kanon srca

Ne pišem više o ljubavi. Kao da se i ima što reći o onom čulnom osjećaju što govori sam za sebe. U svojoj dubokoj sklonjenosti što se raskriva intenzitetom i ovlada poput kakvog velikog književnog klasika koji vlada riječju pred kojom stojim tek kao čitatelj, razmišljam... ćutim značenja.
Kanon srca. Veliki klasik za kojeg sam samo bilješka na margini.
S margine imam pogled u nutarnje. U rukopis što isplivava kao reljef drevnog pisma čija značenja prepoznajem kada se s njega sklone slojevi vremena što su ga skrivali.
Zar bi se išta i smjelo reći? Zar je riječ tvrdnja snažnija od one neizrečene, slobodne i plahe što izmaknu ubojstvu riječju kao srna pucnjima iz zasjede? Izmaknu zamkama riječi posvud razmještenih i prikrivenih ako nema i nešto moćnije od njih samih pa one postaju presudne. Postaju tvorci: iluzija ili iluzije bolno sasijecaju.
Zbilja, nema se što pisati o ljubavi. Ona sama navodi da je se tek imenuje kad ne znaš kako drugačije nazvati osjećaj što se sam svojom stvarnošću uzdiže u tebi i razlijeva toplom plimom unutar tvojih grudi, dok ti vjetar udara u lice, a misao razgleda predio vlastitog srca kao što katkad budni u čistom svjetlu zore gledamo događanje novog dana.
U riječima se zadržava prolaznost. Kao fotografijom prizor blistavih kristala kapi kiše zaostalih na paukovoj mreži. Gutljaj vode zadržan od kiše u neobičnoj čaški nekog cvijeta. Prizor duge uhvaćen u objektiv. Cvijet u zapučku ponad kojeg skriven rubovima slike lebdio je nečiji osmijeh.
Ja te u sebi sadržim drugačije.
Kao osjetne oscilacije nježnih prijelaza, oseke i plime, smjenu dana i noći, sna i budnosti, godišnjih doba... dok cjelina ostaje na svom mjestu.

18.10.2016., 22:00
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>



opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano




niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



e-mail: florija@gmail.com






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

































info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se