ValovimaPlanina

11.05.2010., utorak

Kako provesti prvi maj?

Prvi maj...Dan rada (ili nerada..kako god..) baca mi asocijaciju na mesinu, janjetinu, ... ležanje u travi na dekici, trčkaranje za loptom, uganuti gležnjevi netreniranih muškaraca i njihove žene koje pričaju o predmenopauzalnim tegobama...psi mačke..djeca .... sve naopačke i brdo nepojedene hrane i zagorenih padela...i na kraju svi nervozni jer moraju to čistiti.... i sutradan krenuti na posao....

A ne, ne.... ne ide to tako.

Skupilo se nas četvoro, napravili sendviče, uzeli puno vode i krenuli ostvariti ideju za prvi maj.
Osvojiti lošinjsku planinu.
Nije to neki pothvat jer je visoka samo 588m (nije neki problem se popenjati i spustiti s nje...)...
A neee!
Mi smo odlučili proći cijeli greben...
Jedan auto je ostao u Ćunskom...a drugi u Osoru... i krenusmo u to prvomajsko sunčano jutro u ostvarivanje naše ideje.. Laganim hodom do planinarskog doma sv. Gaudencij. Kažu da je on zaslužan da na Cresu i Lošinju nema zmija otrovnica. S krova planinarske kuće pružaju se vidici... sve je kao na dlanu... Ima i klupice za protegnuti umorne noge...
Od doma dalje na najviši vrh lošinjskog masiva Televrin (588m)...pa prema crkvici sv.Nikole ili Mikule.. sa prekrasnim vidicima na lošinjski arhipelag...na otok Unije, Susak, Male i Vele Srakane.... u daljini negdje naziremo i otočić Veli osir koji je negdje preko puta Ćunskog....izbrojali smo da nam je do tamo još 3-4 brdašca......
Put vodi po samom grebenu, pa malo kroz šumu, pa kamenjar, pa opet šuma, pa greben....prava atmosfera, sunce...
I tada odjednom šum! Nešto se pomaklo u šumarku... Osim sveprisutnih ovaca...tu je bilo i stado divokoza...zagledale se u nas pa potekle laganim trkom u drugi šumarak...
Osim njih po putu smo sreli zmiju sa plijenom u ustima...jedna gušterica je završila kao obrok neotrovnici.
Vijugav puteljak prožet mirisima kuša i majčine dušice (nekom i sada tenisice mirišu na kuš!!), kroz kamenjar i šumarke, dobro markiran, doveo nas do Polanže, gdje je kapelica i pogled prema Ćunskom i parkingu gdje je auto.... Karta kaže oko 8h hoda....
Umorni, sa smješkom na licu ostavrili smo ideju. Lijepo se proveli...vidjeli, doživjeli i proslavili praznik rada!

Ima li što boljeg nego složiti šator, i ušuškati se u vreću za spavanje i zaspati snom pravednika nakon takvog provoda!
I ravnati kosti na tvrdoj zemlji. I slušati udaranje kapljica kiše pa se uspavati...a ujutro te probudi cvrkut pokoje pokisle ptice.... pa pojesti sendvič ispred marketa i krenuti u nove pohode...
Onaj krajnji dio otoka Lošinja je predivan.
Veli Lošinj je maleno ribarsko mjestašce koje ima svoju dušu...
To je mjesto za rješavanje stresa, za zaboravljanje ružnih stvari, mjesto gdje sve prestaje postojati, samo postojiš ti sada i ovdje. To je mjesto gdje se stvaraju nove ideje, gdje prestaješ sa onim lošim u životu i krećeš u nove pobjede!
Šetnica se proteže prema uvalama Jamna, Kriška, Javorna..i dalje prema Mrtvaškoj nasuprot koje je Ilovik.... Lagana šetnja, odmor za dušu i tijelo, škrape, terasaste stijene, agave, miris borova...
Na moru pokoji gnjurac..na stijeni galebovi... i tada jato dupina...staneš, gledaš kako iskaču iz mora i ponovo uranjaju u beskonačnoj svojoj igri...nesvjesni zadivljenih pogleda sa šetnice...
Počinje padati kiša..kap po kap....vrijeme je da se krene prema kući....


- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2012 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (7)

Image and video hosting by TinyPic