NEMANJA: SMIRENOUMLJE

petak, 05.01.2007.

dr.KURO SAVA KOVAČEVIĆ VOŠTI KARU

Image and video hosting by TinyPic

BREAKING NEWS: WITTGENSTEIN JE OTIŠAO U KURAC!

Ako je svijet slučaj (Fall), a slučaj pad (Fall), onda je posve sigurno da je Wittgenstein pod padom mislio na pad kurca.
dr.Kuro Sava Kovačević



• Nema nam Kuro Save Kovačevića. Sigurno smo nešto krivo učinili. Dr. Kuro je nenadomjestiv za ovu našu malu zajednicu. Nemanja 05.01.2007. 09:11
• Nemanja grešiš, siguran sam da Kuro Sava sve ovo promatra iz prikrajka dok vošti karu.
Vjerujem da će nam uskoro opet podastrijeti nešto iz svoje bogate analitičke riznice. Markiz de ga Sad 05.01.2007. 09:14
• nemanja, aha. lijep dan, baš sam ti htjela napisat neku lijepu rečenicu al ne rade mi tipke za navodnjavanje.
+ pokvarila mi se i kopirka, a ne jedre mi ideje za popravak.
ma nabijem se na ovaj bezočni niz u ovoj haljini s greškom! samsara 05.01.2007. 09:15
bez očni samsara 05.01.2007. 09:18
• Samsi, ljubavi, šaljem ti veliku pusu! Danas je zaista lijep dan i danas ću se pomiriti sa svima: evo, ide vikend, i hoću da svi budu sretni, veseli i debeli.
Čak i Lola. Jebiga, ne mogu je protiv svoje altruističke prirode i filantropije pa to ti je!
Nego, jest li primjetili da je Borg unatrag Grob!?
To je spooky, ali nam ide na ruku: ako je Zagreb Zagrob, onda je ova premetaljka silno podatna: mi dolazimo iz prapovijesnih dubina i naslaga ovog izmještenog mjesta! Brrrrrrrrr...baš strašno! Imamo sada i mit, ravan indijanskim grobljima na kojima je izgrađeno pol sredjoameričkih gradića po horrorima!
Dolazak Borga kao povratak potisnutog!
Hm, kakve me sve pametne ideje sustižu, teško ću ja van!
Moram pobjeći prije no što se zamislim.
Jer, ja se zamislim još lakše nego što se zajebem: recimo, jučer sam naletio na neku Tinu, i mi smo se tako zajebali da je večer prošla u tili čas!
Poslje smo se i upoznali i djevojka je zaist na mjestu.
Nesreće.
Idem, idem, dosta je više ovih obloga.
Pozz, kiss! Nemanja 05.01.2007. 09:40
• Da, Borg aka Grob bi morao imati neki pozdrav.
Možda: Su ćut! Ili tako nešto. Nemanja 05.01.2007. 09:41
• Kizzimire, ha, ha, izvrsno: dok dr.Kuro vošti karu! Da voštiti karu! Ne znaš je li divniji prizor, posao ili sama riječ! Nemanja 05.01.2007. 09:48
• Kizzimire, ha, ha, izvrsno: dok dr.Kuro vošti karu! Da voštiti karu! Ne znaš je li divniji prizor, posao ili sama riječ!

Samsara, što pokušavaš s ovo riječi "bezočni"? Vidim da se igraš, nešto prtljaš...što se zlato zbiva? Što pokušavaš reći? Nemanja 05.01.2007. 09:50
Izvrsno Grob! Pa tome svi težimo. Predlažem dva pozdrava
pozdrav GROBERA neka bude
Li Yes!
a kad se odjavljujemo sa bloga žrtve pozdravljamo sa:
Su ćut! Markiz de ga Sad 05.01.2007. 09:51

• Kizzimire, ha, ha, izvrsno: dok dr.Kuro vošti karu! Da voštiti karu! Ne znaš je li divniji prizor, posao ili sama riječ!

Samsara, što pokušavaš s ovo riječi "bezočni"? Vidim da se igraš, nešto prtljaš...što se zlato zbiva? Što pokušavaš reći?

AHAHAHA!

Li Yes!
Izvrsno! Zašto ne Lee Yes!
Kizzo, za blogove! Nemanja 05.01.2007. 09:52

• Konačno, s PA(B)LOGIJE ideš ravno u BORG/GROB.
A tek teorija odraza koja grob ispostavlja kao odraz borga! Konačno imamo osnov drugovi za povratak na pozicije prije Bleda 1960.! Živeo drug Todor Pavlov i drug Lenjin. Živeo i drug Ludwiga Boltzmann, pre njih! (Koristim ovu priliku da obavesti širu čitalačku javnost o jednom manje poznatom otkriču našeg akademika Supeka, još kao mladog čoveka: "Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari."
Ne znam shvatate li svu vrednost ovog mog otkrića Supekovog otkrića, ali, ispada da nakoš što smo definitivno ustavnovili da je Zagreb Zagrob (Vidi: Venecijanska obdukcija ipak je bila znak za obračun koji će uslijediti u Zagrobu, mjestu za posljednjim grobom iza Armagedona.), a BORG je GROB, onda se odatle, kao što omogućuje drug Supek s drugaricom Bolzanno, izravno piči u jednom smeru prema teoriji odraza drugova Pavlova i Lenjina, a u drugom prema drugu Wittgensteinu, koji je, kao što pokazuje rad dr.Kure, otišao u kurac:
"I u svom posljednjem komentaru on upozorava na jedno novo kurološko tumačenje Wittgensteina.
Ako je svijet slučaj (Fall), a slučaj pad (Fall), onda je posve sigurno da je Wittgenstein pod padom mislio na pad kurca.
Zato on Traktat i završava mišlju o prećutkivanju onoga o čemu se, kako sam misli kao izdanak fine bečke obitelji, im besten Fall, ne bi trebalo govoriti. Da on na kraju nije došao do samog kurca, on bi o tome bio govorio, a ne to prenebregnuo. Russell je, kako vidimo, svojom stalnom ostitičkom erekcijom izvršio poguban utjecaj na Wittgensteina. Ovome nije preostalo drugo nego da se nada (sa Spenglerom) da će sve to jednom ipak morati pasti i da će studentice konačno početi studirati."
Also sprach dr.Kuro Bajraktare

Nemanja 05.01.2007. 10:50


• Kizzo, jedna mala poslastica iz lektire koju si mi poslao: sečaš li se zen-meditativnih obrisa obale u onoj tvojoj mediteranskoj rapsodiji in blue i ekskursa o sfingi? E, na to sam ja spomenuo Kafku, pa je komentar nestao, ali, onda je usledio još kraći i još bolji:

Vidim ja da se ovdje pametne opaske same od sebe brišu, a nepametne urezuju u pamćenje!
Opaska glasi: Anders je Kafku nazvao alegoričarem nepoznatih pojmova. Ti pak govoriš o alegoriji koja daje naslutiti jedno nepoznato stanje stvari. Sjajna misao: dvostruki filter nejasnoće: alegorija SLUTNJE jednog NEPOZNATOG stanja stvari! Zbilja ti se omaklo, sinovče! Dasa i Badža 15.09.2006. 16:31


Bože, što se sve tu reklo, i čega sve tu nema! Kizzo, daj mi poklon za Novu: snimi mi na neki nosač informacija ceo svoj dosadašnji blog! Nemanja 05.01.2007. 10:53

TEK ZBOG INFORMACIJE
Kako je dakle Wittgenstein otišao u kurac:
Wittgenstein doduše tvrdi (oprostite na izrazu) da činjenice tvore svijet, ali, da Die Welt ist alles, was der Fall ist. Mislim da je problem s Tractatusom, kao filozofijskim tekstom, identičan problemu cjelokupne filozofije: do sada je svijet samo različito tumačen...Šta oću da kažem: Tractatus je sasvim krivo tumačen kao njemački a ne engleski tekst, i iz toga je razvidno da Wittgenstein u jednom finom, krausovskom paradoksalnom vidu, s mogućim reminicencencijama na Spenglera, govori o Padu (Fall, op.N.). Fall = To drop or come down freely under the influence of gravity, da se razumemo, i otuda je jasno da je ako ne suvremeni svet, a ono Wittgenstein bio sasvim zaokupljen erektivnom disfunkcijom, da ne kažem padom kurca, usled utecaja gravitacije ili neke jače fizikalne sile, kojih je ukupno četiri.
Toliko neka za sada bude kazano o kurcu i Wittgensteinu. Nemanja 05.01.2007. 11:06
• To je sve već anticipirao Boltzmann. Odnos entropije i verovatnoće, koji mu je uklesan kao epitaf na grob/borg, logična je posljedica osobnog Boltzmannovog otkrića da sve ide u kurac, pa i kurac sam!
Heh, odnos entropije i verovatnoće! Tja, da se Vlasi ne dosete.
Sasvim je verovatno da će i sam kurac, sledeći zakone entropije, doskora da padne (Fall, op.p.)
što ne nužno, ali vrlo verovatno - kao i u Boltzmannovom slučaju - skončava egzistencijalnom entropijom, tj. samoubistvom
!
Zbiljam su zakoni prorode snažni! Padne li kurac (Fall, entropija, etc.), past će i Ljubin grob! A onda više nema živih komunista!
Najebasmo, ovako-onako! Nemanja 05.01.2007. 11:11

Image and video hosting by TinyPic

Ekskurs:

ČOVJEK I NJEGOV B(L)OG

Samoubojstvo: grijeh protiv božje volje

Na studiju u Leipzigu služih se Boltzmannovom metodom pri statističkom tretiranju stacionarnih stanja - sve to dovoljno da razmišljam o tom geniju i njegovoj smrti. Jesu li znanstveni uspjesi i najveća priznanja dovoljni za čovjekovu sreću?

PIŠE: IVAN SUPEK

Voluntarizam je s Friedrichom Nietzscheom dobio aktivistički obrat, a za nj volja nije slijepa nego teži k moći (Wille zur Macht) i rađa nad-čovjeka. Tom filozofskom smjeru, koji je okrenuo od racionalne spoznaje, priključio se i zagrebački filozof Albert Bazala, samo što će on kao dosljedan liberal odbaciti Nietzscheova nadčovjeka i njegove paradoksalne opreke društvenoj hipokriziji.
Uz početni zanos s poetski pisanom objavom »Tako je govorio Zaratustra«, mene je najviše odbio Nietzscheov obrat već amoralne makijavelističke maksime: »Dobar cilj posvećuje sredstvo« u Zaratustrinu maksimu: »Dobar rat posvećuje svaki cilj«, gdje se pod dobrim razumijeva viteški i hrabri, očito bez uviđaja u strahotu i gnjusnost rata.
Velik preokretač kršćanskih vrlina smatrao je poniznost i sućut lukavošću robova da iscjenkaju milost ili čak jednakost u svojih gospodara. Pod Nietzscheovim utjecajem i Bernard Shaw je sipao duhovite paradokse, a narugao se i Kristovoj poruci: »Ako te tko udari po jednom obrazu, pokaži mu drugi obraz«.
No velik dramatičar, inače pacifist i socijalist, nije zapadao iz duhovitih paradoksa u apsurd nego je njima otkrivao predrasude ili licemjerje bigotnog društva. Johann Sebastian Bach je u svojoj divnoj kantati »Budi zadovoljan sa svojom sudbinom!« opjevao kršćansku skromnost da bi bio okrivljen da time poput Luthera priječi borbu siromašnih za pravdu.
No sam genijalni kantor sv. Tome u Leipzigu se u očuvanim pritužbama i te kako bunio protiv male plaće kojom je jedva izdržavao brojnu obitelj.
Za pesimističnog Schopenhauera je glazba tješiteljica života (zar i glavni razlog da se živi?), no takvu će utjehu jedva primiti osiromašeni i nezaposleni ljudi.
Jer, doista, čemu živjeti ako nam svaki novi dan samo produljuje patnju i razočaranje? Puk je oduvijek, bilo u ropstvu, kmetstvu ili kapitalizmu, radio i patio, međutim, to je pretrpio s odušcima veselja i s više-manje nade u bolju budućnost ili, jednostavno rezignirano, ubijene vlastite volje, kao što stoka podnosi tegljenje i konačan udarac mesarske sjekire.
A religije su od davnih egipatskih vremena uvjeravale narod da tako mora biti kako jest, jer je to božja ili faraonska volja.
Rimski filozof i pjesnik Lucretius Carus, koji je ostihotvorio atomistiku Leukipa, Demokrita i Epikura u šest knjiga De rerum natura, ubio se u četrdeset trećoj godini života, ljeta 55. pr. Kr., kako bi time iskazao da se ne boji bogova.
A vjera u bogove je za njega praznovjerje nastalo neznanjem i strahom od moćnih prirodnih sila pa on želi svojom velikom pjesni poučiti ljude da sve pojave, tako i duša, nastaju gibanjem atoma.
Sam Albert Einstein je u predgovoru modernom izdanju antičkog djela visoko ocijenio Lukrecijevu obnovu starogrčke atomistike. Iz duge pjesni »O prirodi« značajni su ovi stihovi:
Bezutješno je pred ljudskim očima/ležao život na zemlji/pritisnut teškim jarmom religije.../Duševnu takvu tjeskobu, pomračenost duha/ne mogu rastjerati zrake sunca ni sjaj dana,/ nego samo istraživanje i spoznaja prirode.
Jamačno nije demonstracija hrabrosti bila rimskom pjesniku i filozofu jedini motiv za samoubojstvo.
Njegova materijalistička filozofija nije dobila pristanak rimskog svijeta koji su napučili dusi pokojnika, demoni, vukodlaci, vile, nimfe, satiri, lari, penati, vragovi i bogovi djelujući na ljude kao dio njihove zbilje ili kulture. U odbijanju helensko-rimske kulture je sv. Jeronim zaključio da je ep »O prirodi« napisao luđak.
A povjesničar i biskup Euzebije oko godine 300. ogorčeno pita: »Tko raspoređuje atome da odgovaraju svojim zadaćama i da je ovdje nastalo Sunce, a ondje Mjesec i tko je bio njihov vođa? Zar ne vide ovi kratkovidni ljudi, koji pristaju uz tu znanost, da se pravilnost astronomski pojava, ukratko čitav red prirode ne može objasniti atomima?«
Religije su učile da bogovi ili Bog upravljaju ljudskim životima pa su zabranjivale samoubojstvo kao grijeh protiv božje volje.
Samoubojicama je u srednjem vijeku i poslije priječen častan pokop na groblju, a neuspjeli pokušaji samoubojstva su se kažnjavali.
Još u 19. stoljeću vladao je u Velikoj Britaniji i Americi takav zakon zabrane. Ako je poslije i ukinut taj apsurd, oduzimanje vlastitog života smatralo se nedostojnim. No ostaje shakespearsko pitanje za mnoge: Ako ti je život patnja, zašto da ga ne prekineš?
I danas dvojba muči liječnike i rodbinu da li na zahtjev ili s privolom smrtno oboljeloga smiju skratiti njegovu uzaludnu patnju.
Protivljenje eutanaziji dolazi najviše iz religijskih krugova, ali su razlozi protiv nje i u mogućoj zlorabi da se nasljednici dočepaju imetka pokojnika ili makne suparnik. U svakom slučaju smije se eutanazija obaviti samo uz odobrenje priznate etičke komisije.
Inače čovjek pri svijesti ima pravo na svoj život pa tako i na smrt. Nakon što sam bio pušten iz zatvora Gestapa i vratio se iz Trećega Reicha u okupiranu Hrvatsku pa otišao u partizane, nosio sam stalno u džepu omotić cijankalija, odlučivši da više živ ne padnem u ruke fašističkim žbirima. Može se to moje »osiguranje« označiti kukavičlukom, ali u meni nije više bilo volje za herojsku smrt.
Utemeljitelj statističke termodinamike Ludwig Boltzmann zaprepastio je kulturnu javnost kad se 5. rujna 1906. ubio. Mnogo se nagađalo o toj kobnoj odluci slavnog fizičara na čijoj su nadgrobnoj ploči u Beču štovatelji urezali njegov odnos između entropije i vjerojatnosti - jedan od najvažnijih prirodnih zakona.
On je kao dosljedni zastupnik filozofskog materijalizma tumačio postanak života i na posljetku ljudi sve složenijim atomskim strukturama pa imao ljutitih polemika sa sveučilišnim kolegama koji su prianjali uz teizam ili idealizam.
Konzervativno-religiozno društvo se mrgodilo na svojeg najvećeg znanstvenika, no, prema svemu sudeći, posljednji mu je kobni poticaj za samoubojstvo došao od obitelji. Muž i otac teško je podnosio da ga žena i djeca ne vole i ostavljaju.
Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari.
Kako god su se pozitivisti i materijalisti žestoko sukobljavali, nije im palo na pamet da imaju isto ishodište - misli kao izrazi činjenica ili vanjskih stvari.
Na studiju u Leipzigu služih se Boltzmannovom metodom pri statističkom tretiranju stacionarnih stanja - sve to dovoljno da razmišljam o tom geniju i njegovoj smrti.
Jesu li znanstveni uspjesi i najveća priznanja dovoljni za čovjekovu sreću? Očito treba još nešto više. Tada srnuh u zaključak i napisah kako mu materijalizam nije dao moralno uporište. No bez obzira na filozofiju ili vjeru mogu ljudi biti dobri i zli, a Boltzmann je bio plemenit čovjek.

- 11:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se