neumitnost

Da, lijepa si. Nemaš lice, jer kada pogledam kroz prozor vidim samo krovove kuća nanizane tik ispod prozora s kojeg moja kuhinja gleda na ostatak svijeta, u ovom slučaju, dimnjake i nebo.

Nemaš lice. Samo odsjaj u kojem se ogledaju korpica s kruhom i tanjur s maslinama i rajčicom, sol i papar, jedan nožić za voće. Ali ti nemaš lice.

Imaš mir i miris, sjećanje na nešto veliko što uvijek dolazi iz priviđenja budućeg jer si uvijek ispred, nikada iza. Samo lice nemaš. Ono nedostaje tvom zrcalu.

Imaš hod, prefinjen. Skalu po kojoj tiho koračaš kao u snu, gipkost i eleganciju matrone, istančan sluh, rafiniran odmak od svijeta i pogled s visine, posljednju riječ. Samo lice... - njega nemaš.

I kada želiš nešto reći to uvijek činiš odsustvom jezika, tek da kažeš ono najvažnije i to potkrijepiš posvemašnjom šutnjom, glazbom tišine nečujnom kao i tvoja gola stopala dok silaze niza stube duboko tonući u meki sag.

Imaš nešto od fatalnosti zavodnice - nevinost. Nešto posve neiskazivo što spaja prizor vani s onim unutra. Možda je to cvijet na dasci prozora. Minijaturna replika minimalističke prirode. Lončić zemlje i vode, mjesto pod suncem. Možda je to ptica, uvijek neka druga što prolijeće uvijek istim komadićem neba gledano s mog prozora a opet kao da je i jedna ista, možda i jeste.

Imaš širom ispružen dlan i na njemu urezane crte svog lica - liniju života, srca, liniju sudbine. Meki brežuljak s kojeg se jednom može vidjeti sve kao na dlanu, ali ne znam što je... možda neka ravnica nepregledna. Da li pejzaž oslikan na platnu s dva lica, ne znam ni to.

Znam da donosiš zaborav jer te po zaboravu i prepoznajem. Ne mogu se sjetiti da li sam te već vidjela a stojiš preda mnom tako poznata... Uzalud. Sjećanje me izdaje, ali ti stojiš strpljivo na vrhu jezika i čekaš na svoj trenutak.

26.08.2016., 15:21
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>



opis bloga


pričice sa starog bloga
ponešto modificirano




niska


neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



e-mail: florija@gmail.com






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

































info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se