subota, 16.02.2008.

Naime, prošlo je mjesec dana od toga....

zaista, taj dan je bio koban, osjećala sam da umirem,
shvatila sam što znači ne funkcionirati....
to nije bilo isto kao prije,
to nije bila tuga zbog tuge
niti plač zbog plača...
bila je to suza zbog sjećanja,
pogled zbog želje
i želja za sjećanjem....
iste te večeri legla sam u krevet,
i nasmiješila se...
voljela sam taj trenutak, tako čaroban,
beskrajan....
bilo mi je toplo...
osjećala sam da mi nedostaje, htjela sam ga blizu sebe....
kada sam prvi put nekon beskonačne noći zaista i zaklopila oči,
već je bilo jutro...
noć je prošla....
čeznula sam za snom...
shvatila sam da zaista nisam spavala
a toliko sam se željela probuditi....
htjela sam se probuditi i shvatiti da je protekla večer bila samo san....
ipak,
budna sam sanjala stvarnost....

naime, prošlo je mjesec dana od toga....

kao da se vrtim u krug-
opet želim isto, želim biti budna....
ipak...
sada se želim probuditi i shvatiti da je on zaista kraj mene,
zar ne?

znam da si kraj mene....

volim te....

- 01:01 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

                                                    Designed by: Nlo©

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se