Paleness of Vanity

nedjelja, 13.12.2009.

imala je lijep život. radila je što ju je bilo volja, nikome nije morala polagati račune, svi su je voljeli, otimali se da budu u njenom društvu. bila je zaista prekrasna, očaravajuća, tako umirujuća dok si pored nje, izgubiš se iz stvarnosti, utoneš u svoj svijet. davala je sebe glazbi, tako je lako stvarala, tako je neopisivo činila. životu joj je temelj, njeno sve, ona u melodiji vlastitih ruku djelo. opojna aroma kojoj se ne možeš oduprijeti, voda bez koje ne možeš, kisik koji ti žarko treba. vatra kojom ju je kovala, plamen koji je davala i iskra koja je frcala, trovala nas je poput droge koja te tjera da tražiš još, sve dok ne ispije život iz tebe. život koji je bio ispijen njoj...

gledala je život sa divljenjem i poštovanjem. ispunjavala ga je svaki dan kao da joj je bio posljednji. doista ga je živjela i proživljala svaki dio njega dajući mu svaki dio sebe. mogla je birati prijatelje, bilo ih je tako mnogo. svi bi dali sve da ih izabere, da joj budu najbliži, prijatelji po život koji je njoj značio sve. nije voljela pažnju, a opet ju je dobivala, htjela je živjeti punim plućima, a opet biti nevidljiva, dan za danom, od danas do sutra, mjenjala je noći za jutra. svaka sekunda za nju je provod, svaka minuta zabava, svaki sat bio bi nezaboravan. toliko se voljela smijati, tako neprimjetno, tako jako, tako žarko. za zlato ga ne bi mijenjali. tako neupadnjiva, prožeta sjajem blistala je dok su zvijezde i danju išle za njom, noću bi sunce provirivalo da ju vidi, a mjesec bi se sakrivao od ljubomore. išla je ulicom otimajući poglede, skrivala svoj kad bi ju primjetili, a koračala nebom kad bi joj ga uzvratili. s njom je svaki dan bio poseban, nova avantura neprestane zabave, neophodnog smijeha i prevelike sreće da bi bila nezamjetna. od svih koji su joj poklanjali pažnju odabrala je mene, uzela za prijateljicu mene, uzdigla sa zemlje...mene. bila sam neprimjetna i nevidljiva, a ona je to htjela. nisam marila za život, nisam ga htjela, nije mi bio bitan. tako drugačija od mene, a opet toliko slična, ušla je u moj život, a ja sam joj dopustila. zarazila me smijehom, veseljem, užitkom života. upijale smo sve što se dalo upiti, ispile sve što se dalo ispiti, dok nismo došle do dna. dna koji je značio novi početak, novu zabavu, novi provod, živjeti život tako kaotično, tako jednostavno, tako mirno. život može biti lijep, a svemu dođe kraj...

viđala sam je iz dala u dan kako apsorbira pažnju, kako daje sebe da druge nasmije, pravi od sebe budalu i mami osmjehe. plemenita poput viteza činila je sve za druge, davala pomoć kada nije tražena, poklanjala ju kada je bila najpotrebnija. voljela je biti u društvu, okružena ljudima, a unutra je za mirom žudjela. htjela ga je ukrasti, htjela ga je imati. vođena željom za nečim novim, nije vidjela kako se lomim. poda njom poput roba bila sam, poslušnog roba nespremnog za novo doba. eru koja pristiže svakim snom koji naniže, svakim trenom koji otima, svakim dijelom koji prisvaja. htjela je nemoguće, ostvarivala je goruće, poput lave koja se izljeva, išla je željom koja obećava. željom za koju dala je se, želju za koju nije bila spremna, za nju preveliku, za nju neostvarivu. vođena njome išla je ka rupi bez dna, rupi iz koje nema van, u kojoj se ostaje do kraja. koliko god se činilo bezizlazno, svaki problem ima svoje rješenje, svaka priča ima svoj završetak. ona je izabrala najgori...

mnogi se predoziraju mnogočime, a ona se predozirala životom. zvuči gotovo nemoguće, znam. toliko ga je voljela da je željela još, trebala je još. izvlačeći najbolje tražila je sve. nije joj bilo bitno od koga, kada ni kako. trebala je osjećaj moći duboko u njoj nasađen, osjećaj koji je rastao neopisivom žeđi, osjećaj za koji bi dala sve. tu prevlast nad ljudima koju su joj postali podanici, krpe koje brišu pod kojim kroči, ni jedan dio nečistoće nije smio pasti na njega, drugim riječima nitko joj se nije smio naći na putu, u pohodu smrtnog završetka ako joj pokušaš uzeti tijaru, prekrasnu krunu dijamanta koji joj krasi glavu. oh da znala je manipulirati ljudima čineći da se sve vrti oko nje, čineći ih ovisnim o njoj, čineći ih nepotrebnim, beskorisnim ovisnicima manjim od makova zrna. radila je to spretno, sa stilom, bezuvjetnom strašću koju naplaćuje. od zadivljućuje djevojke koja uživa u životu obožavajući ga, postala je ovisnik o njemu čineći druge njenim ovisnicima, uvlačeći ih u svoj mali svijet požude. droga je ona, droga smo i mi. trebala nas je koliko smo mi trebali nju. bilo bi lijepo reći da sam uspjela na vrijeme vidjeti kakva je zaista. možda i jesam, al nisam imala razloga. s njom imala sam sve, mogla sam biti ono što jesam i biti prihvaćena. uživala sam slijediti je posvuda, bila je moje sve, moja tvrđava, moje more, moj spasioc ako se u njemu gubim, baš onakav kakav je njoj sada potreban. adrenalin koji čini čuda postao je tvorac noćne more u kojima sam bila prije nje, u kojima sam opet, sada i nakon nje. ona koje je uvijek stajala iza nje, njena sjena koje postaje njen dvojnik, čineći nju svojim. učenik koji nadmašuje učitelja. koji klišej, koji opijum. ne da ti mira, tjera te po još. ona je lomila mene, sada ja lomim nju. kidam je iznutra tjerajući je da osjeti bijes koji je davala, bijes koji je nakupljala u nama, bijes koji je nametala. upala je u svoju mrežu zamki iz koje nema dna. otuđila se, nije marila ni za šta, nije ju bilo briga, nije joj bilo bitno. otišla je poput kukavice ljubomorne, bezvrijedne bez onoga što pokreće sve umišljene i isprazne duše. nije mogla podnijeti da je netko bolji od nje, nije htjela, nije ni trebala. sve ima svoj početak i kraj, ona je svoj samo ubrzala...

| Enter my Darkness...Step into you Death (1) | Printaj | ### |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

greetings

music I like

Opis bloga

Linkovi

nedjelja, 13.12.2009.

Paleness of Vanity