previd

Odnekud sam morala doći.
Ali sad mi se čini kao da sam od svijeta iznjedreno nahoče, ostavljeno na putu – kamo, gdje?
Pomislim, možda odgovori i nisu toliko komplicirani ako bih se usudila povjerovati u njegove dobre namjere.
Ima li svijet uopće namjere?
I što namjerava s nama?
Od svega otrgnuta, nisi li zamišljao da će baš tako jednom izgledati moje potpuno neznanje?
Mogu li sjesti na ovaj kamen kad sam već ovdje?
Postoji li nešto što bih mogla uraditi?
Tko se krije iza Tebe kad si me skutima tako rastužila? Ti nisi čak ni rod, govorim ti On, Ona...
Ne usuđujem se pogledati dalje od neba, od zvijezda, toliko si dao da propustim. A sad, tko mi može reći da ovo nije slijed događaja kojeg neki demon prekraja preko tvojih nacrta?
Što sam to trebala znati ako se k znanju tek stiže a neznanje iskupljuje po pravilu – da nema olakotnih okolnosti?
Što smo – ako ništa nismo – i ako nam duša samo spletena titra kao da nikad ništa prije i osim nje i nije bilo.


08.04.2017., 08:43
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>






opis bloga


nešto poput...

niska

neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



kuća iza ove


florija@gmail.com


info

design by snd