pravila sam se da ne vidim

Pravila sam se da ne vidim.
Tvoje lice čudno umanjeno i tamno ispod raskriljenog pokrivača.
Pedalj lica, kao oblik otisnut prstom u talogu kave u dnu šalice.
Zamrljani trag lica.
Komad ugljena.
Lice raskrinkano mrklinom noći.
Netko mi tuđ.

- Što ja radim s njim?


Pravila sam se da ne vidim.
Tvoj pogled kojim me gledaš na način da se ugledam tvojim očima.
Moje lice u svjetlu ispred raskriljenih škura.
Izdajnički trag godina.
Ruža od krep papira.
Lice raskrinkano svjetlošću dana.
Netko ti tuđ.

- Što ja radim njom?
28.06.2017., 19:09
Komentiraj (2) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>






opis bloga


nešto poput...

niska

neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



kuća iza ove


florija@gmail.com


info

design by snd