstrukt. on je postao nezaobilazan zato što, pojednostavljeno i radikalizirano, nema boljega. naravno da ima - ali tek pokoji - ali im se ili ne da previše petljati s medijima (pa onda ni ne mogu zadobiti poziciju moći) ili ne zadovoljavaju masovni ukus, a bez toga nema ni trona - onakvoga trona na kojemu je jergović. on je jednostavno u skladu s današnjom očekivanom slikom 'intelektualca': profurava lažni radikalizam, govori o trivijalnim stvarima koristeći se naizgled intelektualnim diskursom i, nasuprot tome, banalizira intelektualno, on je onaj 'koji kuži' i uspostavlja do tada nepriznate vrijednosti pa makar trebao proglasiti lanu pavić jednom od osoba godine, a takvim potezima svoje 'otkriće' konfrontira malograđanskoj većini... tako se može- i primjerima - redom dekodirati jergovića. ukratko, slažem se da je konformist u tom smislu da je odabrao poziciju 'neprilagođenog' kao savršenu prilagodbu vremenu u kojemu su se posve izgubile granice između visokog i niskog. a kada kažem da boljeg nemamo, onda mislim da to u hrvatskoj nikome ne ide bolje od njega. a nekoga tko bi mu bio protuteža - nekoga tko bi pokazao da misliti kako bi 'raja' mislila samo da se, eto, zna 'izraziti' ne znači i 'stvarno' znati misliti - na žalost nema ili nema javno pa kao da ga nema uopće. 'Kada Zulu pleme bude imalo Tolstoja, onda ću ih možda i čitati', rekao bih po današnjim standardima dosta šovinistički Bellow, s tim da je, po mojem mišljenju, Tolstoj loš primjer za ono o čemu je i Lasić nekoć polemizirao s Mandićem. E, pa pošto mi nemamo živog tog nekog Tolstoja, Krležu ili Bellowa (koji naravno ne bi bio čitan - uostalom i kod Krleže recepciji prethodi interpretacija iz druge ruke - ali bi bio uvažavan) na vjetrometini nam ostaje savršeno 'mimikrijski' prilagođeni Jergović. 2. potpisujem rečeno o 'posebnoj noti kiča' u Jergovićevoj literaturi i angažmanu. On stvara iluziju nekog sasvim bliskog tko ti pripovijeda,on je šeherezada našeg vremena. čak bih hiperbolično rekla da je tanka linija između njegova pripovjedačkog svijeta i onog julijane matanović, s tim što ona formira literarni svijet iz naglašeno ženskog očišta. 3. sad o nečemu drugom, što ime poveznicu s Jergovićem (a postoji li nešto što nema - to je također odlika savršenog primjerka intelektualca današnjice 'on o svemu ima mišljenje' pa se sve i može dovesti u vezu s njim): ovdje se spominjalo pravo na kolektivnu memoriju. mislim da je kolektivno sjećanje društveni konstrukt i da spada u fiktivnu kategoriju jednako kao i kolektivna krivnja, ali na stranu to. slažem se s 'multipseudonimnim': u u sjećanje treba ubrojiti sve djelove slike i puna mi je kapa toga da onaj koji jugoslaviju sagleda u cijelosti (a u cijelosti je loša tvorevina), biva etiketiran kao nacionalist. to se događa zbog toga što jugoslaviju nismo s pravih mjesta 'opisali' kako spada, a to znači da povjesničari nisu napisali relevantne knjige o tom razdoblju, nego se skrivaju u srednjem vijeku, i da nisu osuđeni oni koji su radili zločine. ovako je svatko tko spomene udbaška ubojstva ustaša. jednako kao selektivno 'kolektivno sjećanje', loša je i amnezija kojoj su hrvati izrazito skloni. zbog toga je bitno što se spomenula jergovićeva epizoda s bregovićem i to što je bogišić radio u oku. to nije puko diskreditiranje ljudi vađenjem starih priča. razumijem da se ljudu mijenjaju, ali to mora biti donekle postojano. jednostavno, zagovornici raznoraznih sloboda i prava, ne mogu biti isti oni koji su ih kršili. i ako nam se zbog toga nenad ivanković ne sviđa, ne vidim zbog čega, npr., bogišić bi ili jergović koji se sablažnjava nad 'kolektivnim silovanjem' severine kao da ne postoji nitko tko ga se sjeća kao nekadašnjeg organizatora silovanja. ali oni, na žalost, mogu figurirati u ovoj kulturi zato što je moralna prevrtljivost opća i time prihvaćena društvena osobina. 4. na kraju nešto stvarno deseto (da se potrudim sigurno bih našla neku vezu s jergovićem): spomenut je Heisenberg. Bas je ovih dana objavljena drama Michaela Frayna 'Kopenhagen' u kojoj se pokušava rekonstruirati Heisenbergov i Bohrov razgovor 1941. u Kopenhagenu, nakon što se već tisućama stranica pokušalo rasvjetlili taj razgovor, a i na internetu se mogu naći faksimili njihovih pisama u kojima je vidljivo da su i njihova sjećanja na taj razgovor različiti. Eto što je sjećanje. Pouzdano znam da se Supeku drama ne sviđa jer smatra da previše loše karakterizira Heisenberga. Za 'literarne fizičare' vjerojatno idealan tekst. Toliko. (bejzik 24.03.2006. 02:59)
• @bejzik: Hvala dragom Bogu! Samo, što te je toliko zadržalo, pobogu? Toliko o svemu onome do točke 4 - o njoj, tek jedna informacija: stari Supek je ovih dana ispričao o čemu je zapravo bila riječ u tom famoznom razgovoru, tj. pokušao je definitivno skinuti veo tajne s tog susreta. Izgleda da je Supek - ako mu je za vjerovati, jer, pitanje je zašto je do danas tajio tako važan podatak - sat vremena nasamo, tijekom jedne posjete Bohru, razgovarao s Marghrete, Bohrovom suprugom. Navodno je Bohr, da skratim priču, trebao posredovati između Nijemaca i Engleza s ciljem sklapanja međusobnog mira. Pročitaj 'Jutarnji list' od 19. ožujka, uostalom! @Teroristu: Vjerojatno najnadarenija od svih osoba na domeni, Zrinka, napisala je udžbenik flamea; pišući o tipologiji sudionika rasprava, Zrile govori i o varijanti "u kojoj jedna suprotstavljena strana "izvlači" pojedinosti o drugoj i prezentira ih virtualnoj raspravljačkoj "javnosti", bilo u obliku nekako dobavljenih informacija iz stvarnoga života, analize nedosljednosti prethodnih postova, bilo u obliku totalnih izmišljotina". Drago mi je da ti ne spadaš u taj tip flejmera, jer, kako za mene kažeš: "(ja sam) u cijeloj prici nevazan kao gradjanska osoba, nego (sam važan) tek kao akter vjecitog promiskuitetnog odnosa novinarstva i knjizevnosti...". U jebote, jes načelan ba, svaka ti dala! Ostaje za primjetiti, zapravo: nemoguće je ne primjetiti, da si ti, po staroj dobroj navadi ili prisili da alegoriziraš stav, misao ili svjetonazor, naprosto morao okrenuti par brojeva u svojoj maloj zajedničici u kojoj doduše smrdi al' je barem toplo, pokušavši se raspitati s kime se to zapravo razgovaraš! Jer, ti ne razmjenjuješ misli, ti ne polemiziraš s tezama, ma kakvi!, nego ti komuniciraš (u najširem smislu te riječi) jedino i samo s nekom konkertnom osobom ovdje i sada, bila ona stvarna ili zamišljena. Prijatelju, a što misliš zašto meni nije bilo važno tko si zapravo ti, tko je taj famozni Književni terorist? Zato jer si ti zapravo nevažan!? Ne zbog toga, iako si ti nesumnjivo irelevantan tip, na svaki način epizodistička nula, rekao bi Marinković a za njim i Lilić, nego stoga što je meni presudno što ti to tvrdiš, a uopće me ne draška doznati hu d fak iz taj i taj koji tako nešto tvrdi! Pokušaj srećo i ti tako razgovarati, barem kad istupaš ovako javno; vidjet ćeš, nije to tako teško. Vidiš, meni je zaista nevažno je li Zrinka debela ili pjegava, prelijepa ili grbava, sve dok stalno iznova pročitavam njene briljantne tekstove. Jednako je tako u ovom razgovoru sasvim nevažno to što ti je donja čeljust zericu isturena, pa ti za ovih promjenjivih dana kiša pada u usta: kakve to veze s raspravom o Jergoviću ima, molim te? Nikakve, naravno. Dragi naš mladi prijatelju, kao što sam već upozorio, ti ne možeš razmišljati o Jergovićevom tekstu a da ga ne vizualiziraš kao pismo Katunariću, ne možeš procesuirati moje teze a da kao njihova inspiratora ne zamisliš Zidića, i, konačno, naprosto si prisiljen i mene samoga nekako zamisliti e da bi se sa mnom uopće razgovarao. U ovom odsutnom trenutku, dragi, postavlja se sudbinsko pitanje: Pa dobro stari, koji ti je kurac? Moraš li ti isto tako zamišljati lik Dostojevskog dok čitaš 'Idiota', ili se tu prepoznaješ bez posebnog gestalt-napora? Sorry kaj sam ti zaspamal blogača, koji je inače supač (za što zaslužuješ jedan KISS), no ne bum nikad više časna moja Titova pionirska riječ! I prije no što se rastanemo, samo jedno: Možete li vi meni objasniti zašto ste tako oduševljeni onom putnom o kolektivnoj memoriji i supripadajućoj kolektivnoj krivnji? Pa ja sam se samo zajebavao, a vi odjednom popadaste ludilo od afana za tom bagatelom koja je, da i to kažemo, baš kao rižina polja: blještava, ali plitka! Poput Wildeove proze, bumo rekli, da i ovu misao domaćin nekako sebi lakše predstavi. A sada, za cijelu jednu vječnost i iako je Bejzik pristigla, adio! Jebate, na kraju ćete me zaista natjerati da i sam nešto natrkeljam na onome svome nenapisanom blogu, koji je isto supač, kiss, kiss, bok, bok...Jer nas je ovdje bilo puno, pozdravlja vas (Legija 24.03.2006. 06:27)
• P.S. Bejzik, ipak u nečemu nemaš pravo: u onom bitnom: Miljenko Jergović svu svoju važnost crpi jedino i samo iz svog idiološkopolitičkog određenja; dokaz je tome problem koji te cijeli tvoj tekst progoni: je li Jegović najbolji, ili ima boljega samo se tome neda, ili...Vidiš kako si nabasao na poantu: jasno da ima, samo takvima Pavić, Wruss i ekipa ne otvaraju vrata. Pokušaj recimo ti objaviti tekst o Jergoviću u 'Jutarnjem! Jergović je njihov Aralica i to je sve! Samo, klincima je sad to sve još tako novo i svježe da im sumanuto zvuči kako Jergos ima nekakve veze s ideologijom i politikom. Ta, njih su te iste novine petnaest godina učile da su Idolozi Aralica i ognjištari, a s druge smo strane mi, urbana škvadra, nezainteresirana za, rekao bi Terorist, sva ta sranja koja se događaju već petnaest godina (klincima je sve to sranje, jebiga, i stvari su naprosto takve kakve jesu). Odjednom, doduše iz sasvim krivih razloga - dijelom iz zavisti, jer ima tu raznih ambicija, a dijelom iz pomodarstava, jer im je dirnuo Lajbeka, a u malom gradu Agramu sve možeš samo ne dovesti u pitanje Neupitni Autoritet - djevojčice i dječaci odjednom su povikali: Car je gol! Naravno da je, jer Luburić u gloriji neba nije njihova priča, baš kao što Jergovićev parfem, akcent i glas nije njihovo narječje. Konačno, klinci su samo ustanovili da se barem na blogu, a to je njihov medij par exellence, smije javno kazati da Jergovićeva literatura i nije bogznašto, i da mora da postoji neki vanliteralni razlog za njegov sakrosanktni status arbitra svega što jest (to je preostatak marksističke metodologije i kritike...). Budući da se meni zaista više ne kvari djeci tulum - a i ne pristoji se - predlažem da stvar dogotovimo emajlom. Ta, komentari izgleda na blogovima ne služe polemici, nego adoraciji; jedino me smeta činjenica da ama baš nitko, osim opet Zrinke, to otvoreno ne priznaje: nije vam ovo demokracija, tu sam ja blog i batina, i obrisat ću vam komentar a da ne trepnem. Uostalom, klinci imaju pravo: u dvadesetoj sam i ja one od tridesetak i više doživljavao kao stare šajsere. Ja odoh, a ti se javi. Teroristu, točke, zarezi i ritam će doći sami od sebe, samo ako se malo prihvatiš gramatike i nastaviš pisati ovaj svoj blog; zapravo, to je najpametniji način da provedeš mladost: u tim godinama djevojke su već odustale od najljepših, a još ih ne zanimaju najbogatiji - jedino, možda te u pokušaju da se etabliraš kao pametan osujete vlastiti tekstovi. Ne znam. Pitaj školskog psihologa. (Old Šatrohend 24.03.2006. 08:34)
• Molim te, nemoj koristiti nick koji glasi "bejzik". Prilično je poznato da se ja tako desetljecima vec potpisujem u privatnim prepiskama, no ovaj post ipak nisam napisao ja. Hvala... (M.Bašić) ( 24.03.2006. 23:27)
• Kaj je sad ovo? Mate, što bi sad to moglo značiti? (Dragi blog 25.03.2006. 00:04)
• Pitali pitci vrli Gege Marqueza što točno simbolizira pijetao u "100 anos de soledad". "Pa, pijetao simbolizira pijetla", na to će Castrov frend lakonski... Dunque, prilično je poznato - pa i onima koji su zainteresirani za ovaj nježno-teroristički blog, znaš i sam, da se samo ja, desetljecima vec, u privatnim prepiskama potpisujem kao bejzik. No, koliko god sve to bilo zanimljivo, gornji post ipak nisam napisao ja, posebno ne u zenskom rodu, a u sto se tijekom raspre pospani bejzik izvitoperio. (M.B.) ( 25.03.2006. 03:12)
• Bejzik, ti koja si se tako potpisala i imaš nevinije ruke od mojih, tj. ti koji si iskoristio Bašićev dobropoznati potpis za svoje mračne namjere, budi srce i daj nam neki mig: Mate i ja se cijelo jedno veče zabavljamo gonetajući tko nam se to tako diskretno pridružio. (Manager a trois 25.03.2006. 09:55)
• nisam znala da je bejzik nečiji privatni pseudonim,a i odakle bih znala, jedini mate bašić za kojega sam čula jest onaj koji je nekoć prijateljevao s edom popovićem. uzeh bejzik tek tako naprečac, lake simbolike radi, valjda. dakle, nisam baš upućena u forumaško-blogerske priče i navade, ni ne čitam redovito blogove pa sam zbog toga 'pospano' reagirala na raspru o jergoviću, a nisam ni pročitala tekst o heisenbergu i bohru u jutarnjem, na žalost. protražit ću ga na sajtu jutarnjeg, možda ga nađem. odgovorila bih multipseudonimnom na njegov zadnji post, ali sada ne stignem. ako ne bude sasvim prekasno, logirat ću se ponovno danas. (bejzik 25.03.2006. 17:47)
• Ne traži tekst o Heisenbergu, nego intervju sa Supekom. Da ne lutaš.... (ja 25.03.2006. 17:55)
• ajmo, raja, fajrunat! (Knjizevni terorist 26.03.2006. 01:34)

nedjelja, 19.03.2006.
Najjaca droga na hrvatskom knjizevnom trzistu
Jebo vas jergovic, necu vise pisnit o njemu. od njegove sveprisutnosti jos mi vise na jetra ide to sto kad god ga netko spomene, uvijek krene beskonacna rasprava o tome sto je pisac htio reci. ma daj oladite. sto ste svi fascinirani njime pa to je za popizdit. jergovic je definitivno najjaca droga trenutno nabavljiva na hrvatskom knjizevnom trzistu. odes na neki forum, da saznas koju novost iz knjizevnog zivota, i onda tamo usred smirenog razgovora netko spomene jergovica i ode sve u kurac. jedni ga volu drugi ga mrzu, sve se vrti oko njega a stvar je naporna, kao i veci dio njegove knjizevnosti. u cijeloj prici zanimljiva mi je jedino distribucija mrzitelja i obozavatelja. rasporedjeni su kao po gaussovoj krivulji, s tim da je referentna mjera iq. kvocijent inteligencije. prvo ide skupina neinteligentnih sirovina koji ga mrze jer su primitivne zivotinje, i najradije bi ga nabili na kolac ili objesili na kandelabr na tramvajskoj stanici na trgu, da jelacic upire sabljom u njega. onda se krivulja penje u podrucju onih srednje inteligentnih koji ga respektiraju, uvazavaju, obozavaju. to su recimo knjiski moljac, porto ili ovi nasi asistentici i profesorcici sa faksa, za koje je jergovic velik pisac i uvijek pravocrtno shvacaju ono sto covjek napise. zato ga i brane kao u komentarima na donji post ili uvrstavaju u antologije i povijesti knjizevnosti. na kraju se krivulja opet spusta u podrucju natprosjecno inteligentnih koji kuze cijelu situaciju i zato ga bas ne mogu smislit. jer kuze cemu cijela frka. na samom kraju krivulje su celije knjizevnog terorista, vodjene tajnim silama i uvidima univerzuma.
- 21:49 - Komentari (24) - Isprintaj - #
• uh. nekako mi se čini da je bolje da ga toliko mrze ili vole nego da su prema njemu ravnodušni. sviđaju mi se ljudi koji kod drugih izazivaju,makar i negativne,reakcije. oni su ti koji pokreću stvari. zar nisu? (usamljena123 19.03.2006. 21:55)
• što se tiče Jergovića samog, slažemo se. Meni je, ipak, drago da se u ovoj zemlji ne raspravlja samo o Vlatki Pokos i nogometašima. Bolje o lošem piscu, nego o velikom ništa. Malo bolje. (tramtinčica 19.03.2006. 23:13)
• @K.terorist: Na kraju opisa gaussove krivulje rasploženja spram Miljenka Jergovića kažeš:"..natprosjecno inteligentnih koji kuze cijelu situaciju i zato ga bas ne mogu smislit. jer kuze cemu cijela frka."; na početku te krivulje, kažeš, nalazi se "skupina neinteligentnih sirovina koji ga mrze jer su primitivne zivotinje, i najradije bi ga nabili na kolac ili objesili na kandelabr na tramvajskoj stanici na trgu, da jelacic upire sabljom u njega." Nažalost, početak demantira kraj tvoje teze: tvrdeći da ga najprimitivnija skupina mrzi iz vanjknjiževnih, dakle političkih razloga, ti zapravo demonstriraš da u cijeloj ovoj stvari ne razumiješ ama baš ništa, tj. ne razumiješ ono bitno i presudno: činjenicu naime da je Jergović ponajprije političkoideološki konstrukt a onda, možda, književni klasik, literarna veličina, ili što već. Samo zato jer je politička činjenica, Jergović je u prilici na duplerici 'Jutarnjeg lista' objaviti, kako zapaža Zrinka, i plac listu, ako treba. A on je politička činjenica - i tu je skrivena tajna tvog vlastitog nesporazuma sa samim sobom - jer je u univerzumu Ninoslava Pavića alegorija jugoslavenstva: on je Boszniaco, mitska žrtva raspada Jugoslavije i zapretana iskra njena preostatka u vlastitu pepelu, i samo i jedino zato jer je Miljenko Jergović u jednom trenutku Ninoslavu Paviću i politici koju EPH zastupa poslužio kao idealtipska figura angažiranog njiževnika-građanina postujugoslavenskog doba i prostora, taj je komični sarajski đepar (sjetimo se samo debuta s moralizatorskim naricanjem nad ukradenim home-videom drugog bosanskog šanera, Bregovića) naoko postao arbitar elegancije i mjera svih stvari, koje jesu da jesu, a koje nisu, valjda, da nisu. No, samo naoko, jer, i sam to tvrdiš, Hrvati su mu prestali dodavati loptu! Recimo, ti i Zrine. Jergović je ipak sasvim drugorazredna pojava; ono što je u prvom planu, to je frapantna nesposobnost samoosvještenja, tj. licemjerno odustajanje od vlastitog javnog pozicioniranja njegovih kritičara, koji se često i rado javno zaklinju u jugonostalgiju, da bi privatno bili frustrirani činjenicom Jergoviće društvene moći, ni pred streljačkim vodom ne priznajući porijeklo te nevjerojatne moći. Pa ni ti, koji tvrdiš da u svojoj natprosječnoj pameti sve tak tipično agramerski kuiš iako o svemu tome ne pišeš ni slova (ta, tebi su i krajnike na šupak operirali koliko čvrsto držiš jezik za zubima!), ti dakle koji pripadaš posvećenoj skupini onih koji "kuze cijelu situaciju i zato ga bas ne mogu smislit", o tome što u cijeloj ovoj situaciji kuiš ne daješ, velim, nikakva svjedočanstva! Jasno, jer ti, u izvornom smislu te riječi: idiote!, upravo ti ništa ne razumiješ, iako ti je sve pred nosom: i Portovo 'ispoljavanje', i Moljčev 'fašista', i činjenica da i tebi Jergović ide na kurac i da ga ne možeš smisliti upravo u njegovoj privilegiranoj društvenoj poziciji, koja je povlaštena baš zbog licemjera poput tebe: vi ste Jergovićeva idealna publika i upravo vi ne možete izbjeći njegovoj gravitaciji; samo, kad već jebemo Žižeka i Lacana, nije ni čudno da o svemu tome ne možete kazati ama baš ništa bitnoga, kad Jergović zakriva baš to ništavilo, tu prazninu pozicije oko koje se trudite i kojoj gravitirate: iza te EPH-ovske maskarade i privida građanstva, krije se jedino ništavilo iščezlog jugoslavenstva. Zato vi stojite nijemo pred svim tim Bregovićima i Jergovićima, zato im zavidite (kako je slatko bilo ovo priznanje o plac-listi!) i, konačno, stoga i bježite u imbecilne formulacije poput tvoje završne o ćelijama književnog terorista: stari moj, jedina ćelija kojoj ti pripadaš uzak je prostor tvog vidika, tvoja subinteligentna sužena svijest koja ti ne dopušta osvjestiti vlastitu poziciju, a kamoli da bi mogao kazati išta o Jergoviću i njegovom statusu! I to je taj paradoks: uz ovako imbecilne mrzitelje, Jergović postaje sasvim prihvatljiv, simpatičan dečko iz susjedstva. Komšija, rekao bi on. (Nemanja Kusturica 20.03.2006. 00:02)
• U ovom dugom komentaru ima nesto, rado to priznajem. Nisam siguran jesam li to dobro razumio, jer nisam pripadnik hrvatske humanisticke inteligencije, nego se bavim kudikamo egzaktnijim stvarima, a knjizevnoscu i drustvenim kretanjima samo usputno, ali s interesom. Ipak, ako sam svojim polumatematickim mozgom nesto shvatio to je da postoji proces, da je Jergovic izraz i simbol proslog vremena, da tome nije on kriv nego je naprosto takav, da ga je Pavic iskoristio, a da je pred nama, ili ispod toga veliko nistavilo. Koliko se ja razumijem u dijalektiku, i to je nesto. Samoprepoznavanje je na djelu, moguci su negativan i pozitivan ishod (odnosno oba su vec tu, odavno, vidio njih Nino Pavic ili ne vidio, zar o njemu ovisimo), i ne vidim zasto je taj covjek kad je sve tako ipak lijepo i rjecito isformulirao i prepoznao ipak toliko uzbudjen, ogorcen i pljuvator. Smiri se, ne upadaj u provincijsku maniru. Kraj cijelog lijepog izvoda pisati o "frapantnoj nesposobnosti samosvjestenja" cini mi se pateticnim, frazom. I isticanjem etikete - ja sam ovdje najpametniji. Steta! (Vikkor Mallansohn 20.03.2006. 00:54)
• @Vikkore: U septem artes über alles spadaju i trivij i kvadrivij, a u ovom si drugom razredu, kao matematičar, među humanistima i ti, Vikkor Mallansohn, ni kriv ni dužan. Vikkore, drago mi je da se tekst sviđa baš tebi: vidim da se pasionirano baviš označiteljima manjka i ostalim manjcima označitelja, pa sam samo zato spomenuo Žižeka: u trenutku mi se učinilo da mi se valja poslužiti idiomom koji se ovdje, mislio sam, dobro razumije. Otuda i moja druga pogreška: moj pathos! Naime, baš kao i svi ostali, i ja sam se ponio u Rimu rimski, progovorivši ne samo jezikom, nego jedinom intonacijom koju ta gospoda razumiju. Očito, dobrano sam, skjuz maj frenč, zajeb'o stvar. No, ne toliko da se ne bi dala popraviti: mali hrvatsko-srpski grčko-rimski ratovi zaista me zanimaju koliko i vrste ribarskih mreža Balija. Samo, vrag je u tome da zanimaju ovdašnje žitelje. Samo zato, EPH-ov pogon koristi Jugoslavena Jergovića kao Tuđman Aralicu. Sudbinska ironija, ipak, vjerojatno će biti u slijedećem: Jergović će doživjeti sudbinu Jasmile Žbalić: kad se sve desi i prođe, kad ostane sam sa svojim medvjedom u ruci, prići će mu nekakav producent Grubišić, i kazati: "Zar to nije čudno? Bio sam ministar informiranja politike koja je razarala tvoju zemlju, a sad sam producent filma o tvojoj nesreći! How nice, Gerbavička!". Kraj cijelog lijepog izvoda ne spomenuti tipično hrvatsku maniru izbjegavanja susreta sa samim sobom, značilo bi izbjeći susret sa samim sobom. Spominjanje idiotizma nije čin ogorčenja, nego filolologije: idiot, u antičkom, izvornom smislu te riječi, osoba je nesposobna za javne poslove, onaj koji je nesposoban za politiku. To po sebi ne bi bio takav užas kad se pod politikom ne bi podrazumijevali opći poslovi i opće dobro, štoviše, kad se pod idiotom ne bi smatrala osoba nesposobna za javnu komunikaciju, pri-općavanja i općenje s općinstvom, kad već moram jebat staru mater Heladu. Kako vidim, kompletan ovaj dream-team, izuzev samoskrivljeno nezrelog Moljca koji jasno daje do znanja da je Tuđman fašista, dakle da je Hrvatska konzekventno NDH a Jergović, bit će, Koča Popović, apstrahira od presudne dimenzije cijelog ovog problema: te naime kako je Miljenko Jergović u današnjoj Hrvatskoj, kao Miljenko Jergović, uopće moguć!? Tko ga je to promovirao u Jergovića, živućeg klasika? Tko je to 'Sarajevski Marlboro' pripustio u krug najvećih romana 20.stoljeća? Zašto je to učinjeno? Etc.etc. Vikkore, što ti misliš o toj uvriježenoj anakronoj navici da ovdje svaki Tito ima svoga Krležu: Aralica je primjerice pisao kao što je Tuđman mislio, iako se nisu mjesecima viđali, da navedem samo klasičan slučaj. Jergović sada zauzima isto to, sasvim precizno utvrđeno metodsko mijesto u našem društvenom plemenu, tj. plemenskom društvu: mjesto plemenskoga vrača, osobe koja poglavici posreduje volju višnjih sfera, svijeta predaka, duhova i nevidljivih, u ovom slučaju građanskih sila: Jergović naime tumači da su najbolji Hrvati Rade Šerbedžija i Dubravka Ugrešić, i to je ukratko ono što bi i Stipe Mesić mislio, kad bi znao tko je Dubravka Ugrešić. Konačno, ceo fudbal kritike Jergovićeva teksta promašen je jer se od drveća poslovično zaobišla šuma: cijela je perpektiva njegove kritike H.-a na predzadnjoj stepenici probošnjačka, promuslimanska: H. je antisemit, jer, iako ne relativizira holokaust, prezire Islam! Houellebecq to činim, i tu je Jergovićev punch-line, jer je to danas u Europi šik, jer je to intelektualno, društveno i na svaki način komforno! Pazi genijalnog i paradoksalnog obrata: Houellebecq je u biti komformist! Genijalno, jer, jednim udarcem ubija dvije muhe: s jedne strane Jerović Bustera Keatona optužuje za cerekanje i dernjavu, što bi recimo bilo svojstveno metodologiji Slavoja Žižeka, kojemu je recimo Schelling ortodoksni materijalist, a s druge, jer ne laje pas zbog sela, odvraća pažnju od vlastite komformističke biti! Ako je itko u cijeloj toj fanfaronadi dečko iz zlatne sredine koja u našoj maloj zajednici avansira tramvajskom logikom: Sredina, naprijed, molim!, onda je to Miljenko Jergović! Jergović u cijelom svom opusu, bilo literarnom bilo novinarskom, u svom društvenom angažmanu kao takvom, nema niti jedne jedine misli koju Sloterdijk ne bi nazvao terorom radikalnih apstrakcija. On je za humanizam, svi su ljudi, dakle i Hrvati, Bošnjaci i Srbi braća, pritom egalite und liberte, nacionalno je devetnaestoljetni anakronizam, Jugovina nije passe jer svi imamo pravo na vlastitu memoriju, osobnu i kolektvnu (ali, zanimljivo, ne i na krivnju), da ne duljim: u cijelom tom opusu, oprosti na riječi, nema niti jedne jedine ideje iza koje bi Mijenko Jergović svim svojim moralnih integritetom i duhovnim habitusom stao a da ta ideja nije društveno kurentna, poželjna i, recimo konačno: isplativa! Cijeli je taj njegov idejni svijet dozlaboga banalan, drugim riječima, što Jegovićevoj literaturi, ali i životnom angažmanu, daje onu posebnu notu kiča. U Zagrebu, koji je u tom smislu farbenblind, taj se valer previđa, jer, ovdašnja (Stevan Prvovenčani II 20.03.2006. 04:19)
• ....U Zagrebu, koji je u tom smislu farbenblind, taj se valer previđa, jer, ovdašnja malograđanština, gospođe koje u socijalističkim bundama odlaze na premijeru 'Grbavičke', još i danas misle da je istina života tamo gdje se živi u dreku i da svi ti jurodivi likovi, od Kusturice preko Bregovića do Jergovića čuvaju neku iskonsku istinu autentičnog, prirodno, primitivnog života koji Zagrebu, ah famos, uslijed njegove tisućljetne kulturne alijeniranosti, tako smrtonostno nedostaje! Jasno, i to klajnbirgersko neuko prenemaganje, kao i taj bosanski tradicionlnalni primitivizam, imaju jednako nepoštene namjere i lošu savjest: simbioza je to moruzgve i raka samca. O kojemu, naime raku samcu, mogu jednom drugom zgodom. I, za kraj, samo nešto: netko mora biti najpametniji. Prije je to bio Nietzsche, kako sam kaže, a sada sam to ja, ako je tebi vjerovati. No s tim ne bi trebalo biti problema: počni tvrditi isto što i ja - jer ja to ne bi tvrdio da nije istina! - pa ćeš i ti biti jednako pametan. Kuiš!? Dopusti, ipak, jedno pitanje: ti si sve ono čitajući moj komentar shvatio sam ili si se ipak s nekime, možda mentorom, konzultirao? Mislim, zanima me, čist onak, usput... (Stevan Prvovenčani II 20.03.2006. 04:20)
• Molio bih nekog od Jergovićevih prijatelja, konfidenata, fanova ili vodonoša, najbolje kakvog grbavca s govornom manom, tek da sve otprve bude pitoreskno i filmično, da Miljenku od Bosne prenesu slijedeću genijalnu ideju za scenario/film koja, ako se samo brižno razvije i realizira, garantirano donosi Palmu, Medvjeba i Oskara: Dakle, budući da su belosvetske hulje nečiste sasvjesti pa se post festum bave onime što su trebale spriječiti, bosanskim žrtvama naime, predlažem Jergosu da zaigramo na najsigurniju moguću kartu: na ultimativnu Žrtvu! Kako su dva arhetipska obrasca izraubana, pederluk i silovanje, ostaje nam sam igra va bank, dakle, bez golmana: idemo s životinjama i djecom! Jer, zvjerstva traže adekvatnu alegoriju, a, osim toga, pokažite mi kad su to dječica i životinjice u svijetu agitpropa omanula? Elem, radni naslov filma neka bude: Sanska koza! U prvom kadru, u sinemaskopu, vidimo full-moon ponad Jajca. Mjesec zaprema gotovo trećinu kadra, žut kao dukat i mirisan k'o cimet, što će Jega lako opjevati. Usred mjeseca amblematski, noge en face, tijelo u profilu, glava en face, dakle egipadsti, starodrevno simbolički, koči se ona: sanska koza! Tu sliku koristit ćemo i na plakatu, jer ta slika posjeduje amblematičnost Batmanova logoa: ima da ju zafrljačimo i na sve proizvode koji će da prate promičbenu kampanju u Canesu, Berlinu a i šire, po Hollywoodima. Uz tu sliku, silhuetu koze crne kao unutrašnjost bosanske šume/duše, što će također Jergos lako da glasom naratora (najbolje dvoglas Rade Šerbedžije i Mire Furlan) dočara, ide tema one stare 'Mujo kuje konja na mjesecu...', i, odjednom, kao udarac Šljive rezantan meket koze, pun nekog praiskonskog, animalnog derta ili čežnje, bog će ga znati. U levom gornjem kutu srebrnog ekrana može da ide logo Želje, a u desnom citat iz Meše Selimovića: recimo, ono o četrest godina, ružno doba, jebiga, to može da se prevede s tu old for rok en rol, tu jang tu daj. U kadru se pojavi i naslov filma, na engleski. Ghoa(s)t of Sana, pun inicijalne dvoznačnosti i neke šeretske mistike. Da se vratim prvotnoj ideji, oprostite, ja se uvijek lako zanesem kad god pišem scenario za Oskara. Dakle, kamera ide negde dolje, put Jajca, i čuje se u offu: Nije čudno da je sve otišlo ukurac, ba, kad je počelo u Jajcu! Onda idemo na lika koji je to rekao, koji je u šajkaći da se olakša strancima praćenje filma jer tko će se snađe u tom izobilju naroda i narodnosti. Drugi mu lik, onaj kojem je ovaj prvi govorio, kaže: Nego, jesil ti ikad razmišljo što se kaže: E, izjebaćute ko sansku kozu? Tu se zametne razgovor o lijepoti sanske koze, postojanju prirodno lijepog i specifičnostima bošnjačke faune, pa se dva ratna druga, Stevan i Nemanja, odluče da pojebu tu legendarnu sansku kozu. Iz više razloga, jer je film strašno dubok i funkcionira na više razina: provo, iz erotske i intelektualne znatiželje - kao odgovor na uvodno pitanje; drugo, ne bi li ponizili ono bosansko u samoj njegovoj biti; treće, film funkcionira i kao potraga za nečim što nepostoji, i tvrdi da to tražimo upravo zato jer nepostoji (u, jebote, kad ovo Jergos obradi jebaće im mater evropsku!); ondak, potraga za sanskom kozom može da se shvati i kao tjeranje maka na konac vlastitih predrasuda: ajde da istjeramo do kraja taj klasični topos bosanske nacionalne mitologije i da vidimo kako se stvarano jebe sanska koza; dakle, riječ je o razbijanju uvriježenih predrasuda i plemenskih mitova! Da ne bi odbio širu publiku, film je u pizdu materinu pametan već u prvih par kadraova, jel tako? Jes! E, ali tek sad dolazi, šta...? Pa dete, jebemlivas ćopave! Sad se dvojci Srba suprotstavlja mali Muhamed, koji se cijeli film uopće ne pojavljuje, jer se Muhameda ne smije prikazivati! Genijalno, a? Pojavljuju se samo učinci Muhamedovih dijela, tako da cijeli film zadobiva tipično bosansku mističnost svojstvenu dervišima mevlevijama, koje ćemo da pokažemo što više, kako plešu, kako se probadaju s mačevi, kako padaju u trans itd. da dobijemo na egzotičnosti i atraktivnosti celoga projekta. Lokacije su bazične: Jajce slapovi dva do tri puta, Mostarski most u krupno (eventualno da se vidi da se organizuje rušenje za potrebe snimanja filma, ako je moguće...), stećci, Pale sam na svetu ponad Sarajeva, i, u finalu, kao seting konačnog obračuna, olimpijska bob-staza! Jebiga, ako od ovog ne može da se uradi dobar film, onda ja stvarno ne znam! Ako neće Jergos, da pitamo čika Abdulaha Sidrana? Muziku će da napiše Dino Merlin (jebiga, lakše će da ga izgovore kad podigne Oskara), a kasting je nepoziv: Dejan Aćimović kao Stevan, Kusturica kao Nemanja (!), mali Muhamed se ne pojavljuje, a u drugom su redu iza choruslinea Rade Šerbedžija kao skakač sa staroga mosta, Mira Furlan kao vidjelica iz Međugorja, Nele Karajlić koji posuđuje glas sanskoj kozi i još brojni drugi drugari. Otvoreni smo za brojne predloge! (Sesil Miličević 20.03.2006. 05:07)
• Prije svega moram jos malo o Zizeku, da ostanem u temi koju ocekuju kreatori I citaci ovog bloga, a koja prati ovu pricu s povodom u Jergovicu, a s rukavcima u hrvatskom klajnbirgeraju, valerima iskonske Bosne (je li Bosna jedna ili ih ima vise), I ne znam kakvoj srpskoj prirodi a da ostanem politicki korektan. Oni kod sebe, jos od crnog vala, smiju isticati animalnost ali ja ne bih isao tako daleko. Zizek je kod Kusturice nakon tolikih godina njegove otvorene politicke fasistoidnosti iste karakterne crte napokon nasao I u onom sto se brani svetom autonomijom umjetnickog djela. Zaboravio sam, ali cini mi se da je to bila jos jedna tipicna Zizekova zbrcka u kojoj je kombinirao svoja sjecanja na probleme seksualnosti u JNA I analognu analizu Undergrounda (kojeg nisam gledao). Stvar je u tome da u tzv. umjetnicko vec od Vergilija, sto kod Brocha lijepo vidimo, ima izrazitih sljepackih, dakle nasilnih, dakle totalitarno-sveobuhvatnih tendencija te je Hegel primjereno estetsko smjestio nisko na ljestvici duhovnih moci. Ali, ono se, vec nakon njega otelo, I evo nam luduje I kod nas na Balkanu. Dakle, nije rijec o Kusturica, Jergovic, SANU, Aralica, Fabrio politickim pamfletima, nego o onome za sto oni principijelno ne odgovaraju, na sto imaju autonomno pravo, jer im se otelo iz dubine duse, o sljepilu koje su stavili na pijedestal, o DJELIMA. Klajnbirgeraj (svidja mi se ) I primitivizam samo su drustvena stanja deficijentnog uvida. Diluvijalna glupost standardno sacekuje svoju priliku da provali u razmahivanju samouvjerenih bardova. Neskromnost. Zato, zapazivsi analiticke potencijale, upozorio sam - smiri, relativiziraj, posumnjaj, sebe radi, radi zdravlja intelektualne igre, neobaveznosti. Ali, I tvoja je analiza zapravo izvanjska, nije intrinzicna. Umjetnosti I ne pripada drugo nego da se komercijalizira i sjedne na mjesto koje joj po kvaliteti dosega pripada - potrosna roba. Nema velike nekomercijalne umjetnosti. Trziste ju je s pravom probavilo. Nek zaradjuju, nek moljakaju mecene, nek jedni na druge jurisaju u arenama svojim isukanim vjestim macevima s neprestanim prijetnjama o kraju balade I nadom da ce im ta muka, ta stalna bitka napokon proci. Jergovici! Zamisli majstora, pisao je eseje o Murticu. Ima doduse jos zdravih oaza, ondje gdje je nuzna kakva takva disciplina, nesto malo u SF-u I konceptuali I u djelatnosti kojom se bavim al necu odat, upravo jer je anonimnost, neprepoznatljivost oblik koji me oslobadja od obaveze da se ukljucim u ekipu. Zato mislim da je to s blogom OK. Fala lijepo na vasih 15 minuta. Zato isticem svoje promatematicke sklonosti (al ne sasvim, nisam sasvim matematicar), zato cijenim ustogljenost u pisanju I upozoravam na neobuzdanu raskos, zato sam to sto pises dvaput pazljivo procitao, zbrojio, aposteriorno sintetizirao, I razvukao osmijeh na ono o Mesicu I Ugresicki. I evo na kraju odgovora I na privatno pitanje o mentoru. Mentora, dakle, nemam, za mentora sam prestar, to jest da budem iskren imam, mislim sluzbeno, ali on ne razumije nijednu rijec od ovih jezika na kojima se ovdje pisu blogovi pa sam bio prepusten sam sebi u rasplitanju nemoguceg identiteta Nietzsche – ti (Nemanja, Stevan) – ja. Hvala! (Vikkor Mallansohn 20.03.2006. 08:18)
• e jeste zapilali vas dvojica (ili jedan), zaspamali ste čovjeku blog, to je nemoguće čitati. teroririst, baš kao i ja zasigurno pripada generaciji koja ne može bit jugonostalgičarska, niti nacionalistička, jer smo bili djeca kad se svo to sranje dogodilo, zato ste došli propovijedat politiku na krivo mjesto. imenjaka miljenka nit volim nit mrzim. solidan je pisac, meni nije omiljen, ali među domoćima tek očekujem nekog tko će mi se svidjet, jer ni od solidnog miljenke puno boljih nema kod nas, ako ih ima uopće. zato čitam strance. a usput pametnjakoviću:"sarajevski malboro" nije roman. (miljenko 20.03.2006. 09:01)
• marlboro, pardon. (miljenko 20.03.2006. 09:01)
• Houellebecq je afrodizijak za prigradske fantazije mladića i cura odraslih u neožbukanim jednokatnicama hrvatskih predgrađa, bez građevinske i lokacijske dozvole. On je talon za direktan plasman među sredovječno i nadrkano književničko građanstvo naše metropole, među one o kojima se javno ne smije ništa loše reći, jer bi ti mogli jednom zatrebati. A takvi nikad ne zaboravljaju...(M. Jergović) Ovo je književna kritika? Ili kritika književnika? Stav o književnom ukusu? Miljenko acta est fabula. (pička iz predgrađa 20.03.2006. 09:07)
• KO NE USPIJE KOMENTIRAT U MANJE OD PET-ŠEST REDOVA BOLJE MU JE DA ŠUTI! (narodna) p.s. @terorista - je l znaš šta je s čadežom? da nisu i njega protjerali (guzica 20.03.2006. 09:57)
• gaussova krivulja... :))) heheh vidim ja da se tebi sve treba zorno crtat, jebem te nemaštovitog, zato se i baviš reciklažom književnog otpada kad sam nemaš mašte, paz vamo da ti ja jergovića nacrtam... zamisli ga u svoj njegovoj veličini, jergović je poput usamljenog king konga na vrhu empajerstejbildinga... na lijevom dlanu pažljivo drži lijepu Književnost, a desnicom obara tvrdokrilce koji ga oblijeću i napadaju. oko sebe, u krugu od pet metara, jerga širi plavetnu aureolu! (Porto 20.03.2006. 10:46)
• @Miljenko: Prijatelju, vidim da si i ti digao nogu na potkivanje, iako ti nije uspjelo prikupiti ni izdanja najboljih romana 20. stoljeća u izdanju 'Jutarnjega lista', već od 28 kn; no, to je ovdje norma, ne izuzetak. Vidiš, u toj divot-ediciji Ninoslava Pavića Lakog, izdan je i 'Sarajevski Marlboro'. Kuiš? Ili ipak ne kuiš? Zakaj ste vi, pasionirani pjevači 'Lepe protini kći', odreda imbecili? To ti nama reci, to nas zanima? Zašto to tako neminovno mora biti? Zašto, evo recimo ti, raspravljaš o Jergoviću i njegovoj poziciju u EPH i hrvatskoj javnosti, a pri izlasku u dvorište tete ti vežu cipele? @Portiću: U pogledu onoga što oko sebe širi Jergos, nije riječ o aureoli, ali ni o pet metara: smrad se širi puno dalje. @Vikkore, prijatelju, klaro ke si!: ti si jedna od onih osoba s kojom je lakše otići u krevet, nego joj objasniti zašto to ne valja činiti; kad je tako tvojim bližnjima s tobom, zamisli kako je tek meni!? Društvo, pozdravljam vas uz dubok i naklon i ispriku: pa ne bumo se valjda zbog Jerogića svađali? (Jean Jacques Budiselić 20.03.2006. 14:11)
• @guzice, daj ne prdi! Za to imamo Jergovića. (Lao Tzetinić 20.03.2006. 14:12)
• Željko Malnar je ipak jedini bog na ovom tužnom svijetu! Ima stari Žac pravo kad jebe vas šljakere koji subotom gledate televiziju umjesto da karate! Vi ste dakle ti koji vikendom kenjate o Jergoviću i visokoparnim temema, da bi već ponedjeljkom, prvoga radnoga dana!, do 17 dirinčili i crnčili nemajući vremena ni popišati se, a nekmoli svratiti do bloga! I sad bi se s vama čovjek trebao razgovarati ravnopravno!? S vama, proleterima, koji čitate jedino u tramvajima, autobusima i šinobusima tijekom dugih, samotnih i turobnij povrataka kući!? Nemam ja vremena, drugovi i drugarice, čekati da vi dođete s posla, nemam ja vremena za vas proletere, pa to vam je! Bok, šljakeri, idem ja malo na masašu mog prekrasnog njegovanog tijela, a vi i dalje kenjajte o Jergoviću i onom francuskom Jergoviću. Nimalo čudno da Houellebecq hrli u Zagreb: ima taj frajer sjajan instinkt, to mu svakako valja priznati! Vjerojatno mu je ovaj lijepi grad u na rubu Mitelojrope preporučio Finklkrafn, još jedan franački libertin s kraja dvadesetog veka. Nadam se da će doček biti ne na Plesu, nego na kaptolskom kolodvoru, kako i pristoji! Zaposlenici, šljakeri i ostala radna snago, puno pozdrava, i, u večernjim satima, umjesto da karate, brzo do tastatura pa kljujcajte... (Kurosava Kovačević, jr. 20.03.2006. 16:36)
• Može pička iz predgrađa, ali predgrađe iz pičke nikako ne izlazi! Inače, citat i zapažanje su O.K., negdje na tragu mog zapažanja. Sorry, (Džafer Kulenović-Prohaska 20.03.2006. 16:54)
• @Knj.terorist: Usudio bih se predložiti vam promjenu naziva bloga: umjesto 'terorist' nazovite se 'književni teorist'. Ovo teorist puno je duhovitije, kao neologizam bit će vaš (dobro, sad, poklonjenom se konju...) jedini doticaj s poviješću hrvatske književnosti, kao klangasocijacija teorist ipak čuva izvorni smisao terorista, itd.itd. (neke razloge možete i sami smisliti, ako vam je već po volji). Dakle, puno bi bolje bilo 'književni teorist' nego 'književni terorist'. Kaj kažete na to? (Dragi blog 20.03.2006. 17:05)
• mali post dugački komentari. Kaj je to normalno ovde? (dragec 20.03.2006. 17:57)
• i ja sam puno pametan kao i vi ali nemam sad vremena tuđim kurcem gloginje mlatit, to ću drugi put. samo da se potpišem pa idem dalje (Slobodan Da Miloševi 20.03.2006. 17:59)
• Spavao sam, protrljam oci a ono potraga za mnom. Vidim svi pametni, svi se raspametili, i zbijaju grube momacke sale na racun drugih. Svi duhoviti, ko u Dalmaciji, ili Bosni, tradicionalno - duhovitost ih ubila a misle da ih je spasila. To je lukavstvo uma, da se manje pati. I svi zaludjeni lokalnom literaturom, pa jurisaju na jadne vjetrenjace. Dobro vam dosli strani mentori, da vas ne razumiju. Poslije bu u izdanju Jutarnjeg izislo Gods from Outer Space, Erich von Malnar. Matematika ipak nije za svakog. (Vikkor Malansohn 20.03.2006. 21:10)
• Predlažem Stevanu, Sesilu, Nemanji, Jean-Jacquesu te Džaferu i Kurosavi da otvore svoj blog. (ena.z 21.03.2006. 20:00)
• ena, nema potrebe, ovdje je dovoljno veselo. to je kao da kazes da svatko otvori svoju birtiju pa sam pije za svojim sankom. (Knjizevni terorist 22.03.2006. 00:46)
• hocu reci nije vazno tko je sanker, ne zivimo za uniques i hits kao knjiski moljac, a lovu ionako dijelimo svi pravedno na kraju dana (Knjizevni terorist 22.03.2006. 00:49)

utorak, 14.03.2006.
Jergovicev nasrtaj na Drazena Katunarica
Nisam bas up to date ali vidim da se napetost oko jergoviceve stikle ne smiruje, sudeci bar po frendovima s kojima na kavi svakodnevno komentiram aktualnosti iz zemlje i svijeta. radi se naravno o tekstu o michelu houellebecqu u jutarnjem od subote koji se ako ste ga u papirnatom obliku vec upotrijebili za ciscenje ribe ili krumpira moze procitati i ovdje. neupucenima u odnose na knjizevnoj sceni nije posebno upao u oci dio gdje jergovic obracunava s liberalnim intelektualcima a moje drustvo i ja dosli smo do zakljucka da je sve to nedvosmisleno usmjereno samo na jednog covjeka, houellebecqovog izdavaca u hrvatskoj drazena katunarica, vlasnika nakladnicke kuce litteris. s obzirom da smo iz nekih nedavnih jergovicevih napada vidjeli da se na koncu uglavnom svode na osobnu povrijedjenost ostalo je nejasno zasto je to ucinio ovaj put i sto mu je katunaric skrivio. zima ga je bio nazvao placenikom, kod njega su stvari bile jasne. mozda je problem vec u tome sto katunaric izdaje houellebecqa, koji ugrozava jergovicev status prvorodjenca. ali zasto bas sada. vjerojatno zato sto houellebecq dolazi u hrvatsku i na trenutak ce se svjetla reflektora okrenuti od jergovica a on je izgleda nezajazljivo i tiranski gladan javne paznje. dodao bih svemu i dio komentara ispod jergovicevog teksta na webu jutarnjeg. citat. houellebecq je isfurao opca mjesta, seks, otudjenost i sl. zapakirao u fancy ruho i skupo prodao, bas kako je nas vrli jergovic upakirao i prodao temu bosne, ah tako protuznacne, viseznacne, blago mitoloske i onako, autenticne zbog propasti. i na tome uredno izgradio svoj autoritet chewbacce iste te i takve lijeve, liberalne pseudointelektualne scene. svaki cigo svoga konja hvali. da je houellebecq u pozadini konzervativan i malogradjanin, pa sto onda, u pozadini je konzervativna i justina. kraj citata. ovaj komentar je savrseno srocio ono sto mi kod jergovica cijelo vrijeme ide na zivce a to je u sustini pokusaj da se neprekidno vara citatelja. eto u tome je i razlika jergovica i ive andrica, kod potonjeg nema muljanja i orijentalnog kiceraja kad je u pitanju bosna. dodao bih da me mozda jos najvise iritira jergoviceva dubinska konzervativnost, u gradjanskom, ideoloskom, politickom i poetickom smislu, koja uopce nije javno prepoznata i koju on vjesto skriva pod maskom naprednog intelektualca. sve pospjesuje to sto mu je maska efikasna a ljudi glupi pa ga se i deset godina nakon izlaska na scenu percipira kao dio neke slobodoljubive i liberalne opcije, a zapravo je covjek teski reakcionar. ako zelite jos malo o tome, mozemo slobodno razraditi tezu. literatura po izboru, hocete prozu, poeziju, drame, novinske clanke. last but not least, ovaj post prilazem kao svoj doprinos top listi deset najvecih privida hrvatske knjizevne arkadije.
- 22:34 - Komentari (40) - Isprintaj - #
• cool blog šta ti tolko voliš knjige????? (fc chelsea 14.03.2006. 22:50)
• jebate šta se ti čovječe preseravaš! (usputnik 14.03.2006. 23:19)
• ti se uozbiljio. dobar ti tekst, bolan. (miljenko 14.03.2006. 23:32)
• malo sam se pravio pametan i vidovit (Knjizevni terorist 15.03.2006. 02:34)
• Na stranu sad što si mislim bilo o Jergovićevom bilo o Houellebecqovom opusu (čitala sam i jedan i drugi i ni nad jednim ni nad drugim nisam niti premrla od užasa niti svisnula od oduševljenja), ali Jergoviću bi možda s vremena na vrijeme netko trebao svratiti pozornost da ima nešto krajnje neukusno u dvije stvari koje radi kad se osvrće na djela drugih pisaca. Prvo, sama činjenica što se osvrće, pa onda još k tome ognjem i mačem. Budući da takve osvrte piše isključivo s pozicije objavljivanog pisca (koja mu je omogućila paštetarski medijski plasman), pritom se čak niti ne trudeći stvoriti privid da nekog dreka zna o književnosti - ostavlja dojam kao da kaže: "Nemojte čitati tog pisca, bezvezan je, čitajte MENE". Drugo, koliko god banalnom zvučala prethodna pretpostavka (to o "prikrivenom" reklamiranju vlastitih djela kao antiteze "sranjima" koje žustro pljuje), Jergović je dokazuje i svojim drugim "kritičarskim" stilskim postupkom, a to je argumentiranje nekvalitete nečijeg opusa psihološkim profiliranjem ljudi koji takvo što čitaju. Jebate, zamisli da književni teoretičari i kritičari počnu svoje osvrte temeljiti na: "Ljudi koji ovo čitaju zagrebački su fićfirići koji bi rado uz plot pritisnuli zanesene studentice književnosti" ili, jednostavnije: "Ovo ne valja jer to čitaju samo kreteni". Ili zamisli kako bi izgledalo kad bi se netko pozabavio demografsko-sociološko-psihološkim presjekom Jergovićeve publike. Zakon. Obračun s čitateljima, that's the way to go, Jerga. (Zrine Milutine 15.03.2006. 05:20)
• Ovaj tekst je na mjestu. Čitao sam Jergovićevu kritiku u Jutarnjem i naprosto je nevjerojatno da urednik takvu količinu sranja stavlja na duplericu. Vjerujem da si u pravu kad kažeš da je u pozadini osobni obračun s Katunarićem jer tekst obiluje zlobnim komentarima. Ali ko da jebe; Houellebecq će ipak doći u Hrvatsku, događaj će biti dobro medijski popraćen, preveden je na toliko jezika o čemu naš genij može samo sanjati, a Jerga će i dalje svakoga jutra morati gledati svoj odvratni odraz u ogledalu. (nježnik 15.03.2006. 08:38)
• po meni je po prvi puta jergović napisao dobar i hrabar osvrt. Previše idiota puši tog elbeka, da bi ovaj išta vrijedio. Jergović bar ne krije da voli slavu, televiziju, supermarkete i sve te kurce. Počeo mi se sviđat taj bradonja, pozvat ću ga na kavu. Ne možeš sve, teroristo, gledati kroz osobne netrpeljivosti napr. Jergović-Katunarić. Ako toga i ima, to je samo literarni lančić u karici koji se morao dogoditi da bi se našim idiotima sasulo tko je taj bijedni elbek, onog njegovog debilnog nasljednika sa naočalama da i ne spominjem. Među pametnijim francuzima oni su ti ko kod nas Vedrana Rudan, samo eto, podvalili su nam ih (literarni ptičar 15.03.2006. 10:10)
• Možet vi pjevat borbene, ali sve što je on rekao u članku stoji (ne ulazim u njegove motive, jer nisam vidovita kao neki, niti sklona bahatoj pretpostavki). Recite mi što od onog što je napisao nije istina? Na žalost: sve je istina. (goli ručak 15.03.2006. 10:13)
• književni teroristu mislim da si, usprkos svom uloženom naporu u ovaj tekst, užasno površan. površno pristupaš, površno razmišljaš, površno zaključuješ... što onda rezultira ovakvim proizvoljnim i nategnutim konstrukcijama. kakav napad na katunarića? regoč se dotaknuo nadrkanog kvazintelektualnog malograđanstva koje ulaže nevjerojatan napor da od dosadnog ulajbeka načini svoje novo književničko zlatno tele. (Porto 15.03.2006. 13:15)
• porto, nije to površnost to je naprosto ZLOBA. terorist ne može protiv svoje prirode... jasno je o kakvom se mentalnom sklopu radi kod osobe koja kao razlog svakog tuđeg postupka vidi nekakvo osobno razračunavanje i u svakom postupku traži neke skrivene namjere. radi se o pomućenoj svijesti kojoj treba pomoć... (Knjiški moljac 15.03.2006. 13:38)
• zrine, da, istina je da jergović to piše s pozicije (na kojoj s punim pravom stoji) objavljivanog, prevođenog i nagrađivanog pisca s paštetnim sindromom i da onim pomalo luđačkim žarom proroka spušta objave glupim hrvatima, ali ne da čitaju njega, nego ulože napor u ovom ili onom smjeru pa da u vlastitom dvorištu pronađu, uzgoje, iznjedre nekog domaćeg lajbeka. to uopće nije pljuvanje, to je vapaj usamljenog drveta u planini. ;))) (Porto 15.03.2006. 14:39)
• Gosn. Jergovnic je poluobrazovani poluidiot koji pise glupo i neinteresantno i nitko nikad ne bi cuo za njega da nije imao srece da se nadje u pravo vrijeme na pravom mjestu. (Obozavatelj ratnih profit 15.03.2006. 16:52)
• Obozavatelj ratnih profitera, moze i literarnih... (Obozavatelj 15.03.2006. 16:53)
• Ha ha teroristo, e saš ti vidit. Nisi jadan znao da ti je ovdje na blogu lanut nešto protiv Regoča (@porto super nadimak) isto kao da u Indiji s Wartburgom zgaziš kravu. Ajd nije isto, al tu je negdje … (Levi 15.03.2006. 16:55)
• moljče, mislim da to nije zloba. za ispoljavanje zlobe treba imat zeru inteligencije za razumijevanje vlastitog okruženja i fetu inata za ne mirit se s tim. ne, terorist nikako nije zloban. ptičar je zloban. terorist je jednostavno… ah, nema veze. uostalom, teroristu, ta odakle ta opsesija varanja čitatelja, stavljanje u kontekst jergovića i andrića? samo glupak ima strah da ne bude (ponovno) prevaren. no primjećujem, da je dobar pisac po defaultu varalica. a da bi bio uspješan varalica, pisac se mora distancirati od svoga JA. pisanje je prije svega kreativan čin, nikako reproduciranje zbilje. probleme s percepcijom iste imaju pseudointelektualci i štreberi poput onih kojih se dotakao jergović i koji pokušavaju zamisliti kako bi to zbilja i književnost koja ju opisuje trebala izgledati, a sami je ne poznaju. jebiga, rubna pozicija šanka zaista ne pruža najbolji pogled… no prepoznaju se kad ih jergović prozove sa svoje 'pozicije'. ma dajte molim vas, get a life… radite nešto korisno. pišite za graziu, odite u indiju da vam sai baba za zbilja materijalizira šivin lingam u guzici, pogazite kravu wartburgom, napišite nešto o tome. (Porto 15.03.2006. 17:11)
• Ah, još jedna bitka između AOR-a i punka u komentarima... (B. 15.03.2006. 18:08)
• B. ti si neka elbektualka? Daj prevedi. ( 15.03.2006. 18:27)
• Ma zar je moguće da je Jergović baš toliki egomanijak. To mi se čini malo nategnuto- da pljuje Houellebecqua jer je prodavaniji i čitaniji od njega, a Katunarića jer tog i takvog izdaje. Meni se čini ispravna Zrinkina teza da J. pljuje H. zato što mrzi (iz samo njemu znanih razloga) ljude koji ga čitaju, tiskaju i vole, a to je nikakav argument i jadna kritika. (Meni je Houellebecq senzacija, ali ne znam koliko se smijem u to miješati kao totalni outsider tj. čitatelj amater.) (ena.z 15.03.2006. 19:49)
• Porto, uopće ne vjerujem da su Jergovićeve namjere tako plemenite kakvima ih ti opisuješ. Moja nevjerica ne proizlazi iz toga što bih poznavala Jergovića (jer ga uopće ne poznajem) nego iz toga što u njegovu tekstu iz Jutarnjeg zapravo nema nijednog jedinog argumenta, primjera pa niti najobičnije ilustracije tezi o Houellebecqu koju zastupa. Tekst je jednostavno kolekcija etiketa, podijeljenih s jedne strane Houellebecqu, a s druge strane (i u puno većoj mjeri) ljudima koji ga čitaju/vole čitati. Sve one ružne riječi koje je napisao o Houellebecqu možda i stoje, ali Jergović ih je mogao (ne kažem i da jest) prepisati s bilo kojeg, recimo, internetskog foruma na kojem se raspravlja o dotičnom Francuzu ili iz bilo koje H-u nesklone kritike/analize. Ustvari, mogao je samo prepričati ono što se PRIČA o Houellebecqu. Nije nijednu tu ružnu riječ potkrijepio nekim primjerom iz Houellebecqovog djela, nego je, zapravo se vrlo kratko zadržavajući na njemu, odmah krenuo u obračun s Houellebecqovom čitalačkom publikom u Hrvatskoj. A tu je - to je jasno kao dan - imao točno određenu sliku omraženog mu čovjeka pred očima jer jedino se čovjek koji se s nekim osobno obračunava onako izražava o čitalačkoj publici u osvrtu koji bi trebao govoriti o PISCU I NJEGOVU DJELU!!! Ja ne kažem da je Jergović pritom imao na umu Katunarića, nisam čak niti sigurna da je svu tu tiradu uputio nekoj konkretnoj osobi, ali je zacijelo sve to napisao zato što ga iz nekog razloga jako nerviraju ljudi koji čitaju Houellebecqa. A pisanje o tako nečemu zbilja ne mogu smatrati relevantnim za ocjenu bilo čijeg književnog opusa, pogotovo ne Houellebecqovog. To jedino govori o Jergovićevim frustracijama. E, sad. Da je Jergović neki Božo Bošnjak (moj slobodni prijevod onog američkog "John Doe"), nijedan mu urednik ne bi objavio takvo ispuhavanje jada i nervoze. No s obzirom da je riječ o Jergoviću, objavili bi mu i da, ne znam, sastavi popis za plac na salveti. (Zrine Milutine 15.03.2006. 20:50)
• Ha Bože mili, Jergović ne podnosi ljude koji čitaju Lajbeka. I drznuo se to napisati, a ne pisati o njemu. Zašto ne? Nego, moljac reće da teroristu vodi čista zloba. Čak ako i jest tako, ovo je jedno rijetko mjesto gdje ljudi na zanimljiv način raspravljaju o književnostima i ostalim bolestima. Nikad bolje upotrebljene zlobe, rekao bih. Rasprava se razvija, kako vidite i iz primjera Jergovića i iz primjera teroriste, tek nakon provokacija. Treba vas intelektualce fino bocnuti da se javite, zar ne. I jako puno je tu osobnog, koliko god se mi samozavaravali da nije. (leb 15.03.2006. 22:42)
• @leb- Lajbeka!!:))))) ja ću poludit:)))))) (ena.z 15.03.2006. 23:02)
• mislim da je scenario ovakav: jerga koji je najpametniji od domaćih pisaca čita blogove (pa i ovaj). e, a pošto je toliko pametan, skužio je da se na blogovima raspravlja, komentira i kritizira na drugačiji način nego u novinama i ostalim medijima. skužio je da se na blogovima izražavaju stavovi. onda je uzeo u obzir sve veću popularnost blogova i općeg blogerskog stila, pa je potom zbrojio dva i dva i objavio članak-kritiku koji po stilu liči na nečiji blog (recimo teroristov ili nečiji drugi, nije bitno). naime naš mali jerga je skužio da su argumenti sve manje i manje bitni. bitan je stav koji ili imaš ili nemaš, a argumente može imati bilo tko. eto tako je jerga odlučio da u jutarnjem listu objavi svoj stav o lajbeku. pa ko ne drži do njegovog stava, nek čita ljabeka jergi u inat. i to je stav. (guzica 15.03.2006. 23:48)
• Svima je izgleda drago sta se ovdje raspravlja. To veselje mi je super. I svi pa i ja imamo tisucu teza. Meni se na primjer cini da su i Korcagin i Ostrovski po svemu puno blizi Jergovicu nego Houellebecqu (jesam pogodio kak se pise?) I po karakteru a i po stilu. Ili, kaj Jergovic ima protiv likova-ideja. Pa tu je cijela jedna vrlo disciplinirana knjizevna tradicija sa super stvarima, od SF utopije do Kontrapunkta. Meni znaju vise ici na zivce tzv. "barbarogeniji od krvi i mesa" koji ne paze gdje staju. Zizek je - ajmo sad malo pokazat da smo nacitani - kod Kusturice to prikazivanje krvi i mesa protumacio kao inzistiranje na krvi i tlu. Mozda su i Kusturica i Jergovic geniji, al su stvarno naporni. Na kraju, zapravo mislim da je Porto, a mozda je tu negdje i Jergovic, najvise promasio kad navaljuje na "malogradjanstvo" koje je zapravo najvitalnija ekipa u Hrvatskoj i cak i kad je "nadrkano i kvaziintelektualno". Stalno nesto izvodi, a knjizevnike proizvodi i odbacuje kao kosulje. Dolje knjizevnost, Zivio Rimbaud (jel se tako pise) (Vikkor Malllansohn 16.03.2006. 00:58)
• Je, guzonja, potpuno se slažem. A Mesić je počeo ljude zvat seronjama. Zašto? Pa vidio čovjek da se tako razgovara na blogovima. (književni revolveraš 16.03.2006. 01:03)
• ne znam jeste li vi glupi , nepismeni ili naprosto zlobni pa izvrćete Jergovićeve riječi? Jerga piše o društvenoj (intelektualnoj) klimi u kojoj prevladava mržnja i intelektualcima koji mrze i jedva su dočekali da jedan pisac (Houellebecq) postane faca i planetarno obljubljen ispoljavajući istu tu mržnju koju oni osjećaju. radi se o relativizaciji i banalizaciji mržnje koja , nakon što dovoljno puta bude izrečena u Houellebecqovim romanima, postaje opća stvar. Houellebecq mržnju pretvara u banalnost koja nas ostavlja ravnodušnima, što je neizmjerno opasno jer će, ako se dovoljno puta ponove, mrzilački stavovi koje izriču Houellebecqova alter-ega postati općeprihvaćenom istinom. Čak mislim da Houellebecq osobno ni ne dijeli stavove svojih alter-ega iz romana ali je prepoznao kako raja diše i namirisao je lovu koju će namaknuti iznoseći u svojim romanima ono što većina misli ali se ne usudi izreći. uza sve to, nedovoljno je talentiran da to upakira u kvalitetan rukopis, ali kome su literarni dosezi uopće važni... (Knjiški moljac 16.03.2006. 10:06)
• Ali, jebeš Houellebecqa, mene više zanima zašto se tolika graja diže nakon svake Jergine riječi? pa zar vam toliko smeta nečija darovitost i uspijeh? da Jerga sad izrekne neku nepobitnu činjenicu poput 'Tuđman je bio fašista' ili '1+1 = 2' opet bi se našla bulumenta idiota sakrivenih iza anonimnosti da ga počnu vrijeđati i pobijati njegove riječi, samo zato što ih je ON izrekao... (Knjiški moljac 16.03.2006. 10:11)
• ote mi moljac slova ispod prstiju :))) (Porto 16.03.2006. 10:46)
• Kurci, palci, književni znalci, kritičari, pisci, hrvatski genijalci - kad ste toliko kurčeviti i pismeni zašto ne napišete pismo monsieuru Houellebecqu na tečnom francuskom jeziku i kažete mu da je govnar kojega ćete dočekati sa stajskim gnojem na Plesu. Ovo mi izgleda kao promašeno komentiranje teksta koji je Terorist napisao. Istina je da je kritika u Jutarnjem emotivna izdrkotina bez puno literarnih argumenata. (nabijemtenakurac 16.03.2006. 14:32)
• ...za razliku od teroristovog teksta i tvog komentara koji su primjer razuma potkrijepljenog argumentima! možda ćeš ovakav riječnik bolje razumijeti: jeftin ti je taj priučeni stav i senzacionalni nick, nabijem te na takav nick, tebe i tebi slične lajave mamlaze bez pokrića. zar mislite, ako tako jako vičete da će se manje čuti kako vam odzvanja praznina u glavama? ako one koji ponešto o književnosti znaju i čitaju, prozovete snobovima i elitistima da ćete vi prestati biti neznalice? na svoje neznanje i nekulturu imate apsolutno pravo, ali ne razumijem kako vam uspijeva da se osjećate superiorni zbog toga? vjerojatno rastete ko napuhani baloni svaki put kad koga pljunete ili opsujete... tu je huellebecq stvarno bio u pravu, tržište za njegove romane ogromno je polje ljudi bez očiju i ušiju, ali s ogromnim ustima. (goli ručak 17.03.2006. 12:52)
• Goli ručak - vidiš sad si se odao, ipak voliš Huellebecqa. Sramotno je da oni koji nešto "znaju" pišu takve tekstove. Ja ću, npr., slobodno izreći svoj outsiderski stav s pozicije amatera koji čita i kupuje knjige, a neću parazitirati na nečijem neznanju kao što to čine profesionalci koji žive od toga. Tvoj bijes je onaj iskonski jergovićevski bijes nemoćnog patuljka koji ne trpi drukčije mišljenje (to je valjda razlog zašto se više baviš nečijim karakteristikama i nickovima, a ne komentarom zadane teme). Što se tiče nicka oprosti ako je tvojem nježnom uhu kurac pomutio svijest. Možda si prikriveni homoseksualac? Objavi link da dođem malo srati na tvoj blog, baš me nešto stisnulo. (nabijemtenakurac 17.03.2006. 13:57)
• nemam blog. nisam bijesna, samo sam pokušala govoriti tako da me razumiješ. ali za to nema šanse, s obzirom da je za tebe jergović patuljak, mene vjerojatno ni ne percipiraš. a to što ti nazivaš svojim mišljenjem, to je samo razbacivanje frazom, bahaćenje, privlačenje pažnje (ili sranje kako i sam iskreno priznaješ). mišljenje je proces, vrijeme je da započneš s njim 3, 4 sad- razmisli o svom komentaru. nadam se da si mlad oštrokurčić i da još imaš vremena. s obziro da si se maloprije obrušio na homoseksualce, željno očekujem nekakav seksistčki jad prouzročen spoznajom da sam žena. (goli ručak 17.03.2006. 14:26)
• teroristo, ti si od bloga napravio forum...ovdje je uvijek najživahnije. goli ručak, nije nabijemte seksist. on voli zene, a osim sto je pametan i zna kako se biše lajbek, on zna biti i njezan. tzv njeznik. (manistra 17.03.2006. 14:32)
• Ma kakvi, jako volim napaljene osmašice i stare bake. No ipak bi bilo korektno da imaš svoj blog da ovdje čovjeku ne zauzimam prostor. Nisam baš toliko star da te ne bih zaskočio. (nabijemtenakurac 17.03.2006. 14:34)
• Da nisam leb, napisao bih da je nabijemtenakurac jeftin lebov klon. Ali leb sam, pa znam da nije moj klon. Zato se i neću uvrijediti na samog sebe... (leb 17.03.2006. 19:29)
• Ja više ni konzervu ne mogu otvoriti a da u njoj ne pronađem nekog tko se fura na mene, odvratni ste, gadite mi se svi. I ti isto lebe, ako si uopće pravi leb, ako to nije neki tvoj klon. (leb 17.03.2006. 19:31)
• Ma ne, okej, ja sam pravi leb. I meni se gadi to što se furaju na tebe. Stvarno. (leb 17.03.2006. 19:31)
• Napisat ću knjigu Zapisi iz mrtvog gnoma. Leb, želiš li biti moj gnom? (nabijemtenakurac 17.03.2006. 20:35)
• unaprijed se ispričavam što nisam pročitao sve što je napisano u komentarima pa ću možda ponoviti nešto što je već rečeno. Jergovića znam još kad je kao kratko ošišan i bez brade došao u Zg., on nije zao ili ljubomoran, kod njega postoji jedan drugi problem. on bi se najradije potukao s Huellebecqom, onako momački, a kako je malo vjerojatno da će se to i dogoditi umjesto šakanja ga je popljuvao. Jergoviću nedostaju tučnjave, u mladosti je za razliku od mnogih Sarajlija ostao uskraćen za to iskustvo i to mu se sad vraća ko bumerang kad baciš pa profulaš klokana i onda se bumerang vrati i pogodi bacača u glavu. Jednom sam ga pijan ispred Atrija izazvao da se potučemo što je on nakon kraćeg razmišljanja odbio, jebi ga. Bila bi to krasna šora, Miljenko je tad bio još čvrst momak, u punoj snazi ali je naivno mislio da se tučnjavom ništa ne rješava. Kao pisac Jergović se najbolje snalazi u kratkim duhovitim crticama kao što je recimo "Historijska čitanka" ili prvi dio "Mame Leone", dok skrene u neko ozbiljnije pisanje pun je gorčine i u krajnoj liniji dosadan. Huellebecq je u poređenju s njim Mike Tyson književnosti i kao takav jednostavno iritira sve one književnike koji su doživjeli 40-u a nisu se nikada potukli. Ako je i je isfurao opca mjesta, seks, otudjenost i sl. - isfurao je to jebački dobro. U svoju obranu moram reći da sam spavao s najmanje 2 studentice komparativne književnosti i to baš negdje kad sam Jergovića izazvao na dvoboj. (El Diablo 18.03.2006. 07:56)
• Htio si nešto suvislo reći ili se samo pohvaliti da je bilo seksa u tvom životu (iako si bloger) i da se družiš s književnim bardom? (Karakondžula 18.03.2006. 16:06)
• čekam nastavak top liste, idemoooo.... (ena.z 19.03.2006. 13:03)

nedjelja, 12.03.2006.
Jos jednom o bratu mi i njegovoj knjizevnoj karijeri
Nazalost ogranicen sam vrlo jer o ona dva knjizuljka vlastitog brata ipak moram sutjeti. a tako bi rado raspalio iz svih oruzja, pa da vam bude jasno gdje je korijen mojih frustracija. na to vam posebno skrecem paznju jer vidim u komentarima na prethodni post da me svi nesto tjese sto me odbio miroslav micanovic, to jest vidim da opet moram dodatno pojasnjavati. ne jebe mene vise to sto su me odbili u quorumu, to sam davno razrijesio, kazem nisam ni imao nekih ocekivanja, nego to sto objavljuju takve likove kao sto je moj buraz. znaci tekstove koje pisu ljudi koji vjeruju da je to sto naseru na papir knjizevnost, a u stvarnosti proizvode samo neke plitke tvorevine, naprosto zapise, koji od knjizevnosti preuzimaju samo formu, fiktivni svijet ili naraciju. to su recimo razne dosjetke koje na blogu ostavljaju likovi kao sto je creativa. ali sto se dogadja. objavis im par stvari u casopisima, objavis im par stvari u knjizi, i onda se ovi ustolice u neka knjizevna imena, i onda im janja pogacnik ili strahimir primorac napisu neku nit smrdi nit mirisi kritiku, i pogled definitivno postaje zamucen. svi potom misle da je doticni pisac, i on se sam pocne tako potpisivati, a to sto radi pocne se razmatrati kao knjizevnost, i ode sve u propast. i onda dodje neki lik kao sto sam ja pa mlad i zelen popusi cijelu pricu, i krene s vjerom sve to pratiti misleci da su to onakve knjige kakve zeli citati. i cita sve redom i sve redom dozivljava razocaranja. a ne dao ti bog da potaknut cijelom medijskom kampanjom ides citati kandidate za nagradu jutarnjeg ili ne znam cega, razocaranje je dvostruko, jer su ocekivanja dvostruka. jedino sto je ove godine valjalo bili su feric i stanko andric, ali da ste pratili cijelu pricu, mislili biste da ima barem jos pet sest takvih romana kao sto su njihovi. ali nema. a dok to shvatite, prodju tjedni frustriranog citanja. citao sam sve, procitao sam i zajecove ljudozdere koji su mi toliko u banani da mi se ni ne da pisati o njima. dovoljno je za tu knjigu reci ono sto i za romana simica, forma perfektna a sadrzaj u kurcu. tako nekako stvari stoje i s mojim burazom, s tim da ni izdaleka nema umijece pisanja dobrih recenica kao zajec ili simic. ali da mu slusate prijatelje mislili biste evo novog salingera, a ono kurac, supljara, moze jedino kandidirati za neku knjizevnu zlatnu malinu. ali moj brat sebe naziva piscem a i drugi ga isto tako percipiraju. i sad u cemu je moja frustracija oko njega kao i svih ovih drugih bezveznjaka. nisu pisci kategorizirani kao hoteli pa da jedan ima dvije a drugi pet zvjezdica, svi su oni samo pisci i ne mozete se ni po cemu orijentirati, najmanje po nagradama. moja je frustracija u tome dakle da zelim sobu sa jacuzzijem i debelim mekim tepihom a u 99 posto slucajeva se uvalim u neku rupendaru s pocijepanim zavjesama i flekama plijesni na plafonu. tko je krivac. ima ih vise, ovisi od slucaja do slucaja. sto se tice price o burazu mi, u pocetku bijase micanovic i tama nad bezdanom. i tu je kraj svake rasprave. je li sad jasno, prijatelju.
- 18:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
• ja sam tvoj brat (literarni ptičar 12.03.2006. 19:40)
• ja pisem o svom bioloskom bratu, pticaru blesavi, a ne o braci po oruzju. nemoj mijesati loncice i zbunjivat mi citatelje. bezi natrag u rupu il se pojavi napokon u kulisi (Knjizevni terorist 12.03.2006. 22:00)
• Stvarno nije fer kaj te Liječeni katolik napustio. Gdje je on? Zar nije on zapravo počeo potragu pitanjem tko je Ptičar. A ta priča, s potragom i ostalim, usputnim gaženjima i žrtvama bila je potpuno OK. Na mediokritete se nemaš razloga osvrtat (osim šta kod njih moraš položit ispite, žalim te). Inace, šta svi skupa mislite o Jergovićevom gaženju Houelbecka i "liberala". Jel besmisleno tome uopće posvećivat pažnju (kao što ja posvećujem) il netko ipak može reći koju (Vikkor Malllansohn 13.03.2006. 06:30)
• Sad vidim da sam krivo napisao - Houellbecq... težak taj francuski (Vikkor Malllansohn 13.03.2006. 06:33)
• i opet si krivo napiso. teroristu, tvoj je problem da si jos i gori i manje talentiran od brata i tih koje prezires, a kojima neizmjerno zavidis (neno 13.03.2006. 08:44)
• Pretvaraš se u pravog terorista, a terorizam je jedino što je preostalo. Pazi samo da ne postaneš bombaš samoubojica koliku si prašinu već podigao! @neno- nismo se valjda našli pogođeni? (ena.z 13.03.2006. 09:21)
• Još jedan odličan osvrt. (Milujenko Jergović 13.03.2006. 10:10)
• ena, cime bi ja to trebo bit pogodjen,ne kuzim? pogodjen je terorist vlastitom nedarovitoscu i zaviscu spram talentiranijih od sebe, pa mu krivi urednici koji njegovo smece ne objavljjuju (neno 13.03.2006. 10:45)
• http://www.hdpisaca.org/clan.a sp?clan_id=125. to je ptičar!!!! (Sponzorirani linkovi 13.03.2006. 20:18)
• već sam ti rekao da odjebeš te pisce i sve to. dobićeš rak od nervoze, pa će ti valjda biti jasno šta ti govorim. usput, ako ti neka knjiga nije dobra nakon 10 stranica nije obavezno da je pročitaš do kraja. (lino 13.03.2006. 23:18)
• kad sam počela pisati frend mi je obećao da će me, ako tu djelatnost počnem ozbiljno shvaćati, zvati miljenka, po m.j. Pisanje je zajebancija, opustite se. (tramtincica 14.03.2006. 14:29)
• Ma sve ovo sto ti pises je povijest hrvatske knjizevnosti. I ostani anoniman, ionako to neces moci biti cijeli zivot. (lijecenikatolik 14.03.2006. 15:53)
• Ljepoto, okani se frustracija na književne kritičare i profesore.Lijepo ti reče moljac da se predstaviš ukoliko pljuješ po ljudima imenom i prezimenom. A štaš, svejedno te nekad pročitam, i ti si dio scene, zar ne? (bolesnium 15.03.2006. 11:21)

subota, 11.03.2006.
Tajna veza Micanovica i ovog bloga, ili: Knjizevni terorist u epizodi The Revenge
Pticar navjerojatnije ipak nije micanovic. zapravo mi je vec pun kurac ove teme ali da razjasnim neke stvari u kronologiji pa da se vratimo klasicnim teroristickim aktima. priznajem, prica sa pticarom bila je prije svega dobra zajebancija, to sam i njemu samom dao do znanja u mejlu koji mozete procitati na njegovom blogu, a i da ga malo utjesim jer nije bas svejedno kad pises takve ludosti a odjednom se deset likova uroti da te otkrije. hocu reci, malo me pekla savjest sto smo mu uprilicili, iako znam da je taj gastritis savjesti na ovom blogu slabost ali ja sam, imajte to na umu, ipak jos samo terorist pripravnik. no otkud onda ideja da je pticar micanovic, i kako je sve uopce pocelo. fotka pristigla za natjecaj za najbolji knjizevni trac lezala mi je danima na desktopu. jednom nesto prckam po njoj u photo shopu i greskom stisnem file info. a kad tamo lijepo pise. zakljucim ja logicno da je autor i posiljatelj fotke micanovic koji je zaboravio izbrisati podatke koji tamo dospijevaju po defaultu, pa se iznenadim a bogami i obradujem neocekivanoj spoznaji da te morbidarije pise bas on. ispocetka sam dakle stvarno vjerovao da on jest pticar a i mnoge su se stvari poklapale kod pticara i micanovica. u medjuvremenu se stvar zahuktala. na kraju, kad mi se na blog nakacila cijela gomila kretena spamera i kad nas je pticar sve izvozao ne dosavsi u kulisu u naznaceno vrijeme, odlucio sam ipak objavit identitet, iako sam tada vec duboko sumnjao u micanovicevo autorstvo onog ludila. naime bio sam ponovno procitao cijeli pticarov blog i par micanovicevih prica do kojih sam uspio doci. takodjer javila mi se pri citanju doticnog bloga stara pretpostavka, koju sam imao od pocetka, da je pticar zapravo jedan nas pisac uvjetno receno srednje generacije, prilicno poznat, relativno omiljen i prikriveno maliciozan, koji kako mi je vise puta pricao buraz obozava traceve, a prije nekog se vremena, ne tako davno, nasao i usred jedne polemike. najlogicnije je objasnjenje bilo da mu je micanovic nekom prilikom poslao doticnu fotku, odakle i moja prvotna zabuna. samo, s micanovicem sam imao neizravnatih racuna, osvetnicki impuls trazio je da se racuni poravnaju, i ne obaziruci se na vlastite dileme pustio sam post u kojem ga difamiram. ja sam zlopamtilo i odlucio sam barem izgustati tu svoju malu, prethodno vec isplaniranu osvetu. i pustanje laznih informacija je legitiman teroristicki cin. ali zasto osveta. otkrit cu vam nesto o sebi. kao i svi drkadzije koji seru nesto o knjizevnosti i ja u svojoj proslosti imam nekoliko pripovjednih pokusaja, od kojih sam neke i objavio u casopisima. prije otprilike dvije i pol, mozda i tri godine, kad sam pomislio da bih mozda trebao objaviti nesto i u quorumu, da se maknem od studentskih i gerilskih glasila kratkog dometa, posaljem im jednu pricu. odgovora ocekivano nije bilo. zaputim se nakon nekoliko tjedana u vlasku ulicu, gdje je redakcija quoruma, da vidim sto je s tom mojom pricom. tamo je bio miroslav micanovic, koji iako je glumio suprotno zapravo nije znao o cemu govorim, i da me se rijesi uzeo mi broj mobitela i obecao da ce zovnuti za nekoliko dana. pa me otkacio ko dosadnu muhu s nekim preko kurca tonom. naravno da se nije javio, prica nikad nije objavljena, istina nisam bas puno ni ocekivao. medjutim nakon par mjeseci pojavi se novi quorum a u njemu prica mog buraza, koja je, za razliku od moje koja je djelomicno u kurcu, bila totalno u kurcu. nisam mogao vjerovati, u to vrijeme sam jos mislio da ima neke ravnoteze u svijetu. i ja ne budi lijen nadjem tada frisko izaslu knjigu micanovicevu, apsolviram je od korica do korica, a tu imam sta vidjeti. lik je tenkre ko i moj buraz, ono se ne moze citati, ljudi. oblesavim od nekuzenja zasto takav moron vodi takav casopis. sad cete reci, evo mali usranko cmizdri sto su ga odjebali u quorumu. tada me je to, priznajem, bilo povrijedilo, ali danas sam potpuno indiferentan jer sam definitivno odustao od svih svojih knjizevnih planova. medjutim cinjenica da taj lik koji pise takve zaglupljujuce idiotarije istodobno afirmira knjizevne seratore kao sto je moj vrli brat, to me porazilo, i porazava me i danas. mozete do mile volje analizirati ovu moju obiteljsku situaciju i frustraciju na privatnoj razini, ali ona je mozda prije svega simbol domace knjizevne scene. krebili koji plivaju pri povrsini i kurca ne kuze, i mi cije citalacke zahtjeve niko ne jebe dva posto, a imamo trajnih probavnih problema s njihovim favoritima. roman simic najbolji proslogodisnji pisac. nemojte me jebat. jergovic novi mladi klasik. nemojte me jebat. luko paljetak napisao najbolji roman 2005. nemojte me jebat. ali nema tu spasa. dok je moljaca i revolverasa, branitelja svete osrednjosti, bit ce i micanovica, dilera konfekcije sumnjive kvalitete.
- 00:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #
• "I can only say to you as I do to the many young writers who ask for advice: There is no easy road to successful authorship; it has to be earned by long and patient labor, many disappointments, uncertainties and trials. Success is OFTEN A LUCKY ACCIDENT, coming to those who MAY NOT DESERVE IT, while others who do have to wait and hope till they have earned it. That is the best sort and the most enduring." Besmrtne riječi Louise May Alcott za tvoje napaćene nadobudne oči, da prostiš na dozlaboga ffzgovskim manirima...Dirnuo me malo ovaj post, iako me općenito živcira kenjkanje nerealiziranih literata, kao da je ovaj naš književničko-kurvinjski vortex imalo vrijedan frustracija...laskaš im malo previše, bato. Al' dobro. (B. 11.03.2006. 01:12)
• Sad sam i "branitelj svete osrednjosti", jebote! Mićanović što nije prepoznao kvalitetu tvoje priče, a ja što jednostavno mislim da si tenkre, što je tipično razmišljanje jednog zatucanog osrednjaka. Jebeš me ako se iz ovih stopa ne upucam vlastitim pištoljom. (književni revolveraš 11.03.2006. 06:40)
• evo pitanja: ako te povrijedilo što jedan diler osrednjosti nije prepoznao tvoj talent, kako bi reagirao da te prepoznao, objavio i hvalio na sva usta? (tramtinčica 11.03.2006. 08:27)
• Mora se priznati da si iskren ako ništa drugo (ili si nas naivce opet zajebao). Napiši tko je po tvom mišljenju najbolji prošlogodišnji i pretprošlogodišnji pisac, zanima me. P.S. glupo je reći "gastritis savjesti" u bilo kojem kontekstu (ena.z 11.03.2006. 09:40)
• hehe, je li ti i lokotar odbio priče, kad si ga onako posrala dolje, a prešutjela pozitivne stvari? teroristice moja, nestašna... (miljenko 11.03.2006. 09:51)
• tramtinčica je u komentaru sve rekla i tu se nema što dodati. no, ja ipak hoću: da si uistinu indiferentan kao što tvrdiš cijele ove gnjusobe ne bi ni bilo. U nastvaku evo najnovije kolumne Borisa Becka sa Nacionalovog weba za koju ću s eusuditi pretpostaviti da je inspirirana i tvojim gnojenjem : KNJIŽEVNE BRIGADE Biserje pred internetske svinje Piše: Boris Beck 10.03.2006. 15-godišnja zagrebačka gimnazijalka, koja je pokušala samoubojstvo nakon što joj je zločesta ravnateljica pročitala blogerski dnevnik i pokazala ga njenim roditeljima, još je jedna žrtva za slobodu medija. Stvarno smo već daleko od uštogljenog 19. stoljeća u kojem se točno znalo tko smije govoriti i o čemu - pa su o bolestima pričali samo doktori, a o mumijama arheolozi. Slava budi revolucionarnom 20. stoljeću koje je srušilo sve barijere između privatnog i javnog tako da sada svi smiju laprdati o svemu, a vrhunac je Piramida Željke Ogreste u kojoj manekenke, ratni zločinci i treneri umuju o zaštiti dječjih prava, ekonomiji i politici dok im oznojena publika mahnito plješće. Val privatnosti međutim buja i dalje i nosi sve pred sobom. Dok javni istupi i mediji još uvijek imaju svoje organizatore i urednike koji biraju tko će govoriti i kako, Web omogućuje instantno objavljivanje svojih misli cijelom svijetu, a da ne napustite sobu. O čemu pišu? O sebi, naravno, o čemu će drugom. I kakvo je onda čudo da se među 70.000 hrvatskih blogera nađe naivna djevojka koja stavi svoje najintimnije tajne na blog, ne zaštitivši se čak ni pseudonimom, ne znajući da se osim njenih vršnjaka virtualnim prostorom kreću i pravi pravcati silovatelji. Isusov savjet učenicima - da ne bacaju svoje bisere pred svinje jer će bisere pogaziti, a njih rastrgati - još uvijek vrijedi, iako je izrečen u preddigitalnom dobu. A tko je tu svinja - ravnateljica koja je iz virtualnog prostora posegnula u pravi i izvukla učenicu iz tko zna kakvih mogućih ucjena - ili su to oni koji pišu najmračnije stvari po komentarima i postovima samo zato što su zaštićeni anonimnošću, nije teško zaključiti. Par nevješto prerezanih žila u zahodu 18. gimnazije u tom su slučau najmanja cijena koju je mogla platiti. (Knjiški moljac 11.03.2006. 10:20)
• da se razumijemo, izađi iz anonimnosti i hrabro se potpiši pa onda ljude proglašavaj kretenima i debilima. do tada, nisi drugo doli netalentirani frustrirani posranko koji cmizdri jer ga mićanović nije objavio pa mu se ovako anonimno osvećuje. što je najgore, mićanović vjerovatno niti nije ptičar... (Knjiški moljac 11.03.2006. 10:26)
• meni si mio jer si iskren, naspram ovih četveroreda prijetvornika, kojima čini se pripada i vrli ptičar. jebo ga ja. pusti frustracije i pisi dalje. ne salji priče u quorum, ne bacaj bisere pred svinje. (manistra 11.03.2006. 12:53)
• Slažem se s Moljcem, i mislim da bi ovaj blog bio daleko efektniji da tvorac nije anoniman, i očekujem da će se Terorist razotkriti čim položi sve važnije ispite...iako ne kužim zašto bi ikoga bilo strah profesora s Filozofskog, koji mahom prezrivo gledaju na instituciju bloga i čisto sumnjam da bi im akademska čast dopustila da ikad ovdje ćirnu...a ako i ćirnu, uvijek možeš prerezati žile u veceu, zar ne?:) (B. 11.03.2006. 13:27)
• Iskrenost je najefektnija kad ima ime i prezime, ali treba i duplo više muda... (B. 11.03.2006. 13:28)
• mali, ovim postom si mi otkrio svoje drugo lice, kao što je to učinio i ptičar kad je nedavno priznao da je šupčina. ispričao si svoju priču iskreno, detaljno, nisi se štedio. dugo ti je trebalo, ali si uspio i zato te cijenim. vidiš, to je nešto što te izdvaja od ekipe koju kritiziraš. zato sam siguran da je ta tvoja priča koju si poslao quorumu doista dobra, bez da sam je pročitao. stoga ti savjetujem da se ponovo okušaš u pisanju. znam da, bez obzira na ispite, imaš vremena za to. pa student si, je l tako? možda bi bilo dobro da otvoriš još jedan blog pa da na njemu kreneš iz početka s pisanjem. ima tu dovoljno dobronamjernih ljudi koji će te podržati, a i bio bi to za tebe zanimljiv eksperiment. drago mi je što si se počeo obračunavati sa dark side u sebi i to te čini predodređenim u neku ruku. a i talentiran si, bez sumnje. samo ne zaboravi: pošten, iskren, odan... (guzica 11.03.2006. 13:50)
• Dobrodošla u svijet velike književnosti. Ovo s Mićanovićem ti je očito bila tek ulazna kapija, jer u tom carstvu čekaju te još svakojaka čudesa. Vidjet ćeš da su šumarci prepuni takvih duhova koji, kako kažeš, afirmiraju književne seratore kao sto je tvoj vrli brat. Zato nemoj sestrice da te to poražava, nego oboružaj se mačem, kopljem i štitom pa kreni hrabro. (A. P. 11.03.2006. 17:42)
• Naravno, nisam toliko ozbiljan, jer ti si već duboko u šumi, možda već umorna nakon nekih fajtova, to se ja sad malo igram starca s bijelom bradom i hodočasničkim štapom. A brada ne da mi nije bijela nego mi još jedva raste. Nego hoću reći da ne posustaješ jer imaš, ono što ja znam, barem pet razdraganih čitatelja kojima tvoj blog pruža nenadomjestivu satisfakciju. (A. P. 11.03.2006. 18:14)
• I samo mala poruka Čakiju: daj jebote osposobi blog, ne može se uopće komentirati. Mislim, ne da mi se pisat SMS pa te ovako zovem i dozivam preko Jaskanskog polja i Vukomeričkih gorica. (A. P. 11.03.2006. 18:18)
• opet sam znatiželjna: je li brat skužio da imaš blog? (ena.z 11.03.2006. 20:21)
• jedan odgovor ovdje, svi ostali u gornjem postu o mom burazu i njegovoj knjizevnoj karijeri. problem s ispitima je problem s pricom o julijani matanovic, kresimiru bagicu, kresimiru micanovicu, pavlu pavlicicu i zoranu kravaru u nekim starijim postovima. jednostavno ne zelim riskirati. (Knjizevni terorist 12.03.2006. 19:07)

petak, 10.03.2006.
Tko su Knjizevni revolveras i ofucana banda spamera
Ovaj post upucujem svim zgrozenim komentatorima koji su ogorceni drskoscu moje malenkosti sto sam pokusao otkriti identitet pticara. to se odnosi kako na ovoga koji se potpisuje kao knjizevni revolveras, tako i na njegovu musavu subracu koja spamaju hrabro se krijuci iza svaki put nanovo izmisljenih nickova. ne mislim tu, nikako ne, na svoje stalne citatelje kao sto su miljenko, karakondzula, goli rucak, masala, zatim jedna simpaticna dusica koja se potpisuje kao ena z, ili gospodin b. ne mislim naravno ni na blogere koji tu vec provode toliko vremena da su ugrozili konspirativnost ove adrese. mislim dakle na sve ove supke koji su skoro zasrali cijelu potragu za pticarom obasipajuci nas komentarima stalno s novim imenima osumnjicenih. e upravo sam zbog njih i objavio identitet, jer mi ih je bio pun kurac, i jer se nadam da ce se nakon zavrsetka cirkusa napokon maknuti odavde. e sad, zasto ih optuzujem, reci cete, pa svatko ima pravo komentirati. da, ako se postavi kao nacelo. ali nakon mini istrazivanja koje sam proveo na vlastitom blogu primijetio sam interesantnu pojavu. prije frke s pticarom komentatori su uglavnom bili blogeri ili netko od ovih stalnih bez linka tipa miljenka, cak i kada je broj komentara prelazio 30, sto recimo lijepo mozete vidjeti na ovom postu. kako je pocela potraga za pticarom, u komentarima se namnozila sva sila novih nickova bez linka, knjizevnih revolverasa i ostalih licemjernih insekata. i sad nakon okoncanja akcije nasli se da nesto moraliziraju. ali su, skrecem vam paznju na to, kao i drugi uredno dosli saznati tko je taj jebeni pticar. dakle jasno vam je, revolverasi, niste dobrodosli. serete da sam usranko i tako dalje, ali jedino vam mogu odgovoriti protupitanjem, pa sto se vi ne potpisete imenom i prezimenom kad ste tolike face. vama za informaciju, za moj blog zna barem cetvoro mojih kolega s faksa, kao i nekoliko mojih frendova izvan faksa. ne tajim da ga pisem a i ne mislim se ubiti ako me provali dekan, kao ona nesretna djevojka iz osamnaeste gimnazije. ali kako vam moje ime ne bi nista znacilo, ipak ostajem u sjeni jer ne navlacim nepotrebno paznju na sebe. nisam pisac u usponu niti bih to zelio biti, ali bih rado bez suvisnih problema htio proci pojedine ispite i zavrsiti faks. nisam pisac u usponu, ali bojim se da moji nezvani gosti jesu. cini mi se, sve mi se cini da iza nickova knjizevni revolveras, giacomo, poker i tako dalje stoje i meni i vama ostalima dobro poznata imena, koja su eto dobila priliku malo nekaznjeno srati protiv drugih. sto se tice moje paranoje oko ip adrese, ona je vezana samo uz jednu osobu. mog brata. naime prije par dana spopala me frka kad mi je buraz dosao kuci i poceo nesto petljati o ip adresama, kako je lako moguce otkriti svakoga po njegovoj ip adresi i tako dalje. tada sam jos vrlo malo znao o doticnoj problematici. doduse on je to pricao vezano uz pornic sa renatom sopek, nagvazdajuci teoriju da bi se preko ip adresa moglo pronaci onog nultog posiljatelja pornica, a sumnja se da je to netko sa erteela. buraz mi inace ne cita blogove a i sluzi se internetom vrlo rijetko, kad treba pregledati mejlove. kazem vam, zaostao je 20 godina u tehnoloskom a jedno 180 u knjizevnom smislu. cisti ilirac koji se zbog danka vremenu sluzi kompjutorom ali najradije bi i dalje umakao pero u tintu.
- 00:37 - Komentari (14) - Isprintaj - #
• Ispravak: Gospojica B. Možda u komentarima ponekad i zazvučim muževno, ali u ginekološkom smislu su mi sve maternice na broju... (B. 10.03.2006. 01:27)
• Ništa ja ne moraliziram. Pogledaj malo bolje pa ćeš vidjet da ti ja nigdje nisam srao zašto si otkrio ptičara. Ali jebem li ga, zar si toliko glup da ti čovjek mora ponovit pedeset puta da si ti, knjizterorist, zadnji koji ikome ima pravo srati zato što je anoniman? Alo, dobro jutro, momak, to ti ne ide tako ni na blogu ni u svijetu odraslih, što važi za svakoga važi i za tebe i zdravo. Ili je tebi neki bog valjda kao službenom progonitelju ptičara dao imunitet i stavio te izvan zakona? A šta ti znači ovo "šupci koji su skoro zasrali cijelu potragu za ptičarom obasipajući nas komentarima stalno s novim imenima osumnjičenih"?! Jebo te, šupci ti zasrali potragu, pa ti si stvarno mrtav ozbiljan! Daj se sredi, bolje bi ti bilo da se prihvatiš knjige. Ispita, da se opet ne bi krivo razumjeli. (književni revolveraš 10.03.2006. 01:59)
• oh, pardoniram, gospodjice. a ovom desperadosu mogu samo rec da je on malo preozbiljno shvatio sve ovo. gle, da sam mrtav ozbiljan onda ne bih gubio vrijeme i lovu na blogu nego se spremao za veliki zivot. recimo da postanem asistent. ili mozda jergovic. daj olabavi malo, kako ne kuzis da je sve oko pticara bila zajebancija, naravno da pticar nije micanovic. krivo protumaceni hintovi. aj bok, ne dolazi mi vise, antipatican si. (Knjizevni terorist 10.03.2006. 02:45)
• post scriptum. i gospodjica b. i miljenko su anonimni, ali su zapravo poznati i dobrodosli na ovom blogu. ti si se pojavio niotkud i poceo nezaustavljivo srati. u tome je razlika. ne radi se o anonimnosti kao takvoj. ponovi malo lekcije o fazama formiranja identiteta, ako uopce znas o cemu govorim. (Knjizevni terorist 10.03.2006. 02:48)
• teroristo, prvo, boli dekana dupe za tvoj blog. on gleda kako će spasit bolonjsku reformu koja se raspada po šavovima. drugo, poštujemo tvoju anonimnost, ali ti poštuj svačije pravo da komentira ono što pišeš jer si to svojevoljno stavio javnosti na uvid. konjske živce i dobro more! (neam blog i nebum ga imal 10.03.2006. 07:25)
• teroristu, uz opasnost nove salve vrijeđanja sa tvoje strane, usudit ću se ustvrditi da je pola tih komentara bez linka na blog, tvoje djelo, kako bi eventulano dospio na cool listu. no, ovakvim gluparijama to će ti teško uspjeti (Knjiški moljac 10.03.2006. 09:02)
• Miroslav Mićanović je Ptičar? Izvanredno! (lijecenikatolik 10.03.2006. 10:20)
• Stvarno si mal, jadan i bijedan kad ti toliko treba da izgubiš kul, dovoljno je da se netko ne slaže s tobom. More marš. (književni revolveraš 10.03.2006. 11:22)
• Joj izvini terorist, ja sam nešto pobrkao. Ispričavam ti se što sam redovno ispadao glup na tvojim stranicama. :) (književni revolveraš 10.03.2006. 11:30)
• Kržljavi testisoristu, lutko, ma ti si običan ufurani klinac. Zar ne kontaš da je sve ovo bila sprdnja na tvoj račun? Leb, Čadež, Gawrun i ostala ekipa rajcala te do boli na tobožnju potjeru za kurčastim ptičarom. Ne postoji ptičar. Ptičar, to smo mi! Možda smo malo pretjerali i napravili budalu od tebe, ali mlad si. Što te ne ubije, ma znaš kako ide. Pusa! ;) (književni revolveraš 10.03.2006. 13:57)
• Samo da se zna, ja nisam napisao zadnja dva posta, mada se slažem s njima. Osobno bih iopak ostao na "more marš". (književni revolveraš 10.03.2006. 15:13)
• Uz svo dužno poštovanje, moram izraziti bojazan da će mi ovaj blog ispariti s liste prioriteta ako se sve nastavi svoditi na Ptičara i prepucavanje u komentarima...no opet, možda sam prezahtjevna publika, pa tko me jebe. (B. 10.03.2006. 20:14)
• Sanja Pilić je Ptičarica jer su joj se Čegec, Edo i ostala ekipa domoći gaćica. Ljuta je na Jagnu jer je Jagna tekar nedavno rodila, a ona (Sanja) je baba kojoj se uvaljuju dedeki s mlohavim pimpekima, a nitko ju ne siluje sa rukum pokojnog dečka jer se ruka tog pokojnog dečka odavno raspala. Servus! (ofucana banda spamera 10.03.2006. 21:01)
• knjiski moljac zakljucak ti je u picku materinu. vidim definitivo da tebi ne vrijedi objasnjavat, ogranicen si i to neizljecivo. mogu samo rec da si glup ko kurac. (Knjizevni terorist 15.03.2006. 02:39)

srijeda, 08.03.2006.
I, naposlijetku, tko je dakle Pticar?
Evo dosao je i taj trenutak, jebes obecanja. moze sad pticar kao ujevic prema meni vapiti, o teroristo gdje su obecanja blistava sto si ih meni zadao. jebi ga stari, odgovaram, i ti si mene zajebao. trac koji si mi poslao budjav je ko truo limun, a ja mislio da je stvar aktualna, sto mi je prouzrocilo nekoliko dana dusevnih boli. za kaznu umem da kazem samo dve reci. pohvala vatri. to je i moj odgovor. a serveri nsk sadrze odgovor na pitanje iz naslova ovog posta. za utjehu ostavljam pticara na listi tajnih celija knjizevnog terorista. ako ga jos bude.
- 23:32 - Komentari (20) - Isprintaj - #
• ja, goran bogunović sam ptičar, samo ne pomaže mi silvestar vrljić nego tomislav zajec. (Vodeća poslovna škola 08.03.2006. 23:37)
• aj ti nama reci tko je ptičar,. imenom i prezimenom, pa da svi znamo i bez da moramo previše mućkat glavom. inače, tičarov (pazi kako sam ga nenamjerno napiso), pardon, ptičarov posljednji post na ovu temu mi je skoro izmamio suzu na oko. čovjek se jednostavno usro. čovjek je stvarno šupak,kao što je i svak ponekad, ali on je to tako lijepo i iskreno priznao da sam, kako rekoh, umalo zaplakao. volim tog čovjeka, stvarno je car. (nemam ni nadimak ni blog, 09.03.2006. 00:52)
• dakle, malo mi je potpis bio poduži pa nije stao u ovo đubre od admina. cijeli potpis je glasio: "nemam ni nadimak ni blog, al ću se potpisat sa guzica, a ak oš mejl onda traži. čitam te ja..." (guzica 09.03.2006. 00:54)
• jebote, sta ti trebam jos i nacrtat. gdje ti je strast za igrom, otkrivanjem i postupkom detekcije. gledaj u petak ubojstva u midsommeru i vidi kako inspektor barnaby mucka glavom, nije mu tesko. a ti bi sve na pladnju. u gornjem postu imas sve relevantne podatke, ma internet ti sam izbacuje samo kad ih upucas (Knjizevni terorist 09.03.2006. 01:47)
• bože, ne sjećam se da sam priznao. ali ako sam priznao, onda valjda jesam (gawrun 09.03.2006. 02:50)
• ne vjerujem, meni izgleda kao sasvim ozbiljan gospon. Ne Gawrun, nego ovaj kojeg ti razotkrivaš. Neki se detalji poklapaju, priznajem. (tramtinčica 09.03.2006. 07:22)
• nemoguće da je m. m. ptičar. osobno ga poznajem već deset godina i nespojiv mi je s pacijentom koji piše ptičarev blog. (neam blog i nebum ga imal 09.03.2006. 08:13)
• imam li ja pravo na neku nagradu, kad sam i bez tebe skužio? ako imam, prepuštam je ptičaru. sad ga gledam u novom svijetlu. hehe. (miljenko 09.03.2006. 09:10)
• "nemoguće da je m. m. ptičar. osobno ga poznajem već deset godina i nespojiv mi je s pacijentom koji piše ptičarev blog." jesam ja lud ili ti ne primjećuješ da je to samo potvrda da je tica mićanović? (k.k.k. 09.03.2006. 09:54)
• ja shvaćam ptičara kao neki njegov lik, bolesni, a ne kao njega osobno. mislim da se o tome radi. iako, pretjerao je u vrijeđanju kolega. (miljenko 09.03.2006. 10:21)
• Baš je bila zabavna potraga, a i natuknice su bile odlične! Ja nikad ne bih pogodila jer sam daleko od književnih voda ali baš čudno da nitko nije prije pogodio (ili možda jest).Sigurna sam da je i ptičar uživao. (ena.z 09.03.2006. 11:15)
• ugasi ovaj blog i neka te bude sram! najbolji si primjer kako neko ko zna pisati ne mora biti covjek! srami se ( 09.03.2006. 11:30)
• ako ptičar nije taj kojeg si prozvao, moram priznati da bi ti ja na mjestu m.m. sjebao život. nije mala stvar tako nekoga prozvati. ako je to ipak on, onda mi ga nije žao iz razloga kojeg sam već naveo: odvratno je kakve je stvari pisao o kolegama. (miljenko 09.03.2006. 12:16)
• Branko Miljković je ustao iz mrtvih? Super, onda ima nade i za Đej Đej Zmaja ili Voju Ilića. (dugo mračno jutro 09.03.2006. 12:35)
• Nego šta je nego mala stvar? Šta sad, neki anonimni tip nekaj sere po meni na nekom BLOGU, jebote, karijera će mi se zatrest po nogama, moš mislit! Kad bi terorist imo muda reć ko je, a ne da prvo izleti prijetnjom raznoraznim IP adresama, pa se onda usere da ne bi njega neko mogo tako pročitat - e onda bi to bilo nešto. Ili ne bi. Vjerojatno bi ispao kurac, još jedna prepiska književne scene blablatrućtruć, gola dosadna kita. Ali i dalje, ostaje pitanje: ko je terorist? Ptičar je očito čisti roleplaying, toliki da se može vaditi i na umjetnički koncept, ali ovaj tu mali je ozbiljan. Ko si, majku ti? Ako kojim slučajem ipak nisi Čadež. (književni revolveraš 09.03.2006. 12:36)
• ovaj blog piše mali nadobudni posranko sa filozofskog faksa ... upravo se usrao od straha što je ovoliko zagovnio nekim ljudima život pa mu mama briše gače i tješi ga ( 09.03.2006. 12:46)
• Yo terorist, jebeš ptičara, piši dalje jebemu, nedostaješ mi lutko! (leb 09.03.2006. 15:13)
• pošto književni nema muda da kaže ime, reći ću ga ja, na temelju hintova koje je dao. upištite u google miroslav mićanović i pohvala vatri, pronađite link na lupiga.com i pročitajte jednu poprilično nelošu priču čovjeka za kojeg terorist tvrdi da je ptičar. nakon toga sami procijenite je li mm ptičar i koga biste najradije udarili nogom u guzicu, terorista ili ptičara. (guzica 09.03.2006. 15:42)
• Dobro, teroristo, sad kad smo se malo zabavili i napokon saznali da je Ptičar neka književna truba (navodno), vrijeme je da se vratiš kritici i terorizmu, jer te takvog najviše volimo! (B. 09.03.2006. 17:51)
• Bolje bi bilo da je Pticar Goran Bogunovic, uz pomoc Zajeca, nego Miroslav Micanovic, mislim s obzirom na to da je Bogunovic zanimljiviji autor. Odnosno, bolje bi bilo da je Pticar Micanovic, jer bi to znacilo da je razlika izmedju oficijelnog i neoficijelnog Pticara veca nego u slucaju Bogunovica. Time je i iznenadjenje vece. Drugim rijecima, Pticar je od sve trojice najzanimljiviji, cak i kad je ofucani prostak. MIcanovic je, barem ta prica o vatri, jeftinjak, manira, kao neki cehovski pisac, kao onaj Bagic, nekomercijalna konfekcija. Pticar je medijska fora pa i on moze postat konfekcija. Al, to je tak, iskusenja su neizbjezna (Vikkor Malllansohn 10.03.2006. 00:36)

FINAL COUNTDOWN: Pocelo odbrojavanje do predaje Pticara!
Ukljucujemo se izravno u program s mjesta predaje literarnog pticara, gdje je vec od ranih poslijepodnevnih sati i skupina prosvjednika koja se protivi otkrivanju njegovog identiteta. njihovi transparenti s natpisima nismo svi mi damir radic prekrivaju usku ulicu pred kulisom, a kako upozoravaju iz specijalne postrojbe za hvatanje pticara, prosvjednici ce na vrijeme biti odmaknuti na dovoljnu udaljenost kako u kljucnom trenutku ne bi ugrozili i svoju i tudju sigurnost. mole se gradjani blogeri koji su uznemireni ovom visednevnom hajkom da se strpe jos malo jer ce stvar uskoro biti zavrsena, nakon cega se vracamo klasicnom repertoaru. pticar odbrojava zadnje sate na slobodi prije danasnje predaje, a kako je zbog sranja na blogu izgubljen njegov post u kojem naznacuje mjesto i vrijeme svog otkrivanja, jos jednom dajemo link te sve potrebne informacije mozete saznati ovdje. takodjer upozoravaju se eventualni svjedoci da ce svi oblici tonskog i slikovnog zapisa te predmeti kojima ce biti nacinjeni ti zapisi, dakle fotoaparati, kamere, mobiteli, diktafoni i tako dalje biti zaplijenjeni radi daljnje obrade.
- 01:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #
• Izgradi ti karijeru na ptičaru moj teroristo ;) (Herostrat 08.03.2006. 08:44)
• Ili je gospon Ptičar izgradil karijeru na teroristu... (dragec 08.03.2006. 09:14)
• Uoravo putujem u Split. Čekam tvoj izvještaj. (lijecenikatolik 08.03.2006. 09:47)
• Čadežu zanimljiva su ta putovanja u split personality. Ostavljaš li sam sebi ceduljice na frižideru? Vodiš razne blogove? Pomaže li? (A.P. 08.03.2006. 10:22)
• Božidare, molim te da se ne potpisuješ mojim inicijalima i da me ne pokušavaš zavaditi s Čadežom. (A. P. 08.03.2006. 11:16)
• ne kaki, ja se isključivo potpisujem linkom na svoj blog... (Knjiški moljac 08.03.2006. 14:14)
• Moljče, tko je tebe spomenuo? Nisi jedini Božidar na ovom svijetu. (A. P. 08.03.2006. 15:51)
• onda? jel imao tko muda za otici? ( 08.03.2006. 18:23)
• Ne brini, internet provideri imaju te IP brojeve, ali ih daju na uvid jedino uz sudski nalog, a to je gotovo nikad. Na internetu je moguce vidjeti necije IP brojeve, ali ih je gotovo nemoguce spojiti s imenima korisnika jer provider naravno to drze u tajnosti kako im ne bi opao broj korisnika. Don't worry ;-) (budjenje1 08.03.2006. 18:27)
• sretan put liječenom katoliku, volim tog tipa, teroristo, molim te, otkrij mi njegov identitet, je li to zbilja Čadež, molim te pruži mi ti iinformaciju, i jamčim da ćemo se možda obojica proslaviti i prije mog jadnog razotkrivanja koje će se prema nekim mojim informacijma dogodit u 24 sata; kako ponižavajuće za ozbiljnog pisca koji ima u ladici i jednu dramu, jebeš ga mali! (literarni ptičar 08.03.2006. 20:10)
• ptičar je goran bogunović, a pomaže mu silvestar vrljić. (Sponzorirani linkovi 08.03.2006. 23:35)

utorak, 07.03.2006.
Obavijest citateljima (5)
Prema uputama na www.blog.hr stavljam novi post da bi se uopce moglo dalje komentirati. takodjer obavjestavam svoje cijenjene citatelje, koji vise i nisu tako rijetki, da se ne moraju bojati komentiranja jer je moja prica iz jednog sad vec nepostojeceg komentara o ip adresi koju ce mi toboze identificirati neka frendica s providera bila samo okrutna sala, doduse s postenim namjerama. htio sam tako odjebati sve one silne spamere koji su potpuno zamutili igru s pticarem i odvukli ga nekamo u maglu. s obzirom da mi ih je stvarno pun kurac, obavjestavam okupljene da ce identitet pticara biti objavljen najkasnije u sljedeca 24 sata, da im je sav trud bio uzaludan i da se potom mogu skinuti s ovog bloga. takodjer potrudit cu se obnoviti sve izgubljene postove i neke zanimljivije komentare da za buduce narastaje sacuvam dokument o tome kako je izgledala prva potjera na hrvatskom blogu. lijep pozdrav.
- 23:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Ok, znamo, Pticar je tvoj brat, ili ti sam:). (B. 08.03.2006. 00:18)
• Hm....jesi li siguran da se salis.....mozda bas sada netko provjerava i moj i tvoj IP ..... mozda je zato pao blog (budjenje 08.03.2006. 00:51)
• Ne, pticar nije moj brat, cak ni po peru. on je naime pisac. pjesnik. relativno poznat. prezime mu pocinje na m. a meni vidis ne nego na jedno obliznje slovo. ali da bar moj brat pise taj blog, nitko sretniji od mene. (Knjizevni terorist 08.03.2006. 01:46)
• za terorista: iznenađen sam. a tko mi je kriv kad previše čitam. ali malo govorim, pogotovo takve stvari. (miljenko 08.03.2006. 15:00)

nedjelja, 05.03.2006.
Pticar pristao na predaju
Evo narode znatizeljni i radoznali, pticar je sam pristao obznaniti svoj identitet. otidjite na njegov blog pticar.blog.hr i procitajte obavijest o vremenu i mjestu predaje. mozda cu i ja biti tamo, u ime stozera za otkrivanje identiteta literalnog pticara.
- 01:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Ako dobro razumijem, vi oformljavate vod za streljanje? Ovakvog progona nekog blogera nisam nikad vidio. Kaj je vama toliko važno kako se zove taj pticar? A po čemu baš vas dvoje-troje imate pravo držati pušku u rukama? Samozvani književni kritičari, drhtavih muda i pičkastih karaktera! To ste! (rade 07.03.2006. 16:50)
• A tebi krivo? (B. 08.03.2006. 00:16)
• A.P. ne izmišljaj, nikad ni u kojem komentaru nisam rekao da je ptičar rizvanović. ptičar je čadež (Knjiški moljac 08.03.2006. 09:27)
• Moljče, ne izmišljam, oprosti, očito je u pitanju krivo sjećanje, netko je ostavio taj komentar a ja sam bio uvjeren da si to bio ti. Također mislim da Ptičar nije Čadež. (A. P. 08.03.2006. 11:25)

subota, 04.03.2006.
BREAKING NEWS: Pticar uspjesno izmakao potjeri
Iako su jake blogerske snage u posljednjih nekoliko dana izvele dosad nevidjenu akciju i blokirale sve vaznije punktove na blogerskoj mrezi, istraga o identitetu blogera pticara i dalje tapka u mjestu. na listi prvoosumnjicenih nasli su se pisci milko valent, borivoj radakovic, edo popovic, damir radic i stanoviti danijel petricevic, dosad nepoznat siroj javnosti, kako neki tvrde necak ede popovica, a nakon noci provedene u pritvoru zbog nedostatka dokaza pusteni su danas na slobodu. medju imenima potencijalnih sumnjivaca jos su se nasli i rade jarak, tomislav cadez, boris beck, simo mraovic, ivo bresan i kresimir pintaric, ali iz stozera za otkrivanje literalnog pticara su odbacili taj popis kao neutemeljen u dosad prikupljenim podacima. unatoc tvrdnjama pojedinaca da su mu usli u trag, pticar se i dalje nalazi na slobodi, te ce, kako javljaju iz stozera, blogerske snage i ovu noc provesti u zasjedi. nesluzbeno saznajemo da je literalni pticar s nekoliko anonimnih komentara po raznim blogovima na kojima je vodjena istraga, ubacujuci imena neduznih pisaca, dodatno otezao istragu i tako zameo tragove. stozer zato jos jednom apelira na blogere da procitaju CIJELI pticarov blog. krimic se nastavlja, nova dva hinta su quorum i dario rukavina. uz dodatak da nisam siguran da ima jos neki blog ali to nije bitno.
- 01:28 - Komentari (18) - Isprintaj - #
• točno. među tim imenima krije se ptičar. sad, baš me zanima, hoće li netko imati muda ispisati njegovo puno ime i prezime. priznajem, ja za to nemam muda jer se bojim da će me tip onda raznijeti. naime, za tvoju informaciju, ptičar je jedan od dva najpismenija državljanina hrvatske i ima pakleno razorni jezik. (Geronimo 07.03.2006. 16:55)
• slažem se, geronimo. mislim da i ja znam tipa, ali mi je frka kao i tebi. ono što si zaboravio dodati jest i to da se ptičar izdvaja i po tome što nije ni jedno od tri 's': seljak, srbin, sadist. u svakom slučaju, ako netko smogne hrabrosti i napiše njegovo ime i prezime, mislim da lagano mora odgibat iz hrvatske jerbo će ga ptičar uništiti svojim bogatim, kritičkim kaskadama. aj bok, idem dalje kartat. ekipa me čeka na prefu. (Poker 07.03.2006. 16:55)
• prvo, i meni je bed napisati ime i prezime. drugo, ptičar nije jedan od dva najpismenija čovjeka u hrvatskoj, ali je svakako pismeniji od liječenog alkoholičara i filipa šovagovića; drugo, tip je opak u smislu karaktera i poganog jezika i od ona čuvena tri 's' najmanje dva su njemu inherentna; treće, ptičara u njegovoj javnoj egzistenciji mediji baš ne puše i sad jedva čeka da bude otkriven kako bi mogao smlatiti otkrivatelja u ovom anonimnom undergroundu depriviranih jebača ljubitelja pisane riječi. (Giacomo uzvraća udarac 07.03.2006. 16:57)
• koji vam je kurac?! pak kak ne kužite da frajer javno uopće ne postoji? barem bi ga ja morala poznavati. (Party Girl 07.03.2006. 16:57)
• mali vodic za citatelje koji su se nedavno ukljucili u potjeru. geronimo, poker i giacomo razotkriveni su kao imena jednog jedinog pticarovog jataka, a sumnja se da iza tih potpisa stoji mozda i sam pticar. takodjer postoji jos neutvrdjen broj anonimnih komentara koji potjecu upravo od ove osobe. stoga pozivamo javnost da ne nasjeda na ove provokacije. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 16:58)
• dečki, molim vas da mene izostavite s popisa. ja nisam ptičar. ne, ne to nisam ja! imam pametnija posla nego konkurirati blogerima. na cijelu ovu stvar upozorila me je jedna kolegica. (Borivoj Radaković 07.03.2006. 16:58)
• ja za sve sumnjičim u prvom redu Porta, taj ima prste u svemu ali de bože znaj koji prst je gurnuo u koju rupu :/ (El Diablo 07.03.2006. 16:59)
• hej, književni teroristu, blog ti je sve bolji otkad se pojavio ptičar. otkad se pojavio ptičar tvoj blog posjetili su napokon pravi, ludi intelektualci, a ne samo treća žblj.ljiga.hr neostvarenih pljugatora. (pišta, trešnjevka, hr 07.03.2006. 17:00)
• gospodo, mene također možete izostaviti s popisa. imam ionako dosta posla s kritikama u nacionalu i drugdje, a da bi se tako loše kao tzv. fantom slobode ptičarskom mentaliteta pojavljivao na blogu. hvala na razumijevanju. (damir radić 07.03.2006. 17:05)
• dario i quorum? ni slučajno. tu si se gadno prešao. (spektator 07.03.2006. 17:06)
• dakle, škvadro, pustite mene i na miru. ja sam se tek nedavno oženio, dobio dvoje djece i moram skrbiti za gladna usta posvuda po stanu. osim toga, ja moram i studirati te do lipnja posjetiti izložbu van gogha i ostalih. (danijel petričević 07.03.2006. 17:07)
• stvarno, ne mogu vjerovat, pa put do identiteta ptičara jasan je kao suza. jednostavno postavite pravo pitanje i odmah ćete dobiti odgovor. pitanje: tko je jedan od najpismenijih ljudi u hr. književnosti i čiji su stavovi najradikalniji o prirodi i društvu i tko je zbog svega toga prešućivan od literarnog establišmenta? odgovor na to pitanje daje i odgovor na pitanje tko je ptičar. (profesorica s FF-a 07.03.2006. 17:07)
• dobro, profesorice, ak si takva faca pa reci ti. (pišta, trešnjevka, hr 07.03.2006. 17:08)
• ovo je super, svi ste ludi ko struja. idem po novi karton piva pa ću polako guštat uz kompić. nadam se da će do kraja ovoga dana ptičar biti otkriven. (Željko 07.03.2006. 17:09)
• hoće li uopće biti objavljeno tko je ptičar ili bezveze gubim vrijeme višeputadnevno čekirajući ovaj i još par blogova i uništavajući si društ. život? čemu potjera, ako će par vas na kraju pm-ovima saznati tko je ptičar, a jadnici poput mene ostati kratkih rukava. Najljepše molim gosp. terorista odgovor na pitanje. (ena.z 07.03.2006. 17:09)
• Đakomo, kad te otkrijem, najebao si, vjeruj mi. (lijecenikatolik 07.03.2006. 17:36)
• Meni fakat nije jasno što ste se toliko zakačili na tog Rizvanovića. Čovjek samo radi svoj posao, a to što nije lijep ili talentiran - pa koliko je takvih u drugim oblastima, nelijepih i netalentiranih, pa niko ih zbog toga ne pribija na stup srama?! Gdje su granice ljudske zlobe kada je taj Osječanin u pitanju? (Zvjezdana Tomurad 07.03.2006. 17:37)
• umrijet ću ako ne doznam. khm (gawrun 07.03.2006. 17:37)

petak, 03.03.2006.
BREAKING NEWS: Stegnut obruc oko Pticara!
Potraga za literalnim pticarom, ciji je dosje dostupan na adresi pticar.blog.hr, ulazi u zavrsnu fazu, javljaju iz stozera zdruzenih snaga za otkrivanje literalnog pticara. vec nekoliko dana traje intenzivna potraga za identitetom pticara, u kojoj su angazirane jake blogerske snage koje, kako naglasavaju u stozeru, ni u jednoj akciji dosad nisu sudjelovale u tako velikom broju. samo je pitanje dana, ako ne i sata kad ce pticar biti otkriven, stoji na kraju priopcenja stozera za lov na literalnog pticara.
- 02:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #
• obustavite hajku jeer ste pretjerali! čemu smisao bloga ako čovjek ne može biti anoniman! pustite ga da piše i uljudite se! ( 07.03.2006. 17:39)
• Pticar redovito (ali stvarno: redovito!) objavljuje svoje radove u "Fantomu Slobode". Vrlo je lako otkriti isto autorstvo kod tih "ozbiljnih" tekstova i kod onih koje stavlja na blog. Stilisticki kljuc je koprofilija tj. ucestalo pominjanje termina kakvi su govno, supak, sranje i njihovih izvedenica. (Insajder 07.03.2006. 17:40)
• Iskreno, ja mislim da je Ptičar trolist: to jest Edo Popović te njegov nećak Danijel Petričević i Boro Radaković iako mi kolega u uredu veli da je to Damir Radić koji ''skida'' Valenta. Drugi kolega u uredu veli da je sto posto Valent. Ne vjerujem da je Valent, prije je Damir Radić, jer da je Valent u pitanju on bi onako usput razjebao ne samo pisce nego i nas literarne amatere, to jest cijelu blogersku zajednicu skupa s Iskonom i Internetom. S treće strane, javlja se treći kolega ustvrdivši da je Ptičar ustvari Pintarić koji je skužio da ga Jagna ove godine neće podržat iako je Slavonac. Na kraju, mislim da još dugo nećete otkriti tko je Ptičar jer, evo, javlja se i četvrti kolega iz ureda (radimo u literarnoj sekciji INE), jer da je Ptičar upravo Borivoj Radaković koji je postao toliko zavidan Vedrani Rudan, Miljenku Jergoviću, Romanu Simiću i Arijani Čulini da će na kraju otvoriti još dva bloga kako bi spizdio tu uspješnu grupicu za mažnjavanje love. (Dečki iz INE 07.03.2006. 17:40)
• Sehen Sie dieser Stadt, das ist Ptichar! (parliament 07.03.2006. 17:41)
• Ma Cadez je i terorist i pticar i Filip Sovagovic. Cadez to smo svi mi! I ludi smo ko struja. Hrvatska! (Tuđman 07.03.2006. 17:41)
• ptičar je onaj tip iz splita koji piše blog "mladitata". a taj blog piše samo zato da sakrije identitet. (praskaton 07.03.2006. 17:42)
• je, tu se slažemo! mladi tata je taj! na ražanj s njim!!! ( 07.03.2006. 17:42)
• sta ste se svi uhvatili pticara jebo vas pticar?????? a to sto je knjizevni terorist jagna, to niko nikome,a????? ( 07.03.2006. 17:43)
• ako na kraju ne kažete tko je ptičar, a ja crkavam od znatiželje danima -popizdit ću! Nemam veze nikakve (profesionalne) ni s novinarstvom ni s književnosti i na kraju ću ostati kratkih rukava, a vi ćete svi znati tko je jebeni ptičar... aaarrrrgghhhhhh (ena.z 07.03.2006. 17:43)
• možda jesi ptičar, jebo te ptičar, ali nisi iz urbane sredine, to je fakat, a to lijepo dokazuje upotreba riječi ''folirant'' u onoj kajkavskoj pjesmici na blogu od stjepana balenta na koji si se priheftal. frajeri iz grada, kažu ''fulirant'', a ne seljačko-srpski ''folirant'' iako je temelj ''fol'', a ne ''ful''. kad smo već kod fula, idem dalje kartat, jebo vas ptičar koji je ustvari jagna pogačnik u kompi s damirom radićem. (Poker 07.03.2006. 17:44)
• stjepan balent dakle pise agramerske kronike i ostavlja maloumne komentare koje potpisuje kao dragec, ako sam dobro shvatio. vidim na googleu da je rodjen u cakovcu, sto objasnjava oblike rijeci koje upotrebljava. sad mi je drago sto nisam sudjelovao u natjecajima za ekran price, koje je on vodio, iako sam bio na rubu da posaljem stogod. da mi neki debilko odredjuje koliko dobro pisem. nema sanse. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 17:44)
• nevezano, upravo doznajem da Jurdana isto ima blog, piše faking poeziju, Isusa ti sve izlazi na vidjelo (El Diablo 07.03.2006. 17:44)
• hej, miljenko, i meni isto. historijska je činjenica da je većina blogera ili seljačkog podrijetla ili seljačke konfiguracije i uma i tijela bez obzira na geografsko porijeklo. moji me kartaši upravo jebu prezirući me što preferans prekidam kako bi utipkao ovo sranje u laptop. preziru me već mjesecima što katkada nešto napišem na blogu. kažu, s pravom, da demokratizacija pisanja uništava jezik, ali ja si ne mogu pomoći pa sam, dakle, još veći seljo-belo nego vi blogeri. jebote, ''folirant'', užas, kao i ovo ''event menager'', a ovako izgovaraju: event menađer. za popizdit. pa daj, miljenko, pogledaj malo pažljive blogove. u pitanju su stvarno slabo pismeni ljudi, a ne oni kojima se, tobože, u brzom pisanju omakla pogreška. hoće li se oni opismeniti na blogu? sumnjam. hoće li piskaranjem po blogovima unaprijediti svoju pismenost? sumnjam. aj bok, miljenko, idem kartat jer će me ovi moji aristokrati stvarno prognat iz društva. (Poker 07.03.2006. 17:45)
• koja je adresa jurdanina bloga. cuo sam na faksu i da dean duda pise blog, ili barem njegova zena, ne znam kako se zove. ne znam nick, ali da cu ga doznati, hocu. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 17:45)
• stvarno, i ja sam to čuo na faksu, ali u močvari mi nekidan veli frendica da je prestala pisati otkad se dean prokurvao s majom, jerginom polusestrom. ako je istina ovo s jurdanom, to je fanstastično, jer on zna puno toga, najviše o svojem učeniku becku s kojim cuga beck's u saxu. mislim da on zna i tko je ptičar. (Poker 07.03.2006. 17:45)
• Ptičar je Nenad Rizvanović, onaj nakazni tip koji je objavio nepismen i nečitljiv roman Trg Lava Mirskog. Rizvanović radi kao urednik u VBZ-u. Taj rad se svodi na to da kuha kave gazdi, Bošku Zatezalu, koji je ruralni, pohlepni homoseksualac pa kad popije kavu naguzi čak i Rizvanovića, jedinog hrvatskog pisca koju ima šupak ljepši od glave. (kohorta zagreb 07.03.2006. 17:46)
• Rizvanović je fin gospodin. ( 07.03.2006. 17:46)
• koje ste jadne budale- ovaj kohorta sve ujedinjuje: nije on tu rizvanovićevu knjigu ni vidio, jer bi inače znao da se ne radi o romanu. niste vi ovdje radi književnosti, već radi vlastite isprazne bijede. (miljenko 07.03.2006. 17:47)
• Miljenko sine, najedi se kurca. Rizva rules! ( 07.03.2006. 17:47)
• I ja sam čuo da je Rizva. Sumnjam dodatno i zato što je jučerašnji komentar Knjiškog moljca kod Ptičara, da je on ustvari Rizva, izbrisan. (A. P. 07.03.2006. 17:47)

srijeda, 01.03.2006.
Knjizevni Greatest shits
U ovom svecanom ozracju dodjele nagrade jutarnjeg romanu simicu i na valu natjecaja za najbolji knjizevni trac, pala mi je na pamet ideja za rubriku knjizevnih greatest shits. ne mogu reci da nisam bio inspiriran simicevom izjavom kako se, citat, pod supruginim pritiskom nadao da ce bas on biti ovogodisnji pobjednik, kraj citata. to medjutim nece biti nagradni natjecaj nego trajna bastina svih vas koji navracate u ovaj moj knjizevni caffe na casicu razgovora. koncepcija je sljedeca. pozivam vas da permanentno istresate u komentare sve one iritantne gluposti, idiotizme, kretenizme i debilizme kojima vrve izjave pisaca, kritike, intervjui, knjizevni tekstovi u svim oblicima, knjizevni blogovi i komentari u vezi sa knjizevnoscu i knjizevnom scenom. molim da uz pravilno prenesen citat navedete tko je autor mudroserine i gdje je doticna objavljena. ja cu ih na vasu trajnu slavu i hvalu, sto znaci s ispravnim linkom na vase blogove, internet stranice i mail adrese, premjestati u postove i s neskrivenom inspiracijom u istoimenoj feralovoj rubrici plasirati ostatku dragog citateljstva. vec sam ih i sam nekoliko prikupio a objavit cu ih zajedno s vasima u sljedecim postovima. takodjer vam skrecem paznju na to da, iako je natjecaj za knjizevni trac zavrsio, posiljke i dalje zaprimamo. vidim da se kod jesus quintane razvila interesantna rasprava o autorstvu bloga pticar. skromno bih pridodao da posjedujem neke informacije koje upucuju na to da je rasprava otisla u krivom smjeru. ali identitet pticara ipak nemam namjeru otkriti jer bih tako ugrozio slobodu njegovog djelovanja i znatno suzio zamah njegovih perverzija. a da se to desi, priznajte, svima bi nam zivot bio mnogo siromasniji i neveseliji.
- 00:09 - Komentari (34) - Isprintaj - #
• post scriptum. inace na dodjeli nagrade simic nas je izvijestio i da ce uskoro postati otac, o cemu se mozete informirati na stranicama jutarnji.hr, cime je stekao jos vise nasih simpatija. ima novu frizuru, kratko sisanu, sto brak cini od covjeka, potpuno se pretvorio u maskotu, a i kod kuce, kad zeni donese 50.000, bit ce aboliran neko duze vrijeme (Knjizevni terorist 07.03.2006. 17:50)
• pa nije to tek neka tamo "žena", već mlada pjesnikinja ivana bodrožić (dobro piše cura, odnijela lani gorana sasvim zasluženo)... pa, iako roman nije bio moj favorit (knjigu sam čitao u 5-6 navrata, a ne ono bez daha, strastveno, kako se čitaju omiljene knjige), nije mi krivo što je on dobio. mislim, bilo bi mi da smatram da je to neka druga knjiga stvarno zaslužila, ali takve ove godine nije bilo. pa onda neka mu bude kao "zalog za budućnost" :)... (miljenko 07.03.2006. 17:52)
• ptičar je d.radić (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:37)
• ma daj? pa koji je njemu vrag. život je prezanimljiv za moj ukus. (goli ručak 07.03.2006. 23:37)
• d. radić? tko je taj? nikad čuo... (Porto 07.03.2006. 23:37)
• Psihopat s ogromnom kljukom koji u svemu vidi guzice i sise. (mašala 07.03.2006. 23:38)
• damir radić, kurca komadić/uživam u svojoj ženi/dok joj se nakupina menginih kapljica na pici pjeni/a rade jarak će većeras navrati k meni/pa ćemo uvući i neke ciganke/i svi skupa biti u čmarove(kao markiz de sadeovi labudovi) jebeni! (literarni ptičar 07.03.2006. 23:38)
• nema više knjigomat, ja ga kao kapetan preimenujem u KURCOMAT (literarni ptičar 07.03.2006. 23:38)
• Radić, jel to onaj kreten koji je hvalio Sanju Kvastek? Jel to taj "panker"? Sudeći po ovoj intrigantnoj pošalici knjigomat -> kurcomat, izgleda da jest. Taman negdje Kvastekicina razina. (leb 07.03.2006. 23:39)
• Intervju sa Simicem radio sam ja. Bilo je OK. Plašio sam se jedino da ne pobijedi Marinko Koščec. Pročitao sam taj njegov četvrti roman i nije mi ostala u glavi ama baš ni jedna slika. Pojma nemam što bih ga pitao. Ferić bi mi najviše pasao a i stari prijatelj Stanko Andrić, čiju sam knjigu pročitao tek prekjučer i odjednom shvatio da sam neke dijelove te izvrsne ispovijedne proze objavio u časiopisu godine još 1992. Zajec je simpatičan tip a piše otužno. I tak. Teroristu, i dalje misliš da je Ptičar ona osoba iz mjela? Ja više ne znam što da mislim. Dakle, Jarak nije, Milko Valent najvjerojatnije nije, sumnjam i da je Damir Radić - možda je u pravu književni terorist, pa dakle moram nazvati toga njezinog favorita. No, ako se i potvrdi da je on, neću ga odati. Valenta bih a ovoga ne bih. By the way, Jarak je na Knjigomatu objavio megagiga pametan, ozbiljan i opširan intervju s M. Valentom. (lijeceni katolik 07.03.2006. 23:39)
• Idemo logikom - pa šta bude. Ptičar kaže Portu - bi li dopustio da ti za povoljnu recenziju Simo Mraović pojebe curu. Ja bih! kaže Ptičar. Naravno, zato jer je on upravo Mraović. Simo, Joso, svejedno. Ili drugi slijed - upravo će k meni doći Jarak, kaže Ptičar. Kaže i da će Knjigomat "kao kapetan" preimenovati u Kurcomat. Bi li onda Ptičar mogao biti - Boris Beck! Kod njega se vidi da bi se kurčio, kad je počeo s blogom u Nacionalu, al nije baš dosljedan. Inače, kad se otkrije tko je Ptičar, a izgleda da se stvar bliži kraju, više ni sam blog neće biti toliko zanimljiv, pa očekujem još koji prijedlog, da se stvar zamuti. Valent - on je jedno vrijeme bio uzor Edi Popoviću, al to više nije logika. Uostalom, Miljenka već brine teroristica, Liječenog katolika Miljenko (Vikkor Malllansohn 07.03.2006. 23:40)
• Mene je Šovagović optužio da sam ja Ptičar. (lijeceni katolik 07.03.2006. 23:41)
• Tko god je čitao što od Borisa Becka, zna da ovo nikako nije njegov rukopis. Ne to sigurno nije on. Da se razumijemo taj lik Ptičar mi je apsolutno nezanimljiv i u raspravu se uključujem samo zbog toga što pratim Becka neko vrijeme pa mi se čini da bih ipak znao prepoznati njegovo pismo... (Levi 07.03.2006. 23:41)
• e liječeni katoliče, valentov intervju na knjigomatu stoji već punu godinu i dva mjeseca ... možda negdje do 2008. skužiš da je tamo i moj intervju :-)). toliko o informiranosti naših novinarčića... (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:42)
• Gle ovog Moljca kak se počel bahatit. Prvo prokazuje Radića (a sve kao nisam baba, meni je to vaše tračanje fuj-fuj bekano), a sad se jebote i pretvoril u Radića. (mašala 07.03.2006. 23:43)
• ne prokazujem ja nikoga, ja samo nagađam o kome bi se moglo raditi. budući da se dotični ptičar lažno predstavlja onda valjda čitateljstvo ima pravo nagađati o kome se tu uistinu radi... (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:44)
• jebo vas pticar! (manistra 07.03.2006. 23:44)
• A u pičku, Božidar Alajbegović mene naziva novinarčičem zato što nisam pročitao njegov intervju na Knjigomatu. O tempora, o mores... S Alajbegovićem, intervju, zamisli, i to na Knjigomatu, dobro da nije kod Creative na blogu. (lijeceni katolik 07.03.2006. 23:45)
• nema to veze s mojim intervjuom, znaš to jako dobro... (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:49)
• Ab 1) Boris Beck dobro piše. Pročitao sam samo jednu njegovu priču, onu s Lupige, odlična je. Ab 2) Čestitke Romanu Simiću Badro... Jebem ti to drugo prezime, nikako da mi uđe u glavu. I na nagradi i na djetetu. Drugovi, ovo nije trenutak za hrvatski jal. I to samo zato što ja nemam knjigu u konkurenciji. Kad mene ubace u to sranje, ako me ubace, ako ne još bolje, onda ćemo vidjeti čija majka crnu vunu prede! (Leb 07.03.2006. 23:50)
• l.katoliče, je li činjenica da si valentov intervju otkrio tek sad iako on na knjigomatu stoji već godinu i 2 mjeseca ? jeste. i čemu se onda pjeniš ako netko to spomene? mislim, jaka stvar, pa nitko nije svemoguć, zašto se ljutiš kad netko ukaže da ti je promakao intervju? zato što si tašt. no to nije grijeh. evo ja javno priznajem da sam tašt. no, mene ne smeta ako mi netko to spočitne... ali imam pravo ustvrditi da si i ti tašt. tašt si pa u komentarima voliš naglašavati kako si upravo TI napravio intervju sa Simićem, tašt si pa najavljuješ kako će Jergović u subotnjem Jutarnjem zatražiti da žiri ne uzima u obzir njegovu kritiku (ali ispadne smiješno kad to ne izađe u Jutarnjem kako si najavljivao nego u Globusu), tašt si pa se hvališ kako si jedini u Hrvatskoj objavio negativnu kritiku Houellebecqua, tašt si pa se pjeniš kad netko dokaže tvoju lošu informiranost, itd. i ja sam tašt, ali ja to ne namjeravam nijekati niti se toga sramim. štoviše, evo priznajem da sam u komentaru u kojem ukazujem na tvoje zakašnjelo otkriće valentovog intervjua s guštom iskoristio priliku da nahranim svoju taštinu podsječajući raju i na svoj intervju. ali bar sam iskren... no, tvoju taštinu najviše je zaboljeo epitet 'novinarčić', je li tako? sorry, ali mislim da imam pravo na svoje subjektivno mišljenje da si ti još uvijek novinarčić. srećom, još si relativno mlad pa imaš vremena za 10-15 godina postati novinar, a do penzije možda i Novinar. (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:51)
• no, molim te, ne shvaćaj epiet 'novinarčića' kao uvredu - pobogu, pa Novinara kod nas nema više od 7-8, a novinara jedva za 3 nogometne ekipe... (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:52)
• cadez, u medjuvremenu sam dobio nove informacije. dakle ono ime koje sam ti dojavio mailom mozes zaboraviti. vec sam objasnio zasto ne zelim o tome tko je pticar, vidi kraj gornjeg posta, ali da je podatak senzacionalan, jest. cudi me da jos nisi cuo, s obzirom da navodno vec pola zagreba bruji o tome, i ako se sve probije u javnost, a pretpostavljam da hoce, mogao bi se iz toga izroditi poprilican skandal. da ne ponavljam sve o tome sto pticar radi u civilnom zivotu, imas kod jesus quintane nesto moje na tu temu. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:52)
• a ti lebe, kad udjes u konkurenciju sljedece godine, bolje bi ti bilo da emigriras na trinidad i tobago, jer bit cemo brutalni kao nikad dosad i orgijati nad tvojim pricama bez prestanka. dakle povuci rukopis dok je jos vrijeme a u medjuvremenu keep mouth shut. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:52)
• slazem se, knjiski moljac nije tast. jer da jest ne bih mogao zivjeti od njegovih komentara. takodjer, zauzvrat, usao bih zahvaljujuci njemu na listu cool blogova. a ovako i dalje obitavam u svom krticnjaku i tek tu i tamo provirim van (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:52)
• Ovo s Ptičarem se pretvara u jebeni triler. Ja bih se ovom prilikom volio zahvalit akademiji, Teroristu, Čadežu i ostatku informbiroa jer je, njihovim trudom, i moj dosadni život napokon obasjao tračak uzbuđenja. Dečki, srce ste! (mašala 07.03.2006. 23:53)
• Ove rasprave su božanstvene. Ovo je srcedrapateljna elegija napuštene djece majke književnosti, koja izbičevana leži na odru i pljuje krv u sumraku svog bivstvovanja! Pijmo njenu krv, djeco, pijmo, dok nije kasno!!! Hahahahaha! (B. 07.03.2006. 23:53)
• Ma kakav triler. Pola grada, ma što pola grada, cijela Hrvatska zna da je Ptičar u stvari Valent - ali je namjerno unio u tekst neke pravopisne pogreške kako bi vas naivne ipak odveo u krivom smjeru. Jako prozirno, odmah sam ga provalio. Upravo zbog tih namjernih pogrešaka. Ne može on meni prodat muda pod bubrege. (Via negativa 07.03.2006. 23:53)
• negative. nije valent. inace kako sam skuzio ko je pticar. sasvim slucajno izlanuo mi se buraz, ali to je bilo samo jos jedno od imena u nizu. ali pazi sad. gledam dan poslije fotku koju mi je poslao pticar u mejlu za natjecaj za knjizevni trac, obuzet osjecajima, i otvorim je u photo shopu da vidim kad je snimljena. ima ona neka opcija general information, otvorim to, a kad tamo, lijepo pise tko je autor fotografije. imena se poklapaju. ja padnem na dupe od iznenadjenja, jer mi se odjednom sve povezalo. procitajte ponovo CIJELI pticarov blog, ispisite sve indicije na papir i onda ih lijepo povezite. evo vam dva jokera. pula, ruralni pisci. kazem, povezite, da im vam ne bih ja povezivao. (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:54)
• jer necu (Knjizevni terorist 07.03.2006. 23:54)
• da nije tadijanović? (gawrun 07.03.2006. 23:55)
• Teroristu, šalji mejl, može i sa šalicom kave u privitku. Moljče, tebe sam prekrižio, ti si literarno nenadareni ćato, zapisničar dakle, hinamen. Što ti znaš o literaturi takav jalovo uštogljen, i još k tome tašt? Koliko sam pak ja tašt, ti ne možeš ni pojmiti jer nikad nisi osjetio užitak stvaranja, a i nećeš ga osjetiti, ni u smrtnom času. (lijeceni katolik 07.03.2006. 23:55)
• Ja mislim da terorist nije jedna osoba, nego naizmjence brat Ede Popovića i Julijana Matanović (kad pljuje po faksu), što objašnjava brkanje rodova. A moljac je Beck - preuzeo je moljcov identitet nakon što ga je ubio, a sada se Jarak izdaje za Becka i uzima njegovu plaću u Nacionalu. Zato "Jarak" toliko i sere po nagradi Jutarnjeg, em sad ima para, em mu je EPH neprijatelj. Što se tiče Milka Valenta, on nikad nije ni postojao, njega je Damir Radić izmislio da ne ispadne da na cijelom svijetu ljubi samo sebe. Kad se Valent svake prijestupne pojavi na teveu, to je zapravo maskirani Radić (skine tupe i stavi naočale) Jel itko primijetio da ono kad su bili na teveu skupa nikad nisu snimljeni u istom kadru?! A ptičar je naravno Ivo Brešan (nađite mu biografiju i pogledate šta je radio '89). Možda vam ovo sve zvuči nategnuto, ali razmislite malo i vidjet ćete da se sve poklapa. (šogor 07.03.2006. 23:56)
• hahhaha, gawrune- tadijanović, ruralni pjesnik- poklapa se! (miljenko 07.03.2006. 23:56)

petak, 24.02.2006.
S onu stranu knjizevnog traca: Eksperiment uspio, rezultati porazni
Nisam se ni priblizno nadao tolikoj kolicini zgrozenih komentara iako sam ih ocekivao. vidite kolika je potreba ljudi da ih ostavljaju, unatoc molbi da to ne cine. a zamolio sam na apstinenciju jer se moralno gadjenje nad ovakvim iskoracima podrazumijeva i jer tako zagusuju blog, s obzirom da komentare ne brisem i necu ih brisati osim u slucaju nekog sovinistickog, nacistickog ili nekog slicnog smeca. ali naprotiv. prokuljalo je iz mnogih. natjecaj za knjizevni trac nije bio zamka, no imao je i jednu skrivenu namjeru. vidjeti kako reagira neki statisticki prosjek blogera, koji uglavnom odgovara statistickom prosjeku mladje i tzv osvijestene populacije, na naizgled blasfemicni spoj zutog tiska i vrhunaravne vrijednosti kakva je knjizevnost. eskperiment je mogu reci uspio, ali su rezultati porazni. vecina se stavila u obranu hrama knjizevnosti i njihove svetosti pisaca, sto znaci da je prosjek jos u rovovski zilavoj obrani vazecih vrijednosti, unatoc jasnim naznakama zasto se te vrijednosti u ovom slucaju ignoriraju. dakle, iako je bilo naznaceno da knjizevni tracevi imaju katkad demaskirajuci potencijal s obzirom na privide koji ustrajno nastaju na knjizevnoj sceni, pojavio se jak otpor i sila naputaka da se manem takve teme i vratim se ne znam cemu. nema veze sto kad sam govorio o demaskiranju uopce nisam muljao, recimo iz nekih nizih poriva, recimo da bih jeftino doznao sto vise novosti koje inace raznim strategijama kao sto su alkohol ili neprimjetno navodjenje na temu moram izvlaciti od svog buraza. trac koji sam naveo i najavio provalila je odmah manistra u svom prvom komentaru, ali nije navela i odgovor na pitanje s kim. a odgovor je nadasve zanimljiv. rijec je o ladi zigo, novinarki koja je svojevremeno bila na celu eskadrona za borbu protiv faka. a njen novi vitez je nitko drugi nego prvoborac faka. hm, oni po tome dodju kao neki romeo i julija nase knjizevne scene, malo ostarjeli doduse ali ne mnogo manje zaneseni. montecchi i capuleti i dalje se mrze i kolju po novinama, no kad sam ovo dvoje nedavno vidio u jednoj zabacenoj trnjanskoj ulici, sve mi se najednom objasnilo. sve one radakoviceve price o otporu ognjistarskoj, desnicarskoj, hadezeovoj, tradicionalnoj knjizevnosti akademika i funkcionera dehaka, koji je toboze predstavljao fak, sve mi se to dragi moji razotkrilo kao najobicniji pickin dim. jedno obicno veliko nista, tek jos jedna logorejicna prica kakve pisci po intervjuima i programatskim tekstovima nezaustavljivo seruckaju. isto vrijedi i za njene mracnjacke invektive na racun faka i generacije pisaca koja je potekla iz njega. ne mislim da se radakovic i lada zigo ne smiju ili ne mogu voljeti, ali to i njegovu i njenu pricu baca u prasinu. ne mislim ovdje sad navoditi citate ali ako mislite da je sve sto pricam pizdarija, rado cu ih izvuci iz fascikla. plodan dodatak temi dao je i stanoviti solar, lijepo ukazavsi na interesni i poeticki zaokret u pisanju lade zigo. sjecam se dobro njenih sranja u vecernjaku, i ovo sto spominje solar kao da ne pise ista osoba. rijetko citam vjesnik, a i to samo na webu, ali sad sam malo pregledao arhivu nije mi dugo trebalo da nadjem dokaze o utjecaju velikog sefa fakovaca na veliku seficu antifakovskog lobija.
- 01:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• Još, još (nabijemtenakurac 10.03.2006. 15:25)

četvrtak, 23.02.2006.
And the winner is...
E moj narode, navalila ova juzina pa sam zbog atmosferskih neprilika za dva dana unaprijed pomaknuo objavu rezultata. odmah da kazem, prisiljen sam dodijeliti dvije nagrade umjesto jedne, i to u kategoriji povijesnog i u kategoriji aktualnog traca. naime oba su zavrsila u uzoj konkurenciji i naprosto me odusevila pa se nisam mogao odluciti. prvi je fantastican, onaj o aralici i bratu povjesnicaru koji mu je prikupljao podatke za morlacku trilogiju. to vam na faksu nikad nitko ni u kojoj situaciji nece reci, a kritika uporno sere o arhivskom radu knjizevnika ivana, drugim rijecima laze, stvara iluziju neumornog trudbenika koji je tokom olovnih godina guslao u zadarskom arhivu, a zapravo je drkao kurac. istodobno za tog brata povjesnicara nitko ziv ne zna. podsjeca me to na epizodu samuela becketta na dvoru jamesa joycea, kojem je isto tako po pariskim bibliotekama i arhivima skupljao gradju i informacije za finnegans wake. kritika i u ovom slucaju sere, o joyceovoj nepreglednoj erudiciji, ali presucuje male irce koji su kopali. i ostade zamalo nas samuel posve anoniman da se nije otrgnuo, odjebao jamesa i posvetio se svojim tekstovima. drugi trac je jos fantasticniji, onaj o milani vukovic runjic i zdravku zimi. totalno sam odvalio na taj podatak. stovise, svrnuo sam paznju na sexopolis u globusu koji prije nikad ne bi ni pogledao. a kad tamo, zena otvoreno govori o svemu, malo u formi nacelne rasprave malo pak u rubrici pitanja i odgovori, cijelo vrijeme, i ne posustaje, a teme koje vrti su razvod, bracna kriza, prevara. jedino me sad jebe jer ne znam gdje bih mogao pogledati prijasnje nastavke buduci da stvar ocito nije nova. takodjer nije mi jasno sto ce biti sa izdavackom kucom vukovic&runjic, hoce li ostati samo vukovic ili samo runjic. tu je i treci trac koji sam dobio kuvertiran mailom od pticara, ali ne mogu ga objaviti jer se tice jedne moje bivse neostvarene ljubavi pa sam u direktnom sukobu interesa i trac zato nije u konkurenciji, ali je dobar tako da mu dodjeljujem nagradu publike. to bi bilo to. dobro, predjimo na zavrsni dio svecanosti. za pocetak, umjesto plakete, dobitnike protivno svim svojim uvjerenjima o tome da ne zelim trajno favorizirati bilo koga na blogu, uvrstavam u rubriku tajnih celija knjizevnog terorista, koju ovom prilikom i otvaram. a o stvarnim nagradama dogovorit cemo se mailom. nudim stosta.
- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 21.02.2006.
Obavijest citateljima (4)
Jedan post u medjuvremenu, dok natjecaj jos traje, nesto kao propagandni blok u pauzi zabavnog teve spektakla. radi se zapravo o limbu, legendarnom kaficu u blizini fera, o kojem sam svojevremeno napisao jedan ogorceni post. ponovo sam poceo zalaziti tamo, ili da kazem tocnije bio sam od nove godine u spomenutoj ustanovi jedno cetiri puta, nakon sto barem sest mjeseci nisam imao namjeru ni prismrditi. u svojim prvim odlascima prosle godine nisam bas bio pokopcao da treba izbjegavati petak i subotu, to jest da se treba preorijentirati na dane u radnom tjednu. tada je limb jedno sasvim ugodno mjesto. e sad zasto o tome na blogu knjizevnog terorista. za neupucene jos jednom. rijec je o birtiji koja je vec usla u knjizevnost. vise puta. ako trebate bibliografiju molim javite mi se u vrijeme konzultacija.
- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 17.02.2006.
Najbolji knjizevni trac
Ajmo do kraja. otvaram medjunarodni natjecaj za najbolji knjizevni trac. nije stvar toliko u tzv niskim pobudama koliko u tome da knjizevni tracevi katkad divno otkrivaju pravo lice knjizevnog zivota, i pokazuju upravo ono sto zelim ovim blogom, izmedju ostalog to da stvari nisu bas onakve kako u javnosti izgledaju. o nagradi cemo se dogovoriti mailom, necu zajebati. moj tipo neka bude sljedeci. to je i izravni povod za ovaj post. vidio sam prije nekoliko dana jednog naseg poznatog pisca i jednu poznatu novinarku u gugutavom zagrljaju. stvar bi bila benigna da covjek ne vara zenu s tom novinarkom. buraz mi je potvrdio da je stvar relativno poznata u nasoj knjizevnoj republici, dakle nije mi se pricinilo. u knjizevnom smislu taj je trac predivan jer fantasticno demaskira jednu javno potpuno drugacije percipiranu knjizevnu cinjenicu. do kraja natjecaja otkrivam o kome se radi. u konkurenciju ulaze i povijesni tracevi. takodjer ne mislim samo na neke ljubavne afere i slicna sranja iz storija, nego sve sto nije javno poznato ali se itekako prepricava po kuloarima. posebnu prednost imaju tracevi koji se ne iscrpljuju u goloj vijesti nego imaju i divan razotkrivajuci potencijal. molim kandidate da eventualno i opisu u cemu je demaskirajuci moment prilozenog traca. pozivam dakle sve svoje vjerne ali i slucajne citatelje da se pridruzite ovoj paklenskoj i istinoljubivoj igri. takodjer molim nadobudne pojedince da se suzdrze od zgrazajucih komentara, s obzirom da ih nitko nije natjerao ovamo, u ovu moju jazbinu.
- 00:27 - Komentari (22) - Isprintaj - #
• boro vara zoricu? pa to se odavno vec zna... (manistra 17.02.2006. 09:36)
• a zdravko zima i milana vukovic runjic koji ljubuju tajno a po kritikama jedno drugog tapšu po guzi javno? znas ono, milana napiše štogod pa to zima ovjenca lovorom. i obrnuto. pa ti pjevaj o sukobu interesa... eh. (manistra 17.02.2006. 09:40)
• Bogme, moju susedu su pojebali gospon poštar kat je imala devet godina. Vlovil ju je iza drva f dvorištu. Tak ju je rastrgal da su je jedva zašili. Imal je neke veze pa ga nisu osudili. Tri meseca posle mala je fmrla. Onda se Pišta, tak se zval poštar, obesil na tavanu. Visil je gore dva meseca dok nije došlo proljeće pa je zasmrdel susedima. Bogec, nije znal da je dete fmrlo od tumora na mozgu. Evo tebi i čatežu dobrog trača, vi novinari ionak, kak i advokati, živite od tuđe nesreće. Ajbok. (dragec 17.02.2006. 14:27)
• Informacije prikupljam, bit će nešto veselo uskoro... (lijecenikatolik 17.02.2006. 21:29)
• Usudjujem se reci da je pristup los. Ne mozes napraviti konkurs za najbolje olajavanje. Nedostaje spontanosti. To bi bilo isto kao kad bi rekao "Hajde da posto dunem u pistaljku svi postanemo srecni"... A pored svega, poznajem samo jednog knjizevnika. Znam puno stolara. Je l' moze o njima? (zli_podstanar 18.02.2006. 01:02)
• meni je danas pukla guma na autu, a i prije toga bio sam jako nervozan (gawrun 18.02.2006. 03:16)
• raznih 'arena' , 'glorija' i 'storyja' puni su nam kiosci, ne trebamo to i ovdje... hebiga, nakon kratkog zanimljivog razdoblja ponovo se baviš gluparijama... uhvati se djela, bavljenje privatnošću autora je degutantno... (Knjiški moljac 18.02.2006. 09:16)
• ak se ne sjećaš ostao sam bez jaja onda kad si mi pušio i kad si mi od slasti zagirzao u testiste. a da mi ih vratiš? za promjenu? ima još netko tko bi mi to radio... ne budi sebičan (c. 18.02.2006. 16:42)
• katastrofa. totalni promašaj. (stroke 18.02.2006. 16:49)
• Poštovani Književni teroristo, volio bih znati da je netko ukrao vašu blog šifru i napisao ovaj tekst. U suprotnom bi mi bilo mučna spoznaja kako se i vi okrećete jeftinim trikovima, ne biste li pridobili publiku. Sva sila književnih i kvaziknjiževnih pokušaja s vaše strane, ima biti, urodit će još jednom "Glorijom". Htjeli vi priznati ili ne, u dugim zimskim popodnevima, vi ipak čitate samo jeftinu literaturu. ( 18.02.2006. 18:27)
• U jeeeebote, zamisli, i književnici varaju svoje žene! I to jamačno oni koji najviše i laprdaju o ljubavi i vjernosti! Pa koji si ti laf, klanjam se tvojoj veličanstvenoj sposobnosti "demaskiranja"! Doselio si se nedavno s Venere, ili što? Upoznaj se prvo s običajima nas Zemljana prije nego ispustiš idući naivni janjeći meket. (Karakondžula 18.02.2006. 19:55)
• Usput, kladim se na Romana Simića:))))). (Karakondžula 18.02.2006. 19:56)
• ma što to molim te demaskira? ne budi smiješan! književnici nikad nisu bili sveci, a i koga to zanima koji pisac koga jebe osim prištave studente kroatistike koji baš ne znaju predobro književnost, ali zato vruća srca mistificiraju pisce. čudom se čudim tvojoj opsesiji. ti si zapravo totalni fan. apsolutni fan. predlažem da se prozoveš književni fan. ili književni grupi. jedan od onih koji rado ucmekaju voljenu zvijezdu. (miljenko 19.02.2006. 00:14)
• Nemoj nam samo reći da Zoran Ferić vara ženu s Nensi Brlek, jer se bumo svi skupa zrigali! Degutantiš! (Karakondžula 19.02.2006. 01:18)
• privuklo me ime bloga, priznajem. ja se ponadala necem drugacijem, nisan bas ufurana u ovo ko-je-koga-di-i-kako pricice. nista, iden ti malo u arhivu, valjda nisu i tamo trac-rubrike? :) (poma 19.02.2006. 14:27)
• Keep on. stvar se povoljno razvija, dijelom i nevidljivo. natjecaj jos traje, recimo do sljedeceg vikenda, tad bih odgovorio i na sve komentare. molim jos jednom pazljivo procitajte post. i onaj dio pisan malim crvenim slovima. (Knjizevni terorist 20.02.2006. 00:43)
• Čekaj, ne misliš valjda na "stanovitog urednika u stanovitoj (vrlo uspješnoj) izdavačkoj kući" i "stanovitu novinarku stanovitog globalnog tjednika"? :-) Ako misliš, onda je to trač star brat-bratu 5 godina :-))). Mislim, čak sam ga I JA čula... (Zrine Milutine 20.02.2006. 01:18)
• Dakle, malograđani dragi zabrinuti, trač u normalnom društvu širi granice slobode. Čak i žuti tisak širi granice slobode jer, ako ništa, načinje tabuizirane teme. Što mislite, da bi se o nasilju prema ženama toliko govorilo, a i počelo protiv njega poduzimati, da žuti tisak nije objavio snimku oralnog seksa novinarke Sunčice Findak i doministra Miroslava Dorešića koji ju je tom snimkom ucjenjivao? Žuti tisak grubo zahvaća ali ima svoju funkciju, jer obično tek nakon njega dižu glas protiv OVOGA ili ONOGA oni fini i uljuđeni, poput Knjiškog Moljca. Tako i ovaj Teroristov post, ako ga već uspoređujete s žutim tiskom, ima svoju funkciju. Uostalom, tko vas tjera da se raspišete o tome tko je koga ševio. Zar nema i drugih tračeva? Primjerice, Ivan Aralica ima brata povjesničara koji je umjesto njega prikupio svu povijesnu građu iznesenu u Araličinim povijesnim romanima. Osobito se to odnosi na građu uspješnice "Psi u trgovištu" i na građu morlačke trilogije. Ili, primjerice, trač koji sam pronašao na Googleu, da su Tomislav Čadež i Tomislav Čuveljak iscipelarili u Limbu dostavljača Krešu, o čemu se razvila diskusija na nekom forumu. A razvila se, zahvaljujući nekoj lažljivici, u pogrešnom smjeru. Nije točno da sam ja na to bijelo smeće navalio tek kad je ležalo na podu. Naime, ja sam ga na taj pod pospremio, i to jednim vrlo grubim zahvatom, u trenutku dok je zamahivao teškom barskom stolicom prema glavi moga prijatelja koji mu je okrenuo leđa. To bijelo smeće pokušavalo ga je udariti cijelo veče, iz čistoga mira, samo zato jer se napilo, a već mi je odavna dizalo tlak jer je, pred mojim očima, već izudaralo dvoje ljudi u Limbu. Nadalje, jednom je odvezao konobaricu u pizdu materinu, pokušavši iznuditi seks, i tako dalje i tako dalje. Pošto sam ga pospremio na pod, opizdio sam ga kratko i umjereno nogom u glavu. Doduše, Čuveljak je shvatio što je izbjegao pa ga je opizdio i on. Malo ružno, ali smeće je žilavo pa mu ništa nije bilo. I dalje dolazi u Limb, ali miran je ko bubica. (lijecenikatolik 20.02.2006. 02:25)
• trač u normalnom društvu širi granice slobode koliko i npr. tehno- folk širi granice glazbenog ukusa. osim toga, normalno društvo, ako uopće postoji, ne stanuje u hrvatskoj. a osim (i) toga: kako nazivati slobodom nešto što zadire u područje tuđe slobode što trač tako često, ma gotovo uvijek, radi. (goli ručak 20.02.2006. 09:39)
• Ja imam totalno jebački trač koji bi jamačno stavili na naslovnicu Vijenca ili kako se zove onaj novi časopis za poeziju od VBZ-a Pjevam pjesme? tako nešto... Ali ne smijem ga reći. Moram nabaviti svoju rupu u koju ću vikati: U cara Trojana kozje uši... (leb 20.02.2006. 09:40)
• Šta je to sloboda? I, ako se mali anonimni čovjek, koji prdca ne znači na svijetu, ne može skriti od tuđih pogleda i jezika i proživjeti svoj vijek u miru, zašto bi to bilo dopušteno bilo kome? Zašto bi pravo na privatnost bila privilegija poznatih? Tu nema logike. (Karakondžula 20.02.2006. 15:47)
• Vijenac - poznata novina za trač, kulturu, umjetnost i znanost, samo čeka Leba da dojavi neki svoj isprdak.. @čadež, baš bi voljela da sam vidjela kako braniš tog nejakog momčića čuveljaka, sitnog po rođenju i miroljubivog po opredjeljenju..:)) (Pupa 20.02.2006. 18:46)

srijeda, 15.02.2006.
Tko su knjizevni luzeri i zasto (2)
Samo bih dopisao mali dodatak donjem postu jer sam se u njemu bavio uglavnom likovima koji su koliko toliko poznati. naravno da bi u grupu knjizevnih luzera trebali uci i svi oni nesretnici koji ne uspijevaju izdati obicnu zbirku pjesama pa je uzaludno godinama salju na goranovo proljece, drze se kao neotkrivena supstitucija za tina ujevica koja ce u citankama i antologijama napokon detronizirati tog lika i maltretiraju bliznje svojom ogorcenoscu. trebali bi uci i svi oni tugaljivi pisci koji su uspjeli izdati jednu dvije tri knjige ali o njima ama bas nitko ne zeli pisati i bas ih nijedne novine ne zovu da naprave s njima intervju. i svi oni ocajni blogeri i blogerice koji spamaju po tudjim blogovima ne bi li skrenuli paznju na svoje beskonacne price i kilometarske stranice ispunjene pjesmicama koje ne jebe niti dva posto apsolutno nitko, pa ih ne pozivaju cak ni na citanje u mocvari. creativa je samo vrh ledene sante ove bezimene armije kandidata za dhk. tu su zatim i knjizevni kriticari koje nikako ne pozivaju u zirije, pisci haiku poezije, profesorice koje sjede u publici u lokalnoj knjiznici kad im u goste dodje dragutin tadijanovic, katolicki pjesnici i pjesnikinje i uopce pisci duhovne poezije s neskrivenom ambicijom da jednog dana steknu status vesne krmpotic, i tako dalje. puno je toga tuznog svijeta.
- 22:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #
• Bogme, i ti si lepo mesto našel za drkati. Samo ti drkaj, tu te dečec dragi, fakat niko nebu našel. (dragec 15.02.2006. 23:32)
• Kad ćeš ti nešto napisat? (**** 16.02.2006. 07:50)
• mislim otvoril si blog sa temom pljuvanja pa bi se i za tebe moglo reći da si jedan od onih književnih kritičara o kojima pišeš. (**** 16.02.2006. 07:52)
• kazes da nisi ni pisac ni kriticar, znaci samo iznosis svoje misljenje koje netko moze uvaziti, ali i ne mora...jednako tako i svi drugi blogeri pisu ono sto misle, sto ih muci, sto osjecaju, cemu onda ovolika frka oko tvoga pisanja? svi tvoji komentari su subjektivni, jednako kao sto su subjektivni tekstovi svih ostalih blogera, ali to je samo jedan nacin da izbacimo iz sebe ono sto nas gusi...ako se nekome ne cita, pa ne mora, zaboga... (diana3008 16.02.2006. 09:05)
• Daj molim te Diana skoncentriraj se.FYI dok je autor ovog bloga pišao i srao u pelene Radaković je pisao u "Oku" i radio u Londonu ,a ja ga ipak osobno poznajem. (**** 16.02.2006. 09:12)
• ajme kako si ih oprao!! uhuhu. pravi terorist! cak mi ih je pomalo i žao, luzercica nasih svagdanjih... (manistra 16.02.2006. 09:51)
• Maleni, prvo treba znati temelje, koliko god loši bili, a tek onda ide izgrađivanje konstruktivne kritike(u tvom slučaju pljuvanja). Jesi možda pomislio kako oni koji svoje pjesmice izdaju na blogu, doma imaju mnogo priređenih zbiraka, ali još misle da nisu dovoljno dobri, kao što i priliči mladim stvaraocima. Naravno, kod mene uvijek možeš računati na profesionalni defekt. Idi na faks i školuj se prvo, nikome ne priznajem kritiku ukoliko nije pročitao bar tri poetike i jednog cijelog klasičnog pisca, da ne spominjem one stvari sa strane, kao "jeftini romani" koji još nisu doživjeli teorijsku obradu. Pusa (bolesnium 16.02.2006. 12:07)
• Uh, teroriste, gurnuo si u osinje gnijezdo, u blogere! Ukoričeni pisci imaju utjehu u onome što su izdali, pa makar i u svojoj produkciji, imaju taj papir, imaju ISBN oznaku... Ali blogeri nemaju ni to. Blogeri su najsavršeniji luzeri. Nitko ništa ne vrijedi, ali ih je mnogo. Pogledaj ti šta se ovdje povlači kao argument - poznavanje Radakovića! U jebote, to je neka krupna faca čim poznaje Radakovića! Ajde prijatelji dragi izvadite metle iz guzica, opustite se malo, neće vam pisanje teroriste uništiti karijeru. Mislim, karijeru... Grohotom vam se smijem...Ovako: bua...ha...ha..ha.... (leb 16.02.2006. 13:14)
• Bravo lebe, lipo si to sročio...ima nade za tebe. Dragi teroristu, ti samo piši, sviđa mi se ta tvoja destrukcijska faza koja će izgubiti na snazi s prvim koricama i ISBN-om. Ovo je slobodna zemlja, piši mili, idealan si potencijal za dobru pripovjetku. Možda bijah pregruba, samo ubuduće malo pazi na odabir riječi i ne zalazi ni u čiji privatni život, time gubiš na snazi objektivnog izraza i dobre kritike. I naravno, čitaj...Pusa (bolesnium 16.02.2006. 14:52)
• offtopic: znači li ti išta vanbalona?:) (u prolazu 16.02.2006. 15:07)
• u jeboti koliko ljudi ovo cita. nisam se ni u snu nadao onog davnog dana kad sam stisnuo tipku kreiraj blog (Knjizevni terorist 16.02.2006. 20:24)
• jos vise me iznenadjuje ta potreba ljudi da drugima stedro dijele savjete. dobro, bolesni ume, ici cu na faks, skolovat cu se, procitat cu sto rece da treba procitati, pazit cu, necu zalaziti, citat cu... zasto sam te tek sad otkrio (Knjizevni terorist 16.02.2006. 23:36)
• Hm. Ja ovdje vidim dva problema. Prvi je problem da problema nema, tj. imaš ljudi koji žive te nekakve svoje živote, ljeti ima štand na moru, čopor djece koja briju oko njih, životnog partnera koji voli jesti pohano, npr. i pišu. Pišu brate svaki dan, pokazuju te pjesme sumještanima, hvata ih inspiracija danonoćno, u autobusu, u banci, bilježe pjesmice, pričice ili sl. na salvetu, na maramicu, na izvadak iz bankomata. I nije tu uopće bitna kvaliteta. Ako su zadovoljni oni, zadovoljna sam i ja. Bolje to nego da budu montipajtonovske domaćice ili tome slično. Objave ih u lokalnim novinama ili zavičajnom časopisu, i oni sretni u svojoj bari. Što je tu loše? Po meni ništa. Oni nisu luzeri. Kao što ni ja nisam looser jer samo joggam, a ne idem na Olimpijadu. A drugi problem, e to je već veći probem, teroristu. Jesi li ti mlad? Odgovori mi obavazno. Vjerujem da jesi, imaš energije, blago tvojoj curi. Ili dečku, da ne ispadnem rodno isključiva. Od kada sam na porodiljnom ovi sa životinjama nisu formirali interesnu skupinu pa da i prema njima moram biti politički korektna? Sad ispade da imam nešto protiv geyeva. Nemam, zajebavam se. Opet lutam. No dobro, vratimo se na početka. Imaš, teroristu, energije i dokazuješ ljudima - što? Pa ono što kulturalni studiji vape goooodinama, desetljećima. U biti, ks su se već izgubili u magli i memli sporednosti, barem prije nego sam išla na porodiljni. Možda su procvjetali, a da ja ni ne znam. Inform me, please! No ono što hoću reći - ja se nemrem načuditi kako te ideje o eteričnoj prirodi književnosti i umjetnosti još uvijek drže vodu u puku. Mislim da bi se u cilju demistifikacije knjige osnova kulturalnih studija trebale dijeliti ko oni letci protiv side. I da književnost postane jasna kao fenomen propisan od elita i to u svakoj vremenskoj eposi drugačije, već kako se kojoj klici digne, ali i kao fenomen bez kojeg se ne može i koji živi rasnim životom u svakoj skučenoj poetici, u svakoj i kontra svake propisanosti jer je ljudskoj vrsti inherentna. Jebiga, ne znam ovo bolje objasnit. ako nekog zanima, recite pa ću si dat više truda. E, a drugi krak kulturalno studijske korisnosti - pa da raja prestane rintat za domestos, novi model poboljšane čokoladice umjesto doručka i ostalih reklamno uobličenih pizdarija jer će konačno shvatit kojim mehanizmima nas uvjeravaju da je mudo bubreg. U reklamama, u novinama, u književnosti. (papučarica 17.02.2006. 19:53)

utorak, 14.02.2006.
Tko su knjizevni luzeri i zasto
Eto, creativa mi je dala jednu dobru ideju za post. da ne duljim previse, upravo ona je jedan od najsjajnijih primjera knjizevnih luzera. to su oni likovi koji bi htjeli postati poznati, vazni, hvaljeni i nagradjivani pisci, blogeri, kriticari itd ali im to nikako ne polazi za rukom. mislim da se cak moze govoriti o psiholoskom tipu knjizevnih luzera jer su oni jedna statusno i generacijski heterogena ali po nekim karakternim znacajkama istovrsna skupina. u njoj se nalaze i marginalci poput rade jarka ali i naizgled cijenjeni likovi kao sto je milko valent. o cemu se radi. sve njih povezuje cinjenica da jako ozbiljno shvacaju to sto rade. nemaju ironicni odmak, ne shvacaju da je sve izmedju ostalog i jedna velika igra, cesto misle o knjizevnosti kao svetom zabranu o kojem je bogohulno govoriti ikako drugacije nego velikim rijecima. cesto ce rijeci knjizevnost ili umjetnost pisati velikim pocetnim slovom, ako ne na papiru, a ono barem u sebi. umisljeni su, sto znaci da smatraju kako su bolji od velike vecine ostalih, ali ovce, jebiga, to bas ne prepoznaju pa citaju smece a njihovu literaturu ostavljaju po strani. za ovo je dobar primjer roman virusi borivoja radakovica kojeg sam doduse uvrstio i na donju listu zupcanika knjizevne moci u hrvatskoj, ali je unatoc tome radakovic i fenomenalan primjer knjizevnog luzera, jer ne dobija ono sto misli da mu po prirodnom pravu pripada, sto je ekstenzivno opisao u tom svom romanu a i jasno je vidljivo iz gotovo svakog njegovog javnog istupa. nemojte da vas zavara cinjenica sto je izdao knjigu u biblioteci jutarnjeg, ipak je on neki polucelebrity, ali da do kraja bude jasno, podsjecam vas na njegovu izjavu u nekom intervjuu da je on najmanje profitirao od faka, kao da je fak bio dionicko drustvo pa su ga sad eto zajebali za dividende. ali to ne kompletira opis jer ima i nesto tzv uspjesnih pisaca koji vrlo ozbiljno razmisljaju o samima sebi i vjeruju da su stvarno iznad ostatka sive mase ostalih koji su toliko besramni da i sebe nazivaju piscima. u igri je naime i treca karakteristika a to je odredjeni manjak inteligencije ili socijalne intuicije, jer razmisljati o sebi na spomenuti nacin iako te stvarnost neprekidno pobija ne znaci nista drugo nego da si ogranicen pa umjesto da sliku stvarnosti prilagodjavas cinjenicama ti ih odbijas vidjeti. okej, ni ante tomic nije nesto previse pametan, a zadovoljava i sve naprijed navedene premise, ali on ima barem jednu karakteristiku koja ga odvaja od knjizevnih luzera. covjek naime ustrajno podilazi publici, on se zeli svidjati i to mu je vaznije nego da se drzi kao uvrijedjena junferica. zato je u tekstovima onako saljiv, simpatican, kao nepretenciozan i tako dalje. knjizevni luzeri naprotiv ne razmisljaju da bi to sto pisu netko jednog dana trebao i citati, pa ne jebu adresata dva posto, nego ocekuju da se ovaj prilagodi njima. samo to je, na njihovu zalost i veliko cudjenje, varijanta koja ih pretvara u sakere. takodjer, knjizevni luzeri u diskurzivnim a katkad i u pripovjedackim tekstovima znaju biti izuzetno netolerantni, agresivni, bez ikakvih obzira, pa cak i brutalni. to se osobito dobro vidi u polemikama. ako citate malo intervjue i polemike milka valenta, borivoja radakovica, damira radica i drugih knjizevnih napora, ako citate creativine komentare ili onog tipa koji pise na pticar.blog.hr, bit ce vam jasno o cemu govorim. doduse postoji i jedna benevolentnija skupina knjizevnih luzera, kao sto su zoran pongrasic, rade jarak ili onaj beskrvni lik s mog faksa kresimir micanovic. oni se vise jadaju nego sto mrze prvo sebe pa cijeli svijet, ili jednostavno uvrijedjeno sute. za ilustraciju pogledajte jarkov tekst na www.knjigomat.com o nagradi jutarnjeg lista, sve ce vam biti jasno. takvu tragikomicnu vjeru u vrhunsku vaznost nagrade jutarnjeg moze imati samo netko tko preozbiljno shvaca citavu stvar i naivno vjeruje da najbolje knjige dobivaju najbolje nagrade. i onda svi oni vjeruju u neku teoriju zavjere opce gluposti, tajkuna, medija, pokvarenjaka koji su zasjeli na stolice, jer kako inace sebi i svijetu objasniti tako nepravednu raspodjelu knjizevnog zvjezdanog praha.
- 14:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #
• dobri moj,nemoj se ti uvrijedit ali čitajući ovo ne mogu ne steć dojam da si upravo ti idealan primjer onoga što opisuješ i s toliko gađenja blatiš. e,i....sretno ti valentinovo (chule 14.02.2006. 14:37)
• de mani se tih pisaca, jebali te oni. Pametan si dečko, piši o nečemu što ima smisla. (lino 14.02.2006. 14:42)
• Ma na koliko god visoko brdo se ovan popne, još uvik zna samo blejati,,, (debelkurac 14.02.2006. 16:30)
• chule, dijelim mozda mnoge karakteristike s opisanim drustvancem osim jedne, kljucne. ja nisam pisac niti to zelim biti, nisam cak ni kriticar niti to zelim biti iako ti mnogi od mojih postova mozda mogu sugerirati suprotno. ziv mi bio (Knjizevni terorist 14.02.2006. 19:45)
• Ah, stara priča - dok jedni manjak talenta nadoknadjuju velikim ambicijama, ti želiš biti i ostati drkadžija s talentom! Zašto?! (B. 14.02.2006. 20:05)
• gle ti njega, pa to mi je kompliment! zavarao sam te svojim pisanjem! zoveš me : ona?????? a stojim dok pišam. ccc (c. 15.02.2006. 06:41)
• Moram stati u obranu Tomića. On je pretenciozan u smislu da želi živjeti od onoga što napiše, a to mu uspijeva. Da je lako uspješno podilaziti publici bilo bi više pisaca koji bi živjeli od pisanja. (leb 15.02.2006. 09:26)
• creativa, ipak nisi toliko nepoznat da bi ti covjek slucajno zamijenio spol. samo sam htio postaviti ono vjecno tomicevo pitanje sto je muskarac bez testisa. (Knjizevni terorist 15.02.2006. 22:28)
• Potpisao bih sve što je K. Terorist napisao u ovome postu. (lijecenikatolik 15.02.2006. 22:59)
• Dragi moj, pa ti patiš od poremećaja odjeba u ranoj fazi pisanja, a to je kobno. Tako nastaju loši književni kritičari koji će se uvijek sjećati praznog pogleda u Valentovim očima kad pročita što pišeš. Da, iako je čovjek isključen iz DHK-a, svrstavaš ga u kategoriju od koje on zazire. Čitaj malo podtekst, možda shvatiš razliku između pisanja za čitatelja i pisanja za čovjeka. (bolesnium 16.02.2006. 12:14)
• valent je otuzan pisac, to je njegov glavni iako ne i jedini problem. to sto zazire od luzera ili cega vec nista ne mijenja na stvari. s druge strane tjeranje iz dehaka nema veze s luzerstvom, jednostavno je covjek prenaporan u tekstovima, isuvise pretenciozan, a istodobno je sve to tako jebeno plitko. ne pusim ni one ranije stvari, palisandrovinu i ostalo, a ovo zadnje je nejestivo. zene na kamionima i slicne poplave rijeci. koje me mogu ostaviti samo kratkih nogavica. mislim da on ne pise ni za covjeka ni za citaoca. dosadan je, brate. neuzbudljiv. ne osjecam boje zivota kad citam njegove toboznje transgresije. (Knjizevni terorist 16.02.2006. 23:50)
• a to ti na neki iracionalan nacin osjecaju i drugi. mnogi dijele javnu nezainteresiranost za valenta, ali ne zato sto je provokativan, jer zapravo nije. nego zato sto je neucinkovit. to sto su pizdile feministice na njega, to je zbog ekscesa u javnom mediju, a ne zbog ekscesa u knjizevnosti. ne znam trebam li dalje objasnjavati. javi ako treba (Knjizevni terorist 16.02.2006. 23:53)

subota, 11.02.2006.
Tablica moci na knjizevnoj sceni (1)
Ovaj sam post objavio isprovociran pricama svoja dva frenda koji mi stalno seru da sam paranoican i da svagdje vidim teoriju zavjere, ali zapravo ga adresiram onima medju svojim rijetkim citateljima koji naivno vjeruju da se stvari dogadjaju i rjesavaju same od sebe, da je knjizevna scena jedna samonikla pojava na kojoj su najbolji ujedno i najpoznatiji, da nema veze tko je gdje i kakav je raspored na knjizevnoj sahovskoj ploci itd. takav pogled na stvari primjecujem povremeno medju komentarima miljenkovim ili knjiskog moljca, gawruna i jos ponekoga, uz nuznu napomenu da ni oni nisu budale sto se posebno dobro vidjelo na moljcevom blogu kad je pokrenuo pitanje sukoba interesa oko nagrade jutarnjeg. nesto od ovoga napipao je rade jarak u svom online casopisu knjigomat, ali cini mi se da on govori iz perspektive luzera pa mi nekako nije uvjerljiv, iako cilja dobro. za sada imam namjeru samo ispisati, kako mi se cini, glavne aktere koji kreiraju scenu sto nam onda mediji sve vrijedno serviraju kao gotovu stvar, a u jednom od buducih postova malo se onda pozabaviti nekim silama, onako kako se mogu vidjeti iz dostupnih podataka, ali uz dopunu nekim cinjenicama koje sam doznao ovako, sa strane, ne mogu otkriti i od koga. pocinjem jasno od pisaca ali to sto na listi kriticari ili neki urednici dolaze kasnije ne znaci da su manje utjecajni. popis dopuni po nahodjenju, ako mislis da sam nekog izostavio ili zelis nekog zajebati pa ga uvaliti, sve pustam i ne brisem komentare, osim onih sa rasistickim ili sovinistickim sadrzajima. takodjer, na blasfemicne karikature ante tomica ili velimira viskovica odgovorit cu valom nasilja.

Miljenko Jergovic: pisac, kolumnist u globusu, predsjednik zirija vebezea za roman godine, urednik jedne biblioteke u vebezeu, urednik casopisa fantom slobode, izdao zadnju knjigu u jutarnjem a i reizdao mamu leone, opet u jutarnjem, dobio nagradu jutarnjeg prije par godina, povremeno pise i u jutarnjem, a sad kao pizdi na jutarnji
Ante Tomic: pisac, kolumnist u jutarnjem, dio mocne gomilice utorkasa, to je za neupucene nesto kao pododbor faka u splitu
Jurica Pavicic: pisac, filmski kriticar i kolumnist jutarnjeg, utorkas, urednik casopisa fantom slobode, knjige objavljuje kod nenada rizvanovica u vebezeu
Boris Dezulovic: pisac, kolumnist u globusu, utorkas, dobio lani nagradu jutarnjeg iako je, i po opcem misljenju i po naknadnom priznanju zirija, sumski duh gorana samardzica bolja knjiga
Zoran Feric: pisac, fakovac, clan upravnog odbora hadepea, kolumnist u nacionalu, dobio nagradu jutarnjeg
Branko Cegec: vlasnik izdavacke kuce meandar koja katkad objavljuje mladje pisce, urednik casopisa tema, sef goranovog proljeca
Miroslav Micanovic: urednik casopisa quorum, vlasnik naklade md, koja je objavila cijelu silu mladjih pisaca
Roman Simic: pisac, fakovac, urednik casopisa quorum, nije nigdje kolumnist, ali je zato urednik u izdavackoj kuci profil, gdje i velimir viskovic, alfa i omega cijele scene
Renato Baretic: pisac, utorkas, kolumnist u slobodnoj dalmaciji, knjige izdaje kod krune lokotara u izdavackoj kuci agm
Robert Perisic: pisac, knjizevni kriticar u globusu, uredjuje knjige za Ghetaldus optiku koja je objavila Kresimira Pintarica, Damira Karakasa i ostale, nastupio na faku iako ih je kasnije nesto kritizirao
Borivoj Radakovic: pisac, jedan od osnivaca faka, urednik jedne biblioteke u vebezeu, povremeno pise za jutarnji gdje nas je sve izmorio svojom polemikom sa vedranom rudan
Edo Popovic: pisac, fakovac, urednik u izdavackoj kuci sysprint, cini se pomalo marginalan lik u cijeloj prici o strukturama moci, ali ostaje cinjenica da je zapoceo harangu protiv vedrane rudan, objavio ljetos knjigu u jutarnjem gdje i povremeno nesto pise pa mi se cini vise kao neki topnicki izvidjac nego dio zapovjednistva
Vedrana Rudan: knjizevnica, ima kolumnu u nacionalu, nastupala na faku iako se kasnije ispickarala sa organizatorima, knjige objavljuje u ageemu kod krune lokotara
Milana Vukovic Runjic: knjizevnica, urednica izdavacke kuce vukovic i runjic, kolumnistica u globusu, pise ubitacne knjige koje nitko od kriticara nije potaracao
Velimir Viskovic: predsjednik hrvatskog drustva pisaca, urednik casopisa knjizevna republika, urednik casopisa sarajevske biljeznice, clan zirija nagrade jutarnjeg lista, urednik u najvecoj izdavackoj kuci koja izdaje i nove hrvatske pisce tj profilu, predsjednik vijeca za knjigu pri ministarstvu kulture, pisao kritike u feralu i tako dalje
Jagna Pogacnik: kriticarka jutarnjeg lista, clanica zirija nagrade jutarnjeg
Zdravko Zima: kriticar novog lista, clan zirija nagrade jutarnjeg
Gordana Crkovic: kriticarka ferala, urednica na hrvatskom radiju, ocito preuzela gazu od viskovica, clanica zirija nagrade jutarnjeg
Ivica Buljan: urednik kulture u jutarnjem listu, predsjednik zirija nagrade jutarnjeg i urednik knjiga za kioske, ukljucujuci ove koje su usle u uzi izbor za nagradu
Drago Glamuzina: glavni urednik u profilu, uz bok viskovicu i romanu simicu, prije u nacionalu bio zamjenik glavnog urednika
Dalibor Simpraga: pomocnik glavnog urednika za reviju i kulturu u globusu, zamjenik glavnog urednika casopisa fantom slobode, prije bio u nacionalu, gdje i drago glamuzina, nastupao na faku
Nenad Rizvanovic: jedan od osnivaca faka, urednik u vebezeu, jednoj od izdavackih kuca koja izdaje nove hrvatske pisce, clan zirija vebezea za roman godine
Ivica Ivanisevic: pisac, utorkas, urednik kulture u slobodnoj dalmaciji koja je odnedavno u vlasnistvu eph, clan zirija vebezea za roman godine
Kruno Lokotar: jedan od osnivaca faka, urednik u izdavackoj kuci agm, nije ni u jednom ziriju, objavljuje grozne knjige tipa gori domovina
Ervin Jahic: urednik u izdavackoj kuci vebeze, clan zirija vebezea za roman godine, urednik casopisa poezija
Lebowski: pisac, kolumnist u cosmopolitanu, potpuno nevazan lik za ovu pricu ali ubacen ovdje kao kukavicje jaje da bi se njegove neprijateljice nasladjivale pa napisale koji komentar pa da udjem na listu cool blogova

Zahvaljujem knjiskom moljcu i miljenku na dopunama.
- 01:53 - Komentari (30) - Isprintaj - #
• slušaj pederu, boli me uvo za tvoj loš komentar, tvoj komentar je ishitren, tendenciozan, nepotpun, glup, neutemeljen usotalom usran, djetinjast, kukavičji i necivilizacijski uostalom kao što su svi teroristički akti i osim toga ni ti ni čadež niste jedini pismoznanci na kugli zemaljskoj. svaki komentar koji je naznaka prave i opravdane kritke će biti i ostati zauvijek na mom blogu jer ga cijenim. isprtke kao što su tvoji ne cijenim. mislim da su neke od najljepših priča na blogu pisane upravo mojom rukom, ali za to trebaš pročitati cijeli moj blog do N.G. a ne samo lizati čadežove ispljuvke (c. 11.02.2006. 02:42)
• uz to što su funkcije kod pojedinih imena nepotpune, ne vidim što ovo nabrajanje dokazuje ili p(r)okazuje... (Knjiški moljac 11.02.2006. 10:44)
• cool blog, čitajmo se (My Wish 11.02.2006. 11:54)
• moljce, pozivam te da dopunis funkcije, svaka dodatna informacija je dobrodosla. a samo za tebe ponavljam dio iz posta. citat. za sada imam namjeru samo ispisati, kako mi se cini, glavne aktere koji kreiraju scenu sto nam onda mediji sve vrijedno serviraju kao gotovu stvar, a u jednom od buducih postova malo se onda pozabaviti nekim silama, onako kako se mogu vidjeti iz dostupnih podataka, ali uz dopunu nekim cinjenicama koje sam doznao ovako, sa strane, ne mogu otkriti i od koga. kraj citata (Knjizevni terorist 11.02.2006. 13:48)
• kako je creativa uveo radikalnu cenzuru svih njemu nenaklonjenih komentara na svom blogu, odsada cu ih objavljivati ovdje a mozda jos ponegdje. misli da ce brisanjem komentara sprijeciti epidemiju kritike na svoje pretenciozne skolske zadace. (Knjizevni terorist 11.02.2006. 13:51)
• Perišić : urednik u Ghetaldus optika, Edo Popović : urednik u SysPrint, B.Radaković : uednik u VBZ, Jergović : urednik u VBZ, V.Visković : urednik Sarajevskih bilježnica, G.Crnković : urednica na Hrv.radiju (Knjiški moljac 11.02.2006. 14:04)
• Z. Ferić : član Upravnog odbora HDP-a (bio, mislim da je i još uvijek) (Knjiški moljac 11.02.2006. 14:08)
• "pocinjem jasno od pisaca ali to sto na listi kriticari ili neki urednici dolaze kasnije, ne znaci da su manje utjecajni." - protiv sam ovakvog pristupa, jer onda lista nema smisla - kad je vec lista, neka budu poredani prema utjecajnosti (Flu 11.02.2006. 15:05)
• lista je potpuna, cini se. ne mogu se sjetiti vise nikog koga bio još trebalo uvrsitit na listu krojača scene. samo 4 žene su tu...i to sve redom prilično ograničena utjecaja..steta je to. (manistra 11.02.2006. 15:23)
• a sto se pak taštine tiče...e kako mrzim blogere koji brisu komentare. I kako mrzim leba, kad smo vec kod te kategorije! (manistra 11.02.2006. 15:25)
• Ne znam koliko genijalan moraš biti da uočiš kako je networking SVUDA presudna stvar u poslovnom uspjehu, a nema razloga da pisanje bude iznimka. Zapravo, ovdje je stvar još žilavija nego kod podmorskih biologa jer pisanje ne ide bez objavljivanja koje ne ide bez veza u adekvatnoj izdavačkoj kući jer ako nije dobra kuća - ništa od kritike u Jutarnjem i na TV-u. A ako nema kritike u Jutarnjem i na TV-u - koga je briga za tebe i za tvoje pisanije. Ne stigne se sve čitat. Od onih koji su bili u Jutarnjem i na TV-u... (papučarica 11.02.2006. 20:55)
• Ne znam koliko genijalan moraš biti da uočiš kako je networking SVUDA presudna stvar u poslovnom uspjehu, a nema razloga da pisanje bude iznimka. Zapravo, ovdje je stvar još žilavija nego kod podmorskih biologa jer pisanje ne ide bez objavljivanja koje ne ide bez veza u adekvatnoj izdavačkoj kući jer ako nije dobra kuća - ništa od kritike u Jutarnjem i na TV-u. A ako nema kritike u Jutarnjem i na TV-u - koga je briga za tebe i za tvoje pisanije. Ne stigne se sve čitat. Od onih koji su bili u Jutarnjem i na TV-u... Što je totalno shvatljivo iz pozicije krajnjeg korisnika literature, onog prosječnog. (papučarica 11.02.2006. 20:58)
• zar leb brise komentare. nemoj me zajebavati, ako je istina prestat cu ga citati isti cas. (Knjizevni terorist 11.02.2006. 21:14)
• moljceve dopune su unesene, jedino novo ime kojeg sam se uspio sjetiti je ervin jahic, urednik u vebezeu, glavni za poeziju u ovom gradu. salim se. a zapravo i ne. (Knjizevni terorist 11.02.2006. 23:18)
• gle ovo nije u redu da se ti ideš pačati bez ikakvog smisla u sukob između mene i čadeža tim više što si došao pet do dvanaest i nemaš zaista pojam o pojmu o čemu se tu radilo, kao da je čadež malouman pa ne može sa mnom izaći na kraj i onda ideš ostavljati beskonačno puta uvredljive nesuvisle komentare bez ikakvog smisla i osim toga nazvao si me PRVI šupkom i to zbog toga da se meni osvetiš za moja prepucavanja sa čadežom! rekoh ti napiši bilo kakav komentar koji ima smisla i koji je opravdan i kritički nastrojen, ali uvrede brišem a priori. i da, nisam čitao u močvari. što ne znači da neću jednog dana. (c. 12.02.2006. 00:41)
• ne petljam se izmedju tebe i cadeza, jebe mi se za tebe, ne znam iz cega si to zakljucio. samo sam iskoristio vas sukob da budem siguran da ces komentar procitati a da istodobno nece biti obrisan. mogao sam ga ostaviti i kod gawruna ali otkud znam da ga citas, cak sam sklon sumnjati da citas ijedan blog za koji osjetis da je bolji od tvog. a takvih je mnogo. (Knjizevni terorist 12.02.2006. 12:19)
• ps dao si mi dobru ideju za jedan od buducih postova, s naslovom tko su najveci knjizevni luzeri i zasto. merci beaucoup. (Knjizevni terorist 12.02.2006. 12:22)
• e tom se postu ja veselim (manistra 12.02.2006. 18:09)
• A je l' istina da ste se C. i vi posvadjali zato sto imate isti dizajn bloga, a on tvrdi da je kreativniji jer je postavio medu? (zli_podstanar 13.02.2006. 11:17)
• eto, kaj su ti bedasti zagorci.. svadiju se a nisu se nikat f životu ni vidli. (dragec 13.02.2006. 17:09)
• čuj, onaj terorist te opasno jabe.. (dragec 13.02.2006. 17:09)
• jer, kuloke ja vidim najveć komentarof si si sam napisal... (dragec 13.02.2006. 17:11)
• vidim da nisi ubacio dubravku ugresic. jel ona vise ne pripada vasoj knjizevnoj sceni_? dunno..ne poznajem je dobro..svega su mi par imena poznata, ali me interesuje kako ona funkcionise u celoj toj prici. (alje 13.02.2006. 19:13)
• Ovo s luzerima ti je odlična ideja, s tim da sam uvjeren da za najveće ni teretski ne možeš imati pojma, koliki su luzeri! (lonly ranger 14.02.2006. 02:34)
• pa ostavi ga ako te toliko veseli! (c. 14.02.2006. 10:03)
• tablica moći na......?? frende zabrijo si. odi malo van iz tog stana, udahni malo i to. koga briga za tablicu osim možda kojeg od tih pisaca. (lino 14.02.2006. 14:41)
• e moj majstore, nikoga nije briga za tablicu, u tome i jest fora. ako citas koga si zadnjeg citao, ili uopce citao od domacih pisaca. jergovica, tomica, ferica, romana simica, dezulovica, juricu pavicica, borivoja radakovica. a znas li zasto si bas njih citao. probat cu to odgovoriti u jednom od sljedecih postova. knjizevni establishment je analogan s korporacijama. pijes li coca colu, nosis li nike ili adidas. citas li romana simica. pitanje je zapravo uvijek isto. (Knjizevni terorist 14.02.2006. 19:50)
• čitam blogove (lino 15.02.2006. 14:53)
• cuj, pa ne znam bas zasto te smeta nesto sto te se ne tice. najprodavanije knjige isle su u 20.000 do 30.000 komada, barem jos toliko ljudi ih je citalo posudjujuci ih od prijatelja ili u knjiznici, to je grad srednje velicine, dakle stvar nije zajebancija. ima vise ljudi koji su citali arijanu culinu nego onih koji su kupili twinga, ali da sam otvorio o temu o kupnji twinga, nitko se ne bi bunio. nije to samo u razlici u cijeni culine i twinga (Knjizevni terorist 17.02.2006. 00:00)
• malo ti je ovo na vrat na nos. gdje ti je npr. čegec, urednik teme i meandra, šef goranovog proljeća? (miljenko 18.02.2006. 18:24)

utorak, 07.02.2006.
Tomislav Cadez: "Drustvo za zastitu Filipa Sovagovica"
Napravit cu mali izuzetak, mozda ne zadnji put, pa se s papirnate literature prebaciti nacas na elektronicku. radi se o vec notornoj stvari da na webu ima bolje knjizevnosti nego u knjigama, barem sto se domace scene tice, sto je posljedica opet notorne cinjenice da je internet radikalno demokratizirao stvari i omogucio pristup u knjizevni commonwealth svima koji nisu u sistemu. primijetio sam da iako u favoritesima imam pun kurac blogova u posljednje vrijeme sve cesce otvaram najprije drustvo za zastitu filipa sovagovica sto marljivo popunjava tomislav cadez, poznatiji kao recenzent blogova na webu jutarnjeg. tog lika se moze vidjeti u limbu, dapace cini mi se da je jedan od aktivnijih clanova limberske zajednice, a ono sto je pokrenuo na svom blogu je stvar za koju u klasicnoj knjizevnosti obicno treba proci nekoliko desetljeca. radi se o tome da svako toliko neka birtija u zagrebu, rjedje u nekom drugom gradu, postane meeting point za stanovitu ekipu pisaca, glumaca itd. mozda je najpoznatiji slucaj tip top koji je ranko marinkovic u kiklopu transformirao u daj dam, gdje se sve vrtilo oko tina ujevica, a recentniji primjer je gasthaus dvije lipe na tresnjevackoj trznici, gdje se skupljala ekipa ivana slamniga. pa nakon nekog vremena ta birtija udje i u knjizevnost, redovito nakon sto je izgubila svoju privlacnu moc. u posljednje vrijeme takvo mjesto je svakako limb, a cadez je tu napravio presedan izvjestavajaci iz malog birca pokraj fera jos dok su stvari u toku, gotovo svakodnevno, kroz lik i djelo filipa sovagovica, cija je knjiga zalbe iz limba vec usla u hrvatski kanon, sto znaci da ce se za kojih tridesetak godina pojaviti i u citankama. a ti izvjestaji su cisti prvoklasni fiction, to jest beletristika, bolje od osam desetina onog smeca koje je uslo u konkurenciju za nagradu jutarnjeg. ne sumnjam da cadez nece moci u konkurenciju jutarnjeg, kad jednog dana svoj blog izda kao knjigu, iako je to sto pise totalno odvaljena stvar. prvo, koncept, drugo, posve prirodno prebacivanje iz zanra u zanr, iz diskurza u diskurz, trece, humor, cetvrto, relevantne teme, peto, jedan specifican duh koji mi tako fali kod domacih pisaca. tko je citao ili gledao filipove pticice i druge komade kod cadeza jasno moze osjetiti da je rijec o istoj, kako da kazem, poetici. kad se sjetim one otuzne logorejicne knjige marinka kosceca koju sam nedavno citao, tek tad u kontrastu posebno jasno vidim koliko ih je cadez sve prejebao. jasno da ovo pisem bez ikakvih zadnjih misli i da mi ne pada na pamet ovako privuci likovu paznju ne bi li me ovaj recenzirao na jutarnjem, kao sto sam primijetio da mnogi teze pa se u tu svrhu i sluze raznim prozirnim i poluprozirnim trikovima. razlog je vrlo jednostavan. zapravo me opasno boli kurac ko ce sta napisat ili mislit o ovom blogu, ionako ga ne pisem zbog javne promocije ili tzv statusa u blogerskoj zajednici. jer ta utrka za statusom, kao i svaka druga, vec primijetio sam ulazi u fazu gadnih devijacija, gdje neki sasvim prosjecni likovi vaze za neupitne zvijezde. zanimljivo cadez jos nije upao u taj star sistem iako ima jedan od najboljih blogova i unatoc tome sto pise recenzije na jutarnjem. mozda zato sto pise blog za inteligentne, a ne za subinteligentnu masu. kao npr tomic svoje romane.

Zanimljivost: * * * * *
Stil: * * * * *
Zamisao: * * * * *
Iritira: nista posebno.
Dobre strane: vidi glavni tekst.
Preporuke: ako ste kao i ja nadrkani na vecinu onoga sto izlazi pod firmom nove hrvatske knjizevnosti, ovo je literatura za vas. za dodatno usavrsavanje upucujemo vas na knjigu filipa sovagovica odnosno njegove drame, s napomenom da je trenutni postav pticica u gavelli donekle u kurcu
Posebne napomene: ako vas stvar zamara nakon nekoliko redaka ili postova, odustanite i vratite se anti tomicu i miljenku jergovicu
- 13:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #
• potpisujem ovo da je blogosfera bogatija kvalitetnom književnošću od svih (ili, ajd, da ne pretjeram: većine) polica koje se u domaćim knjižarama uvijaju pod terretom ukoričenih izdanja. baš dovršavam iščitavanje konkurencije za jutarnji pa se mogu pohvaliti da ne govorim napamet. bila je to mučna rabota... zajeca sam ostavila za kraj, mozda me ugodno iznenadi.. (manistra 07.02.2006. 20:04)
• znam jednu koja se tako iznenadila. sad je porodiljskom (gawrun 09.02.2006. 00:36)
• što je piščeva sreća ? kad ga tomo posere. no, kako je mene posrao samo napola ( navrnuto ), tražio sam dugo drugi dio sreće i našao je ovdje. komentiram, dakle, jesam sretan. (navrnuta uška 09.02.2006. 10:38)
• Opet se u potpunosti slazem (iako i dalje imas nevjerojatno iritantan stil, ali sadrzaj je uvijek u redu :)) -- i meni je Cadez prvi na gledanju i steta je sto ne pise cesce. I sto dalje ide, sve je bolji, prava uzivancija, ko neki dobri Rusi. (M 09.02.2006. 19:49)
• ..nemam pojma kaj tu piše..neznam čitati bez Č i Ć..a ponekad ni s tim...:))) (plejadablue 10.02.2006. 16:15)
• Ni ja ne kontam baš sve što piše, ali - sudeći po broju zvjezdica - došlo je do eksplicitnih scena pušenja Čadežu na javnom mjestu. Heh. (Mufasa 10.02.2006. 21:03)
• znam ja da bi ti da se pusi tebi ali fali ti malo force pa da me oboris na koljena. a mozda i talenta. iako si jedan od najboljih na blogu, daleko si od cadeza. to ne mislim samo ja. znam da imas mase poklonika ali kako vidim po komentaru nije ti zbog sujete jos srce na mjestu. to ti je zato jer te jebe broj slogova u stihu. to znas i sam. (Knjizevni terorist 11.02.2006. 02:13)
• Oh, došlo je do uvrede na ovom čednom blogu. (Mufasa 12.02.2006. 01:08)
• mljac, ništa slađe od slatke svađice... (Nikola Vesla 12.02.2006. 18:47)
• ma i taj secer prisjedne, znas (Knjizevni terorist 14.02.2006. 19:57)

subota, 28.01.2006.
Kud si navalio, Jergovicu, velika te slava ceka
Vidim da se moram ubacit u raspravu, krajnji je trenutak. raspravu o nagradi jutarnjeg, naravno. zapravo vec sam se ubacio po raznim komentarima i ovim prethodnim postom, ali to se ne broji, stvar je postala in tek nakon objavljivanja dvanaestorice u jutarnjem od cetvrtka. hocu ispricati jednu malu glasinu o kojoj bruji knjizevni grad zagreb, buraz mi je veceras frisko ispricao nakon sto se vratio iz jedne birtije gdje cugaju i neki likovi s knjizevne scene, e al zajebite ako mislite da cu vam reci iz koje, a prica ide otprilike ovako. ovi iz jutarnjeg ne samo da ne misle izbaciti jergovica iz konkurencije, kao sto je covjek lijepo trazio pa cak i javno obrazlozio u globusu, nego je i jedan od dva glavna favorita. koji zaplet, oni bi da ga udadu, a on nece pa nece. ajde, jergovicu, da te zenimo, i miraz od 50 tisuca da ti damo. trebam li spominjati, potpuno sam na strani jergovica, koji se kurac ovi iz zirija toliko bahate pa mu ne zele uslisiti zelju. ako covjek nece nagradu, nece, i sto ces mu sad.
- 00:55 - Komentari (15) - Isprintaj - #
• E jebi ti nagradu. Jergo je pametan jer piše zbog pisanja a ne zbog nagrade i svaka mu čast na tome.Kada bi barem svi bili ko on umjetnost bi danas bila drukčija,a ne ko sada kada svi mogu biti umjetnici a neznaju sročiti dvije rečenice- suvisle dakako.Pozdrav. (mali 28.01.2006. 01:37)
• Mogu ti iz prve ruke reći da će Jergović u uži ali nemoj širiti da sam to ja rekao... (lijecenikatolik 28.01.2006. 10:26)
• ...mislim, uži izbor. Kaj se mene tiče, u njega bi još trebali ući Ferić i Radaković. Jebo sad u kojoj je biblioteci kaj izišlo. Usput rečeno, otkako je Jutarnji lansiral FAK (skupinu ostarjelih, ružnih mladića koji okolo putuju ne bi li kaj poševili - a nisu niš) i jaše po domaćoj književnosti - hrvatski su romani postali, nakon američkih, najtraženija roba u knjižnicama. To mi je rekla teta kaj vodi Knjižnice grada Zagreba. (lijecenikatolik 28.01.2006. 10:32)
• I da, narod više traži ženske, Čulinu, Matanović, Rudan... (lijecenikatolik 28.01.2006. 10:34)
• ljudi, čekajte malo. ma s kojim pravom jerga uopće apelira na žiri da ga izostave iz konkurencije? on jest autor knjige, ali nije njezin vlasnik od onog trenutka kad ju je podastro javnosti. ako je tako osjetljiva na svioje djelo, nek ga onda tiska u maloj nakladi i dijeli samo prijateljima i rodbini. i nagrada je zapravo jedna vrsta čitanja, žiri su čitatelji, koji su, istina je, na neki način institucionalizirani, ali to ne može bit argument da im se uskrati pravo da raspravljaju o njegovoj knjizi, nagrade je ili ne. prošle godine je tražio da mu se knjiga izostavi iz konkurencije jer se ježio na pomisao da je uz njegovu glavni favorit bude i baretićev povjerenik. to mi je rekao jedan od članova žirija. na kraju je ipak lovorike pobro dežulović. ma jerga je izgubio dodir sa zbiljom. a ti izliječenikatoliče krivo zboriš kad veliš da fakovci nisu ništa ševili. bome jesu, osrednje zgodne studentice kroatistice ničice su padale. nije ih bilo puno, ali bilo ih je. (neam blog i nebum ga imal 28.01.2006. 17:40)
• i ja više volim ženske. muškarci me spolno ne privlače, ni najmanje (gawrun 28.01.2006. 17:51)
• dodajem da nemam ništa protiv onih koji imaju drugačije sklonosti. slobodnih sam nazora, tolerantan... nek' cvjeta tisuću cvjetova! (gawrun 28.01.2006. 17:53)
• nisam čitala tekst u globusu pa me zanima koji je jergovićev RAZLOG, ZAŠTO on neće da mu se knjiga uvrsti? (Lali Puna 28.01.2006. 21:53)
• jergu peru gadni tripovi. BAREM bi ON, of all the people, trebao biti svjestan da je trenutak odluke samo jedan - onaj u kojemu pustiš knjigu u javni život. kad to jednom učiniš, nema više natrag, tvojih ruku/uma djelo živi dalje svojim životom, i ako pokušavaš nekakvim apelima i javnim obrazlaganjima po domaćim tjednicima promijeniti tijek stvari, ispast ćeš samo smiješan. djetinjasto i nimalo simpatično smiješan. ako mu nagrada jutarnjeg nije mila, nek je odbije primiti. ali odakle mu ta bahata fiks ideja da bi mogao ili trebao utjecati na to da knjigu uvrste u konkurenciju? (manistra 29.01.2006. 22:44)
• to su neke trzavice između jergovica i zime o kojima mi tek vjerojatno znamo tek povrsinski..i rade jarak napisao nesto kontra Jutarnjeg.. (Ptica Trkačica 30.01.2006. 09:31)
• protestiram protiv notornih lazi, nisu fakovci karali niti ruzne studentice kroatistike, kamoli sto drugo, evo mene zivog svjedoka, obicno bi se zapijali na sanku u trojkama, kao wehrmachtovi soldati pricajuci svoje nategnute fore svjesni da se moraju kad tad vratiti svojim zenama, odebljalim i neprivlacnim, nakon citanja bi bili tako pod stresom da im se cuna ne bi niti digla, a poslije bi bili pod djelovanjem alkohola da im se cuna opet ne bi niti digla, tako da su samo cugali i cugali i samo dalje cugali (Knjizevni terorist 31.01.2006. 03:04)
• Ševe jedino oni koji nisu u FAK-u: Simo Mraović, Simo, Mraović i tak. (lijecenikatolik 31.01.2006. 22:22)
• hm, pa bilo bi žalosno da simo ne ševi s obzirom da nema žene kojoj nije ponudio svoje seksualne usluge. naravno da će npr. jedna od sto pristati, a mislim da on tjedno uleti oko stotinu pripadnica ljepšeg spola, pa ti računaj! (goli ručak 01.02.2006. 08:21)
• živio zakon velikih siminih brojeva! mda, malo me zelo, nego viš kak je taj jerga stidna nevjesta? (napalm 03.02.2006. 12:36)
• ako je pola od onog u konstantinu bogobojaznom istina, predlazem da mu se jos za zivota digne spomenik u aleji velikana na zrinjevcu. em jebe, em pise, rijetka kombinacija. (Knjizevni terorist 07.02.2006. 13:17

- 17:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Kiklop na ćupriji

Dalibor Šimpraga, Anastasia
Durieux, Zagreb, 2007

Image and video hosting by TinyPic

Nenad Perković*

Tko želi postati klasik samo neka se uhvati pisati o nekakvim ćuprijama - kao da čudnovati daemoni šapuću našim piscima u besanim noćima i stvaralačkim vrućicama. Na svu sreću, na ovaj se lijepak nije uhvatio Dalibor Šimpraga iako, avaj i do vraga, diskretno ali središnje mjesto njegovog romana Anastasia zauzima također ćuprija, ona mostarska. No roman je ambiciozan i Šimpraga je postupio inteligentno. Zaluđenost mostom, alegorijsku, psihološku, povijesnu pa i ezoterijsku, prepustio je glavnom junaku Goranu Kanevskom, urbanom kitu koji „brine svoju nevolju i to ga veseli“, a jedina mu je prava i zdrava opsesija koja daje smisao i održava ga na životu da napiše povijesni roman o padu Bizanta, odnosno, u daljnjem stadiju razrade glavnog junaka i njegovih nasljednika, o sudbini mostarske ćuprije, od gradnje pa do pada u proteklom ratu. S tom idejom u glavi, koja je intrigantna i obećavajuća jer bi mogla iznjedriti uistinu lijep povijesni roman, Goran dangubi po ulicama, bircevima i tulumima sivog i čemernog poslijeratnog Zagreba devedesetih. Šimpraga pri tom, hvala muzama i drevnim božanstvima, ne upražnjava „stvarnosnu prozu“. Piše pametno, ekonomično, stilski izbrušeno i ne bježi od vokabulara, za razliku od stvarnosnih prozaika koji nas kao po zapovijedi maltretiraju nemuštim uličnim govorom svoje lokalne birtije u kojoj se ne događa baš ništa vrijedno spomena. Ne, ne zastupam jezični elitizam ili, nedajbože, čistunstvo, problem sa „stvarnosnom prozom“ je u tome što ona uopće nema razloga za postojanje: kao čitatelju, daleko mi je zanimljivije da sam odem van i doživljavam stvarnost nego da čitam nečija prežvakavanja o banalnoj svakodnevici koja je njegova banalna svakodnevinca, još k tome ispričana banalnim govorom, kao da me se to tiče i kao da me zanima. Šimpraga je, nasuprot tome, pisac koji uživa, pa valjda u svakoj rečenici koju je brusio, i zato kroz Anastasiu plovimo lako i s užitkom. Goranov unutarnji život nije isprazan, iako je žrtva ispraznosti suvremenih okolnosti. Svaki rat/poraće/predraće, izgleda, ima svog Melkiora Tresića, pa ga je tako iznjedrio i ovaj prošli, u liku Šimpraginog junaka. Senzibilan, upetljan u vezu bez ljubavi koju mora prekinuti, romantično zaljubljen u nedostižnu i idealiziranu djevojku koju ne poznaje (ali često susreće), zaposlen na krivom poslu (ali sretan što uopće ima posao, dapače, dobro plaćen), luzer u poslijestudentskom vakuumu koji se približava tridesetoj i još živi kod mame... Iako djeluje stereotipno, autor nas nježno i vješto prisiljava da ipak upoznamo Gorana i njegovu škvadru, a bome i da uronimo u dramatična zbivanja Goranove opsesije: posljednje bitke za Carigrad.
S karakterizacijom likova autor je također ekonomizirao. O desetak Goranovih prijatelja, te nešto rođaka i poznanika saznajemo upravo koliko je dovoljno. Bez cifranja, premda ne i škrto. Sve su to živi ljudi, ali glavni lik ih, svjesno ili ne, kao grublje ili preciznije izrađene slike drži na obodu svog unutarnjeg svijeta u koji slabo tko može penetrirati. Na vrhuncu zapleta to uspjeva psihijatru čijem se jungovskom tretmanu psihoanalize Goran podvrgava, a to je, naravno, u pripovjedačkoj funkciji, pa autor to njemu jedinom i dopušta. Goran psihološku krizu, koja je, realno gledajući, ontološka, razrješava putovanjem u Makedoniju, zemlju svog porijekla, netom prije nego što će i nju zahvatiti najnoviji balkanski ratni plamen. Slučajno, koliko je slučaj dopušten u sudbinama junaka na prostorima nekadašnjeg Bizantskog Carstva, Gorana na put prati i Anastasia, tajanstvena djevojka u koju se zaljubio, ostvarivši mu, napola snovito, a napola istinskije nego je to uopće moguće, neostvarenu ljubav i ostavivši mu svoje neobično ime. Jer nekoga znaš tek ako mu znaš i ime, dio je spoznajnog puta Šimpraginog junaka. Napose, na ohridskoj obali dogodi se i susret s Konstantinom, jedini fantastični moment romana, jer Konstantin je junak Goranove nenapisane priče. Jedan od likova, od kojih se vrijeme radnje kao vezivno tkivo obje priče odmotava i unaprijed i unazad, je i Stari most u Mostaru, no moramo prešutjeti njegovu ulogu kako ne bi pokvarili gušt čitanja onima koji još nisu.
Šimpraga se upustio u pisanje složenog romana i čitavo je vrijeme, od prve pa do tristo i neke zaključne stranice, jasno kako je svjestan svakog rizika. Ipak, unatoč ćupriji, nigdje se ne oklizne i ne završi u pseudopovjesnom davežu wannabe klasične megalomanije. Još bolje, rizik s ćuprijom pretvorio je u čisti dobitak, tim prije što je već unaprijed uspio izbjeći bilo kakvu stereotipnu stoljetnu obiteljsku sagu, na što ćuprijakluci uvijek smrde.
A to mu je uspjelo zahvaljujući neobičnoj kompoziciji romana. Ne znam je li jedinstvena, no originalnost joj je teško poreći, jer je spiralna. Pa ako smo se do sita načitali, prije svega linearnih, svejedno da li dvoslojnih, troslojnih ili višeslojnih, kockastih, kružnih ili eliptičnih, razdrobljenih ili monolitnih, inverznih ili obrnuto proporcionalnih, teško se sjetiti romana spiralne kompozicije, i zato Šimpragi svaka čast i čest, ako već ne bi bilo ni za što drugo.
Letimičan pogled na naslove onih poglavlja koja započinju s Alefom i Betom, a završavaju s Tau, obećava čvrstu strukturu kompozicije, ili barem autorovo opredjeljenje za čvršćim okvirom, tim prije što je hebrejski alfabet bremenit simbolikom već sam za sebe. Urbana svakodnevica prvog sloja i povijesna priča drugog daju naslutiti nekakav, eventualno alegorijski, paralel-slalom. Ipak, tijekom čitanja događa se nešto neobično. Umjesto linearnosti, pa makar i dvije paralelne u suprotnim pravcima kroz vrijeme, autor najprije zahvaća široko kroz priču, gotovo u krug, no točke oštrijih skretanja radnje iz poglavlja u poglavlje postaju sve bliže, da bi se na kraju strmoglavo i brzo obrušile u jednu jedinu točku: susret Gorana i Konstantina. Ipak, u toj točki nema natruha magijskog realizma ili, možda, borhesovske ili kafkijanske fantastičnosti. Čitatelj je pukom strukturom romana uvučen u vrtlog nalik onom koji stvara odvod u kadi ili umivaoniku i sva dramatičnost se seli u očekivanje: što li će zateći s one strane crne rupe. A s druge strane je, naravno, ocean, kako je i naslovljeno posljednje poglavlje. Goran je preživio, iako nisu neki drugi likovi. Sad je miran. „Tvrdi Kaleb da smo svi mi umjetnici iz međuvremena, dok ne stignu novi ljudi koji će sve razvaliti, zatrpati svojim talentom i velikim djelima.“, veli Goranu jedan od prijatelja, i samo nam može biti drago što je i Šimpraga to glasno najavio.
Za one koji žele znati manje: da, u romanu ima seksa, i da, opisi su eksplicitni.
___________

* Dobrotom Nenada Perkovića tekst sam dobio prije objavljivanja u listu za koji je pisan. Stoga sam prikaz Anastasie povukao s Vaseljene do objavljivanja u Zarezu. Sada, kad je objavljen u matičnoj novini, nema prepreka za njegovu distribuciju diljem cyber-vaseljene.
Hvala svima koji mi tekstove već neko vrijeme šalju na objavljivanje u ovom mediju svih medija - to je nekoć kanio biti "Studio", no tek je Vaseljena postala pravi transmedijski, skjuz maj frenč, cyberspace: Vaseljena je otprilike nešto kao blue-box u Mulholland Driveu, portal između paralelnih univerzuma, mjesto rasapa stvarnosti koja u nj uvire, prostor gubitka individualiteta u megapolisu iluzija (posljednje dvije definicije dugujem mom dragom prijatelju koji želi ostati anoniman). Ovim tekstom, kao što je shvatljivo, zakapam ratnu sjekiru između Dalibora Šimprage i Vaseljene: Dalibor se junački držao i podnio je i ono za što jest i za što nije kriv, pa je već i stoga vrijedan poštovanja.
Ja ne znam što mi je: ili herojski, kao u sagama, poštujem svoje neprijatelje, ili, im opraštam. Ja sam zaista čovjek vrijedan divljenja. Šta čovjek...!

- 16:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

mediji, propaganda i sistem

PROIZVODNJA PRISTANKA

Dobro je stari Lippman davno rekao da je demokracija proizvodnja pristanka, a javnost zbunjeno stado pasivnih promatrača.
P.S. Ja sam Srda, ne Miljenko.
Marole 15.01.2008. 19:24

Image and video hosting by TinyPic

Noam Chomsky

Nedavno sam s obitelji i prijateljima šetao Nacionalnim parkom. U jednom smo trenutku došli do spomenika na kojemu je pisalo: "Ovdje leži Indijanka, Wampanoang, čija su obitelj i narod dali sebe i svoj imetak da bi ova veličanstvena nacija mogla nastati."

Naravno, nije baš prikladno reći da su urođenici žrtvovali sebe i svoju zemlju za tako plemenitu svrhu. Točnije je da su bili poklani, desetkovani i rastjerani u jednome od najvećih genocida u ljudskoj povijesti. Trenutne procjene govore da je u vrijeme Kolumbova otkrića - kako mi to kažemo - u Latinskoj Americi moglo biti oko dvadeset milijuna Indijanaca plus još dvanaest do petnaest milijuna sjeverno od Rio Grandea. Do 1650., kada je oko 95% populacije Latinske Amerike bilo izbrisano i kontinentalne granice SAD-a uspostavljene, samo je nekih dvjesto tisuća domorodaca preostalo. Ukratko, riječ je o masovnome genocidu kojega Amerikanci slave svaki listopad veličajući Kolumba - značajna masa je na Kolumbov dan počinila samoubojstvo.

Stotine američkih građana, dobronamjernih i poštenih ljudi, stoje okupljeni oko spomenika, pročitali su što piše, očigledno bez reakcije; osim možda osjećaja zadovoljstva što barem odajemo dolično priznanje žrtvovanju urođenika, jer je vjerojatno spomenik zato postavljen. Možda bi drugačije reagirali kada bi bili u posjetu Auschwitzu ili Dachau i pronašli spomenik na kojemu piše: "Ovdje leži žena, židovka, čija su obitelj i narod dali sebe i svoj imetak da bi ova veličanstvena nacija mogla nastati i prosperirati."

Istina nije u potpunosti zatajena. Istaknuti Harvardov povjesničar i biograf Kolumba, Samuel Eliot Morrison, komentira "da je okrutna politika inicirana od Kolumba, a koju su sprovodili njegovi nasljednici, rezultirala potpunim genocidom." Ovaj je navod "izostao iz slavne romanse", objašnjava Howard Zinn u svojoj knjizi "Peoples history of the USA", ništa od toga nema u zadnjem odlomku knjige u kojemu Morrison zaključuje svoje veličanje Kolumba:

Kolumbo je imao svojih propusta i pogrešaka, no to su uvelike pogreške kvaliteta koje su ga učinile velikim - njegove neukrotive volje, njegove veličanstvene vjere u Boga i njegove vlastite misije kao pronosioca Krista u krajevima preko mora, njegove tvrdoglave ustrajnosti unatoč nemaru, siromaštvu i teškoćama. No, nije bilo mrlja ni tamne strane njegove najizrazitije i najesencijalnije od svih kvaliteta - njegovoga moreplovstva.

Izostavio sam korespondirajući odlomak koji bi neki akoliti mogli sastaviti o ostalim vršiocima "potpunog genocida" ili nekih manje značajnih zločina, ili reakciju koja bi nastala oko nas da su takvi primjeri postojali.

Sjećanje zapisano na spomeniku Wampanoang ženi nije originalno. Prije stošezdeset godina je John Quincy Adams istaknuo u govoru prilikom 4. srpnja da je američka vlada superiornija od ostalih zbog toga što je bazirana na pristanku, a ne osvajanju:

Prvi su doseljenici... odmah nakon dolaska kupili od Indijanaca pravo naseljavanja. To je bio društveni ugovor formiran na elementarnim principima civilnoga društva, u kojemu osvajanje i potčinjavanje nisu postojali. Brutalna sila je bila u potpunosti odbačena: sve je bilo dobrovoljno, sve je bio stvarni pristanak: sve je bio dogovor duše s dušom.

Citirajući ove bilješke predsjednika koji se strogo držao zakona i poštovao pregovore s Indijancima, T. D. Allman napominje da je "američko nacionalno iskustvo genocida nad Indijancima praktički nepostojeće... Oni nisu bili ljudska bića, oni su bili samo smetnja nemilosrdnome trijumfu Amerike, smetnja koju je trebalo otkloniti da bi se napravilo više mjesta za novu američku slobodu." Konsenzus je bio takav da je "naše vlastito dostojanstvo koje je javno proglasilo pravo na život, slobodu i težnju za srećom dokinulo prava ljudi čije smo živote, slobodu i sreću izbrisali s lica Zemlje". Indijanci su bili prvi "agresori" s kojima se trebalo suočiti u našem slavlju slobode; definicija agresora je takva da ih moramo napasti, što je kasnije uslijedilo s Meksikancima, Filipincima, Vijetnamcima, Nikaragvancima i mnogim drugima. Treba dodati da su SAD ovdje jedinstven primjer, sve do današnjih dana.

Smisao u kojem je urođenička populacija "dala stvarni pristanak u ovome dogovoru duše s dušom" je dalje objasnio jedan od ranih američkih sociologa, Franklin Henry Giddings, u vrijeme kada smo postizali pristanak s Filipincima. On je skovao frazu "pristanak bez pristanka" da bi opisao uspjeh Britanaca u širenju "britanske svetosti života" i "potrebu društvenoga poretka" nad "rasno podređenim skupinama". "Ako u narednim godinama", napisao je, kolonizirani "vide i potvrde da je sporna veza bila namijenjena najvišim interesima, s razlogom bi se moglo smatrati da je vlast nametnuta uz pristanak onih nad kojima se vladalo" - isto kao i kad dijete daje "pristanak bez pristanka" kada ga roditelji spriječe da otrči na cestu.

Za vrijeme posjeta uglednome i vrlo cijenjenom američkom koledžu, odveli su me na obilazak katedrale koledža i pokazali mi seriju obojenih staklenih prozora na kojima je zapisana povijest koledža od vremena kada su ga napale snage unije pa sve do danas. Jedan je panel bio posvećen osnivanju ROTC (1) zračnih snaga. Panel je prikazivao čovjeka koji je sjedio za stolom i potpisivao nekakav dokument, dok je pokraj njega stajao oficir zračnih snaga. U pozadini se vidio američki bombarder, a na ploči je pisalo E = mc2. Isprva nisam mogao vjerovati, obojeni stakleni prozor u katedrali slavi atomsku bombu bačenu na Hirošimu i Nagasaki, ono što je Truman u svoje vrijeme opisao kao "najveću stvar u povijesti".

No, nisu svi smatrali da je to baš tako. Istaknuti indijski pravnik, Radhabinod Pal, u svome je disidentskom viđenju Tribunala iz Tokyja koji je procjenjivao japansku ratnu krivnju napisao da "ako još postoji nelegitimna destrukcija civilnog života i vlasništva u ratu, tada je u Pacifičkome ratu to odluka o upotrebi atomske bombe jedino blisko priklanjanje direktivama... nacističkih vođe tijekom Drugoga svjetskog rata. Ništa poput toga se ne može pripisati trenutno optuženima." Pal nije istaknuo što podrazumijeva pod suđenja za ratne zločine. Svejedno, takva shvaćanja su izostavljena iz svijesti pobjednika, i možda nas ne bi trebalo čuditi što "najveću stvar u povijesti" slavi obojeni stakleni prozor u katedrali koledža koji je posvećen humanim vrijednostima i religioznoj odanosti.

Proces kreiranja i učvrščivanja visoko selektiranih, preoblikovanih ili potpuno izmišljenih povijesnih sjećanja jest ono što nazivamo "indoktrinacija" ili "propaganda" kada je povezano sa službenim neprijateljima, a kada mi to radimo onda je riječ o edukaciji, moralnoj poduci ili građenju karaktera. To je vrijedan mehanizam kontrole budući da efektivno blokira bilo kakvo razumijevanje onoga što se događa u svijetu. Krucijalni cilj edukacije je preusmjeravanje pozornosti na nešto drugo - recimo na Vijetnam ili Centralnu Ameriku, ili Srednji Istok, gdje se naši problemi navodno nalaze - odvratiti je od naših vlastitih institucija i njihovog sistematskog funkcioniranja i ponašanja, od pravog izvora velike količine nasilja i patnje u svijetu. Od presudne je važnosti spriječiti razumijevanje i preusmjeriti pozornost s izvora našeg vladanja, tako da elitne skupine mogu djelovati bez javnih ograničenja i postizati vlastite ciljeve - koji se u akademskoj teologiji nazivaju "nacionalnim interesima".

Važnost onemogućavanja razumijevanja, i uspjeh koji je time postignut, su vrlo dobro ilustrirani u današnjim aferama. Prošle je jeseni Svjetski sud odbacio američka prepiranja koja nisu imala opravdanje nakon žalbe Nikaragve o američkoj agresiji na nju. Problem se pojavio u travnju 1984. kada je Nikaragva podnijela žalbu Sudu da Amerika minira njezine luke i napada njezin teritorij. U sjajno odabranome trenutku, predsjednik Reagan je na taj dan pustio u javnost Predsjedničku proklamaciju, označivši 1. maj kao Dan zakona 1984. Reagan je pozdravio naše "dvjesto godina staro prijateljstvo između zakona i slobode", dodajući da bez zakona samo "kaos i nered" mogu postojati. Dan ranije, kao svoj doprinos vladavini zakona, obznanio je da SAD neće priznati ni jednu odluku Svjetskoga suda.

Ti su događaji izazvali mnogo gnjeva. Anthony Lewis je u New York Timesu ponizio Reaganovu "nesposobnost da razumije što vladavina zakona znači ovoj zemlji". Lewis je primijetio da je senator Moynihan učinio "veliku stvar" kada je u govoru na Školi prava kritizirao Reaganovu administraciju zbog "napuštanja stoljećima stare predanosti ideji zakona u vođenju nacije", zbog njezine "misteriozne kolektivne amnezije", zbog "gubljenja sjećanja kojima smo nekoć bili toliko predani". "Naša delegacija pri UN-u", kazao je Moynihan, "ne poznaje povijest svoje zemlje."

Nažalost, Ronald Reagan i Jane Kirkpatrick su ti koji razumiju što vladavina zakona znači ovoj zemlji, dok senator Moynihan i Anthony Lewis pate od misteriozne kolektivne amnezije. Slučaj o kojemu raspravljaju je vrlo dobar primjer. Ista se stvar dogodila i ranije, praktički na isti način. Priču je ispričao Walter LeFeber u svojoj vrijednoj knjizi "Inevitable Revolution". 1907. je Sud pravde za Centralnu Ameriku uspostavljen na inicijativu Washingtona, sa zadatkom da presuđuje o konfliktima između država te regije. "Kroz devet godina", objašnjava LaFeber, "institucija je bila bezvrijedna budući da su SAD dva puta - 1912. i 1916. - odbile priznati odluku Suda koja je bila protiv njihovih interesa u Nikaragvi." 1912. Sud je osudio američku intervenciju u Nikaragvi; a Washington je tu odluku jednostavno ignorirao. 1916. Sud je podržao tvrdnju Costa Rice da akcije SAD-a u Nikaragvi krše njezina prava. SAD su opet odbacile odluku, efikasno uništavajući Sud. "U uspostavljanju kontrole nad Centralnom Amerikom", komentira LaFeber, "SAD su uništile instituciju koja je Centralnu Ameriku pokušavala ujediniti." Do konačnoga kraha je došlo 1922. kada je državni sekretar Charles Evans Hughes u Washingtonu sazvao konferenciju država Centralne Amerike. LaFeber to komentira:

Namjera nije bila da se ponovi konferencija iz 1907., kada su države Centralne Amerike trebale same doći do vlastitih zaključaka. Ovaj put su SAD, uz pomoć vjerne (i marincima okupirane) Nikaragve, uspostavile agendu koja je uključivala opomenu koju kasnije nije nitko spominjao - neoplakani Sud za Centralnu Ameriku.

Postoje razlike između ranijeg slučaja i ovoga sada, doduše ne one koje bi naša povijesna amnezija rado predložila. Danas Nikaragva nije pod okupacijom marinaca - samo pod napadom američke plaćeničke vojske zvane "borci za slobodu", a ni SAD nisu više dovoljno moćne da bi jednostavno odbacile Svjetski sud.

Teško je povjerovati da je senator Moynihan bio ozbiljan kada je govorio o našoj predanosti vladavini zakona, vjerojatnije je da je on jedno govorio, a drugo mislio, ili je možda u pitanju bila njegova irska duhovitost? U svojim memoarima, u kojima opisuje vrijeme svoga mandata, UN-ov ambasador Moynihan daje grafičke primjere vlastite predanosti vladavini zakona, posebno povelji Ujedinjenih naroda koja zabranjuje upotrebu sile u međunarodnim sukobima. Tako, kada je Indonezija upala u Istočni Timor 1975., ilegalno koristeći američko naoružanje i s očitim blagoslovom SAD-a, Moynihan se posvetio blokiranju svih poteza UN-a kojima se nastojala spriječiti agresija - zbog čega su ljudima sudili u Nurnbergu - te se kasnije ponosio svojim uspjehom u toj situaciji, koja je, kako je sam objasnio, vodila velikom masakru. Zanimljivo je da to što se ponosio suučesništvom u ratnom zločinu nije utjecalo na njegovu reputaciju kao vodećeg zagovornika nepovredivosti vladavine zakona među američkim liberalima.

Incident sa Svjetskim sudom nudi neke lekcije koje se tiču sistema indoktrinacije. Lako se ismijavati iz Ronalda Reagana, no to je također odvraćanje od same stvari. Nasilje, varanje i bezakonje su prirodne odlike države, svake države. Ono što je važno u datome kontekstu jest doprinos najoštrijih kritika (unutar mainstreama) jačanju sistema indoktrinacije, kojega su i oni sami (kritičari) žrtve - što je pravilo za educirane klase, koje su uvijek najdublje indoktrinirane i, u dubljem smislu, najignorantnije grupe, ujedno i žrtve i pronosioci dogmatičnosti vjere. Veliki uspjeh kritike jest upravo to što onemogućava shvaćanje da ovo što se događa danas nije odstupanje od povijesnih ideala i prakse, koje bi se moglo pripisati ovome ili onome pojedincu. Radije, riječ je o sistematskom prikazivanju načina na koji naše institucije funkcioniraju i nastavit će funkcionirati, ukoliko ih ne spriječi uzbuđena javnost koja je razumjela njihovu prirodu i njihovu stvarnu povijest - upravo ono što edukacijske institucije moraju spriječiti žele li ispuniti svoju funkciju, to jest, služiti moći i privilegiji.

Praktično nam iskustvo govori: ukoliko želite naučiti nešto o propagandnom sistemu, pogledajte dobro kritike i njihove prešućene pretpostavke. To u pravilu konstruira doktrinu državne religije.

Pogledajmo još jedan aktualan slučaj. Naš napad na Nikaragvu opravdavamo time što je Nikaragva produžena ruka Sovjetskoga Saveza, koja prijeti Meksiku a samim time i SAD-u. Vrijedno je naglasiti da se temeljne pretpostavke ovoga doktrinarnog sistema šire preko političkoga spektra. Prisjetimo se bajke o ruskim MIGovima navodno poslanim u Nikaragvu; priča je izmišljena da bi se odvratila pozornost s izbora u Nikaragvi, koje je trebalo potkopati, i s činjenice da šaljemo napredno zrakoplovstvo u El Salvador da bi omogučili masakr seljaka; koji je rezultirao poboljšanom efikasnošću zahvaljujući direktnom sudjelovanju američkih vojnih snaga smještenih u našim honduraškim i panamskim skloništima, koje su koordinirale bombardiranje sela i seljaka u bijegu, dok smo mi debatirali o dubokom pitanju - da li je Nikaragva pribavila avione kojima bi se mogla oduprijeti napadu naše plaćeničke vojske, ne "gerile", već dobro opremljene vojske koja premašuje vojsku Nikaragve po količini i kvaliteti naoružanja.

Kada je vremenski vrlo vješto odabrana priča puštena iz administracije, uspostavljajući tako okvir za daljnju diskusiju o pitanjima unutar ideološkog sistema, senatorski su glasnici dali do znanja da ako su MIGovi zaista poslani, tada mi imamo pravo bombardirati Nikaragvu zbog njezine prijetnje nama. Senator Dodd je izjavio da će SAD "morati ući i riješiti stvar - morat ćete bombardirati gajbe".

Senator Tsongas je dodao:

Ne možete im dozvoliti da sastave te MIGove, jer MIGovi nisu upotrebljivi samo protiv El Salvadora i Hondurasa, već i protiv SAD-a, a Nikaragvanci znaju već dugo vremena da ne mogu to učiniti bez povrede američke sfere utjecaja. (Boston Globe, 9. studeni).

Pustimo sada neobičnu ideju da bi Nikaragva nezakonito "postupila" pribavivši zrakoplove kojima bi se obranila od našeg napada ili da bi mogla napasti Honduras ili El Salvador - a da za to vrijeme SAD stoje sa strane kao milostiv bespomoćan div, kako je Nixon jednom zacmizdrio. Razmotrimo prijetnju koju Nikaragva upućuje nama. Prema tim standardima, SSSR ima pravo bombardirati Dansku, koja nije ništa manja prijetnja njima nego Nikaragva nama - u stvari, puno je veća prijetnja budući da pripada neprijateljskom vojnom savezu velike moći - također ima pravo bombardirati i Tursku granicu i NATO baze uz nju koje prijete sigurnosti Sovjetskoga Saveza. Prije pedeset godina Hitler je upozorio da je Čehoslovačka bodež uperen u srce Njemačke, neprihvatljiva prijetnja njezinoj sigurnosti. Prema našim standardima, Hitler je izgleda bio pri zdravoj pameti. Ponavljam, riječ je o doprinosu kritika koje nisu vrijedne spomena.

Vratimo se tvrdnji da je Nikaragva produžena ruka SSSR-a koja prijeti Meksiku. Marinci su ponovno 1926. poslani u Nikaragvu, koju su okupirali veći dio stoljeća, da bi suzbili prijetnju boljševika. Tada je produžena ruka SSSR-a bio Meksiko, koji je prijetio Nikaragvi a samim time i SAD-u. "Meksiko je prvi na kušnji", obznanio je predsjednik Coolidge kada je poslao marince u Nikaragvu, u intervenciju koja je dovela do uspostavljanja Somozine diktature i njegovih terorista - Nacionalne garde koju su istrenirali Amerikanci - te do ubojstva autentičnoga nikaragvanskog nacionalista Sandina. Iako su se lica izmjenila, uloga ostaje ista: ubiti Nikaragvance.

Što smo radili ranije kada se nismo mogli potužiti na prijetnju boljševika? Woodrow Wilson, veliki apostol samoodređenja, slavio je istu ovu doktrinu šaljući ratnike na Haiti i u Dominikansku Republiku, gdje su ponovno uspostavili ropstvo, spalili i uništili sela, mučili i ubijali, ostavljajući Haitiju nasljeđe koje danas leži u jednom od najbjednijih kutaka jednog od najbjednijih dijelova svijeta, a u Dominikanskoj Republici ostavili pozornicu diktaturi Trujilla, koja je uspostavljena nakon brutalnog rata pobunjenika, rata koji je izostavljen iz povijesti; prva knjiga koja se tim bavi je tek nedavno izašla, nakon šezdeset godina. Nije bilo boljševika kojima bi mogli opravdati svoje akcije pa smo se zato branili od divljaka. Zapovjednik marinaca Thorpe opisao je kako je marincima koji su uplovljavali rekao "da su služili svojoj domovini jednako vrijedno kao i njihovi sretni drugovi preko mora, te da će rat trajati dovoljno dugo da svaki čovjek dobije priliku boriti se protiv divljaka u Europi kao i protiv divljaka u Santa Domingu". Ruka divljaka je bila posebno prisutna na Haitiju. Thorpe je objasnio: "Tko god vodi ovu revoluciju, mudar je čovjek; sigurno ima mnogo koristi od crnčuga... Vidi se rad Nijemaca." "Napravim li dobar posao i očistim ovu... provinciju od pobunjenika te ih mnogo ubijem", dodao je, "znači da bih bio dobar njemački ubojica."

U ranijim smo se godinama branili od drugih agresora. Kada je Polk (2) zauzeo trećinu Meksika branili smo se od meksičke agresije, i to duboko unutar meksičkog teritorija; također smo morali zauzeti Kaliforniju zbog moguće britanske prijetnje. Indijanski ratovi su isto tako bili obrambeni; Indijanci su nas napadali iz svojih britanskih i španjolskih skloništa pa smo bili prisiljeni zauzeti Floridu i zapad (s posljedicama po urođeničku populaciju koje su, ili bi trebale biti, poznate). Prije toga, doktrina Cotton Mathera je bila zadovoljena: on je iskazao svoje zadovoljstvo time što je "šuma praktički očišćena od tih štetnih stvorenja pa sada može bolje rasti". To su, slučajno, bila štetna stvorenja koja su "dala sebe i svoju zemlju da bi ova veličanstvena nacija mogla nastati i prosperirati". Posao je bio tako dobro obavljen da više nismo klali Indijance ovdje, već smo nastavili podržavati masakre, koje konzervativna katolička crkva naziva genocidom, u područjima u kojima zadatak još nije bio uspješno obavljen, kao u Gvatemali, odnosno unutar "sfere utjecaja" koju smo morali obraniti, sudeći po senatorskim glasnicima, isto kao što smo je branili od vlastite populacije - tako efektivno proteklih godina.

Gledajući stvarnu povijest, vidimo aktualne napade na Nikaragvu u perspektivi drugačijoj od one konvecionalne i možemo vidjeti uzroke tih napada u normalnom i esencijalno nepromijenjivom funkcioniranju vlastitih institucija. Također, možemo razumjeti tehnike ispiranja mozga zadužene za prikrivanje onog što naše oči nisu stigle vidjeti. Prilično je lako opovrgnuti dokaze administracije, bez obzira što se stalno nalazimo u visoko indoktriniranome društvu u kojemu se osnovne istine lako izgube. Ono što treba uvidjeti jest to da je ovo još samo jedan doprinos poznatoj povijesnoj prijevari, dok su sami događaji još jedno poglavlje u sramotnoj i prljavoj historiji, prikriveni od nas pomoću izmišljene povijesti oblikovane terminima ideala poput vladavine zakona, willsonovskih principa samoodređenja, demokracije i ljudskih prava, te ostalih sličnih termina koji američku povijest dovode u vezu s irelevantnošću.

Kako je ova značajna kolektivna povijesna amnezija ostvarena? Da bi bolje razumjeli sistem, pogledajmo prvo na koji se način taj proces odvija u totalitarnome društvu, po unutarnjemu uređenju prilično različitome od našeg.

U svibnju 1983. značajan se događaj dogodio u Moskvi. Hrabar spiker, Vladimir Danchev, u pet je emitiranja izvještavao o ruskoj invaziji u Afganistan, pozivajući istodobno pobunjenike na pružanje otpora. To je izazvalo veliko divljenje na Zapadu. New York Times je taj događaj proglasio "odstupanjem od službene sovjetske propagande" te komentirao da je Danchev bio revoltiran dvostrukim standardima i novogovorom (3). U Parizu je uspostavljena nagrada za "novinare koji se bore za pravo na informacije". Danchev je skinut s radija i poslan u psihijatrijsku bolnicu. U prosincu je vraćen na poziciju. Ruski je službenik izjavio da "ga nisu kaznili jer se bolesne ljude ne može kazniti".

Na Zapadu je sve ovo bilo shvaćeno kao provirivanje u svijet "1984". Danchev je bio slavljen zbog svoje hrabrosti, zbog trijumfa dobre volje, zbog toga što ga nije prestrašilo totalitarno nasilje. Sve je to istina.

Ono što je bilo osobito značajno u vezi Danchevog emitiranja nije to što je on iskazao protivljenje sovjetskoj invaziji i pozvao na otpor, već to što je invaziju nazvao invazijom. U sovjetskoj teologiji ne postoji događaj poput ruske invazije u Afganistan; radije, postoji ruska obrana Afganistana od bandita koji operiraju iz pakistanskih skloništa, a podržava ih CIA i ostali ratni huškači. Rusi tvrde da su bili pozvani u Afganistan, i u određenom tehničkom smislu to je točno. No, kao što je londonski Economist značajno obznanio: "Upadač je upadač ukoliko nije zakonito pozvan od vlade", a vlada koja je postavljena od strane SSSR-a, upravo s ciljem da ih pozove, može teško to učiniti izvan svijeta Orwellovog Novogovora.

Prešutno u pokrivanju Danchevog slučaja na zapadu je bila nota samočestitanja: tako nešto se ovdje ne bi moglo dogoditi; ni jedan američki spiker nije bio poslan u psihijatrijsku bolnicu zato što je američku invaziju nazvao "invazijom" ili zato što je pozvao žrtve na pružanje otpora. Mogli bi se dalje zapitati zašto se to nikada nije dogodilo. Zbog toga što ni jedan američki novinar ne bi nikada oponašao Danchevu hrabrost, ili ne bi nikada shvatio da je američka invazija afganistanskoga tipa u biti invazija ili da razumna osoba može pozvati žrtve na otpor. Ako je tako, tada bi ovo bilo stanje indoktrinacije daleko iznad onoga što je ostvareno pod sovjetskim terorom, daleko iznad bilo čega što je Orwell mogao zamisliti. Da li je to samo apstraktna mogućnost ili je riječ o neugodnoj istini koja oslikava okolnosti pod kojima živimo?

Razmotrimo sljedeće činjenice. 1962. su SAD napale Južni Vijetnam. Te je godine predsjednik Kennedy, poslao američke zračne snage da napadnu ruralni Južni Vijetnam, u kojemu je živjelo više od 80% stanovništva. Sve je to bilo u sklopu programa kojim je trebalo dovesti nekoliko milijuna ljudi u koncentracijske logore (zvane "strategijska sela") koji su bili okruženi bodljikavom žicom i naoružanim čuvarima da bi se ljude zaštitilo od gerile koju su oni, kako smo mi zaključili, dobrovoljno podržavali. Sve sliči onome što danas radimo u El Salvadoru, samo što su u slučaju Vijetnama američki piloti bili direktno angažirani u bombardiranju civilnih ciljeva, umjesto da samo vode i koordiniraju napade na civile i ostalo od strane snaga koje smo mi istrenirali i naoružali. Direktnu invaziju SAD-a u Južni Vijetnam popratila je i podrška Francuzima u pokušaju ponovnog osvajanja bivše kolonije, zatim naša povreda mirovnoga procesa iz 1954. godine te teroristički rat protiv populacije Južnoga Vijetnama koji je iza sebe dotad ostavio sedamdesetpet tisuća mrtvih, pozivajući stanovništvo na otpor, kojeg je pružao sjeverni dio zemlje nakon 1959. te istodobno prijetio rušenjem terorističkog režima koji su SAD postavile. U narednim su godinama SAD nastavile odbijati svaki pokušaj mirovnog sporazuma te su 1964. počele planirati zastrašujuću invaziju na Južni Vijetnam. Invazija se dogodila rane 1965., zajedno s bombardiranjem Sjevernoga Vijetnama i intenzifikacijom bombradiranja na jugu - koje je bilo tri puta jače od višespominjanog bombardiranja na sjeveru. Rat su SAD također proširile na Laos i Kambodžu.

SAD su uvjeravale da su bile pozvane, no kao što je londonski Economist prepoznao u slučaju Afganistana (nikad u slučaju Vijetnama), "upadač je upadač ukoliko nije zakonito pozvan od vlade", a izvan svijeta Novogovora mušterijski režim SAD-a u Vijetnamu nije ništa legitimniji od ruskog režima u Afganistanu. Čak ni same SAD nisu smatrale tu vladu zakonitom, točnije, najjednostavnije bi je zbacile i postavile novu kada bi njezini vođe postali nezadovoljni američkim planovima o povećanju terora ili kada bi postali zabrinuti zbog mirovnog sporazuma. SAD su jednostavno priznale da je politički sporazum bio nemoguć budući da bi neprijatelj glatko pobijedio u političkom takmičenju, što je za njih bilo neprihvatljivo. Kontakt je trebao biti ograničen unutar vojnih dimenzija, u kojima su se SAD mogle nadati pobjedi. Riječima američkoga vladinog znanstvenika Douglasa Pikea, trenutno voditelja arhiva o Indokini u Berkeleyu i u mainstream novinarstvu obožavanog kao jednog od novijih neideoloških znanstvenika, južnovijetnamski neprijatelj je "naglašavao da se borba s [vladom postavljenom od strane SAD-a i s] SAD-om treba voditi izvan političkog spektra te da je upotreba masovne vojne sile možda sama po sebi bila nelegitimna tako dugo dok ih SAD nisu prisilile "da je upotrijebe ne bi li preživjeli".

Proteklih dvadesetpet godina tražim bilo kakve reference u mainstream novinarstvu ili znanosti o američkoj invaziji u Južni Vijetnam 1962. (ili bilo kada), ili o američkom napadu na Južni Vijetnam, ili o američkoj agresiji u Indokini - bezuspješno. Takav događaj u povijesti ne postoji. Radije, postoji američka obrana Južnoga Vijetnama od terorista podržavanih izvana (to jest iz Vijetnama), obrana koja nije bila mudra, govore golubovi.

Ukratko, ovdje nema Dancheva. Unutar mainstreama ne postoji nitko tko bi invaziju nazvao "invazijom" ili shvatio činjenice; nezamislivo je da bi bilo koji američki novinar pozvao južne Vijetnamce na pružanje otpora. Takva osoba ne bi bila poslana u psihijatrijsku bolnicu, no sigurno ne bi bila vraćena na svoju profesionalnu poziciju. Čak i danas oni koji spominju invaziju SAD-a na Južni Vijetnam 1962., pojačanu 1965., nagrađeni su nevjerovanjem - vjerojatno su zbunjeni ili jako ljuti. Ne možemo se braniti strahom od državnog nasilja, kao što to mogu sljedbenici partijske politike u totalitarnoj državi.

Jedna osobna bilješka, u knjizi koju sam napisao odmah nakon ruske invazije u Afganistan usporedio sam tu invaziju s američkom invazijom u Južni Vijetnam, i opširnije prodiskutirao o odgovornosti obiju velesila za hladnoratovski sistem konflikata i intervencija. Američki kritičari nisu uspjeli shvatiti moje riječi te su se žalili da, iako možda ima nešto istine u tome što sam napisao, bilo bi uvjerljivije da je priča malo "pravednije" ispričana (Cristopher Lahmann-Haupt u New York Timesu). Također su pisali da se osjećam krivim zbog "dvostrukih moralnih standarda" (James Fallows u Atlantic Montly). Ista je knjiga recenzirana i u komunističkom tisku, koji je odbacio moj "neuvjerljiv i neosnovan koncept po kojem su obje strane ostvarile interese u Hladnome ratu" (James West iz Američke komunističke partije, u World Marxist Review), nudeći argumente po kojima je Hladni rat bio isključivo američka afera. Interesantno je to što je komunistički komentar, iako netočan, barem svrsishodan, dok komentar američkog mainstreama odražava neku vrstu nemogućnosti shvaćanja ili razmišljanja o jednostavnim pitanjima koja se ponekad mogu pronaći kod fanatičnijih religioznih kultova.

Sada je normalno ismijavati se svakoj analogiji između sovjetske invazije u Afganistan i američke invazije u Gvatemalu; one zaista i jesu radikalno različite po opsegu i karakteru. Usporedba s američkom invazijom u Južni Vijetnam bi bila prikladnija, no unutar mainstreama ona je nezamisliva. Ovdje također vidimo jedan tipičan aparat visoko-indoktriniranog intelektualca (nekako redudantan izraz): izaberi ili izmisli jadnu kritiku Svete Države i odbaci je s prezirom, tada njome zamijeni racionalnu kritičku analizu i rastjeraj mogućnost razumijevanja.

U značajnoj analizi "Demonstration Elections", Edwarda Hermana i Franka Brodheada, nalazi se fotografija Theodora Hesburgha kako promatra glasačku kutiju za vrijeme izbora u El Salvadoru 1982. godine na kojima je bio promatrač; izbori su bili najavljivani kao korak naprijed prema onome što mi zovemo "demokracija". Opis slike glasi: "Svećenik Theodore Hesburgh promatra izbore u El Salvadoru, ali ne vidi glasačku kutiju", jasno prikazanu na fotografiji. Jedan od glavnih zadataka uspješnog edukacijskog sustava jest obdariti vlastite žrtve mogućnošću promatranja, no ne i uočavanja, mogućnošću koja je karakteristika 'odgovornih intelektualaca'.

Neka vrsta opozicije ratu u Vijetnamu razvijena je i unutar mainstreama, no ona je bila pretežno 'pragmatična', tako da je kritiku okarakterizirala kao samododvoravanje, distancirajući se od 'emocionalnih' ili 'neodgovornih' paranoika koji su prigovarali ratu s principijelnih stajališta. 'Pragmatični' su protivnici dokazivali da se rat ne može dobiti uz prihvatljivu cijenu, ili da postoje nejasnoće oko ciljeva, ili dvostrukost, ili propusti u provedbi. Slično tome, njemački su generali bili bez sumnje kritični prema Hitleru nakon Staljingrada. Stav naroda je bio prilično drugačiji. 1982. je preko 70% populacije rat smatralo "temeljno nepravednim i pokvarenim", a ne samo 'pogreškom'. Među 'predvodnicima mnijenja' takvo je stajalište jako rijetko, dok među artikuliranom inteligencijom ono u potpunosti izostaje, nije bilo prisutno ni na vrhuncu protivljenja ratu 1970.

Kako je ta značajna podložnost naučnome sistemu ostvarena? Ne možemo reći da su činjenice bile nedostupne, što je ponekad slučaj. Devastirajuće bombardiranje sjevernog Laosa, bombardiranje 1969. i ostali napadi zataškani su od strane medija; te su činjenice unutar mainstreama zatajene sve do danas (takve se stvari nazivaju 'tajnim ratovima', što znači da vlada čuva tajnu - što je i činila, uz suučesništvo medija). No, u slučaju Vijetnama dovoljan broj činjenica je bio uvijek dostupan. One su bile promatrane, ali ne i viđene.

Američko obrazovanje je posebno zanimljivo. Službeni povjesničar Kennedyjeve administracije, Arthur Schlesinger, cijenjen kao vodeći golub, uistinu je spominjao agresiju. "1962. nije bila loša godina", napisao je u svojoj povijesti "A Thousand Days": "agresija je [bila] provjerena u Vijetnamu." Znači, godina u kojoj su SAD poduzele direktnu agresiju u južnome Vijetnamu je godina u kojoj je agresija provjerena. Orwell bi bio zadivljen. Još jedna respektirana figura u liberalnom panteonu, Adlai Stevenson, naglasila je pri UN-u da smo se u Vijetnamu borili protiv "unutrašnje agresije", još jedna fraza kojoj bi se Orwell divio; znači, borili smo se protiv agresije Vijetnamaca protiv nas u Vijetnamu, baš kao što smo se stoljeće ranije borili protiv agresije Meksikanaca protiv nas u Meksiku. Isto smo učinili i u Grčkoj kasnih 1940-ih, objašnjavao je Stevenson, intervenirajući da bi zaštitili Grčku od "agresora" koji je "stekao kontrolu nad većim dijelom zemlje". Ti "agresori" su bili Grci koji su vodili otpor nacizmu i koje smo mi smijenili uz masakr, mučenje, progon i opće nasilje, činivši tako uslugu našim nacističkim suradnicima. Analogija je bila mnogo prikladnija nego je Stevenson - očito vrlo ignorantska osoba - mogao zamisliti. Kao i uvijek, američko je stajalište obrambeno, čak i kad napadnemo državu na drugoj strani svijeta, nakon što nismo u njoj uspjeli uništiti političku opoziciju uz veliku dozu terora i nasilja.

Malo dublji pogled na debatu koja se razvila oko Vijetnamskoga rata otkriva nam neke mehanizme indoktrinacije. Debata je suprotstavila jastrebove golubovima. Jastrebovi su, poput novinara Josepha Alsopa, smatrali da uz dovoljnu upotrebu nasilja možemo ostvariti svoje ciljeve. Golubovi su to smatrali nevjerojatnim, premda, kao što je Arthur Schlesinger objasnio, "svi mi molimo da je gosp. Alsop u pravu", i "svi mi pozdravljamo mudrost i rukovodstvo američke vlade" ako SAD uspije (suprotno od njegovih očekivanja) u ratnoj politici koja je pretvorila Vijetnam u "zemlju krhotina i ruševina". To je knjiga koja je Schlesingera postavila kao "vodećeg protivnika rata", riječima Leslie Gelb.

Jasno je vidljivo da je jedna moguća pozicija izostavljena iz ove žestoke diskusije, pozicija koja je navodno podijelila zemlju u tim teškim godinama: točnije, pozicija mirovnog pokreta, pozicija koju je zastupala velika većina građana, baš kao i 1982: rat nije samo 'pogreška' kako su to službeni golubovi navodili, već "temeljno nepravedan i pokvaren". Da razjasnim: ratni zločini, uključujući i zločin pokretanja agresivnog rata, su zlo, čak i ako se koriste u 'plemenite svrhe'. Takvo stajalište nije bilo prisutno u diskusiji, čak niti da bi bilo opovrgnuto; ono je nezamislivo unutar ideološkog maistreama.

Treba naglasiti da su odstupanja od ortodoksnosti bila rijetka među artikuliranom inteligencijom. Nekoliko je kritički raspoloženijih novinara od Anthony Lewisa koji je zaključio svoje stavove 1975., objašnjavajući da je rat počeo s "tapkajućim pokušajima da se učini dobro", no da je već 1969. (1969.!) bilo jasno da se radi o "katastrofalnoj pogrešci". U akademskim bi mainstream krugovima bilo teško pronaći predanije kritike rata od onih Johna Kirka Fairbanka s Harvarda, dekana američko-azijskih znanstvenika, koji je bio smatran toliko ekstremnim da su mu predbacivali da je "kronično zaražen komunizmom". Fairbank se 1968. obratio Američkome društvu povjesničara, godinu dana nakon što je Tet ofenziva obratila većinu korporacijske elite i ostalih vodećih krugova u golubove. Fairbank je bio očekivano kritičan prema Vijetnamskome ratu: ovo je "doba u kojem smo našu političku moć proširili na strane katastrofe poput Vijetnamskoga rata, uglavnom kroz prekoračenja pravednosti i nesebične dobrohotnosti". "Naša uloga u obrani juga nakon 1965." je bila bazirana na analitičkim pogreškama, tako "da smo imali velikih problema u uvjeravanju nas samih da postoji svrha vrijedna napora." Golubovi su rat smatrali "beznadnim slučajem", što znamo od Anthony Lakea, vodećeg goluba koji je napustio vladu u znak protesta protiv invazije u Kambodžu. Svi su se složili da je to bio "neuspjeli križarski rat", "plemenit", ali "iluzoran", te poduzet s "najuzvišenijim intencijama", kako je to rekao Stanley Karnow u svojem najprodavanijem programu na PBS TV, visoko cijenjenom zbog kritičke nepristranosti. Oni koji ne poštuju ove bjelodane istine ili on koji znatiželjno traže neke dokaze dokazuju da su emocionalni i neodgovorni ideolozi, ili možda i otvoreni komunisti. Ili još točnije, njihova se neobična stajališta ne mogu čuti, oni su izvan spektra pomišljivog mišljenja. Nekoliko se diktatora može pohvaliti tako propisanim prilagođavenjem Višim Istinama.

Sve ovo vrlo dobro ilustrira bitnu značajku demokratskog sustava kontrole misli, koji se izrazito razlikuje od totalitarne prakse. Oni koji vladaju uz pomoć nasilja žele sebe prikazati kao "behavioriste". Ono što ljudi misle nije toliko važno, važno je ono što rade. Oni moraju biti poslušni, a ta je poslušnost osigurana silom. Kazne zbog neposlušnosti variraju ovisno o karakteristikama države. U SSSR-u danas, kazna može biti psihička tortura, ili egzil, ili zatvor pod grubim i odvratnim okolnostima. U tipičnoj američkoj koloniji poput El Salvadora, disident će vjerojatno biti pronađen u jarku, odsječene glave nakon strašnog mučenja; i nakon što ih je dovoljan broj otpremljen na drugi svijet možemo imati izbore na kojima će ljudi marširati prema demokraciji, odbacujući naciste poput D'Aubuissona u korist Duartea, koji je bio na čelu jednog od najvećih masovnih ubojstava u modernom periodu (nužni preduvjet za demokratske izbore, koji se očito ne mogu održati sve dok civilne organizacije funkcioniraju), te čiji je ministar obrane Vides Casanova objasnio da je 1980. zemlja pretrpjela masakr trideset tisuća seljaka te da su "danas naoružane snage spremne za ubojstvo dvjesto do tristo tisuća ljudi ako je to potrebno da se zaustavi komunizam".

Demokratski sustavi su prilično drugačiji. Nužno je kontrolirati ne samo što ljudi rade, već i što misle. Budući da državi nedostaje mogućnosti da osigura poslušnost silom, misli mogu odvesti do djela te stoga prijetnju poretku treba uništiti na izvoru. Nužno je uspostavljanje okvira dopustivog mišljenja koji je ograničen unutar principa državne religije. Njega ne treba dokazivati, bolje da se on podrazumijeva kao neutvrđeni okvir pomišljivog mišljenja. Kritike jačaju postojeći sustav prešutno prihvačajući ove doktrine, te ograničavaju svoju kritiku na taktička pitanja koja se javljaju unutar njih. Da bi ostvarili ugled, da bi bili uključeni u diskusiju, oni moraju prihvatiti osnovno načelo da je Država dobrotvorna, da je vođena najuzvišenijim interesima, da prihvaća obrambeno stajalište, da nije sudionik u svjetskim aferama, već samo reagira na zločine drugih, ponekad ne baš mudro zbog osobnih pogrešaka, naivnosti, zamršenosti povijesti ili zbog nemogućnosti shvaćanja zle naravi naših neprijatelja. Ako čak i najoštrije kritike prešutno prihvaćaju ove premise, tada se obična osoba može zapitati tko je ona da se s tim ne slaže. Što više bijesni diskusija između jastrebova i golubova, to se državna religija čvršče i efektivnije uspostavlja. Njihov značajan doprinos kontroli misli je to što drže da se kritike toleriraju, čak i prihvaćaju - što i jest tako, kod onih koji igraju po pravilima.

Ovo je sustav kontrole misli kojeg nije shvatio Orwell, nisu ga shvatili ni diktatori koji nisu razumjeli koliko su za indoktrinaciju korisne kritike koje obznanjuju pogreške i propuste vodstva, dok istovremeno prešutno prihvaćaju premise državne religije.

Ove razlike između demokratskih i totalitarnih sustava kontrole misli se približavaju. U stvari, čak i totalitarna država mora biti zabrinuta zbog stavova i shvaćanja javnosti, dok je u demokraciji politički aktivan segment društva, obrazovaniji i privilegiraniji, od najveće važnosti. To je očigledno u SAD-u gdje siromašni nemaju naviku izlaziti na izbore, a značajne forme političkog sudjelovanja - oblikovanja i formuliranja političkih programa, odabir kandidata, podrška potrebnim materijalom, edukacijski napori ili propaganda - su područje relativno malog broja privilegirane elite. Tri-četvrtine stanovništva može podržavati prestanak nuklearnog naoružavanja, i neki od njih mogu čak i znati da je to i službena sovjetska politika, no to ne utječe na politiku masovnog vladinog subvencioniranja industrije visoke tehnologije kroz državno-osigurano tržište za naoružanje, budući da ne postoji ozbiljna alternativa u sustavu političke ekonomije. Masovni narodni otpor vojnoj agresiji predstavlja problem planerima, kao što se moglo vidjeti proteklih godina u Centralnoj Americi. Baš je prošlog prosinca tisak prenio memorandum kojeg je napisao ministar obrane McNamara u svinju 1967., upozoravajući da bi eskalacija Vijetnamskoga rata mogla "polarizirati mišljenja do te granice da će golubovi u SAD-u početi izmicati kontroli - masovno odbijajući služiti, ili se boriti, ili surađivati, ili još gore?". 'Golubovi' koji ga zabrinjavaju nisu službeni 'golubovi' doktrinarnog sustava, već opća populacija. No takav otpor, iako ponekad djelotovran u povećanju troškova državnoga nasilja, ograničene je efikasnosti tako dugo dok nije zasnovan na razumijevanju snaga na djelu i razloga svojeg sistematskog ponašanja, te tendira nestanku jednako brzom kao i nastanku. U isto vrijeme, preplašena i nesigurna populacija, trenirana da vjeruje kako su ruski demoni i horde trećega svijeta naumile zauzeti ono što stignu, sklona je nacionalističkom fanatizmu. To se pokazalo dramatičnim u narodnom odgovoru na invaziju u Grenadi. SAD su opet "nepokorena veličina", izjavio je Reagan, nakon što je šest tisuća elitnih trupa uspjelo svladati otpor šačice kubanskih vojnika i nešto grenadske milicije, osvojivši osam tisuća i sedamsto medalja za junaštvo, te izazvavši reakciju ovdje koja se ne može podrediti probuđenom sjećanju drugih velikih sila koje su ne tako davno ostvarile banalne pobjede.

Profinjenije metode indoktrinacije, upravo ilustrirane, značajnije su od izravnog varanja ili zataškivanja neželjenih činjenica, iako su i ove posve dovoljne. Primjera je bezbroj.

Razmotrimo, na primjer, trenutnu diskusiju o tome postoji li 'simetrija' između El Salvadora i Nikaragve budući da su u oba slučaja pobunjenici potpomognuti izvana i pokušavaju svrgnuti vladu. U jednom slučaju administracija tvrdi da su pobunjenici "borci za slobodu", a vlada nezakonita tiranija, dok su u drugom slučaju pobunjenici teroristi, a vlada još uvijek predstavlja nekakvu napuknutu demokraciju. Kritike se pitaju da li Nikaragva još uistinu potpomaže gerilu u El Salvadoru ili je već podlegla totalitarizmu.

U diskusiji je izgubljena još očitija sličnost. U obje je države prisutna teroristička vojna sila koja masakrira civile, i u obje države mi podržavamo tu silu: vladu El Salvadora i kontraše. Da je tako nema sumnje, posebno u El Salvadoru nakon što se Caterova administracija potrudila uništiti narodne organizacije koje su se razvile tijekom 1970-ih. Također je to očito i u vezi Nikaragve, samo što u ovom slučaju moramo prelistati strani tisak koji piše o destruktivnim litanijama kontraša, koji ubijaju, siluju, osakaćuju, teroriziraju i brutaliziraju civilno stanovništvo koje padne pod njihove šake. Primarni su im ciljevi radnici u zdravstvu i obrazovanju te seljaci u kooperativima (Jonathan Stelee i Tony Jenkins, u londonskom Guardianu; Marion Wilkinson, u australskom National Timesu; i mnogi drugi izvori kojima su detalji dostupni). Glavni zapovjednik 'demokratskih snaga', Adolfo Coleso, citiran je u New York Timesu: "Ne postoji nikakva linija, nikakva čvrsta linija između civilne farme koju posjeduje vlada i izvidničkih položaja sandinista"; čak i neredoviti izvještaji upućuju na posljedice ovakovih pretpostavki, no izvještavanje tiska je loše i sporadično, te posvećeno značajnim stvarima, poput protivljenja izborima (u Nikaragvi).

To je prava 'simetrija' između Nikaragve i El Salvadora. Njezin je značaj izgubljen u diskusiji o ispravnosti vladinih postupaka, dok sama vlada nastavlja funkcionirati pod misterioznom kolektivnom amnezijom koja nas sprečava da vidimo kako je malo toga novoga, i zbog čega je to tako.

Okrenimo se drugome dijelu svijeta i onome što se obično naziva 'mirovni proces' na Srednjem Istoku, a veže se uz Camp David sporazume. Sporazumi koje vodi Izrael pokazuju da se stanovništvo teritorija koji je pod izraelskom vojnom okupacijom uvelike protivi 'mirovnome procesu', smatrajući ga štetnim po vlastite interese. Zašto bi to tako bilo? Zasigurno su stanovnici te regije jedni od onih koji najviše žude za mirom. Međutim, ni jedan novinar nije proučio ovaj čudan paradoks.

Problem se može vrlo lako riješiti. Mirovni je proces, kao što je bilo vidljivo u datom trenutku i kao što bi trebalo biti očigledno pogledamo li unatrag, osmišljen na taj način da se glavna arapska vojna sila, Egipat, povuče iz konflikta, tako da Izrael može slobodno, uz veliku pomoć SAD-a, pojačati naseljavanje i represiju u osvojenim područjima, te napasti svoje sjeverne susjede - baš kao što je i učinio te stalno čini. Teško je vjerovati da čuđenje može izazvati to što žrtve 'mirovnog procesa' sam proces osuđuju i odbacuju; možda je i začuđujuće što takve elementarne istine, očite na samome početku, još uvijek nisu uočene. U međuvremenu, mi moramo nastaviti podržavati 'mirovni proces'. Tko se može protiviti miru?

U ovom bi slučaju, također, bilo korisno nadjačati našu misterioznu kolektivnu amneziju koja se tiče činjenica iz nedavne prošlosti. Vremena za pregled diplomatskih zapisa nema, no svatko tko to učini ubrzo će uvidjeti da su mogućnosti za mir, koji bi uključivao i nešto malo pravednosti, postojale petnaest godina te su svaki put bile blokirane od strane SAD-a i Izraela. U ranim je 70-ima to odbacivanje bilo toliko ekstremno da je čak blokirana i arapska inicijativa (upućena od Egipta i Jordana) za uspostavljanje općeg mira, koja je u potpunosti ignorirala prava Palestinaca. Nakon što se međunarodnim konsenzusom pristalo na dvo-državni sporazum, svaka takva mogućnost je konstantno onemogućavana od strane SAD-a i Izraela, koji ustraju u neprihvaćanju tvrdnje da urođenička populacija nesumljivo posjeduje prava, bez obzira na židove koji su ih naveliko razmijestili. Amerika je slavila ovakav stav, nagovarajući Palestince da prihvate program Radničke partije koji je opovrgavao palestinska nacionalna prava te im oduzimao 'bilo kakvu ulogu' u bilo kojem sporazumu (radnički golub Abba Eban). Ovdje nitko ne protestira, niti čak ne izvještava o činjenicama, kada vlada SAD-a stopira mirovnu inicijativu UN-a, s tvrdnjom da će prihvatiti isključivo pregovore "između strana direktno uključenih u arapsko-izraelski konflikt", isključujući Palestince koji nisu jedna od tih strana (siječanj 1994.). Sličan problem Libije i manjine PLO-a se u Americi osuđuje kao rasistički i ekstremistički: jednako takvo stajalište SAD-a i Izraela, rasističko u suštini, smatra se uzorom umjerenosti.

Aktualni su izvještaji prikrivani, opovrgavani pa čak i izvrnuti u jednom od najuspjelijih djelovanja agitacijske propagande u modernoj povijesti. Komentirao sam u nedavno izašloj knjizi ("The Faitfull Triangle") izvještaj koji se odnosio na razdoblje do 1983. Otada se sve ponavlja bez promjena. Da spomenem samo jedan nedavni slučaj: u travnju 1984. Jaser Arafat je prilikom govora u Grčkoj i Aziji, te putem izvještaja objavljenog u francuskom i engleskom mainstream tisku uputio niz zamolbi koje su se odnosile na mir. Arafat je eksplicitno pozvao na direktne pregovore s Izraelom, pod prisutstvom promatrača UN-a, te na "međusobno priznanje dviju država", Izraela i Palestine; što je godinama bio osnovni oblik međunarodnog konsenzusa, uključujući i odbacivanje američko-izraelskog 'mirovnog sporazuma'. Izrael je ponudu odmah odbacio, dok su je SAD jednostavno ignorirale. Izvještavanje medija u SAD-u slijedi zanimljiv model. Nacionalni tisak - New York Times i Washington Post - nije prenio činjenice. Lokalni 'kvalitetniji tisak' (Boston Globe, Los Angeles Times, Philadelphia Inquirer) je prenio osnovne činjenice, koje su ubrzo prikrivene i zaboravljene, da bi bile zamijenjene poznatim kritikama palestinskog ekstremizma. U San Francisco Examineru, koji ima reputaciju najgorih novina bilo kojeg glavnog grada, na naslovnoj se strani pojavila priča UPI-a (4) s osnovnim činjenicama, a iznad nje je preko cijele strane stajao naslov: "Arafat Izraelu: Razgovarajmo." Racionalni bi zaključak bio da manje sofisticirani tisak jednostavno ne razumije koje činjenice treba odstraniti zbog toga što se ne poklapaju s partijskom politikom.

Ova razlika između tiska je pojačana intrigantnim navodom Warrena Hogea, urednika vanjske politike u New York Timesu. Jedan je čitatelj iz Detroita poslao kratko pismo Timesu u kojem spominje da Arafatov poziv na međusobno priznanje i pregovore nije objavljen, iako je Times "godinama citirao Arafata i njegovo navodno odbijanje pregovora i priznanje Izraela". Njegovo pismo nije bilo objavljeno, no dobio je odgovor Warrena Hogea (što je prava rijetkost) koji glasi:

Vidjeli smo Arafatove primjedbe koje ste spomenuli u Novel Observateuru i usporedili ih s njegovim prijašnjim izjavama. One ne predstavljaju ništa novo u njegovu razmišljanju i za nas bi bilo pogrešno objaviti ih kao takve.

Gosp. Arafatu dajemo mnogo prostora te smo objavili mnoge njegove javne izjave i izvještaje o njegovim tajnim pregovorima s predstavnicima SAD-a i drugih zapadnih vlada. Kada i ako gosp. Arafat pozove na međusobno priznanje i pregovore s Izraelom, čitat ćete o tome na naslovnoj strani New York Timesa. (naglašeno dodano)

Iz ove komunikacije se mnogo može otkriti. Prvi odlomak je blizu istini, iako netko to ne može znati čitajući New York Times koji stalo niječe te činjenice. No, najzanimljiviji dio je posljednja rečenica. Arafat je otvoreno pozvao na "međusobno priznanje i pregovore s Izraelom", svejedno to nismo pročitali na naslovnoj strani - ili bilo gdje drugdje u New York Timesu. Times radije ustraje sa svojim začuđujućim popisom zataškivanja i falsificiranja, objavljenih ranijih godina u mojoj knjizi te citiranih iznad. Teško da je bilo što očitije od činjenice da ništa novo neće ući u službenu povijest u kojoj Times vidi sebe - donekle s pravom - kao kustosa. Budući povjesničari će se okrenuti arhivima New York Timesa da 'odrede' što je povijest, a ne arhivima San Francisco Examinera (ako uopće postoje).

Neću nastaviti s daljnim primjerima. Ključna poanta je da se model širi, da je postojan te vrlo efektivan u uspostavljanju okvira pomišljivog mišljenja.

Prije šezdeset godina je Walter Lippman prodiskutirao koncept "proizvodnje pristanka", umjetnost koja se "sposobna vješto rafinirati" i može odvesti do "revolucije" u "prakticiranju demokracije". Ideja je s mnogo entuzijazma prihvaćena u poslovnim krugovima - postala je glavna preokupacija industrije za odnose s javnošću, čija je vodeća figura Edward Bernays opisao "izmudrivanje pristanka" kao stvarnu esenciju demokracije. U stvari, kao što je Gabrijel Kolko naveo: "Od početka stoljeća pa do današnjih dana, [javno mnijenje] je bilo objekt kulturne i ideološke industrije, koliko nepopustljiv toliko i raznolik: rasprostranjen od škole preko tiska do masovne kulture u svim njezinim oblicima." Razlog tome, kao što je potpredsjednik AT&T-a izjavio 1909., je to što je "javno mnijenje... po mome sudu jedina ozbiljna prijetnja s kojom se kompanija mora suočiti." Ideja je također odlučno preuzeta i u društvenim znanostima. Vodeći je politički znanstvenik Harold Laswell napisao 1933. da moramo izbjeći "demokratski dogmatizam" poput onog da su ljudi "najbolji suci svojih vlastitih interesa". Demokracija dozvoljava da se glas ljudi čuje, a zadatak je intelektualaca da osiguraju da taj glas ima pečat ispravnog kursa. Propaganda je demokraciji isto što i nasilje totalitarizmu. Tehnike su izbrušene u visoku umjetnost, daleko iznad bilo čega o čemu je Orwell sanjao. Aparat zamišljene različitosti u mišljenju, koji inkorporira doktrine Državne religije i eliminira racionalnu kritičku diskusiju, jedna je od profinjenijih metoda, premda su i sirovije tehnike u uporabi, i također nas efektivno sprečavaju da vidimo ono što gledamo, da naučimo i razumijemo svijet u kojem živimo. Potrebno je ponovno naglasiti da ono što komunisti nazivaju agitacijskom propagandom ima mnogo veći značaj u demokracijama nego u državama koje vladaju uz pomoć nasilja. U Americi Dancheva nema, osim na nebitnim marginama političke diskusije.

Za one koji tvrdoglavo traže slobodu, najvažniji je zadatak da razumiju mehanizme i praksu indoktrinacije. Takovi se mehanizmi lako zamijete u totalitarnom društvu. Mnogo ih je teže zamijetiti u sustavu 'ispiranja mozga pod slobodom', kojem smo izloženi i kojem svi prečesto služimo kao dobrovoljni i svjesni instrumenti.

Image and video hosting by TinyPic

MEDIJSKA KONTROLA

Započet ću suprostavljanjem dviju različitih koncepcija demokracije. Jedna bi bila ta u kojoj demokratsko društvo posjeduje sredstva pomoću kojih bi moglo sudjelovati na neki razuman način u upravljanju svojim poslovima, a informacije bi bile svima dostupne i besplatne. Druga koncepcija je ta u kojoj je javnost spriječena u upravljanju svojim poslovima, a informacije su strogo kontrolirane. Možda zvuči čudno, ali važno je znati da je druga koncepcija demokracije ona koja prevladava.

RANA POVIJEST PROPAGANDE

Wilsonova administracija je utemeljila vladin odbor za propagandu, Creel Odbor, koji je u razmaku od šest mjeseci uspio pretvoriti miroljubivi narod u histeričnu populaciju koja je opsjednuta ratom i koja želi uništiti sve njemačko, ubiti sve Nijemce, otići u rat i spasiti svijet. Ovo najvažnije dostignuće vodilo je daljnjim dostignućima. U isto vrijeme, i točno nakon rata, iste su se metode primjenjivale kako bi ulile histerični strah od komunizma, Crveni Strah kako su ga zvali, što je uspjelo uništiti sindikate i eliminirati opasne probleme kao što su sloboda tiska i političke misli. Mediji i korporacijske vlasti su pružali veliku potporu, promovirali i organizirali veliki dio rada, sve u svemu bio je to veliki uspjeh.

Među onima koji su aktivno i puni entuzijazma sudjelovali bili su i progresivni intelektualci, ljudi iz kruga Johna Deweya koji su bili iznimno ponosni na svoje tekstove o "inteligentnijim članovima zajednice", znači o njima samima, koji su mogli natjerati nesklon narod na rat, ulijevajući im strah u kosti i izmamljujući borbeno domoljubni fanatizam. Sredstva upotrebljena u tom pothvatu bila su raznolika. Na primjer, veliki broj izmišljotina o njemačkim zločinima, belgijske bebe otrgnutih ruku, svakojake strahote koje se još uvijek mogu pročitati u povijesnim knjigama. Sve ih je izmislilo britansko ministarstvo propagande čija je zadaća u to vrijeme bila, kako su oni rekli u svojim tajnim vijećanjima, kontroliranje misli čitavoga svijeta. Ono što je važnije, oni su htjeli kontrolirati misli inteligentnijih članova američke zajednice, koji bi onda širili pripremljenu propagandu i tako preobratili miroljubivu zemlju u ratnu histeriju. Uspjelo je. Itekako je uspjelo. A to nas je naučilo lekciju: državna propaganda može imati iznimno jak učinak kada je podupiru obrazovani slojevi i kada odstupanje od nje nije dozvoljeno. To su naučili i Hitler i mnogi drugi, a prakticira se i dan danas.

PROMATRAČKA DEMOKRACIJA

Walter Lippman, starješina američkoga novinarstva, najvažniji kritičar unutarnje i vanjske politike i najvažniji teoretičar liberalne demokracije, smatrao je da "revolucija u umjetnosti demokracije" može poslužiti za "proizvodnju pristanka", drugim riječima, donošenje suglasnosti putem novih tehnika propagande kod dijela javnosti koji se nije slagao s određenim idejama. Smatrao je da u demokraciji koja ispravno funkcionira postoje slojevi građana. Prvi sloj je onaj koji ima aktivnu ulogu u vođenju općih poslova. To je poseban sloj. Ljudi koji analiziraju, izvršavaju, donose odluke i upravljaju svim političkim, ekonomskim i ideološkim sustavima. To je mali postotak populacije... Ostali koji se nalaze izvan te grupe su "zbunjeno stado", kako ih je Lippman zvao. Moramo se zaštiti od bijesa i gaženja zbunjenog stada...

Zato nam treba nešto što bi ukrotilo zbunjeno stado, a to je nova revolucija u umjetnosti demokracije: proizvodnja pristanka. Mediji, škole i popularna kultura moraju biti podjeljeni; jer im politički sloj i oni koji odlučuju moraju dati nekakvu podnošljivu sliku stvarnosti, iako i oni moraju ulijevati pravilna uvjerenja. Zapamtite, tu se nalazi neizrečena pretpostavka - čak je i odgovorni ljudi moraju sakrivati od samih sebe, a odnosi se na pitanje kako ti ljudi dospiju na pozicije na kojima imaju autoritet u odlučivanju. Tako što služe prave moćnike, naravno. One koji posjeduju cijelo društvo, jedan vrlo uzak krug. Ako poseban sloj dođe i kaže: "Mogu služiti vašim interesima", postat će dio izvršne grupe. O tome se mora šutjeti. To znači da su oni morali prihvatiti uvjerenja i doktrine koje će služiti interesima privatne moći. Ako ne uspiju svladati tu vještinu, nisu dio posebnoga sloja. Vrijednosti i interesi privatne moći i veza između države i poslovnoga svijeta koja predstavlja te vrijednosti moraju biti duboko indoktrinirani u njih. Ako mogu proći kroz to, mogu biti i dio posebnoga sloja. Ostatak zbunjenoga stada treba jednostavno biti zaokupljen drugim stvarima.

To je lagano izvesti u državama koje danas smatramo totalitarnima ili vojnima. Jednostavno im prijetiš batinom i ako naprave nešto krivo, dobit će po glavi. Kako je društvo postalo slobodnije i demokratskije tako se izgubila i ta sposobnost. Zato se treba posvetiti tehnikama propagande. Logika je jasna. Propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi.

ODNOSI S JAVNOŠĆU

Amerikanci su bili pioniri industrije za odnose s javnošću. Obveza industrije je bila "kontroliranje uma javnosti", kako bi to rekli vođe. Puno toga su naučili na uspjehu Creel odbora i uspjehu kreiranja Crvenog Straha te njegovih posljedica. Industrija za odnose s javnošću je u to vrijeme iskusila veliku ekspanziju. Tijekom 1920-ih je bila uspješna u stvaranju skoro potpune podređenosti javnosti poslovnim pravilima...

Odnosi s javnošću su velika industrija. Godišnje potroše oko milijardu dolara. Cijelo to vrijeme zadaća im je nadzirati mišljenje javnosti...

Šef korporacije i čistač imaju iste interese. Svi možemo raditi zajedno, za amerikanizam, voljeći jedni druge. To je bila poruka. U prezentaciju te poruke uložen je veliki trud. Ipak je ovo poslovna zajednica, tako da oni kontroliraju medije i imaju ogromna sredstva... Mobiliziranje mišljenja zajednice u korist plitkog i praznog koncepta kao što je amerikanizam. Tko bi se protivio tome? Ili da malo moderniziram ovo što sam rekao, "podržavajmo naše trupe". Tko bi se protivio tome? Ili žuta odlikovanja. Tko bi se protivio tome? Svrha slogana kao što su "podržavajmo naše trupe" jest ta da oni ne ne znače apsolutno ništa. Oni znače isto koliko znači slogan "podržavajmo ljude u Iowi". Naravno, riječ je bila o nečemu drugome, a to je "da li podržavate našu politiku?" Ali ne želite da ljudi razmišljaju o tome. To je cijela svrha uspješne propagande. Potrebno je smisliti slogan protiv kojega neće nitko biti i koji će se svima svidjeti jer nitko ne zna što on znači zato što on jednostavno ni ne znači ništa, ali njegova najveća vrijednost je što skreće pozornost na nešto drugo...

To je sve iznimno djelotvorno. I odvija se po pravilima sve do danas. Naravno da je sve jako pažljivo promišljeno. Ljudi iz industrije za odnose s javnošću nisu tamo da bi se zabavljali. Oni rade. Pokušavaju uliti pravilne vrijednosti. Uostalom, imaju koncepciju demokracije kakva bi trebala biti: sustav u kojemu je poseban sloj naučen raditi u službi gospodara, u službi ljudi koji upravljaju društvom. Ostatku populacije mora biti uskraćen bilo kakav oblik organizacije jer organizacija samo stvara neprilike. Neka sjede sami ispred TV ekrana i upijaju poruku koja kaže: "Jedina vrijednost u životu je živjeti što udobnije, živjeti kao ta bogata obitelj srednjega sloja koju gledaš i posjedovati lijepe vrijednosti kao što su sklad i amerikanizam." To je sve što život pruža. Možda pomisliš da postoji nešto više od toga, ali budući da samo gledaš televiziju pretpostavljaš da si lud jer to je jedino što se tamo dešava...

Tako je to ideal. Mnogo truda se uložilo u ostvarivanje tog ideala. Očito da iza njega postoji nekakva koncepcija. Na primjer, koncepcija demokracije koju sam naveo na početku. Zbunjeno stado je problem. Trebali bi zaustaviti njihov bijes i divljanje. Moramo im skrenuti pažnju. Neka gledaju Superbowl ili humoristične serije ili filmove pune nasilja. Svako malo zovemo ih da pjevaju besmislene pjesmice kao što je "Podržavajmo naše trupe". Treba ih držati uplašenima, jer ako se nedovoljno boje svakakvih zlikovaca koji će ih uništiti izvana ili iznutra mogli bi početi razmišljati, što je opasno jer nisu kompetentni za razmišljanje. Zato im je potrebno skrenuti pažnju i marginalizirati ih.

IZMUDRIVANJE MIŠLJENJA

Isto je tako potrebno natjerati populaciju da podupire vanjske pustolovine. Uglavnom je populacija miroljubiva, baš kako je bila i tijekom Prvoga svjetskog rata. Javnost ne vidi razlog za uplitanje u vanjske pustolovine, ubijanje, mučenje. Zato ih treba natjerati. A da bi ih natjerali, trebamo ih uplašiti...

Ideal je bio postignut do određene granice. Neke institucije nije bilo moguće uništiti. Crkve, na primjer, još uvijek postoje. Veliki dio disidentskih aktivnosti proizlazi iz crkve, iz jednostavnoga razloga što one postoje. Ako idete u neku europsku državu održati politički govor, to će se najvjerojatnije odvijati u prostorijama sindikata. Takvo što se neće dogoditi ovdje, kao prvo zato što sindikati jedva postoje, a ako i postoje nisu političke organizacije. Ali postoje crkve i zato se govori tamo često održavaju. Solidarni rad za Centralnu Ameriku nastao je u crkvama, najviše zato što one postoje.

Zbunjeno stado nikada nije dovoljno ukroćeno tako da je to konstantna borba. U '30-ima su ustali i bili ušutkani. U '60-ima je došlo do novog vala nezadovoljstva. Imalo je ime. Poseban sloj ga je zvao "krizom u demokraciji". Smatralo se da je u '60-ima demokracija zakoračila u krizu. Kriza je bila toliko velika da su se dijelovi populacije počeli organizirati te su postali aktivni i pokušavali sudjelovati na političkoj pozornici. Ovdje se vraćamo na ona dva koncepta demokracije. Po definiciji u rječniku, to se zove napredak u demokraciji. Po prevladavajućoj koncepciji demokracije, to predstavlja problem, krizu koju treba nadjačati. Populaciju treba vratiti natrag u stanje apatije, pokornosti i pasivnosti. Zato trebamo poduzeti korake da bi nadjačali krizu. Uložen je veliki napor. Ništa nije djelovalo. Kriza demokracije je još uvijek živa i zdrava, na sreću, ali baš ne utječe na promjenu u politici. Zato je uspješna u promjeni mišljenja, što god većina ljudi mislila. Svašta se poduzimalo nakon '60-ih kako bi se promijenila i preboljela ta bolest. Zvala se "vijetnamski sindrom". Termin "vijetnamski sindrom" se pojavio oko 1970-e i bio je slučajno definiran. Reaganski intelektualac Norman Podhoretz definirao ga je kao "bolesne zapreke protiv upotrebe vojne sile". Te bolesne zapreke protiv nasilja bile su prisutne u velikom dijelu populacije. Ljudi jednostavno nisu mogli razumjeti zašto bi oni trebali ubijati i mučiti i bombardirati ljude. Opasno je kada narod postane zanesen tim bolesnim zaprekama, a to je i Goebbels shvatio, jer onda postoji ograničenje vanjskim pustolovinama. Bitno je, kako je Washington Post ponosno napisao neki dan, "uliti u ljude poštovanje prema ratnim vrlinama". To je važno. Ako želiš nasilno društvo koje koristi silu diljem svijeta kako bi ostvarilo ciljeve svoje domaće elite, važno je imati pravilnu procjenu ratnih vrlina bez onih bolesnih zapreka o korištenju sile. To je, znači, vijetnamski sindrom. Važno ga je svladati.

PREDSTAVA KAO STVARNOST

Također je važno potpuno falsificirati povijest... Ta povijest se pokušala rekonstruirati nakon Vijetnamskoga rata. Previše ljudi je počelo shvaćati što se zapravo događa, uključujući vojnike i mlade ljude koji su bili dio mirovnoga pokreta. To je bilo loše. Zločeste misli su se morale srediti i morala se nadoknaditi nekakva pamet, a naručito se morala nadoknaditi spoznaja da je sve što radimo dobro. Ako bombardiramo Južni Vijetnam to je zato što ga branimo od nekoga. Od Vijetnamaca jer nikog drugog ni nema. Kennedyevi intelektualci su to zvali "obrana od unutarnje agresije u Južnome Vijetnamu". Frazu je koristio i Adlai Stevenson. Važno je da takva slika događaja postane službena i dobro shvaćena slika. I djelovalo je. Jer imate apsolutnu kontrolu nad medijima i obrazovnim sustavom, i bez prevelike veze sa stvarnošću. Istina pokopana ispod hrpa i hrpa laži. S toga stajališta, sve je to bio veliki uspjeh u otklonjavanju prijetnje demokraciji, postignut u uvjetima slobode, što je jako zanimljivo. To nije kao totalitarne države koje koriste silu. Ova dostignuća su postignuta u uvjetima slobode. Ako želimo shvatiti naše društvo moramo razmisliti o ovim činjenicama. One su bitne za ljude kojima je stalo do toga u kakvome društvu živimo.

DISIDENTSKA KULTURA

Unatoč svemu ovome, disidentska kultura je još uvijek živa. Proširila se od 1960-ih. Kao prvo, u '60-ima je bila vrlo spora u svome razvoju. Nije bilo prosvjeda protiv rata u Indokini sve do godina nakon što je Amerika počela bombardirati Južni Vijetnam. Taj pokret je bio vrlo malen, sastojao se uglavnom od studenata i mladih ljudi. Do '70-ih stvari su se promijenile. Razvili su se važni pokreti... U '80-ima je došlo do još veće ekspanzije pokreta solidarnosti, a to je nešto novo i važno u povijesti američkoga, ako ne i svjetskoga, disidentstva. Ljudi u tim pokretima nisu samo prosvjedovali nego su uključivali i sebe same, često i intimno, u živote ljudi koji pate. Svašta su od toga naučili i imali vrlo civiliziran utjecaj na mainstream Ameriku. Sve ovo je napravilo golemu razliku...

Sve su to znakovi civiliziranoga utjecaja, unatoč propagandi, unatoč nastojanjima da se kontroliraju misli i unatoč proizvodnji pristanka. Bilo kako, ljudi stječu mogućnost i volju za razmišljanjem. Skepticizam prema moći je u porastu, a promijenili su se i stavovi prema puno stvari. Sve se dešava sporo, ali je vidljivo i važno. Drugo je pitanje da li je ono dovoljno brzo da napravi značajnu promjenu u svijetu... Organizacija ima svoje posljedice. Shvatite da niste sami. Drugi razmišljaju kao ti. Možeš produbiti svoje misli i naučiti više o onome u što vjeruješ. Ti pokreti su vrlo neformalni, nisu kao organizacije gdje postoji članstvo, samo raspoloženje koje uključuje interakciju među ljudima. Organizacije imaju jedan vrlo primjetljiv efekt. To je opasnost u demokraciji: ako se organizacije mogu razviti, ako ljudi više nisu samo priljepljeni za TV, u glavi im se mogu javiti čudne misli, bolesne zapreke protiv upotrebe vojne sile. To treba biti svladano, ali nije bilo.

PARADA NEPRIJATELJA

U Americi se trenutno odvija jedan vrlo karakterističan razvoj. Amerika nije prva država u svijetu koja je to učinila. Domaći socijalni i ekonomski problemi, zapravo katastrofe, su u porastu.

Moćnici nemaju namjeru ništa učiniti s time. Pogledate li domaće programe administracija u zadnjih deset godina - ovdje uključujem i demokratsku opoziciju - nećete uočiti ozbiljne planove za ublažavanje problema zdravstva, obrazovanja, beskućnika, nezaposlenosti, kriminala, zatvora, propadanja u gradovima - cijela sfera problema. Svima su vam poznati i pogoršavaju se... U takvim uvjetima morate skrenuti pažnju zbunjenoga stada, jer ako oni počnu primjećivati te probleme neće biti dobro, jer oni su ti koji pate.

Gledanje Superbowla i humorističnih serija možda nije dovoljno. Morate ih natjerati na strah od neprijatelja. U '30-ima ih je Hitler natjerao na strah od židova i cigana. Morali ste ih uništiti kako bi se obranili. Mi isto tako imamo svoje načine. U zadnjih deset godina svaku godinu ili dvije smišljeno je nekakvo grozno čudovište od kojega se moramo braniti. Rusi su uvijek bili na raspolaganju. Ali oni kao neprijatelji gube svoju privlačnost i sve ih je teže gledati kao neprijatelje i zato moramo izmisliti nove... Svijet će pokoriti međunarodni teroristi, preprodavači droge, zaluđeni Arapi i Saddam Hussein, novi Hitler. Neprijatelji se moraju neprestano pojavljivati, jedan za drugim. Preplašiš narod, teroriziraš ih, ulijevaš im strah u kosti tako da se svi boje putovati i sakriju se. Onda se desi veličanstvena pobjeda nad Grenadom, Panamom, ili nekom trećom vojskom trećega svijeta koju smo u stanju pretvoriti u prah prije nego li se potrudimo pogledati je, a to se upravo dogodilo. Olakšanje. Spasili smo se u zadnji čas. Ovo je samo jedan od načina kako spriječiti zbunjeno stado da obraća pozornost na stvarne događaje i kako ih držati po strani i pod kontrolom...

SELEKTIVNA PERCEPCIJA

U svibnju 1987. članovi grupe za ljudska prava iz El Salvadora, koji su preživjeli - vođe su bili ubijeni - bili su uhapšeni i maltretirani; uključujući i Herberta Anayu koji je bio direktor. Odvedeni su u zatvor La Esperanza (nada). U zatvoru su nastavili sa svojim poslom. Bili su odvjetnici, i nastavili su očitovanja. U zatvoru je bilo 432 zatvorenika. 430 ih je potpisalo iskaze u kojima su pod prisegom opisivali mučenja. Mučenja strujom i slične okrutnosti, uključujući u jednome slučaju mučenje koje je počinio sjevernoamerički general u uniformi, koji je opisan u nekim detaljima. Svjedočenje je bilo eksplicitno i opsežno, vrlo vjerojatno jedinstveno u detaljnome opisu događaja u sobi za mučenje. Ovaj izvještaj koji sadrži stošezdeset stranica je bio tajno iznešen iz zatvora zajedno s videokazetom na kojoj se prikazuje svjedočenje pod prisegom o mučenjima. Marin County Interfaith Task Force ju je distribuirao. Nacionalni tisak je odbio pisati o tome događaju. TV postaje su odbile prikazati sadržaj videokazete. Članak se pojavio jedino u lokalnim novinama okruga Marin i u San Francisco Examineru, ali čini mi se da je to bilo sve. Nitko drugi to nije htio. To je bilo doba "nepromišljenih zapadnjačkih intelektualaca" koji su slavili Josea Napoleona Duartea i Ronalda Reagana. Anayu nitko nije slavio. Nije dobio počast ni na dan ljudskih prava. Nije imenovan za ništa. Pustili su ga za vrijeme izmjene zatvorenika i nakon toga je na njega izvršen atentat, očito od strane snaga sigurnosti koje su bile potpomognute od SAD-a. Malo se zna o tome događaju. Mediji nikada nisu upitali da li bi otkrivanje okrutnosti - umjesto zataškavanja - moglo spasiti njegov život.

U veljači, usred kampanje za bombardiranje, libanonska vlada zatražila je od Izraela da promotri rezoluciju 425 Vijeća sigurnosti UN-a koja je tražila od Izraela da se neposredno i bezuvjetno povuće iz Libanona. Rezolucija je iz ožujka 1978. Nakon toga donesene su još dvije uzastopne rezolucije koje su zahtijevale neposredno i bezuvjetno povlačenje iz Libanona. Naravno da Izrael nije promotrio rezolucije jer ih Amerika podupire u okupaciji. U međuvremenu, južni Libanon je teroriziran. Velike sobe za mučenje u kojima se odvijaju stravične stvari. Korišten je i kao baza za napadanje ostalih dijelova Libanona. Tijekom tih trinaest godina Libanon je napadnut, Beirut bombardiran, oko dvadeset tisuća ljudi ubijeno, oko 80% civila, bolnice uništene, a teror, pljačke i razbojstva sve prisutniji. Sve je u najboljemu redu, ipak to Amerika potpomaže. Ovo je samo jedan primjer. U medijima nije bilo ništa o tome, nije bilo diskusije o tome da li bi Izrael i SAD trebali promotriti rezoluciju 425 Vijeća sigurnosti UN-a ili bilo koju drugu rezoluciju... Ovo je samo jedan slučaj. Ima ih gorih. U indonezijskoj invaziji Timora ubijeno je oko dvjesto tisuća ljudi. Sve je neznatno naspram ovome. Napad je bio čvrsto potpomognut od Amerike, i još uvijek traje uz američku diplomatsku i vojnu pomoć...

ZALJEVSKI RAT

Taj događaj nam pokazuje kako djeluje dobar propagandni sustav. Ljudi povjeruju da upotrebljavamo silu protiv Iraka i Kuvajta zato što iskreno pazimo na princip da se ilegalna okupacija i kršenje ljudskih prava trebaju suočiti sa silom. Ne uviđaju što bi značilo primijeniti te principe na politiku SAD-a. To je spektakularan uspjeh propagande.

Pozabavimo se pitanjem razloga za ratovanjem. Razlozi za rat su ponuđeni. Jedan od razloga bi bio da agresori ne mogu biti nagrađeni i agresija mora biti obrnuta brzim posezanjem za nasiljem. To je bio razlog za rat. Drugog razloga nije bilo. Da li je moguće da je to razlog rata? Da li SAD podupiru te principe? Da li su se SAD protivile svojoj agresiji na Panamu i inzistirale na bombardiranju Washingtona kako bi je obrnule? Kada je 1969. južnoafrička okupacija Namibije proglašena nezakonitom, da li su SAD stavile sankcije na hranu i lijekove? Da li je došlo do rata? Da li su bombardirali Capetown? Ne, već je dvadeset godina trajala "tiha diplomacija". Tih dvadeset godina nije bilo ugodno. Samo za vrijeme Reaganove i Bushove administracije, Južna Afrika je ubila oko milijun i pol ljudi u okolnim zemljama. Zaboravite što se događalo u Južnoj Africi i Namibiji. Nekako naše osjećajne duše nisu postale bešćutne. "Tiha diplomacija" se nastavila i sve je završilo obilnom nagradom za agresore. Dobili su glavnu luku u Namibiji i hrpu prednosti u vezi njihovih siguronosnih problema. Gdje je taj princip koji podupiremo? Nisu nam dali razlog za odlazak u rat. Niti jedan. Sve razloge za rat koje su nam dali mogao je opovrgnuti pismeni tinejdžer u roku od dvije minute. To je jedan od pokazatelja totalitarne države. Trebala bi nas plašiti spoznaja da smo toliko duboko totalitarni da nas mogu natjerati u rat bez ijednog razloga i da to nitko čak ni ne primijeti, niti je ikog briga. Zapanjujuća činjenica.

Radi se o tome da je Irak zemlja trećega svijeta s vojskom koja se uglavnom sastoji od seljaka. Priznalo se da je bilo puno dezinformacija o tvrđavama, kemijskom oružju, itd. Primijetite da se ovo dogodilo godinu dana nakon što se ista stvar dogodila Manuelu Noriegi. On je nebitan lopov u usporedbi s prijateljem Georgea Busha Saddamom Husseinom ili Bushovim prijateljima u Pekingu ili samim Bushom. U usporedbi s njima, Manuel Noriega je neznatan. Zao, ali ne i svjetski lopov na kakve smo mi naviknuti. Napravili su od njega osobu veću od života. Htio nas je uništiti, bio je vođa preprodavača droge. Trebali smo brzo djelovati i ubiti ga, ubijajući nekoliko stotina ili tisuća ljudi usput, postaviti na vlast malenu, možda osampostotnu bijelu oligarhiju, a američke vojne dužnosnike da upravljaju svakim nivoom političkog sustava. Sve smo to morali napraviti jer smo se morali spasiti od zvijeri koja bi nas inače uništila. Godinu dana kasnije istu stvar je napravio Saddam Hussein. Da li je itko to naglasio? Da li je itko naglasio što se dogodilo i zašto? Morat ćete duboko kopati.

Ovo se bitno ne razlikuje od onoga što je Creel Odbor napravio u 1916.-1917. kada je unutar šest mjeseci pretvorio miroljubivu populaciju u histerične divljake koji su imali namjeru uništiti sve njemačko kako bi se spasili od divljaka koji su belgijskim bebama trgali ruke. Današnje tehnike su vjerojatno sofisticiranije, imamo televiziju i hrpu novaca koji se ulažu u nju, ali još uvijek tradicionalne. Mislim da problem nisu samo dezinformacije i Zaljevska kriza, da se vratim na početak. Problem je puno veći. Da li mi želimo živjeti u slobodnome društvu ili nečemu što doseže oblik totalitarizma nametnuga od samoga sebe, sa zbunjenim stadom totalno marginaliziranim i upućenim nekamo drugdje, prestrašenim, koje viče domoljubne slogane, bojeći se za svoje živote i dive se vođi koji ih je spasio od uništenja dok obrazovane mase paradiraju po naredbi, ponavljaju slogane koje moraju ponavljati, društvo se raspada doma, završavamo kao država koja postaje plaćeno pojačanje. Nadamo se da će nam drugi platiti da razorimo svijet. To su dva izbora. I morate se suočiti s njima. Odgovor na to pitanje nalazi se u ljudima kao što smo ti i ja.

- 00:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 15.01.2008.

mysterium iniquitatis

"Tko hodi u tami, ne zna kamo ide" (Iv 12,35)

You're about to be a very lonely man.
"Tri kondorova dana"

Image and video hosting by TinyPic

4. ožujka prošle godine objavio sam post naslovljen „Tri kondorova dana ili Undergrunt“. U postu se, između ostaloga, bavim i tuzemnom sociopatologijom:

Kao što vidite, Hrvatska je neizlječivo oboljela od motovunskog sindroma: kao što su nekoć u Motovunu brakovi gotovo beziznimno sklapani između mještana, tako se i u Hrvatskoj na malom prostoru jebe svak sa svakim, što nužno rađa debilitetom!
To je moj zaključak i - dijagnoza.

Zanimljivo je također pitati što bi se dogodilo kad bi se nedvosmisleno ustanovilo da je, kao što jest, svako slovo ove interpetacije točno (misli se na tumačenje nekakve 'tajne', o čemu je uglavnom ovdje riječ, op.p.)?
Evo što se događa u civiliziranim zemljama:

Three Days of the Condor

[Turner and Higgins stop in front of The New York Times.]
Turner: They've got all of it.
Higgins: What? What did you do?
Turner: I told them a story. I told 'em a story. You play games; I told 'em a story.
Higgins: Oh, you… you poor, dumb son of a bitch. You've done more damage than you know.
Turner: I hope so.
Higgins: You're about to be a very lonely man. It didn't have to end this way.
Turner: Of course it did.
Higgins: Hey Turner! How do you know they'll print it? You can take a walk… but how far if they don't print it?
Turner: They'll print it.
Higgins: How do you know?

U Hrvatskoj nema govora da bi se išta dogodilo, sve i kad je sve priznato/objavljeno!
Ovdje javnost ne postoji, što govori i o tome da ne postoje racionalne pretpostavke koje tu javnost konstituiraju; što govori o tome da Hrvatskom i opet vladaju iracionalne okolnosti i sile.

Pričao sam tada zapravo o vrlo jednostavnoj temi.
Recimo, u posjedu ste snimke koja nepobitno dokazuje da je neko od moćnika prekršio zakon.
U američkim filmovima dovoljno je da se zaputite u pravcu prve novinske redakcije, i tu je kraj filma: podrazumijeva se naime da je tu kraj zločinu, jer će puko objavljivanje dokaza o narušavanju zakona značiti početak restituiranja načela zakonitosti i obnavljanje narušene društvene ravnoteže. U Hrvatskoj takav film nije moguć, ili, sve da i bude snimljen, nitko ga ne bi razumio: jer, ovdje se naprosto ne podrazumijeva da je objavljivanje vijesti o kriminalu razlog za bilo kakvu akciju institucija sistema. Ovdje nema konzekvenci!
U Hrvatskoj su naime pravda i pravednost tek učinak trenutnog odnosa političkih snaga.
Ali, postoji i dublji razlog tom nerazumijevanju. Evo što o tome kaže Boris Buden:

“Ako nas je distopija jugoslavenskog rasula nečemu naučila, onda je to zastrašujuća spoznaja da transparentnost društvenog zla ne rezultira ukidanjem toga zla. Vampiri više ne bježe od dnevnog svjetla. Naprotiv, napokon realizirani ideal javnosti gotovo harmonično kohabitira s pokvarenom društvenom stvarnošću. A što se tajne tiče, nje kao da više ni nema. Ali tajna nije nestala. Ono što je nestalo je njeno proturječje s javnošću”, ukazaće Buden, izmedju ostalog, na predavanju.
Prema njegovim navodima, društvo se više ne moze suočiti s tajnom kao otuđenim delom samoga sebe jer je samo postalo ultimativnom tajnom. To nije tajna koja, kao nekad, onemogućuje artikulaciju društvenog iskustva. Ona danas onemogućuje samo to društveno iskustvo. U meri u kojoj smo društvena bića, mi smo bića tajne. A to nije samo učinak društvenog rasula, nego i pojave novih oblika društvenosti.

- 02:12 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.01.2008.

Lik & djelo: Damir Kovačević

Čovjek koji je projektirao HSS-ov Veliki skok unatrag

Image and video hosting by TinyPic

Denis Kuljiš

Već dva tjedna među novinarima kruži haesesova programska platforma o "preporodu hrvatskog sela". Fenomen zamišljenog procvata najzaostalijih područja Srednje Europe označava se akronimom PHS, kao da je riječ o nekom konstruktu iz razdoblja socijalizma i samoupravljanja. Nitko tom dokumentu nije pridavao osobitu važnost - dvadeset stranica široko razmaknutog teksta, bez ikakvog znanstvenog aparata ili analitičke podloge, gdje se čak i ime našeg budućeg glavnog grada navodi kao "Brisel", umjesto Bruxelles, doima se previše beznačajnim, a istodobno toliko neodrživim po osnovim (reakcionarnim) tezama i (antieuropskim) zahtjevima da, po općem mišljenju, nije mogao biti više od nekakvog početnog prijedloga, papira koji se samo baci na stol prije nego počnu stvarni pregovori... Sve se promijenilo u subotu 5. siječnja uvečer, kad je u nacionalnom televizijskom Dnevniku, prezentiran sastav nove koalicijske vlade Ive Sanadera. U njoj Božidar Pankretić, čini se, dobiva mjesto potpredsjednika, a prof. dr. sc. Damir Kovačević spomenut je uz dosadašnjeg ministra poljoprivrede, hadezeovca Čobankovića, kao mogući šef sasvim novog megaresora - Ministarstva za selo, poljoprivredu i hranu.

Kovačić je autor projekta PHV, profesor na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, a u HSS-u nalazi se na čelu "Ravnateljstva za selo, poljoprivredu i hranu". Taj spoj odjednom više ne izgleda kao neumjesna, politički neostvariva kombinacija područja iz nadležnosti različitih ministarstava. Razvoj sela, naime, spada u resor prostornog uređenja, prometa i veza, te u domenu regionalne, županijske i lokalne uprave, a poljoprivreda i hrana u resor koji provodi državnu agropolitiku (klasično ministarstvo poljoprivrede). Ako jedno i drugo pomiješaš, dobiješ nešto poput "Ministarstva za brodogradnju, jadransku obalu, turizam, klapsko pjevanje i ribe", samo što si i tu već zahatio kod Kovačića, jer su njegove i ribe, budući da se jedu...

Moderne vlade ne formiraju se takvim "vertikalnim" povezivanjem funkcija, nego "horizontalnim" odvajanjem nadležnosti. Prepuštanjem cijelih društvenih procesa, koje reguliraju različite politike (agropolitika, politika prostornog uređenja, razvojna politika...) te cijelih krajeva (Slavonija) jednome vladinom funkcioneru, ruši se ustroj vijeća ministara, pa to počinje nalikovati vladi u vladi države u državi, Ministarstvu straha i trepeta Panonskog nizja ili Direkciji za provedbu Petogodišnjeg plana deindustrijalizacije zemlje. A ako se zaista primijene smjernice iz Kovačićeva PHS-a, onemogućit će se svako nastojanje Vlade oko pristupanja Europi te usklađivanja s njezinim osnovnim mjerilima - upravo ono što je Sanader obećavao u kampanji, pa dobio izbore.

Profesor Kovačić, haesesovsko Ravnataljstvo za selo i poljoprivredu te HSS kao partner u vlasti, proklamiraju, naime, u preambuli programa PHS kako se ne smije tolerirati da razvojnu politiku hrvatskog sela, kao i kroz cijelu nacionalnu povijest, "osim kratkog razdoblja Banovine Hrvatske", određuju drugi - Beč, Pešta, Beograd, a ubuduće "Brisel". "Stranka koja je nastala kao izvorna ideja na hrvatskom tlu prije više od 100 godina, HSS danas ponovo želi pokrenuti razvitak hrvatskog sela, kao što je to učinio prije drugog svjetskog rata. Taj novi proces nazvali smo - Preporod hrvatskog sela." PHS je "misao vodilja seoske (ruralne) politike... program trajnog ulaganja u razvojne projekte na hrvatskom selu i... konačno, proces u kojem sudjeluju sva tri čimbenika seoske politike - stanovnici sela (sadašnjih i budućih), struka, i tijela nadležna za seosku politiku."

Znači, ne radi se tu o nekakvih pišivih šest milijardi kuna za razvoj poljoprivrede, kako je to novinstvo nekompetentno izvješćivalo, nego je riječ o sudbinskom, povijesno determiniranom pothvatu koji će provoditi politička vlast, učenjaci i narod (čak i ne samo onaj postojeći, nego i njegova zamišljena buduća ekstenzija, dakle mitski, natpovijesni Volk), što cijelu stvar miče iz područja ekonomije i racionalne analize u sferu voluntarističkog projektiranja društvenih procesa. U osnovi, to je krilatica za poticanje pokreta poput američkog "osvajanja Zapada" ili sovjetskog "osvajanje Sibira", a nema veze jedino s njemačkim osvajanjem životnog prostora, Volksrauma, jer ne predviđa ratnu ekspanziju, osim ako tako ne shvatimo "ribarski rat" koji iskri na Jadranu, u pomorskim pograničnim područjima ZERP-a. HSS namjerava poduzeti "osvajanje Slavonije", a kakvim se mjerama misli pritom poslužiti, manifestno objašnjava program PHS. Kao Staljinove petoljetke, Kidričeva industrijalizacija ili Maov Veliki skok naprijed, i ovaj se projekt zasniva na viziji, entuzijazmu i neograničenim investicijama od kojih se ne očekuje financijska dobit, nego veće društveno dobro.

U uvodnom poglavlju seljačkog manifesta ("Filozofija, misija, ciljevi") objašnjava se da je 85% svih seoskih naselja u Hrvatskoj zahvaćeno "procesom smanjenja broja stanovnika" (to je eufemizam za strahotu koja se ne smije otvoreno spominjati među haesesovcima, naime da ljudi masovno bježe iz seoske kaljuže na gradski asfalt). "Jedna od osnovnih gospodarskih aktivnosti na selu i dalje je poljoprivredna proizvodnja, najvećim dijelom neučinkovita". U većini sela "zatvaraju se škole, ambulante, nema kanalizacije, manjkave su zdravstvene i socijalne usluge, ceste su nevozne... Kulturne ustanove, knjižnice, sportski tereni, dječji vrtići i slično, vrlo su rijetki u seoskim područjima." Ni Severina ne dolazi, beskrajni su razmaci izmedju velikih premijera, hip-hop je zamro, a noćni život iz "Red Carpeta" praktično ne postoji. Malobrojne svinje rokću, iz kuća dopiru prigušeni glasovi glumaca HTV-ovih sapunica ili seljačko hrkanje. "Stanovništvo sela većinom je staro, slabije obrazovano, bez puno vjere u sebe... Ako se nastave negativni tendovi, ponovo će se dogoditi egzodus s hrvatskog sela." Posljedice će biti pogubne - "nekontrolirana urbanizacija", "nedovoljno korištenje prostorrnog i ljudskog potencijala", a "napuštenu hrvatsko zemlju kupit će krupni kapital, većinom tuđinci." To je ultimativna ugroza - iza ugla vreba tuđinac, možda, doduše, stanovnik Europske unije, u koju bismo se trebali utopiti za godinu i pol, u mandatu ove vlade koja obećava da će to provesti koalirajući s HSS-om i autorima njegovog antieuropski intoniranog programa seoskog procvata.

Uvodno poglavlje PHS-a završava masno otisnutom proklamacijom: "Program kombinira već poznate obrasce održivog razvitka seoskog prostora. Međutim, prvi put se pojedinačni ciljevi, sukladno hrvatskim posebnostima, objedinjuju u jasnu filozofiju, odnosno politiku prema selu i seoskom prostoru, te daju jasne smjernice kako tu politiku treba provoditi u praksi." Kako će se dakle ta mutna "jasna filozofija" usklađena s nedefiniranim "hrvatskim posebnostima", pretočiti u "jasne smjernice" za primjenu u prkasi?

Na prvo, temeljno, pitanje, pokušava se odgovoriti u narednom poglavlju ("Model"): "Kako osigurati zaposlenost i dohodak?" Pod "1" tu je "poljoprivreda" (a 2, 3 i ostali kardinalni brojevi izostali su pisarskom ili ideacijskom pogreškom). "Za kakvu se poljoprivredu zalažemo u okviru ovoga programa?" retorički pita dr. Kovačević, pa navodi da izmedju "dvije krajnje mogućnosti" - "farmerske ili seljačke poljoprivrede" - odabire onu seljačku. "Put prema farmerskoj poljoprivredi pretpostavlja stvaranje nekoliko tisuća velikih farmi koje bi sa svojom poljoprivrednom proizvodnjom bile cjenovno konkurentne na globalnom tržištu. Međutim, na taj bi način velik broj seljačkih gospodarstava ostao bez najvažnijeg rusursa, poljoprivrednog zemljišta." U Slavoniji, objašnjava, moglo bi se formirati samo 4000 farmi prosječne veličine od 100 hektara, što znači da bi u ovoj "izrazito poljoprivrednoj regiji od oko milijun ljudi, najviše dvanaestak tisuća moglo živjeti izravno od primarne poljoprivredne proizvodnje". Takvih bi se farmi u Hrvatskoj moglo napraviti tek 11.000, što je, smatra Kovačević, premalo i nepoželjno. "Druga je mogućnost očuvanje i razvijanje seljačke poljoprivrede" koja uz proizvodnju hrana istodobno ispunjava "prostornu i ekološku funkciju". "Prema našim procjenama ovaj model poljoprivrede može osigurati održivost za oko 100.000 seljačkih gospoarstava", što bi uz "strateško opredjeljenje naše seljačke poljoprivrede na proizvodnju posebno vrijednih proizvoda i usluga osiguralo njen opstanak na globalnom tržištu".

Temeljni su ciljevi poljoprivredne politike, rezimira Kovačević: prvo, održanje seljačke poljoprivrede s najmanje 100.000 vitalnih seljačkih gospodarstava; drugo, dostizanje 95-postotne samodostatnosti poljoprivredne proizvodnje temeljnih prehrambenih proizvoda te, treće, dostizanje 95-postotne obradivost poljoprivrednih površina. Kako ostvariti te ciljeve?

Image and video hosting by TinyPic

Prvi cilj

Odakle nam, dakle, sto tisuća "vitalnih seljačkih gospodarstava", kad je prema demografskoj analizi hrvatskog sela, koju je profesor Kovačić dao prije godinu dana u jednom intervjuu za "Glas Koncila", stanje porazno, pa dvije trećine hrvatskih naselja ima manje od 300 stanovnika - to su obični zaseoci - a dvije i pol tisuće sela (40% svih naselja) manje od sto stanovnika (prosječno 40) što znači da su realno odumrla, kao i onih 186 sela bez ijednog prebivatelja? U ekstremno staroj populaciji, dosta je nepismenih, a poljopridom bavi se samo 11 posto seoskog stanovništva! Drugi su masovno nezaposleni - a u Zadarskoj županiji ostvaren je rekord: nezaposleno je dvije trećine radno aktivnog seoskog stanovništva. Ni marihuane ne možeš dovoljno zasaditi, da se razbije depra. Stanovnici hrvatskih sela prosječno su dva puta siromašniji od prosječnog stanovnika Zagreba, koji nisu nikakvi bogataši...

Rješenje? Ono se nalazi u odjeljku "C" istog poglavlja PHS: "Predlažemo mjeru poticanja kućegradnje u seoskom prostoru."

Kao u programu poticane stanogradnje (POS), mladim bi se obiteljima odobravali dugorčni krediti (na 30 godina), a cijena zemljišta bila bi simbolična - 1 kunu, dok bi ih jedinice lokalne samouprave oslobodile plaćanja komunalne naknade. "Cilj je da u sljedećih desetak godina selo naseli oko 100 tisuća obitelji odnosno oko 400 tisuća stanovnika". Za to je predviđen proračunski trošak od 200 milijuna kuna godišnje, za deset godina - dvije milijarde. Ako to nije način da se čovjek jeftino dokopa vikendice, ne znam što je, a ako se ne bude provjeravala nacionalna pripadnost (što čisto sumnjam da neće) to je ujedno rješenje za povratak sveukupnog izbjeglog srpskog pučaanstva, i to ne staraca, nego mladih parova s djecom. Ja bih se tome veselio više nego autori i pokrovitelji ovog programa...

Transfer gotovo pola milijuna ljudi iz sela u grad nije tako jednostavna stvar kako se možda čini prof. Kovačiću. Nema puno takvih pokušaja u modernoj povijesti, ako se ne računaju eksperimenti Pol Pota, što su omogućili relativni porast seoskog pučanstva u odnosu na gradsko koje, međutim, taj eksperiment nije preživjelo.

I prof. Kovačić svjestan je da nije dovoljno izgraditi kuće na selu da se netko iz zagrebačke općine Medvešćak odluči, pod pokroviteljstvom HSS-ovih socijalnih inženjera, potražiti sreću na pustopoljinama Donje Pripizdine, gdje nema priključka za ADSL. Zato, zaključuje prof. Kovačević, treba "osigurati infratsrukturne usluge stanovnicima seoskih naselja kao i u gradu". Prvo, "svakom seoskom naselju treba osigurati pitku vodu, struju, asfaltnu cestu te autobusnu ili brodsku vezu do prvog većeg središta", znači i ceste te autobusne linije do onih dvije i pol tisuće zaselaka s po 40 stanovnika - lijep trošak, a tko zna je li opravdan... Drugo, potrebne su škole i ambulante, precizira se, "u radijusu od 15 kilometara od svakog sela". U "našem seoskom prostoru ima 550 većih seoskih središta... koje treba što prije opremiti svom fizičkom i društvenom infrastrukturom" i to na razini koja će ih izjednačiti s gradovima! Milijardu kuna iz proračuna godišnje koliko je za to predviđeno programom PHS neće biti ni izdaleka dovoljno.

No, pretpostavimo da su planirane mjere dovele do znatnog porasta seoskog pučanstva, što se, zapravo, uopće ne čini bitnim sa stajališta razvoja poljoprivrede, uzme li se u obzir da je samo destina sadašnjeg seoskog, doduše ekonomski vrlo nekvalitetnog stanovništva, zaista angažirana u toj djelatnosti. Stoga autori PHS, osim još milijardu kuna godišnje državnih poticaja za povećanje zaposlenosti i dohotka sadašnjih seljaka, staraca iz izoliranih sela koji su napokon odlučili da se trgnu, predostrožno predviđaju još pola milijardi eura za otvaranje novih 100.000 radnih mjesta za to zamišljeno pristiglo stanovništvo, i to tako da se za otvaranje radnog mjesta svakome namijeni po 5 tisuća eura! Kakav posao možeš započeti u Gornjoj Vukojebini s pet somova nakon što si kreditom na 30 godina sagradio kuću, pa još samo čekaš asfaltnu cestu i autobus do općinskog središta i tamošnje kazališne kuća koja sprema premijeru "Cavallerije rusticane", čim HSS-ov Central Casting dovede Mužeka iz milanske Scale? Kao i svaki utopijski projekt, i ovaj bi trebalo ispitati na njegovim tvorcima, pa prof. Kovačića sa cijelom familijom prinudno smjestiti u jedno od tih idealnih, haesesovih "strategijskih sela", gde bi on mogao ugodnoživjeti, umjesto da se bez potrebe gura u gradu, gdje mu očito ne leži srce...

Dakle, pod pretpostavkom da se zaista ostvario fantazmagorični porast aktivnog seoskog stanovništva dovođenjem gotovo pola milijuna mladih ljudi iz grada u selo - i to dok u gradu, u propulzivnim privrednim sektorima također nedostaje radna snaga i mladih ljudi, pa bi se to moralo nadomještati masivnim uvozom iz Ukrajine, Bosne i Kine - što će svi ti kolonisti raditi, od čega će živjeti?

Image and video hosting by TinyPic

Drugi cilj

Proizvodit će temeljne prehrambene proizvode, pa ćemo ostvariti 95-postotna samodostatnost u uzgoju tih kultura - znači, pšenica, kukukuruz, krompir, proizvodnja mlijeka, sve na malim, neekonomičnim seljačkim gospodarstvima, a ne na glupim, velikim, ekonomičnim farmama. U Hrvatskoj je 2000. godine prosječna veličina poljoprivrednih posjeda bila - 3 hektara (pad sa 5 ha iz 1900. godine), dok je u Austriji 17 ha, u usporedivoj Irskoj 40 ha, u usporedivoj Danskoj 48 ha, a u Njemačkoj 25 ha (u SAD 186 ha, te u Australiji 1100 ha). Prosječni stočar ima u nas 5 krava, a onaj u Njemačkoj 25, ekonomičnost bi se postigla na 50, ali to potencijalno smanjuje broj seljaka, birača HSS-a. Kako će se nadoknaditi razlika izmedju svjetske cijene proizvodnje na ekonomičnim i naše na neekonomičnim gospodarstvima, ako ulaskom u EU nestane mogućnosti uvođenja zaštitinih carina? Pa poticajima, tako što će se domaća proizvodnja kukuruza na malim parcelama subvencionirati državnim novcem - što, doduše, EU izričito zabranjuje, ne tolerira ni kao nekakvu "hrvatsku posebnost", jer to zaista i nije neka posebnost, nego uzorak univerzalne gluposti, ali s EU ćemo ionako zaratiti zbog plave ribe, pa neće biti razloga da se oko ovoga puno zamaramo.

Otkud ideja autarkične, "samodovoljne" proizvodnje bazičnih, masovnih, hrvatski nespecifičnih poljoprivrednih proizvoda na soeoskim gospodarstvima? Ta ideja i ideologija na kojoj se osniva, stare su koliko i "izvorni, na hrvatskom tlu" ponikli HSS, dok je sukob koncepcije modrene, "farmerske" proizvodnje i tradicionalističkog čeprkanja na seoskom gospodarstvu i po "multifunkcionalnoj" seoskoj okućnici započeo s formiranjem moderne agrarne politike. Njen je utemeljitelj u Hrvatskoj akademik Mijo Mirković (1898. - 1963.), slučajno djed moje žene. Svoj temeljni rad "Agrarna politika" objavio je 1939. godine, poslije studijskog putovanja u Englesku (Cambridge) i Ameriku (Princeton), a zatim ga obogatio mnogim prinosima - bili su zaista neprolaznog značaja, pa Ekonomski fakultet u Zagrebu (koji je on i osnovao poslije rata) izdaje 2005. godine njegovu (otprilike pedeset i petu) knjigu "Održanje seljačkog zemljoposjeda i druge agrarno-ekonomske studije", kao prilog ovoj aktualnoj diskusiji oko releativnih vrijednosti "farmerske" i "seljačke" poljoprivrede. Priređivač akademik Vladimir Stipetić, u uvodnoj studiji opisuje kako su Mirkovićev pristup još koncem tridesetih "na nož dočekali neki doktrinari i ekonomisti", nadasve pripadnici ustaške antikomunističke skupine Branka Jelića predvođeni ekonomistom Vilkom Riegerom, koji su se 1940. vratili iz emigracije u Banovinu, pa u javnosti, gdje ih je proosovinska vlada Cvetković-Maček tolerirala, s antikomunističke platforme agresivno branili ideju očuvanja "tradicionalnog hrvatskog seljačkog zemljoposjeda". Mirković nije bio komunist, njegovi istomišljenici, srpski "zemljoradnički socijalisti", završili su svi poslije rata u zatvoru ili u egzilu (Dragi Jovanović, Milan Grol). Liberal u teorijskom smislu, antiklerikalac, mason, prvi poslijeratni tajnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te osnivač većine njenih instituta, polihistor fluentan na deset jezika, ostao je zauvijek vezan za istarski zavičaj i selo, što izbija iz njegove čakavske lirike, koju je objavljivao pod pjesničkim pseudonimom Mate Balota. U osvit svjetskog rata, izložio se napadima tih domaćih klerikalaca i filofašista, konzervativaca i desnih mačekovaca, no njegova temeljna ideja, eruditski obrazlažena na tristo stranica ove briljantne knjige, ispunjene poput enciklopedije mnoštvom podataka koji cjelovito prikazuju suvremenu posvijest europskih agrarnih politika, s nacionalnim case-studies i pravim "znanstvenim reportažama" s poljoprivrednih gospodarstava širom Europe i Amerike, izdržala je test vremena. Poslije sedamdeset godina, akademik Stipetić zaključuje: "Činjenice su neporecive: u Europi nestaje klasični seljak, sve se više približava sjevernoameričkom farmeru, koji konstantno teži ekonomski održivom poljoprivrednom gospodarstvu. Mirković je imao pravo, a ne njegovi kritičari! Morat ćemo već i prije ulaska u Europsku uniju sve poduzeti da bi se stvorilo 'ekonomski održivo poljoprivredno gospodarstvo'... "

Zašto bi, uostalom, za Hrvatsku bilo nepodnošljivo da se barem osnovna proizvodnja masovnih prehrambenih namirnica organizira na velikim farmama od barem 11 hektara, kolike su prosječno one u Grčkoj? Ili, ako to nije dovoljno, na 31 hektar kao u Finskoj, 38 kao u Švedskoj ili 20 kao u Nizozemskoj, te 24 kao u Belgiji?

To bi - produktivno - zaposlilo barem 20.000 seoskih gospodarstava, oko 100.000 ljudi, dok bi se još barem toliki broj mogao baviti sekundarnom proizvodnjom, kojom se dodaje vrijednost osnovnim namirnicama, kao kad se od žitarica prave brendirani muesli ili pahuljice, ili bilo kakva slična roba koja puni police u hipomarketima, umjsto da se u vrećama prodaje državi po pola kune za kilogram... Seljak bi pritom trebao postati poduzetnik, slavenski farmer i kauboj, umjesto sadašnjeg ubogara u gumenim čizmama i kamuflažnim hlačama, koji bogoradi u "Plodovima zemlje"...

Kovačevićev program sadrži, doduše, "plan povećanja zaposlenosti i dohotka u seoskom prostoru", s poticajima za "tradicijske i inovativne proizvode", uz oživljavanje zanata kao što su "kovači, bačvari, kolari i slično." To "neće donijeti zaposlenost i dohodak u seoski prostor", priznaje, ali ih valja održati "kako bi se očuvala kulturna baština". Uveli bi, dakle, kovače i kolare, koji bi zapravo bili državni činovnici u ruralnim rezervatima, možda odjeveni u narodne nošnje, organizirani kao sekcija folklornog ansambla "Lado". Možda bi se mogli obnoviti i drugi slikovati seoski zanati - primjerice dželat, sokolar, prelja na preslici... Veselju nikad kraja.

Osim prodaje državnih šuma i agroturizma - koji je statistički zanemariv - spominje se, također, iskorištavanje "alternativnih izvora energije", dakle proizvodnja goriva od biomase, pa predviđa da bi to zaposlilo "5000 seljačkih gospodarstava", što je notorna glupost - ovo skupa industrijska tehnologija skopčana je s visokim investicijama, ne od 5 tisuća, nego 5 milijuna eura po radnom mjestu... No, najvažnije, predviđen je širok spektar "komunalnih i socijalnih usluga u seoskom prostoru", od skupljanja smeća i čišćenja snijega, koji više neće seljaci sami, stihijski, individualno, odbacivati s praga u kanal, nego će to obavljati moderni poduzetnici nastanjeni na seljačkim gospodarstvima budućnosti. Njihovu djelatnost ideirat će cijela industrija elaborata, projekata i brandova, što će sve dotirati država iz proračuna. Pokretanje proizvodnja slavonskog domaćeg kulena, seljačkih sireva, mlade hrvatske junetine, pršuta, janjetine i kozletine, zagorskog purana, meda, seoskih suvenira, voćne rakije, "temeljit će se na načelima demokratskog planiranja a provodit će se planski odozgo prema dolje, pa će korisnici dobiti gotov projekt, tzv. ključ u ruke." Država će, naime, platiti izradu projektne dokumentacije (do 100%), upravljanje projektima (do 100%), razvoj proizvoda i istraživanje tržišta (do 100%), te permanentno obrazovanje seljaka iz problematike proizvodnje, prerade, ekonomike i marketinga... Dakle, kako sam individualni seljak, muž, paor, lokalna seljačina, možda i alkoholičar, koji odluči uzgojiti zagorskog purana, neće, naravski, imati vremena ni potrebne vještine da za to izradi svu projektnu dokumentaciju, istraži tržište te upravlja projektom, a poslije pribiva različitim peradarskim simpozijima, ustanovit će se Institut za selo i seljaštvo, te Centralna marketinška agencija, a utješno je što već postoje prikladni kadrovi, jer je, primjerice, sam profesor Kovačić s Agronomskog fakulteta, pod pokroviteljstvom raznih državnih ministarstava, realizirao mnoštvo podudarnih projekatnih zadaća - "Slavonski domaći kulen", "Tradicijski specijaliteti u funkciji dohotka seljačkih gospodarstava", "Stvaranje županijske marke jabučnog octa", "Vinske ceste Zagrebačke županije", i mnogo sličnih...

I to nije sve, kako kažu u tv-prodaji kad ti uz spravu za sjeckanje luka nude nož za dekorativnu obradu rotkvice - PHS predviđa uvođenje funkcije općinskog "seoskog inženjera". To će biti znalac-sveznalac, koji će moći posavjetovati što da se radi, a pedesetak takvih odmah će se otpraviti na sela, dok će njihove plaće u potpunosti pokrivati vlada. Ne možeš se nego dosjetiti starog vica o kolektivizaciji u kojemu je partijski komesar u Bosni okupio seljane pa im naložio da se, umjesto bezveznog samostalnog okopavanja, planski uključe u pčelarstvo, a kad su oni zahtijevali da i mudri stari - što ja znam, recimo Muharem - kaže svoje mišljenje, on je na čas izvadio čibuk iz usta, pa rekao: "Jebeš čoeka koga rani mua!"

Krupno pitanje koje se na koncu postavlja glasi: kakvog smisla ima dovlačiti 400.000 ljudi na selo da se bave neintenzivnom poljoprivredom, tradicijskim zanatima i branjem šumskih plodova, kad bi u gradu možda mogli raditi na razvoju kompjuterskog softvera, pa makar to izazvalo posljednji egzodus seoskog stanovništva - no da se i cijelo to haesesovo izborno tijelo preseli u glavni grad, umjesto obratno, ne bi nastala "nekontrolirana urbanizacija" jer Zagreb ne bi dostigao milijun i pol stanovnika pa bi ostao metropola neznatne veličine. Selo bi se, doduše, ispraznilo, pa bi se tu, osim modernih farmera, zasnovala idilična naselja ladanjskih kuća (kao u Istri). Cijeli ovaj program masovne kolonizacije proletarizinog seljaštva mogao bi se pak prepustiti drugom potpredsjedniku Sanaderove koalicione vlade - Miloradu Pupovcu, on bi još možda bio i zainteresiran...

Image and video hosting by TinyPic

Treći cilj

Očito je da Prvi i Drugi cilj ne mogu biti realan motiv za stvaranje političkog programa kakav je ludikrozni PHS. Zaista, pravi se motiv sakriva u odjeljku koji definira njegov Treći cilj - dosezanje i održanje 95-postotne obradivosti poljoprivrednih površina. Zemlja bivših poljoprivredno-industrijskih kombinata (PIK-ova), nacionalizirana 1992. godine, većinom je neobrađena, jer su PIK-ovi, okradeni i uništeni. Nisu oni zakonomjerno propali kao socijalistički mastodonti - PIK Vrbovec ušao je u sustav Todorićeva Agrokmorca, pa se silno razvio, doduše uz državne poticaje, koje vlada isplaćuje tom veleprekupcu, a ne izravno proizvođačima (sad bi to HSS svojim planom ukinuo), a opstat će na isti način i Belje, a mogli su i svi drugi, da su ih kupili zli tuđinci poput "Bille", "Merkatora" ili pak "Leclerca", kojemu su, štoviše, stvarali nepremostive prepreke za ulazak na hrvatsko tržište. No, kako bilo, zemlja PIK-ova je na ugaru - a riječ je o više od milijun hektara obradivih površina, ne računajući šume, još brat bratu pola milijuna hektara... Ako se rasprodaju "seljačkim gospodarstvima", napravit će se odmah promet od dvije do četiri milijarde eura, a nitko tu ne mora ništa platiti, jer je sasvim jasno da će se tako poželjan proces obilno kreditirati, pa će odmah zaraditi - enormno - jedino planirana Agencija za promet poljoprivrednim zemljištem koja će, po logici stvari, doći u ruke ključnim ljudima iz HSS-a. U slučaju da se zemlja ne prodaje, nego dijele koncesije, bit će još unosnije: koncesionare još treba kreditirati da počnu s proizvodnjom... Pritom, predviđa se nečuven stupanj državnog intervencionizma u elementarne vlasničke odnose. Pod egidom "dosljednog provođenja zakona o zemljištu" poradit će se na "sprječavanju cijepanja zemljišnih parcela"! To je uvođenje feudalnih instituta prava, kao kad je zemlju nasljeđivao samo najstariji sin, a ostali su morali u križarske ratove... Ima i jedna tipično socijalistička odredba o "većoj odgovornosti vlasnika za gospodarenje zemljištem", što znači da bi neka državna tijela imala prava određivati što čovjek smije napraviti sa svojom zemljom - nema majci da se dijeli, a "kad posijah repu, repu, Pankretić veli mak!"

Realno političko odmjeravanje izmedju koalicijskih partnera buduće vlade svodilo se na ovo svevažno "zemljišno pitanje". Tko se sad dočepa vlasništva, osigurat će se politički za sva vremena, kao što su, primjerice, u dolini Neretve, koncesijskom podjelom i prodajom plodne zemlje tamošnjeg PIK-a, hadezeovci preuzeli haesesovsko biračko tijelo kupujući familiju po familiju hektarima mandarina, a sad im HSS, po istom principu, to želi vratiti u Slavoniji, nadasve u svojim izbornim jedinicama, koje bi, dakle feudalizirali, vratili u srednji vijek i u doba Banovine, ako treba i zarativši s Europskom unijom, pa sačuvali status quo i, štoviše, pokušali povratak na staro i još starije, sve s potporom Crkve koja, naravno, želi veliki broj zaostalog, tradicionalnog seljačkog stanovništva, a ne neke žicare iz iz gradskih predgrađa koji umjesto na misu idu igrati video-igrice!

Ako je cilj unapređenje poljoprivrede, on se ne može postići na seljačkom gospodarstvu. Ako je cilj održanje sela, on se ne može ostvariti održavanjem poljoprivrede - najočitiji dokaz za to je bliska Slovenija, gdje je selo u potpunosti očuvano, pa se gotovo nitko, sve od drugog svjetskog rata, nije odselio u gradove, ali to je postignuto isključivo - industrijalizacijom sela. Tvornice su sagrađene u više od dvije tisuće seoskih naselja, čak i u takvim zaseocima kao Begunje ("Elan") ili Žirje ("Alpina"). Što fali industrijalizaciji? Zašto selo, uostalom, ne bi bilo nadasve kvalitetno rezidencijalno područje, pošto se moderna ekonomija ionako razvija isključivo u gradovima (vidi Jane Jacobs: "Gradovi i bogatstvo naroda", Metropress, Zagreb 2007.)

Sveukupno, može se zaključiti da je HSS-ov program koji je napisao profesor Kovačić čisti nonsens. Najluđe je pritom što se središnje pitanje agrarne politike razrješava na nekompetentnom mjestu, s posve nekompetentnim ljudima. Može Kovačić biti ravnatelj HSS-ova stranačkog centra za selo, ali on je diletant za agrarnu politiku, što pokazuju cijeli njegov znanstveni habitus i stručna biografija. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu 1989. s temom "Analiza kretanja brojnog stanja stoke u općini Sisak 1977-1978 godine". Naslov zvuči kao vic. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu 1993. s temom "Tržište jaja u Hrvatskoj". Tada se još dosta žestoko ratovalo, pa je teško shvatiti gdje je nalazio podatke i kako mu se anketirane kokoške nisu razbježale. Već 1994., nepojmljivom brzinom - za dvanaest mjeseci! - dolazi do doktorata, naravno na agronomiji, provokativnim radom "Izravno tržništvo mlijeka u Hrvatskoj". Izravno tržništvo je, naprosto, prodaja mlijeka na placu, u što valjda spadaju i sir i vrhnje. Mora da je došao do nekog velikog otkrića kad su mu za to dali doktorat - možda je provalio kako ustanoviti koja kumica ima najbolju robu, bez vulgarnog empirijskog pristupa - kušanja s vrha noža...

Od 1990. Kovačić je zaposlen na Zavodu za marketing Agronomskog fakulteta. Osim onih projekata za ministarstva, objavio je mnoštvo sličnih članaka o kulenu, srdeli i jagodi, ali najblistaviji je produkt te znanosti monumentalno djelo - "Izravna prodaja seljačkih proizvoda - teorijska polazišta i praktična primjena" (ISBN 953-99907-0-X, Zagreb). Tu se po prvi put pokušava teorijski fundirati fenomen placa, zelene tržnice, ono što kolega Rene Bakalović površno obrađuje u svojim televiziranim razgovorima s boljim kumica na zagrebačkom Dolcu. Od toga napraviti teoriju bilo je podjednako teško kao i provesti apstraktnu obradu "praktične primjene" prodaje na placu, dakle dobave svježeg grincajga za osobnu upotrebu. Ne možeš izbjeći asocijacije na humoresku Marka Twainea "Kako sam uređivao poljoprivredne novine": "Repa se nikad ne smije brati, jer se ona time oštećuje. Mnogo je bolje da se kakav dječak popne na drvo, pa da strese plod s grane..."

Zašto, dakle, izrada nacionalne agrarne politike nije povjerena ljudima s Ekonomskog fakulteta gdje specijalizirana katedra postoji šezdeset godina, otkako ju je Mirković i osnovao, nego ovom neobičnom marketinškom stručnjaku za sir i vrhnje, koji proučava psihologiju vinske mušice?

Radi politike, naravno, radi političkog manevriranja, jer od ozbiljnih stručnjaka ne možeš naručiti maskirovku investiranih interese uske skupine, koje žele ovladati prodajom zemlje i golemim novcem za poljoprivredne subvencije i razvoj nerazvijenih seoskih krajeva, pa i po cijenu strategije što predviđa mjera u totalnoj suprotnosti s općeprihvaćenim nacionalnim ciljevima brzog i neometanog priključenja Europskoj uniji. HSS-ov ministar poljoiprivrede trebao bi osigurati povoljan transfer milijardi dogovorenih u tom paketu, a Božidar Pankretić, kao potpredsjednik Vlade, kontrolirati da ona ne odluči ništa što bi moglo ugroziti strateške ciljeve njegove stranke. Panki je stara krtica. U doba "zagrebačke krize" (studeni 1995. - svibanj 1997.) dok je Tuđman odbijao priznati rezultate izbora u glavnom gradu, legalno funkcioniranje uprave fingiralo se sazivanjem poglavarstva Zagrebačke županije (kao da Grad, 21. županija, tvori jedinstvenu cjelinu s bivšim "zagrebačkim prstenom", odnosno 1. županijom). U tom je tijelu godinu i pol dana mirno sjedio i glasovao za HDZ-ove prijedloge - Božidar Pankretić. On i Ante Markov bit će sad operativna skupina rukovodstva HSS-a detaširtana u najvažnije procese vlasti, a Josip Friščić, povlači se na rezervni položaj, blizu izbornoj bazi i "Podravki" gdje sjedi u Nadzornom odboru - on čuva kuću, pa ako drugi i propadnu, nakon dvije godine, moći će samostalnije istupiti na lokalnim izborima... Seljačka posla!

- 23:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 08.01.2008.

Giapponeserie e altre passioni

MONO NO AWARE

Image and video hosting by TinyPic

Ajmo jednu hajku

Ba, vrh brda
Srda mrda.
Na Duhove.


08.01.2008., 17:00

Ja osobno mislim da sam ovim haikuom dosegao satori. Više od ovoga nema. Jeste, lepih sam ja hajki poveo i spevao, ali ovaj je haiku, unatoč iskošenoj metrici, savršen - njegovo je savršenstvo upravo u toj nezreloj potpunosti, omogućenoj, paradoksalno, transgresijom klasične kanonske forme, da sada ne cepidlačim, bre.
Ovom prilikom red je da se setimo i jednog haikua koji je nagovestio skorašnji akme:

Četnik. Na groblje
odnesen. Raznesen.
Jesen.


kao i one minuciozne minijature:

Malen zdrug i trešnja!

Ja ne znam, ako to nije umetnost, šta onda jeste?

Image and video hosting by TinyPic

- 17:11 - Komentari (25) - Isprintaj - #

GANZ NEUE DVORI

Image and video hosting by TinyPic

Ako već ne kane opljačkati Fort Knox i otuđiti američke zlatne rezerve, tamošnji filmski kriminalci uglavnom se udružuju u zločinačke organizacije iz, za ovdašnje okolnosti, sasvim neshvatljivih razloga: par milijuna dolara koje pljačkaju celuloidni gangsteri Hollywooda, u Hrvatskoj su taschengeld. Ovdje milijuni pršte na svakom koraku, i, što posebno pogoduje poduzetničkom duhu, država se drži klasične devize: Non olet!; nitko ne pita za porijeklo kapitala, naime.
Kako vrijeme odmiče, privatizacijske sume koje su devedesetih alibirane donacijama dijasporičnih rodijaka postale su dirljivo neznatne: u epohi graditeljske euforije koja trese Hrvatsku, čak i u konvencionalnom građanskom razgovoru sasvim je legitimno spomenuti cifru od par desetaka ili stotinjak milijuna eura a da se nitko od sugovornika ne lecne, niti ne zapita o statusu takva pripovjedača, socijalnom, financijskom ili narativnom, sasvim svejedno. Kazati: samo zemljište koštat će dvadesetak milijuna eura, u ovdašnjoj je javnosti samorazumljiv izrijek, kao kad se kaže da kiša pada, HDZ vlada, Dudu daje golove a nakon Željke Antunović, u zemlji koja je prošloga desetljeća ratovala, Đurđa Adlešić postaje ministricom obrane. Nešto logično i prirodno, u isti mah, kao diktatura proletarijata ili smjena godišnjih doba, recimo.
Javnost je jednostavno s vremenom postala indiferentna na spomen velikih brojki: kvadrat, zemljišta ili stana, koji je do prije pet godina koštao 2000 DEM, obnoć košta duplo, 2000 eura, i kad jednom bez ikakva racionalnog otpora prodate takav štos, to naime da zemlja na kojoj stojite u ponoć 31.12.2001, u treptaju oka 1.1.2002. košta duplo više iz nekog volšebnog, sasvim spekulativnog i većini nedokučivog razloga, onda zaista everything goes: postmoderna su vremena vremena kojima caruje New Money, i tko se hic et nunc ne obogati, taj ili je idiot ili je idioritmik!
Do prije godinu dana građani su još pokazivali volju da barem kao publika sudjeluju u farsi imena: Otkud lova? Recimo, notorni Ivić Pašalić, morao je jedini dokazivati da njega Hypo prati pouzdanije od SOA-e, što ostali korisnici usluga klagenfurtske štedne zadruge ne moraju činiti, ali to je sasvim druga priča...nu, rečeni je Doktor mjesec, dva uvjeravao naciju da Hypo ima povjerenja u njegov, 20 milijuna eura težak projekt, i - odlično, uvjerio nas je, ili je jednostavno midija, po logici stvari, krenula put novih skandala.
Danas više nema nikakve potrebe bilo kome bilo što objašnjavati: jednostavno se pojavi Danko Branko, ravnatelj korporativnih komunikacija holdinga "Za Dom" ili glasnogovornik engeenering-bureaua "Slobodni zidar", i na tiskovnom konferenciji objavi da njihova firma, koja je u svom dvogodišnjem uspješnom poslovanju sagradila dvije urbane vile i supripadajuće četiri garaže i isti broj psećih kućica, investira u izgradnju aleje nebotičnika, solitera i oblakodera ciglih 645 milijuna eura. Samo će zemljište koštati 120 milijuna! Otkud lova? Strani partneri. To je novi moment: umjesto izvanzemljaka odjednom su u igri strani partneri, i tu je spici kraj: kažeš "strani partneri" i razgovor je zaključen, sve je jasno, clare et distincte, Q.E.D.!
Pri pokušaju da se sazna nešto o stranim partnerima, metak se može zaraditi nadzvučnom brzinom glasine o tome da se raspitujete tko to tamo gradi!
U svakom slučaju, fascinantniji od realnih podataka, koji su ionako takvi da bismo se svi povješali kad bi saznali istinu o građevinskim poduhvatima u Hrvatskoj, sam je taj prešutni komplot špekulanata i javnosti: odsustvo potrebe bilo kakvog legitimiranja kapitala praćeno ljupkom insitucionalnom nezainteresiranošću za njegovo porijeklo! Otkud je taj složaj moguć? Kako to da s jedne strane javnost postupa iracionalno, ne pitajući (se) prva i najlogičnija pitanja, dok s druge odgovori na ta pitanje ne nedostaju, jer jednostavno nema javne potrebe za njima: u Zagrebu se danas nitko ne pita kako to da firma koja je sagradila jedva dvije urbane vile kupuje zemljište po cijeni od 20 milijuna eura, a da to nikome nije nimalo čudno ili barem interesantno!
Odgovor na ovaj paradoks mogao bi biti vrlo jednostavan: građani se ne pitaju takava sumanuta pitanja jer dobar dio njih i sam sudjeluje u ovoj farsi: Hrvatska je danas naprosto zemlja u kojoj je moguće keširati pola milijuna eura za stotinjak kvadrata stana, a da ljudima koji zarađuju 5000 kn mjesečno na pamet ne padne pomisliti: Čekaj, pa kak to svi oko mene imaju pola milje eura za stan, a ja se jebem nine to five za 750 eura mjesečno!?
Hrvatska je, rječju, zemlja velikih mogućnosti!
Bilo bi prava šteta ne iskoristiti ne jednu, nego svaku pojedinu od tih mogućnosti. Kao u vicu sa starim i mladim bikom, što je opet sasvim druga priča.
Potom se može živjeti i u Parizu ili Toskani; cijene su egal, a ujutro, na kioscima, nema "Jučernjaka", niti se živi kao da nema sutra, ili barem "Sutra". Prava idila. Raj na zemlji.
I, da...nemojte ni pokušavati saznati tko je investitor, tko gradi, tko govori, who is who u cijelom ovom kolopletu budalaština. Ionako znadete o čemu je riječ.

Image and video hosting by TinyPic

Skupi projekt: Neboder i tri zgrade stajat će oko 160 milijuna eura, a kvadrat stana prodavat će se po 5 tisuća eura

Unikatnih 96 stanova, bazeni, saune, dvorane za streetball, wellnessi i lounge barovi bit će dio luksuznog stambeno-poslovnog kompleksa rezidencijalnog tipa koji bi se već krajem godine trebao početi graditi na mjestu današnje Kupske ulice na Martinovki.

Život u “Residences complex Martinovka” bloku nalikovao bi boravku u najboljim hotelima, pa je tako prva etaža triju deveterokatnica predviđena kao recepcija i lobby, dok bi se na krovu zgrade trebali nalaziti sunčalište i squash tereni. Drugi kat je kat za “opuštanje” gdje će se smjestiti sportski i relaksirajući sadržaji, a na toj etaži objekti će biti međusobno povezani ostakljenim mostovima.
Svaki stan bio bi drukčiji, a na katu bi ih bilo najviše pet, odnosno na posljednjoj etaži nalazila bi se samo dva. Površina stanova bit će između 90 do čak 350 četvornih metara, a prodajna cijena jednog “kvadrata” iznosit će prema investicijskom planu pet tisuća eura. Isto toliko stajat će i poslovni prostor u neboderu od 20 katova, koji bi trebao biti sagrađen južno od stambenih zgrada, uza samu Vukovarsku ulicu nasuprot Eurotoweru.
Prema projektu arhitekta Darka Miklića iz tvrtke Arhitektura Populus, ukupna vrijednost investicije je oko 160 milijuna eura, u što je uključen otkup zone omeđene Kupskom, Sutlanskom, Unskom i Ulicom grada Vukovara, gradnja rezidencije i nebodera te zelena zona s podzemnim garažama.

- Ključni ugovori su potpisani, a ostatak će se potpisivati tijekom ovog mjeseca. Ugovoreni iznosi isplatit će se do 31. siječnja, a otkupna cijena izgrađenog zemljišta većinom se kreće oko tri tisuće eura. Otkupljuje se 19.616 četvornih metara zemljišta, a cijene otkupa iznose 20 posto ukupnih prihoda - objasnio je projektant Darko Miklić.

Investitor budućeg kompleksa Martinovka je tvrtka Novi dvori, čiji je direktor Dražen Krčmar potvrdio da je veoma zainteresiran za ovaj projekt.

- Još zbrajamo koliko će sve stajati, jer ne možemo ući u ovako veliki projekt dok nismo sigurni u sve troškove. Zainteresiran sam, a u posao bismo ušli s partnerima iz inozemstva. U načelu sam pristao na otkupnu cijenu do četiri tisuće eura, jer više nitko ne prodaje zemlju po cijeni koliko ona vrijedi, već po onome što će na njoj biti sagrađeno - objasnio je Dražen Krčmar.

Parcele na kojima bi trebao biti sagrađen neboder na uglu Plitvičke i Ulice grada Vukovara, ukupne površine 3035 četvornih metara, “čiste” su za kupoprodaju. Taj dio obuhvaća i kućne brojeve 17, 19 i 21 u Kupskoj ulici, a investitori su s vlasnicima većinom dogovorili cijene otkupa. Stambena zgrada na broju 19 gradsko je vlasništvo, no kako je objasnio arhitekt Darko Miklić, s Gradom će se o njihovu zemljištu pregovarati u sljedećoj fazi. Potrebno je otkupiti oko stotinjak stanova i kuća.
Projekt je u skladu s postojećim urbanističkim planom uređenja istočne Martinovke, njegova je izrada koordinirana te je u završnoj fazi. Ako stanari pristanu na prodaju nekretnina, ostakljeni neboder i tri luksuzne stambene zgrade na Martinovki, koja je kombinacija poslovnih zgrada i ostarjelih privatnih kuća, konačno će označiti transformaciju stare trnjanske četvrti u zagrebački city.

- 12:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2008.

Kuljiš vs. Lovrenović

Tko o čemu šuti mramorkome?

Image and video hosting by TinyPic

Ivan Lovrenović

Gostovanje Milorada Dodika u emisiji Hrvatske televizije Nedjeljom u dva već je obilato iskomentirano, pa iako je samo po sebi bilo strašno i imalo dvije jednako loše strane, voditelja i njegova gosta, ne bi mu se imalo razloga vraćati. Ne bi mu se imalo razloga vraćati i podgrijavati tu mračnu priču, da nije jedne posljedice koju je emisija proizvela a skandaloznija je od nje same: članak Denisa Kuljiša u banjalučkim Nezavisnim novinama.

Upinje se Kuljiš u tom članku iz sve snage da nas natjera da, zajedno s njime, ugledamo blistavu svetačku aureolu oko Dodikove glave, pa pošto je to poprilično bezizgledna rabota, autor se mora upinjati preko svih granica činjeničnosti, elementarne pristojnosti, te na koncu i samoga zdravog razuma, da bi kao rezultat izlučio takvu ljigavu i bezočnu apologiju jednomu političaru kakvu zaista nismo imali priliku čitati odavno.

Mali diktator

Mjesecima već Milorad Dodik, predsjednik vlade Republike Srpske i predsjednik najjače stranke u tom entitetu, kod kuće nema priliku da čuje nikoga drugog osim sebe samoga ili odjeka vlastitoga glasa, poput kakvoga (rahmetli) Saparmurata Nijazova Turkmenbašija, samo paradržavnog i minijaturnog, jer je ovladao svim medijima, od javne Televizije Republike Srpske do Nezavisnih novina, najtiražnijeg dnevnog lista, a sitnu boraniju od opozicije ispisuje u parlamentu kad mu se ćefne kao besprizornu djecu, i nikom ništa. Pa kada bude prisiljen izaći iz toga svog savršeno kontroliranog i idilično ujednoglašenog prostora, te se suočiti s drukčijim mišljenjima i pogledima, on pokazuje sve znakove iskliznuća tipične za male diktatore.

Za razliku, naime, od velikoga diktatora koji je miran i superioran i kad je na nekoj vanjskoj sceni, možda ciničan ali kontrolirano, mali diktator je svađalački razdražljiv, misli da je dobitak ako na uvredu odgovori uvredom, po mogućnosti jačom i prljavijom, ne kontrolira riječi nego ih pušta da divljaju ispred pameti, te tako srlja iz bijesa u srdžbu, iz gluposti u opakost... Upravo tako se ponašao Dodik pred voditeljem HRT-ove emisije Stankovićem i pred njegovim kolegom Hadžiomerovićem koji se pred kraj emisije javio iz studija u Sarajevu.

Da bi obranio Dodikovu nevinost, Kuljiš na sva usta optužuje zločeste novinare da su ga namamili i zaskočili, kao da novinarski posao nije upravo to: istjerivati krupnu divljač na čistinu, pred javnost. Pa ako Stankovićev i Hadžiomerovićev način i jest u trenucima imao elemente "cipelarenja", kako to može opravdavati Dodika? Format i dar političara i pokazuje se upravo tu: na čistini, pred javnošću, pred pitanjima na koja nisi unaprijed pripremljen (kao kod kuće, u ugodnom ćaskanju s voditeljicom Radio-televizije Republike Srpske, koja pada u nesvijest od sreće već pri pomisli da će razgovarati s "premijerom Srpske").

Format i dar Dodik nije pokazao. On nesumnjivo jest sposoban menadžer, ima vijuge za biznis, pogotovo u bogomdanim mutnim tranzicijskim vremenima (a nije li sve njegovo vrijeme, od Ante Markovića do danas, takvo!), ali političar s kapacitetom kakav mu pripisuje Kuljiš, a, ruku na srce, i mnogi drugi, čak i "neprijatelji" u Sarajevu, koji su frustrirani i iskompleksirani Dodikovom svemoći u Republici Srpskoj? Ni blizu. I ne samo da je pokazao kako nema dar i format, nego je napravio dva-tri takva blasfemična ispada, zbog kojih u bilo kojoj politički civiliziranoj sredini teško da bi imao više ikada mogućnost da se kandidira za javnu funkciju.

Jedan od takvih trenutaka bio je, recimo, njegov odgovor na pitanje o uzrocima katastrofe Hrvata na području Republike Srpske: sadašnjih 12.000 naspram 220.000 prije rata! "Oni su decenijama sanjali da se domognu Hrvatske" - glasio je Dodikov odgovor, u stilu najzadrtije šovinističke zluradosti.

Etička pustoš

Slično je bilo i njegovo objašnjenje praktično političke zabrane prikazivanja znamenitoga filma Jasmile Žbanić Grbavica u banjalučkim kinima: ne pristaju, kaže, vlasnici kino-dvorana jer se boje "reakcija lokalnog stanovništva". No, daleko najstrašnije je bilo kada je objašnjavao zašto se dogodilo da su u ratu najviše stradali Bošnjaci-muslimani.

"Zato što ih je bilo najviše", glasio je Dodikov odgovor. Istina, malo kasnije se ugrizao za jezik i počeo muljati, kao, ratovali su najduže, ratovali su i sa Srbima i s Hrvatima, Srbi su imali najviše oružja, itd, itsl. No, ništa nije moglo izbrisati upravo ljudožderski hladnu (i, naravno, netočnu) "logičnost" prvoga i očevidno najspontanijega odgovora, onoga koji je čovjeku intimno najbliži i "najjasniji". I upravo taj odgovor; sama mogućnost da se tako razmišlja, i to još javno, svjedoči o potpunoj etičkoj pustoši, o strašnoj odsutnosti elementarne sposobnosti za empatiju, bez koje, ipak, ne može biti ozbiljnoga političara i dobre politike.

Nitko to, zapravo, bolje ne zna od Dodikova apologeta Denisa Kuljiša. Kako sad to? Jednostavno: u svojemu epski opširnom članku Kuljiš nabraja ama baš sve nepodopćine koje je njegovu miljeniku napravio "zavjerenički" dvojac Stanković-Hadžiomerović, nariče nad mukama koje je Mile (kako ga on sveudilj nježno-intimno oslovljava) morao podnijeti, a također nabraja i sve veličanstvene miljenikove zasluge, uspjehe, rezultate i divne osobine. Jedino o čemu "šuti mramorkome", to su upravo ova tri opisana odgovora, koji Dodika diskreditiraju kao političara i kao čovjeka. Zna, dakle, Kuljiš da je to tako, i zato - prešućuje. Na koji, pak, način to diskreditira njega, malo je gadljivo izgovoriti.

Služenje Tuđmanu

P. S. Likovi poput Kuljiša (jer nije sam, ima ih u našemu javnom životu na svakom koraku) vjerojatno svoju lažljivu računicu temelje na jednoj od glavnih navika i osobina našega svijeta: zaboravu i zaboravljanju. Tako naš gorljivi dodikoljub (koji "kod Mile" u Banjoj Luci drži i nekakvu dobro plaćenu katedru za novinarstvo) slasno priča čitaocima Nezavisnih kako se i sam nosio sa Stankovićem, pa kad ga je ovaj naljutio, Kuljiš mu je "podviknuo": vi ste kolaborirali s Tuđmanom a mi smo se borili protiv njega...

Istina je, naravno, sasvim drukčija: Kuljiš se jest "borio" protiv Tuđmana, ali ta je borba počela mnogo godina nakon Tuđmanove smrti; toliko kasno da je bilo mučno čitati, kao da u svakom tekstu iskopava mrtvaca ispod one kose mirogojske ploče. Kad je čovjek Kuljiš, onda naprosto ne umije drukčije: njegova borba protiv mrtvoga Tuđmana još je gnusnija od načina na koji mu je živome služio.

Image and video hosting by TinyPic

Denis Kuljiš

Ivan Lovrenović, naš književnik starije generacije (r. 1943.) iz Sarajeva, u Hrvatskoj uglavnom nepoznat osim po člancima koje povremeno objavi u "Feralu", napao me jer sam negativno pisao o Aci Stankoviću, koji je u svojoj emisiji nepristojno izvrijeđao Milorada Dodika.

Lovrenović me optužuje da neumjesno hvalim Dodika, što me ne vrijeđa, jer zbilja mislim da je Mile OK, pa me to nešto košta u Bosni - a u Hrvatskoj nitko, nažalost, više i ne želi čuti za Bosnu, osobito za Hercegovinu. No, Lovrenović je - kakva blasfemija! - pritom napisao da sam bio Tuđmanov apologet, koji mu se ulizivao dok je bio živ, a počeo ga napadati tek kad je umro. Istina je da mi se protiv Tuđmana sad zna oteti i koja teža riječ, jer me veliko sudsko iskustvo - više od 110 parnica, uključujući razne montirane procese koje je vlast naručivala da onemogući nezavisno novinstvo - uči kako te svaka budala može tužiti za uvredu časti i bez dokaza istine - uzmimo sve one odštete koje smo isplatili Merčepu - osim, naravno, ako je mrtav... O mrtvima sve najgore, to je moj stav.

No, ne znam zapravo kako da odgovorim na Lovrenovićevu svinjariju u "Feralu" - moram li sad natenane objašnjavati što su sve "Globus" i "Nacional" pisali i objavljivali u doba kad sam ih osnivao, uređivao i vodio za Tuđmanova života, kakav su status uživali kod čitatelja i kod vlasti, pa mu dokazivati ono što zna svatko tko je ovdje živio? Budući da je i on tu boravio za vrijeme rata - kako je moguće da me zamijenio s urednikom "Vjesnika", "Večernjeg lista" ili "Glasnika HDZ-a"?

Da je istina to što Lovrenović piše značilo bi da su svi novinari, moji kolege, suradnici i kolumnisti, te svekolika opozicija koja se jedino kod nas mogla oglasiti u doba dok je "Feral" još bio satirički podlistak, također sudjelovali u jednoj velikoj apologetskoj operaciji. Jesu li, dakle, svi oni istraživači, koji su u "Globusu" otkrili i objavili na stotine Tuđmanovih afera i skandala njegove vlasti, pa publicirali stotine antirežimskih komentara, kao i ljudi koji su dali mnoštvo intervjua u kojima njegovu vlast napadaju, također bili na toj liniji - ne, to je previše apsurdno da bi se o tome moglo polemizirati i ne da se objasniti osim kao tipična površna diskvalifikacija svojstvena današnjim bosanskim medijima, gdje se ovakvi publicisti nabacuju neumjerenim, neosnovanim optužbama, dokidajući racionalni okvir za javnu raspravu. Lovrenovićeva poza uzvišene moralne indignacije povezana je valjda s time što dolazi iz grada koji je pet godina bio pod opsadom, iako sam fizički uglavnom nije bio prisutan (izbivao je od 1993. do 1996.). Njegova, pak, diskvalifikacija moje novinarske karijere očekivano sadrži zgražanje, osudu s visoka, koja podsjeća na Aralicu i sve slične moralne autoritete iz provincije. Sasvim neprimjereno onoj tolerantnoj "dobroj Bosni" o kojoj je Rusmir Mahmutćehajić napisao nekoliko knjiga, a koja je vjerojatno ionako mitska fikcija, ili barem ne obuhvaća ovakve iskompleksirane tipove koji drve po niskonakladnim novinama. Doba književnih eksperata za moral i sva društvena pitanja nepovratno je prošlo, čim je završila faza nacionalne političke homogenizacije. Zato danas toliko odudara taj njegov diskurs, koji nije analitički, nego primitivna apodiktična forma marginaliziranog intelektualca općega tipa koji opet pokušava zauzeti prominentnu poziciju u javnosti.

Da nije bilo listova koje sam pokrenuo i uređivao, gdje bi se oglašavali protivnici Tuđmana, njegove politike i HDZ-a? "Globus" je bio antirežimski list. Tuđmana sam iskreno mrzio, kao i on mene. Nikad me nije pozivao na svoje ušljive domjenke. Svi su se živi oko njega vrtili, a ja nisam, i bilo je dobro poznato osnovno pravilo uređivačke politike koju sam uveo u "Globus" te u estradni podlistak "TV Best": ne može ništa pozitivno o Tuđmanu, odnosno o Vladimiru Kočišu Zecu. Kako se Lovrenović usuđuje jednom rečenicom otpisati ono što je u "Globusu" pet godina poduzimala velika skupina ljudi - praktično sav gremij današnjeg hrvatskog novinarstva? Izloženi golemom osobnom i egzistencijalnom riziku, nosili su glavu u torbi, a zastrašivali su nas Merčep i slični režimski huligani s visokom funkcijom u tadašnjoj nomenklaturi, pratila policija, denuncirali državni mediji. "Vjesnik" je preko cijele svoje pete stranice objavio naslov da sam ja agent britanske obavještajne službe MI6.

Prije nego što je otperjao u Berlin na debelu njemačku stipendiju, Lovrenović se motao po Zagrebu i tu izigravao nekakvog bosanskohercegovačkog kulturnog atašea, zaštićen diplomatskim imunitetom. Uvijek odjeven u crno kao Alaga Gagić ("Moja je boja crna"), sa crnim šeširom kao Crni Rok - blijed, blago avetinjska pojava, valjda je u svom nastupu duboka političkog esejista i komentatora, pokušavao ostvariti teatralnost, iako je, zapravo, bio diletant kojemu, vidimo, ništa nije bilo jasno... U jednu riječ, kako bi to Indijanci jezgrovito formulirali: "Bljedoliki sere kao bizon".

Nikad nisam rado priman u odaje vlasti, pa za svoju novinarsku apologetsku djelatnost - začudo! - nisam primio nikakvo odlikovanje, čak ni u socijalizmu, kad su svi novinari dobivali Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima, a ni u tuđmanizmu, kad su se naveliko dijelile "Danice" i sličan grincajg, a mimoišlo me i u višoj fazoj demokracije, kad je na Pantovčak uselio Stipe Mesić pa nagradio one koji su ranije preskočeni - čudo da se i Lovrenović tada nije ozvjezdao s kakvom "Danicom"... Gotovo ne poznajem novinara ili javnu osobu koja nije prikvačila odlikovanjce, a jedino ja za sad ništa nisam skupio da se nosi na onom jastuku ispred svečane povorke koje će ići za lafetom. Nije li to izvanredan dokaz moje novinarske neodvisnosti - jer kod nas nema urednika koji me nadmašio po prodanim nakladama i broju listova koje je vodio, uređivao, osnovao i zamislio, da članke i knjige koje sam objavio uopće ne računam...

Iako imam puno neprijatelja, nisam sasvim nepopularan, osim kod ovakvih ljubomornih tipova kao Lovrenović. No znam da nisam ja njemu bitan - on zapravo napada Dodika da napravi politički balans, jer je odnedavna prihvatio konsocijacijski model, shvativši kako je za Hrvate u BiH nužno da stvore treći entitet, odnosno samostalnu pregovaračku poziciju, pa ga sad u Sarajevu razdire 30 tipova na isti način kako se on u "Feralu" na mene okomio. Tu sam ja tek kolateralna žrtva feralnog bosanskog tabloidizma, a baš prije nekoliko dana zagovarao sam tezu kako je Lovrenović objektivno najprikladniji kandidat za hrvatskog političkog lidera u Bosni - išli smo deduktivno, a ne induktivno, dakle ne od dobrih svojstava koje možeš naći kod kojega čovjeka. Lider mora biti iz Sarajeva, a ne iz Mostara, gdje sad svi rade za Primorca, znači Bosanac a ne Hercegovac, umjesto švercerskog herc-komerc profila, kakav inteligent koji te ipak može reprezentirati... Nije ta kombinacija uopće tako daleko od pameti koliko se čini, a kad bi se nešto slično ostvarilo, siguran sam da bi Lovrenović dobro surađivao s dodikovcima - ta Dodik bi mu bio jedini realni partner. A koliko sam puta u karijeri vidio moraliste i zelote koji se naposlijetku lijepo ušeme - uvijek ja nekako preostanem da glumim opoziciju i još mi se čini da je oko mene svaki put sve manja gužva...


- 20:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.01.2008.

Roždestvo Hristovo

Mitropolit Amfilohije: Privođenje istini o Hristu

Živimo u vremenu dubinskog progona Hrista i Hrišćanstva, hrišćanske etike i naravi iz ljudskog života, načina mišljenja i življenja. Vraćanje spoljašnjoj, folklornoj običajnosti i obrednosti hrišćanstva, bez povratka njegovoj vječnoj poruci i istini o Bogu i čovjekovom smislu, njegovim moralnim načelima kao mjeri i putokazu vječnom i bogočovječnom čovjekovom naznačenju, može biti i biva opasnije za čovjeka od otvorenog paganstva i neznaboštva. Zato ložeći badnjake, simbol Hrista kao drveta života i vraćajući se ostalim divnim božićnjim običajima nikad ne gubimo iz vida ovu veliku opasnost koja nas neprekidno vreba. Običaji su za to da nas privedu istini o Hristu i njegovom Roždestvu koje je obasjalo svijet svjetlošću vječne mudrosti i znanja. Istovremeno oni nas pozivaju na život saglasan toj istini u svetinji zakona Božjeg i vječnog čovjekovog "zvanija pred Bogom" - poručio je mitropolit Amfilohije u božićnjoj poslanici.

Image and video hosting by TinyPic

1. SIMVOL VERE

Verujem u jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.
I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog pre svih vekova, Svetlost od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz Koga je sve postalo;
Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve, i postao čovek;
I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i pogreben;
I Koji je vaskrsao u treći dan, po Pismu;
I Koji se uzneo na nebesa i sedi s desne strane Oca;
I Koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, Njegovom Carstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospoda, Životvornoga, Koji od Oca ishodi, Koji se zajedno sa Ocem i Sinom poštuje i slavi, Koji je govorio kroz proroke.
U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Ispovedam jedno krštenje za otpuštenje grehova. Čekam vaskrsenje mrtvih. I život budućeg veka.
Amin.

2. OPŠIRNIJE ISPOVEDANJE VERE

Verujem u Jednoga Boga u Tri Lica nedeljivo razdeljivanog: Oca i Sina i Svetoga Duha; razdeljivanog po Ličnim svojstvima, nerazdeljivog po suštini. Jedna i ista je svecela Trojica, i jedna i ista je svecela Jedinica; Jedinica po suštini i prirodi i obličju, a Trojica po Ličnim svojstvima i Imenima; jerse naziva: jedan Otac, a jedan Sin, a jedan Sveti Duh.
Otac je Nerođen i Bespočetan; Nerođen, jer nema ničeg starijeg od Njega, jer On (uvek) beše i svakako beše Bog; a Bespočetan je zato što niotkuda nema biće, niti sam od sebe. Verujem takođe da je Otac Uzrok Sina i Duha: Sina rađanjem, a Svetoga Duha ishođenjem, i u tome se nikakva razlika niti otuđenje ne sagledava, nego samo razlika Ipostasnih svojstava. Jer Otac rađa Sina i izvodi Duha Svetoga, a Sin se rađa od jedinog Oca, i Duh Sveti ishodi od Oca, te tako poštujem jedno Načelo (ili Početak) i priznajem Oca jedinim Uzrokom Sina i Duha.
A i Sina nazivam Početkom nadvremenim i neograničenim, ne kao početak stvorenja, kao prvostvorenoga koji njih prevashodi starešinstvom - ne bilo toga! to je buncanje arijanske bezbožnosti, jer taj zloimeni (Arije) bogohulio je da su Sin i Duh Sveti stvorenje - a ja govorim da je Sin sabespočetni Početak od Bespočetnoga Oca, da ne bi bila prihvaćena dva načela (ili dva početka). A sa ovim Početkom o Sinu, ispovedam takođe i Duha Svetoga, pošto i Sin i Duh Sveti i istovremeno i zajedno imaju biće od Oca: jedan rođenjem, a drugi ishođenjem, kako je već rečeno. I niti se Otac razdvaja od Sina, niti Sin od Duha, niti Duh Sveti od Oca i Sina, nego je sav Otac u Sinu i u Svetome Duhu, i sav Sin je u Ocu i u Svetome Duhu, i sav Duh Sveti u Ocu i u Sinu, jer su sjedinjeni razdeljeno i razdeljeni sjedinjeno.
Ispovedam takođe da je Logos Božiji, savečni Ocu, Nadvremeni, Neobuhvativi, Bezgranični, sišao do naše prirode, i čoveka uniženog i svega palog uzeo od čedne i devičanske krvi jedine Preneporočne i Čiste Djeve, da bi, iz Svojega milosrđa, vascelome svetu podario spasenje i blagodat. I zbilo se u Hristu ipostasno sjedinjenje prirode (Božanske i čovečanske); ne kao da se dete (u utrobi Djeve) usavršavalo postepenim dodatcima, niti su dve sastavše se prirode sjedinile sa mešanjem ili slivanjem ili sarastvaranjem, niti je (prvo) postao čovek pa onda naknadno došao Logos, te tako nastalo relativno sjedinjenje, shodno bogomrskom i judejski mislećem Nestoriju; niti pak bez uma i bez duše, shodno zaista bezumnom Apolinariju, jer je on buncao da je umesto uma dovoljno Božanstvo. A ja ispovedam Njega - Hrista - kao savršenoga Boga i Njega istoga kao savršenoga Čoveka; Koji, čim je postao telo istovremeno je to bilo telo Boga Logosa, oduševljeno razumnom i umnom dušom; Koji očuvava i posle sjedinjenja sva prirodna svojstva Svoga Božanstva i čovečanstva, i nije promenio osobine Svoga Božanstva ili čovečanstva usled celovitog sjedinjenja sa Logosom; Njega istoga koji ima Jednu složenu Ipostas, dve prirode i energije, koja Ipostas čuva ovo (dvoje) iz čega je i u čemu je On Isti, Jedan Isus Hristos, Bog naš, Koji ima i dve prirodne, a ne gnomičke volje. A treba znati da je On postradao za nas kao Bog, ali telom, a nikako da je Božanstvo stradalno ili da je Ono stradalo telom.
Još ispovedam da je On uzeo na Sebe sva naša besprekorna stradanja, koja su svojstvena našoj prirodi, osim greha, kao što su: glad, žeđ, zamor, suze i tome slično, koja deluju u Njemu, ali ne prinudno kao kod nas, nego tako što ljudska volja sledi Njegovu božansku volju. Jer On hoteći - ogladne, hoteći - ožedne, hoteći - umori se, hoteći - umre. On, dakle, umire primajući smrt za nas, a Njegovo Božanstvo ostaje nestradalno. Jer On, Koji uzima na Sebe greh sveta, nije podlegao smrti (nužno) već radi toga da sve nas izbavi od sveproždrljive ruke smrti i da nas krvlju Svojom privede Ocu Svome. I smrt, napadnuvši telo ljudsko, silom Božanstva biva smrvljena, i duše pravednika, od veka okovane, bivaju izvedene odande. A posle Njegovog vaskrsenja iz mrtvih, pošto se četrdeset dana pojavljivao na zemlji sa učenicima Svojim, vazneo se na nebo i seo sa desne strane Oca. Desnu pak stranu Oca ne kažem prostorno, niti ograničeno, nego kažem da je desna strana Božija - ona bespočetna i predvečna slava koju Sin imađaše pre očovečenja, i posle očovečenja istu ima. Jer Njegovo sveto telo poštuje se časnim poklonjenjem zajedno sa Njegovim Božanstvom, ali ne kao da je Sveta Trojica primila dodatak - da ne bude! - jer, Trojica je ostala Trojica i posle sjedinjenja Jedinorodnoga, a Njegovo sveto telo ostaje nerazdvojno i sa Njim ostaje i nadalje doveka. Jer će On sa njime doći da sudi živima i mrtvima, pravednima i grešnima, pravednike nagrađujući za veru i dela vrline Carstvom Nebeskim, radi kojega su se ovde i podvizavali; a grešnicima uzvraćajući večnom mukom i paklenim ognjem bez svršetka, čije iskustvo neka bi svi mi izbegli i obećana nam besmrtna dobra zadobili, u Hristu Isusu Gospodu našem! Amin.

Image and video hosting by TinyPic

JOŠ OPŠIRNIJE ISPOVEDANJE I ZAVETOVANJE

Verujem u Jednoga Boga Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog; Bespočetnog i Nerođenog i Bezuzročnog, a ipostasnog Početka (ili Načela) i Uzroka Sina i Duha.
Verujem i u Jedinorodnog Sina Njegovog, neistečno i vanvremeno od Njega Rođenog, Njemu Jednosuštnog, kroz Kojega je sve postalo.
Verujem i u Duha Svetoga, od istog Oca Ishodećeg i sa Ocem i Sinom Saposlavljenog kao Savečnog i Saprestolnog i Jednosuštnog i Jednoslavnog, Stvoritelja i Životodavca i Osvećujućeg blagodaću svu tvar, Koji je kroz Proroke govorio i kroz Sina javljen i darovan Apostolima i svoj Crkvi kao Utešitelj i Darodavac blagodatnih darova i Obožitelj spasavanih. Odbacujem pak novačenje latinske jeresi, koja pogrešno mudruje da Duh Sveti ipostasno ishodi od Oca i Sina, čime se izvrće Hristovo Božansko Otkrivenje i kvari sveti i neizmenljivi Simvol vere Svetih Sabora i Svetih Otaca Saborne Crkve Pravoslavne, kojim jasno priznajemo Boga Oca kao jeidno večno Načelo i Izvor Božanstva Sina i Duha, čime blagočestivo ispovedamo Jedinonačalije Svete i Nerazdeljive Trojice.
Verujem da je Jedan od te iste Nadsuštastvene i Živonačalne Trojice, Jedinorodni Sin i Logos, sišao s nebesa radi nas ljudi i radi našega spasenja, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i očovečio se, to jest postao savršeni Čovek ostajući Bog, ništa ne promenivši niti izmenivši u Božanskoj suštini zbog opštenja sa telom, nego, primivši bez promene čoveka, u njemu stradanje i smrt pretrpe On Koji je po Božanskoj prirodi slobodan od svakog stradanja, i vaskrse u treći dan iz mrtvih, i uzišavši na nebesa, sede s desne strane Boga i Oca.
Verujem i svim o Bogu i Božanskim stvarima predanjima i tumačenjima Jedne, Svete, Saborne i Apostolske Crkve. Ispovedam jedno krštenje za otpuštenje grehova. Čekam vaskrsenje mrtvih, i život budućeg veka.
Još ispovedam jednu Ipostas Očovečenoga Logosa i verujem i propovedam da je Jedan i Isti Hristos, u dvema - po očovečenju - i prirodama i voljama, Koji čuva ono (dvoje) u čemu i iz čega postoji, pa sledstveno, i dve volje u Njemu poštujem, pošto svaka priroda očuvava sopstvenu volju i sopstveno dejstvo (tj. energiju).
Ispovedam takođe da se Trojični Bog javlja, ali ne po suštini - jer niko nikada nije video niti iskazao suštinu Božiju - nego po blagodati i sili i energiji, koja je zajednička Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Jer svakome od Njih sopstvena je Svoja Ipostas i ono što se na nju odnosi, a zajednička Im je ne samo nadsuštastvena i nepristupna, pošto je iznad svakog imenovanja i projavljivanja i opštenja ili zajedničenja - nego i blagodat i sila i energija i svetlost i Carstvo i besmrtnost i uopšte sve ono čime Bog opšti i zajednički i po blagodati se sjedinjuje sa svetim Anđelima i ljudima, ne gubeći pritom Svoju prostotu niti zbog deljivosti i razlikovanja Triju Ipostasi, niti zbog deljivosti i raznovrsnosti sila i energija. Tako ispovedam Jednog Svemogućeg Boga u jednom Božanstvu, jer niti od savršenih Triju Ipostasi biva neka složenost, niti se Bog, zato što ima i poseduje prirodnu moć i silu i energiju i blagodat, može zbog toga nazvati složenim. Zato pravoslavno ispovedam da zajednička blagodat Oca i Sina i Svetoga Duha i ona najbožanstvenija svetlost budućega veka, u kojoj će pravednici zasijati kao sunce, kao što je to i Hristos prethodno pokazao zablistavši na Gori Tavoru, i uopšte svaka sila i energija i obožavajuća blagodat Triipostasnog Božanstva jeste netvarna i nestvorena - jer ništa što je Bogu po prirodi svojstveno nije kasnije nastalo - te zato sve one koji Jedno Božanstvo nečestivo rasecaju na tvarno i netvarno, kao što su Varlam i Akindin, koji su bezbožno učili da božanske sile i energije i sve što se na neki način neizrecivo razlikuje od Božanske prirode, jeste tvarno i stvoreno, takve kao bezbožne i mnogobožce odbacujem i odsecam od punoće pravoslavno verujućih, kao što to čini i Sveta Hristova Katoličanska i Apostolska Crkva, verujući u Jedno Božanstvo, Triipostasno i Svemoćno, Koje nikako ne gubi jedinstvenost i prostotu zbog Svojih Triju Ipostasi ili zbog Svojih blagodatnih sila i energija.
Poklanjam se iz počasti, a ne iz obožavanja, božanstvenim i časnim Ikonama: Samoga Hrista, radi nas Ovaploćenoga pa stoga i opisivoga Sina Božijeg; Prečiste Bogomatere i svih Svetih - prenoseći na Prvolikove čast njima ukazivanu. Uz to poklanjam se i Časnome Krstu i poštujem Božanske hramove i Sveta mesta i Sveštene sasude i Bogopredane reči, radi Boga koji u njima obitava Svojom blagodaću. Takođe poštujem i s ljubavlju celivam Svete Mošti Svetih Mučenika i Božijih Ugodnika kao izvor spasenja i dokaz vaskrsenja. Ispovedam i s ljubavlju primam čisti i čestiti hrišćanski život u veri i nadi i ljubavi i u svima hrišćanskim podvizima, vrlinama i blagodatnim darovima Duha Svetoga, a odbacujem prljavo i nečisto i bogolikog čoveka nedostojno življenje i delanje.
Primam i bogonadahnute spise i učenja starijih i novijih Svetih Otaca Crkve Hristove, koji su saglasni Jevanđelju i učenju Svetih Apostola i poštujem ih i prihvatam kao doprinoseća izgrađivanju savršenoga čoveka po meri rasta punoće Hrista Bogočoveka i sabornoga življenja i spasenja sviju u zajednici Tela Hristovog koje je Crkva.
One pak koji drugačije, a ne pravoslavno misle o hrišćanskoj veri, odbacujem kao tuđemisleće Hristovoj Crkvi, kao kvaritelje Istine Božije i upropastitelje spasenja ljudi. Anatemišem Arija i njegove jednomišljenike i zajedničare njegovog bezumnog zlomislija; Makedonija i one oko njega, s pravom nazvane duhoborcima; takođe i Nestorija i druge jeresinačalnike, i njihove jednomišljenike odbacujem i anatemišem, i jasno i glasno govorim: Svima jereticima anatema!
Gospođu pak našu, Bogorodicu Mariju, prevashodno i istinski ispovedam i propovedam kao Onu Koja je po telu rodila Jednoga od Trojice, Hrista Boga i Spasa našeg. Ona neka mi bude Pomoćnik Pokrov i Zaštita u sve dane života moga!
Ovome svome ispovedanju svete vere još dodajem:
Primam i prihvatam svetih Sedam Vaseljenskih Sabora i sve Pomesne Sabore koje Sveti Oci prihvatiše i potvrdiše, a koji su svi sabirani radi očuvanja pravoslavnih dogmata Crkve. Ispovedam sve odredbe prave vere, koje su oni u razna vremena, vođeni prosveljutućom blagodaću Presvetoga Duha, izložili.
Primam i sve sveštene kanone koje sastaviše Blaženi Oci i predadoše ih Crkvi, na ukrašenje Svete Crkve Hristove i na dobar poredak naravi, to jest na bogougodno hrišćansko crkveno življenje, delanje i ponašanje, saglasno Apostolskim predanjima i smislu Jevanđelskog božanskog učenja.
Staraću se da po njima upravljam služenje koje mi je Božijom voljom predano u nasleđe i da po njima učim sav povereni mi u duhovno pastirstvovanje svešteni Klir i izabrani Narod Božiji.
Ispovedam kao veoma važno da čuvam i držim jedinstvo vere pravoslavne svezom mira crkvenoga, i da sve ono što Jedna, Sveta, Saborna i Apostolska Crkva Pravoslavna prima i dogmatski ispoveda, to i ja primam i verujem i ispovedam; ništa ne dodajući, ništa ne oduzimajući, ništa ne menjajući ni od Dogmata ni od Predanja, nego čvrsto stojeći u njima i sve to sa strahom Božijim i dobrom savešću učeći i propovedajući; a sve što ona osuđuje i odbacuje kao učenje tuđe Jevanđelju, to i ja odbacujem i sasvim odgonim od Stada Hristovog.
Ispovedam i čvrsto verujem da se na Božanstvenoj Liturgiji izvršuje pretvaranje hleba i vina u istinsko Telo i Krv Hristovu, silom i dejstvom i nailaskom Svetoga Duha, saglasno reči Gospodnjoj i Jevanđelskoj veri i predanju Apostola i Svetih Otaca, a služenjem i molitvenim prizivanjem (epiklezom) od strane Crkve Božije, predvođene Episkopom i časnim prezviterima. Na Božanstvenoj Liturgiji, kao sabranju i služenju i svetotajinskom zajedništvu ove Crkve Naroda Božijeg, ostvaruje se i čini prisutnim sav Hristov Božanski Domostroj spasenja sveta i roda ljudskog, u njoj se otkriva Bogočovečanska Svetajna Crkve Božije kao večnoga Carstva Svete Trojice, tako da samo onaj ko zna šta je Liturgija, zna i šta je Crkva Božija, i zna da bez Božanske Liturgije, kao sabranja i zajedničenja svih u Hristu vernih, sabirnih oko Episkopa, prezvitera i đakona, ni Crkva se ne naziva.
Obećavam da ću čuvati i čvrsto održavati crkveni mir, da ću usrdno poučavati u Jevanđelju povereni mi narod i, koliko god moći imam, pravo upravljati Rečju Istine, i da nijednim običajem, u bilo čemu neću umovati ni činiti suprotno Pravoslavnoj katoličanskoj istočnoj hrišćanskoj veri, do kraja moga života, kao da ću u svemu Crkvenom slediti i svagda se povinovati svetom Saboru Arhijerejskom, koji se, kao i u drevna apostolska vremena, svake godine sastaje. Sa Svjatjejšim Patrijarhom, Preosveštenim Arhiepiskopima, Mitropolitima i Episkopima Pomesne Crkve Srpske i svekolike Sabornokatoličanske Pravoslavne Crkve u vaseljeni, braćom mojom i saslužiteljima u Hristu, u svemu ću saglasan i saobrazan biti, po božanstvenim zapovestima i sveštenim pravilima Svetih Apostola i Svetih Otaca, i svesrdno ću prema njima gajiti ljubav duhovnu i poštovati ih kao oce i braću svoju. Uvažavaću takođe i čuvati prvenstvo ovoga Patrijaraškog trona i poštovati čast Prvostojatelja u Saboru Crkve Božje ovoga naroda, shodno Apostolskom pravilu koje kaže da se takvom slogom i skladnim poretkom ljubavi proslavlja sabornost i jedinstvo Crkve Božije po slici Svete Trojice.
Obećavam da ću sa strahom Božijim i bogoljubivim i čovekoljubivim raspoloženjem pastirstvovati povereni mi Narod Božiji, ovo stado Pastirenačalnika Hrista u kojem sam postavljen da sveštenodejstvujem Jevanđelje spasenja i da Bogu prinosim darove i žrtve Njegove Svete Crkve. Zato zavet dajem da ću poverenu mi pastvu često posećivati i sabirati na Službu Božiju i jevanđelskim poučavanjem je čuvati, sa svakim usrđem i staranjem, od svih jeresi i raskola, od sujeverja i lažnog življenja i od svakog nepravednog delanja.
Obećavam da, bez krajnje nužde i teške krivice, neću nikoga, bilo pojedinca bilo zajednicu, od Crkvenih tajni i zajedništva u Hristu odlučivati, niti proklinjati, nego većma u Duhu Svetom savetovati i na put pokajanja i spasenja obraćati.
Sa protivnicima Crkve Svete postupaću sa rasuđivanjem, krotko i pravedno, po Apostolu Pavlu, jer sluzi Gospodnjem ne priliči da se gnevi, nego da bude tih, nezlobiv i čovekoljubiv prema svima, moleći se Bogu da svima ljudima podari pokajanje za poznanje Istine. U svetovne poslove neću se uplitati, osim ako je učinjena neka javna nepravda, u kom slučaju ću najpre savetovati, a onda i u zaštitu ugroženih ustajati, saglasno Jevanđelskoj reči da se većma treba pokoravati Bogu nego ljudima i iskati pre svega Carstvo Nebesko i Pravdu Božiju, a za slabe se pravedno zauzimati i malu braću Hristovu nikada ne zaboravljati. Staraću se da sve činim sa iskrenom ljubavlju prema Bogu i bližnjima, a kao konačno merilo i cilj svih misli, reči i dela svojih postavljaću slavu Božiju, spasenje duša ljudskih i sve tvorevine Božije, izgrađivanje bogolikih ljudskih ličnosti i sazidanje Bogočovečanskog Tela Crkve, ne ištući ono što je moje, nego ono što je Gospoda Hrista, Arhipastira sviju nas i Vrhovne Glave vascele Crkve Božije kao smisla i vozglavljenja celokupne tvorevine.
Uz ovo obećavam da ništa neću raditi pod prinudom, ma bio i primoravan od vlastodržaca ili od mnoštva ljudi, pamakar mi i smrću pretili zahtevajući od mene da učinim nešto što je suprotno Božanskim zapovestima i sveštenim pravilima Crkve Hristove. U tuđoj Eparhiji neću bogoslužiti ili vršiti ikakvu sveštenu radnju bez saglasnosti Episkopa dotične Eparhije. Isto tako, neću rukopolagati ni jereja, ni đakona, niti bilo kakvoga klirika tuđe Eparhije, niti ih primati bez otpusnih gramata njihovih Episkopa. Predanje je Svetih Otaca Crkve da na jednoj Liturgiji rukopolažemo samo po jednog prezvitera i đakona, a ne više njih, i tu sveštenu praksu poštovaću i čuvaću. Monaštvo ću rukovoditi po pravilima i ustavima Svetih Otaca, koji su kroz vekove važili i danas važe u Pravoslavlju, kako u blagoljepiju svetog Bogosluženja, tako i u ostalom poretku monaškog devstvenog i anđelskog življenja i hristolikoga i mučenikopodobnog podvizavanja.
Još obećavam da ću, kada me Sveti Sinod, sa Patrijarhom (ili drugim Prvojerarhom) na čelu, blagoizvoli pozvati na Sabor, doći na Sabor zajedno sa svojom braćom Episkopima, bez neumesnog pravdanja ili izgovora. Ako bi, štaviše, neki moćnici ili mnoštvo ljudi hteli da me spreče, dužan sam da se odazovem pozivu na Sveti Arhijerejski Sabor, jer je Sabor i sabornost Episkopata i cele Crkve Božije Svetoduhovski dar i ustanova i živo kroz vekove Apostolsko-svetootačko predanje u Crkvi Istočnoj Pravoslavnoj.
Na kraju, zavetno iskazujem pred Bogom Živim i Crkvom Svetih Njegovih, sastavljenom od Anđela i od Ljudi, i pred Vašom apostolskom Svetinjom: da ću uvek pamtiti strašne reči Svetoga Pisma:
Proklet svako ko nemarno tvori delo Božje! - te zato savesno obećavam da ću se starati, koliko mi je ljudskih moći, da u svakom delu ovoga apostolskog zvanja i služenja hodim kao u delu Božijem, sa svakom pobožnošću i blagorazumnom revnošću, sa iskrenim hristoljubljem i čovekoljubljem, a Srceznalac Bog neka mi svagda i u svemu bude svedok i pravedni Sudija.
Takođe iskazujem pred Svevidećim Bogom i Vašim Bogoljubljem da sve ovo izloženo u mojem episkopskom ispovedanju i zavetovanju ne shvatam drugačije nego kako ovde izgovorih i svojeručno potpisah.
A u svemu mojem od danas pa nadalje episkopskom življenju, služenju, upravljanju i delanju u Bogopoverenoj mi ovoj Crkvi Naroda Božijeg molim se Bogu, a molim i sve Vas da se molite: da mi svagda i u svemu bude Učitelj i Pomoćnik - Načelnik i Savršitelj vere i svakog dobrog dela i reči jevanđelske, Gospod moj i Bog moj, Jedini Čovekoljubac, Milostivi Spasitelj sviju nas i svega roda ljudskoga, Bogočovek Isus Hristos, Kome neka je, zajedno sa Višnjim Ocem i Svesvetim Duhom, svaka slava, čast i poklonjenje, večna ljubav naša i blagodarnost besmrtna, sada i uvek i u vekove. Amin.

- 19:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

lecturae ducis

NOVUS SYLLABUS ERRORUM

Sažetak glavnih zabluda našeg vremena (XX st.)

Mladen Schwartz

Image and video hosting by TinyPic

AGNOSTICIZAM. Shvaćanje protivno gnostičkom znanju: ne znamo ništa, ili ne znamo mnogo, ili ne znamo dostatno, ili ne znamo ono bitno. No, na tome se ne može ostati: valja unaprijeđivati spoznaju.
ANARHIZAM. On se protivi državnom i vjerskom autoritetu. Ali, bez autoriteta i države nemoguć je ljudski život, duhovni kao i materijalni. Anarhizam vjeruje u «dobrog čovjeka». Kada bi bila ukinuta država, vlast bi uzurpirala prva razbojnička banda.
ATEIZAM. Nikako se ne dade dokazati Božje nepostojanje, a ateisti tvrde da im je ono izvjesno. Sumnja u Boga ne daje za pravo ateizmu nego, naprotiv, nuka na bogotražiteljstvo.
DEMOKRACIJA. Vjerovanje u jednakost narodnih pripadnika i svetost većinske odluke. Ali ljudi nisu jednaki da bi se njihovi glasovi mogli smatrati jednako vrijednima, a većina se itekako vara, pa je ludo i zločin je prepustiti joj sudbinske odluke.
DIJALOG. U njemu ne nastaje istina; samo pojedinac, sam sa sobom, ponirući u vlastiti duh, doseže je; «samo jedan stiže na cilj» (sv. Pavao).
EGALITARIZAM. Tvrdnja da su ljudi jednaki može se održati samo iz Božje perspektive. Na Zemlji, ljudi se po nizu značajki stubokom razlikuju, pa i po darovima što su ih dobili od Svevišnjeg.
EMANCIPACIJA. Izvorno znači oslobađanje od očinskog autoriteta u rimskom pravu. Moderna je donijela sobom emancipaciju građanina, radnika, žene, crnca, mladića, homoseksualca, životinje... Može se, međutim, oslobađati samo onaj koji je u sebi već slobodan, a višak emancipacije stvara novu tiraniju i robstvo.
FEMINIZAM. On je u najdubljem smislu protiv žene: ili je hoće modelirati po uzoru na muškarca, ili prenaglašavanjem «vječnog ženskog» pretvara ženu u sebičnu, ekshibicionističku, narcisističku bludnicu i pospješuje rat spolova, među kojima, naprotiv, mora postojati skladno dopunjavanje.
GLOBALIZAM. Suvremeni vid kolonijalizma, produžena ruka američkog imperijalizma s ciljem uništenja naroda, država i razlika u svijetu, te uspostave Svetog Svjetskog Carstva Američke Nacije. Protiv globalizma mora se povesti pravi križarski rat, globalnom koalicijom svjetskih nacionalizama.
HEDONIZAM. Etički nauk po kojemu je osjetilna ugoda najviše dobro. Hedonizam posve zabacuje prave, duhovne vrednote (vrednota može biti samo ono što je duhovno, neuništivo), te zanemaruje okolnost da je sama ugoda nešto nestalno, stalno ugroženo i jedva dostižno. Hedonizam postaje raširenim svjetonazorom tek u razdobljima dekadencije.
HUMANIZAM. Stajalište umišljenog čovjeka koji je sebe obijesno smjestio namjesto Boga. Radikalni humanizam bez Boga protivan je čovjeku, njegovu probitku i uopće opstanku.
KOMUNIZAM. Neostvariva (i nepoželjna) utopijska vizija i teroristička politička praksa nastala na temelju marksističkog nauka.
KOZMOPOLITIZAM. Nijekanje važnosti nacionalnih razlika i usuda, vjerovanje u mit homogenog čovječanstva, shvaćanje da pojedinac, bez međustupnjeva, izravno sudjeluje u cjelovitom ljudskom rodu.
LIBERALIZAM. Zagovaranje slobode pojedinaca i manjina, koje se u naše vrijeme udružilo s demokratskim kultom većinske odluke. Liberalizam u XX st. odvaja čovjeka od njegova organskog ambijenta, od autentičnog zajedništva, i propovijeda prava kojima ne odgovaraju dužnosti, te formalnu slobodu, slijep za istinu metafizičke slobode.
MARKSIZAM. «Naučavanje Karla Marxa» (Lenjin). Marksizam je fikcionalistički program dokinuća sveopćeg otuđenja proleterskom revolucijom, koja će otvoriti put pravoj povijesti savršenih ljudi – samosvijesnih, slobodnih, tvoriteljskih i socijalnih.
MATERIJALIZAM. U metafizici, tvrdnja da je zbiljnost isključivo tvarne naravi; u etici, nijekanje duhovnih vrednota. Materijalizam ostaje na prividu naših osjetila, dovađajući u pitanje samu stvar, koja nije materijalna.
NEW AGE. Sinkretična pseudoreligija i svjetonazor Postmoderne, koji hoće povezati zapadnjački scijentizam s istočnjačkom okultno-hermetičkom duhovnošću. Kao i svaka eklektična sinteza, ispod je razine svojih (ionako problematičnih) sastavnica.
NIHILIZAM. Temeljno raspoloženje dekadentne epohe po kojemu «najviše vrednote gube vrijednost», te na njihovu mjestu izranja, kao jedina izvjesnost, golo i konačno Ništa. Zdrave snage u čovjeku pak uvijek vode rat protiv Ničega, za Sve.
NOVI ČOVJEK. U njega vjeruju i Kršćanstvo i masonerija, i komunizam i fašizam. Ali je, u kršćanskoj vizuri, čovjek već jednom od Boga stvoren, on tek može obraćenjem postati bolji, ne bitno novi. Masonski novi čovjek trebao bi nastati nekom vrstom gnostičkog samousavršavanja, što je ili nemoguće, ili trivijalno. Komunistički «totalni» čovjek pokazao se neostvarivim (i nepoželjnim), a Nadčovjek Nietzschea i desnice već je među nama, nije tek novi projekt za budućnost. Može se, dakako, čovjek stegom, vježbom i odgojem popraviti, no, u biti, ostat će onaj stari Adam.
PACIFIZAM. Vjerovanje u mogućnost i poželjnost vječnog mira. Čovjek kakav jest, pak, ratoborna je zvjerka, a neki se ljudski problemi, danas kao i oduvijek, riješavaju samo ratom. Rat ne donosi samo stradanja, nego čovjeka disciplinira, čini ga ćudorednijim, uzdiže ga na višu razinu.
PARLAMENTARIZAM. Moderni oblik demokratske vladavine, u kojemu ne vlada narod, nego manipulativno «delegirane» slučajne oligarhijske klike.
PERMISIVIZAM. Sveopća dopustivost: ništa nije zabranjeno. Permisivna su sutonska vremena, koja su izgubila snagu neupitnog uporišta u vrijednosti i Vječnosti, ni u što ne vjeruju, ništa im nije sveto i ničemu se ne mogu usprotiviti.
POSTMODERNIZAM. Vjerovanje u epohu relativizma, eklektike, neozbiljnosti, koja je navodno naslijedila dogmatsku, racionalističku Modernu. Zapravo je Postmoderna istom posljednji trzaj Moderne, i tek nakon nje smijemo očekivati uistinu novu epohu.
POZITIVIZAM. Filozofijska antifilozofija, nijekanje metafizičke spoznaje i vjerovanje u svemoć znanstvene metode. Ovo samodokidanje filozofije tipični je pratitelj dekadentnih epoha.
PROGRESIVIZAM. Naivno i površno optimistično uvjerenje u sveopći i stalni napredak. Napredak je, međutim, uvijek konkretan i ograničen, a svaki napredak ujedno donosi i popratni nazadak.
RELATIVIZAM. Shvaćanje da je istina «relativna» prema prostoru, vremenu, spoznavatelju itd. Ono zamagljuje pogled na vječno, apsolutno i nepromjenjivo, koje jest, koje je neupitno, kojemu valja težiti, za što je čovjek obskrbljen prikladnim instrumentarijem.
SAVRŠENO DRUŠTVO. Ono je nemoguće, jer je čovjek nesavršen. Svaki pokušaj da se na Zemlji stvore idealni uvjeti ljudskoga suživota urođuje tek povećanjem sume terora i patnje.
SCIJENTIZAM. Vjerovanje u isključivost i svemoć znanstvene spoznaje. Ali, znanost i njezine metode – iskustvo i razum – imadu svoje granice. Najdublje su istine dostupne tek metafizičkim uvidima filozofije i religije.
SEKSUALNA REVOLUCIJA. Ljudi nisu tek u naše vrijeme «izmislili» seksualnost, ali prenaglašavanje spolnosti dolazi nam samo u razdobljima dekadencije. Seksualna revolucija XX stoljeća, kao i svaka revolucija, ubrzo se pretvorila u tiraniju.
SKEPTICIZAM. On je stajalište sveopće sumnje, no onda bi morao sumnjati i u sebe, u istinu skepticizma. Zapravo je dvojba jedna od ljudskih mogućnosti, dobrodošla je da se dovedu u pitanje predrasude i neutemeljene spoznaje, ali čovjek ne ispunja svoje poslanje ako ostane na stajalištu puke sumnje; njemu je potrebno sigurno znanje.
SVJETSKA DRŽAVA. Ovaj masonski projekt značio bi smrt sviju nacija, posvemašnje niveliranje ljudskoga roda, još neviđeni totalitarni teror, najveću katastrofu čitave povijesti. Zato mu se treba usprotiviti svim silama, odlučno i djelotvorno.
TEHNOLATRIJA. Tipično moderno udivljenje čovjekovim proizvodima, plodovima njegove vještine, koji u velikoj mjeri jesu dobrodošli i korisni, ali su nesavršeni kao i njihov izraditelj, a donose i brojne nevolje.
TEHNOKRACIJA. Tobože poželjna vladavina stručnjaka. Stručni savjet potreban je svakoj politici, ali narod mogu dobro voditi samo muževi ideja, ideala i vizija, rođeni vođe, a ne školovani i ograničeni eksperti.
TOLERANCIJA. Dobra je tolerancija onoga drugačijeg, ali nije dobra tolerancija zablude, laži, nepravde i zločina. Dobra je tolerancija, ali je bolja istina.
TREĆEKONCILAŠTVO. Riječ je o tendenciji da se reforme Drugoga Vaticanuma prošire i radikaliziraju: dokinućem celibata, uvođenjem ženskog svećeničkog ređenja, provođenjem demokratizacije u Crkvi... Trećekoncilaštvo bi trebalo dovršiti pobjedu duha vremena nad Duhom Svetim.
UTOPIJA. Fantastična zamisao o idealnom stanju ljudskih poslova. Budući da je čovjek nesavršen, ona je neostvariva, i u nasilnom pokušaju ozbiljenja rađa tek nove nesreće.

Image and video hosting by TinyPic

Mladen SCHWARTZ

O teologiji Ive Brešana

Uredništvu
NEDJELJNE DALMACIJE
S p l i t
Zagreb, dne 23. srpnja 2001.

Poštovani g. Uredniče!

U ND od 20. VII o. g. (br. 1578) objavili ste opširan i zanimljiv razgovor sa znamenitim spisateljem g. Ivom Brešanom ("Sretan sam što nisam akademik"). Ovdje me zanima samo jedna njegova izjava s kraja razgovora, pa Vas molim da donesete moj slijedeći komentar:
Gospodin Brešan, na upit o Bogu, iznosi tri, ne posve uskladive tvrdnje: (1) Pitanje Boga, kao i druga metafizička pitanja, nadilazi mogućnosti ljudskoga uma; (2) Jedan skolastičar rekao je da već samo postojanje ideje Boga dokazuje Božje postojanje; (3) Dakle Bog ipak "ima iza sebe nešto što postoji", a čovjek tome daje oblik sukladan svojemu iskustvu. - To bi sve značilo da je Bog nespoznatljiv, ali da je ipak na neki način spoznatljiv. Ako je g. Brešan skeptik, neka to bude dosljedno. Samo, kako će onda vlastiti skepticizam spasiti od skeptičnoga dovođenja u pitanje?
Glede "jednog skolastičkog filozofa u Srednjem Vijeku", g. Brešan očito misli na sv. Anselma Canterburyjskoga (1033-1109). Anselmo jest skovao jedan teistički dokaz koji ima neke veze sa zaključivanjem na Božje postojanje iz ideje Boga, ali na posve drugačiji način nego što to prikazuje g. Brešan. Anselmo, naime, tvrdi: ono od čega se ništa višeg ne da misliti (quo nihil majus cogitari potest), mora postojati. Ideji savršenog Bića mora odgovarati realnost. Ono ne može postojati samo u umu. Jer, kad ne bi postojalo, dalo bi se ipak pomisliti da postoji i u stvarnosti, što bi bilo još više. Dakle, ono od čega se ništa višeg ne da misliti, postoji i u umu i u zbiljnosti.
Taj, ontološki dokaz, nastao na tlu Anselmova platonskog realizma, sve do danas doživio je u filozofiji bezbroj verzija, preinaka, poricanja i poboljšanja. Ono o čemu govori g. Brešan, pak, mogao bi biti neki dokaz iz iskustva: postoji ideja, dakle mora imati neki uzrok, a on je u Bogu (to bi bio vid kauzalno-kozmološkog dokaza); ili, postoji ideja Boga, a teško će biti da se tako mnogi ljudi koji je misle, naprosto varaju (dokaz e consensu gentium - iz općeg suglasja), dakle, ta je ideja istinita; ili pak, ljudska je spoznaja tako ustrojena da ne griješimo u onome što nam se čini jasnim i razgovjetnim (clare et distincte, Descartes). To bi bila neka vrsta psihološkog ili epistemološkog dokaza. Svi su oni a posteriori, iz iskustva. Anselmov je dokaz jedini aprioran, i nema nikakve veze s onim što spominje g. Brešan.
Zahvaljući unaprijed na uvrštenju, preporučam se uz štovanje.
(M.Sch.)

Image and video hosting by TinyPic

P.S.

Dragi Igra,

Budući da često puta u našim razgovorima spominjemo hrvatsku desnicu, odlučio sam te upoznati s imenom, likom i djelom prvoga trijumvira Nove hrvatske desnice, Mladena Schwartza, od kojega je desnije jedino zid.
Trijumvira Mladena Scwartza u njegovom predanom djelovanju na desnici hendikepira nekoliko otegotnih okolnosti koje, ontološki, spadaju u carstvo nužnosti, u ono dakle što ne može biti drukčije, pa i nisu predmet politike, u čemu je fundamentalan hybris Schwartzove kobi:
- ponajprije, između dobrobiti hrvatskoga naroda i političke akcije Mladena Schwartza ispriječio se - hrvatski narod. Nezahvalan kakav jest, isprovocirao je Scwhartza na demisiju, ali i besmrtnu opasku: Vi ćete bez mene propasti, a ja bez vas mogu! Moram priznati da ova iskrena invektiva dostaje da iskupi sav neuspjeh Schwartzova političkog angažmana u nezavisnoj i slobodnoj Hrvatskoj, ali i cijeli njegov životni opus.
- nadalje, tu je sasvim neuvjerljivo koncipiran Schwartzov dossier: Židov, odrastao u Beogradu, ideologijom ustaša, a imenom Schwartz! E, švajnhund, pa da tako nešto napišeš u romanu, dobronamjeran bi ti urednik kazao: Nu, ovo vam je nekako neuvjerljivo, mislim, prva lopta, to da se negativac zove Schwartz, te k tome je ustaša iz Beograda, i kao zuschlag svemu, još je i Židov! Možete li to malo razraditi, molim vas...
- konačno, Schwartz je, kao što dokazuje rasprava o ontološkom dokazu božjeg postojanja, izvanredan erudit i mislilac! To pak znači da je u svojim nastojanjima Schwartz prepreka samome sebi, jer savršeno dobro razumije problem vlastite pozicije! Ali, tamo gdje bi drugi, manje vispren duh posrnuo, Schwartz nalazi ono spasonosno (Heidegger ponavlja za pjesnikom Hölderlinom: Gdje je pogibelj, tamo raste i ono spasonosno!): Schwatz uvraća moment vlastite negacije, i od svog nepatvorenog herojskog nihilizma čini isto što i Marylin Manson: camp! Fašizam, za kojega je Duce smatrao da je estetska činjenica, doveden je ovdje do krajnje konzekvence: do svoje groteske, budući da je ideal onog uzvišenog malom narodu sasvim nesvojstven: mali se ljudi na velikane nabacuju drvljem i kamenjem, baš kao djeca na ono što ne mogu dosegnuti! Ono uzvišeno, za nizinske je nacije tlaka.
Tako je Mladen Schwartz, kao autentični postmoderni hrvatski fašist, konačno morao odustati od svoga životnog projekta, razočaran zbog neprimjerene i nezavrijeđene reakcije njegova Naroda na njegov Rad! Kako više nije mogao djelovati na korist svoga Naroda, Schwartz se morao povući iz djelatne politike.
Danas se bavi publicističkim radom.

- 13:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 05.01.2008.

KULJIŠ vs. STANKOVIĆ

KULJIŠ

Image and video hosting by TinyPic

Aca Tijanić neće biti zadovoljan - kralj beogradskih tabloida dobio je u Zagrebu nasljednika, ali taj ne piše, nema duha, ne ubija visprenom frazom, nije megdandžija. Ne ide na grizlija s tomahvakom, nego postavlja stupicu i čeka da divljač u nju padne pa polomi noge. Aca Stanković deset godina na zagrebačkoj televiziji vodi talk-show, a nitko se ne sjeća ni jedne jedine njegove rečenice. U tom showu sav talk osiguravaju gosti. Aca samo zauzima poze - kao kombinacija Johnnyja Brava i manekena za dezodorans Axe, on tek figurira, mršti se, ili prekriži ruke na prsima da pokaže kako je nestrpljiv, da mu se ne sviđa ono što sugovornik kaže, pa ga zatim ošine non sequiturom. Bio je bokser što se odražava na njegovu držanju i intelektualnom habitusu. Nikad nije izbacio štos koji će se prepričavati pa ući u legendu, nikad nije sugovorniku uputio kakvu upečatljivu invektivu, dosjetku, šalu, ne daj bože da je pokušao igru riječima, ili našao fascinantnu usporedbu, nije mu pala na um nikakva instantna originalna misao. Beligerentan i neartikuliran, pravi se da ima čvrste stavove, ali zapravo nema nikakvo mišljenje. Aca je tip novinara kakvog možeš naći u svakoj redakciji - stoji u kutu, drži se malo nabrušen, kao da vrti neki svoj film, a u stvari, rukovodstvu ne pravi nikakve problema, jer dok gradi pozu, striktno drži liniju.

Njegove emisije naprosto su mlaka voda, iako on uvijek demonstrira ratobornu pozu, ali ono što izgovori, kao da je prethodno redigirao sam oprezni Mirko Galić, koji je Stankovića izmislio, samo što se taj mudri direktor odavna povukao na rezervni položaj zaslužnog karizmatika hrvatske demokracije u pariškom Četrnaestom arodnismanu. Ukratko, Aca Stanković nije Cyrano de Bergerac - neće te probosti na kraju balade, nego zatući kijačom ako zaključi da je dobra prilika i da će mu to povećati rejting. Ako je pošao na tebe znači da može, smije ili treba. Ponekad se Aca, naime, mora dokazati. Naprosto, ne bi bilo dobro da se pretvori u dio namještaja u zagrebačkom studiju koji pruža gostoprimstvo kakvim god gostima iz zemlje i regije - nedavno je bio čak i francuski pisac Frederic Beigbeder, pa su razgovarali uz pomoć bubica jer Aco, naravno, ne govori jezike. Možda je pročitao neko Beigbederovo djelo, ali ne bih rekao da puno čita knjige, valjda igra igrice i posuđuje DVD u videtoci, jer taj intervju, zaista, nije bio nikakav tour de force, vidjelo se da na književnike gleda kao na čudake i egzotične pojave. Daj ti njemu političare, njima se divi, pa razne domaće uglednike sitnijeg zuba, s kojima će u nedjelju brzo proći sat vremena popodnevnog sjedenja u fotelji. Emisija, uostalom, ima jako dobar rejting za taj tip televizijskog programa - dobar je termin, nedjeljom u dva, i za goste jako primamljiv format, dva u dva, razgovor jedan na jednoga, u kojemu ti postavlja jednostavna, samo gdjekad malo neprijazna pitanja, o najzanimljivijoj temi na svijetu - o tebi, a kako je domaćin najčešće inferioran ili krotak ako predvidi da bi mu mogao žestoko odvratiti, naškoditi mu, cinkati ga šefovima, dakle, uopće, ako si zaštićen općim poretkom koji Aca nikad ne dovodi u pitanje - provozat ćeš se kroz emisiju kao čarobnom kočijom bez konja kojom te vozaju kroz atrakcije u Disneylandu.

S vremena na vrijeme, da se emisija ne pretvori u puko televizijsko ugostiteljstvo, Aca uznastoji nadvladati gosta, pa koristi silu, jer se ne može osloniti na rječitost, inteligenciju, znanje, stav ili intelektualnu superiornost. Okomit će se na žrtvu kao pravi poluteškaš - pognute glava, serijom kratkih udaraca, samo da suparniku poremeti ravnotežu, pa da dođe do naguravanja u kutu, gdje možeš i laktom, mangupski, kao u uličnoj šori, pa poslije primaš čestitke u birtiji: E, jesi ga, majstore, bravo... To novinarstvo, zaista, kao da je okrenuto stručnoj publici iz nekog kafića na Trešnjevci ili u Dubravi. Nema veze s malograđanskim duhom HTV-a, u koji se Aca Stanković ionako nikad nije uklopio, pošto nema ni ono malo građanskog štiha koji je za to potreban. Najveći uspjeh stoga mu donosi televizijski spektakl, tabloidno novinarstvo intervju iz zasjede, kad nije važno o čemu se govori i što je rečeno, nego cipelarenje oborene žrtve. Kako dolazi do žrtve na koju će nasrnuti iz zasjede, odnosno put narudžbe, nije sasvim jasan. Zna se da Aca ima oslonac kod predsjednika Mesića, koji selektivno štiti neke prominentne kadrove na HTV-u. Ranije je također slušao Galića, ali je imao i svoje kalkulacije - kad je mene bio davno pozvao u emisiju, htio se okoristiti tiražnim potencijalom kontroverznog gosta, a istodobno, htio me naguziti iz zasjede da se dodvori mojim neprijateljima iz "Nacionala", hrvatskog mafijaškog tjednika, s kojima je bio u dosluhu. Ispalo je polovično - dosta me prostački napao, a ja sam se dosta bezobrazno branio. Lako se zezneš kad te pozovu - misliš, evo, napokon su se sjetili da dođem pa da malo prođemo kroz sve one moje neprolazne zasluge... Opustiš se, a on te zaskoči. Nije baš pametan, ali je krvoločan kao mungos, što znači da ga ne smiješ potcijeniti čak ni ako si kobra duga četri metra. Aca Tijanić ga je satro - Stanković je baš proračunao da će mu se lako napiti krvi - šta, pa bili ste Miloševićev ministar, pa Mira Marković s kojom ste pili kavu, pa napisali ste ovo, pa ono, a Tijanić se uspravio na stražnje noge kao tyrannosaurus rex s frizurom Arnolda Scwartzeneggera i udri - šta, Stankoviću, bogati, zar se ti kao Srbin iz Sremske Mitrovice moraš ovako nedostojno ulagivati i dokazivati da sačuvaš posao na Hrvatskoj televiziji?

Stanković ima staklenu bradu. S dva dobro upravljena udarca sastaviš ga sa zemljom - no on reagira jedino na čistu agresivnost, a takva bespoštedna borba isplati se samo profesionalnim kečerima. Ako moraš štiti neki svoj ugled ili poziciju, nastradao si. Kad je mene isprovocirao, bacio sam mu u lice da su se svi novinari HRT-a koji su poput njega preživjeli Vrdoljaka, ulizivali Tuđmanu, pa sad nešto seru protiv žute štampe i tabloida, zapravo tadašnjeg nezavisnog, antirežimskog novinstva, ne bi li dokazali kako smo svi bili isti. E, nismo! podviknuo sam mu, mi smo se borili, a vi ste kolaborirali... Odmah je podvio rep, ali ako ne drekneš, nego staneš objašnjavati, gotov si - on te i ne sluša, nego stalno prekida, a pritom se odvratno, podrugljivo i pobjednički ceri.

U svemu, Aca Tijanić neće biti zadovoljan nasljednikom. Kralj beogradskih tabloida koji je u međuvremenu postao ozbiljna politička šarža, pripadnik kuhinjskog kabineta premijera Koštunice i jedan od četvorice ljudi koji kontroliraju srpske elektronske medije, ima oponašatelja koji u okrilju Hrvatske televizije što je ranije špilala finoću, pokušava zasnovati svoj tabloidni obrt, ali bez autorske karizme. Razmontirat će te po narudžbi koju ne možeš ni razabrati, u sklopu drugorazrednih intriga previše dosadnih da se čovjek puno trudi da ih pronikne...

Prepad koji je prošle nedjelje Aca Stanković izvršio na Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, egzemplarni je primjer takve njegove ofenzivne taktike. Kad je visoki, samozadovoljni srpski političar, najkrupnija politička figura vaskolike BiH, srpski pezzonovante, maegashira s političke scene tamnog vilajeta, došao u zagrebački studio, nije imao pojma što mu se sprema - a trebao je znati... Da ima dobar advance-tim, znači ured s fenomenalnim profesionalcima kakve drži srbijanski predsjednik Boris Tadić, ili dobro ustrojenu mrežu kakvu ima Milo Đukanović, ne bi mu se to dogodilo. Ali, mislio je, valjda, da mu se u Zagrebu nermaju što prigovoriti, pa kako se ničega na mora stidjeti, da će, dođe li do kakve raspre, obraniti svoju stranu. Razložan je kad monologizira, jer mu je sve jasno posloženo u glavi, zna što radi i kako - vrlo je sposoban čovjek - a kad se svađa, svađa se onako narodski, prostački, jer nije neki fin, ucifran tip, nego rmpajlija iz Laktaša, rodom zapravo iz jednog velikog sela pored tog malog mjesta blizu Banja Luke, gdje njegov otac, krupni zemljoposjednik, farmer koji uzgaja krumpire, inače nepopravljivi Jugoslaven, ima kuću, a ima je ondje i Mile, jer nije nikad otišao u grad pa uselio u stan, kuću ili rezidenciju. A i zašto bi? U selu koje ga je čuvalo kad je u doba Karadžićeve vladavine to bilo itekako važno, kao nekadašnji gradonačelnik Laktaša sagradio je sportsku dvoranu, gdje igra njegov košarkaški klub Igokea - i sam je bio košarkaš, a nogomet ga baš ne zanima. Trista metara od njegove kuće počinje pista međunarodnog aerodroma u Mahovljanima na koji nitko ne leti, ali on ondje drži vladin džet, s kojim može za pola sata skočiti u Beograd ili Dubrovnik. Uostalom, uvijek je bio vezan za zemlju i dok je studirao pravo, pobijedio je na jugoslavenskom prvenstvu u oranju traktorom. Otac i on natovarili bi kola s krumpirima, pa u Zagreb, na plac, odakle bi se vraćali s punim džepovima para. Laktaši su bili poduzetnički kraj - multietnički, uostalom, sve do granice kuće su na četiri vode, džamije s munarama i barem jedan veliki katolički samostan, gdje se također bave nekim biznisom... Upravo u Laktašima mogla se prvo otvoriti privatna firma u socijalizmu, prije nego u Brežicama, pa se Mišo Kovač prijavio kod Dodikova oca da je može registrirati. Sam Mile Dodik napravio je tada tvornicu namještaja u Dugom Selu, s jednim partnerom Hrvatom, s kojim se na lijepe rastao kad je zagustilo uoči rata. Na prve izbore izašao je kao Markovićev reformist, poštena komunjara, nadasve Jugoslaven, koji je teško ulazio u okvir BiH, kad se raspala bivša država. Ušao je u parlament, koji se rasturio poslije referenduma o samostalnosti, pa su se srpski zastupnici vratili u Banja Luku i ondje zasnovali svoju skupštinu, koja i sad funkcionira. U to doba rata, puno je vremena provodio po Beogradu, gdje je započeo trgovački posao, a u doba embarga, nije se radilo samo s vrijednosnicama američke robne burze. U Banja Luci za vrijeme rata četiri godine nije bilo struje... Kad je poslije Daytonskog sporazuma došao UNPROFOR, a Biljana Plavšić izvršila državni udar protiv Karadžića, Dodika je, kao nepomirljivog protivnika nacionalističkog SDS-a, postavila za premijera. U Sarajevu je bio također jak SDS Zlatka Lagumdžije. No, kad je došao međunarodni guverner Paddy Ashdown, on je dekretom likvidirao sve te socijaldemokrate, vratio na vlast nacionaliste koji su vodili rat, a Lagumdžiji montirao optužbu da priprema državni udar! To je bilo kao da si optužio Račana da namjerava napasti Rusiju i osvojiti svijet.

Kad je taj stravični engleski muljator napokon otišao a s njim i gnusni poslovni ljudi koji su dobivali nevjerojatne ugovore za eksploataciju izvora energije, kakvi nisu postojali ni u Južnoj Rodeziji, na novim izborima Dodikova stranka osvojila je vlast u Republici Srpskoj. On je odmah pokrenuo silnu poslovnu aktivnost, prodao Telekom za neusporedivo veći iznos od svote koju je Hrvatska dobila za svoj, a zatim Rusima uvalio brodsku Rafineriju, što će zaista promijeniti ekonomske odnose na Balkanu gdje se, prikriveno, vodi veliki rat za energetske mreže. Politički nemiri na površini, samo su odraz tog strateškog sukoba koji podsjeća na doba uoči balkanskih ratova, ili na stvaranje željezne zavjese, koja se i sad spušta, ali, kako je primijetio jedan analitičar, sad je prozračna, pa osmotski propušta novac, naime ruski kapital, iako su političke linije, kao, čvrsto utvrđene. To je tema koja se uopće ne obrađuje u hrvatskim medijima, jer bi značilo postaviti pitanje porijekla imovine najvećih domaćih konglomerata, i to onih nespornih, za koje znaš da nisu nastali s parama što su ih pokrali tuđmanovci pa odnijeli u Austriju, Švicarsku, Luksemburg i Lichenstein. U općoj konfuziji i natezanju, Dodik je dobro pozicionirao i učvrstio vlast, s milijardu eura na državnom računu u banjalučkim komercijalnim banakama. To je, naravno, izazvalo strahovito neraspoloženje u Sarajevu, gdje se ljudi ponovo osjećaju kao gubitnici. Ondje je, osim toga, opozicija na izborima totalno propala. Dodik je u Sarajevu vodio rat s Harisom Silajdžićem, a kad ih je obojicu pritisnula međunarodna zajednica, s njim se stao dogovarati, pa su Lagumdžijini esdepeovci potpuno marginalizirani, što ih je navelo da zakuhaju napade na Dodika preko medija koje kontroliraju, žešće i od onih koji je trpio od islamskih nacionalista. Taj nesretni Lagumdžija neviđeni je svađalica bez jasnoga smjera djelovanja, koji nema koncepciju, a postavlja se kao da je njegov lik najveća vrijednost bosanskoga SDP-a. Okružen sikofantima koji s njim ponavljaju da su svi ostali govna, malo podsjeća na Budišu, iako je sasvim drukčijeg idejnog predznaka... Sačuvaj nas bože političara sposobnih negativaca, ali i nesposobni pozitivci pretežak su teret za ovako kratak život i ono malo prilika što ih pruže povijesni ciklusi.

Kad je došao u zagrebački studio, Dodik se, dakle, osjećao kao čovjek kojemu tu nemaju što zamjeriti - nije nacionalist, nije ratni zločinac ili ratni huškač, politički je i osobno naklonjen Hrvatskoj, u Zagreb dolazi češće nego što odlazi u Beograd, iako ga ovdje baš ne primaju, jer je Mesić slizan s Harisom preko zajedničkog prijatelja Petrača, dok ga je Sanader izbjegavao uoči izbora, iako će poslije lako uspostaviti kontakt preko hercegovačkog HDZ-a i katoličke crkve, a Zoki Milanović možda donekle tendira lijevijem sarajevskom SDP-u. No, to su male stvari, koje se lako riješe, a što se tiče drugih optužbi na koje političar uvijek mora biti spreman, Dodik se sigurno uzdao u to što ga još nitko nije nadgovorio - nikome nije ostao dužan, čak i onda kad je bilo bolje da je možda nešto i prešuti. No, definitivno nije bio spreman na atak televizijskog zamčara, koji je unaprijed iskopao veliku rupu u eteru. Emisija je počela prilogom o Dodiku, pa je rečeno kako je on švercer poznat pod nadimkom "Mile Ronhill", te da je sad bog zna otkud namakao silan novac i izgradio sjedište vlade u državi koju nitko ne priznaje. Zatim da u Banja Luci obožavaju kult Putina, te namjeravaju spriječiti secesiju Kosova organiziranjem nemira. Ukratko, da je on jedan balkanski lupež i smutljivac, s kakvima Aco razgovara samo zato jer mu je to obaveza pred javnošću. Inače, priču o "Ronhillu" plasirao je pripadnik Zemunskog klana, koji je na svom suđenju za ubojstvo optužio Đinđića i Dodika za šverc duhana.

Kad se Dodik, šokiran, bijesan kao puma - a on je od ljudi koji srdžbu ne znaju skrivati, ako je i kontroliraju - stao braniti, Aco ga je podcjenjivački sjekao, pa otvoreno vrijeđao i nipodaštavao, čak mu u jednom trenutku dobacio da je sudjelovao u ubojstvu ili prikrivao ubojstvo muslimana u demonstracijama koje su u Banja Luci pokrenute kad se prvi put pokušalo početi obnavljanje u ratu spaljena prekrasne srednjovjekovne džamija Ferhadija. Da ti tako nešto dobaci - to je baš svinjarija, za koju bi u svakom društvu fasovao zaušnicu. Mile je lagano poludio, jedva se suzdržavao, glas mu je gotovo zamukao od bijesa, ali je i dalje govorio i odgovarao, jer iako je on silovite čudi, pravi bosanski krajišnik poput Nikoletine Bursaća, zapravo je umjeren u stavovima, i kad je poslije na hrvatskim portalima objavljeno što je pritom rekao, vidiš da ima glavu i rep, i da nije ni malo ekstremistički, jer se nije dao isprovocirati politički, nego su ga samo naveli na krive geste.

No to je bio tek početak. Onda ga je Aca stao šarafiti - da zašto ne voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, uobičajeni glupi argument koji moraš stalno slušati po Sarajevu, jer ti je neugodno reći - čuj, Bosna i Hercegovina isto je što i Jugoslavija: sad je vidiš, sad je ne vidiš, to je konstrukt koji postoji samo na temelju Daytonskog sporazuma, pa da u njemu piše da ne postoji, nitko ne bio smio tome prigovarati, kao što sad nitko nema prava prigovarati što postoji, ali nije ona nikakva bogomdana domovina, pa što bi netko trebao biti zaljubljen u Dejtoniju? Vezan si za zavičaj, moj je, primjerice Dalmacija, a živio sam u Jugi, zatim u Hrvatskoj, onda u Velikoj Hrvatskoj kojoj je Tuđman bio pripojio Hercegovinu, pa u hrvatsko-bošnjačkoj konfederalnoj Vašingtoniji iz Washingtonskog sporazuma, pa opet u poluvelikoj Hrvatskoj, koja se na televizijskim meteo-kartama, otkako je na HTV bio došao Mirko Galić ne prikazuje povezana s malo svjetlijim hrvatskim kantonima i paradržavnim hercegbosanskim područjima unutar Federacije, ali se, ipak, u tim svijetlim mrljama, i dalje bira zastupnike u hrvatski Sabor, koji će novoj vladi osigurati prednost za dobivanje mandata... Za razliku od Dalmacije, ove uzastopne političke formacije baš nisam ljubio - Hrvat sam po jeziku, ravnodušan prema toma kao prema činjenici da sam bijelac, a živim u Hrvatskoj, gdje plaćam PDV, preveliki porez i nerviram se zbog nesposobnosti korumpirane države: zašto bih volio takvu nesretnicu, a čak s njom nisam ratovao, kao Dodikovi sunarodnjaci sa svojom? O pitanju patriotizma, možeš napisati knjigu, razgovarati s intelektualcima, možda čak i na televiziji u dovoljno komotnom formatu, u kojemu su dopuštene duže eksplikacije i monolozi - a svađati se polurečenicama s krvoločnim televizijskim jazavčarom koji je došao da te odradi, sasvim je promašeno...

Još je desetak tako kompleksnih tema pokrenuo Aca svojim floksulama, pa Dodiku uopće nije dao da odgovara, bezobrazno ga je prekidao, potcjenjivački mu se cerio, a zatim, kao vrhunac, pustio u studio vezu preko unilaterala sa sarajevskim tv-studijem, gdje je sjedio jedan bošnjački novinar, Lagumdžijin pristaša, s kojim se Dodik sudi zbog klevete, i kad je Mile vidio da mu ovoga namještaju, totalno je podivljao, valjda bi se bio digao i otišao, ali nije, i dobro da nije, jer je to uvijek krajnji poraz - novine jave da si se digao i otišao, ispadne da su se te nadjačali, a svaka druga stvar prije se zaboravi nego datum - "ono kad se Dodik digao, i izašao iz studija..."

Zašto ga je Stanković napao baš po tim temama? Nema Aca pojma o bosanskoj političkoj situaciji - ne zna on ništa ni o hrvatskoj - pa bi činjenica što se ovaj lagumdžijski pionir s Federalne televizije, volšebno ukazao u hrvatskom eteru i to u emisiji koja baš nikad ne uključuje uključenja, navodi na zaključak kako je cijela stvar bila zakuhana iz dva pravca - možda je ohrabrenje došlo i od Stipe i Stipinih, tijesno povezanih s raznim Harisovim ljudima i intersima, što sigurno nije bilo presudno, jer je očito iz aviona da su se Dodik i Silajdžić načelno sporazumjeli... Ali, zatim, i valjda glavno - tu je taj nezadovoljni, isključeni Lagumdžija, uvijek spreman na neki autodestruktivan potez. Nije li mu, naime, upravo Dodik, uz umjereniji bošnjačko-muslimanski SDA jedini prirodan partner ako misli doći na vlast, ili to uopće i ne namjerava, nego naprosto čeka lokalne izbore početkom sljedeće godine, svjestan da će pretrpjeti još jedan poraz, a onda zbilja više neće biti kadar da odolijeva prigušenim zahtjevima u svojoj stranci da se makne, pa prepusti mjesto drugima, možda manje karizmatičnim, no konstruktivnijim ljudima... Do tad će izgubiti podršku kapitalnih krugova u Sarajevu koji ga sad podržavaju, jer će oni svoje medijske interese prodati multinacionalnoj kompaniji koja neće imati razloga da opstruira Mileta, a podržava Zlatka.

Kad se sarajevski novinar pojavio na ekranu u zagrebačkom studiju, Dodik je pukao, stao se baš žestoko svađati, protestirati, derati se kao na pijaci, sve je otišlo dođavola, nadasve njegovo premijersko dostojanstvo koje tu više nitko nije čuvao - a Aca se samo kezio, vidjelo se kako trijumfira... Namamio je mamuta u zamku, gdje sad bijesno trubi, jer nije očekivao napad ćelavog, uglavnom bezazlenog trapera, koji se najvećma bavi lovom na bizamske štakore. Sad se tu moraš sjetiti Mile Đukanovića koji je također gostovao kod Stankovića. Apartni dugonja u prugastom odijelu, stari Miloševićev drugar koji je za nj pokrenuo "balvan revoluciju", rezerviste koji su gađali Dubrovnik i šverc cigaretama na kojima je srpski režim opstao, naposlijetku se odmetnuo od Slobe te zametnuo razne svoje priče, pa ga traži talijnski sud zbog krijumčarenja i zbog pogibje krunskog svjedoka kojega su u Stockholmu, u sačekuši, izrešetali iz Kalašnjikova. Prije nego je došao u emisiju, Milo se sigurno javio Stipi, koji je dolazio na Kraljičinu plažu u Miločer, koja se pruža ispred nekadašnjeg ljetnikovca Karađorđevića, gdje i Primakov, ključni Putinov oligarh, bivši šef KGB-a ima vilu, a džipovi sa specijalacima rutinski zatvore pristup kad god se "presjednik kupa". Budo Lončar također drži tu vezu, a zna se da je on po gradu lobirao za Vanju Sutlića kad je trebao postati direktor HRT-a. Možda je i neki ljubazni momak iz advance-teama unaprijed navratio da se detaljno dogovori oko formata i pitanja, pa nisu ni morala dolaziti dva đetića iz pratnje, u prugastim odijelima, da se Aci zagledaju duboko u oči i kažu - Aco, prijatelju, sve će biti kako smo se dogovorili, zar ne? To uopće nije potrebno s tipovima poput Stankovića. Možda ga je nazvao Bulajić pa rekao da je zadovoljan da Milo gostuje, i pozvao na svoju premijeru... U svemu, Milo je dobio genijalan tretman, kao da je švedski ministar vanjskih poslova. Prebacivao je nogu preko noge, dugo je razvijao svoje misli, a Aca ga nikad nije prekidao, najviše što je sebi dopuštao bilo je da se malo promeškolji, pa pokaže kako nije odumro nego, evo, novinarski funkcionira. Nije se, naravno, podrugljivo, cinično smijao kao kad je Dodika satjerao u tjesnac - a baš to bio je najružniji prizor u tom tvornom napadu, ujedno slika koja ga dobro definira. Dođe ti da mu ponoviš sve ono što mu je rekao Aca Tijanić, ali to bi bilo ružno, i ne stoji, nema to veze - to kakav je Aca Stanković, samo je njegov problem, što je već iste večeri u Dnevniku demonstrirao fenomenalni Zoran Šprajc, pravo zaštitno lice Hrvatske televizije...

STANKOVIĆ

Image and video hosting by TinyPic

"U 100 intervjua pitali Denisa Kuljiša zašto je tako velik novinar.
A Denis Kuljiš šuti. Pokušavali svašta. Sa ovim i onim, zasjedama i doskočicama, invektivama i šalama, ali ništa. Veliki novinar ni riječ.
Međutim od silne šutnje, od silne misli koja ga spopada Denis Kuljiš se napuhuje. Primijetiše to i novinari, odlučiše pomoći. Važan je Denis, ne bi htjeli da ode.
Pa ga pitaju: 'Denise, jesi li ti veliki novinar zato jer si onomad po naređenju vrha SKH uništio redakciju Danasa?'
Denis Kuljiš šuti. Tek blago napuhavanje veličine.
Puknut će! Zavapiše novinari, pa grozničavo dalje po biografiji doajena.
-"Denise pa je li tajna tvoje veličine u tome što si se u Globusu najebao majke onim srpskim kurvama Lovrić, Iveković, Drakulić… početkom rata koje su se usudile lajat protiv Hrvatske?"
Denis ni glasa.
-"Sigurno si velik jer su te zlatnom kašikom hranili Hrvoje Petrač, Mate Boban i Neven Barač?" -pitaše novinari.
"Velik si i zato jer u tvojem srcu ima mjesta za Tijanića i Dodika, a nema za Bosnu. Velik si i zbog osude na 6 mjeseci zatvora jer si krivotvorio službenu ispravu sve to znamo, ali daj Denise reci majke ti, u čemu je tajna tvoje veličine?", upita novinarski zdrug uglas.
Ništa ne pomaže, Kuljiš ni glasa.
I tako bi ova priča imala tužan kraj da se netko ne dosjeti da iza sedam mora i sedam planina živi glupi, ćelavi, novinar, Srbin, boksač kojega Kuljiš voli. Možda će njemu otvoriti dušu pomisliše novinari.
Tako i bi.
Kako ćelavi Srbin stade ispred Kuljiša, gorostas se otvori i otkri vječnu tajnu uspješnog novinarstva.

Na svoju i tuđu nesreću
Jeo sam govna i opet ću
Dajte mi kašiku najveću
Jeo sam govna i opet ću
Sve je u stvari ponuda
Ko plati više dobiva
Gazdina guza je najslađa
Svejedno od Dodika il Petrača
Ni ideali ni naracija
Ni trenutna inspiracija
Moja dobitna kombinacija
Koprofagija i opstipacija


…i začu se pljesak, isprva sramežljiv, tih, a kasnije sve jači i jači… .

Do dugo u noć zrakom se širio žestoki miris božanske objave. Struka bijaše sretna jer je spasila rijetku zvijerku, a glupavi Srbin još uvijek veselo maše repom dok unucima prepričava kako je otvorio veličinu.
Kao sjećanje na ovo medijsko ukazanje i dan danas u nekim krajevima Hrvatske obično utorkom ili srijedom kada se Globus pojavljuje na kioscima možete čuti ovu pjesmu:
Denis Kuljiš koprofag
Novinarstva vječni mag
Oštro pero pogled blag
Denis Kuljiš koprofag!

U spomen na sve boksače, glupave Srbe i nerealizirane voditelje

Zabilježio Aleksandar Stanković

Koprofagija - medicinski termin za konzumiranje vlastitih fekalija. Razlog bolesti nepoznat. Pretpostavlja se da konzument neobičnim ponašanjem želi skrenuti pažnju okoline na sebe
Opstipacija - otežano ili nepotpuno pražnjenje crijeva"

- 01:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 04.01.2008.

Ich bin ein Berliner



Drugim rečima, moje takozvano hrvatstvo, koje sam ja konkretno odbacio upravo iz tog razloga, moglo je imati smisla samo ukoliko mi u političkom smislu osigurava pravdu, život u nekakvoj manje-više pravičnoj zajednici, a što kod nas nije slučaj. Ja doista mislim radikalno - zašto biti Hrvat, budi nešto drugo, odaberi si nešto što ti bolje paše, možeš to unutar svoje zemlje napraviti, ili izvan nje. Firme za koje rade ljudi koji žive u Hrvatskoj i onako nisu hrvatske, banke u koje odlažu svoje novce i onako nisu hrvatske, provajderi komunikacija i onako nisu hrvatski, mediji koji ih informiraju i onako nisu hrvatski. Mislim, zašto bi onda insistirali na tome da budu Hrvati? Činjenica da i u Srbiji i u Hrvatskoj ljudi to čine, ne znači da oni imaju dobre razloge za to. Po mome sudu oni su u krivu, ljudi koji vjeruju da srpstvo ima još nekakvog smisla su u krivu, jednako kao ljudi koji vjeruju da hrvatstvo ima još nekog smisla, njemstvo, austrijanstvo - ja sam konkretno Austrijanac, i dakle, u krivu sam ako to austrijanstvo za mene znači nešto bitno u kulturnom, političkom smislu.

Boris Buden

- 07:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.01.2008.

Requiem

Anna Akhmatova

Image and video hosting by TinyPic

How I love,
how I loved to look At your chained shores,
At the balconies,
where for hundreds of years
No one has set foot.
And verily you are the capital
For us who are mad and luminous;
But when that special, pure hour
Lingers over the Neva
And the May wind sweeps
Past all the columns lining the water,
You are like a sinner turning his eyes,
Before death to the sweetest dream of paradise . . .

Image and video hosting by TinyPic

(How I love, how I loved to stare
At the ironclad shores,
On the balcony, where forever
No foot stepped, not mine, not yours.
And in truth you are - a capital
For the mad and luminous us;
But when over Nieva sail
Those special, pure hours
And the winds of May fly over
You past the iron beams
You are like a dying sinner
Seeing heavenly dreams.)

Image and video hosting by TinyPic

Requiem

Not under foreign skies
Nor under foreign wings protected -
I shared all this with my own people
There, where misfortune had abandoned us.

[1961]

INSTEAD OF A PREFACE

During the frightening years of the Yezhov terror, I
spent seventeen months waiting in prison queues in
Leningrad. One day, somehow, someone 'picked me out'.
On that occasion there was a woman standing behind me,
her lips blue with cold, who, of course, had never in
her life heard my name. Jolted out of the torpor
characteristic of all of us, she said into my ear
(everyone whispered there) - 'Could one ever describe
this?' And I answered - 'I can.' It was then that
something like a smile slid across what had previously
been just a face.
[The 1st of April in the year 1957. Leningrad]

DEDICATION

Mountains fall before this grief,
A mighty river stops its flow,
But prison doors stay firmly bolted
Shutting off the convict burrows
And an anguish close to death.
Fresh winds softly blow for someone,
Gentle sunsets warm them through; we don't know this,
We are everywhere the same, listening
To the scrape and turn of hateful keys
And the heavy tread of marching soldiers.
Waking early, as if for early mass,
Walking through the capital run wild, gone to seed,
We'd meet - the dead, lifeless; the sun,
Lower every day; the Neva, mistier:
But hope still sings forever in the distance.
The verdict. Immediately a flood of tears,
Followed by a total isolation,
As if a beating heart is painfully ripped out, or,
Thumped, she lies there brutally laid out,
But she still manages to walk, hesitantly, alone.
Where are you, my unwilling friends,
Captives of my two satanic years?
What miracle do you see in a Siberian blizzard?
What shimmering mirage around the circle of the moon?
I send each one of you my salutation, and farewell.
[March 1940]

INTRODUCTION
[PRELUDE]

It happened like this when only the dead
Were smiling, glad of their release,
That Leningrad hung around its prisons
Like a worthless emblem, flapping its piece.
Shrill and sharp, the steam-whistles sang
Short songs of farewell
To the ranks of convicted, demented by suffering,
As they, in regiments, walked along -
Stars of death stood over us
As innocent Russia squirmed
Under the blood-spattered boots and tyres
Of the black marias.

I

You were taken away at dawn. I followed you
As one does when a corpse is being removed.
Children were crying in the darkened house.
A candle flared, illuminating the Mother of God. . .
The cold of an icon was on your lips, a death-cold
sweat
On your brow - I will never forget this; I will gather

To wail with the wives of the murdered streltsy (1)
Inconsolably, beneath the Kremlin towers.
[1935. Autumn. Moscow]

II

Silent flows the river Don
A yellow moon looks quietly on
Swanking about, with cap askew
It sees through the window a shadow of you
Gravely ill, all alone
The moon sees a woman lying at home
Her son is in jail, her husband is dead
Say a prayer for her instead.

III

It isn't me, someone else is suffering. I couldn't.
Not like this. Everything that has happened,
Cover it with a black cloth,
Then let the torches be removed. . .
Night.

IV

Giggling, poking fun, everyone's darling,
The carefree sinner of Tsarskoye Selo (2)
If only you could have foreseen
What life would do with you -
That you would stand, parcel in hand,
Beneath the Crosses (3), three hundredth in
line,
Burning the new year's ice
With your hot tears.
Back and forth the prison poplar sways
With not a sound - how many innocent
Blameless lives are being taken away. . .
[1938]

V

For seventeen months I have been screaming,
Calling you home.
I've thrown myself at the feet of butchers
For you, my son and my horror.
Everything has become muddled forever -
I can no longer distinguish
Who is an animal, who a person, and how long
The wait can be for an execution.
There are now only dusty flowers,
The chinking of the thurible,
Tracks from somewhere into nowhere
And, staring me in the face
And threatening me with swift annihilation,
An enormous star.
[1939]

VI

Weeks fly lightly by. Even so,
I cannot understand what has arisen,
How, my son, into your prison
White nights stare so brilliantly.
Now once more they burn,
Eyes that focus like a hawk,
And, upon your cross, the talk
Is again of death.
[1939. Spring]

VII
THE VERDICT

The word landed with a stony thud
Onto my still-beating breast.
Nevermind, I was prepared,
I will manage with the rest.

I have a lot of work to do today;
I need to slaughter memory,
Turn my living soul to stone
Then teach myself to live again. . .

But how. The hot summer rustles
Like a carnival outside my window;
I have long had this premonition
Of a bright day and a deserted house.
[22 June 1939. Summer. Fontannyi Dom (4)]

VIII
TO DEATH

You will come anyway - so why not now?
I wait for you; things have become too hard.
I have turned out the lights and opened the door
For you, so simple and so wonderful.
Assume whatever shape you wish. Burst in
Like a shell of noxious gas. Creep up on me
Like a practised bandit with a heavy weapon.
Poison me, if you want, with a typhoid exhalation,
Or, with a simple tale prepared by you
(And known by all to the point of nausea), take me
Before the commander of the blue caps and let me
glimpse
The house administrator's terrified white face.
I don't care anymore. The river Yenisey
Swirls on. The Pole star blazes.
The blue sparks of those much-loved eyes
Close over and cover the final horror.
[19 August 1939. Fontannyi Dom]

IX

Madness with its wings
Has covered half my soul
It feeds me fiery wine
And lures me into the abyss.

That's when I understood
While listening to my alien delirium
That I must hand the victory
To it.

However much I nag
However much I beg
It will not let me take
One single thing away:

Not my son's frightening eyes -
A suffering set in stone,
Or prison visiting hours
Or days that end in storms

Nor the sweet coolness of a hand
The anxious shade of lime trees
Nor the light distant sound
Of final comforting words.
[14 May 1940. Fontannyi Dom]

X
CRUCIFIXION

Weep not for me, mother.
I am alive in my grave.

1.
A choir of angels glorified the greatest hour,
The heavens melted into flames.
To his father he said, 'Why hast thou forsaken me!'
But to his mother, 'Weep not for me. . .'
[1940. Fontannyi Dom]

2.
Magdalena smote herself and wept,
The favourite disciple turned to stone,
But there, where the mother stood silent,
Not one person dared to look.
[1943. Tashkent]

EPILOGUE

1.
I have learned how faces fall,
How terror can escape from lowered eyes,
How suffering can etch cruel pages
Of cuneiform-like marks upon the cheeks.
I know how dark or ash-blond strands of hair
Can suddenly turn white. I've learned to recognise
The fading smiles upon submissive lips,
The trembling fear inside a hollow laugh.
That's why I pray not for myself
But all of you who stood there with me
Through fiercest cold and scorching July heat
Under a towering, completely blind red wall.

2.
The hour has come to remember the dead.
I see you, I hear you, I feel you:
The one who resisted the long drag to the open window;
The one who could no longer feel the kick of familiar
soil beneath her feet;
The one who, with a sudden flick of her head, replied,

'I arrive here as if I've come home!'
I'd like to name you all by name, but the list
Has been removed and there is nowhere else to look.
So,
I have woven you this wide shroud out of the humble
words
I overheard you use. Everywhere, forever and always,
I will never forget one single thing. Even in new
grief.
Even if they clamp shut my tormented mouth
Through which one hundred million people scream;
That's how I wish them to remember me when I am dead
On the eve of my remembrance day.
If someone someday in this country
Decides to raise a memorial to me,
I give my consent to this festivity
But only on this condition - do not build it
By the sea where I was born,
I have severed my last ties with the sea;
Nor in the Tsar's Park by the hallowed stump
Where an inconsolable shadow looks for me;
Build it here where I stood for three hundred hours
And no-one slid open the bolt.
Listen, even in blissful death I fear
That I will forget the Black Marias,
Forget how hatefully the door slammed and an old woman
Howled like a wounded beast.
Let the thawing ice flow like tears
From my immovable bronze eyelids
And let the prison dove coo in the distance
While ships sail quietly along the river.
[March 1940. Fontannyi Dom]

Image and video hosting by TinyPic

FOOTNOTES

1 An elite guard which rose up in rebellion
against Peter the Great in 1698. Most were either
executed or exiled.
2 The imperial summer residence outside St
Petersburg where Ahmatova spent her early years.
3 A prison complex in central Leningrad near the
Finland Station, called The Crosses because of the
shape of two of the buildings.
4 The Leningrad house in which Ahmatova lived.

Translated by Sasha Soldatow

Image and video hosting by TinyPic

If someone someday in this country
Decides to raise a memorial to me,
I give my consent to this festivity
But only on this condition - do not build it
By the sea where I was born.....
Build it here where I stood for three hundred hours.

U Sankt Peterburgu je krajem 2006. godine postavljen veliki spomenik pred zatvorom gde je pesnikinja donosila pakete sinu i mužu. Ovo sam negde pročitala. "Donosila pakete" - to ne zvuči dovoljno snažno.
U san mi se uvlači ilustracija sa brodom.

Anna Livia 04.01.2008. 03:29

Na dodjeli Pritzkerove nagrade Zahi Hadid, u Petrogradu se u Ermitažu okupilo distingvirano društvo. Thomas J. Pritzker, predsjedik The Hyatt fondacije, obrazlažući nagradu Zahi odjednom se prisjetio Ahmatove:
The soul of Russia and of the Russian people is carried in its poetry. And this great city, St. Petersburg, has its own poet, a woman who suffered in diffi cult times, and who gave voice to all the beauty, grandeur and courage that was St.Petersburg, from Empire to Revolution, to Seige. So tonight, St. Petersburg’s Poet Laureate, Anna Akhmatava and Zaha Hadid meet, here, in the halls of the Hermitage. Akhmatava saw the city as ethereal. She saw its buildings touching eternity, and dancing with the landscape, anticipating Zaha Hadid’s production of the Ballet Meta-Polis.
(,,,)
She is an architect whose buildings are shadows emerging out of landscapes. And thus it is fitting to celebrate her with the words of Akhmatova, who speaks to her beloved St. Petersburg:
Our separation is imaginary:
We are inseparable,
My shadow is on your walls,
My refl ection in your canals,
The sound of my footsteps in the Hermitage halls . . .
Zaha Hadid choreographs land, space, structure, and person, so that each is inseparable from the other, and each calls to the other,
My Shadow is on your walls,
My reflection in your canals.
Ladies and Gentlemen, tonight it is the footsteps of Zaha Hadid that are heard in the Hermitage halls.
I tako, sjedi Zaha u Ermitažu, prima Pritzkera, sluša laude u kojima odzvanjaju koraci Ane Ahmatove, a do nje, kao predsjednik Pritzkerova žirija, sjedi The Lord Rothschild!
Što ti je sudbina: sjediš do lorda Rothschilda, a uspoređuju te s Ahmatovom.
Kakav ignorantski svijet!
(BTW, kad već spominjem Zahu Hadid i Ermitaž, nije zgorega spomenuti se i sljedećih prezimena: Quarengi, Rastrelli, Rossi, von Klenze, Stasov. Oni su naime gradili Ermitaž.)

- 19:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 02.01.2008.

2. siječanj

NIKOLA ŠOP & EDO MURTIĆ

Image and video hosting by TinyPic

Na današnji dan umrli su Nikola Šop i Edo Murtić; prvi 1982., drugi 2005. godine.
Pretragom Interneta, o Šopu i Murtiću ne ćemo puno saznati: mi smo Hrvati imbecilan narod i ovdje se od stoljeća sedmog nije rodio nitko koga bi ovdašnji poštovali: ne postoji niti jedna jedina osoba u povijesti Hrvata oko koje bi postojao nacionalni konsenzualni minimum uvažavanja, ili barem obzira! Iz ovoga grada, kao i iz povijesti ovoga naroda, može otići bilo tko a da to Hrvati ne primjete, ili barem da ne daju primjetiti da im nedostaje!
Zašto bi itko, googlajući, saznao išta o bilo kome u ovoj idiotskoj zemlji, ako već nije riječ o bagri: kriminalcima, govnožderima (kako je Krleža zvao špiclove), droljama ili kurentnoj političkoj nomenklaturi?! Zašto bi itko, drugim riječima, o nama mogao saznati bilo što osim kao o bagri!?
Uostalom, tko bi se i poduhvatio sastavljanja enciklopedijskih natuknica Wikipedije o znamenitim Hrvatima i toj njihovoj tisućljetnoj kulturi? Ta, dobar dio inteligencije obrazovane u drugoj polovici XX. stoljeća ionako misli da je svaki takav čin nacionalistički anakronizam, dakle kulturnopovijesno passé, dok su 'nacionalno senzibilizirani' akademski građani ili polupismeni ili naprosto pijani.
Ne da mi se dalje...Kreteni.

Bilo kako bilo, na današnji su dan umrli Šop i Murtić, dobri ljudi, veliki umjetnici.
Naravno, pokušate li nabaviti Šopovo remek-djelo 'Astralije' - recimo kao poklon veleposlaniku Britanije, koji izvrsno govori hrvatski i koji bi zacijelo rado pročitao ono najbolje od jednoga od najboljih hrvatskih pjesnika - suočit ćete se s nemogućom misijom, baš kao da na netu pokušate pronaći Murtićevo djelo veće od 600 pixela!
Opet počinjem... naprosto ne mogu misliti o tim ljudima, a da se istodobno ne suočim s nevjerojatnom hrvatskom ignorancijom.
Suprotivu njoj, pišem ovu posvetu dvojici genija čija su mi djela život učinila smislenijim, ili barem manje besmislenim, čak i u ovom, za život inače nepogodnom podneblju.

Image and video hosting by TinyPic

Nikola Šop

KUDA BIH VODIO ISUSA

Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,
skromnom krojaču odvest ću te da ti
jedno obično odijelo skroji.
I obućaru malom koji svu noć kuje
oštre čavle u teški poplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.
Zatim čovjeku koji šešire pravi
sa spuštenim obodom, da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol.
Onda ćemo poći u krčmu kraj grada
koja liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom, od silnog jada,
bacaju čaše i šešire na pod.
Prvi krik pijetla bit će britka strijela
od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.
A trećim krikom kad se pijetli jave,
o Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
šešir i aureola.

Image and video hosting by TinyPic

MOLITVA ZA VEDRU SMRT

Daj mi, o Bože, da zaspim nasmijan
radošću sitih prepelica,
pod kruškom zrelom, u hladu slušajući
sve dalju pjesmu bijelih žetelica.
I uzglavlje mi daj od svježeg, mladog sijena.
I pokrov od biserne rose nanizan.
O daj mi da umrem u mirisu žita i trave,
kad budu sva polja pokošena.
Tada još jednom da ravnicom rodnom
vidim žetelice ko golubice bijele.
Kućerke daleke i u dvorištima krošnje tamne,
gdje stare bake dugo u noć prele.
I plodovi zreli neka tad zatutnje oko mene,
sa grana koje sve tiše šumore.
O Bože, i neka u ponoć dođu u travi skrivene
krijesnice tihe i za moju dušu dugo gore

Image and video hosting by TinyPic

- 07:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 01.01.2008.

Pookin radikalni optimizam

Image and video hosting by TinyPic

Pooka je radikalni optimist. Što to znači? Hm...da vidimo.
Pooka se nedavno bavio radikalnim zlom. Kako je Pookin kućni lar Immanuel Kant, radikalno zlo onda treba shvatiti kao zlo koje ne činimo iz osobne koristi ili užitka, nego iz principa; o tome je li Zlo privatio boni, lišenost Dobra, ili postoji neka pozicija za zlo, pa i u samom Bogu, kao kod Schellinga, nije sada važno. Važno je to da znamo tko nam je neprijatelj i da je Zli ontološka činjenica.
Evo kako se s tom činjenicom nosi Pooka, pa će nam radikalni optimizam, toliko potreban u novogodišnjim čestitkama, sam po sebi biti jasan, prisan i neupitan:

'Tko u mladosti nije bio ljevičar - taj nije čovjek, tko u starosti nije desničar - taj je glup.' - dobio sam kao odgovor na priznanje da imam ekstremnu averziju prema ljudima koji profitiraju na financijskim tržištima i brane očigledno nepravednu i opasnu ulogu tih tržišta ovakvih kakva su sada. Nasmijao sam se, šala ima stila. Apokalipsa ili ne, prekasno je ili nije... ne znam, stvarno ne znam. Ali ovi 'crni' humanoidni opnokrilci u latexu su već danas u defenzivi, to znam. I mislim da je bolje biti glupi stari ljevičar nego neki mudri desničar, pun životnog iskustva obojenog konačnim premazom ciničnog prihvaćanja nepravde kao nužnosti i 'I told you so!' stavom kojim zlurado pozdravlja svaki poraz ljudske solidarnosti.
Vidi ovo... '98. godine je u Škabrnji dječak ostao bez noge jer je ugazio na paštetu koju smo mi (AKD Mungos) ostavili iza sebe. Zbog loše vođenih zapisnika i pozicije mine točno na crti između dvije trase (dva pirotehničara) nije se moglo sa sigurnošću tvrditi kome je mina ostala. Ali postojalo je neko prešutno prihvaćanje da je riječ o ovom mom bivšem kolegi. Prije svega toga, taj je čovjek za sebe govorio da je dobar, da nije nikoga prevario u životu, da je pomagao svima, da on ne može biti drugačiji i da mu to više vrijedi od svog novca na svijetu. I bio je nekako takva osoba, bar na prvi do stoti pogled, imao je smisla za humor i zdravu seljačku pamet kojom se ponosio iako je bio inžinjer građevine. Nakon toga užasa u Škabrnji, gotovo odmah je promijenio svjetonazor i govorio kako treba zajebati koga god možeš, da nema koristi od poštenja, da su ljudi psi koji samo čekaju da netko padne u nemilost pa da ga rastrgaju i tako dalje u tom stilu. Znači, jedan propust koji je lako opravdati (jer što god da napraviš u razminiranju, UVIJEK ostaje mogućnost da pogineš ili da ostaviš minu iza sebe), uz to da je mina bila na sred staze koju su godinama koristili mještani, a i mi... jer je smatrana sigurnom, nabijeni makadam, svakodnevni prolasci motokultivatora, totalna zagađenost metalom... jedan propust koji je objektivno bio (po mom sudu) i neizbježan, njegova savijest nije mogla provariti. I da bi izbjegao buđenje u krivnjom zatrovanom svijetu, on je taj svijet redefinirao i svoju odgovornost prenio na 'sistem'.
Mislim da Kangrga nije bio ni glup ni loš čovjek.
Ja znam da iritiram svojim radikalnim optimizmom... pa evo: ti, Nemanja, sudjeluješ u bitci koju smo (jeli, jes' ti naš ili njihov? :) prema propagandnim tvrdnjama, neizravnim sugestijama (puno gore), subliminalnim porukama u medijima i ostalim defetističkim podmetanjima neprijatelja, mi navodno već unaprijed izgubili. Ja te neću prijaviti zbog ovog malog ideološkog zastranjenja, ali kad pukne puška... i ti na barikadi pored mene, crn od gareži detoniranog eksploziva, gladan i žedan, sa ožiljcima od preživjelih napada bojnim otrovima plikavcima, tifusom prorijeđene kose i u uniformi koja udomljava pola milijuna ušiju (vašaka), gledaš tenk koji nam prilazi, držiš nesigurno bocu od pive koju sam ja napunio benzinom i začepio krvavim odmotanim zavojem koji sam skinuo sa grudi tako da mi se rupa zbog koje mi je pneumotoraksom kolapsiralo lijevo plučno krilo jasno vidi ispod selotejpa... govoriš meni: 'pooka... nemaš šanse da prebaciš tu deku (čebe) preko kupole onog tenka, ubit će te ko zeca... nemaš daha ni da pošteno sažvačeš hranu takav bez zuba, a ne da trčiš sa dekom sto metara pa da je još i prebaciš preko tenka... ima još bitaka pred nama... ajde da tom bazukom koja ti donosi sreću jer ti je poklonila ona časna sestra što je uništila dvadeset tenkova... u stvari, ispala joj je sa zvonika i pogodila te u zube... što je mogla reći nego da se poklonjenom konju ne gleda u zube... ajde da s njom gađamo onu trafiku, to će odvratiti pozornost tenkista, znaš da je puna cigareta... pa zar ti nije jasno da su nas ostavili ovdje da ih samo usporimo... znaš što to znači... ne želim poginuti k'o neki bedak kojeg je poručnik bivši zaštitar ostavio samo da može nacrtati imaginarnu liniju obrane na karti!'
ja te gledam nijemo, hroptim dok teško dišem pa kažem: 'Jel si so šisiš defesisam!? Žao mi je, Semanja... srijavis ću se komesasu... sjećaš se osih laseks anđela, a? Samo da basim seku na senk sa ću ja sebe sred srijeljački sos! no pasaran, Semanja!' I ti mene gledaš kako pognut posrćem prema onom tenku sa dekom u ruci... pa gledaš onu pivsku bocu... i misliš: 'E jebiga, bar ću zajebat pola miliona ušiju kad se počnem hladit...' pa preskočiš barikadu, stigneš mene i uhvatiš me ispod ruke dok ja kašljem krv i pođemo ravno prema tenku. Tenk stane, otvori se poklopac od vozaća ispod kupole i izviri ona časna sestra. 'Hvaljen Isus i Marija, drugovi!' - vikne ona... 'Lako je tako... pijani glavinjate... i to sa dekom, da ne bude tvrdo kad opadnete, a? Bogami će komesar da čuje za ovo!'

pooka 01.01.2008. 10:39

- 11:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #


View My Stats