vardarka

Tamburica....

sad će lone..grohotom da se nasmije..ali et osjetljivo uho i podneblje u kojem živim dali su obola,
Kike testing

jadraže tamburaške:




SVE JE ONA MENI
VOLIO SAM JEDNOM JAKO U ŽIVOTU SVOM
GARAVUŠU, GARAVUŠU U SOKAKU MOM

SVE JE ONA MENI, DOBRO ŠTO JA ZNAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM

OPILE ME NJENE OČI, NE ZNAM ŠTO JE NJU
PA JE DALA MLADOST SVOJU ZA BARABU TU

SVE JE ONA MENI, DOBRO ŠTO JA ZNAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM

OTIŠLA JE ZA TRI DANA NI SAM NE ZNAM KUD
SRCE MOJE ZA NJOM KUCA ALI UZALUD

SVE JE ONA MENI, DOBRO ŠTO JA ZNAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM
SRCE MOJE LAŽEM SEBI, BOLJE KAD SAM SAM

LIJEPA ANA
Jednom davno,tu u selu mom,
živjela je lijepa Ana,vječna rana srca mog.
Predvečer jedne hladne zime,kad ravnica tiho spi
pred kuću su stali k'o lopovi,Anu nisu ni pitali,
samo s ocem dvije-tri riječi,rekli zbogom našoj sreći,
i zauvijek nestali u noći.
Dal' zbog oca il' zbog novca morala je za njeg poći,
četri zime plakala je ,kao ruža venula je,
znam od tuge umrla je lijepa Ana iz sokaka mog.
Još se sjećam njenih usana,
divne noći pod granama našeg starog kestena.
Sve je bilo k'o u nekom snu,snu što nikad neprestaje.
I baš te noći došli su k'o lopovi,moju Anu nisu ni pitali.
Samo s ocem dvije-tri riječi,
rekli zbogom našoj sreći i zauvijek nestali u noći...


Andrija Čordaš

Andrija Čordaš, siroče iz drugog rata,

omalen čovjek, vedrih očiju,

čopori svinja, vatrica tinja,

Savske bare i dubina,

velikog neba slavonskog,

im'o dva psa, dva druga,

to nije bilo gazda i sluga,

to je bilo prijateljstvo iskreno.

Pričaju ljudi mlad je bio,

lijepu je Slavu zavolio,

a nju je bolest, rano uzela,

k'o vuk samotnjak tugu je krio,

nije po birtija plak'o i pio,

samo on zna kako našao je mir,

kad bi ga pitali što živi tako,

zašto ne stekne imanja,

a on bi rek'o,

pa nek se bogati 'ko o tom sanja.

Jer nije sretan k'o puno ima,

sretan je onaj tko malo treba,

ne da se sreća zlatom kupiti,

sva blaga svijeta ništa ne vrijede,

jadan je onaj kog' vrag zavede,

pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,

đaba mu svega,

kad u duši mira nema.

Sanjivom plavom seoskom zorom,

svirala frula širokim šorom,

njegova pjesma je sokak budila,

i sve su gazde baš njega htjele,

kod njeg' su svinje bolje jele,

tko zna zašto, možda i njima dobrote fali,

a znao je reći, marva je marva,

u trnju jede, u blatu spava,

ali se nikada ne uprlja k'o čovjek.

Bio je Andra na svoju ruku,

po selu pričali mimo svijeta,

ljudi k'o ljudi, ljudima uvijek nešto smeta,

a samo je živio kako je htio,

i s ono malo sretan bio,

na račun tuge, na račun sreće šale zbij'o,

život je cesta pa biraj gdje ćeš,

al' zalud grabiš i zalud stječeš,

kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.

Bježale godine, uvijek je tako,

pa i on stario polako,

i sve se rjeđe čula frula u jutro rano,

i prođe dobro, prođe i loše,

stari sokaci nestadoše,

i dođe, neko vrijeme njemu strano,

nestalo marve, nestalo gazda,

nestalo šuma i salaša,

nestalo s njima i posljednjeg Čordaša.

Umro je Andra onako tiho,

kako i umru takvi ljudi,

bez puno suza i tužnih stihova,

svećenik reče tek dvije, tri riječi,

pokoj mu duši, a bio je veći,

nego bi čovjek rekao na izgled,

samo je Sava na tren stala,

samo je vrbak spustio grane,

ljudi se kunu da su psi plakali.


Tena

Kad se Tena udavala
od case se nisam mak'o
zalio sam sudbu svoju
pijan, tuzan ja sam plak'o

Udase mi moju Tenu
doveli i tamburase
meni osta samo zelja
i neispijene case

Majka vice, sto si bisan
zasto konje tuces, sine
ta i drugih cura ima
sve su lipe, sve su milne


Ne dirajte mi ravnicu

Veceras me dobri ljudi
nemojte nista pitati
neka suze tiho teku
pa ce manje boljeti.

Jos u sebi cujem majku
kako tuzna govori
kad se jednom vratis sine
ja cu te cekati.

Mene zovu moja polja
mene zovu tambure
prije nego sklopim oci
da jos jednom vidim sve.



Ne dirajte mi veceras
uspomenu u meni,
ne dirajte mi ravnicu
jer ja cu se vratiti.



nabacih sve čega se sjetih u 3 minute...