apstraktne forme

Umjetnost je laž koja nam pomaže shvatiti istinu o stvarnosti
Picasso



Pokušavam u filozofskoj misli pronaći onu stvarnosnu, istinski dodirnu točku s ljudskom prirodom, ne odveć teorijsko precijenjeno mjesto, ne odveć otuđeno od ljudskog, slabog i lomnog bića, ne odveć nad-čovjeka - ono što ne mogu biti.
Proplovih dosad nekolikim morima prepunim otočića na kojima obitavaju Bića koja mi još niti jednom nisu domahnula sa svojih obala iako sam kraj njih prolazila sasvim blizu u svom krhkom čamcu od orahove ljuske - jer i nisu bića. Pokušavala sam uhvatiti bit tih ne-bića za koja doznah da su nešto što bi (mi) sami trebali imati a to je - njihova savršena opremljenost meni superiornim idejama. Opazila sam da se u njihovoj blizini moji prirodni sklopovi neobično rasklapaju u namjeri da propustim unutar sebe što više svojstava tih ne-bića ali ona su me uvijek željela učiniti još minornijom i popustljivijom, kao da su sva - kao jedan - stajala u prešutnom dogovoru da me moraju opovrgnuti ili bar pokolebati svaki put kad bih željela biti to što jesam - nesavršena u odnosu na njih u mnogo pogleda.
Počela sam se korigirati. Strukturno prilagođavati. Popustljivo prihvaćati da su njihove istine - iako sasvim ravnodušne prema meni - nešto prema čemu sama ne smijem biti ravnodušna, pa sam sebi proturiječila ili bih se povlačila ostavljajući svoje tek začete pobune ili bure da se pjenušaju same negdje onkraj poljuljanog ljudskog samoostvarenja.

Nije bilo lako rastvoriti se pored tih utvara što su resile horizont neke daleke i razobličene ljudske božanstvenosti što je otimala lica a stavljala maske, pa su i takve, maskom okrunjene forme izraz strukturnog nesporazuma.

Možda je umjetnički najbolje razrješenje tog nesporazuma, kubizam.
U kubizmu forma je razbijena, sadržaj forme razbijen - upojedinjen pa ponovno sastavljen stvarajući strukturu ostavljenu vlastitom slobodnom povezivanju u kompoziciju. U životu, prilagođavamo li se strukturno formi koju želimo zadržati postajemo tamničari vlastite slobode i taoci prepušteni na milost i nemilost premoćnijoj stvarnosti.
08.04.2017., 08:57
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>



opis bloga

pričice sa starog bloga




niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



e-mail: florija@gmail.com






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

































info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se