utočišta

Bila je potpuno mokra, kada je netko blago podigao i sklonio ispod širokog plišanog oboda jedne velike šumske gljive na kojoj su svijetlili mali prozori.

Otresla je kapi vode s cipela a onda rastresla kosu pa ostala stajati kraj prozora kad je već bila unutra, u toploj maloj prostoriji koja je mirisala na vrijeskov čaj i pucketavo suho drvo u peći.
Bila je u šumi, vidjela je kroz prozor. Vani je bilo hladno i bila je sretna da se imala kamo skloniti.
- Kamo bih da me nisi pronašlo? – rekla je stablu što je sa svojih grana blago spustilo na tlo.
- Još ne znaš za svoju snagu – kucnulo je stablo grančicom u prozor i osmjehnulo se – kao što ljudi ne znaju za naše moći.
Okrenula se i pogledala uokolo. Pa tu se moglo prekrasano smjestiti. – Pogledaj samo! – rekao joj je komadić ogledalca na zidu. - Hajde, hajde... obriši te kapi s lica. Vidiš, tu je mali stol, i pregača ti je tamo, i voda je već uskipjela... što? Nećeš i mene pozvati?
- Naravno da hoću. - osmjehnula se zrcalu. Baš je ovo neko čudno mjesto, pomislila je. Ali i lijepo. Tu je sama a opet sve stvari pričaju s njom kao da je dijelom njih.
- Nikada nismo sami. – oglasila se mala rasklimana stolica a nabori na prozračnoj zavjesi prozora zadrhtali su kao da klimaju glavom dajući svakoj njenoj riječi za pravo. – Mi nikad nismo sami – oglasila se i drvena kuhača. – Ni gladni!! – ovaj put je glas dolazio odnekud iz dubine ormara, a kad se sagnula i otvorila ga ugledala je cijeli niz raznobojnih lonaca i lončića što su se smijuckali kao da ih golicaju vreli uskipjeli mjehurići čaja kojeg će malo kasnije i piti iz jednog od njih.
- Nedostaju li ti moji meki prsti...? – pitao je ozbiljni češalj od roga kada je malo zatim legla na krevet i pustila da je on polako češlja i priča joj sve dok nije zaspala. – Spavaj... – prolazio je češalj nježno prstima kroz njenu mokru kosu i raščešljavao joj zamršene uvojke. – Vile su te nadnijele nad taj čarobni zdenac i pustile da se u njemu ogledaš. Priželjkivale su da ne potoneš i ne zamutiš ga upirući prstom u vlastiti odraz i ne ostaviš traga na zrcalnoj vodi kao što ni iza sna ne ostaje traga....
Sad spavaj... Spavaj i sanjaj onu zvijezdu što si bila...


08.06.2017., 13:17
Komentiraj (13) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>



opis bloga


pričice sa starog bloga




niska


skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja













Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

































info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se