čudo prirode

Postoje ptice koje se javljaju cvrkutima samo u svitanje i samo u suton.
Cvrkuti su im glasni – najprije jedan spiralno izvijeni melodijski ton
a potom kao da je netko zgužvao i zgazio ono što je od cvrkuta preostalo.
I tako ponavljajući...
Potom, učinilo mi se da to ipak nije sve-jedan cvrkut nego dva.
Jedan što poziva a drugi što mu se odaziva.
Jedan što se izvija stremeći uvis i drugi što ga odmah zatim svodi do tla,
prizemljujući.
Kakve li su to ptice čudnih cvrkuta što se javljaju samo u suton i u svitanje dana?
Što li mi o njima govori upravo takva pravilnost koju je ishodila priroda?
Što o prirodi?
Što mogu naučiti, što zaključiti iz takve pravilnosti – kakvu uzročnost?
Čega bi to mogao biti simbol; na što upućuje?
Da li u tom, tako neobičnom ustroju što zaiskri kao kremen pri kretanju
cjeline sustava, pljusne kao pregršt vode izbačen lopaticom vodeničnog kola
pri njegovu ravnomijernom okretanju, leži i neka tajna šireg sustava?

Ne draga moja, odgovara mi glas koji ipak uspijeva doći do riječi:
Ti samo nisi stajala prije, u takvoj tišini – budna pred licem buđenja dana
i u smiraj kad s njega bjelina kopni – a da bi ih čula.

08.04.2017., 09:46
Komentiraj (4) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>





opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano

niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



florija@gmail.com



O knjizi 'Viviana
- Sve ostalo su priče...'

Marinko Košćec:

Pročitao sam tvoju knjigu.
Zbog neiskustva u tom žanru,
ne osjećam se kompetentan suditi
o njezinom literarnom dosegu.
Ali mogu ti mirne savjesti reći
da je puna dirljivih mjesta,
lirskih i nježnih.
Neupitno ju je stvorila fina duša.

24.6.2015.

Ćiril Ćoh:

Stoji ono što kažeš u predgovoru - materija duboko intimnog karaktera prerasla je u svojevrsno ogledanje u jeziku kako u sredstvu izraza tako u umjetnini zbirke kao konačnom proizvodu. Tome bih dodao da zbirka jest konačna, ali zahvaljujući mnogim ogledavanjima zapravo i beskonačna. Budući da se neke pjesme mogu shvatiti kao samoogledavanje (autrefleksija) o njima samima i zbirke koje su dio, tome možemo dodati ono što kaže jedna od pjesama: knjiga je jednostavna kao formula smrti, ali istovremeno i zahtjevnija, kao formula ljubavi. Ponekad je manje zbunjujuća - kao formula iskustva, a zna biti od toga teža, kao formula čovjeka.

Nama čitaocima je dostupno samo umjetničko djelo, no, za tebe, (imam taj dojam kad čitam pjesmu 'Pred zrcalom') ova knjiga je i osobno samoogledavanje. Ono nama nije dostupno. Kad bi bilo ova zbirika ne bi bila umjetničko djelo već samo osobna ispovijest. Tvoja knjiga je još jedno svjedočanstvo da je magija umjetnosti upravo u tome da nam zatvori pristup svom izvoru i nadahnuću, a da istovremno njime napaja i hrani naš umjetnički doživljaj.

29.11.2014.


























info

design by snd