NEMANJA: SMIRENOUMLJE

ponedjeljak, 07.05.2007.

SUKOB DESNICE NA LJEVICI

BUDI SE ISTOK I ZAPAD

Dragi Kizo,

Pišem ti ovo pismo u posebno dukhovno stanje...

Image and video hosting by TinyPic

"Prema ‘stanju duša’, maticama, mogu pratiti povijest svoje obitelji tristo godina. Djed Ante bio je težak, bio je organizator pomoći partizanima te je, praćen sumnjama, zaglavio u ustaškom zatvoru 1942., ali je uspio pobjeći. Njegov brat Ivan prošao je sve ofenzive, sudjelovao u formiranju brigada u Dalmaciji. Zanimljivo, njih dvojica su se nakon četiri godine ratovanja sreli u Trstu. Moji su, dakle, bili antifašisti, od prvoga dana, a ne od kapitulacije Italije" - kaže Milanović.


Komentar s bloga ZORANA MILANOVIĆA:

Zorane, odluči se!

U "Jutarnje listu" tvrdi se sljedeće:

Milanovići su u Zagrebu najprije bili podstanari, potom su dobili stan na Knežiji, a onda 1970. u Trnju, u kojem je, kaže Milanović, “bilo puno oficira, ali se nije gledalo tko je koje nacionalnosti”. Milanović je pohađao Osnovnu školu “Marin Držić”.

Donji post pak kaže nešto sasvim suprotno:

"Mi smo klinci visjeli u grozdovima po haustorima i vežama; bili smo različitih ekonomskih, socijalnih i zavičajno-nacionalnih obilježja. Srbe sam prepoznavao po tome što su navijali za Zvezdu ili Partizan. Bilo ih je u mome razredu i na njih sam gledao kao na obične susjede, cure i dečke iz kvarta, koji se od mene ne razlikuju ni po čemu, osim po tomu što navijaju za rečene klubove i što im očevi uglavnom nose uniformu. Družili smo se s njima i oni s nama. Incidenata nije bilo."

Što je dakle istina?
Ono što se tvrdi u nedjeljnom oglasu u JL, ili ovo što sam tvrdiš u postu? (Monka C. Lucci 07.05.2007. 01:13)

Image and video hosting by TinyPic

Mali Zoki, prepoznatljiv, u sredini, što je posebno zanimljivo već sedamdesetih nije bio aktivist soc-saveza!

'Nedjeljni jutarnji' objavio je članak pod visokim pokroviteljstvom posvećen Zoranu Milanoviću; elaborat je naslovljen:

Zoran Milanović: Miko Tripalo moj je politički uzor

U članku se kao poseban kuriozitet spominje ova gotovo nevjerojatna okolnost:
"Kao srednjoškolac pohađao je Centar za upravu i pravosuđe (CUP), smješten na Roosveltovu trgu, u današnjoj zgradi muzeja Mimara.
Zanimljivo je da Milanović, kao srednjoškolac, nikad nije bio aktivist soc-saveza."

Kapetan Kuka komentira tu silnu zanimljivost ovako:
Ha, ha, ha, stvarno zanimljivo! Imate li još neku zanimljivost? Bilo bi dobro da svake nedjelje objavljujete ovakve zanimljivosti u posebnoj rubrici. Budale. Zanimljivo bi bilo da je u ljubičastom fraku projahao preko Trga Bana Jelačića, a ne to kaj nije bio aktivist soc-saveza! Zašto bi netko, bilo tko, osamdesetih bio kao srednjoškolac aktivist soc-saveza? Kaj je aktivist soc-saveza bio Mirko Ilić? Jasenko Houra? Johnny B.Štulić? Tko je to osamdesetih, da bi bio bilo što, u srednjoj morao biti aktivist soc-saveza?! Ne gluparajte, prestanite pričati pizdarije generacijama rođenim tih godina! I prestanite bezočno reklamirati Zokija: dovoljno je pročitati komentare pa ćete vidjeti da je sve to sedlanje mrtvog konja. I da...drugi post Milanovićeva bloga govori da je Milanović u osnovnjaku jako dobro znao tko je koje nacionalnosti. Ne serite, uglavnom!

Možda je to ipak zanimljivo Ninoslavu Paviću!?
Jer, u njegovoj redakciji teško da ima nekoga tko nije bio ne samo u soc-savezu, nego i u drugim savezima socijalističke konjukture (koja mi je ovdje bolja riječ od nomenklature).
Njima bi to zaista moglo biti zanimljivo.

P.S.

Milanović kaže da mu je politički uzor Miko Tripalo.
Potom, odmah na početku teksta, da ne bi bilo zabune, kaže da su "Starčević i Radić temelji hrvatske kuće bez kojih nema prizemlja ni prvoga kata."
Odmah potom, dodaje:"Moji su težačkih korijena, iz Glavica pokraj Sinja. Bili su antifašisti, od prvoga dana, a ne od kapitulacije Italije..."
Starčević + Radić + antifašizam = Starčević + Radić + Hebrang
Milanović = Tuđman
Naime, kompozitna je ideologija Zorana Milanovića očigledno identična onoj u koju se zaklinjao devedesetih dr.Franjo Tuđman: Starčevićevo državotvorstvo + Radićev republikanizam + tradicija hrvatske ljevice!
Srbe smo naučili prepoznavati već u prvoj lekciji drugog posta, dakle, Milanovićev je modus operandi fascinantno sličan Tuđmanovom: krajnje divergentne ideološke sastojine prošiva osebujan bod nacionalnog usuda, otjelovljen za ovu prigodu i u sudbini Milanovićeve obitelji! Otuda ova obiteljska štorija: cijela je njena svhra samo i jedino u tome da posluži kao metonimija ukupne poviesnice hrvatskoga lutanja bespućima zbiljnosti. Mi smo vam, eto, tipična hrvatska obitelj, veli Milanović. Moji su težaci, antifašisti, tata je bio u HDZ-u, meni je uzor Tripalo, ali bez Starčevića i Radića nema temelja hrvatske kuće, dočim je SDP rezultat urbane kulture. Srbe sam oduvijek prepoznavao, jer su zgrade bile pune oficira, ali se onda nije gledalo tko je koje nacionalnosti. Nije se gledalo, jer su oficiri bili Srbi. Incidenata nije bilo.

Ah, moj Kizo, pokušavam ove tekstove pisati pribran, bez histerije svojstvene Nemanjićima, ali teško ću obuzdati te kukce u krvi, te Karamazove! Jebemtiovakvupolitiku! Što je ovo! Ovo je najzadnja kaljuža i farsa, seoska balkanska provincijalna travestija a ne moderna socijaldemokratska politika lib-lab štiha!
Na jednoj strani U-turn, štorija o Ljubinom rodijaku Pijavici, koji je dolje bio strah i trepet, pravi ustaša, škripar moguće, a s druge Milanovići oslobađaju Trst rešeni k'o Topalovići: 'ko na nas krene iz mesta je najebao!
Kakav sukob na ljevici!
Desnice.




- 01:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se