apstraktne forme

Umjetnost je laž koja nam pomaže shvatiti istinu o stvarnosti
Picasso



Pokušavam u filozofskoj misli pronaći onu stvarnosnu, istinski dodirnu točku s ljudskom prirodom, ne odveć teorijsko precijenjeno mjesto, ne odveć otuđeno od ljudskog, slabog i lomnog bića, ne odveć nad-čovjeka - ono što ne mogu biti.
Proplovih dosad nekolikim morima prepunim otočića na kojima obitavaju Bića koja mi još niti jednom nisu domahnula sa svojih obala iako sam kraj njih prolazila sasvim blizu u svom krhkom čamcu od orahove ljuske - jer i nisu bića. Pokušavala sam uhvatiti bit tih ne-bića za koja doznah da su nešto što bi (mi) sami trebali imati a to je - njihova savršena opremljenost meni superiornim idejama. Opazila sam da se u njihovoj blizini moji prirodni sklopovi neobično rasklapaju u namjeri da propustim unutar sebe što više svojstava tih ne-bića ali ona su me uvijek željela učiniti još minornijom i popustljivijom, kao da su sva - kao jedan - stajala u prešutnom dogovoru da me moraju opovrgnuti ili bar pokolebati svaki put kad bih željela biti to što jesam - nesavršena u odnosu na njih u mnogo pogleda.
Počela sam se korigirati. Strukturno prilagođavati. Popustljivo prihvaćati da su njihove istine - iako sasvim ravnodušne prema meni - nešto prema čemu sama ne smijem biti ravnodušna, pa sam sebi proturiječila ili bih se povlačila ostavljajući svoje tek začete pobune ili bure da se pjenušaju same negdje onkraj poljuljanog ljudskog samoostvarenja.

Nije bilo lako rastvoriti se pored tih utvara što su resile horizont neke daleke i razobličene ljudske božanstvenosti što je otimala lica a stavljala maske, pa su i takve, maskom okrunjene forme izraz strukturnog nesporazuma.

Možda je umjetnički najbolje razrješenje tog nesporazuma, kubizam.
U kubizmu forma je razbijena, sadržaj forme razbijen - upojedinjen pa ponovno sastavljen stvarajući strukturu ostavljenu vlastitom slobodnom povezivanju u kompoziciju. U životu, prilagođavamo li se strukturno formi koju želimo zadržati postajemo tamničari vlastite slobode i taoci prepušteni na milost i nemilost premoćnijoj stvarnosti.
08.04.2017., 08:57
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>





opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano

niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



florija@gmail.com



O knjizi 'Viviana
- Sve ostalo su priče...'

Marinko Košćec:

Pročitao sam tvoju knjigu.
Zbog neiskustva u tom žanru,
ne osjećam se kompetentan suditi
o njezinom literarnom dosegu.
Ali mogu ti mirne savjesti reći
da je puna dirljivih mjesta,
lirskih i nježnih.
Neupitno ju je stvorila fina duša.

24.6.2015.

Ćiril Ćoh:

Stoji ono što kažeš u predgovoru - materija duboko intimnog karaktera prerasla je u svojevrsno ogledanje u jeziku kako u sredstvu izraza tako u umjetnini zbirke kao konačnom proizvodu. Tome bih dodao da zbirka jest konačna, ali zahvaljujući mnogim ogledavanjima zapravo i beskonačna. Budući da se neke pjesme mogu shvatiti kao samoogledavanje (autrefleksija) o njima samima i zbirke koje su dio, tome možemo dodati ono što kaže jedna od pjesama: knjiga je jednostavna kao formula smrti, ali istovremeno i zahtjevnija, kao formula ljubavi. Ponekad je manje zbunjujuća - kao formula iskustva, a zna biti od toga teža, kao formula čovjeka.

Nama čitaocima je dostupno samo umjetničko djelo, no, za tebe, (imam taj dojam kad čitam pjesmu 'Pred zrcalom') ova knjiga je i osobno samoogledavanje. Ono nama nije dostupno. Kad bi bilo ova zbirika ne bi bila umjetničko djelo već samo osobna ispovijest. Tvoja knjiga je još jedno svjedočanstvo da je magija umjetnosti upravo u tome da nam zatvori pristup svom izvoru i nadahnuću, a da istovremno njime napaja i hrani naš umjetnički doživljaj.

29.11.2014.


























info

design by snd