NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 20.01.2008.

Ide on ulicom i treći dan...

Image and video hosting by TinyPic

Marole

LUPUS IN FABULA

Ide Jerga ulicom pa nastavi kroz kupus
a za njim vuk Lupus
trči Jerga sad kroz kupus
a vuk Lupus voli svinjske glave ukus
šprinta Jerga sad kroz kupus
ali brži je vuk Lupus
skvik
jebiga

18.01.2008. 21:17

Markiz

5 STVARI KOJE STE ŽELJELI ZNATI O MILJENKU, A NISTE SE USUDILI PITATI

Hodio sam ulicama i nabasao na Milenka.
- Dobar dan klasiče, želite li ispuniti ovaj upitnik?, protisnuh.

Jerguson je izvukao pero iz šinjela i ovako napisao:

1. Milenko mrzi ljude. Sve je počelo kad su mu hiligani (zato jer su živjeli na brdu) u djetinjstvu oteli omiljenu igračku koju je u svojoj nestašnoj zaigranosti sakatio. Bila je to najdraža maca iz šestog okota moje bestidno spolno aktivne mačke Mimi koja se parila sa svima. Prvo ju je jebao susjedov pas Anto kojemu se glavić ukliještio u njezinoj pohotnoj rupici pa je morao intervenirati autolimar Branimir, razdvojivši ih brenerom s kojim je običavao šuriti svinje i besplatno depilirati brkove gojaznih žena u zamjenu za nekakve nastrane igrokaze u kojima je glumio pekaricu koju uzbuđuje kad netko mijesi tijesto za kruh na njegovim mošnjama koje mu potom zajedno sa svježim tijestom srolaju u štrucu koju halapljivo prima u svoj analni otvor. Mimi je okotila užasne mačiće koji su me u svojim izmučenim licima neodoljivo podsjećali na susjeda Branimira, imali su pseći rep i kožu iz koje je rasla brada pa sam ih često zarezivao britvom, nemušto se pripremajući za dane mladenaštva, prvih stidnih dlaka i prvih brkova koje je valjalo odstraniti kako bih nanio lagani sloj bijelog pudera koji bi dodatno isticao moju ljepotu.

2. Izgubio sam nevinost s lešom. Nakon što su me časne sestre ulovile u protuprirodnom bludu s magarcem na otoku Visu i uvjerile da to nije ništa strašno jer Bog ionako pod gubitkom nevinosti podrazumijeva samo općenje s osobom suprotna spola, uputio sam se u grad kako bih si pribavio žensku. Stajala je izgubljeno na trgu zato što joj se frendica nije pojavila da idu na Labuđe jezero u HNK. Ugledah nimfu i odlučih je snubiti. Pozvao sam je na piće i potvrdno je kimnula. Naravno da nije primijetila kako joj ubacujem omamljujuće sredstvo u piće. Dok je još bila pri svijesti odvukao sam je u zelenilo Štrosa koji je u tom trenutku bio prazan. Prvo sam joj strgnuo traperice na kojima su ostale slijepljene bijele pamučne gaćice s uzorkom ružičastih medvjedića. Nisam se mogao uzbuditi na njezino komatozno lice pa sam si zabio tehničku olovku u guzicu na što je prostata odmah reagirala uputivši impuls odobravanja prema ukrućenom penisu. Penetrirao sam mahnito, čak me zabolio kurac i imao sam osjećaj kao da izvrnutom kožicom stružem po šmirgl-papiru. Puknuće njezine opne prouzročilo je neki mizeran zvuk, nalik osrednjem prdcu, sukrvica mi je štrcnula u kosu i nisam se mogao načuditi tom idiotskom ritualu u kojem sam sudjelovao. Šamarom sam je pokušao motivirati da se pomakne, no odgovora nije bilo. Shvatih da je preminula zbog prevelike količine omamljujućeg sredstva kojim sam je pogostio. Zakopčao sam šlic i odšetao u noć.

3. Moje omiljeno cvijeće su maćuhice.

4. Trenutno sam u prvoj fazi Montignac dijete zato jer volim posrati mehko govno:
kruh od 100% cjelovita brašna 35
suhi grašak 35
mliječni proizvodi 35
voćni sladoled (sorbet) 35
suhi grah 30
leća 30
slanutak 30
cjelovita tjestenina 30
svježe voće 30
voćna marmelada bez šećera 30
crna čokolada (>70% kakaa) 22
fruktoza 20
soja 15
zeleno povrće, rajčica, limun i šampinjoni < 15

5. Imam jedan pomalo neobičan hobi. Subotom obilazim glavne gradske prometnice gdje skupljam izgladnjele dječake lutalice (križanje Vukovarske i Držićeve). Vozim ih u svoj planinski brlog gdje im dajem mnogo hrane. Potom im govorim je posve prirodno malo pozirati jer sam pored urođenog kanibalizma i konceptualni umjetnik.

Srolao sam toaletni papir s njegovim odgovorima i krenuo prema agenciji PULS.

18.01.2008. 21:27

Catma

Ide Miljenko Jergović ulicom.
Možda hoda. Malo kljakavo jer ga je Srda opet svojom malom pesnicom udarila u jaja.
" Rekao si da ću slavna da postanem, to si rekao....samo malo da se strpim mrtva, da ćeš da me ubiješ svojom penkalom i siluješ mrtvu, ali da će moja slava da bude posthumna i vječna"
" A viiidiiii saaaaad!", ridala je Srda neutješno.
" Sve si zasrao s onim blogom, sve!
Rekao si da samo malo treba da pretrpim za slavu i hvalu mog vjećnog imena, da će kad me napišeš cijela država u transu lelujati i moje ime pojati na melodiju od " Kuje Mujo konja po mjesecu" , rekao si i da ja neću više stajati i prosjačiti anonimna na uglu naše ulice već će svi da me čitaju, a onda ćemo lako da napišemo zajedno roman pod pseudonimom Srda Kapurova "
" Ti lažove !" vikala je mala Srda sada već pomalo histerično.
" Hrvati ne čitaju! Trebao si znati da Hrvati ne čitaju i da ne daću i dalje da ostanem anonimna već da će me i oni malobrojni spominjati u vrlo negativnom koneksatu jer je onaj Nemanja sa bloga napravio kontest u kontekstu tvog popaljivanja motiva sa Patologije"
" Ali ja n-ne čitam blogove..."....uzmucao se Miljenko ustuknuvši poslovično muški pred tornadom ženske uznemirenosti što je jadna i mala i mrtva i verbalno izjebana i anonimna i marketinški posve upropaštena.
" Je, a kad sam ti ja rekla da Hrvati ništa ne čitaju..." reče Srda srdito.
" Ali ja nisam..." pokušao se Miljenko izvaditi
A onda je naglo ušutio i počeo polako uzmicati pipajući kvaku s unutarnje strane vrata uličnog WC-a pitajući se gdje je kvaka, gdje su vrata za izlaz i zašto je tog jutra išao ulicom i kako se našao zatvoren u tom klozetu?
" Što si mi u kavu stavila ?" prošaputao je onemoćalo.
" Ništa naročito, Miljac."
Recepat koji sam skinula s jednog bloga"....
Miljenku je polako krenula mjehurava pjena na usta.....
" Kojeg bloga, Alaha ti ? "
" Onog kojeg nisi čitao..."
" Aha, tog..."
" Da...tog...još samo malo pa će tvoja bol da umine, a onda ćemo da se sretnemo na onome svijetu, na onome blogu...a kad budeš ovako mrtav i trul kao ja...e ONDA ćemo da tek da te nabijemonakurac!"

18.01.2008. 23:10

doktor Jatogen

HAJDE DA ME VOLIMO

Ide Miljenko Jergović ulicom, laka koraka, sav ozaren; subotnja je zora, na povratku je sa zabave u sklopu promocije svoje nove knjige "Ljubav u doba Turaka", pripit je i osmijan, prisjeća se događanja: hiljadu je ljudi bilo na zabavi, ćeifilo se na hiljadu načina, Sodoma i Gomora, ljudi moji - ali nije cijelo vrijeme bilo tako: počelo je ponešto ukočeno, samu je promociju odradio zlovoljan, neki su nepoznati likovi sa sumnjivim novinarskim akreditacijama ulijetali sa sarkastičnim pitanjima poput "ne mislite li da je hiljadu kartica za obradu ovakve teme zapravo premalo" ili "što nam možete reći o utjecaju romana 'Nož' Vuka Draškovića na vaš novi roman" i tako dalje, a onda se događanje premjestilo u Banske dvore, otpočela je zabava, stali su pristizati uglednici, svi su mu članovi Vlade čestitali, a bogme i pola sabora i vođstvo Grada i Dinama, ali nešto je nedostajalo, sve je još šepalo, premalo se pilo, premalo (ga) se slavilo, svi su pričali o drugim stvarima dok je Miljenko razmišljao kako da tomu doskoči, a onda ga je iznenada dubljina sjene nabora na baršunastoj crnoj suknji Đurđe Adlešić između misli pogurala, ponukala ga da se uspentra na ramena Franje Arapovića s kojih dograbi francuski luster pa se zaljulja i zaurla "Hajde da se volimo!" iz petnih žila - isprva muk, a onda prolom oduševljenja, stupnjevi raspojasanosti, golotinja, sperma, krv, sve kao u Ljubavi u doba Turaka, sve kako je genije namislio - pomisli i isceri se izlazećem Suncu.

19.01.2008. 00:50

cveba

ČEMPRESATA

,,šeće Miljenko konavoskom čermpreastom i rszgovara sa mrtvima....

19.01.2008. 01:46

plurabelle

SAJAM KNJIGA

Bazao Milenko po halama na beogradskom sajmu... Pod ruke mu je došla i "Je l neko video devojčice, kurve i ratne zločince", posle čega je inspirisan dospeo do pornografskog štanda i zapanjen zaključio: "Šta sve cura ume, s pimpekom od gume!"

19.01.2008. 15:58

doktor Jatogen

SAM, JA NISAM JEDAN

Ide Miljenko Jergović ulicom i... no, ostavimo se konkursa za trenutak, velim ja samima sebi, i popričajmo o tome kako smo (usred radnoga vremena, dakle ne bez rizika - što samo po sebi dovoljno govori o snazi želje), odvučeni posve prirodnim ljubopitljem, proguglali naslov "Srda pjeva..." (ne spomenuti ga u njegovoj cijelosti rezultira sočnijom izražajstvenošću i srsima neke naopake slutnje, nije li) da bismo ubrzo otkrili kako kozjomrežnom stazom do čitavog prvog poglavlja te knjige, naslovljenog "Lazar" i u besplatnom stanju, goluždravog, nezaštićenog čamprama matičnoga zalistka, i zagrizli smo u tekst o nesretnom milicioneru Lazaru - o, beskrvna li zombija - izjebanom poviješću i patologijom obitelji i podneblja i usuda i nagriženom čirevima doslovnim i odslovnim i o toj nesretnoj, čudovišno lijepoj infantkinji, mrzloj mrtvovjesnici posvemašnjeg očaja južnoslavenskoga, utjelovljenoj Kroaciji utrobe ispreturane vlastitim grijesima spram samoj sebi u zrcalu i iza gdje je silovana Hercegbosna bit hrvacka, i zaplakasmo ja usljed svjedočenja beshumornoj katahrezi i ja u olajavanju smrti smrtovinom, prekapanju grobova putem grobova, pretakanju grobova u grobove, o odisejo naša šepava i uzaludna do Gologa otoka i natrag raštrkanim tragom samih sebe, jedvice - još jecaj - i kraj.

19.01.2008. 18:13

markiz

INTERVJU: BRANIMIR POFUK PITA JERGOVIĆA

Pofuk: Otrcano pitanje: kako si došao na ideju za ovaj roman?

Jergović: Roman je krenuo od ideje da oko nas postoje ljudi poput Srde Kapurove, djeca prosjaci za koju se pravo ne zna ni tko su ni odakle su. Dobro se sjećam djece koja su uoči pretprošle Nove godine išla okolo u trojkama i prosila, a jedan mali među njima fenomenalno je svirao harmoniku. Počeo sam razmišljati što bi bilo kad bi netko od njih bio ubijen? Kako bi društvo gledalo na takvo ubojstvo? Bi li policija uopće tražila ubojicu? Bi li se za njih pobrinula država iz koje su došli i kakva je uopće društvena šteta od takvog ubojstva? Ovo zvuči okrutno, ali tako funkcionira naša zajednica, a ne vjerujem da i druge sredine, mnogo bogatije i s većom demokratskom tradicijom od Hrvatske, drukčije gledaju na tu vrstu ljudi.

Pofuk: Ne mogu se oteti dojmu da si uvodni prizor romana popalio s Patologije?

Jergović: Šta ti je to Patologija, ba?

Pofuk: Znaš ono mjesto gdje se seciraju leševi. Čak mi se čini da si sam opis Srdinog reza mrknuo s Patologije, točnije iz "uvoda" u Patologiju koji se zove "Obdukcija".

Jergović: Nijesam, Alaha mi.

Pofuk: Svjedoci smo neviđene medijske hajke na doktora Kurjaka koji je prepisivao iz tuđih znanstvenih radova pa ga optužuju za plagijat.

Jergović: Plahirat? Šta ti je to jadan ne bio?

Pofuk: Plagijat je kada nešto prepišeš, a ne navedeš izvor. Tako se to zove kod nas u Hrvatskoj.

Jergović: Ima kod nas u Bosni izvora koliko ti volja. He, he (moronski se osmjehnu dok su mu iz natrulih dvojki ispadali brabonjci)

Pofuk: Vidiš naši medicinari zbog toga idu na sud, a u književnosti se to zove intertekstualnost?

Jergović: Jašta.

Pofuk: Dakle ne želiš priznati da si prljavo plagijatorsko smeće?

Jergović: Njet.

Pofuk: Ti nisi samo plagijator, nego si loš plagijator. Naime opis sirotinjskog reza na truplu Srde Kapurove ravan je klasicima trash-horror književnosti, a opis šivanja koji podsjeća na hrvatski pleter djeluje poput gej-priče iz Smokvinog lista.

Jergović: Fala ti jarane.

Pofuk: Zašto me tako gledaš?

Jergović: Priča se da dobro fukaš. Oš' fukat?

Pofuk: Naguzi se.

Jergović: Evo.

Pofuk je penetrirao u Jergusonov pak. Dok je uzimao Branimirov analni sakrament Miljac je cvilio kao djevojčica koja prvi put prima tatin kurac.
Brankec ga je trpao u ludom frenetičnom ritmu, kao u zatvorskoj seriji OZ, govoreći
- Jerguzoviću moj, oh Jerguzoviću!, sve dok ga nije napunio vrućim, ljepljivim sjemenom. Dohvatio je knjigu iz kolekcije EPHŠKART u koju je obrisao kurac i krenuo, jer dok dođe doma Miljenko će zasigurno objaviti novi roman, a onda opet sve ispočetka.

19.01.2008. 20:05

svijet u boci

JOŠ MALO ŠETNJE SAVSKOM I TO JE SVE

Ide Miljenko Jergović ulicom u svom skupom kaputu i sretne Aleksandra Tijanića u baloneru. I pita ga Aca, onako magnupski, kao da mu je sudbina da provocirati mora- jeli, bre, Milenko gde u ovom gradu može dobro da se jede. Miljenko, već bijesan što mu po cijeli dan ometaju koncentraciju u šetnjama na kojima smišlja svoj dosadi najveći roman o Vahidu direktoru,Vahidu tramvajcu i Vahidu skitnici pogleda ga i odbrusi- U restoranu Kod Tri svinjske glave.

I ostade Tijanić zbunjen, i postane mu odjednom malo nelagodno na križanju Vukovarske i Savske, kao da se pobojao da bi ga netko od slučajnih prolaznika mogao zamijeniti s Momom Kaporom, i pitati ga zato se slikao s četnicima u Kanadi. A Miljenko odjuri dalje prema svom dijelu grada, da ne zametne netom smišljenu rečenicu prije nego što mu se u nju Tijanić bezobrazno upleo.

19.01.2008. 23:39

- 00:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se