utorak, 04.11.2008.
O zlim mislima
Tekst je objavljen u trećem broju časopisa Zlatno pero (10/1998), u prijevodu Helene Roguljić.
Časni otac Evagrije rođen je oko godine 345. u Ibori u Pontu. Bio je crkveni čitač i đakon. Privlačio ga je svjetovni život, ali pod utjecajem časne majke Melanije Rimljanke, koja je bila okupila oko sebe na Maslinskoj gori monašku zajednicu, odlučio se za monaštvo i otišao je u pustinju u Egipat. Najprije se vježbao u Božjem zakonu u pustinji Nitria, a zatim u Celle, gdje je živio sve do svoje smrti, oko godine 399. Bio je veliki sljedbenik Origena, te je kao takav i osuđen.
Među zlim duhovima koji se bore protiv asketskoga života, postoje neki koji otvoreno napadaju, a surađuju s neumjerenošću i proždrljivošću, usađuju u nama ljubav za novcem i potiču častohleplje. Svi ostali poroci posljedica su ovih potonjih i osvajaju onoga koji je njima bio zahvaćen. Nemoguće je postati plijen neumjerenosti, ukoliko se ranije nije počinio grijeh proždrljivosti; isto tako ne potpada pod srdžbu onaj tko nije pohlepan za hranom, za materijalnim dobrom i svjetskom slavom. Demon zdvojnosti neće boraviti u srcu onoga koji već nije bio ranjen gore navedenim porocima. Čovjek koji je iz samog sebe iskorijenio ljubav prema novcu – korijenu sviju grijehova – bit će oslobođen od oholosti, a kao što mudri Salamon kaže siromaštvo drži čovjeka u poniznosti.
Napasnik je navodio Gospodina na ove tri misli gore navedene; na prvu kada ga je nagovarao da pretvori kamenje u kruh; na drugu kada mu je obećao podati svo kraljevstvo zemaljsko, kako bi mu se pokorio; na treću kada mu je kazao da neće trpjeti nepravdu i da će biti uvelike hvaljen ukoliko se strmoglavi s vrha Hrama.
Gospodin, koji je iznad svega ovoga, naredio je demonu da se gubi, pokazujući nam jasno kako je nemoguće odagnati grijeh ukoliko ne prezremo ove tri misli.
Svaka misao koja dolazi od demona stvara u duši slike sjetilnih predmeta o kojima duh, nakon što ih je jednom primio, premišlja. Tako prema objektu koji nam okupira misli možemo saznati je li se demon uvukao u nas. Primjerice, uporno ponavljanje slike osobe koja me je ražalostila ili uvrijedila ukazuje da me je dotaknuo demom srdžbe; isto tako, nema dvojbe tko me to salijeće, ako mi se često vraća misao o novcu ili o kakvoj povlastici… Ne želim ovim reći da svaka reminiscencija ovakvih slika dolazi od demona, budući da i svijest svojevoljno može proizvoditi slike prošlih događaja. Od zlih duhova dolaze samo ona sjećanja koja izazivaju uzbuđenost i želju. Pod vlašću takvih nemira svijest nalaže da se počine preljubi i svađe, te gubi sposobnost da ona sama sačuva misao na Boga koji je njezin zakonodavac. Bistrina duha usredotočuje se na misli o Bogu onda, kada su u molitvi, ukinute misli koje se rađaju iz stvarnosti vanjskog svijeta.
-------
Namjere i perfidna lukavstva zlih duhova potpomaže naša navezanost, kod neprirodne osjetljivosti. Stoga ne propuštaju priliku da je izazivaju bilo danju, bilo noću. Opaze li da je navezanost ublažena nježnošću, nastoje je razbjesniti koristeći se varljivim izgovorima, i tako, jednom potaknuta, postaje popustljiva njihovim zvjerskim planovima. Stoga je nikada ne smijemo zapustiti, nego, dapače, nadgledati ju, bilo u dobrim, bilo u lošim namjerama; u protivnome, onomu tko nas potiče na zlo, sami stavljamo u ruke ubojito oružje.
Dobro mi je poznato da mnogi ovo prakticiraju iz mlakih razloga i pobjesne kudikamo više negoli je potrebno. Možeš li mi odgovoriti zašto tako brzo zauzimaš borbeni stav, ti koji si se odrekao gozbi, novca i svjetovne slave? Zašto, nakon što si se zavjetovao da se svega toga odričeš, izazivaš Zloga? Ako laje i napada ljude, znači da ti posjeduješ nešto što želiš obraniti. Takav čovjek, uvjeren sam, itekako je udaljen od čiste molitve i shvatit će da srdžba ubija molitvu… Starinski običaj pri kojemu se psi stavljaju izvan kuće za vrijeme molitve, uči nas, u alegorijskom obliku, istovjetnoj stvari: tko moli mora biti oslobođen srdžbe…
-------
Jedno podugačko razmatranje mi je pokazalo razliku između misli koja dolazi od Anđela, one koja dolazi od čovjeka i one koju potiču demonski duhovi. Anđeoska misao otkriva duhovne tajne i značenje stvorenja: primjerice, kako uopće bijaše otkriveno zlato, rasuto po tlu poput pijeska i otkriveno napornim radom. I kako je, kada već bijaše pronađeno, podvrgnuto ispiranjima i kaljenju u vatri, napokon izručeno umjetnicima da izrade sudove za dom Gospodnji (2, Ljetopis 4, 19-21), kako ih ne bi mogao koristiti kralj Babilonski (Danijel 5,3)… Demonska misao potonje ne pozna i ne shvaća, međutim, stidljivo navodi na posjedovanje zlata i ukazuje na užitke i svjetovnu slavu koju ono može pribaviti. Ljudska misao ne nastoji zavladati zlatom, niti pokušava prodrijeti u tajnovito; oblikuje samo sliku zlata, lišenu strasti ili pohlepe. Slijedeći ovaj primjer, slično rasuđivanje može se primijeniti i na druge stvari.
Postoji jedna vrsta misli koja se sasvim pouzdano može nazvati skitničkom. Obično se javlja monasima za posljednjih noćnih sati i vodi duh od grada do grada, od sela do sela, od kuće do kuće. U početku duh samo čavrlja, potom, privučen na dulji razgovor sa starim znancima, okaljuje svoje prvotno stanje osobinama ljudi s kojima suobraća. Stupnjevito gubi svjesnu vezu s Bogom i zaboravlja na svoj poziv i na svoje svete dužnosti.
Isposnik mora postupati pažljivo s ovim demonom, motriti odakle dolazi i kamo smjera; zacijelo ne poduzima nizašto svoje dugo kruženje. Želi uznemiriti unutarnje stanje monaha uzbuđujući njegov duh i trujući ga starim razgovorima, kako bi ga pokušao učiniti plijenom onih demona koji su, po njemu, najpogubniji, a to su gnjevnost i potištenost.
Želimo li dobro upoznati namjere ovoga demona ne smijemo mu se smjesta suprotstaviti i ne smijemo pokazati starome da nam promiče svoja dovitljiva lukavstva… jer, otkrije li da je otkriven, smjesta će pobjeći i ostaviti nas lišene onih spoznaja koje bismo trebali naučiti od borbe s njim. Radije ga pustimo da izrecitira do kraja svoju predstavu koja će se završiti ili dan nakon pojavljivanja ili nakon trećega dana, pa ćemo naučiti njegova spretna lukavstva i usvojiti one riječi koje ga nagone na bijeg.
Budući da je duh uznemiren za vrijeme iskušenja, te ne uspijeva uvijek jasno uvidjeti što će mu se dogoditi kada se demon povuče, postupaj ovako: sjedni na neko osamljeno mjesto i prizovi u mislima ono što te je snašlo. Gdje je započela tvoja duhovna skitnja, koja si mjesta posjetio, u kojem predjelu ti je došao ususret nečisti duh, onaj demon gnjeva ili potištenosti, i što ti se sve moglo dogoditi. Sve razmotri pažljivo i pohrani u sjećanju, kako bi mogao dati precizan izvještaj kada te demon opet napadne. Obrati također pažnju na tajnovito mjesto kamo te želi odvesti i koje nastoji zatajiti, ali dalje ga nemoj slijediti. Kada si ovo obavio, želiš li ga razbjesniti, dočim se pojavi, izloži mu verbalno sva tri mjesta na koja te vodio; ne podnosi da ga se izruguje i uvjerit ćeš se da će ostati jako uvrijeđen. Vidjet ćeš kako se zla misao udaljuje od tebe, a to će biti znak da je postupak koji sam ti savjetovao ispravan, naime, ovaj demon mrzi da ga se otvoreno prepoznaje.
Nakon pobjede osjećat ćeš strašnu pospanost, težinu vjeđa, hladnoću, zijevanje i tjelesnu malaksalost, ali brižljivom molitvom Duhu Svetome odagnat ćeš sve ove mučne tegobe.
Objavljeno u 19:34 • Komentari (26) • Isprintaj • #
