NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 23.06.2007.

Zelenu granu s tugom žuta voća

Image and video hosting by TinyPic


RAZGLEDNICA IZ SPLITA

Danas je to kasaba
podno Kozjaka
po
kojoj
danju i noću
vrebaju samoubojice
u malim, nabrijanim
golfovima.



Tomislav Čadež


Sviđa mi se. Malo ljudskosti ne škodi.

odmak 23.06.2007. 13:51


Otpor, da, i mene je pridobio tom ljudskošću...hah, stavio sam Arcade Fire, počinje 'Intervention': velika, ogromna pjesma...
Tomica je izvrstan. U ovom isprepadanom, fake Zagrebu, gradu lažnih emocija i laži da išta osjećamo, netko pjeva otvoreno, bez poze, iskreno, ali s jasnom sviješću o prijetvornosti ambijenta u kojem se to pjesništvo zbiva; gledaj recimo što on radi:

OBAVIJEST

Stari, moram te obavijestiti da sam kupio bormašinu.
Nikad mi nisi dao da baratam opasnim spravama. Ja sam držao šlauf-vagu, čistio šutu, asistirao primjedbama. Ti si bušio, mjerio, zidao, žbukao, postavljao pločice, brodski pod i parkete. Međutim, ja sam te uvijek pažljivo promatrao i sada, premda sam u gadnom zaostatku, brzo učim: za prvu sam sliku unakazio zid na tri mjesta, za drugu dvaput a otad uglavnom bušim otprve.

Naime, Čadež kao da razgovara s ocem prisno, naknadno, izgovarajući sve one riječi koje čovjeku padnu na pamet kad je već na stepenicama (mislim da je to kod Huxlleya, trepwerter ili kao nekako, te riječi koje nam na pamet padnu kad samo već na odlasku, kad je prekasno), ali, od te intimističke ispovijedi stvara ni manje ni više nego - oglas! Obaviještava oca da je usavršio ono što je od njega naučio, ali i nas da uglavnom buši otprve! Hoće kazati: imam ja jasnu svijest o ovom samoizlaganju, o tome da je u Zagrebu the full monty nepriličan i nerazumljiv čin, ali, neka, ako vas već treba prenaraziti, zgranuti i šokirati - nevjerojatno je da je u Zagrebu 2007. intimistička poezija zapravo preuzela nadrealistički program! - a pritom u isti mah i objasniti, učitnit ću to - kako ti Odmak kažeš: ljudskošću.
To je ujedno i indeks naše nehumanosti: našeg endemičnog, autohtnog agramerskog klajnbirgerskog pozerstva: govorio je kanonik Vramec za purgere, prije dva stoljeća i više, nemajuć puno hvastaju se! To je taj mentalitet: hohštaplerski.
Zato je ova poezija meni toliko iznenađujuća: napisati u Zagrebu vlastitom pokojnom ocu pjesmu koja priznaje:
TI JEDINI

Ja sam s dvanaest godina čvrsto odlučio
da ću postati pjesnik.

Ti jedini nikad nisi
poljuljao moje samopouzdanje.

pravo je čudo, socijalni presedan! Ta, zar nismo sve učinili da ga dekuražiramo!? Kaj bu on koji kurac pjesnik, kaj bi se ikaj drugo trebalo osim prodati još par tisuća kvadrata zemlje pod Sljemenom, koji kurac bi netko imao bilo kakvu drukčiju ambiciju u životu, pa bila ona i pjesništvo!? Ovaj grad treba uništiti, trebalo bi donijeti ogromnu lopatu i zatrpati ga zemljom Medvednice! Posljednje što čovjek može učiniti prije no što nas dobri anđeli unište, jest napistati par iskrenih, jednostavnih riječi bližnjima. I to je Tomica učinio.

NEMANJA 23.06.2007. 15:33

- 22:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se