da sam došla

Ne bih više nikad mogla pisati, da sam Ti došla.
Napisati na primjer pokisle ruže ili svelo lišće a da to zvuči vjerodostojno.
Ne bih više mogla slušati Bachove fuge jer bi moja utroba odzvanjala prazninom što bi mi parala sluh.
Od proljetnog buđenja okretala bih glavu jer ne bih više bila dostojna dostojanstva s kojim priroda ćuti.
Ne bih se mogla obraćati licem nebu jer bi moja izdaja bila prevelika, da bih se negdje pod njim mogla skriti.
Ispod kišobrana virila bih kao i svatko tko se boji pokisnuti.
Ne bih više mogla gledati u očima prolaznika prosjaj njihovih života, gledati u očima beskućnika tamnu i gustu prisebnost što pada poput olova ondje gdje i njihov pogled niti se osmjehivati djeci i proći kraj mimoza što ih uokolo nudi ulični prodavač cvijeća čudeći se tom blistavom žutilu u naručju prljavosivog kaputa.
Ne bih opet mogla ući u katedralu i stajati po strani nadajući se da će me Nevidljivo vidjeti i čuti moje srce, a onda iz nje izaći u vjetrovito svijetlo popodne puštajući vjetru da me umiva.
Od šetnje obalom rijeke odvratila bi me tuga koja više ne bi htjela šetati sa mnom.
Od rascvalog bijelog cvata što ga natapa bol već prolaznog – da sam cvijet – bila bi gora gola stapka mog vrata čiju pustoš ispraća Tvoj pogled.
Iz mojih prstiju više nikad ne bi potekla poezija.

Nikad tako ja ne pretekoh sebe da bih se sustigla stižući prije nego što bi ijedna od nas mogla nastaviti dalje.
Na mjestu gdje sam se na putu k Tebi zaustavila bilo je isuviše mračno da bih vidjela gdje stojim, prije nego što sam se okrenula i krenula natrag.
Da se nisam okrenula a oči već privikle na mrak da vidim, ne bih nikad mogla napisati da su od puta malo dalje svijeće, crvene svijeće groblja, lelujale goreći narančastim plamenom na vjetru...
27.10.2016., 00:08
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>



opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano




niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



e-mail: florija@gmail.com






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

































info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se