|
|
| lipanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Fight the demon inside myself
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Debela i Tužna
Audrey Fatburn
Beast
Who wanna be thin
Debelo Svinjče
From Hell
My secret Life
Megi
Holy
Black Butterfly
Butterflys are beautiful
Speed of Pain
Speed of Pain
Tviggy
Butterfly
Kaj je tu tako teško
4 godine i više
4 proklete godine me proganja i muči
i svaki put kažu da neću više
zar je tako teško
pa to mogu svi ostali
sad sam gladna- jedem
sad sam sita- prestanem
jest ću kad ponovno ogladnim
to jako želim
samo to želim
normalno jesti.
Zašto ja to nemogu?
Osiječam demona koji vreba noću i razdire mi dušu.
Bojim mu se pogledati u oći, a neznam mu ni imena,
ni spone koja ga drži u mom svijetu.
znam da ga nemogu uništiti,
ali vjerujem da će jednog dana moja moć biti jača od njegove.
Zasad on ima kontrolu nadamnom.
Da, tijera me da se ponašam onako kako to ne želim.
Vrtim film unazad. Ne tako daleka prošlost. Tko bi rekao da ću do ovdije dogurat? Uspijela sam kada sam poćela vjerovat da mogu. Trebala bi biti ponosna.
Skoro da sam imala već 16 godina kad sam skupila snage i hrabrosti da se promijenim. Cura kojoj su socijalne vještine bile gotovo ravne nuli. Prijatelja malo. Blokade u komunikacji s ljudima. Mizantropizam. Nije izlazila nikam jer i svi tadašnji prijatelji su bili pasivci kojima je vrhunac zabave bilo sjediti usred pol bijelog dana u Vinceku. Cura koja je još tada naivno tražila ljubav. Čekala princa da je spasi. Cura kojoj je s 13 godina malo falilo da postane anoreksična. Do prije godinu dana trajalo je razdoblje životinjskog prežderavanja. Zdebljala sam se 14, 15 kila u manje od godinu dana.
Sadašnje stanje: crnina. Nešto kaj vuće na gotik stajl, ali ima tu i oriiđi elemenata kao simbolika moje specifične i neponovljive ličnosti. To me počelo držat tek kada sam već imala preko 15 godina. Nikad nisam bila normalna, a sad imam muda i ne izgledati normalno. Glazbena orjentacija: navlačim se na black. Polako.
Upoznala sam puno ljudi. Više-manje alternativaca Čini mi se da me mnogi vole. Izlasci- bili bi češći da nema paranoje staraca. Ribnjak, Melin, Močvara. Alkoholiziranje. Malo mi je potrebno da se napijem. Ljetos proživljena jedna alkoholna koma, nastala nekon popijenog možda nešto više od 2 dl vodke.
Prije 2 tijedna: besvijesno stanje od faking ni pol litre bijelog vina. Miješanog s đusom. Stari doživotno zabranio izlaske. Ja oću van sutra. U močvaru. Teško mi pada pomisao da ću trunut doma dok se moji zabavljaju. Ništa manje teška od ovog nije ideja o kvadriranoj brizi i bijesu mog starog ako noću nestanem bez njegovog dopuštenja. Nije fer. Djete su im donjeli doma. Nisu me mogli probuditi. Totalno. neočekivano. Šokantno. Nije bilo ni pol litre vina u pitanju. Kako sam to mogla predvidjet. Nikad nebi namijerno.
17 godina, nedavno napunjenih
55 kila upravo izvagano.
Gotovo savršen dečko. Moglo bi se reć i da mi je prvi. Već su me uvjrili da prestanem tržiti. Još nemogu vjrovat da sam pronašla baš onakav krasan karakter koji je unosio nemir u moje dijetine snove koji su se ovaj put pokazali vizionarskim.
Nikad mi neće biti jasno što vidi u meni. Zbunjena cura, psihotičnog ponašanja. Zbog oslabljelih refleksa nerijetki sumnjaju da se drogira. NE DROGIRAM SE; JEBEM IM MATER; NE DROGIRAM SE. Intaligencija mije jača strana. Nespretana sam i nesposobna gotovo u svim područjima ljudskog dijelovanja.
Želim smršavi,t očajno želim smršavit. Prije godinu dana, imala sam i 61 kilu. Prežderavanja sam nekako srezala. Valjda nabavivši si život.
Ali ta proždrljiva životinja je još uvijek daleko od istrbljenja. Doživljavam je poput demona o kojem sam govorila na početku posta. Ne želim žderat, a nešto me tijera na to.
Najveći problem su mi neuravnoteženi i neraspoređeni obroci. Nešto upravlja samnom. Smokontrola slaba, spareno s nepostojećim ljudskim dostojanstvom.
Navećer mi njije problem gladovat. Nije mi teško podnijeti fizičku glaed, ali ne i onu duhovnu. Kako je jadno i primitivno nadoknađivat je fizičkom hranom. Kakav je to grijeh dok zanemaruješ bezmaterijalne vrijednosti koje posjeduješ. Neznaš se nahranit njim. Kompeziraš ih mašću i šećerom. Prokleta proždrljivost. Uvijek želiš više. Što više dobivaš više tražiš. VMPIRSKA POHLEPA. Zvijerska žeđ za krvlju. Čijom? Vlastitom. Krvlju ljudi koji te vole. Stalno se ponavljaju naleti mržnje prema istim ljudima. Budale. Kako mogu mene voljeti? Mene? Kao itko može voljeti osobu poput mene.
Neutaćiva glad! Čega? Osjećaja moći i vjere u sebe, pretpostavljam.
Pokušavam proć 3. razred gimnazije s 5 (prošla sam prva dva i mogla bih se osloboditi mature). Trebam snage za kraj. Nemam je.
Hrana je više manje kriva za loše ocijene kada bi ih dobila.
Probudim se ujutro, ranno u 3. Ne budim se inače tak rano. Jutra su mi za razliku od većine ljudi najproblematičnija što se prehrane tiče. Misao da ću uskoro ić doručkovat je ono što me diže iz kreveta. Kako jadno! Kako bolesno! Ne želim cijeli život tako. Bojim se. Rekoh jedan sendvič za doručak pa bum iskoristila ovo vrijeme za štrebuckanje. Ionako će mi dragi doć u pol 11. (Još mi nije jasno da imam lika koji mi se ekšli sviša, Nikad nisam mogla bit s nekim tek tako. Već sam bila uvjerena da su svi oni odvaratne kurve. I ja sam se počela pretvarati u njih.) Uglavno, nakon jednog sendviča glad je već nestla. Al u meni se budi neljudska želja za još uživanja u okusu. Još jedan. Ajde još samo jedan. I tako je i bilo. Ali... kada bih stala na tome. Ajde još dva Princ keksa. Pa jpš 5 nekih kraševih vanili šapaica.
STANI. NE MOGU JAČE JE OD MENE.
još dva keksa.
Na kraju ode i cijeli ručak koji mi je mama ostavila za danas. Ručak u pol 4 ujutro?! Jebote, ak sam ja normalno.
Tu bum stala. Konačno bum stala. Nikaj više nebum jela do sutra. Nadam se da je to ipkak moanje od 1500 kalorija. Ali odjednom! U rane jutarnje sate. Jebote. Kaj je meni!
Pa da sam i pojela toliku energetsku vrijenonost tokom dana u 4 noralna obroka.
ŽELIM PRESTAT S TIM. To je jače od mene. ZASAD. Da, ZASAD.
ne želim nejest. Želim jest NORMALNO. Možda samo mrvicu manje. Želim smršavit zdravo i sigurno. Ali ja i zdravo smo dva kontradiktorna pojma. Oču 49, možda 48 kila do 9 mjeseca. Čini se skroz moguće. Ali uz moj slab karakter i sjebanu psihu! Viskoka sam nekih metar i 70. Ne više od metar i 71 ziher.
Zakaj imam konstantunu, bolesnu potrebu za žderanjem. Gadi mi se pomisao da ću se morati boriti s tim cijeli život. Strah me da ću naslijedit svoju pokojnu baku. Bila je masivna žena. Žderala je ko staoka. NE ŽELIM SE PRETVORITI U NJU.
Btw: starci su mi zabranili da idem na maturalac. Svi piju i idu na maturalce. Zlomilo mi se ovo prije dva tjedna. Jebote, stvarno mi je žao. Nidam htjela.
Želim i dalje van.
Drži me pomisamo da Ga viđam svaki dan. Ne želim ga izgubiti. Stvarno sam ga zavoljela. Jadan. Čime je zaslužio ovako bolesnu i sjebanu curu. Paranična sam. Uviđam jebene pribleme di ih nima.
Ozbiljno planiram posijet psihijatriskoj klinici. Bez zezancije.
Od sutra. Doručak (umjereni). STOP. Voće. STOP. Ručak (umjereni). STOP. Većera (minimalna) STOP. Trčanje. Kako se jeneno lagano i banalno čini. A meni je preteško. Teško mi je ona što je ostatku normalne ljudske rase normalno i podrazumijeva se.
Nadam se da će mi blog pomać. Jedimo u njemu još vidim izlaz.
