jesu li biljke nešto drugo

Kad sam čula priču o stabalcu naranče što je umrlo razbuktano toplinom lažnog proljeća u studenom da bi ga u siječnju ubio prvi mraz, shvatila sam da je i priroda ljubavi kao i priroda biljke, osjetljive i nježne biljke što svojom snagom i otpornošću može prevladati i studen zime kad zima ne bi donijela i privid proljeća.

Odjeci takve smrti traju dugo... neznano koliko dugo. Duh se uvijek iznova nadnosi nad mjestom s kojeg još nije bio spreman otići, raskinuti vezu s tijelom. Prepušten samom sebi on traži način postojanja, traži oblik, neku sponu sa životom kroz kojeg će opet zastrujati životnim sokovima, bujati obiljem.

Dugo se nisam usuđivala reći koliko je duboko moje korijenje potkopala zima. Koliko je godišnjih doba prošlo neosjetno izmjenjujući se bez mojih udijela. Sad gledam proljetno bujanje, cvjetanje stabala, vedrinu neba između isprepletenih grana, predvečerje mjestimično obojano u plavo i ružičasto kao da je dan svijetlo rublje što se nehotice opralo s komadićem tamnog i purpurno crvenog. Vrijeme odlučnim potezima kista naglašava spregu vječnog i prolaznog, pupanjem grana. Ja znam da se nikad više neću upisati u sadašnjost ovako kitnjastim rukopisom, kao bijeli cvat stabla jabuke.

Možda su moji ciklusi negdje duboko u zemlji, onkraj ravnanja velikog dirigenta na zemljanoj pozornici svijeta. Onkraj redoslijeda godišnjih doba.

"Zemljo, nije li to ono što hoćeš: nevidljiva u nama uskrsnuti? - Zar ti nije to san, jednom biti nevidljiva? - Zemljo! nevidljiva! Što, ako ne preobrazba, nevidljivi tvoj nalog? Zemljo, ljubljena, hoću. O, vjeruj, ne treba ti više proljeća da me osvojiš -, jedno, ah, jedno jedino već krvi je mojoj previše. Bezimeno za te odlučih se odavna. Svagda bila si u pravu, a tvoja sveta pomisao povjerljiva je smrt."
Rainer Maria Rilke

03.04.2017., 20:25
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>



opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano




niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



e-mail: florija@gmail.com






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

































info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se