NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 19.05.2007.

Milan Bandić: The X Files or The Factor X

DOSSIER

Image and video hosting by TinyPic

EPH se zaista vlada sumanuto. Kazati besramno ne znači više ništa, to je analitički sud, to je kao da kažemo da je kugla okrugla.
Ali ova iracionalnost i bahatost Europapress holdinga*, koji svoje čitatelje tretira kao čovječje ribice što pamte pet sekundi, pa plivajući s kraja na kraj postojinskih lokvi misle da su u Oceanu, savršeno slobodne, zaista nas zabrinjava: bez ikakvog otpora "Jučernji list" objavljuje danas jedno, sutra drugo, navijajući čas za jednog, čas za drugog SDP-ovog kandidata, demonstrirajući pritom nemoć upravno razmjernu intenzitetu pretenzije da se manipulira izborom nasljednika Ivice Račana.
Ima tu, jasno, čestitih ljudi; primjerice, takav je Davor Butković: Butković svoje stavove ne mijenja u skladu s mogućim utilitarnim obzorom očekivanja od jednog ili drugog kandidata.
Ali, što to vrijedi: nakon svih kalkulacija u kojima EPH postojano previđa ono što sam ja, primjerice, u svom prvom komentaru ove teme postulirao kao der Stand der Dinge, odjednom je osvanuo naslov vjerojatno preuzet s ovoga bloga. Koji se, čujem, sa strahom i strahopoštovanjem krišom čita uz prvu kavu diljem Vampire State Buildinga.

Kao što sam i jučer citirao iz svoga prvog teksta o postračanovom SDP-u ,"postoji samo jedan čovjek u Hrvatskoj koji može pobijediti Ivu Sanadera na parlamentarnim izborima, a da mu to ovaj pritom i ne zamjeri". Kao da do jučer nisu napisali niti slova, urednici "Jučernjeg lista" stavljaju ovakav naslov nad tekst o Bandićevoj odluci da se kandidira za predsjednika SDP-a:

DOGAĐAJI DANA

Samo s Bandićem do pobjede na izborima’

Piše: Vanja Nezirović


Mislim da to nije napravio nikome u inat, jednostavno je sam odlučio kandidirati se, kaže Bandićeva suradnica Jelena Pavičić Vukičević

ZAGREB - Na parlamentarnim izborima SDP predvođen Milanom Bandićem sigurno ima veće šanse nego s bilo kojim drugim kandidatom. Bandić ima najbolji rejting među biračima - izjavio je danas Slobodan Ljubičić koji, kao ni velika većina najbližih Bandićevih suradnika do posljednjeg trenutka nije znao hoće li zagrebački gradonačelnik prihvatiti kandidaturu.

To nije znala ni njegova dugogodišnja stranačka suradnica Jelena Pavičić-Vukičević, tajnica gradske organizacije SDP-a.

- Ne znam kada je Bandić točno donio odluku da se kandidira. Moglo je to biti bilo kada između 17. travnja i preksinoć. Znam da se 17. travnja vidio s Račanom, a je li mu on što sugerirao, zna samo Bandić - izjavila je Jelena Pavičić-Vukičević koja je uz Bandića još od 1997., kada je prvi put pobijedio na izborima za predsjednika GO SDP-a.

U kulorske priče da postoji mogućnost da se Bandić do konvencije povuče, tajnica Pavičić-Vukičević ne vjeruje.

- Da je htio odustati, napravio bi to jučer. Svi smo otpočetka znali da on ima takvih ambicija, pa nikad ih nije skrivao, ali željeli smo na sastancima ogranaka i mjesnih organizacija provjeriti koliko je jaka ta podrška i uvjerili smo se da je iznimno jaka unatoč sporadičnim slučajevima koji su se našli u medijima - govori Vukičević koja je s Duškom Ljuštinom na terenu nadzirala sastanke odbora.

Iako je Ljuština novinarima često govorio da nije realno da se Bandić kandidira, on ga je zapravo, doznajemo, poticao na kandidaturu. Neki Bandićevi suradnici smatraju da ga je na kandidaturu potaknulo i Jurčićevo i Milanovićevo medijsko kandidiranje. Međutim, Pavičić-Vukičević to demantira.

- Mislim da to nije napravio nikome u inat. Jednostavno je tako sam odlučio. Nitko od nas do posljednjeg trenutka nije znao što će reći - rekla je Vukičević.

Dogradonačelnik Ivo Jelušić naveo je da je zagrebačka organizacija najjača jer je na njezinu čelu Milan Bandić.


KONTROVERZE: BANDIĆ PRO ET CONTRA

Ovo je uvod u raspravu koja će se ovih dana razbuktati u hrvatskoj javnosti, vjerujem i u samom EPH.
Zato donosim kratki dossier slučaja Bandić, kako ga vide komentatori portala "Jučernjeg lista", a potom i dva teksta koji ilustriraju kontroverznost te biografije: prvi Denisa Kuljiša, drugi Jurice Pavičića.

I.

Milan Bandić je izgubio obrise realnosti! On je toliko pijan od privida svoga uspjeha, on je toliko uvjeren u svoju nedodirljivost, da ne samo da može raditi što god hoće, dokazavši to biježanjem od policije, nego može i govoriti što god hoće, a nitko mu ne može ništa: posebno ne elektorat! Jer, evo, Bandić je toliko poludio u svojoj oholosti da daje izjave dostojne korejskih komunističkih uzora: on u svojoj pedesetoj objašnjava igračima Dinama u kakvoj je Milan Bandić tjelesnoj kondiciji i formi! Evo, naprimjer ja, Milan Bandić, ja idem gore 45 minuta, a dolje 25 minuta, a ne vi, pederi i tetkice! On dakle samoga sebe predlaže za društveni uzor! Evo, zašto svi ne bi bili kao ja, recimo! Dobro, znam da ne možete biti baš kao ja, Milan Banidć, ali morate tome težiti, dragi građani, pa će vam skoro biti bolje; gotovo kao meni sada! Za ne povjerovati! Ćiro Blažević, čovjek koji je ipak bio prvi trener svijeta i koji je osvojio treće mjesto na svjetskom prvenstvu, komentira prvi gol Auxerreua kao teško, gotovo neobranjiv udarac! Ali, ne, Bandić zna bolje: on ne samo da je društveni uzor, nego je i bolji nogometni stručnjak od Ćire Blaževića: jer, on zna da koji točno Dinamu trebaju igrači, a među neophodnima je i, jasno, golman; jer, Turina nije dobio gol zato što je udarac bio sjajan, nego zato jer je to Turinina pacerska greška! Jasno, da je Dinamo dao takav gol, svi bi slavili strijelca; ovako, kriv je golman Dinama. To je isto kao sa zaleđem: kad damo gol, nije bilo, kad primimo, bilo je. Vidimo samo ono što želimo vidjeti. MIlan Bandić ne samo dakle da sebe predlaže kao društveni model uzoritog ponašanja, ne samo da je počeo djeliti lekcije stručnjacima von oben, silom svoje pozicije i kapitala kojim raspolaže, miješajući se poput TUđmana čak i u sastav tima, ne samo da je postao bolji analitičar od sportskih novinara i komentatora, nego je i krajnje pristran i subjektivan upravo tamo gdje bi trebao biti ne samo objektivan, nego naprosto neutralan! Ta, je li do Bandića da on prosuđuje o Turininoj karijeri? Je li njegovo da daje konačan sud o tome je li gol zasluga napadača ili greška golmana? Je li na jednom gradonačelniku, koji je na stadionu u svome gradu na kraju krajeva samo jedan od navijača, ili naprosto posjetitelja nogometne priredbe, da se ovako brahijalno miješa u sport, ignorirajući i navijače i stručnjake i novinare i trenere i igrače i pravila lijepog ponašanja i zdrav razum i sav normalan svijet, samo i jedino zato jer on zna da raspolaže s najvećom lovom u zemlji, da ima diskreciono pravo njenog raspoređivanja, da ga o tome nitko ništa ne pita sve dok čini usluge na sve strane kao mladi Don Vito Corleone (dok jednom ne zatraži da mu se usluga vrati), i da trijumfira jer najmoćnija struja hrvatske politike - Mesić, Manolić, Valentić, Gregurić, Vedriš, Jarnjak itd + Račan sa sljemenski discipliniranim SDP-om - priprema našeg nadčovjeka za budućega predsjednika Republike Hrvatske. Ja zato na vrijeme kličem: Zaustavite ludog čovjeka! Predsjednik Republike ne može biti neuračunljiva osoba, čovjek koji biježi s mjesta automobilske nesreće, čovjek koji se rastaje zbog stana, pa se ponovo ženi istom ženom, čovjek koji je prepotentan do te mjere da dvadesetgodišnjim nogometašima docira o svojoj tjelesnoj pripremljenosti, čovjek koji je toliko samoljuban da tvrdi kako on ne može izgubiti od nikoga osim ako nema loš dan, pa izgubi od samoga sebe, čovjek koji je opijen vlastitim uspjehom do patološkog narcizma pa urbi et orbi sebe predlaže kao društveni uzor, čovjek koji korumpira sve oko sebe novcem građana - recimo, tko je njemu dopustio da nudi 5000 eura stimulacije igračima Zagreba; čiji je to novac?! - a da nikome ne kani o tome položiti računa, čovjek koji otvoreno izigrava demokratsku proceduru jer u u dogovoru s podsljemenskim moverima i shakerima okupljenima oko bazena majstora Šelendića dogovaraju sve, od prodaje parcela na Zavrtnici do predsjedničke kampanje, čovjek, ukratko, koji bi svojom arogancijom, prepotencijom, bahatošću, samoživošću i, recimo otvoreno: LUDOŠĆU, posramio i Franju Tuđmana osobno! Bandić je lud! I zato ga treba zaustaviti dok ne počnini kakvu veću štetu. A ta priča o njegovoj radinosti i zaslugama za Zagreb, samo je plod medijske promičbene akcije koju izvode dijelom mediji čije je vlasnike zadužio, kao što je to i Ninoslav Pavić i EPH, a dijelom njegova vlastita televizija, Z1, koju sasvim nezakonito posjeduje i financira, jasno, opet prljavim novcem: firme koje ulažu ogroman kapital u financiranje Z1, a to je do dana današnjega oko 35 milijuna kuna u posjednje dvije godine, zauzvrat dobivaju lukrativne poslove u aranžamnu s Bandićevim čelnim menađerom Kikašem Ljubičićem i njegovim prokuristom advokatom Perom Lozicom. Odatle oni noćni beskrajni snimci iz zraka Zagrebačkih gradilišta, kojih je na broj dva: most ka Gorici i zapadni izlaz iz grada! Eto, na to se svode ti veliki projekti Milana Bandića, čovjeka koj zna da Dinamu treba golman, stoper, for i veznjak! Jasno i skauti, psiholozi, kondicijski treneri, jer, za igru u Zaprešiću zaista igrača ranga Novotnyja treba psihološki posebno pripremiti, budući nikada nije vidio s travnjaka terena kravu na susjednoj livadi, a kondicioni su treninzi neophodni, što svaka budala zna, da bi se pakleni tempo pijančevanja po Fontani, i teturanja po terenu ipak kako-tako izdržao. Dinamu treba i revizija i financijska policija i upad Alfi pa da se vidi zašto je Bandić čovjeku koji ima višemilijunsku jahtu dao gradski novac za igrača o kojemu svi u Hrvatskoj, a kamoli u Njemačkoj znamo da je igrač kojega muče ozljede! Kakve su to praonice novca, to bi Dinamu valjalo ponajprije priuštiti, te odgovore. A tek onda ove umjetne uspjehe, za koje nikada ne će biti spreman, jer, jednostavno, Hrvatska ne će doskora biti Italija, Španjolska, Engleska, Njemačka...pa ni Rusija! Veliki bi diktator htio iz počasne lože, u koju bi mu jednom godišnje donijeli štafetu, gledati svoj klub kako uništava Barcelonu! Sjajno, samo, bolesno: za to nam treba ili otkriće nafte u Požegi ili nova generacija vatrenih! I sve to Bandiću nije potrebno zbog drukera, zbog BBB, zbog Dinama, nego mu to treba zbog atmosfere u gradu, zbog političkog uspjeha: s Dinamom u Ligi prvaka, Bandić bi svake druge srijede imao besplatan miting za 40 000 ljudi! Dakle, ulaganja bi se isplatila. Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe: pojeo bi on travu, i to sinsemillu, samo da može davati danima izjave kako je ovih 2 : 1 protiv Chelsea, točnije Chelskog, dobar rezultat; za Chelsea, naravno. E, moj Bandiću! Do jučer si pijan teturao Pešćenicom, pišajući po hlaćama kod placa na Volovčici, a danas bi htio dijeliti pamet svima u ovome gradu! I to samo zato jer si notorni luđak koji ne može spavati duže od 4 sata! Očajno!

II.

Prijatelju, imaš i ti potpuno pravo: real-politika! Da, točno, Bandijerasa podržavaju svi koje ti pobrajaš, od "Ninočke Pavića kak ga ti simpatično zoveš, Pukija iz Turopolja, stotine popova, kapelana, ponekog biskupa, kardinala (Bozanić), desetine sindikalnih čelnika koji su na Milutinovoj strani, a o velikoj populaciji iz Domovinskog rata čiji je Bandiljeros idol i ne treba posbno govoriti. Todorić, Vjeko Gucić, Filipec većinski u Tehnici, Kodrić iz Samoborke, Pionir,Vodotehnika, Gradko, IGH, Konstruktor, Dalekovod, Gredelj, neke banke...,. Karamarko, i mnogi rashodovani špijuni a i aktivni su za tog Bandića...". Savršeno točno. Sjedio sam ja nedavno sa starim dobrim Jožom M., penzionerom iz Nazorove, i velim ja njemu:"Vi sad instalirate Milana da bi imali i opet kontinuitet i predsjednika kojem možete na kavicu. A što ako ljudi saznaju tko je zapravo Bandić i što radi?", na što ti meni, moj Bubanj, otpovrnu Jožica:"Neće saznati. Neće ljudi saznati." I tu je zaista priči kraj. Znam ja da je tome tako, da je Bandić svakome od nabrojanih i bezbrojnim neznanim junacima napravio osobnu uslugu i da ih je kupio, pa je dakle sve to svršena stvar. Vidim ja da se njega gura u prvi red uz predsjednika, premijera i predsjednika Sabora, ljude se navikava na je sada Bandić na redu, da je on političar državnoga ranga, radi se pametan PR i promocija iz komunalnih u državne sfere, samo, iako je to izgubljen rat, gentlemanski je sudjelovati, po definiciji, u toj bitci koja se ne može dobiti. Naime, Bubanj, vidiš, čak i teorijski ja možda nemam pravo: Aristotel kaže da on uvijek pretpostavlja vladavinu dobroga čovjeka vladavini dobrih zakona. Ipak, ja mislim obratno! Ja mislim da je Hrvataskoj i ovom podneblju uopće dosta vlasti koja ovisi o karakteru, o osobi, o moralu ili ćudi vladara! O vladaru napose. Ja bi htio vlast zakona. Apstraktnog zakona koji nas kao građane nivelira: jednakog za sve, pred kojime smo svi jednaki. A ne da su jedni vladaru draži jer su mu mesari, ili direktori Vodoprivrede koja je baš dofurala vodu do pred vrata vikendice prijatelja iz Samobora! Dosta mi je Tita koji je opominjao da se ne držimo zakona kao pijan plota! Dosta mi je Tuđmana koji je tu Titovu preporuku realizirao do groteskne doslovnosti. Dosta mi je i Stipe koji pravosuđe shvaća osobeno i osobno: zakon da, ali ne i za moje prijatelje, poput Hrvoja, jer, ne znate vi što je on - ili Buda - učinio za našu stvar, koja se slučajno prevodi s cosa nostra! Eto, zato mi je pun kufer Bandića! Ne kao čovjeka, on mi je kao čovjek u krajnjoj sumi pozitivan: on je tipičan vladar-majka, koji je slab spram bližnjih, kao mama spram dječice. Vladar-otac je bio Tito, ili Staljin: Staljin je žrtvovao čak i sina, a Tito Jovanku, ili recimo potomstvo, kojemu je ostavio pudlice i pokoju fotografiju. Bandić je u tom smislu velika mama koja bi svojoj dječici - a dakav je i Mesić, zato ga Stipe instinktivno i prepoznaje kao svog nasljednika - dao sve na svijetu: i svome mesaru, i Švepsu, i kćerkici, i tebi da ga bilo što tražiš....jedino, upravo protiv toga ja protestiram. Ja ne želim od ovoga grada, a on ga personificira, što bi mi Bandić mogao dati, nego samo i jedino ono što mi po GUP-u i inim regulama pripada! Samo, u tome i jest problem: upravo je protiv toga Bandić, prvi čovjek toga grada! Bandić je i bio kočnoca donošenja GUP-a, zato sada i ispašta Ferenčak, promotor donošenja GUP-a, jer, sve dok GUP-a nema, može se crtati do mile volje; sada su doduše izumili detaljne planove za korekcije i naknadne intervencije, no, to je taj princip: samo da nema zakona, pravila, čvrstog dokumenta! Samo da se sve može obaviti u četiri oka, usmeno, u izravnom dogovoru. Ja znam da to možda može i meni konvenirati, ali, budimo k vragu jednom načelni: zalažimo se za načelo zakonitosti, i, kako veliš, budimo realni, tražimo nemoguće! Tražimo da se ne mora Bandića pitati je li nečija vila u zelenoj zoni, nego da to bude evidentno iz gradskog urbanističkog plana, dođavola! Na tom primjeru GUP-a, mj Bubanj, ja ilustriram moju intenciju: mogao bi ti biti gradonačelnik, ako postoje dobri zakoni, kompetencija, radišnost, dobra volja i solidan nadzor građana i tijela uprave. I, to je sve. E, ali onda ni Kaptol ni Markov trg ni Pantovčak ne bi mogli telefonirati: Slušaj, Milane, bogati, daj mi molim te sredi onu crkvu/struju/vodu/lokacijsku/twinse/raskršće/bolnicu/park/Medvednicu/tunel/metro/spust/...upisati po volji! Konačno, i ja imam puno protiv šovenskih ispada tipa: Koji će nam kurac taj Hercegovac! To je fašizam jednako kao stigmatizirati Židove ili Srbe. Ne smije se govoriti o Bandiću kao lošem političaru jer je eto nekakvog porijekla. Kod ljudi ne vrijedi što mačka koti, miša lovi. Ljudi nisu ovakvi ili onakvi samo zato jer su odnekud. Čovjeki nisu drvo: nije sve u korjenju. Napokon, samo zato jer je i Čačić lopov ne znači da baš nitko ne bi mogao biti gradonačelnik a da i sam ne bude lopov: jasno, okolnosti čine lopova, i nikad se ne zna što bi čovjek napravio da ima prigodu, ali, vjerujem, eto, da ti ne bi krao. Možda ne bi ni netko od renomiranih arhitekata ili urbanista. Ili netko od managera koji bi znali posložtiti upravu grada a da ne bude kafkijanski birokratizirana i balkanski korumpirana. Itd.itd....Da imam vremena, i da mi Bandić neradi dovoljno usluga, bio bih vam gradonačelnik ja. Ali, ja sam u bizmisu. Možda za 10 godina, kad Bandić sazrije za mandat predsjednika. I promjeni ustavne ovlasti. Da između njega i njegova naroda ne bude posrednika.

III.

Dragi Svone, ovo nije glasovanje za ustaše i partizane, to je bilo jučer, 1945.! Ovo je rasprava o pravnoj državi, lokalnoj upravi i samoupravi, radu poglavarstva glavnoga grada Hrvatske, dobrim zakonima i čestitim političarima...Nema to veze s time tko se rodio u Hercegovini ili Petrovoj: diskvalificirati ljude zbog mjesta rođenja nama je nesvojstveno i prvi je predznak fašistoidne svijesti. Imaš pravo dakle kad tvrdiš da dio naših sugrađana ima tu negativnu šovinističku retoriku i, što je gorje, kriterij razlikovanja dobra od zla: čim si Hercegovac, mora da si zločinac! Ali, vidiš, ipak to u Zagrebu i nije tako strašno raširena pojava, jer Bandić zorno demonstrira da je moguće i kao Hercegovac biti gradonačelnik Zagreba. Samo, ponavljam, ne radi se o tome. Radi se o korupciji, nepotizmu i - kriminalu. Ja osobno smatram da Vesna Pusić ne bi bila dobra gradonačelnica, ali ne zato jer misli da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, nego zato jer ne zna koji su to osnovni izvori gradskog proračuna! Čuo sam na Radiji 101 otvoreno pitanje Bandića Pusićki da mu nabroji četiri takva izvora, i, ostala je nijema! Dakle, jasno da je jedan od kriterija stručnost, znanje, meritornost, a Bandić, to se mora priznati, zna grad od tjemena do tabana. Ono protiv čega se protestira, uglavnom je samovolja: Bandićevo sve bahatije vlastodržačko ponašanje, ta arogancija svojstvena diktatorima koji su uvjereni da traju doživotno, i to neobaziranje na i emancipacija od stvarnosti, dakle od nas, građana. Čim vladar pomisli da može svoga mesara postaviti za direktora, e, sad, ili je mesar zaista Bill Gates, ili je vladar malo izgubio obrise realnosti. Ja mislim da je u ovom slučaju po srijedi potonje: Bandić je već toliko opijen svojom moći - pa on je prvi vladar Hrvatske nakon Tita čiji rođendan slavi špalir uniformiranih curica!; odatle je do sleta jedan korak, koliko treba da se Maksimir dogotovi - da misli kakoko zaista može učiniti sve, a bez konzekvenci. To je inače osobina dramaturgije sapunica: stalno se neko ubija, rastaje, vara, krade, spletkari, ali stvari ponovo dolaze quo ante, bez ikakvih bitnih moralnih i inih posljedica po aktere tih krupnih i značajnih radnji. Naš se svakodnevni život sveo do razine latinskoameričkih soap-opera, pa su nam i vladari operetni diktatori! Bandić je takav, bez obzira na njegov fašizam s ljudskim licem: imam korporaciju, njome upravlja moj čovjek, direktorčići su moji prijatelji koje nepotistički promičem iz mesara u šefa tržnice npr., jedni sam nadzor ja, koji jamčim svojim integritetom da je sve po zakonu, a zakon je tu ionako ljudima nepoznat, pa im ga ja ne samo jamčim, nego i utjelovljujem! Ako to ima veze s demokracijom, ja sam Kublaj Canes. To je kao s kraljem Aleksandrom i Obzanom: došlo je vrijeme da između vladara i naroda nema posrednika! Izeš ti parlament, neš ti demokracije! Milan je ionako svakome samo učinio dobro, a ako nekome još nije to znači da niste stigli do njega, što je samo pitanje dana, i Njegova programa i protokola, pa je gotovo neprirodno tako suštoj dobroti zamjerati da se su umjesto njegove Osobe sada zahtjeva bezlični, nadosobni, apstraktni Zakon! Što je sad to, k vragu, taj Zakon!? E, to je građanska država, Svone, i za to smo ti mi. Da se krasno propiše dokle se najsjevernije smije graditi vile, koliko kvadrata, kolike iskoristivosti parcele, pod kojim ekološkim uvjetima, koliko ulice moraju biti široke, kakvi plotovi dolaze u obzir, da se ne desi neka šindra ili fasada kao na uglu Vukovarske i Držićeve etc.etc....Vidiš, život u gradu podrazumjeva ne samo to zajedništvo, to da smo za jedno, a to jedno je onda konnsenzualni minimum koji nas druži na okupu i kao takav biva neupitna pretpostavka zajedništva koja je izvan diskusije, nego i stavnovitu općost, koja nas sve skupa nadrasta: po toj općosti onda činimo općinstvo, jedni drugima nešto priopćavamo dakle ljudski komuniciramo, u najširem rasponu nijansi socijalnoga saobraćaja, i, sve u svemu, ta općost čini razinu političkog života javnosti (res publica, javna stvar, op.p.) u koju je uronjen svatko tko u gradu vodi ne samo intiman život svojih obiteljstkih odnosa, nego i privatan život materijalnog zbrinjavanja , kao i javan život političkih poslova od opće važnosti i za opće dobro. Tu sferu ne može privatizirati nikakav pojedinac niti partikularan interes ove ili one grupe ljudi. Samo se o tome i jedino o tome radi. Zato: nije važno tko je gdje rođen, čak ni tko je kakav čovjek, je li namćor ili je simpatični hohštapler poput naših recentnih vladara...važno je ima li svijet o restituciji načela zakonitosti na kojem bi morao počivati svaki dobar i pravedan politički poredak, pa i poredak vrijednosti koje ustanovljuju život ovoga grada. Kuiš?

IV.

Na primjeru Milana Bandića možemo upravo gledati u real-timeu democraty-show: možemo krasno vidjeti da je demokracija sjajna laž, farsa koju elita prikazuje - jasno, samo isječke koje redatelj i producent žele - za zabavu i miran san masa, uglavnom voajera, pasivnih gledatelja koji aktivno i realno proživljavaju irealne doživljaje. Naime, na primjeru je Bandića krasno vidljivo kako se brižnom uporabom korupcije, marketinšek tehnike od vrata do vrata, te suvremenim elementarnim PR-tehnikama, od peščenićkog kvartovskog politikanta dospjeva na čelo države. Bandić je a) već kao peščenićki partijski sekretar zapošljavao sve koje je mogao po tamošnjim firmama, upisujući koga je stigao i mogao po Ruđeru Boškoviću, a što je poožaj bio veći, veći je bio opseg tih usluga: to je osnov uspjeha, kao što pokazuje slučaj Don Vitta Corleonea, u oba Kum - osnovno je čovjeku napraviti životnu uslugu, koju će jednom vratiti; makar i posmrtno. Potom, potrebno je kupovati ljude na položajima, najbolje onime što im životno nedostaje: Bozanića crkvama koje Crkva nije mogla graditi u socijalizmu, primjerice, i sve u tom stilu i na taj način (da ne objašnjavam kako se nekome uredi haustor, pa će me pobristati s portala). Konačno, kad sazriješ, uredivši raskršće samo za prijatelja koji u ulici dva fakulteta podigne neboder, onda te počnu slati u Jeruzalem, Berlin, Šangaj....tamo te prepoznaju kao zvijezdu u usponu, narod stiče dojam da se baviš i državnim poslovima jer, eto, ne bi bio u Podgorici da to nije to, i uglavnom na račun 18 % prireza građana grada Zagreba imaš 365 dana kampanju 4 godine mandata, dok tvoji konkurenti još ni ne znaju da će jadni i oni morati u trku za predsjednika RH! Evo, ide Milan u Šangaj!? Što će on u Šangaju, to samo Bandić zna, no, to se tako lijepo slaže: malo Beč, malo Kina, pa onda prvi red na Mirogoju uz Zid boli, i, narod zapamti da je Milan budući predsjednik Hrvatske, jer mu to same slike sugeriraju: pa evo ga kraj Sanadera i Mesića, sto mu dabrova, pa ne bi on tu bio da već sada nije jednom nogom na Pantovčaku. S druge strane, tako se osigurava kontinuitet: svi relevantni čimbenici, od Crkve, HDZ-a; SDP-a, staroudbaška garnitura i linija Krajačićeva kružoka bit će namirena u svojim ovozemaljskim (kuće, stanovi, infrastruktura, dozvole etc...) i onozemaljskim (nedostupnost transkripata, dosjea, uglavnom istine o stvarnim biografijama i događajima realne povijesti ove zemlje) interesima. I to je sve! Bandić je već do sada razmijenio toliko tajni (dakle: usluga!) s Mesićem, Sanaderom i Bozanićem, da više ni dragi bog, bez intervencije kod Pape Razzija, nema izravnoga upliva na izbor budućeg predsjenika RH. I zapamtite ovaj dan: prije toga mijenjat će se ustav, da bi se omogućile veće ovlasti Milanu I Panonskom. Jer, što će mu mjesto centarfora ako mu Hrvati ne dodaju loptu! Na njegovom terenu, uz suca Lozinu, okolnost da za njega zaleđe ne vrijedi, i sa spoznajom da je protivničkom golmanu sredio upis na Bogoslovni fakultet u Zagrebu. E, jebiga, tako bih i ja dao gol. Čak i bez lopte.

V.

U ovoj zemlji predsjednik može biti samo onaj koji je prihvatljiv i ljevici i desnici. Bandić nije socijaldemokrat, nego je populist, što je u našoj političkoj kulturi istoznačno: on je do ganuća osjetljiv za nezakonito izgrađne Kozari bok, za socijalne probleme sirotinje, i, dovraga, za desetke tisuća tih glasova, konačno. Istovremeno, Bandić je neupitno nacionalno seznzibiliziran: za crkvenih blagdana juri s jedne na drugu misu ne bi li pohodio crkvu u istočnom ali i u zapadnom dijelu grada, dakle je do bogohulnosti vjeran, više doduše Crkvi no Bogu, ali, to je njegova privatna stvar, posrednik je u aferama kao što je ona oko Gotovine, za primitivnije među nama dovoljno je jamstvo i Bandića Brig ili Pogana Vlaka, as you like it. Dakle, da i ja budem konačno zloćest, jer se sam sebi čudim koliko već dugo nisam potegnuo rum i opsovao papigu, on je meni nekako nacionalno-socijalan, što Hrvatska, o, da, tako tradicionalno, snažno i iskreno voli: taj nacionalsocijalizam! To da se besplatna bolnica nalazi na Trgu Mile Budaka! Pa ima li što dalje!? Jedino da se taj trg nalazi u Zemunu ili Boki, ali, jebiga, na ovom stupnju razvoja proizvodnih snaga i odnosa, drugovi, to nije realno, ma koliko mi kao šezdeseosmaši "pitamo", also sprach Ćirohito, nemoguće! Takav je bio i Mesić: i on je svojim građanskim imageom - iako je tu riječ čak ne toliko o malograđanštini, koliko o predgrađu i predgrađanakoj kulturi - jamčio tu SOCIJALNU, lijevu komponentu i notu, dočim je kao osnivač HDZ-a, i, jebiga, ipak onaj koji bi sve Srbe u jednom trenutku pod jedan kišobran (dok se ne pokaže da je i suprotno oportuno, tj. pod dva kišobrana), zajamčeno, garant naš, NACIONALNO neupitan Mesić. Doduše, malo je nejasno to s Deklaracijom i Mic Macom, ali, tko će se prvi nabaciti kamenom na ovim kamenjarskim prostorima, ha? Koliko god vi mislili da to nije tako, takav je bio i Tuđman: lijevo neupitan, kao partizanski general, desno propitan, kao auktor knjige o redukciji jasenovačkih žrtava i ne manje značajan autkor legendarne rečenice o sreći zbog žene koja nije ni Židovka ni Srpkinja. Recept je dakle ti, isti, jedinstven i prokušan. I Bandić muj savršeno odgovara. Bandić je prije svake rasprave o njemu idealan kandidat za predsjednika OVAKVE Republike Hrvatske. To što ne zna engleski, to je ovdje tradicionalno, za OVAKVU Hrvatsku, zapravo, to je conditio sine qua non uspjeha na predsjedničkim izborima. Da kojim slučajem govori bilo koji strani jezik, Bandić bi time bio diskvalificiran: bio bi sumnjiv onima koje njegov mandat mora zaštiti, barem do kraja biološkog trajanja na ovoj tužnoj okruglici. Da zna engleski, bio bi potencijalno sumnjiv kao GRAĐANSKI političar, a to je ovoj boljševičko-fašističkoj bratiji nagora preporuka. To je sasvim druga paradigma. To su nesumjerljive vrijednosti. To su dva različita svijeta. A upravo se to i jedino se to ne smije dopustiti: da prije biološkog iščeznuća staroga svijeta (Mesić, Manolić, Brozović, Boljkovac, Perković....) nastupi novi svijet: svijet građanske zakonitosti pred kojom su i oni jednaki i, moguće, suspetni, nedajbože krivi! To je se. Zato njima Bandić treba. Jer ga već sada tako drže za jaja da se od miline samo smješka. Znaju oni da i kćerka ima stan na Srebrnjaku, znaju oni da gospođa, nažalost, ima svoje tremense po frizerajima južno od Zvonimirove, znaju oni sve o danima i poslovima našeg vrijednog gradonačelnika, o njegovom stanju, statusu, računima i imovini, i, kao što taj čas ispadne da Ferenčakov pogon nema već 100 godina lokacijsku ni građevinsku dozvolu, tako bi i Bandić već sutra mogao pasti zbog bilo kojeg od tisuću razloga. I, šutio bi. Jer, bez obzira na usluge sve do Kaptola i dragoga Boga, ova ekipa koja Hrvatskom vlada od osnutka na ovamo, ne prašta. Još od 1945.!

VI.

Ja kao građanin Zagreba koji plaća porez i osamnaestpostotni prirez financiram jednog propalog političara, jednog sumnjivog špiclova, jednog mesara i jednog alkara da budu POMOĆNICI DIREKTORA u GKG, Bandićevom zagrebačkom holdingu. To je ta racionalizacija uprave! To je taj socijaldemokratski meritokratski kriterij izobora najstručnijih ljudi u gradsku upravu i uprave gradskih poduzeća, kako bi se optimizirao proces donošenja odluka od općeg i javnog interesa! To je to reduciranje pretile gradske administracije koja svojom iracionalnom uslojenošću sabotira svaki mogući pokušaj racionalizacije poslovanja holdinga! To je to SDP-ovo zalaganje za društvo znanja: dok mladi ljudi napuštaju zemlju jer njihovu stručnost ovdje nitko ne treba, nepostistički se protežiraju epizodističke nule, rekao bi Marinković, zapošljavanjem u izdašnim gradskim sinekurama. To je konačno SDP-ova vizija budućnosti ove zemlje: u balkanskoj će se satrapiji personalna politika voditi na kolinjima i čijanama perija, po alkarskim i tamburaškim derecima, unutar seoskih banditskih kabala, daleko od svake građanske demokratske kontrole i procedure!? Da je ovako nešto napravio Vedriš Tuđman bi mu osobno i doslovno odšarafio glavu u Milićevom nedjeljnom Dnevniku. Umjesto toga, gradonačelnik Bandić, kao nekoć Tomislav Merćep, počinje o sebi govoriti u trećem licu, konstatirajući da je Bandić previše plaćen da bi vodio brigu o tome je li njegov mesar postao direktor ili ne, a sve to prije puta u Peking - ne bi li se dodatno potvrdio državni rang favorita za mjesto predsjednika RH - spremno bilježe dobrohotne kamere i mikrofoni državnih i inih medija! Bandića bi trebalo maknuti s mjesta gradonačelnika dok je u Kini, kako bi to Tito napravio! A kad se vrati, k Hrvoju u posjetu, do Remetinca, pa kad se sjeti odakle mu lovica za sve što ima, onda bi ga trebalo ponovo pred kamere. Tako bi to napravili u Kini. Jedino, to Bandić neće naučiti ni u Pekingu.

VII.

Stari, nije, nije manje uzeo od Mikše, Vedriša i hadezeovih lopova - ti vidiš da ja jebem i jedne i druge nepristrano, i da zaista nikada ne navijam za HDZ, pa ti ne moram posebno objašnjavati da sam i u ovom takmičenju kriminalaca nepristran - nego je već sada uzeo tri puta više od svih njih zajedno. To nije moja slobodna procijena, to ja znam. Nemoj me tjerati da ti dokazujem kako znam, jer ako počenem nabrajati što samo ima njegov direktor holdinga, ti ćeš izgubiti svaku iluziju ne samo u politiku i ljudsko poštenje, nego i u valastitu obavještenost i zdrav razum: prijatelu, vjeruj mi, niti jedna administracija nikada nije ovako nesmetano krala, nije bila ovako kriminalno ustrojena i organizrana, kao ova sada. Vedriš je ima Hercegovce za vratom, baš kao i ini predstavnici tehnomenađerske struje HDZ-a. Ovi sada kradu u dogovoru s Mesićem i imprimaturom Sanadera, koji nipošto nije nevin, dapače! Samo, Sandi i dečki imaju svoje poslove višeg ranga, svoje konzorcije i holdinge, svoje prijatelje/frontmane tvrki koje u polovanju s državom, kao M-San, recimo, prelaze prošle godine milijardu kuna prometa!, pa su ova Bandićeva zajebavanja s mesarima za njih poslovi nedostojni ozbiljnog političara. Ali, kunem ti se, Svone, imaš iluzija o imovini Milana Bandića: ja sam sasvim siguran da se tu radi već o desecima milijuna eura! Ako misliš da je to pretjerivanje, prijatelju, jedno se nedjeljno popodne provozaj gradom. Pogledaj što se sve gradi i koliko. E, sad slušaj: da bi se grad tek privolio da jednu malu parcelu od 1500 kvadrata - koja spaja dvije druge od oko 8500 kvadrata - stavi na javni natječaj i prodaju, jedan je moj poznanik otvoreno nudio 200 000 eura! Dakle, ne za otkup parcele! Ne! Nego tek za početak procesa prodaje tog malog zemljišta koje mu je nephodno da spoji svoje dvije parcele i na području Pešće time dobije oko 10000 kvadrata poslovnog prostora. Kakve su cifre u daljnjem tijeku procedure, mogu samo nagađati! Stari, pogledaj oko sebe po cestama Zagreba: petina automobila nije jeftinija od 80 - 100 tisuća eura. Što ti misliš je li toj ekipi teško dati lovu u visini dva, tri takva auta za biznis težak pet, deset, petanest milijuna! Prošeći Zavrtnicom i Radničkom. Misliš li ti da je tu riječ o 5000 eura nekome za lokacijsku!? A što ako bih ti ja rekao da Bandićevi pasdarani imaju po zgradama koje niču kao gljive poslje kiše po dva-tri stana u zamjenu za usluge koje se obično tiču izbjgavanja ionako gumenih gradskih propisa o gradnji, raznih ograničenja broja katova, pizdarija poput uglovnica etc.!? Znaš li ti što to znači kat više na zgradi kao što je recimo ona što se gradu u Rapskoj (spominjem je jer je možeš naći i na netu, a gradi je firma čovjeka koji je radio radove u penthouseu u Bužanovoj!)! Kvadrat je 2000 eura, pa ti odi i vidi koliko je na katu kvadrata, i, stari kad pređeš milju, zapali pljugu, odi do prozora i nastavi piljiti u noć! Kad bi ti netko od gradskih službenika počeo objašnjavati finese vezane uz gradnju po ovom nevjerojatnom gradu, vjerojatno bi ubio sebe, njega ili Bandića! Recimo, znaš li ti da je u Zagrebu sasvim normalna procedura zatražiti lokacijsku dozvolu na parceli koja je gradska, čime zapravo bezeciraš parcelu, pa tek onda - iako je grad nikada nije kanio prodati - započinješ proces pregovora o mogućem otkupu te parcele od grada!!! Znam da ti zvuči blesavo i nevjerojatno tražiti lokacijsku dozvolu za građevinu na gradskom zemljištu, ali, to ti je ovaj grad, to je njegova administracija, to su njegovi zakoni! Što misliš koliko košta recimo dobra volja onoga tko donosi odluku da se takva parcela i proda zainteresiranom zgradograditelju!? Jasno, mogli bi o milijun takvih finesa, ne samo u graditeljstvu nego u čitavom nizu, rekao bi Stipa, resora, no ja ti samo navodim primjere onoga što možeš plastično zamisliti i imaginirati. E moj prijatelju, jebu oni nas u zdrav mozak a da mi nemamo pojma čak ni kako, pa ni to da smo skroz izjebani. Sorry na jeziku, ali, za to nema drugih riječi.

VIII.

Što je više kleveta i laži, Milan nam je miliji i draži! Draga, to je zaista sjajan PR, ma koliko ti msilila da je - obratno! Vidiš, izbori su tek za godinu dana. Do tada, tko živ, tko mrtav. Što se sada razotkrije, tada će biti lanjski snijeg, a o aferama koje su sada in, govorit će se u pozitivnom kontekstu, po logici: Što nas ne ubija, čini nas jačim! Zapamti što ti kažem: vidjet ćeš da će Bandić za pola godine govoriti kako su ga pokušali rušiti pričama o stanu i mesaru, pa se opet pokazalo da je on u pravu, a da su ti zlonamjernici potonuli u zaborav. I ljudi će misliti, zaboravivši što je to točno bilo: Vidiš, stvarno, stalno tom dobrom čovjeku nešto pronalaze, a zapravo mu samo bacaju klipove pod noge! Jer, on toliko toga radi za nas, doduše, ne znamo točno što jer baš ne vidimo ništa novoga osim jednoga mosta, ali, vele ljudi da Bandić radi, pa ga kao svakoga tko ovdje nešto radi pokušava bagra zaustaviti! Eto, to će biti poanta. Dakle: JL sada ispucava sve negativno o Bandiću, jer je bolje očistiti pred njegovim vratima sada, nego mjesec dana prije izbora; također, sve što sada preživi, Bandić će koristiti kao argument u svoju korist u kampanji, baš kao što aferu oko Zagrepčanke ili plaćanje greške zbog bijega od policije danas navodi kao simbol svoje ljudskosti, bliskosti malom čovjeku koji je to i sam napravio, ili poželio napraviti, uglavnom: kao svoju prednost! Da Bandić motikom zatuče nekoga pred Poglavarstvom ova bi raja već pronašla da je jadnik bio HDZ-ovac, Srbin, Musliman, bespravni graditelj vikendice na Viru, susjed koji svira obou u 7 izjutra...dakle netko tko je takvu sudbinu zaslužio! E, pa onda ovaj grad ni ne zaslužuje nikog boljeg od Bandića! A što se tiče odnosa JL i Bandijerasa, sve je to farsa: ovdje se provlače tekstovi o mesaru i aferice koje samo stvaraju privid tenzija, a ispod površine valjaju se poslovi da je to milina! Kad bude trebalo, vidjet ćeš ti što je to reklama! Kad krenu duplerice o Milanu u zagrljaju supruge, kćeri i s psom u prvom planu, kad krenu fotografije iz zraka mosta prema aerodromu i animacije metroa koji samo što nije krenuo, itd.itd., onda će ti biti i samoj jasno da je sve ovo samo dimna zavjesa. Kao da se Bandiću može zamjeriti što je zaposlio mesara! Ha, pa on odgovara za središnji Dnevnik: Pitajte Kikaša! Pa zar se ja, veliki Milan Bandić, moram baviti takvim trivijalijama kao što je jedan direktor u holdingu! Otkud ja znam tko je zaposlen u GKG!? Pa to je Ljubičićev posao. Ja sam preskupo plaćen da bi gubio vrijeme na takve stvari. Pa vidite li vi da ja letim u Peking!? Kako bi Milan Bandić - jer već o sebi govori u trećem licu! - onda uopće imao vremena baviti se takvim glupostim! Eto, to ti je Hrvatska. Divna zemlja.

IX.

Citiram svoj tekst od 18. rujna, upisan u 18:46 sati:"...Trabunja se o prometnoj regulaciji, a on umnaža semafore na Vukovarskoj, samo zato da bi prijatelju Kordiću osigurali propusno raskršće za onaj kriminal od nebodera čija je građevinska dozvola isplaćena prodajom gradu zemljišta na kojemu su bile kućice one sirotinje, a sagrađena je proširena sveučilišna avenija, da studenti FF-a lakše hrle na filozofijiu i lingvistiku u dvije trake sa svake strane! Je li možda od Velesajma napravljen City, pa da tamo firme dižu poslovne zgrade, da niknu restorani i parkirališta, da oko njih krenu barovi, kemijske čistionice, razne uslužne djelatnosti....da Novi Zagreb živne?" GRADONAČELNIK vidim uči! Počinje razmišljati kao njegovi građani. Iako gradonačelnik pokazuje da ništa nije razumio od prvotne ideje: on je za kozmetičku obnovu, redizajn Velesajma, nakon 50.godišnjice otvaranja Velesajma u Novom Zagrebu! On je dakle opet za površni face-lifting, za tipično zagrebačko uljepšavanje fasade, koja je ovdje konceptualni zaštitni znak kulture života. On nije za dubinsko reknceptualiziranje Velesajma u skladu s onime što je on imao biti, što je bila njegova osnovna ideja: poprište cijelogodišnje godpodarske aktivnosti grada i države koja bi generirala život grada i s ove strane Save! Ako Velesajam nije mjesto takvog aktivizma, onda on nema nikakvog smisla! Velesajam je tada tek ogromno prostranostvo praznih zgrada, u kojima se ništa ne zbiva, oko kojih se ništa ne zbiva, kraj kojih se ništa ne zbiva, ukratko: pustoš koja Zagrebu s ove strane Save donosi manje života nego onih stotinjak uličnih radnji uz cestu u Sesvetama! Više se ljudi vrzma u King Krossu u Jankomiru, nego oko Velesajma! Ako gradonačelniku nije jasna ovako jednostavna ideja, onda nije trebao raubati ideju nove gradske urbane strategije 2000 +, napisanu daleko prije njegova mandata. Uostalom, mogao je pitati akademika Slavka Dakića, za kojega ionako kaže da mu uspjeva iskamčiti tek 20% ideja! Dakić vrlo dobro zna za tu ideju oživljavanja Novoga Zagreba pretvaranjem Vlesajma u City! To nije pitanje redizajna i prikupljanja dokumentacije, to je pitanje dručkijeg, cjelovitog poimanja uloge i svrhe Velesajma ne samo u urbanom tkivu grada, već i u svakodnevnom njegovom životu. Ali, za one koji grad vide kao skup zgrada i prostorni potencijal, sve su to ionako španska sela. Bandić zapravo misli obnoviti par paviljona, uposliti svojih par građevinara, obrnuti par poslova, i poentirati nekakvim prigodnim govorom u godini kampanje za predsjednika RH. Zgodno, zar ne?

X.

Ja bih molio sve koji sudjeluju u ovoj raspravi da zajedno pokušamo razvidjeti, razmontirati, analizirati, detaljno razgledati i ponovo sastaviti ovaj argument: Ako je Bandić sebi uzeo, ali je za Zagreb napravio više nego itko drugi! Dakle, da vidimo što je on to napravio i, nije li možda tome tako da Bandić vapi za spektakularnim projektom samo zato da se ne vidi da nije napravio gotovo ništa!!! Idemo nabrajati napravljeno: Bundek - kakav je to besmislen projekt! - most prema aerodromu, zapadni ulaz u grad....I, što još? A da počnemo nabrajati izvor nevjerojatnih malverzacija? Pogledajmo Zavrtnicu i cijeli potez od Glavnoga Kolodvora pa do granice Heinzelove. Pogledajmo podsljemensku zonu. Potom bacite oko na stanogradnju na mjestu parkova ili srušenih dućana, robnih kuća, itd...Grad se pretvorio u nevjerojatno gradilište vođeno urbanističkim načelima Vrbana! Dobar dio podsljemenskih cesta nije u stanju propustiti vatrogasna kola, a ovdje se priča o urbanizumu. Što je to Bandić napravio, neka mi netko kaže?! Trabunja se o prometnoj regulaciji, a on i Dakić umnažaju semafore na Vukovarskoj, samo zato da bi prijatelju Kordiću osigurali propusno raskršće za onaj kriminal od nebodera čija je građevinska dozvola isplaćena prodajom gradu zemljišta na kojemu su bile kućice one sirotinje, a sagrađena je proširena sveučilišna avenija, da studenti FF-a lakše hrle na filozofijiu i lingvistiku u dvije trake sa svake strane! Je li možda od Velesajma napraljen City, pa da tamo firme dižu poslovne zgrade, da niknu restorani i parkirališta, da oko njih krenu barovi, kemijske čistionice, razne uslužne djelatnosti....da Novi Zagreb živne? E, to se ne bi onda tako vidjelo kao Dinamo u Ligi prvaka i tunel kroz Medvednicu! Kome će služiti Bundek u prosincu ili travnju? Je li možda muzem suvremene umjetnosti dovršen u rekordnom roku, kao Bandek - mogli su lovu za Novotnyja u to upucat, bilo bi kudikamo svrsishodnije. Što je to napravljeno, zapravo, može li netko kazati? Popravljaju se ceste!? Pa popravljao ih je svatko, svake godine iznova. Veriš je radio većim tempom s manje samoreklamerstva, Dropulićka se više kužila u urbanizam i da nije bilo idiota Mikše devedesete i ne bi bile tako katastrofalne. Uostalom, Dakićev je GUP i tada bio na snazi, kao i sada ovaj novi! Dakle, Bandić je u urbanizmu jednostavno pokupio pametnog čovjeka Slavka Dakića. Sva ta trabunjanja o Bandićevom tempu su glupost i samoreklamerstvo: on ode namjerno u četiri, dok normalni ljudi spavaju, otvoriti jednu cestu, pa kad je već budan - a nemre spavati od živaca - otvori drugo raskršće, doduše oba s kašnjenjem, i to onda ispadne spektakle! Da je otvorio obnovljene ceste - ionako kilometar dva, ili neko križanje - u 11. h bez kamera nikome ništa: ta, velikog li posla obnoviti komd Vukovarske kod Chromosova tornja! Nema Bandićevih velikih projekata. Nema velikih djela. Imamo grad sumanutih prijedloga, crnih kutija za centar je ne znaju riješti problem prometa, nema javnih garaža u centru, Mićo Carić gotovo da stanuje u predorju gospodina gradonačelnika ne bi li on, Nobilo ali i ekipica koja se okupljala u njegovoj kockarnici legalizirali lovu, uglavnom: deala se i privatno zarađuje, a grad prolazi plastične operacije ne bi li izgledao ušminkano kad već nije zdrav.

XI.

Dragi prijatelju, ako išta poštujem onda su to ljudi koji ragovaraju, poput tebe, argumentima. Dakle, na moje pitanje. Što je Bandić do danas napravio?, ti odgovaraš razumno i opširno: "Napravljeno je dvadesetak dječijih vrtića,petnaestak osnovnih škola,stotine kilometara novih vodovoda,desetine kilometara kanalizacijskih kanala,rekonstruirano stotinjak ulica,izgradjeno nekoliko mostova,crkava,dodjeljeno stotine stanova beskućnicima i socijalnoosjetljivima obiteljima,dakle najsiromašnijim gradjanima glavnog grada svih Hrvata.O potpori Grada Zagreba raznim sportskim ustanovama (Dinamo,Ciboma,RK Zagreb,odbojkaški klub Mladost,Konjički klub,a o potpori pojedinačnim sportapima da i ne govorim....)Uvaženi g.Kuka vi ste počesti u pravu kada kritizirate metropolitanskog gradonačelnika,ali se svama ne bih složio s vašom tezom da je Banderas neradnik i glumac te da je lopina.Radi kao crnac i ako se sjećamo dobio je prije tri godine moždani udar.Što se tiče lopovluka,Bandić nije ni blizu misteru 10%(vEDRIŠ)ILI Dropulićki." Pokušat ću replicirati jednako razgovjetno, bez ikakvih ornamenata i nepotrebnih strasti. Dakle, idemo od nebitnog k bitnom. Nije istina da je Vedriš ukrao više no Bandić.Ne govorim to zato jer bih drukao ili za Verdriša ili za HDZ; uostalom, zna se kako je završio odnos HDZ-a i Vedriša, i to je i krucijalni dokaz da Veriš nije ni mogao ni stigao toliko poharati koliko hara danas Bandić. Naime, Vedriš je, kao tzv. tehnomenađer, imao unutrarstranački "nadzor" hercegovačke struje koja je danonočno bdjela nad time što i kako mešetari, drukajući ga Tuđmanu za svaku spajalicu iz ureda, a kamoli štogod više. Jasno, u onoj općoj krađi i Vedriš je znatno stekao, ali, ni izbliza koliko danas ima Bandić. Konačno, tko kontrolira Bandića? On ne samo da iznad sebe nema kontrolora, recimo Mesića ili Sanadera, nego im, kao gradonačelnik gradu u kojemu hrpa njihovih ima kojekakve interese, dnevno servisira želje i poruke. Toliko o konstelacijama snaga u kojima je funkcionirao Vedriš i unutar kojih djeluje Bandijeras. Sada pak o odnosu ovoga: što ima Bandić a što ima Zagreb. Gledaj, prijatelju, mene se savršeno ne tiče što građani misle o Bandiću. Tiče me se njegova plaća i, ako je kupio stan koji nikako ne može sebi priuštiti svojom gradonačelničkom plaćom, Bandić mora otići! Pa da je izgradio i metro i tunel i doveo Dinamo u finale lige prvaka! Jer, što bi to značilo: Napravio je most, pa valjda može i sebi asfaltirati prilaz kući u Mamićima Donjim!? Ne, ne može, ako nema otkud platiti! Jebiga, pravna država stari. A ako želite istočnu satrapiju, molim, recimo to onda, pa da mi, koji to ne želimo, znamo što ćemo. Konačno, idemo s obavljenim poslom. Koji su to mostovi koje spominješ? Gdje ti vidiš te mostove? Na Bliznecu? Jer, preko Save nije dovršen niti jedan jedini. Dakle, u prijateljskom tonu ne ću kazati da lažeš, ali da ne govoriš istinu, to svakako. Kažeš 20 vrtića i 15 škola!!!! Evo citata sa službene stranice Milana Bandića:"Vrtići. Želim da nadoknadimo propuste iz prošlih godina i da svako dijete u Zagrebu dobije svoje mjesto u dječjem vrtiću. Dakle, izgradnja novih dječjih vrtića apsolutni je prioritet. I to u slijedeće tri godine po dva vrtića godišnje! Škole. Isto je i sa školama i športskim dvoranama. Po dvije svake godine u slijedećem trogodišnjem razdoblju. To je jedini način da naši mali Zagrepčani dobiju prave uvijete za učenje i da se mogu baviti športom. Prvo je perspektiva, a drugo, dobrim dijelom, preventiva od droge i loših navika." Dakle, sam Milan Bandić kaže da mu je tempo 2 vrtić i 2 škole godišnje. To znači da ih nije mogao do dana današnjega sagraditi koliko tvrdiš, jer onda ne bi imao ovako ambiciozne planove, a i da nema tih planova, to bi značilo da tempom kojim sam tvrdi da ih može graditi, Bandić bi 20 vrtića morao graditi od 1996.! Ne znam dakle zašto tako friziraš podatke, zašto namjerno netočno informiraš građane, čemu te očite laži lako provjerljive na službenim stranicama grada i gradonačelnika, kad je sasvim očito da taj posao koji navodiš nije obavljen ni napravljen. Podaci o vodovodu, rekonstrukciji ulica i ostalome i mogu biti točni, ali, molim lijepo, što Bandić ima s izgradnjom crkava, osim što ubrzavaju birokratsku lopovsku proceduru izdavanja neophodnih dozvola, a i to ne bi li Bandić dobio potporu Crkve! Ja bih Bubanj volio živjeti u gradu koji si ti opisao. Ali, Zagreb nije taj grad. U njemu Bandić nije sadragio 20 novih vrtića, ni 15 škola, nema ni sportskih dvorana i bazena, nego ima 150 milijuna kn utučenih u staklenu sjevernu tribinu, prometni kaos, sve ono što sam već opisao, i promičba od rana jutra do sutra! TO je kao s onih 45 minuta do vrha Sljemena! I još nešto. Milan je dobio možani od uzrujavanja, u trenutku kad ga je gotovo pomeo Račan na nagovor Antunovićke i ostatka oponenata u stranci. Udar je dobio jer ima gotovo potpuno suženje desne vertebralne arterije, kad već moram jebati mater istinu i citirati medicinski nalaz u cijelosti, inače - degutantno je i meni, ali nisam ja to pisao prvi! - objavljen u hrvatskom tisku. To nema veze s tempom rada, jer da ima, i opet bi najebao: ima veze s problemima oko love, braka, tadašnjeg neurednog života (vidiš, nisam ja baš bezdušan pa da idem u kost!), i politike. I još nešto: nemoj zamjeriti, ali mi je i pun kufer toga da se njega doživljava kao moralnu osobu i dobrog čovjeka. Nije Bandić baš tako dobar čovjek kakvim se želi prikazati. Napravit će on uslugu kad te treba zadužiti, kad se penje na vrh maltene će ti čistiti zimi snijeg pred haustorom osobno, ali čim se popne tu stepenicu više, pa čak i preko tvojih leđa, odjednom, kao i svaki političar, Bandić iščezne! Tako barem opisuju i govore brojni novinari koji su ga mogli dobiti na telefon i pod tušem dok je vladao kat ispod Vlaste, a kojima, kao što znaš, nije dopušteno ući čak ni na redovna zasjedanja poglavarstva. Dakle, Bandić je tipičan seoski hrvatski političar: daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je. Da skratim: između vladavine dobrih zakona i vladavine dobrog čovjeka ipak izabirem ono prvo. Ovo drugo uvijek ovisi o čudljivosti vladara. Koji, ponajprije, ipak nek nauči barem engleski. Iz poštovanja spram svih svojih sugrađana koji ne mogu dobiti posao, unatoč doktoratima i diplomama. Ni ja ne cijenim previše Busha, ali, stari, osim love, tu je i Yale. To bih ja savjetovao i našim građanima: prestanimo u barabama tražiti društveni uzor. Ja ne znam zašto zagrepčani tako patološki vole tipove iz predgrađa, valjda iz nekakvog atavističkog straha od tapkaroša i sličnih tipova, no valjda je došlo vrijeme da ovdje vlada zakon, a ne škvadra iz Martićeve ili Dubrave!

XII.

Ovoje ipak komentar tjedna: "Trava se ne jede, ona se puši ....opet su vas krivo informirali!". Sjajno! Luđak iz Mamića Donjih sada je izjavio da će sjeverna obilaznica koštati koliko će koštati! Znači, dvostruko više od kilometra Dalmatine. Ovako zaista ne ćemo daleko stići. Ovako se bezobrazno prema javnosti nije ponašao ni Franjo Tahi. Bandić se definitivno emancipirao od stvarnosti, on zaista počinje živjeti u svom malom svijetu Kikaša i Ljuština, i krajnje je vrijeme da mu se opali šamarčina pa da mu pred očima sine da je tu samo na usluzi građanima, kao prvi administrativac ovoga grada. Mi ga plaćamo. Našim novcem kupuje i Novotnyje i gradi obilaznice. Nama o tome treba polagati računa. Bandić zaista treba stati na loptu i shvatiti da je njegov način postao nepodnošljiv. Jer, idemo ozbiljno svesti račune: idemo svi zajedno naprojati te velebne Bandićeve projekte! Most prema aerodromu. OK, jedan. Rekonstrukcija istočnog ulaza u grad. OK, dva. Bundek. OK, tri, mada ne znam što je tu toliko veličanstveno, nadasve ne kužim što to toliko Bundek građanima ovoga grada pruža tijekom jeseni i zime. Onda milijuni ulupani u spust. To nije projekt, t je čista promičba. Dakle, vidimo, nema tih projekata! To što se obanavljaju cesete, pa u kua, zar bi samo trebalo da se ne obnavljaju! Zapravo, on je fascinantno nedjelotvoran: godinama se lupeta o toj glazbenoj akademiji, i, gdje su ti radovi? Koliko je trebalo čekati donošenje GUP-a? Kome je Bandić pokazao bilo kakvo urbanističko rješenje Zavrtnice? Što je to s radovima oko Branimirove?! Gdje su to ti veliki, zanosni projekti Milana Bandića, koji su to prijekti koji nemaju agitpropovski značaj i bombastičnost i koji ne služe njegovoj permanentnoj političkoj kampanji!? Centralizacija GKG, holdinga s Kikašem na čelu i odvjetnikom Perom Lozicom, čovjekom koji je radio solmizacije Blažu Petroviću!? To je to društvo, jasno, to su ti projekti: Mamići, Carići, Kikaši, Petrovići, Bandići... to danas vlada ovim gradom! Nikad gore.

XIII.

Da, ako nema za stan, trebao bi živjeti u šatoru. I ne biti gradonačelnik, jer, očito, nije dorastao rješavanju vlastitih egzistencijalnih okolnosti. Ovako, za zaključiti je da je za Milana Bandića politika jedino rješenje njegovih životnih okolnosti i problema, pa bi dakle iz te politike. Milan Bandić definitivno morao otići! Gluparanja o tome kako je on tak puno toga dal deplasirana su i uvredljiva: za to Bandić prima plaću, ima privilegije, i to je to. Kakva je to logika: Pa ne će valjda gradonačelnik živjeti u 45 kvadrata? Ha, ako si ne može od svoje plaće priuštiti više, a što da se radi? Inače, poruka je jasna: Draga djeco, zajebite školu i studije, znanje nije moć, nego je to politika, i, ona će vam sve na svijetu i u životu rješiti! E, Dule, Dule...Pa što ako ljudi pod Sljemenom žive u vilama!? Zar iz toga sljedi da bi i Bandić morao? Možda, susjedno vašoj pervertiranoj logici po kojoj je te vile ionako on pod Sljemenom nakitio, uz pomoć Dakića i ekipe, pa kad se zbroje sve te pinke od tisuća urbanih vila što su za Bandićeve vlasti počele bujati kao nikada do sada, jasno je otkud lova za penthouse. Samo, niste vi, ti Dule i tvoj pajdaš Milan, niste stari kažem vi krivi. Krivi smo mi koji vas trpimo. Umjesto da vas jednom za svagda otprašimo na šini uz katran i perje, mi vas toleriramo aplaudirajući jednom mostu, jednom jezeru i jednom raskrižju. Stvarno smo mi Hrvati glupani nedorasli politici, tj. javnim poslovimal. U istom ovom broju - očito diskretno posvećnom apologiji Milana Bandića, suradnika Ninoslava Pavića - onako usput, takstist obajšnjava kako Bandić u četiri izjutra otvara jednu ulicu, u pet drugu, u šest treću, potom juri u Metković, a onda opet natrag na otvaranje četvrtog gradilišta! Misleći da opisuje Bandićevu radišnost, takstist je opisao manjakalnu kompulzivnu opsesiju jednog prevaranta koji ništa drugo ni ne radi osim: a) svečano otvara gradilišta i b) svečano reže trake na dovršetku radova! I, da, usput pomaže Sinj, Metković, Trogir, vodeći našim novcem svoju kampanju.

Milan Bandić: Partijski boss u Bossovu odijelu


Ono što je kuhao deset godina, Bandić je proveo za petnaest minuta. Uz ostavke dvadeset i četvero oporbenih vijećnika Gradske skupštine, priložio je još dvije kuverte s ostavkama pisca Ranka Marinkovića i slikara Miroslava Huteja, bez kojih je HDZ, u domu od pedeset mjesta, ostao u manjini.
Kad je dostavljača otpravio na Glavnu poštu, u petak, četvrt ure prije zatvaranja šaltera, operacija oslobođenja Zagreba već je bila završena, jer je žalbeni rok od sati istjecao u nedjelju, izvan radnog vremena.
Odluka Vlade o imenovanju povjerenika, koji gradom upravlja do raspisivanja izbora ukoliko je nastupila statutarna kriza, predana je stoga u tisak, Narodnim novinama, još iste večeri, kao da je stvar gotova, što je uistinu i bila. U subotu, Canjuga je svojim službenim BMW-om klase još jurio po gradu da otpadnike privoli na povlačenje ostavke. Dežmekasti zagorski gamin, drzak i silovit, uspio je zastrašiti Marinkovića, pa ga navesti da potpiše demantij... No, vrijeme je radilo protiv Canjuge. Dok je pokušavao u zadnji čas nešto zmrdati, Vladimir Šeks, privremeni orgsekretar stečajne uprave oborene stranke, smijenio ga je "sa svih funkcija". Dnevne novine izašle su s međusobnim uvredama te dvojice najgorih hadezeovskih mangupa na naslovnim stranicama... A Šeks, koji je sapleo Canjugu, odavna je politički idol bivšeg oporbenjaka Milana Bandića, koji je još prije dvije godine govorio: "Šeks je izuzetan radnik, borac za ideju koju fura, profesionalac non plus ultra. Iako mi nije politički blizak, respektiram ga i cijenim. To je čovjek koji zna, hoće i može. Dostojan je svakog poštovanja.
Takve ljude treba cijeniti, bez obzira na razlike u političkim pogledima. Političku tehnologiju, zanat, Šeks je ispekao dokraja. To mu nitko ne može osporiti". Zašto mu se Bandić toliko divio? Meni Šeks izgleda kao teška lijenčina, koja već izjutra skreće u saborski buffet, pa onda - uz nadčovječanski napor, kao da usta miče daljinskim upravljačem - mrsi izjave za Motrišta, uglavnom neka seljačka lukavstva i cinične podlosti, kojima se baš ne treba diviti. Prilikom skupštinskog puča Bandić je u džepu imao još dvije rezervne ostavke, koje nije potegao, jer nije bilo nužno. Možda bi ta imena nepotrebno otkrila kako se točno hadezeovski politički organizam rascijepio, kako je koja krhotina polarizirana...
Bandić je potvrdio da mu te tajne ostavke nisu dali čuveni haesesovski prebjezi, koji su 1. omogućili HDZ-u da, usprkos porazu na izborima, zavlada Zagrebom. Nije riječ, tvrdio je, ni o vijećniku haespeovcu, koji se zove kao neki zagorski Papageno - Cicigoj Družinec. Nisu ni trojica hadezeovaca-pašalićevaca, pripadnika hadezeovske desnice, koji su u Skupštini napadali gradonačelnicu Marinu Dropulić, kao pripadnicu neprijateljske frakcijske formacije.
Pa tko je onda? Pošteni hadezeovci? Tko je, dakle, uopće držao vlast u Zagrebu? "Lobiji" u korupcionaškoj sferi korespondiraju s frakcijama u političkom stranačkom životu. Hercegovci su uzalud cijelo desetljeće pokušavali od "lijeve" menadžerske skupine hadezeovskih tajpana (krupnih lovaša, koji nemaju, poput tajkuna, svoja, nego rade u državnim, javnim, poduzećima) oteti tapije zagrebačkih zlatonosnih polja. I nisu uspjeli... S budžetom koji iznosi dvanaestinu nacionalnog proračuna, glavni grad također raspolaže vrijednom imovinom - primjerice poslovnim prostorima koje su budzašto utrapili svojim političkim prijateljima i lopovskim partnerima. Od rentanja imovine u gradsku je blagajnu stoga dolazilo 20 posto prihoda, umjesto posto, kao u esdepeovskoj Rijeci... Smlavljen i ponižen, a povećan gotovo dva puta, Zagreb je kao neko antediluvijalno čudovište koje se budi iz košmara. Urbana jezgra nije se zgusnula u velegradski financijski i poslovni centar: Zagreb nema city, jer nema ni koncentracije krupnoga biznisa. Periferije su se protegnule unedogled, i to je postalo vrlo veliko misto, provincijsko središte sjeverozapadne Hrvatske. Kaos nabujale periferije, invazija iz Bosne, masovna bijeda i nezaposlenost, društvo koje se nije rekonsolidiralo, sve to past će u krilo sljedećem gradonačelniku, a to će, očito, biti Milan Bandić, Račanov bradati klon, četrdesetišestogodišnji esdepeovski tehnokrat, brz, inteligentan momak, sa simpatičnim smiješkom, koji podsjeća na mladoga Šerbedžiju i likove lijevih šereta koje je on igrao u jugoslavenskim filmovima.
Bandić je i sam došao u Zagreb iz Bosne i Hercegovine, ali prije gotovo trideset godina. Zamalo bi, po Degenovim štatutima, mogao postati član Kluba Zagrepčana, udruge fiktivnih Agramera. Stanuje na periferiji, ali u njezinu lijepom dijelu, na Borongaju, u istoj zgradi s Ivanom Aralicom i Mladenom Vedrišem, nadomak Maksimiru, gdje se izjutra šeta. Nemiran, agilan, s hesiodovskom satnicom u genima, ustaje u šest, čak i zimi, dok još nije ni izašlo sunce. Čita jučerašnje novine, ide u dućan, kupuje hrenovke, pecivo, kuha kavu za ženu i kćer, kao u nekoj televizijskoj drami iz razdoblja razvijenog socijalizma, gdje se tim prisilnim radnjama prikazivalo otuđenje, dok za Bandića, skromnog i kućevnog, ono simbolizira obiteljsku idilu.

Kandidira li se za predsjednika, Bandić će, bez sumnje, ugrabiti lentu

Republika Bocvana država je u južnoj Africi, na sjevernoj granici Južnoafričke Republike. Za afričke prilike Bocvana je gotovo pa uzorna demokratska zemlja. Od osamostaljenja početkom šezdesetih Bocvana nikad nije doživjela državni udar, nikad nije propatila zbog građanskog rata, ni vojne hunte. Predsjednički izbori u Bocvani održavaju se uredno kao po štoperici. Po nečem je, međutim, Bocvana osobita. Sva su tri njezina dosadašnja predsjednika na vlasti ostala više mandata i svaki je umro dok je još bio na vlasti. Pada li vam na um još jedna zemlja u kojoj je tako?

Naravno, pada. Između Hrvatske i Bocvane ima razlika, a jedna je i to što je naša demokracija mnogo mlađa od bocvanske, koja ima triput dulju povijest. Ali, ni u Hrvatskoj, kao ni u Bocvani, od predsjednika države još nismo dočekali da ode u mirovinu i umre u penzionerskim papučama. Od Radića naovamo hrvatski su vođe umirali od metka ili svrgnuti, ili bi ih, pak, kao najslavniju dvojicu, smrt zatekla u fotelji, na vrhuncu općenarodnog obožavanja. Posluži li ga sreća i zdravlje junačko (ili - ne pošalje li ga koji Dražen Pavlović na doručak s Đinđićem), Stjepan Mesić za koju će godinu postati prvi hrvatski šef države koji će mirno i svojevoljno živ napustiti vlast. S njim će s povijesne pozornice otići i cijela jedna generacija, politički naraštaj u kojem se za državnika podrazumijevalo da je bio u SK, a potom i u zatvoru, očekivalo da bude hazjajin, čeznulo da bude narodni seljački patrijarh. U kratkom proplamsaju optimizma s vremena mi se na vrijeme činilo da bi s tom generacijom mogao otići i njezin politički stil i da visoka politika više neće biti poligon za narodne “ćaće” koji glade djevojčice po glavi, primaju bukete i o sebi govore u prvom licu množine. Ali, takve optimističke snotvorice u domaćem se realitetu brzo razbiju o hridi. Ovaj će ih put razbiti čovjek koji ima svoje ime i prezime: zove se Milan Bandić.

Gradonačelnik Zagreba imao je posljednjih tjedana uzbudljiv PR život. Posjetio je Yad Vashem, u izraelskom muzeju navlačio odore biblijskih kraljeva te polunamjerno polupustio glasinu prema kojoj bi se trebao kandidirati za narednog predsjednika Republike. Što će od toga biti, ne može se prognozirati, ali jedno je sigurno - bude li se Bandić zaista ikad kandidirao za predsjednika, nema sumnje da će trikolornu lentu i dograbiti, jer zagrebački je gradonačelnik već stoput pokazao da ima nepoderivi javni imidž, da je potpuno imun na difamaciju bilo kakve vrste i da ima sedmo čulo, nepogrešivo ticalo za demagoški “rad s masama”.

ONE MAN SHOW U METROPOLI

Vlastoljubiv, neumoran i populist najgore vrste, Bandić kao da u sebi fuzira osobine najrazvikanijih političara s ovih prostora posljednjih dekada. Poput Slobodana Miloševića, Bandić je ispražnjen od bilo kakve ideje i ideologije, neumorni protejski pragmatik koji se poput tijesta podešava ćudima mase za koju ima posebni receptivni organ. Poput Mesića, Bandić je populistički šarmer s osmijehom rustikalnog lole. Kao i Tuđman, i Bandić je control freak koji čvrsto grabi konce vlasti i ne dopušta u Zagrebu “oporbene situacije”. Samoproglašavajući sebe jedinim nadzornikom javnih gradskih poduzeća, personalizirajući svu kadrovsku politiku, okruživši se poslušnim vazalima, Bandić je glavni grad pretvorio u one man show kakvom je teško naći presedana u ozbiljnoj demokratskoj praksi. Poput kralja Aleksandra, Bandić je tako uveo u politiku princip da “između njega i naroda neće biti posrednika”, a narod je to znao nagraditi. Bandić izbore u Zagrebu dobiva sadamhuseinovskom premoći, a glasački je puk sretan što ponovno ima dobrog hazjajina, patrijarhalnog gazdu, čovjeka koji rješava probleme poprijeko i brzo, zato što ne haje za proceduru i čelom razbija zidove.

KOMUNJARA KOJA SLUŠA THOMPSONA

Činjenica da je Bandić danas možda najpopularniji hrvatski političar strašan je simptom koji pokazuje dokle smo došli. Bandićeva slava dokazuje da je siva, šutljiva većina hrvatskog naroda danas emocionalno suprotstavljena ama baš svim onim vrijednostima za koje se deklarativno zauzimaju praktički sve veće političke stranke i gotovo sve novine, uključujući ove. Jer, Bandićev populistički, narodno-socijalni komunalni monarhizam danas puk doživljava kao čvrstu, očinsku zaštitu protiv ćudljive i podmukle nemani zvane kapitalizam. Bandić je u imaginariju maloga glasača čvrstorukaški “ćaća” koji lupa šakom o stol, i ne da da ga zajebavaju neki tamo sudovi, advokati, zakoni i gruntovnice. U ideološki shizofrenom svijetu malih Arvata Bandić je nova verzija tuđmanističke sinteze, komunjara koji naglas pušta Thompsona, pravi Hrvat koji je komunizam rušio tako što bi umjesto u uredu, sjedio u pešćeničkoj betuli. U novom političkom pejsažu, Bandić je nešto poput novog kralja Matijaša, vitez na bijelom konju, političar koji nas spašava od zlog kapitala. Kad je trebalo propasti Sljeme, kupio ga je gradskim novcem. Kad se zaljuljao TDZ, pričalo se da će preuzeti zaposlene. Tako Bandić, koristeći neiscrpnu Ali Babinu pećinu pretilog zagrebačkog budžeta, preokreće povijest naopako i deprivatizira ekonomiju, postavljajući u sjedište ekonomske moći ne podli i prijetvorni kapital nego bogatu majčinsku ruku metropole. Bandić krstari Zagrebom, skuplja glasove, kupuje naklonost provincije tako što dijeli i poklanja vatrogasna i bolnička vozila, novčane donacije i javne radove. To radi novcem glavnoga grada, novcem kojeg u izobilju ima ne svojom zaslugom nego centralizacijskim učincima zbog kojih ta ista periferija ne može sama sebi kupiti ambulantna kola i žbukati fasade. Bandić je, bar formalno, gradonačelnik SDP-a. Koliko ga tamo vole, ne znam (kažu, ne mnogo). Ali, zato znam tko ga voli i tko će ga voljeti sve više. Čitam Josipa Jovića, čovjeka koji je uvijek znao prepoznati i podržati sve necivilizirano i antidemokratsko. Jović kao pravi eks-sekretar svoje bivše (SDP) mrzi, ali Bandića obožava, hvali ga što je pravi Hrvat, socijalno svjestan, što je čvrsta ruka, otac pokrovitelj. Bandić se ne treba bojati za svoju publiku. U njemu će svojeg novog ćaću naći svi oni koje je divlji kapitalizam ispljunuo kao gubitnike, a ne mogu shvatiti da se protiv njega ne ratuje trobojnicama. Tako će mali partijski ćato s Pešćenice dočekati svojih pet minuta, pokazujući kako je dobro naučio Titovu krilaticu da “ništa ne smije biti tako sveto, da ne bi bilo napušteno i zamijenjeno boljim”. Bocvano, pripremi se. Bandićevo vrijeme dolazi, novi je patrijarh u gradu.


__________________________

Image and video hosting by TinyPic

* Jučerašnja bura u čaši vode bila je zaista puno vike nizašto: Ninin je mali proveo nekakvo istraživanje za portrebe studija na Harvardu, pa je tatin Vampire State Building okitio opskurnim plakatima koji su, između ostaloga, pozivali na otpor Upravi. Blijedi, protrnuli zaposlenici 'Europapress holdinga' gonetali su ovu poruku kroz negativnu komunikacijsku formu, kao da turski ambasador nazoči premijeri "Nikole Šubića Zrinskog", ili da je Dachau jednoga jutra osvanuo prošaran grafitima: Rusi obustavili plin! Savjetujem upisati kolegij "Govor i šutnja"; prvo da se razumijemo s drugima, drugo sa samim sobom.




- 02:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se