NEMANJA: SMIRENOUMLJE

petak, 18.01.2008.

Vaseljenski konkurs:

I tako ide Miljenko Jergović ulicom drugi dan kad...

Image Hosted by ImageShack.us


NEMANJA

Ako

Išao onomad Milenko Jergović, od milošte zvan 'Minja Dušik', Knez Mihajlovom ulicom, polahko, s noge na nogu, kontajući sve tako o predavanju u Srpskom književno-filosofskom društvu "Filokalija", Njegoševa 34, koje ima da održi pod naslovom "O pesničkom umeću kao umetanju pesnica", u suton, sutra, na Duhove, iljadudevetstotitina i devete godine.
Ide tako, klasik, i misli, dakle radi dve radnje istovremeno, pa će samome sebi u bradu, gustu, jednu od onih što se nosi punim poprsjem, kako i dolikuje klasiku: Bog da mi dušu prosti ako ja znam šta mi valja govriti. A i da znam, kojim jezikom da govorim? Jer vidite, srpski je strašno zamršen jezik. Na primer, vremena. Koliko bre vremena može samo da se nađe u srpskoj gramatici, ih, toliko ih nema ni u ruskom, a ruski, eh, vi, ruski je jezik ogroman i neiscrpan, kao ruska duša i stepa, dumao je klasik Milenko Jergović idući Knjaz Mihailovom ulicom. Evo da ilustrujem šta sam 'teo da kažem:
Ko prvo, u srpski imademo prošlo neodređeno vreme. Naprimerice, u rečenicu:
Onomad sam išla na pijacu da kupim zejtin.
Onomad je prošlo neodređeno vreme. Je l' tako? Tako.
Ondak, buduće neodređeno vreme. Recimo, u rečenicu:
Stojane, ka' ćemo beremo kukuruz? Lakom ćemo, Milenija, ima bre vremena.
Lakom je buduće neodređeno vreme.Tako.
Na kraju, prošlo buduće vreme, kao najzanimljivija specifičnost srpskoga jezika.
Onomad vija domaćin prase po šljiviku. Prase skiči, beži oko šljiva ranki - Na šljive ranke tvoja nedra mirišu/ za njima momci uzdišu... - a gedža ga juri, kliza se po blatu, pada, nervira se, i lakom da ga uvati za zadnje noge, kad prase skikne i šmugne ispod žicu u komšijino dvorište! Seljak baci šajkaču u blato, pljune ustranu, i prokune, onako, iz duše:
- E, jebo sam te, kad te uvatim!
To je prošlo buduće vreme.
Jeste.
Srpski je strašno zamršen i bogat jezik, pomisli klasik Milenko Jergović zvan Minja Dušik, i uđe u galeriju "Singingdunum".
Tu je bilo mlogo lepih slika koje se čoveku urežu u memoriju i kolektivno nesvesno, pa ih se rado seća i nemoš da zaboravi.
Ako.

18.01.2008. 10:36

dr.lebovski i Nemanja

TREBATE LI SVINJSKU GLAVU?

Nemanja, ako dopuštaš nadogradnju tvoje crtice o mesnici. Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu.?
dr. lebowski

Ha, ha, briljantno! Ne da dopuštam, nego ćemo zajednički potpisti tu, unpled verziju; dakle:

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda i nemre bolivit.

i/ili

Ide Miljenko ulicom i uđe u mesnicu 'Kurac od ovce', mesara Stjepana Zimšeka.
- Dobar dan., pozdravi Jergović.
- Dobar dan., odzdravi mesar Štjef Zimšek.
- Trebate li svinjsku glavu?, upita Miljenko Jergović.
Mesar ga dugo gleda, nemre bolivit da tako nešto čuje, jasno, i vidi, i to vrlo jasno, pa odgovori:
- Ne hvala, imamo već jednu.
Jergović ga dugo gleda i nemre bolivit.

Zapravo, Lebe, mislim da je ovo sasvim novi konkurs.
Nakon natječaja: Ide Miljenko Jergović ulicom i..., raspisat ću natječaj s temom: Ulazi Miljenko Jergović u mesnicu i kaže: Trebate li svinjsku glavu. Mesar...
Mislim da je to ingeniozan početak! Kaj veliš?

18.01.2008. 11:12

Propaganda Minister

ubistvo na strani prvoj

ide Miljenko prugom i gori mu cigara. miljenko se, naime, jos uvijek, sa svojih 40-ak godina i bradom klasika, ne usudjuje da pripali pred starom majkom. dan je svez, sneg kopni, a oblaci bi dali odlicnu scenu za kakav film o Auschwitzu. miljenko zvera okolo i znoji se od uzbudjenja: bez ovog gerliskog pusenja uz prugu citav bi njegov zivot bio dupke ispunjen prazninom u ovom smrdljivom i nedruzeljubivom gradu..
odjednom, kao sto je to uvek slucaj kada se neocekivano zivot racva na dve strane, pred miljenkovim budnim pogledom vodjenim ovoga puta nepogresivim njuhom zagrobnog bernadinca- naklonjenom pre svega jadnim bednicima kojima vise kako su vec mrtvi nije za pomoci - otkri se uzasan prizor. u jendeku pored pruge, napola prekriven snegom i ogrnut neizdrzljivim bazdom, koji se miljenku, na sopstveno uzasavanje, nekako dopadao, lezao je dostojanstveno i nekako zivahno - valjda zbog hiljada gamadi koja je u pravilnim pokretima gmizala celokupnim torzom - vec pred crvima poklekao lesh. prizor u neku ruku velicanstven, pomisli miljenko. "porozno tijelo, besmrtan stoff"- promrlja pesnik samome sebi u bradu i brkove, na kojima se pocelo skupljati inje- plodovi ubrzanog vlaznog daha umetnikovog uzbudjenja.
ne oklevajuci i verziranim pokretom miljenko odbaci cigar i zaprti lesh na krke-dzake. sta se nadalje desava imacemo prilike citati u njegovom sledecem fiktivnom romanu-noveli.

18.01.2008. 11:33

neptunalije

KUBURA

Ide Miljenko Jergović Jergović ulicom sav pesinav i deverli glave. A deveri ga koliko još hrsuza ima u dunjaluku (Zagreb op.p.).
No kad skrene dilber u bezistan, dođe mu merak; naleti Miljenko na dućan (tur. dükkân), koji je bezbeli, prodavnica oružja.
Pa gleda on kuburu kroz otvoren pendžer, a gleda kubura njega. I sve tako ašikuju Miljenko i kubura i sve tako igra Miljenku srce junačko, a i brk i brada mu...
Zlata vrijedi ova Kubura, misli se junački hrabro, koliko ću sad tek glava moći tjedno ustrijeliti.
Pa kroz otvoren pendžer zaište kuburu.
A hrsuz će zagrebački:
"Evo ti efendija. Ubij se."

18.01.2008. 12:25

crkotica

CRTICA;

(Jučer, rano popodne)
Eno, ide i Miljenko Jergović ulicom. Pa, svi su se danas sjetili u grad. Pokraj njega žena u ljubičastom kožnom mantilu. (Ostatak sam dana razmišljala o ljubičastoj koži i pitala se koju li je to beštju odrala.) Idu oni tako, u smjeru juga, tamo gdje sunce sija jače, gdje su ljudi visoki, preplanuli i imaju zdrava zubala.

18.01.2008. 13:39

haleter skelter

Miljenko ili Nedaće nevinosti

Ide Miljenko Jergović ulicom i misli. Prosto tako naviko; da ide i misli, misli i ide, nekad više misli, a manje puta prijeđe, nekad prijeđe silan put, a kad ono ništa smislio nije, ali – „Bog je velik i zna sve putove i sve koji njima hode, koji su hodili i koji će hoditi“. Dopade se Miljenku ova misao. Istina, nije to baš bila prava misao, ali joj je dosta nalikovala. „Dobro je“, pomisli Miljenko mišlju boljeg pisce, „upalit će“. Nasmije se Miljenko potiho i započe novi roman.

"Slučaj“

Ovih sam dana otjerao svoju dragu. Učinio sam to oštro, najgrubljim riječima, ne bih li joj prištedio boli. Kada je otišla, poželio sam čašu, da je iskapim do dna, a zatim bih onako slomljen prošetao obalom rijeke. Noću, to bi svakako moralo biti noću. No mislim da o tome ne treba govoriti. Zamislimo radije ovakav slučaj:

Jedan intelektualac preko oglasa objavljuje da mu je hitno potrebna knjiga, recimo „Uvod u psihoanalizu“. Potencijalni prodavač, javivši se na oglas, postavlja kobno pitanje čemu će dotičnome građaninu knjiga služiti. Vlasnik je knjige, naime, zapao u novčane poteškoće i ne imavši drugog izlaza odlučio je knjigu prodati anksioznom intelektualcu. No istodobno, i čak i predvidivo, je zbog minulih događaja bio do strasti za nju vezan i želio je da dospije u prave ruke. Takvim upitom do krajnosti iznerviran, intelektualac odgovori da je iz knjige namjeravao izrezivati sličice. „Ah, oprostite", odgovori siromah, "sličice sam već odavna izrezao ja.“

Osjeti Miljenko da je zagrabio u zeitgeist i nešto kao da ga ugrize za srce.
Dopiše: Zla bijaše njihova kob.

18.01.2008. 13:55

doktor Jatogen

CIPELARENJE

Ide Miljenko Jergović ulicom, ruke zario duboko u džepove, pretovaren mislima čiji se višak nakupljao u tamnim natečenim podočnjacima - brada mu guta mjesečinu, gleda pred sebe i žustro grabi; gledamo ga nas trojica s ograde kroz kolutove dima, cimamo jedan drugoga laktovima, jel' to Jerga, jest, Jerga je, pogledavamo se zavjerenički, pa kao po naredbi (a i ne bijaše to drugo doli unutrašnja naredba) odbacimo opuške i hop! s ograde pa za njim, mučaljivi, krupnim koracima, srdaca sve nemirnijih, niz dvije ulice, pa niz treću, i već mu bijasmo sasvim blizu, koliko je od kandelabra do kandelabra, dahtavi i drhtavi i uzavreli, i sjene ga naše dotakoše kadli on iznenada potrči svom snagom i arlaukne U pomoć!, a mi ga umah sustignemo, uspjenjeli, posve unezvjereni, pa ga oborimo na pod i stanemo ga žestoko cipelariti, a on zaplače, zaplače gorko, vapijući Nemojte, ljudi, nemojte, i mi ga udarimo još pokoji put, ali splasne nam bijes, sažalimo se nad njim - suze mu oblile lice, strašna grimasa boli, i krv zgrušana od prašine u bradi mjesečinastoj, i mi se udaljimo mučaljivi, krupnim koracima, srdaca sve nemirnijih.

18.01.2008. 18:30

halter skelter

Nadahnuće

Ide Miljenko Jergović ulicom, a na ulici sve same barabe. Ide gospođa – baraba. Za njom gospodin – baraba. I djeca – barabe. „Pokvarenog li svijeta“ pomisli Miljenko. „Najbolje da sve opišem, dušu da spašavam.“

halter skelter 18.01.2008. 19:40

marole

LUPUS IN FABULA

Ide Jerga ulicom pa nastavi kroz kupus
a za njim vuk Lupus
trči Jerga sad kroz kupus
a vuk Lupus voli svinjske glave ukus
šprinta Jerga sad kroz kupus
ali brži je vuk Lupus
skvik
jebiga

18.01.2008. 21:17

markizh

5 STVARI KOJE STE ŽELJELI ZNATI O MILJENKU, A NISTE SE USUDILI PITATI

Hodio sam ulicama i nabasao na Milenka.
- Dobar dan klasiče, želite li ispuniti ovaj upitnik?, protisnuh.

Jerguson je izvukao pero iz šinjela i ovako napisao:

1. Milenko mrzi ljude. Sve je počelo kad su mu hiligani (zato jer su živjeli na brdu) u djetinjstvu oteli omiljenu igračku koju je u svojoj nestašnoj zaigranosti sakatio. Bila je to najdraža maca iz šestog okota moje bestidno spolno aktivne mačke Mimi koja se parila sa svima. Prvo ju je jebao susjedov pas Anto kojemu se glavić ukliještio u njezinoj pohotnoj rupici pa je morao intervenirati autolimar Branimir, razdvojivši ih brenerom s kojim je običavao šuriti svinje i besplatno depilirati brkove gojaznih žena u zamjenu za nekakve nastrane igrokaze u kojima je glumio pekaricu koju uzbuđuje kad netko mijesi tijesto za kruh na njegovim mošnjama koje mu potom zajedno sa svježim tijestom srolaju u štrucu koju halapljivo prima u svoj analni otvor. Mimi je okotila užasne mačiće koji su me u svojim izmučenim licima neodoljivo podsjećali na susjeda Branimira, imali su pseći rep i kožu iz koje je rasla brada pa sam ih često zarezivao britvom, nemušto se pripremajući za dane mladenaštva, prvih stidnih dlaka i prvih brkova koje je valjalo odstraniti kako bih nanio lagani sloj bijelog pudera koji bi dodatno isticao moju ljepotu.

2. Izgubio sam nevinost s lešom. Nakon što su me časne sestre ulovile u protuprirodnom bludu s magarcem na otoku Visu i uvjerile da to nije ništa strašno jer Bog ionako pod gubitkom nevinosti podrazumijeva samo općenje s osobom suprotna spola, uputio sam se u grad kako bih si pribavio žensku. Stajala je izgubljeno na trgu zato što joj se frendica nije pojavila da idu na Labuđe jezero u HNK. Ugledah nimfu i odlučih je snubiti. Pozvao sam je na piće i potvrdno je kimnula. Naravno da nije primijetila kako joj ubacujem omamljujuće sredstvo u piće. Dok je još bila pri svijesti odvukao sam je u zelenilo Štrosa koji je u tom trenutku bio prazan. Prvo sam joj strgnuo traperice na kojima su ostale slijepljene bijele pamučne gaćice s uzorkom ružičastih medvjedića. Nisam se mogao uzbuditi na njezino komatozno lice pa sam si zabio tehničku olovku u guzicu na što je prostata odmah reagirala uputivši impuls odobravanja prema ukrućenom penisu. Penetrirao sam mahnito, čak me zabolio kurac i imao sam osjećaj kao da izvrnutom kožicom stružem po šmirgl-papiru. Puknuće njezine opne prouzročilo je neki mizeran zvuk, nalik osrednjem prdcu, sukrvica mi je štrcnula u kosu i nisam se mogao načuditi tom idiotskom ritualu u kojem sam sudjelovao. Šamarom sam je pokušao motivirati da se pomakne, no odgovora nije bilo. Shvatih da je preminula zbog prevelike količine omamljujućeg sredstva kojim sam je pogostio. Zakopčao sam šlic i odšetao u noć.

3. Moje omiljeno cvijeće su maćuhice.

4. Trenutno sam u prvoj fazi Montignac dijete zato jer volim posrati mehko govno:
kruh od 100% cjelovita brašna 35
suhi grašak 35
mliječni proizvodi 35
voćni sladoled (sorbet) 35
suhi grah 30
leća 30
slanutak 30
cjelovita tjestenina 30
svježe voće 30
voćna marmelada bez šećera 30
crna čokolada (>70% kakaa) 22
fruktoza 20
soja 15
zeleno povrće, rajčica, limun i šampinjoni < 15

5. Imam jedan pomalo neobičan hobi. Subotom obilazim glavne gradske prometnice gdje skupljam izgladnjele dječake lutalice (križanje Vukovarske i Držićeve). Vozim ih u svoj planinski brlog gdje im dajem mnogo hrane. Potom im govorim je posve prirodno malo pozirati jer sam pored urođenog kanibalizma i konceptualni umjetnik.

Srolao sam toaletni papir s njegovim odgovorima i krenuo prema agenciji PULS.

18.01.2008. 21:2

catma

MRTAV I TRUO

Ide Miljenko Jergović ulicom.
Možda hoda. Malo kljakavo jer ga je Srda opet svojom malom pesnicom udarila u jaja.
" Rekao si da ću slavna da postanem, to si rekao....samo malo da se strpim mrtva, da ćeš da me ubiješ svojom penkalom i siluješ mrtvu, ali da će moja slava da bude posthumna i vječna"
" A viiidiiii saaaaad!", ridala je Srda neutješno.
" Sve si zasrao s onim blogom, sve!
Rekao si da samo malo treba da pretrpim za slavu i hvalu mog vjećnog imena, da će kad me napišeš cijela država u transu lelujati i moje ime pojati na melodiju od " Kuje Mujo konja po mjesecu" , rekao si i da ja neću više stajati i prosjačiti anonimna na uglu naše ulice već će svi da me čitaju, a onda ćemo lako da napišemo zajedno roman pod pseudonimom Srda Kapurova "
" Ti lažove !" vikala je mala Srda sada već pomalo histerično.
" Hrvati ne čitaju! Trebao si znati da Hrvati ne čitaju i da ne daću i dalje da ostanem anonimna već da će me i oni malobrojni spominjati u vrlo negativnom koneksatu jer je onaj Nemanja sa bloga napravio kontest u kontekstu tvog popaljivanja motiva sa Patologije"
" Ali ja n-ne čitam blogove..."....uzmucao se Miljenko ustuknuvši poslovično muški pred tornadom ženske uznemirenosti što je jadna i mala i mrtva i verbalno izjebana i anonimna i marketinški posve upropaštena.
" Je, a kad sam ti ja rekla da Hrvati ništa ne čitaju..." reče Srda srdito.
" Ali ja nisam..." pokušao se Miljenko izvaditi
A onda je naglo ušutio i počeo polako uzmicati pipajući kvaku s unutarnje strane vrata uličnog WC-a pitajući se gdje je kvaka, gdje su vrata za izlaz i zašto je tog jutra išao ulicom i kako se našao zatvoren u tom klozetu?
" Što si mi u kavu stavila ?" prošaputao je onemoćalo.
" Ništa naročito, Miljac."
Recepat koji sam skinula s jednog bloga"....
Miljenku je polako krenula mjehurava pjena na usta.....
" Kojeg bloga, Alaha ti ? "
" Onog kojeg nisi čitao..."
" Aha, tog..."
" Da...tog...još samo malo pa će tvoja bol da umine, a onda ćemo da se sretnemo na onome svijetu, na onome blogu...a kad budeš ovako mrtav i trul kao ja...e ONDA ćemo da tek da te nabijemonakurac!"

18.01.2008. 23:10

doktor Jatogen

HAJDE DA ME VOLIMO

Ide Miljenko Jergović ulicom, laka koraka, sav ozaren; subotnja je zora, na povratku je sa zabave u sklopu promocije svoje nove knjige "Ljubav u doba Turaka", pripit je i osmijan, prisjeća se događanja: hiljadu je ljudi bilo na zabavi, ćeifilo se na hiljadu načina, Sodoma i Gomora, ljudi moji - ali nije cijelo vrijeme bilo tako: počelo je ponešto ukočeno, samu je promociju odradio zlovoljan, neki su nepoznati likovi sa sumnjivim novinarskim akreditacijama ulijetali sa sarkastičnim pitanjima poput "ne mislite li da je hiljadu kartica za obradu ovakve teme zapravo premalo" ili "što nam možete reći o utjecaju romana 'Nož' Vuka Draškovića na vaš novi roman" i tako dalje, a onda se događanje premjestilo u Banske dvore, otpočela je zabava, stali su pristizati uglednici, svi su mu članovi Vlade čestitali, a bogme i pola sabora i vođstvo Grada i Dinama, ali nešto je nedostajalo, sve je još šepalo, premalo se pilo, premalo (ga) se slavilo, svi su pričali o drugim stvarima dok je Miljenko razmišljao kako da tomu doskoči, a onda ga je iznenada dubljina sjene nabora na baršunastoj crnoj suknji Đurđe Adlešić između misli pogurala, ponukala ga da se uspentra na ramena Franje Arapovića s kojih dograbi francuski luster pa se zaljulja i zaurla "Hajde da se volimo!" iz petnih žila - isprva muk, a onda prolom oduševljenja, stupnjevi raspojasanosti, golotinja, sperma, krv, sve kao u Ljubavi u doba Turaka, sve kako je genije namislio - pomisli i isceri se izlazećem Suncu.

19.01.2008. 00:50

cveba

Memento mori

,,šeće Miljenko konavoskom čermpreastom i rszgovara sa mrtvima...".

19.01.2008. 01:46



Image and video hosting by TinyPic

Taj Babl je stvarno sveprisutan!

- 19:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se