U idućih mjesec dana javni gradski prijevoz u Varaždinu trebao bi napokon biti uređen. Nakon niza sastanaka, zahtjeva grada i brojnih građana da se utvrde točni redovi vožnje, linije prometovanja i riješe nagomilani problemi s koncesionarom javnog gradskog prijevoza, tvrtkom Varaždin bus, danas su u gradskoj vijećnici zajednički sastanak održali predstavnici grada, koncesionara i načelnici okolnih općina koje su zainteresirane da mali busevi voze i njihove mještane. Nakon sastanka - osmjeh na licima čelnika općina i grada, ali i koncesionara, jer dogovor je postignut - usprkos problemima, javni gradski prijevoz ostaje, s istim cijenama, ali i poboljšanim redovima vožnje. Dogovoreno je i kako će se projekt varaždinskog javnog gradskog prijevoza proširiti i na okolne općine - Beretinec, Gornji Kneginec, Sračinec, Sveti Ilija, Trnovec, Vidovec, Jalžabet, Cesticu i Petrijanec. Svaka će od tih općina s koncesionarom dogovoriti red vožnje i cijenu karte, dok će Varaždinci koji će se voziti busevima i dalje plaćati cijenu vozne karte od 5 kuna. Za sada se neće mijenjati niti iznos dotacije koju Grad daje koncesionaru, a iznosi 42 000 kuna mjesečno.
Brojni su Varaždinci, pogotovo oni starije dobi, s veseljem dočekali uvođenje javnog gradskog prijevoza. Danas na žalost mnogi čekaju dolazak mini buseva i odlazak na željenu lokaciju, no malih buseva nerijetko nema. Vozni redovi nisu objavljeni na autobusnim stajalištima, busevi kasne ili ne dolaze, građani negoduju, a u gradu će, poručeno je s jutrošnjeg kolegija varaždinskog gradonačelnika, već idućeg tjedna razgovarati s koncesionarom javnog gradskog prijevoza, a i čelnicima susjednih općina, kako bi potpisali novi sporazum o zajedničkom obavljanju komunalne djelatnosti javnog prijevoza. Propusta ima, svijesni su u gradu, a upravo ovim sporazumom želi se pomoći i tvrki Varaždin bus u poslovanju, povećati broj linija, obnoviti one koje su u međuvremenu ukinute.
Kada se postigne dogovor s Varaždinu susjednim općinama Beretincom, Sračincem, Svetim Ilijom, Trnovcem, Vidovcem i Gornjim Knegincem, javnim gradskim prijevozom bilo bi obuhvaćeno, naglašeno je na kolegiju, gotovo 70 % stanovništva Varaždinske županije. Grad će inzistirati da kada je riječ o gradskom prijevozu, dakle o onom na području grada, zadrži cijena od 5 kuna, ali će tražiti od koncesionara i plan razvoja, te ulaganja. Bez pomoći grada, javni gradski prijevoz je neodrživ, jer je ipak, broj putnika premali, da bi se javni gradski prijevoz samostalno financirao.
Varaždin, 29. prosinca 2009. Dvanaestero radnika Varaždin-busa nagodilo se s poslodavcem oko dugovanja za prekovremeni i noćni rad i tako na miran način prekinulo spor koji je trajao skoro dvije godine.
Da se podsjetimo: Tvrtka Varaždin-bus obavlja gradski prijevoz putnika, a započela je s radom u drugoj polovici 2006. godine. Osnivač tvrtke je bio Željko Krajan, a kasnije je svoj udjel prenio na „IM EX car" d.o.o. iz Varaždina (Biškupec) u kojoj je suvlasnik sa suprugom Dubravkom. Od samog početka, pod vodstvom direktora Željka Krajana, tvrtka je grubo kršila čitav niz propisa. Regionalni industrijski sindikat je upozoravao na nepravilnosti u poslovanju koje su išle na štetu radnika. Budući da se poslodavac nije obazirao, sindikat je zatražio provedbu inspekcijskog nadzora, a inspektori su u dva navrata potvrdili nepravilnosti. Najveći problem je bila organizacija radnog vremena i plaćanje prekovremenih sati. Vozači su mjesečno odradili oko četrdeset sati prekovremenog i dvadesetak sati noćnog rada. Taj rad im uopće nije bio plaćen. Članovi sindikata zahtijevali su plaćanje tih sati, a nakon što se direktor Željko Krajan oglušio na zahtjeve, radnici su protiv Varaždin-busa podnijeli tužbe na Općinskom sudu u Varaždinu. Vrijednost spora bila je veća od 500 000 kuna. Ubrzo nakon toga, tvrtka „IM EX car" d.o.o. prodaje „Varaždin-bus" d.o.o. tvrtci „Zovko Zagreb" d.o.o. Iako je novi vlasnik naslijedio dugove u sudskom sporu se kao „umješač" pojavio Željko Krajan i pokušao osporiti potraživanja radnika. U tu svrhu napisao i potpisao je svoju antologijsku izjavu o radnom vremenu vozača: "Svaki drugi tjedan slobodan je od petka u 14:00 sati do ponedjeljka 14:00 sati, znači 4 dana. Gdje toga ima?". Bez obzira što je spor izgledao vrlo jednostavan, postupak se otegnuo. Obzirom na činjenicu da su od pokretanja prvog spora protekle skoro dvije godine, da sud nije donio ni jednu presudu, da su troškovi obiju strana bivali sve veći, te da novi vlasnik nije direktan krivac za štetu koju su pretrpjeli radnici, suprotstavljene strane su odlučile spor riješiti nagodbom. Nakon dugih i teških pregovora, na samom kraju 2009. godine, postignut je dogovor. Radnici su se odrekli dijela svojih potraživanja, a poslodavac se obvezao isplatiti dogovoreni neto iznos u četiri jednake rate sa pripadajućim davanjima iz i na plaću.
