ogrlica

Cjelina je osjećaj da se izgubljeno može vratiti.
-Sibila Petlevski



Prosut ćemo Sadašnjost kao iz šake pregršt sjemenki.
Prosut ćemo sitna zrna s jezgrom u svakom i ostati praznih ruku.
Gledat ćemo u dlanove i pratiti linije puteva u njima urezane.
Vjetar će negdje u nekom dalekom lugu naćuljiti uši poput sove i pokušati mudro
rasporediti sjemenke raznoseći ih u kovitlacima.
Možda ćemo poželjeti pogledati gdje je što izraslo. Zamislit ćemo vilinsko stablo u kojem se s noći zavijaju u čarobno meke pamučne cvjetove naše duše prozračne i lijepe poput lica vilinskih djevojaka. Posadit ćemo u snu crvene makove i krizanteme, polja s plavim potočnicama i grmove mirte uz put što blago krivuda putanjom prsta kojim ti po zraku iscrtavam konture lica i vrata.
Porast će negdje gdje nikad nećemo stići, stablo badema, i čamac kojim će netko veslati morem nosit će pletene košare s grožđem iz naših vinograda.
Pozobat će usput ptice neko moguće stablo, moguću vlat.
Naš svijet predat u ruke životnom strujanju premašit će sadašnjost za onoliko budućeg koliko ga ima u svakom našem zrncu i u nepredvidivom.
Svijet koji postaje od nas, prekrasan je, jer od smrtnog praha možemo nastajati u toliko novih oblika.

Ono jedno što smo bili, bijaše školjka. Svemir nastanjen svijetom čiji huk sada slušam prislanjajući je uz uho.
Niska dana koju nižu zrnca propuštenog bljeskaju na mom vratu kao osmijeh budućeg što se smiješi začudnoj ljudskoj nadi u sutra. Od sutra, raskopčat ću nisku i ostaviti je negdje na pijesku kraj mora. Vrijeme što nečujno pulsira dalje traži bezuvjetni pristanak.
Opipavam mu bilo.
Čudno!

Tako je čudno da svijet postoji i bez nas.



25.08.2016., 15:13
Komentiraj (0) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>






opis bloga


nešto poput...

niska

neostvarivo utjelovljenje
paso doble
pravila sam se da ne vidim
olovno nebo
kad pomisliš to nazvati ljubavlju
skulptor
vrpce
zbrka
crtež
utočišta
izmaštala sam te
sempre verdi
nađeni rukopis
metamorfoza
vučica (labirint)
bez prtljage
uvijek je moguće gledati
čudo prirode
apstraktne forme
previd
travanjsko jutro
jesu li biljke nešto drugo
između poređenja
distanca
prije spavanja
pred zrcalom
nikad ništa zaboravljeno
nečujno
za što - ni za što
da sam došla
hoćeš li biti
u Budimpešti
uzbudljivi prizori svakodnevnice
mašnice i masnice
svijeća
kanon srca
jednog dana, možda
žena i krajolik
za jednu drugu mene
pribježišta i otpočinjanja
neumitnost
nenastanjivost
o jednom umjetniku
demetra
ogrlica
na trenutak



kuća iza ove


florija@gmail.com


info

design by snd