Gledam te jutros
Golu
Zaigranu

Tumaraš kroz sobe

Sakupljaš
komade odjeće

Kao slatke plodove
nekog voćnjaka

Ogledala bore se
Za naklonost
tvojeg odraza

Na zidu
Promiče

Tvoja sjena

Gledam
Osluškujem
Mirišem te

Ženo ti si predivna

Između nas dvoje
Večeras
Tišina

Spokojna
Zrela
Čvrsta
Kao bik


Koji čeka

Na završni udar
Pa da pobijedi smrt
Jer biju ga kukavice

Takva je i naša ljubav
Smjela
Dobrohotna
Hrabra
Smrtonosna

Kukavice pušu joj za vratom

Svojatam te
Želim da si tu za mene
Jer sam ja tu za tebe
Utopija
Privrženost se ne može
Uvjetovati niti
Objasniti
Samo osjetiti
Lijepo je kad je osjetiš
Nekome možda jedino
što je važno
Meni recimo...

Večeras sam
Sam i usamljen
I ne pomažu nikakve
mudrolije
Jer tijelo to mora
Odraditi u miru
Ono živi svoj život
Bez obzira na sve
Na mene na tebe
Na njih
Često nisam dobar prema tijelu
Ono je uvijek dobro prema meni
Opominje upozorava
stalno skakuće za mojim prohtjevima
ja samo gazim neobazrivo
ono samo traži pažnju
i sjeća me da smo se zajedno rodili
ono poslijepodne
da smo zajedno plakali i smijali se
ratovali i ljubili se
i da ćemo zajedno napustiti ovaj svijet
ono samo traži pažnju

večeras mu je dajem...

U kavani troje za tri stola
čitaju u disciplini
svatko u svom
tekstu
svatko u svom
slovoredu.

Nasmiješeni

pa za čas opet namršteni
zamišljeni,sretni?

Veselim se ovoj maloj
čitalačkoj družini
na putu prema sređenoj misli...

Samo smijem se...

Različiti govorni stilovi
uljepšavaju mi
ukrašavaju mi
naglašavaju mi
svakodnevno svakodnevlje
spori brzi
tankoćutni
grubi teški
sebeljubni
govore nam kako
premostiti bol
kako uljuljuškati se u
stvarnost nestvarne
zbilje uokolo
ima onih

tromo neshvatljivih
i površno vrckavih

glasno uzrujanih
i samozatajno mirnih

žučno dobročudnih
i hladno otrovnih

A tek uzdasi između riječi...

otvori u nove svjetove,
propadajući ambisi
u životnost života
gdje čeka

tek prohodalo dijete
visoko uzdignutih ruku
prema svjetlu

u mraku odrastanja...

Eterom plove
ljubavne poruke
poruke o ljubavi...

i ja sam poslao jednu...

da se tamo negdje
u bezvremenu
stopi sa vječnošću

Kao što se stapaju naše usne...