svjetlost svjetlosti

srijeda, 26.01.2011.

Val svjetlosti

Večeras sam tužna, neodređeno tužna.
Promišljam o svom životu, a zašto uopće razmišljam kad ništa ne mogu činiti što bi ga učinilo začinjenim,
kako bih još slikovitije rekla, zasoljenim, ukusnim.
Da li je to uopće moguće osjetiti i živjeti ispunjenje kakvo je u mojoj mašti i željama,
ili je to samo plod moje mašte i želja, nedosanjanih snova , iluzija,
plod samoće u kojemu mi je protekao dobar dio života.Uf, kako glupa konstatacija vezano za protekli život, kao da znam koliko mi je još živjeti, možda sekundu a možda i još cijela vječnost...A nadam se da baš neće biti cijelu vječnost, pa nisam skrivila baš toliko dsas budem kažnjena i s dužinom vremena provedenim ovdje, na ovoj planeti.
A željela bi lebdjeti,visoko, u visinama nebeskog plavetnila.
Daleko od svega opipljivog, materijaliziranog, i ja bi htjela biti dio toga čistog, nebeskog...
Kad bih mogla odabrati trenutak, odabrala bih ovaj čas, isti čas da odlebdim u nebeske visine, i ostanem zauvijek tamo, daleko,
nedodirljivo i spokojno.

- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 29.09.2010.

Iskre svjetlosti

U mraku , tom dugom mraku zaboravi i kako svjetlost svjetli.U strahu osjećaja skrivah se u tami srca, duše,skrivenog lica u pramenovima tamne kose. Bijeg od života u odgovornost i obaveze životne.A istina je skrivena u dubine moje duše.Strah od boli ljubavi, proživljene i preživljene ali ne i preboljene.
A iskra svjetlosti se javlja na obzoru pogleda.Želim ju gledati očima duše, doticai i prebirati srcem , voljeti potpuno.
odvažnosti trebam, smjelosti.Ući u pore ljubavi čežnje i živjeti život.

- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.07.2010.

Svjetlo duginih boja

U tamnilu srca koje osjeća prazninu, ako se prznina može osjećati,svijest govori, jeca, budi želju za svjetlom duginih boja.
Unatoč toplom , ljetnom danu, grč beznađa se širi srcem,ledeni grč tuge koja degradira i posljednju želju i guši nadu u svom hladnom bez životnom odijelu.
Gdje sam, što sam?
A, kad bih mogla bar na tren diti dugina boja.

- 16:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.04.2010.

svjetlo, da..., da svjetlu

Ponovno pitanja, da, ponovno pitanja na koja neznam odgovora.
Da, htjela bi reći svjetlu Da , Da mome životu,
Otvaram vrata svoje duše, i jesam otvorila vrata D.
Imam osjećaj da taj D, koji bi mi unio svjeto, ili bar mislim da bi ju unio, se boji,zakoračiti , ući. A ja ga žarko želim. Govorim mu, što osjećam, srcem.
I ponovo se pitam, dali će ući, dokle će stajati pred mojim vratima?Zašto strah nadvladava i guši svjetlo?A ono bi moglo samo s malo odvažnošću dominirati,vladati,
A ja ga željno čekam.
Želim životu reći Da.

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.10.2009.

Tišina svjetlosti

Nakon, dugo vremena, moji prsti šeću tastaturo. Što želim, da li uopće nešto i želim, a valjda da. Samo je to pitanje na koje neznam odgovor, a tako bih željela znati, pronaći ga, da bar...
Praznina u osjećaju , letargičnost me zamara, izluđuje.
Dali je to samo takav period , kako bi sama sebi znala reći, takav sušni period u ovo jesenje vrijeme. Poput ovih tmurnih dana je, i sivih oblaka koji ljube zemlju,
ili zemlja ljubi njih. Osjetim da se stapaju,poput ljubavnika.
Guše me u tom svom procjepu, bezzračnom, bezsvjetlom.

- 15:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.06.2009.

Daleko svjetlo

U mojim razbacanim i izgubljenim mislima pokušavam razabrati bar neku riječ, misao. Ali, ne polazi mi baš od ruke.
Nepoznata osoba me pita, osjeća težinu moga srca, intuicija ili istančani profesionalni osjećaj. A što da kažem? Da otvorim to moje srce, e kad bih mogla ga otvoriti pa neka se izlije sva tuga skupljena u tako malom srcu a koja bi preplavila nepreglednu ravnicu.Ili izlila ga u ocean pa neka se utopi u plavetnilu dubokom,morskom. Izgubi i nestane .Kad bih mogla. Otkloniti tu tugu i ustupiti mjesto za tračak svjetla radosti.

- 07:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 03.06.2009.

Povratak

Odavno nisam bila ovdje,niti govorila svoje osjćaje.
Neznam, što se događa? Što osjećam.. dali uopće osjećam..
A osjećam, naravno da osjećam.. osjećam prazninu svoje nutrine.
Suhoću osjećaja osjećam.Gdje sam.. što se događa..i ponovo samo pitanja na koja neznam odgovora.
Sve mi je tako ravno i sivo poput jesenske jutarnje magle koju znadem promatrati sa svoga prozora u jutrima jesnskim.
Kao da umire nešto u meni ili je odavno umrlo ali samo postajem toga svjesna. Sama sebi ne želim priznati.. ali je to tako. Praznina, suhoća, tuga srca.

- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.04.2009.

Svjetlo ljubavi

U ovo sumorno i kišno jutro, ha, idealno za spavanje ali ja sam već oodavno budna i pijem svoju jutarnju ness. A misli lelujaju, pokušavam razbistriti ih, naći uporišta u svojim postupcima, svojem promišljanju, svojim željama. Zašto ta želja, prisutna cijeli moj život, ta nada željena.Dali će ikada iz mene isčeznuti ta nada za ljubavi željenom.Iskreno, voljela bi da se to dogodi sada, da mogu udahnuti i ne nadati se. Prestati osjećati srce i njegov govor. Konačno početi slušati govor razuma, racija, a ne srca.
Jezik koji ja jedino razumijem i kojim govorim, jezik srca i duše.
Htjela bi ga ostaviti u svojoj nutrini, duboko, najdublje. Izdići se iznad, visoko i odletjeti u svijet sadašnjosti, okrutne sadašnjosti, kako bih ga razumjela i konačno mogla živjeti, razumijvajući ga, taj okrutni svijet stvarnosti.

- 06:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.04.2009.

Svjetlo nakon očekivanog svjetla

Ha, htjela sam nešto reći ali mi nedostaje riječ, riječ kojom hoću iskazati što osjećam i kako se osjećam.
Naime, poslije čaše vina koju sam maločas ispila samo mi se sklapaju oči a misli kao da žele otploviti u svoj svijet snova, zaspati i ne misliti.
I čemu ta promišljanja , kamo me vode, neznam.
odlebdjeti u snove na oblacima tišine, tišine.

- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.04.2009.

Svjetlo Uskrsa

Dočekala sam Uskrs, otvorenih očiju, ali pogled mi je smućen.
Na žalost, ne obasjan uskrsnim svjetlom, nego tužan poput suznog oka koje govori svojim pogledom.
Govore čežnje nadane, željene, moje oči.
Iako ih vješto skrivam u svojim dubinama duše tako da ih nitko ne bih vidio.
Ostaju samo moje, moji osjećaji duboki i želje nedosanjane u ovoj uskrsnoj noći.

- 00:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.