ponedjeljak, 09.02.2009.
TAJNA VEZA Paškog trokuta i stigmi Zlatka Sudca
Arenin suradnik Drago Plečko istražio je fenomen Paškog trokuta i došao do otkrića da se čudnovate pojave na Pagu podudaraju s pojavom krvavog križa na karizmatikovu čelu (...)
Tada novljanski kapelan, Zlatko Sudac tog je dana, kad je otkriven Paški trokut, sjedio u obližnjoj konobi. U jednom trenutku oblila ga je krv koja je šikljala iz križa na njegovu čelu. Ovaj fenomen do danas nije objašnjen (...)
Pag je djelovao kao mjesečeva površina tog jutra kada smo prešli most i bacili pogled na krš s desne strane. Vrijeme je bilo blago i ugodno, vjetar je lagano puhao i uz cestu smo ostavljali uspavane gradiće. Sve tako do Novalje, koja je cilj ove naše male ekskurzije na kojoj Tonija Hnojčika i mene prati prava hodajuća enciklopedija mineralogije, geologije i gemologije - Stjepan Zvonarić. Tako sam do krša na koji skrećemo neposredno prije Novalje saznao sve o razlikama u koncentraciji titanova dioksida u stijenama brda koje gledamo i onog udaljenog i skrivenog u magli. I ledenjaci koji su klizili ovuda prije 10.000 godina za mene više nisu tajna. Zvonarićevo je opširno znanje palo na plodno tlo i počeo sam se prisjećati dana kada sam, ne baš kao najbolji student, na Gornjem gradu slušao predavanja prof. Stjepana Šćavničara i udisao zamamni miris prastarih naslaga Zemljine kore. I upijao ljepote obojene svjetlosti koja se lomila kroz prekrasne minerale na policama predavaonice koja je uvijek podsjećala na nekakav tajanstveni institut iz ranih godina razvoja znanosti.
Malo sam umoran od puta, ali me izazov koji je ispred mene odjednom budi. Nalazimo se na parkiralištu od kojeg treba po oštrom kamenjaru guliti kakav kilometar do onoga što je u javnosti poznato kao 'Paški trokut'. Tvorevina je to u kamenoj pustoši, zapravo nepravilni trokut, unutar kojeg je kamenje nekako podrobljeno i drukčije od okoliša. Dakako, svi su, kada je otkriven, požurili ga proglasiti otiskom izvanzemaljske letjelice koja se nekako prije nekih osam ili devet tisuća godina našla upravo u ovoj nedođiji. I tako je taj trokut nadmašio slavu paškog sira i paške čipke, ali samo u glavama poklonika izvanzemaljskih gostiju.
Zgodno je to da Pag poznaje niz mitova koji pale maštu, poput onog o kosturima gigantskih ljudi koji su sahranjeni po obližnjim brdima, najviše, kako kažu, upravo oko mjesta Paga. Svi pokušaji da se uđe u trag uzorcima orijaških kostura ili, recimo, lokaciji gdje su ti artefakti iskopani, razbijaju se o zid tišine koji je toliko čvrst da danas možda više i nema nekog tko zna kada i gdje su kosti pronađene. Naš Štef u njih uopće ne sumnja, ali se žali da mu lokalci nisu dali da traga za grobovima neznanog plemena. Ja nisam baš uvjeren, a i ljubomoran sam malo jer mi Samoborci također imamo takve orijaše koje legenda naziva Hajdima. Nismo ih, doduše, nikada našli. No, naša je vjera čvrsta i kad-tad će na našem Hajdovčaku iz zemlje izviriti kakva lubanja.
... ostalo pročitajte u Areni. (...)
Objavljeno u 22:52 • Komentari (13) • Isprintaj • #
